NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 185 | ožujak 2014. | CIJENA 22 kn

ISSN 1330–4747

61. Z

agre

bač

ki f

esti

val

| Hr

tOP

40 n

a m

alim

ekr

anim

a | D

ani m

irO

slav

a m

ilet

ića

u

sisk

u | O

Djec

i miD

em–a

201

4. u

can

nes

u | |

autO

ri i H

Ds P

rOti

v sm

anje

nja

au

tOrs

kiH

n

akn

aDa

| nen

aD n

inč

ević

u r

aZg

OvO

ru s

gO

ran

Om

kar

anO

m |

inte

rvju

: Pe

rO

gO

tOva

c | t

amar

a O

brO

vac

— P

Obj

eDn

ica

nat

ječa

ja Z

a PO

tPO

ru H

rvat

ske

gla

Zbe

u in

OZe

mst

vu |

in m

emO

riam

mil

an H

Orv

at, s

tjeP

an m

iHal

jinec

i kr

ešim

ir O

blak

Pero Galić iz Opće opasnosti na 61. Zagrebačkom festivalu 18. siječnja 2014., dvorana Hypo Event Centra u Zagrebutekst na str. 4–5

3

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

2

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

UVODNIKRiječ urednice

Poštovani čitatelji, p rvi mjeseci u godini obič-no su manje ispunjeni festivalskim i koncertnim zbivanjima koje treba pratiti; zato smo u ovom broju iskoristili prigodu

posvetiti se — više nego obično — ro-đendanskim temama. Tekstovi na ovim stranicama prate rođendane istaknutih članova Hrvatskog društva skladatelja (Pero Gotovac, Zvonko Špišić i Milu-tin Vandekar), ali i zaslužnih interpreta (Stjepan Jimmy Stanić i Zdenka Kova-čićek). U povodu smrti, navodimo čime su hrvatsku glazbu zadužili Milan Hor-vat, Stjepan Mihaljinec i Krešimir Oblak. No u povodu obljetnica, riječ dajemo i mlađima, kao i onima kojih već cijelo stoljeće nema među nama: to su mladi skladatelj Vjekoslav Nježić (koji u povo-du 40. rođendana otkriva svoje intimne stvaralačke izvore i izazove koji su pred njim) i legendarni zagrebački boem, pjesnik i književnik Antun Gustav Ma-toš (u povodu čije stote obljetnice smrti donosimo prikaz njegova stvaralaštva u glazbi i o glazbi). Tema broja svakako je Zagrebački festival koji je u 61. izdanju 18. siječnja u novom ruhu obilježio novu godinu i prema riječima organizatora okrenuo novo poglavlje svoje povije-sti, u što se mogla uvjeriti i publika na atraktivnom koncertu u dvorani Hypo Event Centera. Čestitamo i dobitnicima nagrada: Tamari Obrovac koja je nova pobjednica Natječaja za potporu pro-dukcije hrvatske glazbe u inozemstvu i Marku Slavičeku, dobitniku sklada-teljske nagrade Fonda Stjepan Šulek. Prošetat ćemo se i do Londona, Beča, Siska, Splita i Dubrovnika te potražiti ondje nove izvedbe hrvatske glazbe, a podijelit ćemo s vama i putopisne doživljaje s ovogodišnjeg najvećeg eu-ropskog sajma glazbe i popratnih indu-strija MIDEM u francuskome Cannesu na Azurnoj obali. Želimo vam ugodno čitanje!

Jana Haluza

ISPRAVAKU posljednjem broju Cantusa u članku Polemika o demantijima fotografija po-luprazne koncertne dvorane koju prila-že gospodin Mladen Tarbuk kao ključni dokaz ‘uspješnosti’  koncerta Dubrovač-kog simfonijskog orkestra u Washingto-nu ne prikazuje dvoranu Millenium Sta-ge u Kennedy Centeru u Washingtonu u kojoj je koncert održan (moguća provjera na internetu). (Zlatan Srzić)

H D S V I J E S T I

Izabrani dobitnici potpore iz Fonda Rudolf i Margita Matz za 2014. godinu!

H D S N A T J E Č A J I

T ročlano Stručno po-vjerenstvo Hrvatskog društva skladatelja (Silvio Foretić, pred-sjednik, Zoran Jura-nić i Željko Brkano-

vić), na sjednici održanoj 4. veljače 2014. pregledalo je sve materijale i zamolbe koje su pristigle na Natje-čaj za stimulaciju stvaralaštva mladih skladatelja iz sredstava Fonda Rudolf i Margita Matz, osnovanog od sredsta-va (prihoda od autorskih prava) koja je taj bračni par odlučio oporučno osta-

viti mladim hrvatskim skladateljima (do 30 godina). Temeljem prijedloga i pre-poruke Stručnog povjerenstva, Pred-sjedništvo HDS–a donijelo je odluku da se stipendije/stimulacije za 2014. godinu u iznosu od 20.000 kuna dodi-jele mladim skladateljima Sari Glojna-rić i Antoniju Babiću. U obrazloženju je Stručno povjerenstvo izrazilo mišljenje da će se takvom odlukom ostvariti cilj i svrha raspisanog Natječaja, a to je podupiranje i promicanje glazbenoga stvaralaštva iznimno talentiranih mla-dih autora na njihovu putu i u odabiru

poziva profesionalnog skladatelja. Do-djeljivanjem dviju stipendija/stimulaci-ja, svaki od izabranih kandidata moći će na svoj način ostvariti i zaokružiti projekte predložene u zamolbama za akademsku godinu 2014./2015. Stručno povjerenstvo je u razmatranju prispjelih zamolbi također vodilo ra-čuna i o imovinskom stanju pojedinih kandidata, kvaliteti glazbenog izričaja te važnosti sredstava stimulacije za njihov daljnji razvoj i rad. (HDS)

R ezultati Natječaja za potporu projekata tradicijske glazbe iz sredstava prikuplje-nih na ime naknade za izvedbe narodnih

umjetničkih tvorevina u izvornom obli-ku za 2014. godinu

 U 2014. godini izdvojeno je 287.169,49 kuna za predmetni Natječaj koji je bio

otvoren od 18. studenoga do 16. pro-sinca 2013. godine. U propisanom roku pristigla su 74 prijedloga, od kojih su dva diskvalificirana zbog neriješe-nih dugovanja prema ZAMP–u pret-hodnih godina, dok dva nisu odgova-rala uvjetima Natječaja jer se radilo o projektima koji promiču autorsku, a ne tradicijsku glazbu u izvornom obliku. Preostale prijedloge obrađivalo je Po-vjerenstvo koje čine: dr. sc. Grozdana

Marošević (predsjednica), Mario Ve-stić i Rajko Suhodolčan, uz potpo-ru stručne službe Hrvatskog društva skladatelja. Povjerenstvo je na sastan-ku održanom 10. siječnja 2014. izra-dilo prijedlog stimulacija koji obuhvaća 37 projekata. Predsjedništvo HDS–a prijedloge je prihvatilo u cijelosti. 

Temeljem odluke Predsjedništva, sti-mulirani su sljedeći projekti:

1. Centar za tradicijska glazbala HR, Zagreb; 8. Hrvatski gajdaš-ki festival — 8000 kn

2. Gacko pučko otvoreno učili-šte Otočac; 16. Smotra folklora u Otočcu — 12.000 kn

3. Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod; Smotra folklora Brodsko kolo — 15.000 kn

4. Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod; Četiri smotre — 12.000 kn

5. Zajednica HR KUU Međi-murske županije, Čakovec; Predsmotre međimurske po-pevke (3x) — 6000 kn

6. Zajednica HR KUU Međi-murske županije, Čakovec; 7. Dječja smotra međimurske popevke Sv. Martin na Muri — 4000 kn

7. Zajednica HR KUU Međi-murske županije, Čakovec; 10. Smotra pesmarica naših ma-mica, osoba treće životne dobi — 4000 kn

8. Ogranak »Seljačke sloge« Buševec, Buševec; 12. Među-narodni festival tradicijskih glaz-bala — 8000 kn

9. Savez udruga »Hrvatski sa-bor kulture«, Zagreb; 21. Susret hrvatskih folklornih ansambala, Čakovec — 14.000 kn

10. Hrvatska kulturna udruga «Pjevana baština«, Zagreb; Mul-timedijska izdanja pučkog cr-kvenog pjevanja (4 projekta) — 16.000 kn

11.  Koncertna direkcija Zagreb; 48. Međunarodna smotra fol-klora Zagreb — 25.167 kn

12.  Pasionska baština, Zagreb; Koncerti (7x) — 15.000 kn

13.  KUU »Seljačka sloga« Ne-delišće; Smotra međimurske popevke 2014. — 8000 kn

14.  ETHNO za plesno–glaz-benu poduku, Zagreb; Smotra plesova »Drmeš — da« — 4000 kn

15. ETHNO za plesno–glazbe-nu poduku, Zagreb; VII. Festi-valčić dječjeg folklornog stvara-laštva »Naše kolo veliko« — 4000 kn

16. HGU Rijeka; Škole svirke sopela i kanta otoka Krka   — 4000 kn

17. HGU Rijeka; XXII. «Bašćinski glasi«, tradicionalni susret klapa — 8000 kn

18. Udruga »Koraci baštine«, Zagreb; Crkvene pučke pjesme iz Lipovca (pjesmarica i nosač zvuka) — 8000 kn

19. KUD »Mičevec«, Velika Go-rica; Festival dječjeg folklora »Mi smo djeca vesela« — 4000 kn

20. ZAKUD Vukovarsko–sri-jemske županije, Vinkovci; Fol-klorna manifestacija Vinkovačke jeseni — 15.000 kn

21.  KUD Čiče, Novo Čiče; Smotra folklora i tradicijskih glazbala »Ivanje u Novom Čiču 2014.« — 4000 kn

22. Pučko otvoreno učili-šte »Augustin Vivoda«, Buzet; KIK  Fest 2014. — festival klapa Istre i Kvarnera — 8000 kn

23. Hrvatsko muzikološko druš-tvo, Zagreb; Jerko Martinić: Pučki glagoljaški napjevi jutarnjā i večernjā u srednjoj Dalmaciji — 8000 kn

24. HKUD »Darda«, Darda; Ivanjska smotra folklora — 4000 kn

25.  Klapa Versi, Split; »Pjesme Dalmacije/Jakov Gotovac«, no-sač zvuka — 5000 kn

26. Udruga Tondak, Pula; Žur-nada vol.1 — Kantaduri, vokal-na istarska narodna glazba, no-sač zvuka + DVD — 5000 kn

27. KUU Cernik, Cernik; Smotra folklora »Lipa moja Slavonijo« — 4000 kn

28. KUD Drežnik, Staro Petrovo Selo; Smotra folklora »Drežnik, šetana kola« — 4000 kn

29. Kulturno društvo »Trilj«, Trilj; Tradicijsko pjevanje triljskog kra-ja, nosač zvuka — 5000 kn

30.  KUD »Ivančice«, Kutina; 12. Festival dječjeg folklora Hrvat-ske — 8000 kn

31. Udruga Loborfest, Lobor; Festival »Loborfest« — 8000 kn

32.  Blatski fižuli — ustanova u kulturi, Blato; Festival klapa iz Dubrovačko–neretvanske žu-panije — 8000 kn

33. Udruga Međunarodni fol-klorni festival djece i mladih, Za-greb; 11. Međunarodni festival djece i mladih — Zagreb, 2014. — 5000 kn

34.  ZKUU Varaždinske župani-je, Varaždin; 1. Županijska smo-tra izvornog folklora — 4000 kn

35. Klapa Dišpet, Zagreb; »Za dišpet«, notna edicija — 4000 kn

36.  Ustanova »Ivan Matetić Ro-njgov«, Viškovo; »Mantinjada pul Ronjgi«, folklorna manifesta-cija — 5000 kn

37.  Vokalno–instrumentalni an-sambl »Lipe«, Sisak; Netempe-rirano pjevanje, susret izvornih pjevačkih skupina Banovine — 4000 kn

6 1 . Z a g r e b a č k i f e s t i v a l

Kristijan Rahimovski na 61. Zagrebačkom festivalu

Što je danas mainstream?Autor najčešće emitirane pjesme Zagrebačkog festivala prema sustavu PlayKontrol

Razgovarao: Tomislav Vuković

Tvoja skladba Postoji li mjesto s kojom si na-stupio na festivalu, proglašena je među osa-mnaest kandidata najčešće emitiranom pje-smom Zagrebačkog festivala prema sustavu PlayKontrol. Koji je razlog takvom uspjehu? 

Kao autor pjesme, siguran sam da je pje-sma kvalitetna i puna emocija i nisam se htio žuriti s njezinim izdavanjem, htio sam je izvesti kad se otvori neka prilika. To je za mene bio Zagrebački festival. U bavlje-nju glazbom, čar je u tome da zaista nikad ne znaš koja pjesma će ti donijeti uspjeh. Uglavnom se mi autori vodimo emocijama i ako je nama dobro, velika je mogućnost da pjesma bude dobra i publici. Zaista, ne znam koja je tajna, mislim da je najvažnija iskrenost i da to ljudi prepoznaju. Možda je tomu pridonio i tekst koji govori o ljubavi koja doslovce preživljava u vremenu u kojem tre-nutačno živimo, pa su se mnogi u toj pjesmi prepoznali.

Koliko ti je otac Aki pomogao na skladatelj-skom putu?  

Davno sam odlučio živjeti od glazbe i s go-dinama shvaćam da to nije posao za sva-koga, premda je prije svega ljubav i radost. Puno je tu patnje, sreće, čarobnih trenuta-ka koje moraš proživjeti da bi se zaista na nju mogao osloniti kao na životnog partne-ra. Sve ove godine ona me iskušava koliko sam jak da podnesem taj teret. 

Nema pomoći

Često me neki kolege glazbenici zafrkavaju da sam evoluirao u obitelji  Rahimovski, tako da sad za razliku od oca mogu reći glas r, a i napisati neku dobru pjesmu (smijeh). Naža-lost, u glazbi nema pomoći, kao i općenito u umjetnosti. Ne pomažu smjernice, mudrost se ne uči, nego stječe na greškama, svat-ko mora svoju glazbu pronaći unutar sebe i onda je prenijeti na ljude. Time sam sve re-kao o očevoj pomoći.

Kako se kod tebe razvija proces skladanja? Dobivaš li ideje u trenutku, neočekivano, ili se one pak dugo »kuhaju« dok radiš na odre-đenoj skladbi? 

Glazba mi dolazi svakodnevno, čujem je dok hodam, spavam, jedem. Ponekad do-bra ideja pobjegne u sekundi ako je ne zapi-šem i nema više povratka, tako da uza sebe imam uvijek mobitel da se mogu snimiti. Če-sto mi zna biti neugodno, pogotovo ako me ljudi uhvate na cesti da pjevam ili razgova-ram sam sa sobom (smijeh). Danas u svijetu ima toliko događanja da inspiracije zaista ne nedostaje, i što se tiče ljubavnih i ozbiljnijih tema. Ideje za tekstove su uvijek tu, kao i za glazbu, a onda treba puno raditi na njoj jer te glazba može zaista dovesti na mjesta o kojima i ne sanjaš.

Kultura slušanja

Mnogim se mainstream izvođačima prigo-vara šabloniziranost i neoriginalnost. Je li teško napraviti kvalitetnu pop–skladbu koja će odskakati od konkurencije, s obzirom na hiperprodukciju glazbe u ovom digitalnom dobu? 

U ljudima je narušen sustav vrednovanja kvalitetne glazbe. Rekao bih one iskrene glazbe, a ne namjenske koja iskače iz svih kutova. Živimo u vremenu kad kopiramo uspješne, pritom ne slušajući svoje srce. Prije svega to tako gledam. Naravno da se tu i tamo pojavi neka pjesma koja postane pravi hit, ali u našoj regiji sve rjeđe, jer svaka je pjesma »hit« i ta tri slova iskaču sa svih in-ternetskih servisa. Ljudi više ne znaju kome da vjeruju, svojem srcu ili nekome tko je po-kazao malo tijela pa ga time privukao na taj svoj »hit«. Dan kad odvojimo pornografiju od glazbe, bit će veliki dan za glazbu i sve nas koji se njome bavimo. 

Gotovo sam siguran da u Hrvatskoj imamo izvođače koji su tisuću puta bolji i originalniji od mnogih inozemnih, ali ih nema u mediji-ma. Pravo je pitanje što je to danas main-stream, jesu li to narodnjaci, pop–folk vese-lice ili nekakva dobra rock–grupa. Mislim da se odgovor sam nameće i da ćemo svi mi koji smo u toj drugoj grupi morati jako, jako puno raditi na dobrim pjesmama da se ob-novi kultura slušanja glazbe.

Kiki Rahimovski

Mudrost se ne uči, nego stječe na greškama; svatko mora svoju glazbu pronaći unutar sebe

ANAS

TAZI

JA V

RŽI

NA

4 5

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

61. zagrebački festival, 18. siječnja 2014. u dvorani Hypo Event Centra u Zagrebu

Novo ruho stare dame Nakon dugo vremena imamo festival s kojim se nemamo razloga sprdati

Piše: Martina Validžić

A nte Pecotić: Za-grebački festival okrenuo je novo poglavlje svoje povijesti! Publika i kritika jednoglasni

su u pohvalama ovogodišnjeg Festi-vala, a velike zasluge za to pripadaju upravo vama: izvođačima, autorima, glazbenicima! Tako je svima koji su sudjelovali na 61. izdanju najdugovječ-nijeg festivala u regiji zahvalio njegov umjetnički direktor kad su se ugasila svjetla pozornice. Riječi su to koje sva-ki direktor bilo čega na svijetu poželi izgovoriti svojim suradnicima. I uistinu, već dugo, dugo mediji i publika nisu bili tako ujedinjeni u pozitivnom mišlje-nju. I da, nakon dugo vremena imamo festival s kojim se nemamo razloga sprdati. Ni uputiti prigovor. Niti čitati o festivalskim skandalima u žutom tisku. Iako bi oni uporni vjerojatno o otkazi-vanju nastupa Dražena Žerića Žere u zadnji čas napravili dramu.

A njegova je partnerica u pjesmi, An-tonija Šola, zbog njega čak obula i starke.

Sjajan provod

Trivijalnost na stranu, bio je to sjajan provod. Čuti uživo Vannu kako glasom doseže običnom smrtniku nezamisli-ve visine ili pak muževan glas Gorana Karana od kojeg se žene ugodno ježe, i tako redom ostali njihovi kolege iste večeri, iskustvo je koje se ne događa često. Imati na okupu osamnaest vr-hunskih što solista, što bendova, koji se redaju na pozornici jedan za dru-gim, svaki od njih maksimalno posve-ćen pjesmi, a zbog poštovanja prema publici i pozornici i maksimalno pripre-mljenog vizualnoga identiteta, uživan-cija je za uši i oči. Atraktivne E.N.I–ce, izvrstan beat pjesme Marija Huljeva, kristalno čist, anđeoski glas Gabi, bo-lje polovice Nole, uživljene gudačke di-onice i dojmljiva koljena riječkih dečki iz Belfast Fooda, samo su neke od za-nimljivih natuknica koje su se prepriča-vale. Iako festivalski nastupi nisu u pri-rodi rock–bendova, Županjci iz Opće opasnosti ili pak zagrebačka Adastra sigurno će poželjeti doći i dogodine. Prvi zbog pobjede na festivalu s pje-smom Tragovi prema glasovima pu-

blike, a drugi jer im se pjesma Samo s tobom stalno vrti u televizijskom i ra-dijskom eteru. Upravo je to potonje — prijeko potreban medijski prostor i cilj glazbenih festivala, a to je predstavlja-nje pjesme.

Najbolje od najboljih

Još se od početka priprema za festival moglo zaključiti da su zapuhali novi vje-trovi. Vodstvo festivala preuzeli su, uz već spomenutog Pecotića, Neno Be-lan, Darko Bakić, Boris Đurđević, Miro Buljan, Nikša Bratoš... imena na čiji spomen možemo samo kimati glavom u znak odobravanja. Jedan je glazbe-nik za sobom vukao drugog, nije bilo teško skupiti sjajne pop–rock autore, a glavnina je pjesama većini njih staja-la negdje po ladicama ili bila planirana za budući singl. Doduše, bilo bi idealno da su pjesme pisane isključivo za festi-val, no vjerujem da je to i intencija koja će se ostvariti s vremenom. Glazbe-ni izbornik festivala, Neno Belan, izveo je na teren najbolje od najboljih: Skupi-la se jedna ekipa, mlađa, iako sam ja tu najstariji. Cilj nam je revitalizirati Zagre-bački festival koji je nekad značio puno. Festival smo zamislili da bude nacional-ni, nije lokalno obojen. Htjeli smo zvati ljude, izvođače, koji na neki način mogu jamčiti dignitet festivala. Siguran sam da će ovaj Zagrebački festival pomoći u uspješnom promoviraju novih singlo-va. Išli smo s idejom da ne bude pre-više pjesama, tako da bi kvaliteta doš-la još više do izražaja, da vratimo digni-tet pop–glazbi u Hrvatskoj. Odmičemo

se od zastarjele forme festivala u Lisin-skom, išli smo na TV show, znači uspo-redimo to s Porinom.

Odluka o preseljenju festivala nakon šezdeset godina iz Lisinskog u novi prostor Hypo centra može djelovati od-važno, no tradicija u ovome slučaju nije išla na ruku novoj koncepciji. Mnogi su u publici i komentirali kako pozornica i cijela produkcija festivala podsjeća na posljednjih nekoliko svečanosti Porina. Što i jest točno, s obzirom na to da je festival radila ekipa koja je donedavno radila i dodjelu hrvatskih diskografskih nagrada. Orkestar pod vodstvom Ala-na Bjelinskog, raskošne animacije na pozornici, rasvjeta zbog koje bi majstor rasvjete trebao dobiti profesorsku titu-lu, bili su savršena pratnja pjesmama od kojih će neke zasigurno živjeti još dugo u eteru. Poput Čuvaj me zagre-bačkog benda Pavel ili najslušanije Po-stoji li mjesto Kristijana Rahimovskog.

Medijski šušur

Kikijeva je pjesma gotovo svih šest tje-dana, koliko je bila aktualna službena top–ljestvica 61. Zagrebačkog festiva-la, bila među prvih pet. Svaki je tje-dan, prema PlayKontrolu, sustavu za praćenje emitiranja glazbe-nih djela na radijskim posta-jama i njihovih spotova u televizijskom programu, poredak na službenoj top–listi Zagrebačkog festivala bio drukčiji, što je pojačavalo uzbuđenje oko finalnog događa-nja, stvorio se medijski šušur, stalno se govo-rilo o 61. Zagrebačkom festivalu.

Promotivne aktivnosti podjed-nako su bile važne kao i sam pro-gram. Novo je vodstvo toga iteka-ko bilo svjesno pa je odlučilo pucati iz sveg raspoloživog oružja. Državna te-levizija predstavljala je doslovno sva-kog izvođača, čelni ljudi gostovali su po raznim emisijama, najavljivali dobar program, prezentirali makeover »sta-

re dame« među glazbe-nim festivalima, internetski portali, facebook, aplika-cije za smartphone... svu-da ih je bilo. Pojeli su do-bar dio medijskog kolača, koji nije naštetio liniji »stare dame«. Štoviše, vratio joj je nekadašnji sjaj, ali u novom ruhu.

Atraktivne E.N.I–ce, izvrstan beat pjesme Marija Huljeva,

kristalno čist, anđeoski glas Gabi, bolje polovice Nole, uživljene gudačke dionice i dojmljiva koljena riječkih dečki iz Belfast Fooda, samo su neke od zanimljivih natuknica.

Goran Karan: Festival je često omalovažavan izraz; vjerojatno je zbog inflacije festivala, ljudi-ma jednostavno kritizirati stvari. To je glazbeni sajam; ako imaš neki dobar proizvod, to može pomoći u određenom trenutku. Festival je prilika da pokažeš pismu, da ne moraš dovlačiti brdo Muhamedu, nego Muhameda brdu.

Hari Rončević: Ovo je sada neki čudan trenutak da se nešto uopće priča o festivalima...

Aljoša Šerić (Pavel): Mislim da je presudna stvar za naše sudjelovanje na Zagrebačkom festivalu bila u tome što sam vidio da ulaze neki autori i bendovi koje osobno vrlo cijenim.

Organizatori su pojeli dobar dio medijskog

kolača, koji nije naštetio liniji »stare dame«.

Vanna na 61. Zagrebačkom festivalu

Jeronim S. Marić

E.N.I.Indira Vladić

ANAS

TAZI

JA V

RŽI

NA

ANAS

TAZI

JA V

RŽI

NA

ANAS

TAZI

JA V

RŽI

NA

ANAS

TAZI

JA V

RŽI

NA

6 7

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

R E A G I R A N J A

Kako se HDS ZAMP organizira u borbi protiv nepovoljnih čimbenika za rad skladateljske industrije

Autori i društvo zajedno protiv smanjenja autorskih naknada u ugostiteljstvuAutorske naknade koje plaćaju opći korisnici (ugostitelji, obrtnici, hotelijeri i sl.) nisu nerealne, niti su parafiskalni namet, nego naknada za uslugu koju stvaraju skladatelji i s njima povezane djelatnosti

Piše: Milan Majerović Stilinović

P otkraj prošle godine mediji su prenijeli izja-vu (sad već bivšeg) pomoćnika ministra financija Branka Še-gona u sklopu najave

Vlade RH o ukidanju ili smanjenju pa-rafiskalnih nameta: Jedan od prvih pre-govora koji će početi bit će smanjenje ZAMP–a, što je vrlo bitno za kompletno gospodarstvo koje danas plaća zaštitu autorskih i muzičkih prava. Mi smatra-mo da taj dio treba redefinirati. I dok su se mediji odmah ulovili za ono što nije ni bilo jednom od 27 točaka, člano-ve HDS–a ta je informacija neugodno iznenadila jer znamo da autorske na-knade koje plaćaju opći korisnici (ugo-stitelji, obrtnici, hotelijeri i sl.) nisu nere-alne, niti su parafiskalni namet, nego naknada za uslugu koju stvaraju skla-datelji, izvođači, aranžeri, ali i svi drugi kreativci i s njima povezane djelatnosti.

Strategija organizacije

Društvo i njegova stručna služba ZAMP i dalje čine sve da do toga ne dođe te će se čvrsto zalagati da autor-ska prava i naknade ne budu smanji-vane. U dopisima koji su proteklih tje-dana upućeni mnogim članovima Vla-de i predstavnicima mjerodavnih insti-tucija naveli smo osnovne informacije o autorskoj naknadi jer je očito da mnogi to još ne znaju — a neki ne žele zna-ti. Uz to, pokrenuto je više aktivnosti: u tijeku je osnivanje Koordinacije krea-tivnih i kulturnih industrija pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), a zatraženo je članstvo u Klasteru kreativnih i kul-turnih industrija pri Agenciji za investi-cije i konkurentnost te pri Ministarstvu gospodarstva.

Zatraženo je mišljenje Pravnog fakul-teta o pravnim i praktičnim rješenjima Europske unije u pogledu uloge držav-nih tijela u procesu donošenja cijena — kako bismo političare i javnost informi-rali o tom važnom dijelu postupka iz-mjene naknada.

Zatražena je i studija Ekonomskog in-

stituta o visini naknade za autorska prava i utjecaju te naknade na poslova-nje korisnika (u prvom redu ugostitelja i drugih obrtnika), a od neovisne agen-cije naručeno je istraživanje tržišta na uzorku od petsto ugostitelja. Cilj ankete je doznati stvarna stajališta ugostitelja o naknadi za korištenje glazbe jer je slika koja se dobiva preko medija često ne-precizna ili namjerno iskrivljena.

Pitanje doživljaja opće javnosti autor-skog, odnosno kreativnog rada kao nečeg vrijednog što zaslužuje pošto-vanje i potrebnu zaštitu, ostaje pri-marnom temom komunikacije HDS ZAMP–a pa je u tijeku priprema javne edukativne kampanje putem radija, te-levizije i interneta u koju će se uključiti različiti autori: od, naravno, glazbenika do filmskih redatelja i književnika. Sve bi to trebalo pridonijeti krajnjem cilju: ve-ćem osvješćivanju o potrebi poštivanja autorskog prava i nužnosti opstanka autorskih naknada u postojećem obli-ku. Prije svega je važno da naši članovi budu informirani iz prve ruke pa im sto-ga ovdje iznosimo osnovne činjenice o autorskoj naknadi:

1. Autorska naknada temeljem prava javnog priopćavanja nije parafiskalni namet, nego naknada za uslugu (kori-štenje glazbe, filma ili knjige u poslov-ne svrhe) koju plaćaju samo oni koji se njome koriste u svojem poslova-nju. Parafiskalni nameti, s druge strane, sva su obavezna davanja koja se pri-kupljaju od svih fizičkih i pravnih oso-ba, a nemaju karakter poreza. Dakle, dok baš svi moraju plaćati npr. nakna-du za očuvanje funkcionalne vrijednosti šuma, korištenje glazbe plaćaju samo oni koji se zaista koriste glazbom da bi im posao bio uspješniji, kao što plaća-ju i eventualno unajmljivanje prostora, usluge konobara, čistačice, dostave, vode, struje, plina i slično.  Pritom baš nitko nije prisiljen koristiti se glazbom u poslovanju — ali kao korisnik ne može ni imati pravo odlučivanja o visini na-knade za njezino korištenje.  

2. HDS ZAMP naplaćuje korištenje glazbe za poslovne potrebe, a napla-ćene naknade isplaćuje nositeljima au-torskih, izvođačkih i diskografskih pra-va.  Tako osigurava egzistenciju više

desetaka tisuća obitelji glazbenih kre-ativaca. U recesijska vremena — s dra-stičnim padom prodaje nosača zvuka, gotovo bez ikakvih prihoda od inter-neta, sa smanjenjem broja koncertnih prostora i mogućnosti zarade na taj na-čin –  to je mnogim glazbenicima i no-siteljima prava najvažniji izvor prihoda.

3. Sama visina autorske naknade kod primjerice ugostitelja iznosi u prosje-ku 35 lipa na 100 kuna troškova naba-ve robe i usluga. Takva naknada teš-ko može ikoga ugroziti ili biti ograniča-vajući element za razvoj ugostiteljstva, koje posljednjih godina ima rast od minimalno pet posto godišnje. Njezi-no smanjenje može jedino biti ograni-čavajući element za razvoj glazbenog poduzetništva.

4. Zasigurno niti jedan lokal za cije-nu jedne šalice kave dnevno ili 200 kn mjesečno — jer to je  prosječna mje-sečna naknada za korištenje glazbe u prosječnom kafiću u Hrvatskoj –  neće otvoriti niti jedno novo radno mjesto.  U  smanjenju naknade u visini cijene jedne porcije salate dnevno — jer to je pro-sječna dnevna naknada za korištenje glazbe u hrvatskim restoranima — ne vidimo strategiju koja oporavlja gospo-darstvo. Jedno trominutno pranje kose u frizerskom salonu — dakle oko 40 kn –  pokriva mjesečno korištenje sve glazbe na svim uređajima, sve radno vrijeme takvog prosječnog obrta.

5. Prema Zakonu o autorskim i srod-nim pravima, o visini autorske naknade mogu pregovarati jedino autori putem HDS ZAMP–a i, na drugoj strani, kori-sničke udruge ili komore. To se redovito i radi pa su naknade utvrđene sporazu-mno s krovnim tijelima koja predstavlja-ju obrtnike, hotelijere ili radijske i televi-zijske postaje. Imamo razumijevanja za tešku gospodarsku situaciju, zato smo višekratno, pa i ove godine, sporazu-mno smanjivali naknade. To u konačni-ci dovodi i do smanjenja ukupnih priho-da autora i drugih kreativaca.

6. HDS smatra javnu najavu (bivšeg) pomoćnika ministra u ime Vlade izne-nađujućim i nekorektnim svrstavanjem na stranu jednih poduzetnika i jedne vr-ste radnih mjesta (npr. ugostiteljski ili

hotelski sektor koji su u konstantnom rastu već pet godina) protiv druge vr-ste poduzetnika i druge vrste radnih mjesta (kreativni sektor koji je gospo-darski u padu). Mislimo da je ta najava ishitrena, pravno i gospodarski potpu-no neutemeljena. Ne vidimo niti jedan razlog za »rasterećivanje«  poduzetnič-kog sektora koji je u usponu, na teret drugog koji je u padu. Nejasno je kako umanjivanje vrijednosti intelektualnog vlasništva  pomaže razvoju gospo-darstva, osim što u populističke svrhe prikupljanja bodova u krizi dobro zvu-či smanjivanje nekakvog »nameta«, koji realno ne postoji.

7. Autorska naknada za opće korisnike u RH zapravo je veoma niska i po tome je sve samo ne europska.  Primjerice, naknada za ugostiteljstvo u RH dvo-struko je niža nego u Sloveniji i trostru-ko niža nego u Mađarskoj.

Evo što o tome misle naši najistaknutiji stalni i pridruženi članovi:

M l a d e n T a r b u k :

Pisanje glazbe od početaka kapitaliz-ma pripada sferi slobodnog poduzet-ništva. Prvi uspješni poduzetnici bili su Joseph Haydn i Ludwig van Beetho-ven, a danas smo svjedoci rasta glaz-bene industrije u svjetskim razmjerima. Današnja se uspješna ekonomija te-melji na trgovini nematerijalnim dobri-ma. Stoga mi je nevjerojatno da hrvat-ska vlada pokušava oštetiti kreativnu

sferu poduzetništva, onu glazbenu, da bi pogodovala ugostiteljskoj, koja jedina (iz svima razumljivih razloga) nije podnijela teret recesije. Možda bi bilo dobro da hrvatski ugostitelji počnu nuditi svoje usluge bez glaz-be, ili, što bi za njihove klijente bilo još pogubnije, da sami počnu skladati. Ovakvo neprincipijelno i jedno-strano smanjivanje naknade za zaštitu autorskih ma-lih prava bila bi prava uvertira u vraćanje Hrvatske u doba feudalizma, prije 1848.

A r s e n D e d i ć :

To što sam čuo da se predlaže je zadiranje u tuđi rad i uzimanje rezultata nečijeg rada. Mislim da nitko na to nema prava. Smatram da bismo se svi mi koji od autorskog rada živimo trebali naći na jednom ozbilj-nom sastanku jer su autorska prava trenutačno pod upitnikom. Pod tim upitnikom svi mi živimo. Kad nam ugostitelji prestanu naplaćivati ono što nam nadolije-vaju već desetljećima, onda mogu uzeti i naša prava.

Z l a t a n S t i p i š i ć G i b o n n i :

Stvar je u tome da silnici uvijek razumiju samo umjet-nost koju mogu posjedovati — tajkuni u sefu čuvaju slike ili skulpture koje mogu kupiti, prodati i preprodati. Ne i pjesmu jer je ona nematerijalna, narodna umjet-nost, svima dostupna  — jednako i sveučilišnom pro-fesoru i fizičkom radniku. Zato postoji i opće neshva-ćanje i zloupotreba toga; ali zato što je dostupna, glazba nije bezvrijedna.

B o r i s N o v k o v i ć :

Odlučan sam u stavu da ne dopustimo da ovo druš-tvo ode u mračne ulice, ne samo zbog svojih prima-nja nego zbog budućih generacija, naše djece koja će možda iščitati da je u ovoj zemlji jedino časno i nor-malno biti političar, sportaš, ugostitelj ili policajac, ali ne i umjetnik. Stojim na raspolaganju za sve daljnje akcije u obrani prava koja smo gradili godinama. Po-gotovo autori koji su cijeli život gradili svoje kataloge i uljepšavali živote drugih svojim skladbama i stihovima.

Z r i n k o Tu t i ć :

Predlažem pomoćniku ministra koji smatra moj život, moje pjesme i moje snove parafiskalnima da odsada piše sam svoje pjesme. Nadam se da će mu biti do-bre kao i ovaj »namet« koji je namjerio u tuđe džepove.

To n č i H u l j i ć :

Ja sam također imao ili imam i neke ugostiteljske objekte gdje moram platiti autorsku naknadu. Ugo-stitelji nas trebaju više gledati kao partnere — i nas autore i izvođače, pa i HDS ZAMP, jer preko glazbe se profilira publika koju želite imati u objektima. Želite li starije goste, želite li imati popunjenost preko zime, onda ćete im valjda puštati malo klasične glazbe, ne-što mirnije... nećete im puštati Aerosmith i AC/DC. Mi smo dakle partneri, nismo neprijatelji. I to je osnovna poruka svima koji se svako malo pobune protiv tih 200 kuna koje treba plaćati.

Ž e l j k o K r z n a r i ć :

Ovaj prijedlog da se smanjivanjem naših autorskih prava pomogne tajkunima kojima do umjetnosti nije ni stalo, nadmašuje sve gluposti ovoga svijeta. Ni u jednoj pravnoj državi na svijetu to nikome ne bi palo na pamet. Razočaran sam što u državi članici Europ-ske unije može nekome pasti na pamet takva glupost. Ujedinimo se i pozovimo sve međunarodne organi-zacije da prosvijetle naše vrle političare. Neka se po-duzetnici bore na ovom tržištu kako se i mi borimo, a pitam pomoćnika ministra kako bi to bilo da Obama zatraži od američkih autora da smanje autorske na-knade. Ne, gospodine dragi. To njemu ne pada na pamet jer zna što su autorska prava. 

D r a g o D i k l i ć :

Žalosno je da ugostiteljima i ostalim korisnicima glaz-be u komercijalne svrhe, glazbe koju je netko napisao, producirao i izveo, još uvijek nije jasno da autori sve njihove usluge i rad, kad ih koriste, uredno plaćaju. Pa valjda je normalno da i autori naplate svoje usluge i svoj rad. Autorske naknade su najmanje u nas, za ra-zliku od zemalja Europske unije kojoj i mi sada pripa-damo, pa bi trebalo upravo obratno — pregovarati o povišenju autorskih naknada.

HDS ZAMP naplaćuje korištenje glazbe za poslovne potrebe, a naplaćene

naknade isplaćuje nositeljima autorskih, izvođačkih i diskografskih prava. Tako osigurava egzistenciju više desetaka tisuća obitelji glazbenih kreativaca.

8 9

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Pobjednica na Natječaju za potporu produkcije hrvatske glazbe u inozemstvu — Tamara Obrovac

Prepoznatljiv hrvatski kulturni identitetDo kraja ljeta svoj posljednji album Ulika Revival Tamara Obrovac će plasirati u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, a u drugoj polovici godine ima namjeru albumom Canto amoroso »osvojiti« romanske zemlje.

Piše: dr. sc. Irena Miholić

T amara Obrovac, pjevačica, flautistica, skladatelji-ca, svestrana umjetnica koja uvijek okupi surad-nike s kojima ima dobru kemiju, pobijedila je na natječaju International Hrvatskog društva sklada-telja kojim se podupire produkcija hrvatske glaz-be u inozemstvu. Time su osigurana sredstva za

njezine autorske projekte koji su najbolje zadovoljavali postavljene kriterije i zahtjeve natječaja, a produkt su dugogodišnjeg rada i umjetničkih ostvarenja te dobro pripremljeni promotivni materijal: video, audio, foto i live građa te kredibilitet stvoren i u domaćoj i u inozemnoj sredini.

Radost muziciranja

Kategoriziranje, smještanje u ladice rada ove svestrane umjetnice gotovo je nemoguće! Sklada i piše za kazalište i za film, za što je i mnogostruko nagrađivana, njezini su albumi nagrađeni Porini-ma (u kategorijama world music i klupska glazba), a posebno se ističu njezine vokalne sposobnosti i osebujna interpretacija pjesa-ma. Za Tamaru je njezin dom, Istra, nepresušna inspiracija, a šire područje Mediterana dvorište iz kojeg crpi dodatne ideje kako bi produbila svoja umjetnička viđenja. Bez straha i bez opterećivanja granicama i kategorijama, kombinira glazbenike i glazbala, žanro-ve i tehnike, kreirajući vlastiti glazbeni svijet koji je moguće doživjeti uzastopnim preslušavanjem albuma, ali ga je ipak najbolje doži-vjeti na live izvedbama na kojima kulminacija i radost muziciranja Tamare i suradnika, pa i publike, uvijek iznenadi i najbolje pozna-vatelje njezinih snimljenih materijala.

Odrasla Ulika

Upravo je kao rezultat takve interakcije i nastao album Ulika revival, koji predstavlja jednu novu Uliku koja je pak devedesetih godina 20. stoljeća nastala kao produkt spoja inspiracije različitih aspe-kata Istre i jazza. Ulika »odrasta«, promijenjena zrelošću materija-la, a ponajviše zbog radosti zajedničkog muziciranja i ponovnog okupljanja stare ekipe: pijanista Marije Dedića, kontrabasista Žige Goloba i bubnjara Krune Levačića, uz naravno nezaobilazni vokal Tamare Obrovac.

Takav klasični jazz sastav omiljen je na njemačkom govornom po-dručju, stoga su Tamara i suradnici odlučili do kraja ljeta Uliku Re-vival plasirati u suradnji sa švicarskom nakladničkom kućom spe-cijaliziranom za jazz — Unit Records — u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji. Na jazz sceni Tamara je u tim zemljama već prisutna, no sada, uz materijal za medije jazz novinara Josefa Engelsa, slije-di i promocija na nekoliko razina: osim same distribucije albuma, predstavljanja u svim medijima, sve do koncertne izvedbe u orga-nizaciji partnerske booking agencije.

Melodije jezikâ i govorâ

U drugoj polovici godine Tamara i Transhistria ansambl imaju na-

N ATJ E Č A J I H D S – a

Tamara Obrovac, pobjednica natječaja International Hrvatskog društva skladatelja

Početak dobre strategijeNatječaj kojim se glazbenim stvaralaštvom ostvaruje i dodatno predstavljanje hrvatske kulture, jezika i identiteta u svijetu.

A utorski projekt Tamare Obro-vac namijenjen međunarod-nom tržištu pobijedio je na na-tječaju International Hrvatskog društva skladatelja kojim se podupiru aktivnosti hrvatskih

skladatelja u inozemstvu. Financijska potpora od 150.000 kuna dodijelit će se za objavljivanje albu-ma Ulika revival i Canto amoroso, međunarodnu koncertnu promidžbu te promidžbene aktivnosti Tamare Obrovac, njezina kvarteta Tamara Obro-vac Transhistria Ensemble. Na natječaj otvoren isključivo za redovite članove Društva pristiglo je jedanaest prijava, a povjerenstvo je zaključilo (čine ga Alfi Kabiljo, Mladen Tarbuk i Miro Buljan) da projekt Tamare Obrovac najbolje zadovoljava postavljene kriterije i zahtjeve Natječaja. Naime, temeljem svojih dosadašnjih umjetničkih ostvare-nja, ta istarska kantautorica ima najviše potenci-jala da kvalitetno predstavi svoj rad na području world musica, ali i promiče prepoznatljivost Hr-vatske, njezine glazbe, kulture i identiteta. Vrlo je važno da je ovakav natječaj pokrenula upravo strukovna udruga kao što je Hrvatsko društvo skladatelja, budući da se time polako radi na stra-tegiji predstavljanja hrvatske suvremene glazbe u inozemstvu. Ovo je prigoda da pokažemo kako smo u stanju pratiti svjetsku glazbenu produkciju u bilo kojem žanru, ali i da stvaranjem originalnog glazbenog izričaja sudjelujemo u izgradnji prepo-znatljivosti hrvatskog kulturnog identiteta, izjavila je Tamara Obrovac nakon objave rezultata. Natječaj International objavljuje se drugu godinu zaredom, a cilj mu je povećati konkurentnost glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarod-nom i globalnom kontekstu. Time se glazbenim stvaralaštvom ostvaruje i dodatno predstavljanje hrvatske kulture, jezika i identiteta. Osim spo-menutog natječaja, Hrvatsko društvo skladatelja tijekom godine objavljuje i natječaje za potporu aktivnostima u popularnoj i tradicionalnoj glazbi te stipendiranje mladih nadarenih skladatelja. Pod-sjetimo, dobitnik prošlogodišnjeg natječaja Inter-national bio je Gibonni s autorskim albumom 20th Century Man. Radilo se o svojevrsnom iskoraku u svjetski eter, čime su se otvorila vrata za mnoge hrvatske skladatelje i čime se općenito promijenila percepcija o nama. Drago mi je da je moje stru-kovno društvo prepoznalo moj trud i projekt u koji sam zaista mnogo uložio. Da je takvih natječaja bilo prije, mnogi od nas bi već davno bili u eteru stranih zemalja, zaključuje Gibonni uz napomenu kako već dugo prati rad i brojne nagrade Tamare Obrovac na međunarodnoj sceni te joj od srca želi puno uspjeha i dobar vjetar u leđa! (HDS)

mjeru zauzeti romanske zemlje albumom Canto amoroso čiji je zvuk na tragu albuma Daleko je iz 2006., na kojem je još čujnija Ta-marina zadivljenost melodiozno-šću različitih govora i narječja, pri-je svega njezine Istre. Na tom se albumu nalaze pjesme koje Tama-ra pjeva na istrovenetskom, istro-romanskom, istrorumunjskom pa i armenskom. I dok bi se nekome uspjeh toga albuma odnosno ra-zumljivost tih narječja mogao čini-ti u svijetu (a i kod nas!) upitnim, i publika i Tamara jamče da verbal-no razumijevanje nije uvijek nuž-no, već su ključni način izvedbe i energija kojom pjesme odišu. A upravo osjećaj za različite dija-lekte, kod Tamare je, kako sama tvrdi, najbolje jamstvo iskrenosti interpretacije, a zvuk jezika, nje-

gova melodioznost ponesu je do novih skladateljskih ideja. Melodi-je tih jezika vode je prema drukči-joj glazbenoj melodiji, što je vidlji-vo i čujno i u projektu Panphonia Istriana u kojem se, kako čitamo na portalu Umjetničke organizacije Transhistria ensemble, arhaičnost dijalektalne i kulturološke tradicije spaja sa suvremenim multimedi-jalnim izričajem (http://www.panp-honia.com).

Emocije i kulturne posebnosti

Rad Tamare Obrovac ima i novu putanju jer će se kao veleposlani-ca CISAC–a (Međunarodne kon-federacije društava autora i skla-datelja) nastojati više angažirati u promotivnim aktivnostima na do-

brobit šire kreativne zajednice. Nagrada International kao i rad CI-SAC–a vrlo su važni, potpora stru-kovne udruge zasigurno će po-moći u budućnosti, ističe Tama-ra, sigurno će motivirati i druge da ulože sredstva i trud u promociju. Nada se da će takve akcije postati dijelom ukupne strategije (koje još nemamo!) promidžbe naše glazbe u svijetu. Kako ne postoji formal-no obrazovanje za jazz, popularnu pa ni tradicijsku glazbu, pojedinci sami istražuju određena područja i tragaju za pravim izričajem i žan-rom. A vani trebamo pokazati, sa-vjetuje Tamara, upravo onaj naš emotivni dio, vezu s našom tradi-cijskom kulturom koja nas obilje-žava i koja je posebna i drukčija.

Za Tamaru je njezin dom, Istra, nepresušna inspiracija, a šire

područje Mediterana dvorište iz kojeg crpi dodatne ideje kako bi produbila svoja umjetnička viđenja.

Tamara Obrovac Transhistria Ensemble

Tamara Obrovac Tranmediterranean Ensemble

DAV

OR

HRV

OJ

DAV

OR

HRV

OJ

DAV

OR

HRV

OJ

Tamara Obrovac

10 11

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Višnja Požgaj

S a željom da pridonese glazbenom prosperi-tetu rodnoga grada, ugledni violist i skladatelj Miroslav Miletić (1925.) osnovao je prije trinaest

godina svoj festival koji dosljedno slijedi osnovnu ideju popularizacije suvreme-

ne (pretežito hrvatske) glazbe, poseb-no vlastita opusa. No festival je otvoren svim stilovima i razdobljima u povijesti glazbe, s pažljivo odabranim umjetnici-ma i prijateljima, koji svojim umijećem i izborom djela pridonose raznolikosti programa i visokoj razini izvedbi te na najljepši način utječu na odgoj glaz-benog ukusa sisačke publike. Ove godine održana su tri komorna kon-certa u Glazbenoj školi Frana Lhotke,

uglednog hrvatskog skladatelja (1883.–1962.) čija je 130. godišnjica rođenja obilježena projekcijom kultnog filma Svoga tela gospodar, nastalog 1957. u režiji Fedora Hanžekovića prema istoi-menoj pripovijetki Slavka Kolara, za koji je Lhotka napisao glazbu.

Trio u kvartetu

Na prvom koncertu nastupio je pro-slavljeni Zagrebački gitarski trio (Darko Petrinjak, Istvan Römer i Goran Listeš), dijelom u suradnji s kolegom Marojem Brčićem, članom Dubrovačkog gitar-skog trija. Umjetnici su pripremili i maj-storski izveli vrlo lijep program s djelima Antonija Vivaldija (Sonata La Follia RV 63, u obradi I. Römera), Marca Aurelija Zanija de Ferrantija (Polonaise concer-tante op. 27) i Petra Iljiča Čajkovskog (Jesenja pjesma, op. 37 br. 10 u sjaj-noj obradi Darka Petrinjaka). Na pro-gramu su bile i dvije privlačne Miletiće-ve skladbe: Consort trio iz 1985., kao sjećanje na prvo hrvatsko djelo koje je tada tek osnovani Zagrebački gitarski trio (1984.) izveo na početku karijere, dobrim dijelom posvećene hrvatskim skladateljima. Druga Miletićeva sklad-ba te večeri bila je Suite du bourdon za četiri gitare iz 1994. s pet kontras-tnih plesnih stavaka po uzoru na sta-re majstore.

Suradnja s Austrijancima

Njegujući tradicionalnu prijateljsku su-radnju među glazbenicima, Miroslav Miletić pozvao je u goste svoje prijatelje iz Beča, violiste Paula i Christopha An-gerera, oca i sina, koji su bili sudioni-ci njegova prvog festivala prije trinaest godina, kao i Međunarodnih dana vio-le koji su prethodili tom festivalu. Obo-jica su se posvetila izvođenju djela na autentičnim povijesnim instrumentima,

djelujući u vlastitom ansamblu Conci-lium musicum Wien, posebno se po-svećujući izvedbama na violi d’amore. Otac Paul je između ostalog skladao i nekoliko djela za taj drevni instrument, a sin Christoph predaje violu d´amore na Sveučilištu za glazbu i glumu u Beču. Stoga je bilo zanimljivo njegovo zorno predavanje o tom instrumentu, uz po-moć prevoditeljice Biljane Keserić, upri-ličeno uoči koncerta Austrijsko–hrvat-ska večer. Bila je to prigoda da se čuje Movimento za violu d´amore i čembalo Miroslava Miletića u izvedbi Christopha Angerera uz glasovirsku pratnju Pau-la Angerera. Skladba je nastala u po-vodu Simpozija pomirenja nakon Dru-gog svjetskog rata. U nastavku su go-sti izveli i Octangulum za violu d´amore i klavir Paula Angerera u osam stavaka s austrijskim folklornim elementima. Bila je to inačica skladbe neobična naslova Trifolium octangulum (tri instrumenta u osam stavaka), izvorno pisana za psal-terium, hackbrett (cimbal) i violončelo .

Profinjena viola d’amore

Kao istaknuti violist u Simfonijskom or-kestru HRT–a i Zagrebačke filharmo-nije, osnivač i član Gudačkog kvarteta Pro Arte te profesor na Glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu, Miletić je kao skladatelj stvorio velik opus orke-stralnih, koncertantnih, scenskih, vo-kalnih, vokalno–instrumentalnih djela te glazbe za djecu, a ponajviše komornih skladbi. Obogatio je hrvatsku literatu-ru za violu Koncertom za violu i orke-star i Koncertom za dvije viole i orke-star te osam djela za violu solo ili violu uz glasovir ili elektroniku, a tu je i ne-koliko gudačkih kvarteta i jedan kvintet. Zanimljivo je da je Miletić prvi hrvatski skladatelj koji je dio svojega opusa po-svetio i violi d´amore. Tako je 1994. na-stala Suita za violu d´amore i čemba-

lo, a 2000. već spomenuti Movimento za violu d´amore i čembalo, izveden na prvim Danima Miroslava Miletića u Si-sku, kao i na ovogodišnjim Danima. Vi-ola d´amore je osebujan gudaći instru-ment, koji se pojavio u 17. stoljeću i bio omiljen sve do sredine 19. stoljeća, ali je i poslije povremeno korišten u glazbe-noj literaturi te je ponovno našao svoje mjesto u suvremenim povijesno obavi-ještenim interpretacijama rane glazbe. Nešto je veći od viole, ima sedam cri-jevnih žica na kojima se svira gudalom i još toliko metalnih žica za rezonanciju koje se nalaze ispod hvataljke. Pri svi-ranju se drži kao violina ili viola. Zvuk je mekan, nježan i profinjen, što je došlo do izražaja u interpretacijama Christo-pha Angerera, unatoč monotoniji Mile-tićeve skladbe i očeva nespretnog gla-soviranja, kao i popriličnoj banalnosti Octanguluma. Ipak, treba taj nastup shvatiti i prihvatiti kao dobrodošlu su-radnju s prijateljima, koje veže zajednič-ka ljubav prema rijetkom instrumentu vrijednom pažnje.

U nastavku te austrijsko–hrvatske ve-čeri nastupilo je dvoje vrsnih hrvatskih umjetnika uz nadasve pažljivu i profesi-onalnu glasovirsku suradnju Lane Bra-

dić, više umjetničke suradnice Muzičke akademije u Zagrebu. Klarinetist Bru-no Philipp (1978.) nakon diplome u Za-grebu u razredu Milka Pravdića pola-zio je i trogodišnju specijalizaciju u Pa-rizu. Laureat je nekoliko domaćih i me-đunarodnih natjecanja, ugledni je solist i pedagog. Autoritativno je i virtuozno izveo Skice s otoka Hvara, folklorno obojenu suitu za klarinet i klavir Antu-na Dobronića.

Sisačke snage

Sisačka mezzosopranistica Tihana Her-ceg Ivšić bila je učenica Glazbene ško-le Fran Lhotka u Sisku u razredu Mari-ce Pernar, a diplomirala je solo pjeva-nje u razredu Marije Borčić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Karijeru operne i koncertne umjetnice počela je u Zagre-bu, a nastavila u inozemstvu, u SAD–u. Nakon povratka u domovinu uteme-ljila je udrugu Siscia Vox Mundi, sa se-minarskim radom za vokalne umjetnike, pa djeluje kao vokalna umjetnica i pe-dagoginja. Na Danima Miroslava Mi-letića redovito nastupa od 2009. te je ovaj put svoje umijeće pokazala u Pje-smama mladosti (Jugendlieder) Albana Berga s naslovima San, Ostavljena i On

se žali da proljeće prekratko traje. Lije-pa boja glasa, tehnička superiornost, uzorna dikcija i sugestivnost interpre-tacije uz scenski šarm i primjerenu gla-sovirsku suradnju pridonijeli su njezinu dojmljivom nastupu. Večer je okončana još jednom austrijsko–hrvatskom glaz-benom suradnjom. Christoph Angerer, Bruno Philipp i Paul Angerer izveli su zabavnu skladbu Violafox za violu, klari-net i klavir uglednog austrijskog violista, skladatelja i profesora Franza Zeyringe-ra, koji je umro 2010. godine.

Završni koncert 13. Dana glazbe Miro-slava Miletića u Sisku priredili su sjajni glazbenici i pedagozi na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu — violinist Ivan Novinc i pijanist Srđan Čaldarović. Bio je to naj-prije reprezentativni izbor djela za gla-sovir solo hrvatskih autora, kojima Čal-darović posvećuje posebnu pozornost i nastoji ih što više izvoditi i predstavljati ne samo u Hrvatskoj nego i u SAD–u gdje se usavršavao. Ovaj put bila je to Igra staklenim perlama Ive Josipovića, Na žalu Blagoja Berse, Toccata Brune Bjelinskog i Ples barunice Frane Para-ća. Slijedile su skladbe za violinu i kla-vir Žalobni pjev Ive Josipovića, Canzo-netta i Romanca Dore Pejačević i Žete-

lačka Frana Lhotke. Čuli smo i virtuozni Ples Miroslava Miletića za violinu solo, jednu od zadanih skladbi na Međuna-rodnom violinističkom natjecanju Vac-lav Huml u Zagrebu. Umjetnici su se iskazali ne samo kao izvrsni solisti nego i kao uzorni komorni glazbenici.

13. Dani glazbe Miroslava Miletića u Si-sku održani su uz potporu Ministarstva kulture RH, u čije je ime Dane otvorila Sanja Raca, zatim Sisačko–moslavač-ke županije i Gradske galerije Striegl, u uzornoj organizaciji voditeljice kon-certne djelatnosti u Sisku Valentine Badanjak–Pintarić.

Ponovno je sisačka publika s oduševljenjem ispratila Dane svojega sugrađanina, skladatelja Miroslava Miletića.

Zagrebački gitarski trio u kombinaciji s Dubrovčaninom Marojem Brčićem postaje kvartet, kao što je bilo i na Danima Miroslava Miletića u Sisku

Sisak 15. — 17. listopada 2013.

Vrijedan doprinos prosperitetu rodnoga grada13. Dani glazbe Miroslava Miletića

Jedan od naših najstarijih članova prije trinaest godina

osnovao je svoj festival koji dosljedno slijedi ideju popularizacije suvremene, pretežito hrvatske glazbe, posebno vlastita opusa

12 13

XVII. Dani duhovne glazbe Cro patria 2013., Split, 28. 11. — 1. 12. 2013.

Glazbeno hodočašćeKao i prethodnih godina, i ovogodišnji je Festival bio ispunjen raznolikošću zvukovlja, brojnošću glazbeno–poetskih oblika i formi te različitošću njihovih interpretacija

Piše: Ivana Tomić Ferić

V lastitim umjetničkim izrazom i plemenitim zadatkom zbliža-vanja mladeži kre-ativnim glazbenim činom visokih vrijed-

nosti, no podjednako i nastojanjem da se istakne, u nas pomalo zaboravljena, važnost i ljepota tradicije zborskog pjevanja, Dani duhovne glazbe — Cro patria ubrajaju se među najvažnije produkcijske i organizacijske projek-te Hrvatske glazbene mladeži Split. Usporedno sa sveprisutnijom konzu-merističkom usmjerenošću društva u kojem brzina života zgušnjava vrijeme, a gubitak duhovnosti i potraga za njom počinju se događati gotovo istovreme-no, Festival duhovne glazbe Cro patria o(p)staje kao izazov svima koji otvore-nošću srca i duha preispituju kulturno naslijeđe i, stvarajući nove obrasce i estetiku, kreiraju prostor za vlastito pre-poznavanje i djelovanje.

Nacionalna promidžba

Zajedno disati, osjećati, slušati — biti zajedno u pjesmi — a da se u tom za-jedništvu ne gubi vlastitost, već se, kao u trenutku molitve, okrećemo sebi, svojem intimnom, unutarnjem svijetu, radost je kakvu dijele brojni poklonici toga glazbenog hodočašća. Okuplja-

jući mlade u zajedništvu glazbenih in-teresa, glazbene kreativnosti i duhov-nih vrednota, stimulirajući suvremeno stvaralaštvo na polju glazbe i poezije te ozvučujući svoje zapise i ostavljajući ih nasljednicima na buduću prosudbu i analizu, projekt Cro patria izdvaja se i kao jedan od najintenzivnijih genera-tora novih nastojanja na području kul-ture mladih. Prisjećanjem na ugledna skladateljska imena hrvatske glazbene kulture, motiviranjem domaćih snaga za izvođenje skladbi hrvatske sakral-ne baštine, u namjeri da opuse maj-stora nacionalne povijesti glazbe spasi od zaborava, a istodobno nove vokal-ne opuse suvremenih autora utre u tre-nutak sadašnjosti koji već sutra posta-je prošlost, ovaj Festival postao je i za-logom nacionalne kulturne promidžbe, zavrjeđujući atribucije kojima se mogu podičiti tek rijetke manifestacije.

Dvjestotinjak praizvedenih skladbi

Festivalsku obitelj danas čini oko de-set tisuća izvođača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije, Crne Gore i Poljske. Uz prisutnost ide-je odmaka od izvedbe atribuirane kao amaterske smjerom njezine postupne profilacije prema sve većoj dotjeranosti izraza, na Festivalu je praizvedeno go-tovo dvije stotine zborskih skladbi, od kojih mnoge i danas nalaze mjesto u programima zborova.

Sedamnaesto izdanje Festivala trajalo

je četiri dana, a donijelo je tri koncertna programa te dvije natjecateljske večeri. Festival su svojim cjelovečernjim kon-certom u Splitu otvorili, a u Dubrovni-ku zatvorili gosti–natjecatelji iz Ljublja-ne, Akademski pevski zbor Tone To-mšič pod vodstvom dirigenta Seba-stjana Vrhovnika. Nove skladbe ocje-njivao je međunarodni ocjenjivački sud u sastavu: Massimo Brajković, Pierre Chépélov (FRA), Dariusz Przybylski (POL), Emil Råberg (SWE) i Vlado Sun-ko, a nastupe zborova u tri natjecatelj-ske kategorije vrednovalo je povjeren-stvo čiji su članovi bili: Tamara Adamov Petijević (SRB), Ivan Hut, Goran Jerko-vić, Marijo Krnić i Agneza Medić.

Canticum novum

Kao i prethodnih godina, i ovogodišnji je Festival bio ispunjen raznolikošću zvu-kovlja, brojnošću glazbeno–poetskih oblika i formi te različitošću njihovih in-terpretacija. U sinergiji iskonskog entuzi-jazma mladosti i skladateljsko–pjesnič-kih nadahnuća, XVII. Cro patria upisala je u zbornik suvremene zbor-ske glazbe nove prinose — od jednostavnih, klasično koncipira-nih djela do mo-dernih, kontra-punktski razra-đenih zborova složenije, inter-pretativno za-htjevnije fak-ture. Od de-set odabranih novih skladbi praizvedeno je šest, a plaketa Canticum no-vum (rad aka-demskog ki-para Kažimira Hraste) za naj-uspjelije nove skladbe dodi-jeljena je slje-dećim sklada-teljima: Bron-čana plaketa

Blaženku Juračiću za skladbu Tu es Petrus, Srebrna plaketa Filipu Zlataru za skladbu Halleluyah te Zlatna plaketa Lukeu Mayerniku (SAD) za skladbu Un tesoro perfecto. Nagradu za najboljeg mladog skladatelja (do trideset godi-na) osvojio je Branimir Rezić za sklad-bu Otče naš.

Zborski natjecateljski program podije-ljen je u tri kategorije: kategorija obve-znih skladbi, kategorija slobodno oda-branog programa te kategorija novih skladbi. U kategoriji obveznih skladbi zbor izvodi jednu skladbu s prethodnih izdanja Festivala, jednu od predlože-nih skladbi članova ocjenjivačkog suda za nove skladbe te jednu skladbu su-vremenog autora države iz koje dolazi. Ove godine, u toj je kategoriji Zlatnu di-plomu zaslužio Akademski pevski zbor Tone Tomšič iz Ljubljane.

U kategoriji slobodno odabranog pro-grama dodijeljene su sljedeće nagra-de: Brončana diploma Mješovitom pje-vačkom zboru KUD–a Stanko Drago-jević (MNE) pod vodstvom dirigenta Ili-

je Dapčevića te Zlatna diploma Mje-

šovitom zboru Dominanta Ekonom-skog sveučilišta u Krakówu (Poljska) pod vodstvom dirigentice Małgorzate Langer–Król.

Temelj cijelog natjecanja upravo je po-sljednja kategorija u kojoj zborovi sudi-onici praizvode namijenjene im zbor-ske skladbe. Plaketom Katedrala (rad akademskog kipara Kažimira Hraste) nagrađeni su najuspješniji: brončana plaketa pripala je Hrvatskom pje-vačkom društvu Bijačka vila iz Ka-štela pod ravnanjem Antonije Teske-re, srebrna je dodijeljena  Mješovi-tom zboru Dominanta Ekonomskog sveučilišta u Krakówu, a zlatna Aka-demskom pevskom zboru Tone Tomšič. Publika je pak najboljim ocije-nila nastup Mješovitog zbora Con-dura Croatica pod vodstvom diri-genta Ive Nižića.

Apsolutni pobjednik XVII. Dana duhov-ne glazbe Cro patria je Akademski pevski zbor Tone Tomšič, koji je do-bio najviše bodova za svoje izvedbe u kategorijama obveznih i novih skladbi. Svojim rafiniranim, raznolikim i uvjerlji-vim izrazom osvojili su publiku i ocjenji-vački sud te nizu diljem svijeta

osvojenih nagrada pridodali i plaketu Hrvatskog društva skladatelja (rad aka-demske kiparice Ljerke Njerš).

Pjesma kao okrepa

Promičući glazbovanje u mimohodu mladosti i prijateljstva, Glazbena mla-dež Split donijela je još jedno vrijed-no izdanje Cro patrie. A sve u kreativ-noj sprezi autorskih ostvaraja i produ-hovljenih interpretacija, u zajedničkom dahu tek naizgled udaljenih generaci-ja. Pa dok jedni u dubini svoje stvara-lačke fantazije tonski uobličuju verse, drugi ih tumače kroz prizmu vlastita osjećajnog i intelektualnog svijeta, po-nešto drukčijeg, mlađeg i rastereće-nijeg. U tome i jest središnja ideja Fe-stivala — potaknuti stvaranje, naputiti izvođenje, nadahnuti slušanje i odmje-riti svoje mjesto u širim, univerzalnijim koordinatama koje uvažavaju različito-sti i ne poznaju granice prostora i vre-mena. Pitat ćete se možda kako to da misao opterećena utegom ozbiljni-jih i opreznijih mjerkanja nalazi vjerodostojne tumače u

iskrenosti i neposrednosti što ih rađa mladost? Kako zapravo pomiriti sav taj prkos, bunt, nemir, polet, maštu, vedri-nu i radost s intimnim raspoloženjima iskusnijih, racionalnijih, umjetnički zreli-jih osobnosti? Jednostavno! U ishodi-štu svih tih zbivanja oko Cro patrie sto-ji plemenitost, ljudskost, duhovnost... koje ne robuju godinama ili rakursima viđenja na okružje koje živimo. To su tek nijanse u motrištu s kojeg proma-tramo stvari, ali ne i u konačnici. Jer, epicentar estetike i razložnosti postoja-nja tih glazbenih Dana i jednima i dru-gima je identičan, zapravo blizak svi-ma koji se u izvitoperenim društvenim okolnostima, na početku ovog kontro-verznog stoljeća, i ne snalaze ponaj-bolje. Zato, poput brojnih ljubitelja toga

zborskog druženja, uzmite pjesmu kao okrepu, kao duhovni korektiv, kao in-spiraciju i uronite u svijet umjetnosti, da bi, oćutom duha poneseni, izroni-li bogatiji, plemenitiji, humaniji, sretniji, a na radost novim susretima s vedrim duhom i dobrom glazbom ispunjenim Danima duhovne glazbe Cro patria.

Preostaje, na kraju, zahvaliti svima koji su pripomogli da Dani duhovne glazbe (p)ostanu središtem zanimanja ljubitelja zborskog pjevanja, čijom je dobrohot-nošću realizirana XVII. Cro patria, kao i svim sudionicima koji su se priklonili ideji i postali svjedocima stvaranja nove tradicije.

Dominanta – mješoviti zbor Ekonomskog sveučilišta iz Krakowa (Poljska)

Hrvatsko pjevačko društvo Bijaćka vila Kaštela

Akademski pjevački zbor Tone Tomšič iz Ljubljane (SLO)

Od deset odabranih novih skladbi praizvedeno je šest,

a plakete Canticum novum dobili su Blaženko Juračić, Filip Zlatar i Luke Mayernik

Mješoviti pjevački zbor KUD-a Stanko Dragojević iz Podgorice (Crna Gora)

14 15

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Nina Čalopek

»Možda znate, a možda i ne znate, tj. neki znaju, drugi ne znaju, dok treći vje-rojatno znaju, ali bi htjeli da ne znaju da je 8. siječnja prije dobrih pedeset godi-na (1964.) održan (u Zagrebu) prvi javni koncert nekad zloglasnog, potajno sa-stavljenog, kratko živućeg (1963.–1965. intenzivno, 1966.–1967. u stadiju odu-miranja) Ansambla za suvremenu glaz-bu (AzSG) iz Zagreba.« Tako počinje najava jubilarne proslave koja se održa-la 8. siječnja ove godine u prepunom MM centru Studentskog centra Sve-učilišta u Zagrebu. Okupljena gomila nestrpljivo je iščekivala početak, kako nam je bilo pojašnjeno, ni koncerta ni simpozija ni predavanja, već osvrta na

djelatnost ansambla, ali i na kontekst u kojem je djelovao. Tome

je pridonijela i sama mi-zanscena, od samog MM centra, odnosno komorne pozornice SC–a, originalne lo-kacije prvoga održa-nog koncerta, pa do same publike koju je jednim dijelom činila i ona tzv. originalna,

pionirska, iz godi-na dje-

lova-n j a

AzSG–a. I sami akteri osnivači ansam-bla Janko Jezovšek i Silvio Foretić, te muzikologinje Zdenka Kapko Foretić, Dina Puhovski i Davorka Begović, ujed-no i voditeljica Muzičkog salona SC–a, dočekali su nas pomalo neobično po-strojeni u tmini scene, od nas odijelje-ni crnim bezličnim stolom, reanimiraju-ći pritom sjene nekakvih socijalističkih funkcionara onoga vremena, ali isto-vremeno i posve suludu atmosferu koja proizlazi iz zaigranih i na cinizam uvijek spremnih Jezovšeka i Foretića.

Žive slike prošlosti

U fleksibilnoj formi, otvorenoj za dijalog i dobronamjerne subverzije publike, uz puno toplog humora i autoironije, pred nama su nicale žive slike, ponekad i one doslovne — poput staroga legen-darnog domara Glazbenoga zavoda, čiji je žuti kanarinac jednoć poslužio kao AzSG–ova koncertna rekvizita, ili nervozna dobacivanja Igora Mandića, kritičara i analitičara muzičkih događa-nja onoga vremena, pa tako i AzSG–a. Sadržajni kolaž slavljeničke večeri čini-le su rijetko sačuvane necjelovite snim-ke, čitani tekstovi programskih knjiži-ca i kritika, humoristične crtice iz živo-ta apokrifnih skladatelja (Ivan Jezus, J. S. Foyer i Ante Portas alias Jezovšek ili/i Foretić), anegdote koje svjedoče o

konzervativnosti vremena, a izvede-na su Foretićeva djela Koncert za rog i svijeću, Melusine za tu priliku okuplje-nog komornog ansambla i pjevajućeg dirigenta Berislava Šipuša te, u izved-bi Dine Puhovski, šansona Reklamni model.

Cijela je večer za nas koji o ansamblu možda ništa ne znamo bila više nego instruktivna. Naučili smo da su zagre-bački studenti Janko Jezovšek i Sil-vio Foretić uz ostale sudionike, mož-da ohrabreni poticajima tada friškog Muzičkog biennala i još mlađe opatij-ske Glazbene tribine, ali i potaknuti hti-jenjem za učenjem, znatiželjom, istra-živanjem i reprodukcijom suvremene glazbe (prije svega one vlastite) osno-vali Ansambl za suvremenu glazbu, skraćeno poznat kao AzSG. Ansambl je prije svega izvodio djela svojih »rezi-dentnih« skladatelja Jezovšeka i Fore-tića, iako je akcijama više nalikovao na neki performerski kolektiv nego na kla-sično ustrojeni ansambl. Izvan okvira institucionalnih normi i u rugajućoj ma-niri prema svemu uštogljenom i kon-zervativnom, Jezovšek i Foretić, kao i AzSG, bili su pod stalnim pritiscima Akademije (one Muzičke), dok se nisu nakon samo tri godine djelovanja ras-pali te raselili. U domaćoj muzikološkoj literaturi AzSG se ne spominje. Ističu se uvijek neki drugi ansambli, institucije i

festivali koji su tih šezdesetih i sedam-desetih godina skretali od konvencio-nalog, postavljali temelje, a prema neki-ma i proživjeli vrhunce avangardnih te-žnji i bili prava sjecišta domaćeg s onim bjelosvjetskim suvremenim. Jednako je tako Foretić, nažalost ne i Jezovšek koji je naknadno zapostavljen kao ne-hrvatski zagrebački student i slovenski skladatelj u dijaspori, u muzikološkom i publicističkom diskursu često prozi-van kao enfant terrible hrvatske glaz-be, što se nikako ne kosi s njegovim zloglasnim počecima, već ih ujedno i apostrofira. Stoga je li pitanje koliko je AzSG utjecao na zagrebačku glazbe-nu, odnosno kulturnu sredinu, zaista historijsko–sociološki relevantno te ko-liko će nam odgovori na to pitanje doni-jeti novih uvida? Hoćemo li revalorizaci-jom tog zaboravljenog kolektiva promi-jeniti okular, dobiti čistiju ili drukčiju sliku ne samo šireg konteksta razvoja sredi-ne nego i samih opusa tih skladatelja? Ne vjerujem.

Nema iznenađenja

Zbog posttraumatskog stresa koji su nekima prouzročile godine istraživanja i beskompromisnosti te zalihost mate-rijala i impulsa, uvriježilo se mišljenje da se na kraju postmoderne, odnosno u ovom našem mladom 21. stoljeću, više

Revalorizacija kratkotrajnog djelovanja AzSG–a otkrila

je da nam i danas treba umjetnost koja bi nam ukazala na to koga potegnuti za uši, koje regule rušiti ili kako biti beskompromisan u potrazi za lijepim ili istinitim ili pravednim

Praizvedba skladbe Solisti Silvija Foretića

S ilvio Foretić pridružio se dugom i bli-stavom popisu hrvatskih skladatelja koji su svojim djelima gradili šezdeset godina dugu povijest Zagrebačkih solista. Na njihovu svečanom kon-certu u povodu te obljetnice, 18.

siječnja u Velikoj dvorani Lisinski, prepuno je gleda-lište svjedočilo praizvedbi njegove skladbe Solisti, posvećene upravo Zagrebačkim solistima u povodu njihove obljetnice i njihova rođendanskog koncer-ta. Kako kaže taj nekoć »zločesti dečko« hrvatske glazbe, Soliste je smjestio u naslov skladbe, dok je pridjev zagrebački utkao u note, te iz njegovih za-grebačkih motiva proizlazi cijeli tematski i harmo-nijski materijal djela. Vjerujemo da je ansambl time dobio lijepu hrvatsku razglednicu za predstavljanje domaćeg glazbenog stvaralaštva na svojim budu-ćim koncertima i međunarodnim gostovanjima. (JH)

ne može nikoga ničime iznenadi-ti. I uistinu, provokacija je postala pasé gesta, koja kada se i pojavi, ostavlja dojam fosiliziranog dino-saurova otiska. Svedena na stil-sku ili skladateljsko–tehničku figu-ru bez izravne reakcije i sudjelova-nja svih provokacijom prozvanih, gubi svoj bitak. No budući da se na iste argumente pozivaju i oni koji samu provokaciju nisu ni (pro/do)živjeli, možda se u te ubrajaju i današnji studenti glazbe, čini mi se da se osnovni problem rastva-ra upravo u toj točki. Odmaknuv-ši se od provokacije, vraćamo se formalnom i strogom pozicioni-ranju koncertnih aktera, od ko-jih oni u auditoriju počesto ostaju nijemi i pasivni, a isto se događa onima na sceni kad s nje odstu-pe. Ležerno odmahivanje rukom

na mogućnost ikakva utjecaja na životne prilike, na zauzimanje sta-va i propitivanje prilika, čini mi se kao da katkad skriva neznanje, katkad lijenost, možda i nevolj-kost, strah ili nezainteresiranost. Više od pedeset godina nakon prvih (zagrebačkih) avangardistič-kih glazbošokova, akademizam i alternativa nisu nikada bili dalje, nisu se nikada manje propitivali i nisu se nikad tako malo pogleda-vali. Osim toga, komunikacija i so-cijalizacija danas su zaboravljeni pojmovi, a publika statična zapo-stavljena masa. Glazbeno izvodi-laštvo postalo je samo sebi svr-hom, izvan potreba onih koji bi ga trebali konzumirati.

Ipak, kad se vide ozarena lica obljetničarske AzSG–ove publi-

ke, njihovo iščekivanje, prpoš-nost i spremnost da ponovno dožive senzacije i sjećanja stara pola stoljeća, te neka nova kon-taminiranost onih mlađih, najprije je sasvim jasno da je AzSG ipak utjecao na svoju okolinu te da bez njegova kratkotrajnog postojanja naša glazbena povijest, ali i sa-dašnjost ne bi bile iste. No važ-nije od toga je da se budi nada da možda i nije sve tako crno za nas publiku koja još uvijek treba nekog umjetnika da je izmanipu-lira i isprovocira te podvali svoju umjetnost koja bi nam ukazala na to koga potegnuti za uši, koje re-gule rušiti ili kako biti beskompro-misan u potrazi za lijepim ili istini-tim ili pravednim.

DAM

IR Ž

IŽIć

DAM

IR Ž

IŽIć

DAM

IR Ž

IŽIć

U MM centru Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, 8. siječnja 2014.

Pedeset godina avangardističkih glazbošokovaProslava polustoljetnog jubileja prvog koncerta Ansambla za suvremenu glazbu (AzSG) iz Zagreba

Nehrvatski zagre-bački student Janko Jezovšek zasvirao je i na minijaturnom klaviru.

Janko Jezovšek, Davorka Begović, Silvio Foretić, Zdenka Kapko Foretić i Dina Puhovski

Publika Dvorane MM Studentskog centra te je večeri svjedočila i izvedbi legendarnog Foretićeva Koncerta za rog i svijeću

16 17

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

T radicionalni Festival hr-vatske glazbe u Beču, koji je utemeljio i umjet-nički vodi muzikolog mr. Davor Merkaš, ravnatelj Muzičkog in-

formativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, u svojem je sada već devetom izdanju održan od 5. studenoga do 11. prosinca 2013. godine. Jedna od glavnih okosnica svakog koncertnog programa uključivanje je djela hrvatskih skladatelja, a posebna se pozornost posvećuje i odabiru hrvatskih solista i ansambala, jer se u austrijskoj prije-stolnici svakako nastoji predstaviti ono najbolje od hrvatske glazbene kulture u najširem smislu. Za 9. Festival hrvatske glazbe u Beču, sada nakon njegova održavanja, moguće je ustvrditi da je jednako u svojem stvaralačkom kao i u izvođačkom pogledu uspio zainteresi-rati velik broj slušatelja, a na koncerti-ma je osim Hrvata koji žive u Beču bila nazočna i brojna međunarodna, prije svega austrijska publika.

Barokni početak

Prvi je koncert 5. studenoga odr-žan u uglednom sakralnom prostoru, prekrasnoj crkvi u Carskome dvoru (Hofburgkapele) pa je to odredilo i nje-govu programsku koncepciju. Nastu-pio je hrvatski ansambl specijaliziran za izvođenje barokne glazbe Camera-ta Garestin (Silvije Richter, violina, Dani Bošnjak, flauta, Krešimir Lazar, violon-čelo i Krešimir Has, čembalo), sa soli-sticama: sopranisticama Ivanom Lazar i Martinom Klarić te mezzosopranisti-com Helenom Lucić Šego. Uz manje poznate talijanske skladatelje i skladbe Claudija Monteverdija, bila su izvedena i djela hrvatske barokne baštine: Res-ponsorio di S. Antonio di Padova Iva-

na Šibenčanina i tri moteta Ivana Luka-čića, a na programu su bile i skladbe Talijana koji su djelovali u Hrvatskoj — Tomasa Cecchinija i Gabriela Pulitija. Kako je riječ o izvođačima specijalizira-nima za izvođenje glazbe kasnog 16. i 17. stoljeća, umjetnici su autentičnim izvedbama, na vrlo visokoj profesional-noj razini, decentno i u svim skladba-ma pouzdano izveli odabrani program te dobili burni i dugotrajni pljesak.

Massimo u Akzentu

Kako festival uz klasičnu glazbu obu-hvaća i nastupe sa zabavnom, pop, tradicijskom i jazz glazbom, nastupio je i jedan od vrlo uglednih i uspješnih pjevača hrvatske pop–glazbe, Massi-mo Savić, sa svojim bendom 12. stu-denoga u Teatru Akzent. Bila je to dvo-satna večer ispunjena odličnim pjeva-njem i vrlo šarmantnim vođenjem kojim je Massimo publici predstavljao svoj re-pertoar s CD–ova objavljivanih još od

1980–ih godina. Prateći instrumentalni sastav u kojemu su Marko Matošević, udaraljke, Boris Popov, bubnjevi, Mar-ko First, violina, Dalibor Matošević, gi-tara, Goran Delač, bas–gitara i Alek-sandar Ismailovski, klavijature, poka-zao se kao izuzetno vješta grupa glaz-benika čije je sviranje virtuozno i prati glas sjajnim improvizacijama.

Profesorski ad hoc kvartet

Festival već tradicional-no uključuje nastupe u Palači Eschenbach, pri-vlačnom prostoru u sre-dištu Beča kojim uprav-lja Austrijska obrtnička udruga. Pred brojnim su slušateljima 17. stu-denoga nastupili zagre-bački afirmirani glazbe-nici: Anđelko Krpan, vi-

olina, Milan Čunko, viola, Branimir Pu-stički, violončelo i Dalibor Cikojević, gla-sovir. Posebno je vrijedan bio program kojim su se predstavili, jer su uvježbali Kvartet za violinu, violu, violončelo i gla-sovir u d–molu, op. 25 Dore Pejačević, Kvartet za violinu, violu, violončelo i gla-sovir u d–molu, op. 36 Božidara Kun-ca i Kvartet za violinu, violu, violonče-lo i glasovir u c–molu, op. 60 br. 3 Jo-hannesa Brahmsa. Glazba naše naju-glednije skladateljice Dore Pejačević, koja je bila vezana i uz Beč, oduševila je kasnoromantičnom izražajnošću, a rijetko izvođeni Kuncov Kvartet upozo-rio je na inspiraciju hrvatskim folklorom, što je bilo karakteristično za razdoblje u kojem je djelo nastalo, 1936. godine u vrijeme tzv. novonacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. Burni je pljesak po-kazao da glazba hrvatskih skladatelja može itekako oduševiti.

Tri skladateljske gracije

I Atrij Austrijskog osi-guravajućeg društva službenika je mjesto u kojem se koncerti Fe-stivala hrvatske glaz-be u Beču kontinuira-no održavaju, ove go-dine već osmi put, pa je koncert na kojemu je 19. studenoga na-stupio Papandopu-lo kvartet bio odlično posjećen. Riječ je o četvorici mlađih sak-sofonista iz razreda

Dragana Sremca na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu. Nikola Fabijanić, so-pran–saksofon, Gordan Tudor, alt–saksofon, Goran Jurković, tenor–sak-sofon i Tomislav Žužak, bariton–sakso-fon, izveli su skladbe G. Rossinija i J. Petita, a između tih krajnjih točaka bile su skladbe triju mladih hrvatskih skla-dateljica kojima je koncert bio i posve-ćen. Lana Janjanin (1990.) predstavlje-na je djelom Neue Komposition, Mire-la Ivičević (1980.) dvostavačnom sklad-bom Goldspell 1 i 2 i Margareta Ferek–Petrić (1982.) skladbom Melankolija gegen Rakija. Iako je riječ o tri potpuno različita skladateljska pristupa i o razli-čitim postupcima s izvođačkim sasta-vom, sva su tri djela pokazala da mla-de skladateljice vladaju kompozicijskim tehnikama i da glazbeno imaju što reći. Pri tome je posebno oduševila inven-tivnost u ponešto koketirajućem odno-su s jazz idiomom koju je u svojoj zrelo proživljenoj i strukturno vrsno razrađe-

noj glazbi demonstrirala Mirela Ivičević. Publika je s velikim oduševljenjem po-zdravila nova skladateljska imena, sve tri nazočne autorice, a Papandopulo kvartet na burnom je pljesku zahvalio i nizom dodataka.

Klobučar u Peterskirche

Jedan od najljepših baroknih sakral-nih prostora u Beču svakako je crkva Sv. Petra (Peterskirche). Nastup orgu-ljaša Pavla Mašića i sopranistice Moni-ke Cerovčec 22. studenoga privukao je posebno ljubitelje glazbe za orgulje. Na početku koncerta izvedene Intrada, Pastorale i Toccata Anđelka Klobuča-ra iskazale su punu zvukovnost instru-menta i jedinstveni skladateljski jezik našeg proslavljenog orguljaša i skla-datelja. Monika Cerovčec pak osvojila je toplim sopranom u djelima Vivaldija, Mozarta i u skladbi Pater noster Ivana pl. Zajca.

Monika i predsjednik

Šesti koncert festivala posebno se po-srećio jer su izvođači, Varaždinski ko-morni orkestar sa solistima– Monikom Leskovar na violončelu i violinistima Ti-murom Melnikom i Ekaterinom Fro-lovom, u dvorani Nacionalne knjižni-ce 24. studenoga jednostavno »zapa-lili« brojnu publiku. Doista, na početku izveden Koncert za violončelo, gudače i udaraljke br. 1 Brune Bjelinskog po-kazao se kao majstorsko djelo u koje-mu sve pršti od sjajnih glazbenih ide-ja, odlične formalne obrade, dojmljivih kontrasta i za barda hrvatskog sklada-teljstva karakterističnoga optimizma. Monika Leskovar izvela je solističku di-onicu nadasve poletno, tehnički supe-

Međunarodni proboj hrvatske glazbe — 9. Festival hrvatske glazbe u Beču (5. studenoga — 11. prosinca 2013.)

Hrvatska glazba u austrijskoj prijestolniciPredstavljeni su doista vrhunski hrvatski skladatelji čija imena nedvojbeno ulaze u svijest međunarodnih ljubitelja klasične glazbe

riorno i s potrebnim unošenjem u sadr-žajnost dionice, a Varaždinski komorni orkestar surađivao je u svim pojedino-stima precizno i nadahnuto. I sljedeće je djelo hrvatskog skladatelja, a bila je to Samba da camera Ive Josipovića, uvjerilo nazočne u posebne vrijedno-sti glazbe koju uopće ne poznaju, a koja dolazi iz bogate riznice hrvatskoga skladateljstva 20. stoljeća. U drugom dijelu koncerta na programu su bila Vi-valdijeva Četiri godišnja doba.

Vokalni hrvatski brend

Još jedna od tradicionalnih smjerni-ca Festivala hrvatske glazbe u Beču, predstavljanje klapskoga pjevanja, bila je zastupljena 27. studenoga u vrlo ugodnom Hrvatskom centru, a nastu-pila je Klapa Žrnovnica iz okolice Spli-ta. U do posljednjeg mjesta popunje-nom okupljalištu Hrvata i gradišćanskih Hrvata ostvarena je izuzetno dirljiva atmosfera. Mladi pjevači pjevali su i svi-rali na gitari, mandolini, mandoli i kon-trabasu, a repertoar hrvatskih narod-nih, autorskih i na kraju božićnih pjesa-ma razgalio je sva srca. Dodacima da-kako nije bilo kraja.

Zbor HRT–a pod ravnanjem svojeg šefa–dirigenta Tončija Bilića nastupio je 28. studenoga u crkvi Sv. Petra, a za tu je prigodu u Beč došla i ekipa HTV–a i na taj način i slikom izvijestila hrvatsku javnost o tom uspjelom nastupu. Zbor HRT–a izveo je a cappella doista pro-fesionalno i glasovno usklađeno reper-toar na kojemu su bile skladbe anoni-mnih autora iz hrvatske baštine 17. i 18. stoljeća, četiri renesansna moteta Julija Skjavetića, opsežna zborska epopeja Križu, daj nam ti milosti velikana hrvat-ske glazbe 20. stoljeća Igora Kuljerića i nekoliko vrlo uspjelih skladbi stranih autora. Dokazano visoka kvaliteta zbo-ra oduševila je nazočne koji su vrlo gla-sno i dugo pljeskali te izmamili i doda-tak, antologijsku zborsku skladbu Josi-pa Štolcera Slavenskog Voda zvira.

Gabi u jazz–klubu

U posebno dugom sjećanju Hrvata koji žive u Beču zacijelo će ostati na-stup jedne od najvećih dama hrvat-ske zabavne glazbe Gabi Novak, koja je s trijom (Matija Dedić, klavir, Mladen

Baraković, kontrabas i Kruno Levačić, udaraljke) nastupila 30. studenoga u kultnom bečkom jazz–klubu Porgy & Bess. U skladu s usmjerenjem svojega sina Matije Dedića, danas sigurno naj-boljeg hrvatskog jazz–pijanista, pjeva-la je Gabi Novak prije svega »jazzistič-ki«, krajnje sigurno u zapjevu te u cjelini i izrazito dirljivo jer je na programu imala najbolje pjesme žanra i dobro poznate hitove Arsena Dedića. U odličnoj kon-diciji, naša se pjevačica potvrdila kao vrhunska interpretkinja i oduševila je

mnogobrojnu publiku. Kao »opening act«, dakle za »ugrijavanje« publike, vla-stite pjesme pjevala je mlada jazz–glaz-benica Lana Janjanin sa svojim trijom i uvjerila sve nazočne u svoje znatne potencijale.

Tri gitare

Ugledni Zagrebački gitarski trio u ko-jemu već trideset godina zajedno na-stupaju Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš, odabrao je za nastup u najstarijoj bečkoj crkvi, crkvi Sv. Ruprechta, održan 2. prosinca, na-dasve zahtjevan i bogato sastavljen program. Od hrvatskih skladatelja bili su zastupljeni Nikša Njirić skladbom Hommage à Sorkočević, Frano Parać Diptychom i Marko Ruždjak djelom poetskog naslova Travanj je najokrutniji mjesec, a na programu su još bila djela J. S. Bacha, M. A. Zanija de Ferrantina, P. I. Čajkovskog, A. Vivaldija, M. Rave-la i A. Dvořáka. Svako su djelo iskusni gitaristi izveli precizno i uigrano, s ve-likom dozom uživljavanja i muzikalnog interpretiranja pa je oduševljenje publi-ke raslo tijekom koncerta i na kraju se pretvorilo u dugotrajni pljesak na koji su glazbenici odgovorili dodacima.

Hommage à Milka Trnina

U 2013. godini obilježena je 150. obljet-nica rođenja velike hrvatske operne pje-vačice Milke Trnine (1863.–1941.) koja je 1883. godine diplomirala na Konzerva-toriju Društva prijatelja glazbe u Beču. Kako je ta ustanova bila izravni pret-hodnik Sveučilišta za glazbu i dramske umjetnosti u Beču, hrvatsko je velepo-slanstvo stupilo u kontakt s tim glazbe-nim Sveučilištem i dogovorilo koncert 5. prosinca u njihovoj Dvorani Joseph Haydn. Pod nazivom Hommage à Mil-ka Trnina okupljeni su studenti iz Beča, sopranistice Julia Michaela Schick, Iva Martinčević i Tamara Ivaniš, obje podri-jetlom iz Varaždina, bariton Wolfgang Stefan Schwaiger i varaždinski bas–bariton David Oštrek, a sa zagrebač-ke Muzičke akademije došla je sopra-nistica Antonija Dunjko. Uz operne arije W. A. Mozarta, R. Stolza, G. Puccini-ja, G. Verdija i G. Rossinija, čule su se i operne arije Ivana pl. Zajca iz Nikole Šubića Zrinjskog i efektna Arija muhe iz opere Rona Borisa Papandopula. Kla-

virsku su pratnju osigurali Christian Koch i Igor Hor-vat. Kraj večeri bio je rezerviran za majstorski pjev mezzosopranisti-ce Dubravke Še-parović Mušović koja je uz sudje-lovanje pijanista Đorđa Stanettija superiorno izve-la ariju Kundry iz glazbene drame

Parsifal R. Wagnera i domoljubnu Odu zemlji iz opere Mila Gojsalića Jakova Gotovca. O Milki Trnini i njezinoj svjet-skoj karijeri govorila je dr. sc. Zdenka Weber, urednica i autorica priloga u monografiji Milka Trnina, koju je 2013. godine objavila Općina Križ.

Strane izvedbe hrvatskih djela

Na posljednja dva koncerta festivala nastupili su gudački kvarteti, najprije ugledni češki Kvartet Stamic 10. pro-sinca u Velikoj dvorani ORF–a i zatim Kvartet Gironcoli 11. prosinca u koncer-tnoj dvorani Collegiuma hungaricuma, odličnom prostoru Mađarskog kultur-nog centra u Beču. Kvartet Stamic je s izvedbama Concertina in modo antico, za tri gudača i klavir Borisa Papando-pula, Kvintetom za dvije violine, violu, vi-olončelo i klavir u c–molu, op. 35 Boži-dara Kunca i Kvintetom za dvije violine, violu, violončelo i klavir u h–molu, op. 40 Dore Pejačević predstavio doista vrhunska ostvarenja hrvatske komorne glazbe i tako upozorio na skladatelje koji su svakako korifeji hrvatske glazbe 20. stoljeća. Za klavirom je bio renomi-rani njemački pijanist Oliver Triendl, koji

već dulje vrijeme izvodi djela Dore Pe-jačević, a sve su izvedbe snimljene za arhiv ORF–a, što znači da će biti po-navno emitirane. Voditeljica programa dr. Irene Suchy, urednica na ORF–u, na podij je kao sugovornike pozvala Olive-ra Triendla i pijanisticu Natašu Veljko-vić, koja je upravo snimila CD s cjeloku-pnim klavirskim opusom Dore Pejače-vić, te muzikologe mr. Davora Merkaša i dr. sc. Zdenku Weber i oni su u duljem razgovoru iscrpno govorili o skladatelji-ma s programa.

Glazba EU

Posljednji je koncert svakako bio »po-slastica« jer je bio programiran u slo-pu projekta Europske komisije »Cultu-re 2007–2013 — Minstrel« uz potporu Međunarodnog društva Muzičkih in-formativnih centara (IAMIC), a na pro-gramu je bilo jedanaest djela sklada-telja iz jedanaest država Europske uni-je. Muzički informativni centar Koncer-tne direkcije Zagreb bio je zastupljen 4. stavkom iz Papandopulova Gudačkog kvarteta br. 3, »Narodnog«. Cijeli je pro-gram doista zanimljivo predstavio glaz-

benu raznolikost Europske unije, čija je 28. članica upravo u 2013. godini po-stala Republika Hrvatska.

Sve u svemu, predstavljeni su doista vrhunski hrvatski skladatelji i imena. Dora Pejačević, Bruno Bjelinski, Boris Papandopulo ili Božidar Kunc nedvoj-beno ulaze u svijest međunarodnih lju-bitelja klasične glazbe.

Camerata Garestin u Hofburgkapele

Anđelko Krpan, Dalibor Cikojević, Milan Čunko i Branimir Pustički u Palači Eschenbach

Monika Leskovar i Varaždinski komorni orkestar u dvorani Nacionalne knjižnice

Gabi Novak i Matija Dedić u Porgy&Bess

Papandopulo kvartet u Atriju Austrijskog osiguravajućeg društva službenika

Mlade snage hrvatske glazbe: skladatelji Gordan Tudor, Lana Janjanin, Mirela Ivičević i Margareta Ferek-Petrić

Umjetnički voditelj Davor Merkaš u Beču svake godine

nastoji predstaviti ono najbolje od hrvatske glazbene kulture u najširem smislu.

18 19

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

P osljednjih su mjeseci prošle godine i počet-kom ove prošli u pravoj ofenzivi hrvatske gitare i gitaristike na London. Posebno se izdvaja

izvanredni solistički recital mladog gita-rista Srđana Bulata održan početkom siječnja u sklopu koncertnog programa Kraljevske glazbene akademije na kojoj je Bulat na poslijediplomskom studiju.

Počeci s Petrinjakom

Krenimo redom kako bismo potpuno objasnili kontekst u kojem se sve do-gađa. Dalekih sedamdesetih u to jedno od glavnih svjetskih glazbenih središta došao je mladi gitarist (i kontrabasist!) Darko Petrinjak i uspio upisati studij gi-tare i lutnje na svjetski poznatoj Kraljev-skoj glazbenoj akademiji (Royal Aca-demy of Music — RAM) u klasi glaso-vitog Roberta Spencera. I kad se vratio u Zagreb, počeo je predavati na našoj Muzičkoj akademiji, ostvarivši svjetski relevatne rezultate, odgojivši niz mla-dih gitarista koji će ostvariti iznimne ka-rijere u zemlji i svijetu. I ne samo to, na njegov je poticaj (i njegovih nasljednika) nastao niz originalnih skladbi koje su pi-sali hrvatski skladatelji. Otvorimo li luk-suzni prospekt RAM–a za 2014. godi-nu, u poglavlju o gitarskom odsjeku na-lazimo čak dva imena iz Hrvatske, uz već spomenutog Petrinjaka kao jed-nog od istaknutih bivših studenata, su-srećemo i mladog splitskog gitarista Srđana Bulata koji je na poslijediplom-skom studiju kod poznatog pedagoga Michaela Lewina, i to s visokom stipen-dijom ABRSM–a koja se svake godine dodjeljuje jednom istaknutom studen-tu. Dakako, Bulat je išao tragom svo-jega profesora Darka Petrinjaka i po-

loživši prijamni ispit na RAM–u, upisao se na jednu od najuglednijih glazbenih akademija na svijetu, sa skoro dvjesto godina dugom tradicijom.

Bulatovi londonski uspjesi

O Srđanu Bulatu već se dosta pisa-lo. Iako mlad, već je u mnogo navrata osvajao visoke nagrade ili je pobjeđivao na najprestižnijim gitarističkim natjeca-njima svijeta. No on ne samo da je od svojih profesora stekao zavidno znanje (u Splitu mu je predavao Goran Listeš), nego i sklonost izvođenju suvremene glazbe, posebice one koju su skladali hrvatski skladatelji. Izvodio ih je i snimao gdje god je za to bilo prigode — recimo samo da na njegova dva CD–a, koja je izdao «zahvaljujući« osvojenim nagra-dama (Julian Arcas; AL 798–2011 iz 2011. i Naxos Laureate Series — Gu-itar 8.573026 iz 2012.) nalazimo i izvan-redne snimke Tri hrvatska plesa Borisa Papandopula i Tri trubadurske Stjepa-na Šuleka. Inzistiranje na hrvatskoj gita-rističkoj literaturi logično se nastavilo i u Londonu, djelomično zahvaljujući otvo-renosti profesora Lewina, pa je na jed-nom od nastupa u sklopu studija izveo i Koncert za gitaru i gudače Adalber-ta Markovića, uz pratnju mlade armen-ske pijanistice i studentice kompozici-je na RAM–u Kristine Arakelyan, što je izazvalo znatnu pozornost studenata i profesora u publici. Bulat je istovreme-no djela hrvatskih skladatelja posljed-njih nekoliko godina boravka u Londo-nu svirao u raznim prigodama — pri-mjerice na samostalnom recitalu 15. studenoga u crkvi St. Peter’s Notting Hill kad je izveo i prekrasnu Mediteran-sku suitu Željka Brkanovića i Sonatu za solo gitaru akademika Anđelka Klobu-čara uz izvanredan prijam kod publike. U prosincu je sličan program priredio i u središtu Europske unije u Londonu (tzv. Europe House) unutar programa Welcome Croatia, te odletio i na na-stupe u Madrid na tamošnju Kraljevsku akademiju, potom u Brisel gdje je svi-rao u hrvatskom veleposlanstvu. Tako su se Klobučar, Brkanović, Šulek i dru-gi hrvatski skladatelji našli «u društvu« s u svijetu poznatijim Brittenom, Regon-dijem i Albénizom, a da razlikâ u kvalite-ti ili prijamu kod publike nije bilo. No ono na čemu je mladi Srđan Bulat inzistirao bila je ideja da se cjelovečernji koncert posveti hrvatskoj literaturi za klasičnu gitaru i da taj solistički recital izvede u sklopu gustog koncertnog programa RAM–a, koji i inače čini važan dio uku-pne glazbene ponude u gradu na Tem-zi. Napokon je dobio termin 7. siječnja 2014. u dvorani David Josefowitz, po-sebno prije koju godinu građenoj unu-tar stare zgrade RAM–a, upravo za so-lističke nastupe.

Stanićev britanski projekt

No to nije jedino čudo, jer je hrvatska

gitaristika imala uspjeha i na drugim poljima. Jedan od istaknutijih svirača jazz gitare, riječko–lovranski svestrani glazbenik (gitarist, harmonikaš, skla-datelj, aranžer, producent, organiza-tor festivala) Elvis Stanić, u Englesku je došao s međunarodnim projektom Jazz ExTempore Orchestra te ostva-rio svoju, drugu ove godine, a četvrtu po redu, englesku turneju, uz predstav-ljanje novog, drugog CD–a sa zanimlji-vim nazivom East & West, objavljenog u izdanju britanske etikete 33 Records, specijalizirane za suvremeni jazz (CD 33JAZZ2359). O projektu se već govo-rilo; sastali su se prvi put u Opatiji na tamošnjem festivalu 2008. godine: en-gleska pijanistica Andrea Vicari, peda-goginja na Trinity Laban College of Mu-sic u Greenwichu (na kojem je davnih pedesetih čembalo studirala Zagrep-čanka Mirjana Vrbanić, supruga vođe Modern Jazz Quarteta, Johna Lewisa, otkuda to glazbalo na nekim snimka-ma te glasovite i najstarije komorne jazz grupe!), bugarski bubnjar–udaraljkaš Hristo Jocov (iz škole poznatog peda-goga Dobrija Palieva koja je u Zagreb došla preko Skoplja i našeg Igora Leš-nika!) te nizozemski kontrabasist indo-nezijskih korijena Rico de Jeer. Svi vr-hunski instrumentalisti, uz to skladatelji i aranžeri. Da među njima postoji po-zitivna kemija i osmoza, vidjelo se već na prvom koncertu održanom u jed-nom od najvažnijih londonskih jazz klu-bova 606, gdje su 22. listopada pred-stavili drugi CD. (Prvi je objavila Croa-tia Records i u Londonu je također do-bio odlične kritike.) Različite se kulture i glazbeni afiniteti u tom kvartetu sklad-no uklapaju u homogenu cjelinu, a skladbe koje su njegovi članovi donijeli u studio čine zanimljivu mješavinu koja osvaja već na prvo slušanje. Tu su cro-ssover skladbe našeg Elvisa Stanića, one s neparnim balkanskim metričkim strukturama Hrista Jocova, a kontra-basist Rico de Jeer piše balade, dok je Andrea Vicari »zadužena« za brža tem-pa u kojima se iskazuje kao dinamična pijanistica (na klasičnom i na električ-nom klaviru Wurlitzer) te kao scat pje-vačica. Bilo je veselo s nekoliko vatrenih sola svih članova kvarteta, a u dvije im se skladbe pridružila i azerska violinisti-ca Medina Mektiva, sad glasom pro-noseći istočnjačku mističnost. Možda najljepši trenutak koncerta bila je jazz inačica poznate primorske tužaljke Ivan Klakar u kojoj se Elvis Stanić dohvatio svojeg prvotnog instrumenta harmo-nike, a Andrea Vicari u uvodu publici objasnila kakva je teška sudbina ribara ispričana u toj pjesmi.

Odjeci u medijima

Istaknimo pozitivnu ulogu Andree Vi-cari, sada kao dinamične organizatori-ce: turneja od šest koncerata, detaljno najavljena i na njezinim i na web strani-cama Elvisa Stanića, kao i u tiskanim

Koncerti Srđana Bulata i Elvisa Stanića u Londonu

Uspješan prodor hrvatske gitare u EngleskojDok Bulat svira djela hrvatskih autora na koncertnim nastupima u sklopu studija na Kraljevskoj glazbenoj akademiji, Elvis Stanić je sa svojim Jazz ExTempore Orchestra već četvrti put gostovao u Engleskoj

Piše: Ognjen Tvrtković

Srđan Bulat je od početka studija na RAM–u inzistirao na tome

da jedan cjelovečernji koncert posveti hrvatskoj literaturi za klasičnu gitaru i da taj solistički recital izvede u sklopu prestižnog koncertnog ciklusa londonske glazbene akademije

medijima (JazzWise, Jazz UK, Jazz UK Gigs, Jazz in London i drugima), kao i na BBC Radiju 3, dobila je i potpo-ru organizacije Jazz Services UK. Obišli su potom još četiri grada u unutrašnjo-sti, a 27. listopada ponovo smo se našli u londonskom predgrađu Welwyn Gar-den City gdje su u veselom ozračju odr-žali završni koncert u ciklusu Herts Jazz, koje priprema poznata jazz dinastija Clark. Bravo za Elvisa, Andreu i društvo vrhunskih glazbenika! Dok ovo pišem, čitam u specijaliziranom jazz časopisu Jazzwise u broju od veljače odličnu kri-tiku tog CD–a, koju potpisuje Selwyn Harris. Uskoro nas očekuju novi pro-jekti iz radionice Andree Vicari i Elvisa Stanića.

Usporedno se održavao i London Gu-itar Festival, deseti u novom koncer-tnom prostoru King’s Place, te u još nekoliko manjih dvorana i po školama. Opet smo imali svoje predstavnike: naša je Ana Vidović u Dvorani 1 reci-tal podijelila s Portugalcem Franciscom Moraisom Francom. Nažalost, iako su imali na repertoaru djela suvremenih skladatelja, hrvatskih nije bilo. Na istom je festivalu Srđan Bulat na međuna-rodnom gitarističkom natjecanju među šest izabranih kandidata osvojio prema ocjeni žirija drugo mjesto i nagradu od tisuću funti.

I još nešto: na prijelazu iz listopada u studeni u sklopu programa Welcome Croatia održan je mali festival hrvat-skog filma; prikazan je film Nije kraj. Re-žirao ga je Vinko Brešan prema scena-

riju i uz izvornu glazbu uspješnog sce-narista i jazz gitarista Mate Matišića.

Kruna lanca uspjeha

No vratimo se Srđanu Bulatu i njego-vu recitalu koji je po svemu bio kruna lanca uspjeha hrvatske glazbe u Lon-donu. Recitalna dvorana David Jose-fowitz nalazi se u sklopu jedne od naj-poznatijih pedagoških glazbenih insti-tucija na svijetu — Royal Academy of Music u Londonu, a Bulat je na koncer-tu izveo isključivo djela hrvatskih skla-

datelja pisana za klasičnu gitaru. Pro-gram je nazvan Music From Croatia i bio je dio službenog koncertnog pro-grama koji se u gustom tempu održava na akademiji, a najavljen je i u opsežnoj brošuri RAM–a za proljeće 2014. godi-ne. Izvedena su djela Anđelka Klobu-čara, Stjepana Šuleka, Borisa Papan-dopula, Željka Brkanovića i Frane Pa-raća, skicirajući tako tri posljednja de-setljeća prošlog stoljeća kad je u pita-nju hrvatski skladateljski opus pisan za naše klasične gitariste. Sam jednosatni koncert u intimnom prostoru prošao je u izvanrednom ozračju: bio je otvore-nog tipa pa je okupio mnogo znatiželj-nika i — što je još važnije — stručnjake i publiku otvorenu za glazbene avan-ture. Ponuđena djela kretala su se od klasicističkog pristupa velikog Stjepana Šuleka u Tri trubadurske iz 1982. pre-ko trostavačne Sonate Anđelka Klobu-čara i izvanredno zanimljive Dodeka-fonske studije Borisa Papandopula iz 1978. godine. Željko Brkanović se u trostavačnoj Suite Mediterra-nea koristio (svojim) mediteran-skim naslijeđem u stavcima Jota, Siciliana i Croatiana, što je pred mladog Srđana Bulata postavi-lo mnoge tehničke probleme koje je on sa zadivljujućom lakoćom ri-ješio, iskazavši nježnost i toplinu te sjajne skladbe. I za kraj, Frano Pa-rać s Muzikom za gitaru, nastalom na poticaj Darka Petrinjaka u kojoj se on zadivljujućom lakoćom poigrava melo-dijskim tijekom i kombinacijama ritma koje gitaru pretvaraju u udaraljkaški in-

strument. Iako se tek vratio sa silvestar-skog odmora u Hrvatskoj, Srđan Bulat je na koncertu djelovao opušteno, kraj-nje muzikalno i s dubokim razumijeva-njem strukture svake skladbe; mnoge su postavile pred njega teške izvođač-ke zadatke koje je rješavao instinktom vrhunskog reproduktivca i izvođača ispolirane tehnike. Uz to je prije svake skladbe u kratkim crtama iznio njezinu povijest, tako da se recital pretvorio u istinski sat hrvatske glazbe, ali i kulture.

Ono što nas je sve iznenadilo jest da je publika na najbolji mogući način bila

uvučena u tu glazbenu pustolovinu, pokazavši pritom najviše entuzijazma upravo za one skladbe koje slijede su-vremene stvaralačke procese, kakva je recimo ona Papandopulova, koju je Bulat ponovio u bisu, izazvan odu-ševljenim povicima. I to nije sve: sa-znali smo i što će biti na notnom stalku na njegovu diplomskom koncertu. Uz Koncert za gitaru i orkestar meksičkog skladatelja Manuela Poncea, bit će i već spomenuti koncert Adalberta Mar-kovića, a suradnica će mu biti Kristina Arakelyan za klavirom, čiju je skladbu Fantasia, uzgred rečeno, prošle godi-ne praizveo.

Različite kulture i glazbeni afiniteti u kvartetu Jazz

ExTempore Orchestra skladno se uklapaju u homogenu cjelinu, a skladbe koje su njegovi članovi donijeli u studio čine zanimljivu mješavinu koja osvaja već na prvo slušanje

Jazz ExTempore Orchestra: Hristo Jocov, Elvis Stanić, Andrea Vicari i Rico de Jeer

Srđan Bulat

20 21

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Ciklus Mladi u Lisinskom — Tribina mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, Mala dvorana Lisinski, 20. siječnja 2014.

Mostar Mladena TarbukaSopranistica Nikolina Pinko i pijanistica Ana Lucić praizvele novi ciklus solo pjesama

Ciklus Mladi u Lisinskom — 47. Tribina mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, Mala dvorana Lisinski, 17. veljače 2014.

Elements Viktorije ČopSvestrana udaraljkašica Kaja Farszky praizvela novo djelo za udaraljke solo

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

T ribina mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić udružena s ciklusom Mladi u Lisinskom, za-hvaljujući Hrvatskom društvu glazbenih

umjetnika i Koncertnoj dvorani Vatro-slava Lisinskog, dugi niz godina mla-dim glazbenicima pruža jedinstvenu priliku iskazivanja vlastitoga umijeća u formi cjelovečernjeg koncerta natje-cateljskog karaktera. Među brojnim perspektivnim glazbenicima, moguć-nost nastupa na 47. Tribini dobile su i sopranistica Nikolina Pinko i pijanistica Ana Lucić, predstavivši se publici 20. siječnja 2014. u Maloj dvorani Lisinski zahtjevnim programom sastavljenim od ciklusa Richarda Wagnera, Alme Mahler, Mladena Tarbuka i Manuela

de Falle. Pridržavajući se pravila Tribine koja nalažu uvrštenje djela hrvatskoga skladatelja na koncertne programe, Nikolina Pinko, odmjerena sopranistica tople boje glasa, i pouzdana pijanistica Ana Lucić, odlučile su se na hvalevrije-dan pothvat — praizvedbu novog djela Mladena Tarbuka. Njegov ciklus Mo-star skladan je na stihove mostarske profesorice i novinarke Vesne Hlavaček iz njezine prve pjesničke zbirke Puni krug. Četiri soneta s autoričinom posvetom rodnom gradu (Mostar, Mostar, zauvijek, Mostar, poslije rata i Noć u Hercegovini) zbog svo-je su ratne tematike ostavili snažan dojam na Tarbuka, inače rođenog u Sarajevu, zbog čega ih je doživio vrlo osobno te ih je vođen tim osje-ćajima i uglazbio. Prema riječima samog autora, u njemu, kao i u nje-govim ciklusima Sanjači, na stihove Nikole Šopa ili Medida del tiempo

por relojes differentes (Mjerenje vremena različitim satovima), nasta-lim na stihove španjolskog baroknog pjesnika Luisa de Gongore, glazba predstavlja more kojim putujemo iz svijeta mašte i snova u krutu re-alnost i natrag. U tom sam smislu proširivao zvukovnost klavira i način govora/pjeva prema manje uobiča-jenim područjima ekspresije.

Prepoznatljiv skladateljski izričaj Mla-dena Tarbuka u mladim je glazbe-nicama, koje se sustavno i zasebno bave promicanjem suvremenog hrvat-skog glazbenog stvaralaštva, prona-šao uvjerljive interpretkinje. Ne zaziru-ći od mučne ratne i poslijeratne tema-tike, precizno istkane iz skladnog suži-vota stiha i glazbe, Nikolina Pinko i Ana Lucić ostvarile su dojmljivu i nadahnutu izvedbu tog opsežnog cikličkog ostva-renja koje će zacijelo zaživjeti na kon-certnim podijima.

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

N eodoljiv umjetnički doživljaj priuštila je udaraljkašica Kaja Farszky brojnoj publici 17. veljače 2014. u Maloj dvo-

rani Lisinski, gdje je nastupila kao jedna od mladih glazbenika koji se natječu za nagrade na 47. Tribini mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić. Duboko proživ-ljena i pomno osmišljena večer u formi koncerta protkanog performansom, bila je bez sumnje nešto novo i drukči-

je u ciklusu Mladi u Lisinskom, jednom od najcjenjenijih ciklusa u cijelosti po-svećenih recitalima mlađe generacije glazbenika.

Jezici i tijelo

Ponikla iz razreda Igora Lešnika na za-grebačkoj Muzičkoj akademiji, Kaja Farszky sa svojih dvadeset pet godina već ima zamjetno međunarodno isku-stvo, surađuje s brojnim ansamblima, predaje udaraljke na glazbenoj ško-li, djeluje kao timpanistica u Ansamblu Opere HNK–a u Zagrebu, a kao jed-na od utemeljiteljica pijanističko–uda-raljkaškog Kvarteta KLANG, sustavno promiče suvremenu hrvatsku glazbu. Posebnosti ovogodišnje Tribine Darko Lukić ta je svestrana umjetnica pridoni-jela drugom ovosezonskom praizved-bom u ciklusu skladbe Elements za udaraljke solo Viktorije Čop, koja se na programu našla uokvirena dojmljivim ostvarenjima Rzewskog, Druckmana, Xenakisa i Globokara. Izrazita scenič-nost i predanost krasile su višeslojnu izvedbu Kaje Farszky, vrsne udaraljka-šice koja se podjednako vješto služi je-zicima i vlastitim tijelom kao sredstvima izražavanja.

Skladbu Elements za udaraljke solo napisala je Viktorija Čop početkom 2014. na poticaj Kaje Farszky, upravo za praizvedbu na njezinu koncertu u sklopu Tribine Darko Lukić, namijenivši je izvođenju na marimbi i pratećim uda-raljkama, s ciljem prikladnog uobliče-nja programske koncepcije. U izvedbi te atmosferične, kontrastima osjenča-ne četverostavačne skladbe, čiji naslo-vi prema riječima same Viktorije Čop za nju subjektivno dolaze »iz svijeta uda-raljki« (Phase, Wood, Wind, Skin and

dust), mlada je udaraljkašica, uz visoku razinu tehničke spremnosti, pokazala i sistematičnost u razradi detalja te puno razumijevanje u oblikovanju skladatelj-skog luka i praćenju protoka vremena u gradnji cjeline. Pred višestruko nadare-nom Kajom Farszky blistava je buduć-nost, a zahvaljujući njezinoj entuzijastič-noj i snažnim pečatom osobnosti obo-jenoj izvedbi najnovije skladbe Viktori-je Čop, to će djelo nesumnjivo izazva-ti dodatnu pozornost na sve aktivnijoj i atraktivnijoj udaraljkaškoj sceni.

Marko Slaviček, dobitnik Nagrade Stjepan Šulek 2014. za najbolje skladateljsko ostvarenje u protekle dvije godine

Često bacam ono što napišemMladi je skladatelj i arhitekt primio nagradu za skladbu Komsomolkina suza za violinu i orkestar, koju su 28. srpnja 2013. praizveli violinist Martin Draušnik i Cantus Ansambl

Razgovarala: Bojana Plećaš Kalebota

Z ahvaljujući skladbi Komsomolkina suza, praizvedenoj na proš-logodišnjim Osorskim glazbenim večerima, dodijeljena vam je Na-

grada Stjepan Šulek. Što vam ona, kao mladom skladatelju, znači na va-šem umjetničkom putu?

Dobitnik ste potpore za stvaralaštvo mladih skladatelja iz Fonda Rudolf i Margita Matz. Je li mladim skladatelji-ma teško dobiti potporu struke i koliko se često javljate na natječaje?

Ne javljam se često na natječa-je, a na one na koje sam se javio i koje sam osvojio, uči-nio sam to na pri-jedlog prijatelja. Iz vlastitog bih isku-stva rekao da u po-gledu potpore stru-ke, situacija nije tako loša kao što bi se moglo pretpostavi-ti. Dosad nisam imao uistinu nikakvih loših iskustava, naprotiv.

Kakva je situacija sa skladateljskim natjeca-njima? Sudjelujete li na njima?

Sudjelovao sam samo na jednom, u sklopu ljetnog seminara gdje sam osvo-jio prvu nagradu, a na malo većim natjecanjima još se ni-sam okušao. Nemam zapra-vo ni nekih velikih namjera na tom planu. Nagrade i prizna-nja uvijek je zadovoljstvo pri-miti, kao i kad vaš rad prepo-znaju drugi, ali konačan sud o kvaliteti vlastitog rada moramo doni-jeti prije svega mi sami.

Na čemu temeljite svoj skladateljski izričaj? Odakle crpite nadahnuće? Je li to možda literatura, kao u slučaju Komsomolkine suze?

Ovisi od skladbe do skladbe, ne vo-dim se nikakvim načelima što se toga tiče. Literatura je izniman slučaj.

Za koji izvođački korpus najradije pišete?

Ni tu nemam preferenci, svaki je sa-stav lijep na svoj način.

Što mislite, u kojoj je mjeri za uspjeh skladbe bitna suradnja autora i izvo-đača? Preferirate li u tom smislu skla-danje po narudžbi za određenog inter-preta, odnosno ansambl, ili situaci-ju kad tijekom procesa skladanja već imate viziju koga želite za praizvedbu svojega djela?

S u r a d -

nja je uvijek kori-sna, ali osobno je ne smatram nuž-nom. Skloniji sam vizijama nego ne-kim konkretnim ansamblima, makar je suprotni pristup praktičniji.

Koliko je djela u vašem skladateljskom opusu?

Mnogo više nego što sam voljan pri-znati. Kritičan sam prema svojem radu i često bacam ono što napišem. Rekao bih da je preživjelo samo de-setak skladbi.

Na čemu trenutačno radite?

Na diplomskoj skladbi za veliki simfo-nijski orkestar, mješoviti zbor i sopran.

Kompozicija i arhitektura vaša su dva poziva. Dajete li jednome od njih pred-nost ili oni egzistiraju u svojevrsnoj simbiozi?

Prednost dajem glazbi, a simbio-ze još uvijek nema, niti trenutač-

no imam afiniteta prema tome. Osim očite mo-gućnosti istovremenog bavljenja objema stru-kama, postavlja se pi-tanje njihova interdisci-plinarnog povezivanja. Mnogi me pitaju na-mjeravam li u svojem umjetničkom radu na neki način spoji-ti arhitekturu s glaz-bom. Ne namjera-vam, niti vidim na-čina na koji bi ta-kvo što bilo mo-guće. Riječ je o dva bitno različita medija, koji do-duše imaju do-dirnih točaka, ali iako je u po-vijesti bilo po-kušaja njihova povezivanja, sve je to ipak ostalo tek na simboličnoj razini.

I na kraju, malo o planovima. Gdje se vidite za neko-

liko godina?

Volio bih se dodatno umjetnički usa-vršavati, ali i pronaći posao u struci. Što će se od toga uspjeti obistiniti, vri-jeme će pokazati.

Nagrade

Marko Slaviček, dobitnik Nagrade Stjepan Šulek za 2013. godinu

N agrada Stjepan Šulek jedno je od najcjenjenijih stru-kovnih priznanja koje dodjeljuje Fond Stjepan Šu-

lek, utemeljen u spomen na lik i djelo skladatelja, violinista i dirigenta, aka-demika Stjepana Šuleka (1914.–1986.). Nagradom se daje potpora mladim i nadarenim hrvatskim glazbenim umjetnicima, violinistima i skladatelji-ma. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i diplome, dodjeljuje se od 1993. godine naizmjenično skladate-ljima i violinistima. U Hrvatskom druš-tvu skladatelja točno na dan Šulekove smrti, 16. siječnja 2014., tajnik Fonda Stjepan Šulek Haris Nonveiller uručio ju je Marku Slavičeku za skladbu Kom-somolkina suza za violinu i komorni or-kestar. U obrazloženju žirija stoji kako je od pristiglih dvanaest skladbi barem polovica zaslužila punu pozornost, za-hvaljujući zrelosti, inventivnosti i zanat-skoj razini, no nakon iscrpne rasprave i glasovanja, zaključeno je da se Nagra-da dodijeli Marku Slavičeku, mladom hrvatskom skladatelju iz razreda prof. Frane Paraća na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Mladi je autor skladbu na-pisao u proljeće 2012. godine, prona-šavši nadahnuće u proznoj poemi Mo-skva–Petuški ruskog pisca Venedikta Vasiljeviča Jerofejeva, a praizveli su je na 38. Osorskim glazbenim večerima violinist Martin Draušnik i Cantus An-sambl, pod vodstvom Berislava Šipu-ša. Inventivno i poetično ostvarenje logično osmišljenog, izrazito prozrač-noga glazbenog sadržaja, zahvalju-jući uvjerljivoj i uigranoj izvedbi, vrlo je prikladno upotpunilo ugođaj u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Osoru, 28. srpnja 2013. Uvod i završni-ca u prvi plan stavljaju pjevnu melodiju u dionici violine, dok je slikoviti središnji dio te po svim obilježjima lirske skladbe umjereno dramatičan i protkan raskoš-nim orkestralnim bojama. S obzirom na mladost autora, djelo tako profinje-ne liričnosti najavljuje skladatelja čiji će se budući radovi očekivati s posebnim interesom, zaključak je obrazloženja, koji će nesumnjivo Marku Slavičeku biti dodatni poticaj za nastavak umjetnič-kog puta već sad čvrsto postavljenih temelja. (Bojana Plećaš Kalebota)

Naslovi četiriju stavaka prema skladateljičinu subjektivnom

doživljaju dolaze »iz svijeta udaraljki«: Phase, Wood, Wind, Skin and dust

Udaraljkašica Kaja Farszky

Pijanistica Ana Lucić i sopranistica Nikolina Pinko

Marko Slaviček

trenutačno priprema

diplomski rad na studiju

kompozicije.

22 23

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Što činimo da mladi glazbenici na vrijeme shvate važnost domaćeg stvaralaštva?

Hrvatska glazba i mladi glazbeniciUz projekt Muzički mostovi HGM–a i kolegij Hrvatska vokalna baština Muzičke akademije

Piše: Višnja Požgaj

U poznavanje i izvođenje hrvat-ske glazbe sve više prodire u svijest i praksu mladih glazbe-nika, zahvaljujući njihovim pe-dagozima, što je vrlo važno u odgoju novih naraštaja i stva-

ranju navike slušanja te usvajanja pozitivnog stava i kvalitetnog izvođenja vrijednih, ali često malo po-znatih djela hrvatskih skladatelja. Podsjetimo da je Hrvatska glazbena mladež još 2009. pokrenula međunarodni projekt Muzički mostovi. Riječ je o stvaranju mreže među mladima u slavenskim ze-mljama u suradnji s Glazbenom mladeži Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Poljske i Ukrajine. Na području glazbe time se želi una-prijediti organiziranje turneja te osnažiti suradnja i regionalna razmjena mladih glazbenika i sklada-telja u regiji.

U prosincu prošle godine (3. i 4. prosinca) Muzič-ki mostovi su povezali mlade glazbenike i sklada-telje iz Hrvatske, Srbije i Slovenije na dva koncer-

ta u Maloj dvorani Lisinski. Poseban partner Mu-zičkih mostova je HR Projekt u sklopu kojega su na prvom koncertu studenti Muzičke akademije u Zagrebu izveli bogat program solističke, vokalne i komorne glazbe hrvatskih skladatelja: Dore Peja-čević, Frana Lhotke, Josipa Štolcera Slavenskog, Miroslava Miletića, Tomislava Uhlika, Sare Glojna-rić, Berislava Šipuša, Anđelka Klobučara, Borisa

Papandopula i Josipa Hatzea. Iduće večeri nastu-pili su gosti: bariton Stefan Hadžić (SR) uz pratnju pijanistice Stefani Grbić (HR) i Slovenski gitarski kvartet. U programu je posebnu pozornost pobu-dila praizvedba zanimljive skladbe Glazba za mor-ska čudovišta koju je Slovenski gitarski kvartet na-ručio od mladog slovenskog skladatelja Nejca Ku-hara (1987.).

Ispitni koncert

U sklopu kolegija Hrvatska vokalna baština koji je prije četiri godine pokrenula mr. art. Kristina Beck–Kukavčić na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu, s ciljem da pokrene studij tog zanemarenog područja, oduševljeni studenti u prvom semestru upoznaju lied, a u drugom mjuzikle, operete i ope-re. Uoči ispitnog koncerta koji je održan 30. siječ-nja u prepunoj maloj dvorani HGZ–a, 28. siječnja, studenti su se okušali u tom programu i na kon-certu Hrvatske vokalne baštine na Glazbenoj tribi-ni Hrvatskog slova Hrvatske kulturne zaklade. Na tom su se koncertu u suradnji s pijanisticom Evom Kirchmayer–Bilić studentima četvrte i pete godi-ne solo pjevanja pridružili i učenici Glazbene škole

Vatroslava Lisinskog iz razreda Kristine Beck–Ku-kavčić. Na programu su bile popijevke širokog stil-skog raspona, od baroknih do suvremenih maj-stora: Ivana Lukačića, Ljube Kuntarića, Dore Pe-jačević, Vjekoslava Rosenberga–Ružića, Ivana Zajca, Josipa Vrhovskog, Slavomira Grančarića, Slavka Zlatića, Srećka Bradića i Josipa Magdića.

Suradnja skladatelja i mladih interpreta u natjecanjima i studijskim programima

Mladi virtuozi i hrvatska glazbaNekadašnje natjecanje Etide i skale za ruke male ove se godine održalo dvadeseti put pod novim naslovom Mladi virtuozi (HGZ), dok je posebnu večer hrvatskih skladatelja u ciklusu Mladi za mlade priredila Hrvatska glazbena mladež (MDVL)

Piše: Višnja Požgaj

P odjelom nagrada i koncertom prvona-građenih pijanista  16. veljače  u HGZ–u  za-vršeno je jubilarno 20. Međunarodno natje-

canje Mladi virtuozi. To tradicionalno i po mnogočemu posebno natjecanje pokrenuli su 1994. aktivni djelatnici Glazbene škole Pavla Markovca u Za-grebu, na čelu s predsjednikom Josi-pom Vrbancem. Natjecanje je počelo pod nazivom Etide i skale za ruke male,

a održava se svake godine naizmjen-ce u dvije discipline: violina i klavir, uz neprekidan napredak i rast broja sudi-onika do međunarodnih razmjera, tako da je  ove godine sudjelovalo čak 66 kandidata iz 14 zemalja (Albanije, Au-strije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske, Tajvana, Japana, Litve, Ma-đarske, Makedonije, Poljske, Slovenije, Srbije i Velike Britanije). Organizacija je bila besprijekorna, posjećenost dobra, a izvedbe na zavidnoj razini.           

Devedeset tri hrvatske etide

Promjenom propozicija, od ove je go-dine  ukinuto  izvođenje ljestvica, ali je zadržan raznovrstan program, za-htjevnošću primjeren  mladim glazbe-nicima raspoređenim u pet kategorija, od deset do dvadeset tri godine,  i re-vijom za najmlađe, do navršenih osam godina. Posebna vrijednost u progra-mu je obavezno izvođenje zadanih eti-da hrvatskih autora u svih pet katego-rija, namjenski skladanih za ovo natje-canje. Svake se godine naručuju nove skladbe, tako da su od 1998. godine ukupno stvorene 92 etide (51 za klavir i 41 za violinu ) u 14 notnih izdanja (Can-tus). Niz otvara Ivo Josipović (Etide za crtani film — Četiri etide u C za klavir), slijedi Zbirka etida za glasovir (17) au-tora Adalberta Markovića, Berislava Ši-puša, Ive Josipovića, Zlatka Tanodija i Stanka Horvata, zatim Zbirka etida za violinu (17) Mladena Tarbuka, Mirosla-va Miletića, Anđelka Klobučara, Adal-berta Markovića i Nenada Firšta. Antun Tomislav Šaban je autor Četiriju kvar-tnih etida za glasovir i Četiriju etida za violinu, Sanja Drakulić je napisala Etide iz bajke za glasovir (5) i Etide iz basne za violinu (5), etide Tomislava Uhlika na-slovljene su Varijacije na dobro poznatu temu za glasovir i  Varijacije na mjeseči-ni (Au claire de la lune) za violinu. Frano Đurović skladao je Etide u bojama za klavir i Boje u etidama za violinu, a po-sljednji u nizu je Krešimir Seletković s pet Monokromatskih etida za klavir.

Koncert prvonagrađenih

Te su skladbe obogatile hrvatsku glaz-benu literaturu i postale dijelom nastav-nih i koncertnih programa, što je doš-lo do izražaja i na ovom posljednjem natjecanju. Na kraju je održan završni koncert  na kojemu su nakon podjele nagrada nastupili prvonagrađeni pija-nisti u svim kategorijama, prema odlu-ci međunarodnog ocjenjivačkog suda, na čelu s predsjednikom Peterom Eicherom iz Njemačke (ostali članovi: Vladimir Babin, Dalibor Cikojević, Ru-ben Dalibaltayan, Massimo Gon, Ven-

ceslava Iliev-ska i Jeli-ca Kuzmin). Koncert je otvorila muzi-kalna  osmo-godišnja Eva Konforta, su-dionica Revi-je iz razreda Jelice Kuz-min, ljupkom i z v e d b o m Bolesne lut-ke i Ševe iz Albuma za mladež Petra Iljiča Čajkov-skog. Potom je predstav-ljeno svih pet M o n o k r o -matskih eti-da Krešimi-ra Seletkovi-ća u izvrsnim izvedbama petero do-bitnika Na-grade Hr-vatskog društva skladatelja za najbo-lju izvedbu zadane skladbe hrvatskog skladatelja. »Iako naslov tih etida aso-cira na jednobojnost, crno–bijelu foto-grafiju, ozbiljnost, određeni asketizam, one su zapravo vrlo raznobojne i bo-gate u svojoj zvučnosti i poruci«, piše Jelica Kuzmin u predgovoru notnog iz-danja. Imajući u vidu izvođače različi-tog mladog uzrasta, autor prvu etidu duhovito gradi  crno–bijelim intervali-ma sekundi (Valeria Vassilenko, Bugar-ska), zatim drugu maštovitim crno–bi-jelim klasterima (Arsen Dalibaltayan, Hrvatska), dok je treća etida sazdana od šesnaestinki unisono, s oznakom Presto possibile (Sofija Jović, Crna Gora). Četvrtu temelji na složenoj po-lifoniji i međusobno poliritmičkom od-nosu u dionicama (Ivan Krpan, Hrvat-ska), a petu gradi u disonantnim inter-valima, od sekunde do septime (Yung–Yu Liang, Tajvan/Austrija). U nastavku koncerta najboljih mladih virtuoza još su se predstavili: Gabrijela Papec (Hr-

vatska), Ignas Maknickas (Litva), Ur-ban Stanić (Slovenija), Fan Yu (Tajvan/Velika Britanija), Ivan Galić (Hrvatska) i ukupna pobjednica Natjecanja — Irina Vaterl (Austrija). Visoko tehničko umije-će i muzikalnost mladi virtuozi pokaza-li su u zahtjevnim djelima Chopina, Li-szta, Czernyja, Rahmanjinova, Bacha, Haydna i Prokofjeva.

Mladi za mlade

Dva dana poslije, 18. veljače u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog  održan je još jedan zanimljiv koncert iz ciklu-sa Mladi za mlade  Hrvatske glazbe-ne mladeži u suradnji s Muzičkom aka-demijom Sveučilišta u Zagrebu. Pro-gram pod nazivom Profesori i učenici osmislila je prof. Katarina Krpan, pove-znicom nekoliko generacija hrvatskih skladatelja (Šulek, Kelemen, Kempf, Seletković, Marohnić i Glojnarić). Po-vod za taj odabir bile su tri obljetnice. Na prvom mjestu 100. obljetnica ro-đenja najstarijeg profesora i skladatelja

Sudionici koncerta na Glazbenoj tribini Hrvatskog slova Hrvatske kulturne zaklade

Predstavljeno je pet Monokromatskih etida

Krešimira Seletkovića u izvrsnim izvedbama petero dobitnika Nagrade Hrvatskoga društva skladatelja za najbolju izvedbu zadane skladbe hrvatskog skladatelja

među njima — Stjepana Šuleka, za kojega u komentaru pro-gramske knjižice student muzikologije Tomislav Bužić izme-đu ostalog piše: Šulek je vjerovao u dobrotu i promišljenost »povijesnog čovjeka« koji je kroz vrijeme sposoban ekstrahi-rati i sačuvati ono najbolje od pojedinog vremena, pitanje je jedino gdje ćemo odlučiti zaustaviti kotač i započeti sintezu kao put prema novome. Čini se da je ta ideja ostala temelj zagrebačke skladateljske škole, samo što je postalo poželjno da svaki skladatelj osobno formira zalihu iz koje će skladati. Iz Šulekova ranog opusa odabrana je Muzika za mališane u izvedbi pijanistice Stefani Grbić i Preludij u A–duru u izved-bi pijanistice Katarine Sobočan, a iz kasnog opusa Sonata za trubu, posvećena uglednom trubaču i profesoru Stanku Selaku. Studenti je često izvode, a ovaj put izvela ju je Tina Horvat uz klavirsku pratnju Zrinke Ivančić. Milko Kelemen, Šulekov učenik, ove će godine proslaviti 90. rođendan. U listopadu prošle godine na 19. Danima Milka Kelemena u Slatini praizvedena je njegova skladba Die Marketenderin na stihove Heinricha Heinea za sopran solo, u sjajnoj  interpre-taciji Nikoline Pinko, što je sopranistica još izražajnije ponovi-la i u ovoj prigodi. Uz to najnovije djelo, čuli smo i dvije ranije skladbe za klavir — Tango i Stupovi neba (III) — u izvedbama Lucije Majstorović i Lovre Marušića.

Profesori i učenici

Davorin Kempf (1947.) bio je i Šulekov i Kelemenov đak. Naj-prije su predstavljene dvije njegove ranije skladbe za glasovir, nastale prije tridesetak godina. Melodiju (Hommage à Bar-tók) izveo je Ivan Bebić, a suitu za djecu (Kad sunce izlazi/Zvona/Harfa trave/Da se igramo) odsvirala je Lucija Majsto-rović. Treću i najzahtjevniju Kempfovu skladbu, Mariposa de luz iz 1996., inspiriranu poezijom Španjolca Juana Ramona Jimeneza, a koja je bila zadana u drugom krugu ovogodiš-njeg Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stan-čić, interpretirao je sudionik Natjecanja — Lovre Marušić. Treći slavljenik u tom skladateljskom nizu je Kempfov ista-knuti učenik, četrdesetogodišnji Krešimir Seletković (1974.), čije su Monokromatske etide za glasovir izvođene kao zada-ne skladbe na već spomenutom natjecanju Mladi virtuozi. To je bila prigoda da ih ponovno čujemo, ali sad u izvedbi Marije Miković, Arsena Dalibaltayana, Ivana Bozanića, Dore Iveko-vić i Katarine Sobočan. Tome su dodane i dvije njegove rani-je skladbe What´s the time? i Neurosis u tumačenju Ante Sla-doljeva. Na kraju se predstavila i najmlađa skladateljska ge-neracija iz razreda Davorina Kempfa. Koncertnu studiju op. 6 za flautu solo Luke Marohnića (1982.) izvela je Antonija Mi-kas, a skladbu The Phoenix City za flautu i klavir Sare Glojna-rić (1991.) predstavile su flautistica Donka Spasevska i pija-nistica Lucija Majstorović. Osebujnost te skladbe je tretiranje glasovira kao udaraljki, kako u pratnji flaute, tako i na kraju, kad se flautistica, odloživši svoj instrument, pridružila pijani-stici kao asistentica u zajedničkom performansu.

Na koncertu u Maloj dvorani Lisinski izvedena djela niza naraštaja

profesora i učenika u kompozicijskoj klasi Muzičke akademije: Stjepana Šuleka, Milka Kelemena, Davorina Kempfa, Krešimira Seletkovića, Luke Marohnića i Sare Glojnarić

24 25

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Koncert Sandre Hrašćanec, Jörga Ulricha Kraha i Johanne Ziegler 12. veljače 2014. u Europskom domu u Zagrebu

Praizvedba Triju tvrdoglavih etida Sande MajurecSkladateljica je iskazala svoj tipično postmodernistički autorski izričaj

Piše: Dario Poljak

A ltistica Sandra Hra-šćanec, uz violon-čelista Jörga Ulricha Kraha i pijanisticu Johannu Ziegler u Europskom domu

u Zagrebu održala je koncert vrlo ra-znovrsnog programa, možda pomalo i predug, od čak dva sata. Program nije imao neku tematsku povezanost pa je nit vodilja u slaganju programa bila »za svakoga ponešto«. Osim dje-la Aleksandra Borodina, Giuseppea Marije Dall’Abaca, Györgya Ligetija, Antona Weberna i Johannesa Brahm-sa, na programu se našlo mjesta i za praizvedbu Triju tvrdoglavih etida za violončelo solo Sande Majurec, zatim Strave noći za mezzosopran, violonče-lo i klavir iste skladateljice, a bio je tu i triptih Rabelais tripartitus Alfija Kabilja te Wall–street–Wall Manuele Kerer.

Koliko je Suppé Hrvat?

Osim navedenih skladatelja, u prvo-me dijelu koncerta izvedeno je i ne-koliko djela Franza von Suppéa za ko-jeg je tijekom koncerta bilo rečeno da čini okosnicu programa, iako se prema ostalome programu tako baš i nije čini-lo. Ono što je zasmetalo bilo je navođe-nje nepobitnih dokaza da je Franz von Suppé hrvatski skladatelj. To što je nje-gova baka bila hrvatskog podrijetla, ne čini i njega samoga Hrvatom, a kamoli hrvatskim skladateljem. Nije se rodio u Splitu zato što je njegov otac bio Hr-vat, već zato što je ondje bio u službi Habsburške Monarhije. Poslije se obi-telj preselila u Zadar, a kad mu je bilo šesnaest godina, njegova se majka, nakon očeve smrti, seli u Beč. Suppé je jedan od utemeljitelja Bečke opere-te (u Beču je utjecaja imao čak i Ivan pl. Zajc) pa ako već cjepidlačimo o Suppéovoj pripadnosti, on i porijeklom i djelovanjem pripada povijesti austrij-ske glazbe. A ne hrvatske. Pomalo je žalosno što su profesionalni glazbenici i dalje nedovoljno informirani i kao takvi dezinformiraju publiku pa se, osim spome-nutog Suppéa, i Ivan Jarnović, ili točnije Gi-ovanni Giornovichi, i dalje proglašava dije-lom hrvatske glazbe-ne historiografije.

Izvanredni prijevodi

Tri tvrdoglave etide za violončelo solo San-de Majurec tipičnog su postmodernistič-kog izričaja, dok je Strava noći nešto bli-ža govornim skladba-ma koje su se pojavi-le u drugoj polovici 20. stoljeća. Program je tako lutao od Dviju ro-manci za glas, violon-čelo i klavir Aleksan-dra Borodina, preko Capriccia Giuseppea Marije Dall’Abaca do djela suvremenih skla-

datelja. Rabelais tripartitus Alfija Kabi-lja, kao i većina njegovih djela, ne želi se odmaknuti od popularnoglazbenog skladateljskog idioma, pa se i taj triptih popijevki na pjesme Françoisa Rabe-laisa doimao kao dio nekog mjuzikla. Suppéove popijevke prevela je sama pjevačica, vjerojatno u svrhu približa-vanja publici. Osim popijevke Posljed-nja pjesma, koja je izvedena u originalu na njemačkom, popijevka Zemlje i obi-čaji, couplet Mi Grci iz operete Lijepa Galateja te Ne, nije dobro biti bahat iz karakterne slike Ispod zemlje, izvede-ni su u hrvatskom prijevodu. U poto-njoj popijevci sudjelovala je i publika. Možda je prijevod bio pomalo i nepo-treban s obzirom na altističinu poprilič-nu scensku neumjerenost, koja je činila sve protiv ukusa i dobrog pjevanja. Ako je potonjeg uopće moglo i biti, naroči-to zbog vrlo aproksimativne intonacije pjevačice.

Zdravo za gotovo

Pijanistica Johanna Ziegler nije se na-ročito istaknula svojim umijećem svira-

nja na klaviru kao solistica u ionako za-čudno umetnutoj točki u kojoj je svira-la uvertiru opereti Lijepa Galateja. Svi-ranje violončelista Jörga Ulricha Kraha jedino je bilo na visokoj razini, naročito u izvedbi Capriccia Giuseppea Marije Dall’Abaca. Istaknuo se kao vrlo pro-fesionalan violončelist koji s odmjere-nošću i ukusom svira sva glazbeno-stilska razdoblja. Ostatak je koncerta uglavnom ličio na amatersku produkci-ju, a ne na visokoprofesionalni koncert, s obzirom na programske letke koji su bili puni pogrešaka, uključujući i po-grešno napisano prezime altistice na samoj naslovnici. Nisu samo progra-mi bili problematični, koliko neprestano najavljivanje i opisivanje programa koji se izvodi. Osim toga, uključivanje bio-grafije Franza von Suppéa u program-sku knjižicu te sam kratki govor i uvje-ravanje publike u njegovo hrvatsko po-rijeklo nisu bili potrebni jer se time zdra-vo za gotovo iznose netočne i nepro-vjerene informacije. Ubuduće bi ipak trebalo pripaziti na to što zaista jest ili nije hrvatska glazba.

Večer u spoju kiparstva Ivana Meštrovića i glazbe Olje Jelaske u zagrebačkom Atelijeru Meštrović 17. prosinca 2013.

Harmonija vizualnog i čujnogPredstavljanje skulpture Djevojka s violončelom obogaćeno praizvedbom novog glazbenog djela nadahnutog Meštrovićem (Meštrovićev san)

Piše: Ana Vidić

R ijetka i jedinstvena prigoda osmi-šljenog prožimanja likovne i glaz-bene umjetnosti dogodila se za-hvaljujući inicijativi ravnatelja Muzeja Ivana Meštrovića Andre Krstulovića Opare, koji je glazbu skladateljice

Olje Jelaske spojio s predstavljanjem Meštrovićeve skulpture Djevojka s violončelom, upriličenim u za-grebačkom Atelijeru Meštrović na Gornjem gradu 17. prosinca 2013. Riječ je o skulpturi nastaloj u kasnim godinama velikog umjetnika, oko 1955. za njego-va boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, do sada čuvanoj u sklopu druge po veličini tamošnje kolekcije Meštrovićevih skulptura, u Baton Rougeu u Louisiani. Kiparov sin, dr. Mate Meštrović odlučio je skulpturu darovati Galeriji Meštrović u Splitu kao mje-stu najvažnijih Meštrovićevih ostvarenja posvećenih glazbi, plesu i glazbalima (čiji je ukupan broj, prema novijim nalazima, veći od osamdeset). Osobito zna-čenje te plemenite geste je i u obogaćivanju hrvatskog fundusa djelima iz kasnije i slabije poznate Meštroviće-ve faze.

Zvuk Meštrovićevih dubina

Kao mjesto premijernog predstavljanja skulpture u Hrvatskoj, prije postavlja-nja u Splitu, izabran je Me-štrovićev nekadašnji dom, a sada Atelijer Meštrović u Mletačkoj ulici, gdje su se se uz poznavatelje i ljubite-lje njegove umjetnosti oku-pili i ljubitelji glazbe. Pred-stavljanje je tako, uz riječi dr. Mate Meštrovića, Andre Krstulovića Opare, zamje-nika ministrice kulture Be-rislava Šipuša i kustosice Galerije Meštrović Barbare Kovačić Domančić, pratila i glazba Olje Jelaske: Miris cedra libanonskog za klari-net i klavir, te za tu prigodu nastala suita, Meštrovićev san za flaute i klavir. Upra-vo je 2011. godine nastao i biblijskim motivima nadah-nut Miris cedra libanonskog u izvedbi klarinetista Do-magoja Pavlovića i pijani-stice Mie Elezović prethodio

predstavljanju skulpture na što se nastavila praizved-ba Meštrovićeva sna u tumačenju flautistice Tamare Cohe Mandić uz Miu Elezović. U tri stavka skladatelji-ca iznosi misli kombinacijom bas–flaute kao glazbala koje će svojim arhaičnim zvukom vjerno moći, barem donekle, dotaknuti obrise Meštrovićevih dubina (O. Jelaska) i klavira u prvome stavku, klavira solo u dru-gome, obilježenim ritmom koji sam osjetila kao bitan u Meštrovićevu izboru i oblikovanju skulptura u velikim oblim cjelinama (stavak je Mia Elezović praizvela 17. lipnja 2012. u Kroměřížu u Češkoj) te sopran–flaute uz klavir u trećem stavku, pri čemu se flauta diže u svo-je visine poput ljudskog duha koji stalno teži višim vri-jednostima i višim razinama egzistencije (O. Jelaska).

Čujna alegorija

Pomno promišljajući Meštrovićevu umjetnost i osob-nost, svoj je doživljaj skladateljica nizom simboličnih gesta i metafora pretočila u jezik vlastite asocijativno-

sti s ostavštinom velikog kipara, podarivši joj, možda i prvi put, čujnu alegoriju, naznačenu i u davnim rije-čima samoga Ivana Meštrovića: Iz težnje za općom harmonijom nastale su moje novije stvari, one s mu-zičkim i melodijskim motivima. One su izražaj želje i osjećaja harmonije između nas i sviju stvari.

Sandra Hraščanec, Jörg Ulrich Krah i Johanna Ziegler u zagrebačkom Europskom domu

Sanda Majurec

Pomno promišljajući Meštrovićevu umjetnost i osobnost, svoj je doživljaj

skladateljica nizom simboličnih gesta i metafora pretočila u jezik vlastite asocijativnosti

Flautistica Tamara Coha Mandić, skladateljica Olja Jelaska i pijanistica Mia Elezović u zagrebačkom Atelieru Meštrović

26 27

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, 2. veljače 2014.

Autorski koncert Vlade SunkaU povodu Dana Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu i 25. obljetnice ravnanja Gradskim zborom Brodosplit

Koncert Zbora Brodosplit, te zbora i orkestra Umjetničke akademije u Splitu

Piše: Ivana Tomić Ferić

P osebnim smislom za poniranje u srž onoga što ozvučuje, različi-tošću i promjenjivim licem svoje skladatelj-ske vitalnosti, Vlado

Sunko izborio je istaknuto mjesto u totalitetu nacionalnih suvremenih glaz-benih kretanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Autorskim koncertom u dup-kom ispunjenom HNK–u Split, u povo-du Dana Umjetničke akademije Sveu-čilišta u Splitu, na kojoj djeluje u zvanju redovitog profesora, i 25. obljetnice ravnanja Gradskim zborom Brodosplit, predstavio se kao iskonski i svestrani glazbenik, kao umjetnik velikog znanja, krajnje profesionalan, ozbiljan i mašto-vit, razotkrivši nam posebnosti glazbe-ne logike svojega autorskog opusa.

Osebujni sonorni svijet

U stalnim propitivanjima širokoga kru-ga emocionalnih stanja, od koncentri-ranih i kontemplativnih do dramatski izražajnih i napetih, u fino nijansiranim razlikovanjima dinamičkih vrijednosti, u misaonom pronicanju uvijek drukči-jih zvukovnih spektara — rađa se ose-bujni Sunkov sonorni svijet čiji su izra-žajni detalji u stalnom međusobnom pretapanju. Elastičnost i prilagodljivost njegove glazbene imaginacije dopušta-ju mu da se ravnomjerno služi najorto-doksnijim sredstvima glazbenoga kon-zervativizma, kao i ekstremnijim diso-

nancama na samom razmeđu tonali-tetnog i atonalitetnog. No u stvaratelj-skom smislu ne vezuje se ni uz jedan strogo određen smjer glazbene este-tike, već se prepušta svojoj kreativnoj domišljatosti, zapravo glazbeno auto-nomnoj umjetničkoj igri u kojoj ga ob-vezuje samo vlastito htijenje, ukus i ide-ja. Ne zatvara se ničemu što je — kao građa — zanimljivo za oblikovanje nje-govih glazbenih zamisli, pa nas često upućuje na konvencije, na uskladištene glazbene modele koje prepoznajemo u nekom novom, permutiranom ruhu i funkciji. No uvijek su to jasno oblikova-ne tematske misli, bez obzira na to jesu li lapidarne i ritmički pregnantne ili su široko zasnovane i pjevne, što se kre-ću unutar zanimljivih ritmičkih uzoraka i besprijekorno koloristički razrađenih tonskih odnosa, stvarajući oblik, najče-šće temeljen na ulančavanju samostal-nih odlomaka koji funkcioniraju i sami unutar sebe i kao dijelovi skladbe u cje-lini. Ako bismo, međutim, trebali izreći neku jezgrovitu definiciju Sunkove skla-dateljske gestike, onda bi njezin saže-tak valjalo potražiti u nekoj vrsti sinte-ze koja združuje iskustva glazbenoga naslijeđa s kontemporalnim glazbenim sredstvima.

Izvori u tradiciji

Osim maštanja i iskrenih ljudskih osje-ćaja, izvor njegove inspiracije počiva na glazbenoj tradiciji hrvatskog folklor-nog izraza kojemu je ostao trajno bli-zak i intuitivno privržen. O tome uosta-lom svjedoče brojne skladbe nadahnu-

te dalmatinskim folklorom: za mando-linski orkestar Varijacije na dalmatinsku temu 1 i 2, Ples Jezerkinja, Capriccio cromatico, Fantazija na sakralnu temu s napjevima imotskog kraja, Rapso-dia rustica za komorni orkestar u ko-joj ispituje konsonantnost kromatsko paralelnog kretanja u velikim sekun-dama, asocirajući na skupno pjevanje rere i folklorne napjeve dugopoljskog kraja. Napokon, jedno od najvrednijih djela te vrste je kantata Zlato Gospine milosti za soliste, zbor i instrumental-ni ansambl čiju smo skraćenu verziju (četiri stavka), u nadahnutom interpre-tativnom predanju Brodosplita čuli na svečanom autorskom koncertu u split-skom kazalištu. Odbacivši čvrsto to-nalitetno uporište, skladatelj se tu ra-dije priklanja modalnosti, ne samo da bi postigao efekt arhaičnosti, nego još više da bi tonski osnažio osobitosti fol-klornog idioma Cetinske krajine. Prosta pučka popijevka postaje tako temeljem njegova glazbenog promišljanja, više kao povijesni eho nego kao citat. Nje-zinim zgušnjavanjem skladatelj postiže različita raspoloženja, gdjekad lirska, rjeđe meditativna, a gdjekad dramat-ski napeta, gotovo epska i monumen-talna. Teme–teze (teze u smislu čvrstih ishodišnih točaka, tek ponegdje izrav-nih citata, ali prije svega folklora kao si-rove građe) intonacijski su jedinstvene, žanrovski oslikane, u pretežito homo-fonoj fakturi, ali s jarkim harmonijskim osvjetljenjima. Te formule u protoku što ga definira montiranje odsjeka u pro-storu (a radi se o klasicistički pregled-nim uravnoteženim cjelinama, s »izmje-

renim« i promišljenim rasporedom dije-lova), dobivaju stilizacijom, parodijom, deformacijom, gradiranjem svoj puni izraz i značenje. Jer Sunko nije opte-rećen arhaičnim okaminama koje bi ga odvele u historicizam, već ostaje glaz-benik svojega vremena kojemu je ba-ština stvarni zavičaj i inspirativni pred-ložak, temelj za umjetničku nadgradnju i prijenos povijesnog konteksta u estet-ske, »transhistorijske« činjenice.

Classic–pop–folk

U tom duhu nastalo je i najnovije Sun-kovo djelo — Missa (Classic–Pop–Folk) za soliste, muški zbor i orkestar čiju smo praizvedbu čuli na svečar-skom autorskom koncertu. Skladana je 2012. godine u ozračju nagovješta-ja velikih promjena na duhovnom polju, čiji se utjecaji naziru u nešto slobodni-jem pristupu misnom slavlju. U osnovi sadrži uglazbljene dijelove misnog ordi-narija s dodanim stavkom Dona nobis pacem, a po ugođaju bliža je suvreme-noj glazbenoj izražajnosti nego strogoj liturgičnosti. To je zapravo susret kla-sične glazbe s folklornom i popularnom kojoj nije podloga gregorijanski napjev, već spontane glazbene ideje izazvane općim sadržajem pojedinog stavka, lje-stvični nizovi, te slobodan izbor vlastitih ili citiranih motiva, na kojima autor gra-di glazbu snažnih emocija: ljubavi, ra-dosti, tuge, zahvalnosti, samilosti, po-niznosti i nade.

Element koji pojačava dramatičnost, uvjerljivost i autentičnost djela svakako

je onaj folklorni što oživljuje duh i tip glazbenih idioma koji su egzistirali, a i danas (u skladu s modificirajućim i procesual-nim karakterom tradicijskih tvorevina) egzistiraju unutar pro-stora brdovitog zaleđa srednje Dalmacije i najužeg obalnog pojasa i otoka. No on je tek prolegomena umjetničkoj krea-ciji, zapravo temelj na koji se naslanja subjektivna i potpuno individualna kategorija autorova talenta. Raspolažući njime, Sunko uspijeva kombinirati pohranjene arhetipske struktu-re, pače, doprijeti do novih, još složenijih, do njihova uvijek drukčijeg suodnosa. Premda pristupa formi koja je — kao središnji liturgijski čin kršćanskog bogoslužja — namjenska, skladateljeva orijentacija je ponajprije estetička. On glazbu ne rabi kao pomoćno sredstvo katehizacije, već se, zago-varajući pijetet u umjetnosti, zanosi estetskim fenomenom. Njegove su glazbene ideje brojne, često s karakterom do-sjetke, a misao elastična, puna nenadanih obrata i gegova. Spajajući naizgled nespojivo, pravi je kuriozitet izvorna ne-posrednost ojkanja i pjevanja rere na latinskom jeziku, ele-menti jazza što se sučeljavaju s melodijsko–harmonijskim sklopovima na tragu slobodnijih oblika fauxbourdonskog stila s naglašenijim recitativno–deklamacijskim obilježjima, sudari »klasičnog« s elementima suvremene popularne glazbe koji se, doduše, više očituju u instrumentaciji i izboru instrumenata negoli u melodiji. Svi se ti spojevi izmjenjuju, negdje dodiruju, a negdje pak stapaju u potpuno novi glaz-beni sadržaj, ispunjajući djelo bogatstvom kontrasta, živosti i dinamizma. Negdje na liniji između lakšeg žanra, suvre-menog izraza i liturgijskog čina, ta se u tehničkom pogledu majstorski izrađena faktura u svakom trenutku svojeg rela-

tivnog razvoja uspijeva osloboditi pretjeranih utjecaja i, kako kaže sam skladatelj, korespondirati s raznim glazbenim sti-lovima a da se pritom ne zatvara ni u koji od njih.

Vječna pobjeda

U interpretaciji Gradskog zbora Brodosplit te zbora i orke-stra Umjetničke akademije u Splitu, a pod ravnanjem sa-mog autora, Missa je dobila vjerne tumače skladateljevih glazbenih vizija, pronoseći poruku pobjede, ali ne one fizič-ke i trenutačne, već one vječne u Bogu i vjeri. Unutar bogate ljestvice raspoloženja — od ushitno iskazanog optimizma do kontemplativnosti u osjećajima molitve, kajanja, ufanja i utjehe — istaknuta je i Sunkova skrb o opusu naslijeđenog, do danas pučkog, a ovdje umjetničkog, autorskog, duhov-nog, svevremenog.

Crpeći energiju svojeg kreativnog nagona iz tradicijskog hu-musa, Sunko je oduhovio skrušenu molitvu, ali i osvjeto-vio sakralnu tvorbu, stvorivši nadasve zanimljivo, recepcijski dojmljivo djelo koje će zasigurno biti u području reproduk-cijskih interesa suvremene glazbene zbilje. Uz čestitke na dosadašnjim produktivnim i reproduktivnim postignućima, može mu se zaželjeti da stvara i dalje s takvom razinom skladateljske svijesti na kojoj nije presudna ni glazbena gra-đa ni odabir temeljnog sustava njezina strukturiranja, već motiviranost i »logičnost« postupaka kojima se gradi kon-zistentni, a emocionalizirani glazbeni red — struktura koju doživljavamo kao glazbeni smisao.

Sunko nije opterećen arhaičnim okaminama koje bi ga odvele u

historicizam, već ostaje glazbenik svojega vremena kojemu je baština stvarni zavičaj i inspirativni predložak

Ljerka Pleslić–Bjelinski sa sinovima Alanom i Deanom

NAD

A KO

NEC

KI

Dvorana Hrvatskog društva skladatelja u Zagrebu, 22. siječnja 2014.

U spomen na skladatelja čije ime nosiDaruvarska Glazbena škola Brune Bjelinskog proslavila prvo desetljeće rada

Piše: Martina Bratić

Z animljivim je koncertom, održanim 22. siječnja u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja u Zagrebu, obi-lježena desetogodišnjica djelovanja daruvarske Glazbene škole Brune Bjelinskog. Tom se prigodom škola

prigodno prisjetila života i djela skladatelja čije ime nosi, a koncert je upriličila i njegova uža obitelj, uz kratko obraćanje publici skladateljeve supruge i uvažene pijanistice Ljerke Pleslić–Bjelinski. Gos-pođa Pleslić–Bjelinski prisjetila se lijepih trenutaka koje je proživjela sa svojim suprugom, približivši privatno publici osobu Brune Bjelinskog te ilustri-ravši na koje je načine i do koje mjere glazbena umjetnost oblikovala njegov život i život njegovih najbližih.

Komorno i dječje

Prvi svečani obljetnički koncert škola je održala u studenome 2013. u Daruvaru, a zagrebačkim iz-danjem te proslave, nazvane Koncert Bruni Bjelin-skom, htjelo se podsjetiti na Zagreb kao vječno i gotovo nepromijenjeno životno i stvaralačko skla-dateljevo uporište. Tom su prigodom nastavnici i učenici škole za koncertni program odabrali isklju-čivo djela Brune Bjelinskog, predstavljajući dvije domene skladateljeva zanimanja — onu za komor-na djela te za dječje minijature.

Koncert je otvorio nastup školskoga zbora, što je činilo jedinu učeničku točku, dok su ostatak kon-certa nastavnici instrumenata «pokazivali što znaju i umiju«, na taj način veoma zanimljivo alterniravši ideju koncerta glazbene škole. Tako je publika, iz-među ostaloga, imala priliku čuti aranžmane Kon-certa za flautu i gudače, zatim Koncerta za klarinet i gudače, Sonatinu za rog (tubu) i klavir, a vokal-ni repertoar Brune Bjelinskog zasjao je u maestral-noj interpretaciji nastavnice pjevanja Mirne Ružić, koja je izvela solo pjesme Šuma spava i Uspavan-ka. Publika je glasnim pljeskom pozdravila i zahva-lila izvođačima na kratkoj, ali vrlo dopadljivoj glaz-benoj večeri.

Glazbena škola Brune Bjelinskog tako se još je-danput osvrnula na minulo uspješno razdoblje svojega rada, unutar kojega je broj učenika nara-stao od početnih tridesetak do današnjih 240 — te potvrdila status jednoga od glavnih pokretača kul-turnih događanja grada Daruvara i njegova glaz-benog života.

28 29

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Glazbena radionica Sorgo, 29. siječnja 2014. u dubrovačkoj Saloči od zrcala

Ugled s razlogomUoči Feste sv. Vlaha priređena večer novih djela pod nazivom Dubrovačke glazbene praizvedbe

Piše: Ileana Grazio

G lazbena radionica Sorgo iz Dubrov-nika upriličila je 29. siječnja 2014. prigodom Feste sv. Vlaha koncert Dubrovačke glazbene praizvedbe. To je jedan u nizu glazbenih doga-đanja koje je Glazbena radionica

Sorgo više od desetljeća organizirala s namjerom predstavljanja glazbene baštine, ali i suvremenih glaz-benih tokova u Dubrovniku. Navedeni je koncert bio koncipiran ne samo kao niz glazbenih praizvedbi recen-tnih djela nego su se tu našle i sklad-be starijeg datuma, ali nikad dosad izvođene u Gradu.

Dubrovački Poljak

Na početku ve-čeri čuli smo dvi-je skladbe Ludo-mila Michaela Ro-gowskog, dubro-vačkog Poljaka (go-tovo je cijeli život proveo u Dubrov-niku), pronađene u privatnom arhivu, čime se obilježila 60. godišnjica skla-dateljeve smrti. Du-brovačka mezzoso-pranistica Dubrav-ka Hilje uz klavirsku pratnju Marije Grazio kultiviranim vokalnim umijećem muzikalno je izvela Uspavanku, a potom solo pjesmu Brezici. Obje je skladbe Rogowski skladao na riječi Rine Stulli–Mašera, poznate promica-teljice umjetnosti u Dubrovniku.

Najstariji dubrovački skladatelj Nikša Njirić bio je na-dahnut Sonatama Domenica Scarlattija u B–duru i Es–duru te ih je odjenuo u moderno harmonijsko ruho, a rafinirano ih je izveo Aljoša Lečić.

»Mala zmijica«

U ostalom dijelu večeri predstavljene su skladbe su-vremenih dubrovačkih skladatelja: prva je bila Četi-ri posljednja za A. iz ciklusa 13 preludija za A. Marije Grazio. To su parafraze i novo iščitavanje Chopinovih preludija. Skladbe su nabijene jakim emocijama, što je pijanist Aljoša Lečić i istaknuo. Skladatelj Mario Mila-din, dobar poznavatelj puhaćih instrumenata, vješto je isprepleo tonske boje flaute i trublje u svojih Osam sta-vaka za flautu i trublju, te izvedbu povjerio flautistici Đivi Kušelj i trubljaču Ivanu Kušelju koji su ležerno ostva-rili zanimljivu zvučnu sliku, izvodeći dva stavka (Pre-

sto, Andante) iz tog ciklusa. Violinist Slobodan Begić uz klavirsku pratnju Nene ćorak odsvirao je letargičnu skladbu Stare slike iz svojega ciklusa Sjećanja, primje-njujući minimalistički eksperiment sa zvukom i bojama, a prije izvedbe pozvao je »dobrovoljca« iz publike da im se pridruži sviranjem klavijatura, čime je razbio okvir standardnog koncerta uključujući publiku u izvedbu. Nena ćorak je u formi starog plesa vješto napisala skladbu Tarantella za violinu i klavir, a violinistica Anis Končić i pijanist Alberto Frka, slijedeći brzi ritam i tem-po skladbe, uvjerljivo su dočarali igru »male zmijice«. Na kraju večeri su autori i izvođači Ivan Kušelj i Aljoša

Lečić odsvirali zajedničko djelo Luna za trublju, klavir i klavijature, nabijeno tmurnom atmosferom, ali izvrsne gradnje, ispreplevši niz elemenata suvremenog izriča-ja, što je naišlo na topao prijem publike.

Glazbena radionica Sorgo stekla je ugled s razlogom. Ovim koncertom nastavlja slijed glazbenog stvaralaš-tva u Gradu, a publika svojim dolaskom usrdno i vjer-no podupire njezine koncerte. Atmosfera, profesio-nalnost i vedrina kojom zrače takva događanja dobar su zalog za budućnost i glazbenu ostavštinu na ovim prostorima.

Glazbena radionica Sorgo nastavlja slijed glazbenog stvaralaštva u

Gradu, a publika svojim dolascima usrdno i vjerno podupire njezine koncerte

Sudionici posljednjeg koncerta Glazbene radionice Sorgo

Zagrebački puhački trio u novom sastavu nastavlja predstavljati hrvatsko glazbeno stvaralaštvo

Uz blagoslov starijih kolegaOboist Dario Golčić, klarinetist Domagoj Pavlović i fagotist Žarko Perišić nastavljaju praksu svojih prethodnika u istoimenom sastavu — Anđelka Ramušćaka, Zvonimira Stanislava i Ivana Kosa, odnosno Branka Mihanovića

Piše: Ana Vidić

S ada već davne 1969. osnovan je Zagrebački puhački trio s ciljem pro-micanja komornog mu-ziciranja i glazbe za pu-hače, posebno izvodeći

djela hrvatskih autora. Ansambl su činili Anđelko Ramušćak, klarinet, Zvonimir Stanislav, fagot te najprije Ivan Kos, a potom Branko Mihanović, oboa. Stekli su međunarodni ugled i zaslužili niz pri-znanja, pa se ubrajaju među ponajbolje hrvatske ansamble i istinske promicatelje naše glazbene kulture. Nakon podulje stanke, uz suglasnost i potporu starijih kolega, oslanjajući se na tradiciju i put koji su utrli, ime i djelovanje Zagrebačkog puhačkog trija prije četiri godine revita-lizirala su tri istaknuta glazbenika u naj-boljim razdobljima svojih karijera: oboist Dario Golčić, klarinetist Domagoj Pavlo-vić i fagotist Žarko Perišić. Školovani u Hrvatskoj i u inozemstvu, sva trojica se mogu pohvaliti uspješnim umjetničkim djelovanjem i reputacijama koje nadilaze

granice Hrvatske. Brojnim aktivnostima — solističkim, komornim i orkestralnim (uz ostalo, djeluju i na mjestima solista Simfonijskog orkestra HRT–a), pridodali su još jednu s ciljem da postane trajna: 2011. na inicijativu Žarka Perišića udružili su se u Zagrebački puhački trio. Točnije, 4. kolovoza 2011. održali su prvi koncert, i to na 36. Osorskim glazbenim večeri-ma, no okupili su se još godinu prije kako bi se valjano pripremili za buduće zajed-ničke aktivnosti, što svakako svjedoči o ozbiljnosti pristupa vlastitim planovima i naslijeđu svojih prethodnika.

Osorski početak

Spomenuti prvi nastup u Osoru označio je i programsku orijentaciju trija: postiza-nje stilske i zvučne raznolikosti. Zato su se opredijelili za spoj klasike, francuskog repertoara prve polovice 20. stoljeća te hrvatske glazbe. Osim originalnih sklad-bi, nerijetko izvode i transkripcije, ma-hom djela autora starijih razdoblja poput J. S. Bacha, W. A. Mozarta, G. Rossini-ja i drugih. No s obzirom na to da je je-dan od primarnih ciljeva Zagrebačkog

puhačkog trija promicanje hrvatske glaz-be, najistaknutije mjesto zauzimaju upra-vo djela hrvatskih autora, a s tim u skladu je i poticanje domaćeg stvaralaštva za taj sastav. U tom je duhu protekao i osor-ski koncert; uz ostalo, praizveli su za tu prigodu nastala Tri stavka za obou, kla-rinet i fagot Vanje Lisaka te Puhački trio akademika Anđelka Klobučara, sklada-telja kojemu su Osorske glazbene ve-čeri te godine bile posvećene. Skladbe su postale stalni dio programskih raspo-reda ansambla koji od tada neumorno koncertira diljem Hrvatske, s matičnom dvoranom Hrvatskog društva skladatelja u kojoj su 2012. godine pokrenuli i vla-stitu koncertnu sezonu. Osim spomenu-tih djela, u sezoni su 22. kolovoza 2012. na Kaštelanskom kulturnom ljetu u Ka-štel Sućurcu praizveli Rozetu — trosta-vačnu skladbu Olje Jelaske. Upravo je ta prva izvedba bila posvećena sklada-teljičinu profesoru, te godine preminulom Marku Ruždjaku.

Odjeci u inozemstvu

Između koncerata u HDS–u, Zagrebački

puhački trio redovito programe donosi i u druge dijelove Hrvatske, razotkrivajući nadahnuća hr-vatskih skladatelja za kombinaciju klarineta, fa-gota i oboe, poput Male suite Borisa Papando-pula, Gumpis trija Brune Bjelinskog, Dvaju stava-ka Tomislava Uhlika, trija Ive Mačeka, Frana Lhot-ke i Branka Okmace, A TRE Marka Ruždjaka, Di-vertimenta Zorana Juranića (uz flautisticu Martu Bandur) ili Pas de trois Berislava Šipuša. Da je njihov rad već naišao na odjek i u inozemstvu, svjedoče nastupi u Salzburgu u ožujku 2012. kad su održali čak tri koncerta zaredom u prostorima Austrijskog ansambla za novu glazbu (Österreic-hische Ensemble für neue Musik); na program su tada uvrstili, uz ostalo, Papandopulovu Malu su-itu. Prošle godine u listopadu, zahvaljujući prijaš-njoj suradnji s kanadskim ansamblom Les Amis, gostovali su u Kanadi. Uz potporu grada Zagre-ba i Ministarstva kulture, te u suradnji s velepo-slanstvom Hrvatske u Ottawi, nastupili su u jed-nom od najuglednijih središta komornog muzici-ranja u Montrealu — La Chapelle historique du Bon–Pasteur, te u sezoni ansambla Les Amis u Heliconian Clubu u Torontu. Uz glazbu umjet-ničkog voditelja ansambla Les Amis, Michae-la Pepe, i kanadskog skladatelja Sidneyja Robi-novitcha (uz pijanisticu Ericu Crinó), tamošnjoj su publici predstavili i već spominjana djela Marka Ruždjaka, Berislava Šipuša i Olje Jelaske.

Jedini ansambl te vrste na našoj sceni, već slje-dećim koncertom u svojoj sezoni, 28. ožujka 2014. u Hrvatskom društvu skladatelja, dodatno će obogatiti hrvatski komorni repertoar: uz djela J. S. Bacha, J. Ch. Bacha i H. Tomasija na ras-poredu će biti i Šumatina za puhački trio Srđana Dedića te novo djelo Viktorije Čop za trio i harfu (gošća je koncerta harfistica Mirjana Krišković).

Kao i nekoć Zagrebački

solisti, tako se i Zagrebački puhački trio u novom sastavu okupio godinu prije inaugurativnog koncerta 2011. kako bi se valjano pripremio za buduće koncertiranje

Dario Golčić, Žarko Perišić i Domagoj Pavlović

30 31

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Koncertom u sklopu ciklusa Jazz.hr Black Coffee obilježio dvadesetu godišnjicu djelovanja

Degustacija kave koja je zadovoljila nepca najizbirljivijihSvirka je bila podijeljena u tri »kazališna« čina koji predstavljaju grubi presjek njihova dosadašnjeg djelovanja

Piše: Tomislav Vuković

N a trećem koncer-tu ciklusa Jazz.hr 2013./2014., koji za-jednički organiziraju Hrvatsko društvo skla-datelja i KD Lisinski,

nastupio je dugovječni splitski jazz sastav Black Coffee koji je ovom prigodom obi-lježio dvadeset godina stvaranja. Triju, koji čine bas–gitarist Renato Švorinić, bubnjar Jadran Dučić i pijanist Ivan Ivić, kao gosti su se pridružili pijanist Matija Dedić, talijan-ski bandoneonist i pijanist Daniele di Bona-ventura te zadarska pjevačica američkog porijekla Martine Thomas.

Za glazbene sladokusce

Ljubitelji jazza Malu dvoranu Lisinski is-punili su gotovo do posljednjeg mjesta. Black Coffee je opravdao njihova očeki-vanja, dokazavši da je poput najkvalitet-nije stopostotne Arabice i da mu je teško odoljeti. U vremenu kada se jazz pokuša-va inovirati tehničkom virtuoznošću, kom-pleksnim temama i neobičnim improvizaci-jama, ovaj dalmatinski sastav to i dalje us-pijeva, i to na neki svoj, drukčiji, poseban, mediteranski način. Način koji očito i nakon dvadeset godina intrigira nepca glazbenih sladokusaca.

Svirka je, kako je najavio Švorinić, bila po-

dijeljena u tri »kazališna« čina koji predstav-ljaju grubi presjek njihova dosadašnjeg dje-lovanja. Nakon uvodne izvedbe skladbe On the Sunny Side of the Street posveće-ne Bošku Pertoviću, inače mentoru i prija-telju sastava, prvi čin imala je čast otvoriti predivna Martine Thomas, koja je pokazala da suvereno vlada vokalnim izvedbama. U drugom činu sastavu se kao gost pridru-žio jedan od naših najboljih pijanista, Matija Dedić, pa je u toj kombinaciji Black Coffee zazvučao sasvim drugačije. Melodične lini-je u kombinaciji s modernim aranžmanima i razigranim tempom pokazale su se kao idealan alat za oslikavanje stiski različitih skladbi, među ostalima Gibonnijeve Tem-pere, za koju je sastav 2004. dobio Porina u kategoriji Najbolje jazz izvedbe.

Simpatični talijanski viruoz Daniele di Bona-ventura predvodio je treći i završni čin, čime je predstavljena posljednja faza rada gru-pe Black Coffee. Taj dio izvedbe obilježen je mediteranskim glazbenim utjecajima, što se najbolje očitovalo u skladbi Zelenu gra-nu s tugom žuta voća jednog od najutje-cajnijih dalmatinskih skladatelja — Zdenka Runjića.

U svojem coffee cuppingu koji je trajao više od dva sata, Black Coffee je ponudio aro-me i okuse koji su dostojni nepca i najiz-birljivijih kušača, a zadnjim gutljajem u obli-ku La vie en Rose Edit Piaf, koju je sastav izveo u dodatku, pojačan Bonaventurom i Martine Thomas, upotpunjen je doživljaj tog intrigantnog koncerta.

Koncertni ciklus Jazz.hr u organizaciji HDS–a i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, 20. veljače 2014.

To je Hollenbeck!Nastup slavnog američkog bubnjara i skladatelja Johna Hollenbecka i njegova ansambla publika primila s oduševljenjem

Piše: Zvonimir Bajević

J azz ciklus HDS–a u sklopu tekuće sezone, 20. veljače ugo-stio je John Hollenbeck Large Ensemble. Zagrebačka publi-ka, među kojom je bio velik broj domaćih jazz glazbenika, solidno je ispunila prostor Male dvorane Vatroslava Lisinskog i s oduševljenjem pozdravila premijerno predstavljanje or-kestra tog američkog bubnjara, skladatelja i bandleadera.

Hollenbeck je svojim nekonvencionalnim tretiranjem klasične postave big benda, upotpunjene vibrafonom, sjajnim vokalistom Theom Bleckmannom te beskompromisnim istraživanjem zvukovnosti, posljednjih godina stekao izuzetan broj poklonika i poklonika na suvremenoj jazz sceni. Tako je prije nekoliko godina domaća publika imala prilike čuti njegovu glazbu u inter-pretacijama HGM Jazz orkestra Zagreb, koji je Hollenbecka ugostio u sklo-pu ciklusa Sunday Nights.

Povlastica za prisutne

Slušanje njegove glazbe u izvedbi njegova orkestra pod vodstvom J. C. Sanforda (glazba tog trombonista i skladatelja zasigurno će u sljedećem razdoblju dodatno prodrmati poimanja suvremene jazz glazbe) bila je po-vlastica za sve u Maloj dvorani. Sjajna homogenost orkestralnog zvuka iz-građena na besprijekornoj intonaciji i zrelim instrumentalnim bojama, na-dahnute kolektivne improvizacije, briljantni Hollenbeck za bubnjevima, sa-vršena fluidnost i uvjerljivost Bleckmannova glasa potvrdile su Hollenbec-kovu glazbenu genijalnost. Ona je svakako izgrađena na tradiciji uz koju je odrastao (Woody Herman, Stan Kenton, Duke Ellington, Thad Jones–Mel Lewis itd.), a presudni impuls u gradnji vlastitog skladateljskog jezika bila su skladateljska djela Gila Evansa i Boba Brookmeyera. Utjecaji Boba Bro-okmeyera najuočljiviji su u Hollenbeckovoj glazbi (ali i u glazbi svih iole važ-nijih suvremenih skladatelja koji danas pišu za big bendove) koja te utjecaje transformira u originalan i jedinstven autorski potpis. Dovoljno je čuti tu ma-gičnu glazbu i jasno zaključiti: »To je Hollenbeck!«

Black Coffee, Martine Thomas i Daniele di Bonaventura na koncertu u Lisinskom

DAV

OR

HRV

OJ

DAV

OR

HRV

OJ

Odjeci 48. MIDEM–a u Cannesu, 31. siječnja — 3. veljače 2014.

Optimizam zbog dolaska velikih glazbenih streaming servisaNajveći svjetski sajam glazbe i popratnih industrija na globalnom planu prvi put bilježi rast tržišta, nakon dvanaest godina pada

Piše: Milan Majerović–Stilinović

P osjet Cannesu bio je vrlo uspješan jer smo dogovorili dolazak najvećih svjetskih digitalnih servisa u Hrvat-

sku,  kaže glavni direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec i dodaje: Sa zado-voljstvom najavljujem da su započeti službeni pregovori o dolasku servisa Google Play Music, Spotify i Rdio. Uz servis Deezer, koji je prvi i zasad je-dini streaming glazbeni servis kod nas, to znači velik napredak u po-nudi legalne digitalne glazbe

Oči uprte u digitaliju

Predstavnici HDS ZAMP–a početkom veljače vratili su se s 48. MIDEM–a, naj-veće svjetske glazbene konferencije koja u četiri dana okuplja autore, glazbenike, predstavnike glazbene industrije, tehnološke inovatore i tr-žišne marke ili brendove povezane s glazbom. Slogan ovogodišnjeg

sajma bio je Ponovni rast? Neka bude održiv, ali mnogi su sudioni-ci komentirali kako je ta rečenica više prizivanje željenog nego odraz stvarne situacije u svjetskoj glazbe-noj industriji. Optimizam ipak nije neutemeljen, barem ne u Cannesu: glazbeno tržište domaćina Francu-

za prošle je godine poraslo za ma-lih, ali ne i nevažnih 2,3 posto — prvi put rast nakon dvanaest godi-na pada! I francusko društvo za ko-lektivno ostvarivanje prava SACEM pohvalilo se da je u 2013. prikupilo više od 810 milijuna eura, što je 1,7 posto više nego u 2012. Oči svih, ohrabrenih primjerima Norveške, Švedske i Njemačke gdje je digitala sve važniji izvor prihoda, uprte su u digitalnu tehnologiju koja bi treba-la postati ozbiljan izvor prihoda u budućnosti.

S downloada na streaming

Prelazak s preuzimanja (downloada) na streaming glazbe bio je tema mnogih okruglih stolova i predavanja. Ameri-kanac Marc Geiger, direktor glazbe u utjecajnoj agenciji WME, istaknuo je da nije vrijeme za plakanje nad sudbinom nego za prihvaćanje trendova jer pre-lazimo u novo razdoblje razvoja susta-va slušanja glazbe, a to je streaming. A on vam svima može donijeti mnogo više nego što su donosili nosači zvu-ka dosad.

U slučaju Hrvat-ske, to bi moglo značiti preska-kanje download faze, jer servisa poput iTunesa koji su na tom polju najvažniji igrač, još uvijek nema na tržištu. Zato su pred-stavnici HDS ZAMP–a obavi-li brojne sastanke s predstavnicima streaming glazbe-nih i videoservisa (Spotify, Google Play Music, Rdio, YouTube, Deezer i drugi), napomi-

nje Nenad Marčec: Zbog klauzula o tajnosti pregovora na kojima inzi-stira svaki od tih servisa, ne mogu preciznije govoriti o datumima, ali vjerujem da će do kraja 2014. prva tri spomenuta velika globalna servi-sa legalno nuditi svoje usluge i kod nas.

HDS ZAMP u ime regije

Kao najrazvijenije društvo u regiji, HDS ZAMP je na MIDEM–u zastupao još šest  autorskih društava: iz Sloveni-je, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Albanije. Tržište od oko trideset milijuna ljudi pokazalo se kao mnogo zanimljivije za sve velike igrače digitalnog glazbenog busines-sa. Ishod tih sastanaka, kojima su pret-hodile duge pravne pripreme, vrlo kon-kretno pokazuje da su HDS ZAMP–u nepravedno predbacivali kočenje do-laska digitalnih servisa. Kao i iTunes, čiji konkretan odgovor još čekamo, i sve spomenute servise već go-dinama privlačimo na naše tržište kako bismo omogućili građanima da imaju legalan i širok izbor glaz-be. Ali odluka je uvijek bila na nji-ma: oni su ti koji procjenjuju da im je neko tržište premalo ili prefragmen-tirano da bi došli, zaključuje Marčec.

Hrvatski publisheri

I prvi čovjek naše poznate publishing kuće IDM Music, zadovoljan je posti-gnutim na MIDEM–u: Ovo nam je bio 25. MIDEM, a na njemu smo se našli s 55 tvrtki koje zastupamo, tako da je kao i uvijek bilo vrlo naporno, ali i za-bavno, kaže Tomo Johannes in der Mühlen. Fokus nam je bio plasman hr-vatskih autora na internacionalno trži-šte. Vrlo smo zadovoljni rezultatima i za-nimanjem naših partnera. Danas smo izravno prisutni u svim važnijim tržišti-ma svijeta.

Još jedan kanski veteran je izdavač-ka kuća Menart. Njezin direktor Bran-ko Komljenović ovako komentira pro-mjene koje su se, u njegovih dvade-setak godina posjeta sajmu, dogodile: Bez obzira na kontinuirani pad posjeta akreditiranih sudionika pa i pad intere-sa za industriju, to je i dalje najveće mje-sto koje okuplja diskografe, publishere, promotore, agente, digitalne servise i naravno društva, bilo autorska, bilo dis-kografska. Najvažniji dio MIDEM–a tek slijedi, a to je pretvaranje dogovora iz Cannesa u čvrste ugovore i daljnje pla-nove. Sudjelovanje na MIDEM–u ipak daje drukčiju perspektivu, pa je važno biti dio toga.

Autori, dignite glas!

Svoju je perspektivu efektno iznio fran-cuski skladatelj i predsjednik Međuna-rodne konfederacije društava autora i skladatelja (CISAC) Jean Michel Jarre: Autori su postojali prije izuma električne energije, a postojat će i nakon što inter-net postane prošlost… Stoga moramo razviti pravedan poslovni model za au-tore u ovom digitalnom svijetu. Borba za naša prava je borba za naš identi-tet i budućnost naše kulture, izjavio je u predavanju nazvanom Pravedan udio za autore. Ovo je važan povijesni trenu-tak za autore i kulturu. Trebamo zajed-no s predstavnicima digitalnog sekto-ra sjesti i dogovoriti pravedan poslov-ni model. Dignite svoj glas! Kao autor i umjetnik, želim iskoristiti svoju poziciju predsjednika CISAC–a kako bih pokre-nuo reakciju. Ovo je poziv na buđenje na koji bi se svaki autor danas trebao odazvati.

Premda je globalna ekonomska kriza znatno pogodila kreativni sektor, pre-dan rad i upornost autorskih društa-va ipak su se isplatili. Posljednje izvje-šće CISAC–a o autorskim naknadama, objavljeno početkom veljače, pokazu-je da su globalno prikupljene nakna-de dosegle novi rekord od 7,8 milijardi eura, što je godišnji rast od dva posto. Zasad digitalni prihodi čine ipak samo četiri posto ukupnih naknada. Što će i koliko ovaj MIDEM promijeniti u tome, prerano je prognozirati — ali nakon nje-ga, hrvatski glazbenici ipak imaju malo više razloga za optimizam.

John Hollenbeck Large Ensemble u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog

Sjajna brazilska glazbenica Renata Rosa bila je jedna od zvijezda glazbenih večeri u kojima je Brazil, zemlja partner 48. MIDEM-a, predstavljao svoje umjetnike

MIDEM je kao i uvijek ponudio mnogo okruglih stolova i predavanja

32 33

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Hari Rončević – razgovor s kantautorom u povodu obljetničkog koncerta u Lisinskom

Dvadeset godina poslijeNa kraju se naš susret pretvorio u višesatnu ćakulu o svemu i svačemu, jer ipak smo susjedi iz iste splitske ulice

Piše: Josip Radić

D ogodi se i to, po-nekad, da diktafon postane suvišan alat pri obavljanju novinarskog zadat-ka. Nekad je bolje

ostaviti ga isključenog i pustiti sugovor-nika da se razmaše i nastavi jednakim zanosom kojim je i počeo razgovor.

Sjajno u Lisinskome

Takav slučaj dogodio mi se pri susre-tu s Harijem Rončevićem. Povod raz-govora trebalo je biti njegovih dvadeset godina karijere, a na kraju se naš su-sret pretvorio u višesatnu ćakulu o sve-mu i svačemu. Igrom slučaja, Hari i ja smo susjedi iz iste splitske ulice, a da-nas nas evo u ledom okovanom Zagre-bu, 390 kilometara dalje, kao što suge-rira naslov njegova albuma. Ma ne brini se, sve ću ti reć šta triba, ali na moj na-čin! Na njegov način, intervju je počeo svojevrsnim prisjećanjem na veliki kon-cert u Dvorani Lisinski održan u prosin-cu 2013. Nastup je trebao biti vrhunac obilježavanja Harijeve dvadesetogodiš-nje glazbene karijere. Meštar ceremo-nije, glumac Vedran Mlikota, duhovito je najavio slavljenika, a mahom mlađa publika uživala je u Rončevićevim pje-smama i sjajnoj izvedbi njegova prate-ćeg benda. Samo za tu priliku gostovali su i gudači koji su svojim aranžmanima dali poseban timbar koncertu. Skupi-li smo se n a ton-

skoj probi taj dan i bez ikakve prethod-ne probe s gudačima odsvirali svoje — zvučalo je sjajno! Ma zapravo, moram spomenut svoj bend jer nikad ne dobi-ju pažnju koju zaslužuju, evo: Ivica Dža-ja na bubnjevima, basist Albert Limić, Teo Brajčić je otpjevao prateće vokale, Ivo Majić i Saša Bulić odsvirali su gita-re, a klavirist Ivan Božičević ujedno je i dirigirao cijelim koncertom. Surađuje-mo već desetak godina i danas ovako uigrano zvučimo između ostalog i zato što svi dobro znaju svoj posao. Tome mogu posvjedočiti svi koji su bili u Lisin-skom, a oni koji nisu, morat će pričekati snimku koja možda jednog dana izađe!

Snimke koncerata Harijeva su bol-na točka: Nikad neću prežaliti snimku svog koncerta u Ciboni. Bilo je dogovo-reno višekanalno snimanje, koncert je zaista bio odličan s puno gostiju i ras-položene publike, a na kraju mi kažu da ipak nisu uspjeli snimiti. Poludija san, čoviče!

Getanin

Mjesec dana nakon koncerta u Lisin-skom, održao se i Zagrebački festival na kojem je Rončević nastupio s no-vom pjesmom Dok padaju kiše. Praćen sjajnim glazbenicima, pojačanima or-kestrom Alana Bjelinskog, Hari i sklad-ba dobro su se uklopili u novu koncep-ciju festivala kao platforme za promo-ciju novih domaćih pop–rock singlova. — Festival je bio dosta dobar, mode-ran, i mislim da može najbolje funkcio-nirati kao televizijski šou. Cijeli prijenos bio je na vrlo visokoj i profesionalnoj ra-zini. Dogodine se nadam vidjeti neko novo lice među izvođačima, s obzirom

na to da mlađi izvođači nemaju nači-na da se predstave široj publici.

Kako bi onda Hari počeo svoju ka-

rijeru 2014., da je kojim slučajem još uvijek splitski anonimus, geodet s gita-rom? Bi li počeo preko društvenih mre-ža i foruma, postavio snimku na Youtu-be ili nešto treće? — Ma nema šanse da bih danas uspio, vjerojatno ne bih ni pokušavao. Ono su bila neka dru-ga vremena, ja sam tada s običnom snimkom pokucao urednicima doma-će top–liste Radio Splita. Radilo se o pjesmi Buntovnik s razlogom koja je oduševila najprije voditelje na radiju, a potom i slušatelje koji su je u dva tjedna doveli na vrh liste. Mene je to poprilično iznenadilo, pogotovo zato što je moja pjesma bila prva, a Oliver s Cesaricom bio je na drugom mjestu. Odlučio sam snimiti i ostale pjesme, među njima i Getanina kojeg sam jednom prilikom pustio Zdenku Runjiću. Njemu se tako-đer svidjela pjesma i zatim me pozvao na festival. Sjećam se, poslušao je pje-smu i samo rekao: Primljen si! I tako je počelo… Na festivalu sam umirao od treme, koljena su mi se tijekom nastu-pa odsjekla, pa sam sjeo, a svi su mislili da je to dio koreografije. Nakon toga, tri izdavačke kuće šalju mi svoje ponu-de, ja se napokon odlučujem za Croa-tia Records i Sinišu Škaricu. Eto, tako je to funkcioniralo tada, danas su stvari ipak nešto drukčije…

U to vrijeme, Hari je učio od najboljih — Neil Young, Bob Dylan, John De-nver i Joan Baez bili su mu inspiraci-ja za najranije uratke, no priznaje da ga je osamdesetih najviše razbudila Azra i Johnnyjeva razuzdanost i energija. — Naravno, čovjek s vremenom evoluira u svemu, pa i u glazbenom ukusu. Ni-sam više panker, ha, ha… Internet mi pomaže da otkrijem nove stvari i nove izvođače. Zapravo, već desetak godina me fascinira bend Muse, njihov zvuk i snaga njihova autorstva. U principu se radi o jednostavnoj i pjevnoj melodiji

koja je dobro upakirana u kombi-naciju rocka, klasike i elektro-

nike. Sjećam se njihova kon-certa u Zagrebu 2007., nije nas bilo previše u dvora-ni, ali svirka je bila ludilo. Bojim se da ćemo ih kod nas opet gledati tek kad budu pred mirovinom…

Skladati se mora

Zanimljivo, Muse i Hari Ron-čević počeli su svoj glazbe-ni put otprilike u isto vrijeme, početkom devedesetih. Dosta

se toga promijenilo do danas,

od same tehnologije do poimanja glaz-be. Hari se sjeća običnih vrpci s koji-ma se pojavio na Radio Splitu, no to je za njega stvar prošlosti. Veseli ga bu-dućnost i čini mu se uzbudljivom ide-ja o one man band izvođačima koji će imati priliku izraziti se direktno i iskreno, bez ikakva okolišanja. Ipak, skladanje je potpuno druga, za Harija možda i ar-haična stvar. — Jednostavno se rodiš s tim, to ili imaš ili nemaš. Nemam me-hanizme ni rituale pri skladanju, netko to upire i bilda, meni to dolazi samo od sebe. Sjednem za računalo, malo se igram ritmovima i aranžmanima i odlu-tam u neki drugi svijet. Tamo se nađem sam s pjesmom i to je to, osnovna ideja ostane, a poslije je eventualno u studiju obogatim nekim aranžmanom ili glaz-benim ukrasom.

Recimo da sam glazbenik i da spre-mam novi album. Kako ću naručiti pje-smu od autora Harija Rončevića? — Nikako, ja to ne radim. Doduše, samo jednu pjesmu napravio sam za drugog izvođača i to je bio Oliver. Mjesecima bismo se nalazili na nogometu i svaki put bi me pitao imam li koju pjesmu za njega, a ja bih mu svaki put govorio Bit će, bit će. Onda mi je već postalo neu-godno i za petnaestak minuta sam mu isporučio pjesmu Ako voliš me. Složili smo se da je pjesma dosta dobra, iako ni dan–danas ne znam otkud je izašla.

Za kraj, pitam ga ima li razlike skladati u Splitu i u Zagrebu? — Hm… Ne znam. Možda je čak i dobro biti u Zagrebu i osjetiti nekakvu nostalgiju prema svom kraju u kojem si živio cijeli život. Tada mogu izaći neke neočekivane pjesme. Ma zapravo, skladati se mora. I u Splitu i u Zagrebu!

Hari Rončević u Velikoj dvorani Lisinski, 9. prosinca 2013.

Moj lipi anđeleProslava dvadesetogodišnje karijere splitskog kantautora

Piše: Danijela–Ana Morić

O ba koncerta Miše Kovača koja su se održala 11. i 12. veljače u Kon-certnoj dvorani Vatroslava Lisin-skog bila su tjednima unaprijed rasprodana. Koncert sam pedeset posto ja, a pedeset posto ljudi koji

uđu u Lisinski. Svaki je čovjek za sebe najpopularniji i velika je stvar da on dođe na moj koncert. Da vas nema, ne bi bilo ni mene! — nekoliko puta pjevač je

istaknuo tijekom obiju večeri koje će zasigurno publici ostati u pamćenju. Naime, u oba dana Mišo i njegovi obožavatelji dali su maksimum i zajedno s pjevačem stvorili još jedan doživljaj koji će ostati zabilježen u analima popularne glazbe.

Za mlade i stare

Očekivano, više od tri i pol tisuće posjetitelja došlo je vidjeti i čuti pjevača s čijim su pjesmama odrastali, ili sad odrastaju, uz koje tuguju, slave, zabavljaju se i za-ljubljuju. Bilo je tu mladih i starih, različitih generacija koje obožavaju šibenskog pjevača, a koji su mnogo prije koncerta s puno uzbuđenja i iščekivanja poče-li pristizati u dvoranu. Oba koncerta počela su pje-smom Poljubi zemlju po kojoj hodaš što je odmah pu-bliku razgalilo pa je mahom počela ustajati sa stolica. Zaposlenici Lisinskog koji inače posjetitelje upućuju na sjedala, ovaj put nisu to ni pokušavali. Neprijepor-

na pjevačeva karizma i hitovi, koji su i danas popular-ni i jednako rado slušani, nastavili su držati publiku na nogama tijekom cijelog koncerta. Ozračje je od pr-vih taktova i Mišina izlaska na pozornicu bilo nabije-no emocijama uz neprekidno skandiranje Mišina ime-na. Na njegovim koncertima atmosfera se zapravo već desetljećima ne mijenja. On počne, napravi do-bro poznati »mot« i svi nastave s njim uglas, ali to nje-gova publika voli i očekuje. Osim što se još pokazao kao vrhunski glazbeni zabavljač nevjerojatne karizme, nastupe je začinio mnogim duhovitim zgodama. Na polovici koncerta pjevačka legenda je prepustila mi-krofon svojoj kćeri Ivani koja je publiku zabavila sklad-bama sa svog solističkog prvijenca. Za kraj je, prema očevoj želji, izvela Dalmacijo, srce oca moga, što je publiku posebno raznježilo.

Živuća legenda

Predstavnici diskografske kuće Croatia Records uru-čili su pjevaču priznanje, jer je njegova kompilacija 100 originalnih hitova, objavljena 2012. godine, dosegla dijamantnu nakladu od 30.000 prodanih primjeraka. Nakon kratkog predaha, nastavljeno je u istom ras-položenju. Nizale su se najveće uspješnice poput Svi pjevaju, Ako me ostaviš, Oči moje majke, Dalmacija u mom oku, Dalmatino, Odavno više ne plačem zbog tebe, Drugi joj raspliće kosu, Ti si pjesma mog života, Nikoga nisam volio tako... Uz pratnju dobro uigranog sastava koji je znalački pohvatao pokoje Mišino »pro-klizavanje«, publici je miljenik svih generacija ponovo priredio nezaboravan ugođaj kakav samo on može.

Mišo Kovač ove godine obilježava četrdeset pet go-dina otkad se proslavio pjesmom Više se nećeš vratiti Đorđa Novkovića, pobijedivši na festivalu u Sarajevu. Taj je singl prodan u oko 500.000 primjeraka, kao i mnoge Mišine pjesme. No još važnije, 2014. je godi-na kojom pjevač obilježava 50. obljetnicu svoje prve ploče; pedeset godina diskografije u kojoj nosi titulu njezina kralja na prostorima bivše države. Stoga svo-jevrstan trijumf u Lisinskom u ovom slavljeničkom vre-menu zasigurno nije i Mišin posljednji.

Piše: Josip Radić

H ari Rončević, jedan od naših najistaknutijih i najpopularnijih kantautora, rodom iz Splita, s boravištem u Zagrebu, 9. prosin-ca 2013. u potpuno ispunjenoj Koncertnoj dvorani Vatroslava

Lisinskog održao je veličanstveni koncert u povodu dvadesetogodišnjice uspješne glazbene karijere. Obljetničarsku je godinu proslavio nizom nastupa po Hrvatskoj, odličnim novim pjesmama koje je skupio na novom, trinaestom studijskom albumu Di god da pođen, a kao šlag na torti za kraj godine bio je kon-cert pod nazivom Moj lipi anđele u metropoli i hramu hrvatske glazbe. Hari je nošen glasovima razdragane publike, koja je jedva dočekala njegov veliki, dvoran-ski koncert, otpjevao dvadesetak svojih najvećih hito-va, među kojima su bili oni prvi s kojima je počeo ka-rijeru, poput Buntovnika s razlogom i Getanina, Još tvog je poljupca na mojim usnama, ali i najnovijih kao što su Još te uvijek osjećam u sebi, Odavno znam da je kraj te aktualni singl Ponovo znam.

Glazba i humor

Večer je počela u duhovitom tonu. Posebni slavlje-nički štih koncertu dao je glumac Vedran Mlikota koji je Harija predstavio na vrlo humorističan način, a u stilu Mlikotina uvoda nastavio je i sam pjevač, zbijaju-ći šale na vlastiti račun tijekom cijelog koncerta. Po-sebno inspirativan za Harija bio je dio publike iza nje-govih leđa, koja je u zadnji čas popunila dvoranu, a koju je Hari »iskoristio« kao vlastiti zbor.

Dvosatni je koncert Hari počeo pjesmom Kada jed-nom ovom zafalin se tilu koju su obožavatelji na služ-benoj Facebook stranici Harija Rončevića izglasa-li kao najdražu, a službeni dio koncerta završen je stand–up ovacijama i pjesmama Kad bi se moga’ ro-dit i prekrasnom Još ne znam kud s tobom. Nakon povratka na bis, Hari je uz pomoć publike na noga-ma izveo još dvije pjesme: Tamo gdje mi sunce sja i Splite, volim te. Uz stalan bend koji čine Ivan Boži-čević, Ivica Džaja, Albert Limić, Ivo Majić, Saša Bulić te Teo Brajčić, na ovom se koncertu Hariju pridružio sjajni gudački ansambl iz Zagreba, koji je svirao aran-žmane člana Harijeva benda, inače skladatelja ozbilj-ne glazbe Ivana Božićevića koji je u svaku pjesmu unio dašak profinjenosti.

Tim je koncertom Hari zaključio slavljeničku godinu u kojoj je proslavio dva desetljeća djelovanja na glaz-benoj sceni, a posebno priznanje za uspješnu kari-jeru i poklon za rođendan, koji je Hari slavio upra-vo na ovome koncertu, dodijelila mu je nakon zavr-šetka koncerta i njegova diskografska kuća Croatia Records.

On počne, napravi dobro poznati «mot« i svi nastave s njim uglas, što njegova

publika voli i očekuje

Koncerti Miše Kovača u Velikoj dvorani Lisinski, 11. i 12. veljače 2014.

Publika na nogamaZaposlenici Lisinskog nisu ni pokušavali zadržati razgaljene posjetitelje na sjedalima

Nikad neću prežaliti snimku svog koncerta u Ciboni. Bilo je

dogovoreno višekanalno snimanje, koncert je zaista bio odličan s puno gostiju i raspoložene publike, a na kraju mi kažu da ipak nisu uspjeli snimiti. Poludija san, čoviče!

Hari Rončević u Lisinskom

MAR

KO Š

OLI

ć

34 35

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Prvi u ciklusu razgovora koje s uvaženim pojedincima glazbene scene vodi naš istaknuti pjevač i skladatelj

NENAD NINČEVIĆSamo ljubav može spasiti ovaj svijet

Piše: Goran Karan

P itaju me često znam li što je hit. Ne. Znam samo za ono što se u meni dogodi kad se stvore dobri stihovi ili melodija… Počnem

treperiti. E, a kad zatreperim, kad se dogodi interakcija mene i pjesme, onda ta pjesma ima šansu preživjeti. Često je pjesma nedonošče, pa propadne… U šali govoreći, trudnoću pjesme treba iznijeti do kraja… Nenad Ninčević jedan je od najvećih tekstopisaca i skladatelja hrvatske popularne glazbe. Autorski potpisuje oko dvije tisuće pjesama. Osim sa-mostalnog autorskog rada, surađivao je sa Zdenkom Runjićem, Tončijem Huljićem, Zrinkom Tutićem, Rajkom Dujmićem, Miroslavom Buljanom i mnogima drugima. Dobitnik je velikog broja strukovnih nagrada i nagrada publike.  U četiri desetljeća plodnog

stvaralaštva, njegove su stihove i melo-dije do srca publike uvijek donosili sjajni pjevači i grupe: Magazin i Tutti Frutti, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Seve-rina, Maja Blagdan, Vinko Coce, Tony Cetinski, Jasna Zlokić, Zorica Kondža, Mladen Grdović, Meri Cetinić, Giuliano, Đani Stipaničev, Toše Proeski... teško je spomenuti sva imena uz koja je svojim pjesmama vezan.

Imao sam čast, sreću i zadovoljstvo surađivati s Nenadom kao pjevač i kao skladatelj. Prvi dio naše glazbene priče počiva na skladateljskom radu Zdenka Runjića čije je besmrtne melodije Ne-nad Ninčević okrunio divnim stihovima. Lipa si lipa, Kad zaspu anđeli, Od lju-bavi sam duša ranjena, Vagabundo... meni je ostalo samo otpjevati te velike pjesme. Nakon smrti Zdenka Runjića, Nenad i ja počeli smo zajednički autor-ski rad na mjuziklu Naša bila štorija, čija se praizvedba očekuje ovog ljeta, kao

i na mnogim drugim pjesmama. Svje-dočeći mnogo puta lakoći, brzini i, na-dasve, kakvoći Nenadova pisanja sti-hova, poželio sam saznati odakle do-lazi tolika inspiracija. Tako sam, za po-trebe ovog razgovora, nakratko raski-nuo niti prijateljstva s tim čovjekom, da bih lakše pitao i bolje čuo o pjesmama u njemu.   

Pjesma je lijepo odjevena žena

Nenade, kako si postao autor? Postoji li neka pjesma koja te riječima i glazbom »dotakla« i na taj način usmjerila?

Još kao dijete bio sam jako zainteresi-ran za pisanu riječ. Vrlo sam rano nau-čio čitati, pa sam gutao svako štivo koje mi je došlo pod ruku. Sve, ali baš sve: ruske klasike, junačke narodne pje-sme... bez razlike čitao sam književnost za djecu i za odrasle. U dvanaestoj go-dini došao sam u školsku knjižnicu da bih uzeo neku knjigu, pa smo ustano-vili da sam sve što ima tamo već proči-tao… »Smazao« sam i Braću Karama-zove i Rat i mir, sve i svašta. A što me je u stvari pomaklo… Pomaklo me kad sam shvatio da ta pisana riječ u kombi-naciji sa zvukom ima snagu. Netko sta-riji, pametniji i talentiraniji uzeo je neka-kav tekst i uglazbio ga. Mogu se sje-titi nekih velikih šansona, Zdenko Ru-njić, Bijelo dugme, nešto malo poslije i Đorđe Balašević... to je bilo to. Pa čak i Pink Floyd, iako, ako me pitaš jesam li ih tada razumio — nisam.

Ja sam svih tih godina naučio — sluša-ti. Odnosno, u meni se pojavilo to bolje razumijevanje glazbe i riječi. A sada da odgovorim na pitanje o pjesmi… šan-sone, šansone… Slušao sam tada i Jacquesa Brela i Zvonka Špišića i Ibri-cu Jusića. Možda je najveći pomak u mojem poimanju pjesme u to vrijeme, makar sam onda već imao ozbiljne go-dine, napravio Đorđe Balašević. On me je srušio s Oprosti mi, Katrin... na sta-nici u Puli... i tako dalje. Tada sam prvi put vidio primjenu glazbe i teksta. Zna-či, jedna fenomenalna snaga stihova i jedna, recimo, prihvatljiva ili podnošljivo dobra glazba. Ne mogu reći da me je oborio glazbom, već stihovima, ali ipak oborio me je — u kombinaciji. Zajed-no se pretvorilo u nešto pitko i, na kraju krajeva, to je do dan–danas opstalo.

A stihove u sebi osjetio sam s četiri–pet godina. Već sam bio počeo pisati; znam da se pjesma zvala Jesen. Sje-

ćam se da sam napisao dvije riječi, pa je mama dodala dvije, pa opet ja dvi-je… I uredno sam prisvojio njezin au-torski rad, ha, ha… Znam da je tu bilo nekog žutog lišća koje mi se poslije ipak pojavilo u životu, sa Zdenkom Ru-njićem u pjesmi Žuto lišće ljubavi. Val-jda sam kao klinac naginjao žutoj boji, a očito mi je lišće bilo zanimljivo, ha, ha… Bio sam lijen, a možda i nedovoljno ta-lentiran, pa sam umjesto da pišem knji-gu, a moram reći da se tada knjige nisu ni smatrale knjigama ako nisu imale tri stotine stranica i par kilograma, počeo pisati tu malu formu — pjesme. Zapra-vo, svaka je pjesma jedna lijepa misao, dobro odjevena. Ona glavna misao je lijepa žena, a ono u što je ta lijepa žena odjevena je — pjesma.

Postoji li neki proces kojim se koristiš dok radiš pjesmu?

 Pa, rijetko mi kad melodija padne prva na pamet. Nisam čovjek koji hoda uli-com i zviždi. Više sam onaj koji drži nos prema podu i nešto čita s asfalta. Naj-prije mi padnu na pamet stihovi, pa ih pokušavam uglazbiti. Neki put bolje, neki put lošije... Bogu hvala, imam su-radnju s velikim brojem autora pa ako mi neki put samome ne uspije doći do prikladne glazbe za stihove, ima dobrih ljudi koji će onu lijepu ženu, to jest mi-sao pjesme, glazbeno odjenuti.

Pitaju me često znam li što je hit. Ne znam. Znam samo za ono što se u meni dogodi kad se stvore dobri sti-hovi ili melodija — počnem treperiti. E, a kad zatreperim, kad se dogodi inte-rakcija mene i pjesme, onda ta pjesma ima šansu preživjeti. Često je pjesma nedonošče pa propadne. U šali go-voreći, trudnoću pjesme treba do kra-ja iznijeti… A pjesma zapravo nastaje iz potrebe. U ovom trenutku je ta moja početna velika potreba postala poziv. Stjecajem dobrih okolnosti, u životu sam imao mnogo dobrih učitelja. Ne-kih pokojnih, s njihovim knjigama, zapi-sima i glazbom, ali i živih, s kojima sam imao čast živjeti i raditi: Runjić, Huljić, Dujmić, Tutić... Broj jedan je, sigurno, pokojni Zdenko Runjić, od kojeg me je dijelio generacijski jaz. Međutim, on je imao toliko znanja i toliko ljubavi prema svojem pozivu, da je imao vremena i za mene. Mislim da je on ostavio najdublji utjecaj, jer se najviše trudio objasniti mi kako se zapravo gomila nota i gomila lijepih misli stavlja u jednu pjesmu. Za-pravo, koliko se toga moraš odreći, ko-liko misli i nota, da bi onu esenciju sta-

vio u te tri minute, tri i dvadeset, da bi zapravo imao neku šansu na tom trži-štu ljudskih srca.

Dvije sestre

Kad pišeš pjesmu, osjetiš li odmah za kojeg je pjevača?

Imam želju, u podsvijesti, i neku približ-nu sliku tko bi to mogao pjevati. Od-nosno, pokušavam pisati tom nekom imaginarnom pjevaču, koji zapravo po-stoji. Ali niti taj zna da ja pišem tu pje-smu, niti ta pjesma više–manje zavr-ši kod njega. Idealna kombinacija su dugoročne suradnje autora i izvođa-ča. Nažalost, ta idealna kombinacija u stvarnom životu rijetko funkcionira jer u jednom trenutku autor poželi pjeva-ti, a izvođač pisati pjesme. Nevjerojat-na je ta naša želja da se nakon nekog vremena počnemo baviti onim što nije, kako bi rekli Amerikanci, naš core busi-ness, naša osnovna djelatnost. Na Za-padu su te suradnje precizno regulira-ne ugovorima pa onaj lijevi ne pokuša-va raditi posao onog desnoga.

Ali nas je ovdje malo pa smo izmiješali i posao i ljubav i druženje i poslovne do-bre i poslovne loše običaje. Činjenice najbolje govore o dugoročnim uspješ-nim suradnjama: Zdenko Runjić i Oliver Dragojević, Rajko Dujmić i Novi Fosili... sve uspije kad sazrije. Idealna je situa-cija kad izvođač i autor prođu istu situ-aciju kao bračni par. Na početku su njih dvoje muž i žena, poslije brat i sestra, a na kraju — sestra i sestra. Kad postanu dvije sestre, onda mogu napraviti čuda! Prvo što publika prihvati, na početku vi-jeka uspješnih grupa, je metoda slučaj-nog pogotka. A onda dolazi drugi al-bum i većina ih tu nestaje... U glazbi je tako — ako pomisliš da znaš, u velikoj si opasnosti da propadneš. Jer u glaz-bi, slikarstvu i uopće umjetnosti nemaš pravo pomisliti da znaš! Imaš pravo biti sretan što te Bog odabrao i dao ti pri-liku. U trenutku kad pomisliš da znaš, mislim da si u velikom problemu. Dok je god svaka nova pjesma sukob tebe i bijelog papira, onih šest žica na gita-ri ili osamdeset sedam klavirskih tipki, sve je u redu. Čim si siguran u sebe — doviđenja…

Znači, poniznost i zahvalnost?

  Apsolutno! Prema umjetnosti svatko treba biti ponizan. Kad si došao u mu-zej i vidio neku sliku iz, na primjer, se-damnaestog stoljeća, a koja je sve te godine ostala velika, apsolutno moraš

osjetiti poniznost, sreću i zahvalnost što si baš ti taj koji stoji na metar od takvog djela.

Odakle inspiracija za tvoje pjesme?

Inspiracija u početku vjerojatno dolazi iz onog što si apsorbirao. Nema pilo-tiranja bez pilotske akademije. Prema tome i ovdje, ako nisi puno toga u ži-votu čuo i poslušao… Pjesma se uvi-jek radi iz donesenog materijala. Nema dobre torte ako nisi kupio prave sastoj-ke. Znači, ako nisi iz života povukao do-sta književnosti, dosta glazbe... Ako se nisi naslušao svega i svačega — ništa. E, a k tomu, u socijalnim odnosima, ap-solutno se moraš zaljubiti. Trebaju ti se dogoditi i neka blaga i neka teška razo-čaranja. Iz cijelog tog kompota i kon-glomerata dobrih i loših stvari, iskusta-va koja su ti ušla u srce i ostala u moz-gu, kad se sve to zbroji, postoji šansa da nešto dobro napišeš. A nije lako napisati nešto dobro. Nije lako zavesti četiri, četrdeset četiri ili stotinu četrde-set četiri milijuna ljudi. Možeš se vrtjeti s pjesmom na radiju svaki dan koliko hoćeš, ali ako ta pjesma nema onaj ini-cijalni eksploziv da uđe, da napravi ek-sploziju u nečijem srcu, osuđena je na neuspjeh.

Važno je pisati uniseks

Na koji način pišeš iz perspektive dru-gog spola?

Nisam nikad o tome razmišljao. Jed-nostavno, kad ti krene pjesma koja ima ono univerzalno, koja ima oba spo-la, znači pjesma koju mogu pjevati i muškarci i žene, ona ima puno, puno veću priliku za uspjeh. Ako ideš poslov-no razmišljati, kažeš ovako: napisao sam pjesmu sasvim u muškom licu, i to je pjesma za muškarce. Sada sta-viš ovako: četiri čaše lijevo i četiri čaše desno od sebe. Te četiri koje predstav-ljaju ženski dio publike, odmah mičeš. Znači, ostalo ti je pedeset posto publi-ke. Od te četiri čaše s muške strane, makneš još dvije, jer pola muškaraca uopće ne sluša glazbu. Dakle, ostale su ti samo dvije čaše. I onda, tu jednu od te dvije preostale čaše makneš, jer se polovici onih koji slušaju glazbu tvoja pjesma zasigurno neće svidjeti. Tako si sveo svoju eventualnu publiku na jed-nu osminu… Ali ako si napisao uniseks pjesmu, imaš jedno cijelo šanse da ti se nešto dogodi.

Koliko u pjesmi funkcionira staviti žen-sku viziju i tekst u muška usta?

Uuu… ženska vizija u muškim ustima apsolutni je pogodak! To znači da si u tri riječi stavio: volim te, volim te zauvi-jek, neću te nikad prevariti, neću te ni-kad ostaviti i onu rečenicu iz bračnog zavjeta — dok nas smrt ne rastavi… Sve si to stavio u tri riječi, kad si žensku misao izgovorio kroz muška usta. I to je onda megahit.

Što ti je lako, a što teško prilikom pisa-nja pjesama?

Težak je početak… Prva rečenica koja krene, jednostavno te u roku od tri mi-nute dovede do zadnje. Ako nemaš tu prvu, nema ništa od toga. Za mene je nonsens kad čujem da netko piše pje-smu mjesecima, stih ovdje, stih on-dje… Najveći hitovi pišu se između tri i petnaest minuta. To su pjesme koje iz tebe jednostavno izlete; naravno to se ne odnosi na produkciju i snimanje. Već sam rekao da pjesma treba izdrža-ti punu trudnoću. A da bi bila hit, treba imati i lak porođaj.

Ubit će me noćas stvari lagane

Osjećaš li odvojenost od nekih svojih pjesama?

Osjećam, strahovito... kod ljudi koji su mi izazvali neku tugu. Govorim sada samo o nekim izvođačima, dakle tu odvojenost osjećam kod onih koji mi nisu bili blizu onoliko koliko sam ja nji-ma bio. Neki put nije lako čuti da netko tko te izdao nosi masku tvoga lica. Ima tu različitih primjera. Postoje pjevači koji su zaslužili svaki moj napisani stih, ali i oni koji su se kitili tuđim perjem. Od-nosno, zaradili su milijune, zaradili su poštovanje, ženili se i nekoliko puta na račun mojih emocija, ha, ha… Žena je kupila moju emociju kad se udavala za njega, ali je nakon vrlo kratkog vremena shvatila da je ta osoba, kako se kaže… razglas. Ili tiskani pamflet, ha, ha, ha. U stvari, mogu to zaključiti jednom malo katastrofičnom rečenicom: Upropastio sam puno dobrih žena time što sam dopustio nekim muškarcima da ih za-vedu mojim pjesmama i da ih na kraju ostave, nesretne i u suzama.

Bez komercijalnog aspekta, po tvome guštu, koji su skladatelji i pjevači učinili najbolje tvojim stihovima?

 Što se tiče skladatelja, tu su Zdenko Runjić, Tonči Huljić, a isto tako Tutić i Dujmić. Što se tiče izvođača, nekog ću bez namjere i zaboraviti, radi se o sto-tinjak pjevača... U svakom slučaju, tu su Vinko Coce na svoj način, Mladen Grdović na svoj način, Goran Karan na svoj način, Toni Cetinski na svoj način, Đani Stipaničev na svoj... Naravno, tu je i Oliver Dragojević na svoj način, iako je on možda nezadovoljan formama koje je tada pjevao, ali je imao velike hitove sa mnom i sa Zdenkom Ru-njićem. ...A od žena — Ljilja Nikolovska, Doris Dragović… i Severi-na je neke stvari na svoj način, ali fenomenalno otpjevala…

Sudjeluješ li aktivno

u procesu produkcije i snimanja svojih pjesama?

Sve manje. Previše sam vremena pro-veo u studiju i smatram da bi umjesto toga bilo dobro da bar još pedeset ili sto pjesama ostavim iza sebe, a imam i premalo strpljenja za studijski rad. Onaj tko je u studiju, mora imati jako puno strpljenja. Za sebe mislim da nisam ne-kakav super partner u studiju. Idem u studio samo kada moram, kao kada žena zove vodoinstalatera kad se po-topi kuhinja, ha, ha... Tako i ja odlazim u studio samo ako treba zašarafiti cijevi.

Postoji li pjesma za koju bi volio da je nisi napisao?

 Postoji više pjesama za koje bih volio da ih nisam napisao, koje su rastužile ljude. Neki put čovjek nije dovoljno pa-metan da zaustavi neku emociju i da je ne snimi. Neka pjesme ne treba snimiti. Postoje pjesme koje su jako rastuživale mog oca, moju majku. Bilo je pjesama koje su govorile o smrti, koje su bile hi-tovi, a recimo moja majka je uvijek ga-sila televiziju i nije htjela to slušati. Neke pjesme nije trebalo snimiti, neke trebaju ostati u čovjeku. Sve one koje rade da ti ruke idu gore, treba snimiti. Sve one koje ti usporavaju srce — ne.

Postoji li neka pjesma drugog autora koju bi rado potpisao?

 Koju bih volio da sam napisao? Isu-se i Marijo! Pa to je svaki dan problem! Mila majko, zašto nisam napisao ovo, zašto nisam napisao ono. Ima pjesama za koje bih ne znam što dao da sam ih ja napisao, npr. Boža zvani Pub, Yester-day, Strangers in the night, Oprosti mi, pape, ha, ha... Čak i posljednjih deset godina barem sam stotinu puta čuo ta-kve pjesme. Još uvijek kod mene po-stoji i šok i divljenje prema ljudima koji su napisali takve stvari.

Koji bi tvoj stih i koja pjesma najbo-lje opisali tvoj život i glazbene namjere?

 Neke tuge nikad se ne prebole / Ubit će me noćas stvari la-gane.

To ti je vjerojatno i moja životna priča i moja filozofija. To je ono kad se čo-vjek u stanju zbog emocija roditi i umri-jeti. I ponovno se roditi i umrijeti. U biti, mislim da se autor tijekom života više puta rađa, ali isto tako više puta umi-re. To je vjerojatno najveća moguća povlastica od Boga, da te više puta di-gne i spusti, više puta rodi i više puta odnese.

Imaš li neki savjet novim autorima?

Prva stvar je: da bi pravilno hodao kroz budućnost, moraš napraviti puno ko-raka po prošlosti. To je apsolutno i neopozivo.

Treba li ti bol da bi pisao i umjetnički se izražavao?

Ne mogu raditi kad sam nesretan. Kad sam nesretan, mogu u tom trenutku samo biti nesretan. A kad sam dobre volje i sretan, onda se mogu baviti i pi-sanjem, mogu biti i lažno nesretan. Ali, nažalost, kad sam nesretan, onda sam samo — nesretan.

Imaš li moto u životu?

Nemam ti ja neki stalni moto. Mijenjam ga iz dana u dan. Mislim da sam u živo-tu jako vrijedan, ali jednako tako i kam-panjac. Ako bih se danas poželio izra-ziti, rekao bih: ljubav za sve. Samo lju-bav može spasiti ovaj svijet. Ništa dru-go. Govorim o ljubavi kao univerzalnoj emociji.

Jesmo li nešto propustili i zaboravi-li reći?

To što smo sada zaboravili reći, jed-noga ću dana napisati u nekoj novoj pjesmi.Ja nisam čovjek koji hoda ulicom

i zviždi. Ja sam više onaj koji drži nos prema podu i nešto čita s asfalta.

Nenad Ninčević

36 37

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Ivana Martinac

P oslovica Tko čeka, do-čeka  lijepo oslikava ono što se trenutačno događa s listom koja je nedavno prosla-vila prvu godišnjicu.

Naime, službena nacionalna lista ra-dijskih singlova Instituta hrvatske glaz-be, poznatija kao HR TOP 40, nakon nešto više od godinu dana od prvog objavljivanja, dočekala je pojavljivanje na malim ekranima. Otkako je Institut

hrvatske glazbe, a unutar njega najvi-še zahvaljujući velikom zalaganju dje-latnika i predstavnika HDS–a, počeo objavljivati top–listu četrdeset aktualnih domaćih radijskih singlova, stvari su se za domaću pop–rock mainstream glazbu promijenile nabolje. Postojanje relevantne i pouzdane top–liste unijelo je živost na scenu i aktiviralo glazbeni-ke, PR menadžere, diskografe, medije, ali i javnost. Vrijednost projekta prepo-znala je i jedna od vodećih medijskih kuća — RTL. Najutjecajnija glazbena top–lista sada živi u glazbenoj emisiji Top.HR koja je počela s emitiranjem 15. veljače na RTL–u 2, s voditeljima Dorijanom Klarićem i Anom Miščević.

Kako je sve počelo i odakle ideja za tu glazbenu emisiju, otkrio nam je voditelj i glavni urednik emisije Dorijan Klarić.

Sve se poklopilo

Otkad postoji ideja za emisiju Top.HR?

Kad je stigao prvi mail od Instituta hrvat-ske glazbe o listi HR TOP 40 i s objaš-njenjem kako se sustavom PlayKontrol stvorila nova top–lista, u meni je instin-ktivno nešto zazvonilo i čak sam u tom trenutku bez obavještavanja svojih na-dređenih nazvao broj u potpisu e–ma-ila i rezervirao se za razgovor s temom ekranizacije liste. Nisam čak ni priče-kao da vidim dva–tri tjedna, a bojazan prema tim top–listama s razlogom po-stoji u Hrvatskoj jer su dugo godina bile nevjerodostojne. Već u samom počet-ku ta je ideja naišla na veliko razumije-vanje mojih nadređenih, jer je RTL baš u to vrijeme u svojoj produkciji plani-rao širenje domaćeg programa. Sve se poklopilo. Oduvijek smo na neki način htjeli potaknuti emitiranje hrvatske glaz-be, konkretno projektom Hrvatska traži zvijezdu, gdje smo stvorili neke estrad-ne protagoniste, inzistirali smo i na pje-vanju hrvatskih pjesama, pa smo htjeli da se i na taj način sve popularizira. Ali evo, ovo je bio najkonkretniji trenutak da to i ostvarimo.

Raspored ljestvice

Kako je emisija koncipirana?

S Top.HR počeli smo 15. veljače, i to u respektabilnom terminu prema kojem osjećam veliko strahopoštovanje. Riječ je o suboti u 20 sati. To je najudarniji pri-me–time na RTL–u 2 koji je naš glavni

poligon RTL grupe za mlade; urbano, a usudim se reći i za nešto drukčije. Po-kušao sam osmisliti što pošteniji način da u jednoj emisiji iz nekoliko aspeka-ta bude zastupljeno što više aktualnog tjedna. To ćemo raditi predstavljanjem spotova, ugošćavanjem glazbenika i glazbenim vijestima. Dakle, spotove ćemo puštati tako da iz svake grupe od pet spotova, npr. od 40. do 35. mjesta, emitiramo jedan spot, ako on naravno postoji. I tako idemo po grupama, emi-tirajući po jedan spot. Dolazeći do de-setog mjesta i TOP 10, iz svake grupe puštamo sve više spotova, naravno da ne tretiramo isto 39. i 3. mjesto. Zna-či, što više idemo prema vrhu, pušta-mo više spotova. Iz grupe od 10 do 5 puštamo dva spota, ponovno ističem pod pretpostavkom da postoje, i od 5 do 1, emitiramo dva ili tri spota. Budući da uz to imamo i dva bloka po šest vije-sti, svatko će dobiti svoje mjesto. Svaki spot koji ćemo puštati u sredini ima tra-kicu info u kojem puštamo vijest o tom izvođaču.

Već smo se  uvjerili kako lista HR TOP 40 predstavlja fuziju različitih glazbe-nih žanrova, ali je i pokazatelj onoga što zapravo publika ovog trenutka voli i želi slušati. Nažalost, svjedoci smo vre-mena  kad domaća glazba dosta teš-ko dolazi do etera ili se pak emitira u kasnim noćnima satima. Predstavljanje pjesama je time uvelike otežano. Upra-vo zato svaki ovakav pothvat zasigurno zaslužuje pozornost, a sudeći prema entuzijazmu i riječima glavnog urednika projekta, subotu navečer treba rezervi-rati za RTL 2 i emisiju Top.HR uz dobru domaću glazbu!

HDS ZAMP pokrenuo na glazbenoj televiziji CMC projekt predstavljanja hrvatskih autora popularne glazbe

Tjedan autora ili Život je pjesmaSvakoga dana točno u podne, desetominutnim portretima autora čije su pjesme — ali često ne i lik — dobro poznate javnosti, dolazimo do vrijedne i zanimljive glazbene  slagalice

Piše: Ivana Martinac

P otkraj studenoga prošle godine HDS ZAMP na nacional-noj glazbenoj televi-ziji CMC pokrenuo je projekt Tjedan autora.

Cilj projekta je široj javnosti predstavi-ti i približiti važne hrvatske skladatelje popularne glazbe. Iz tjedna u tjedan, desetominutnim portretima autora čije su pjesme — ali često ne i lik — dobro poznate javnosti, dolazimo do vrijedne i zanimljive glazbene slagalice. Ujedno doznajemo i mnogo zanimljivih infor-macija o ljudima koji kreativnim radom obogaćuju domaću  glazbenu scenu. Počeci u nadahnuću

Prvi korak i kontaktiranje s autorima obavlja Odjel članstva i PR HDS ZA-MP–a, a nakon toga s autorima razgo-vara CMC–ov urednik emisije Toni Vo-larić, dok je za montažu zaslužan Alen Horvatić. Od samog početka projekt je naišao na odličan odaziv autora koji iz tjedna u tjedan govore o svojim dje-lima, inspiraciji i umjetničkom životu. Život je uvijek inspiracija, tom rečeni-com renomiranog hrvatskog skladate-lja Zrinka Tutića, tvorca mnogobrojnih hitova, ali i autora iza kojega je dugo-godišnje bogato iskustvo i čak više od tisuću pjesama, počela je cjelokupna priča, prva emisija projekta. O inspira-ciji je pričao i Husein Hasanefedić Hus: Postalo je sve teže pisati pjesme, ali su sve pjesme koje su nastajale dio života, dio iskustva, onog što vidiš, procesiraš, dio onoga što odmaštaš i proživiš od-maštano, a i dio nekih biografskih mo-menata. Jedan od najpoznatijih auto-ra klapske pjesme, Pero Kozomara, o istoj temi kaže: Inspiracija mi je onaj kraj u kojem živim, a to je Split, inspiracija mi je sunčan dan jer kad je lipi sunčan dan, sve je lipo u mojoj glavi i odmah je pozitiva. I uspješna kantautorica Lea Dekleva pričala je o tome što nju poti-če na stvaranje. Mislim da je, na moju sreću, moja inspiracija bila — potre-ba. Znači, meni je netko stao na srce ili ga je malo zgnječio, okrenuo naopako. Ja to nisam imala kome reći nego kla-viru, odnosno samoj sebi. A ako znaš da postoji mogućnost da će taj netko ili nešto, ta neka situacija koja se do-godila, zaploviti eterom i da će to lju-di moći čuti — postoji li bolji psihijatar od pjesme?

Ne ukradi pjesmu!

Ima li ljepše nego kada netko sljede-ćom rečenicom izrazi ljubav prema po-slu koju radi: Moj život je pjesma, be-skrajno sam sretan zbog toga. Tako je svoj život i rad predstavio veliki glaz-benik i prošlogodišnji dobitnik Porina za životno djelo, Rajko Dujmić, tvorac više od 1800 pjesama. Nije tajna da bi iz njegove bogate, dugogodišnje kari-jere mnoge mlađe generacije mnogo toga mogle naučiti, ali i zapamtiti va-žan postulat koji je naročito istaknuo — Ne ukradi pjesmu, ne ubij pjesmu! Tjedan autora propituje i vječito pitanje: kako do hit pjesme, postoji li čarobna formula ili pravilo kako napisati uspješ-nu pjesmu? Evo kako na to pitanje od-govara prokušani hit–maker Tonči Hu-ljić: Ako postoje neka pravila, onda po-stoje pravila kako se ponašati kad ideš pisati pjesmu. Ne postoje pravila za pi-sanje pjesme, niti vjerujem u neku in-spiraciju. Za sve koji su se ponadali da ipak postoji recept za pisanje hita, De-nis Dumančić ima poruku: Jedina istina u ovom poslu je da nema recepta za hit. Nikad ga nećete pronaći. To je ma-gija u kojoj postoji toliko elemenata koje morate zadovoljiti… Nije samo tekst i glazba, to mora biti taj posebni trenu-tak, stanje duha.

Iako neki autori pišu pjesme da bi »iz-bacili« iz sebe nakupljene emocije ili mi-sli, drugi kažu da pisati za samog sebe zasigurno nema neki preveliki učinak. Za Faruka Buljubašića — Fayu upravo je smisao pisanja da ljudi pjevaju nje-gove pjesme. To je i razlog zbog ko-jeg ih je on počeo pisati. Vrlo sličnog mišljenja je i Petar Beluhan koji je to na sebi svojstven način ovako izrazio: Pi-sanje glazbe bez aplauza je nezavršen čin. Postoji put koji sam nesvjesno pro-našao, »nakljucao«. I to nekome nešto znači — evo me, zato sam ovdje sretan i ponosan.

Ostani svoj

Svaki autor ima svoj put, zacrtanu li-niju kojom želi ići i smatra da tako naj-bolje može opstati na glazbenoj sce-ni. Ostati svoj i uvijek vjeran sebi stav je Nene Belana koji je uvijek radio baš onako kako je mislio da treba i može. Ali ostati svoj nije lako kad mnogi žele vaša djela, a nemaju svijest da su ona — iako nematerijalna — ipak nečije vla-sništvo. Problem i budućnost zaštite autorskih prava ključni su za sve kre-ativce pa tako i za stvaratelje glazbenih

djela. Autorska društva imaju bitnu ulo-gu u borbi i zaštiti autorskih prava — to je i jedan od razloga zbog kojih je HDS ZAMP pokrenuo ovaj projekt. Sma-tram da je situacija u Hrvatskoj odlična što se tiče zaštite autorskih prava. To se vidi po tome što je naše društvo skla-datelja jedno od najpriznatijih u Europi. Čak su neka naša rješenja implemen-tirala druga društva skladatelja, rekao je Miro Buljan, dok Mario Vestić, skla-datelj u posljednje vrijeme najpozna-tiji po uspješnicama koje izvodi Opća opasnost, kaže: Tim projektom publika može pobliže upoznati razmišljanja i rad ljudi koji stoje iza nekih pjesama koje i njima nešto znače. Projektom se i rad HDS ZAMP–a približava neposrednim korisnicima glazbe kao partner koji štiti njihove poslovne interese.

Dvije lipe, lipu…

Skladateljima razvoj novih tehnologi-ja uvelike pomaže u predstavljanju nji-hova rada, ali zbog njih znaju naići i na probleme, kao što je teško iskorjenjivo nelegalno »skidanje« glazbe. Predrag Martinjak Peggy objasnio je to ovako: Problem je što ljudi mogu s dva klika skinuti pjesme koje im se sviđaju i slu-šati ih koliko hoće, a pritom ih ne zani-ma tko je to napisao. Ne zanima ih či-njenica da taj autor živi od toga što oni slušaju i da bi bilo lijepo da dobije dvije lipe, lipu...

Vjerujemo da projekt pomaže publi-ci da otkrije ljude koje često zaborav-ljaju, one koji stoje iza njihovih omiljenih pjesama. Tjedan autora predstavio je dosad petnaestak autora. Pred nama je još dvadeset pet emisija koje će po-moći u afirmaciji i predstavljanju autora i njihovih djela — svakog dana, točno u podne, na programu CMC televizije.

Tjedan autora projekt je HDS ZAMP–a i CMC televizije za koji smo sigurni da već je pomogao i još će uvelike pomo-ći afirmaciji i predstavljanju autora i nji-hovih djela, ali i izvođača jer jedni bez drugih ne mogu. Ne zaboravimo da svi oni žive od svojih autorskih prava i zato ih poštujmo. Jer poštujući njihova au-torska prava, poštujemo i same autore.

Takav je projekt zasigurno pozitivan za predstavljanje autora, ali i dobar pod-sjetnik na to da oni žive od autorskih prava i zato ih ne zaboravimo poštova-ti. Poštujući njihova autorska prava, po-štujemo i same autore!

Subotu navečer treba rezervirati za RTL 2 i emisiju Top.HR uz dobru

domaću glazbu!

HR TOP 40 na malim ekranima

Tko čeka, dočekaPredstavljen projekt uz razgovor s glavnim urednikom nove glazbene emisije Top.HR na RTL–u 2, Dorijanom Klarićem

Voditeljski par: Ana Miščević i Dorijan Klarić

Doznajemo mnogo zanimljivih

informacija o ljudima koji kreativnim radom obogaćuju domaću glazbenu scenu

Damir Urban

Zrinko Tutić

Petar Beluhan

38 39

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Nina Čalopek

S kladatelj Vjekoslav Nježić prošle je, 2013., proslavio 40. rođen-dan te smo ga na tom svojevrsnom životnom jubileju odlučili priupi-

tati nešto o njegovim glazbenim poče-cima, skladateljskim težnjama i plano-vima, profesorskom radu, zanimanjima i utjecajima. Studij kompozicije završio je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Stanka Horvata, a usavrša-vao se u Austriji, Poljskoj, Luksembur-gu, Njemačkoj i Mađarskoj, na područ-ju kompozicije, zborske i elektroničke glazbe. Poslijediplomski studij glazbene tehnologije za područja multimedijskih, filmskih i plesnih projekata završio je u Nizozemskoj, na Fakultetu za medije, umjetnost i tehnologiju pri Sveučilištu u Utrechtu. Danas djeluje kao izvanred-ni profesor predmeta Glazbeni oblici i stilovi, Glazbena informatika i Polifonija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od-nedavno je i profesor predmeta Aspekti glazbe na novoosnovanom studiju Su-vremenog plesa i Baletne pedagogije pri Akademiji dramske umjetnosti. Uz skladanje, sudjeluje u izradi i uredništvu notnih izdanja te djeluje kao producent snimanja za izradu trajnih snimki Simfo-nijskog orkestra HRT–a.

Budući da je ovaj razgovor donekle pri-goda da zajedno zastanemo na svoje-vrsnoj središnjici vašeg životnog puta, vratila bih se na prve trenutke vašeg profesionalnog razvoja. Kad ste prvi put osjetili potrebu za skladanjem? Što vas je potaklo i kako ste počeli?

Počeo sam sa skladanjem u srednjoj školi, no to je bilo vrlo spontano i uo-kvireno drugim interesima. Naime, na-mjeravao sam studirati elektrotehniku, a onda se dogodilo nešto neobično — susreo sam se s glazbom i književno-šću 20. stoljeća. Sjećam se fascinaci-je i obuzetosti glazbom ranog Pende-reckog i Ligetija. Njihove skladbe su me snažno privukle skladanju. Tako-đer, volio sam improvizirati za klavirom, s primjesama jazza. Mislim da je to do-bra početna kombinacija za početak bavljenja skladanjem.

Naslijeđe profesora Horvata

U specifičnom studiju poput skladatelj-skog, nameće se važnost međugene-racijskih odnosa profesor — student. Studij ste proveli u klasi Stanka Horva-ta. Što smatrate najvrednijom baštinom svojih studentskih dana?

Bio sam potpuno fasciniran profeso-rom Horvatom — kao osobom, pe-dagogom i kao skladateljem. Prenosio je i širio strast. Znao bi reći: »Klarinet u ovoj lagi ima jednu srebrnu boju.« Način

na koji je pričao o toj srebrnoj boji bio je senzacionalan. Takvu strast i žar za zvukom i za promišljanjem zvuka nisam susreo nikad poslije. A onda se dogo-di da i vi čujete neki svoj srebrni zvuk klarineta u toj lagi. Svaki sat u pet go-dina studija bio je ispunjen, kvalitetan i poseban. Nažalost, mislim da je da-nas Stanko Horvat nepravedno zapo-stavljen. Sedam godina nakon njegove smrti tu i tamo možemo čuti neka nje-gova djela, no ne u mjeri koju zaslužuje njegov opus. Vjerujem da je možda nje-govoj glazbi suđeno da u ovakvoj sre-dini bude zaboravljena pa onda nakon nekoliko generacija ponovo otkrivena s velikim zvonima, kako je to već bio slu-čaj s nekim skladateljima u povijesti.

Danas i sami predajete na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Možete li na svo-joj profesorskoj poziciji dočuti neke studentske boljke, ali i njihove intere-se i znatiželje? Što biste danas kao biv-ši student savjetovali svojim mlađim kolegama, a što biste im poručili kao profesor?

Volim raditi sa studentima. Lijep je osje-ćaj kad osjetite da ste kod nekoga po-taknuli fascinaciju nekom glazbom, zvučnim primjerom ili nekom idejom. U današnje vrijeme uloga nastavnika ili profesora nikako nije samo takva da znanju pristupa s nekog kvantitativnog aspekta. Mene više zanima aspekt vje-štine i kako upotrijebiti, artikulirati ste-čeno znanje.

Razlike u generacijama

U četrnaest godina, koliko se bavim pedagoškim radom primjećujem veliku razliku između novih generacija i onih prijašnjih. Golemu ulogu u tome odi-grao je i internet te dostupnost infor-macija. Kad se prije dvadesetak godi-na željelo doći do neke partiture, treba-lo je putovati do Graza ili Beča, a danas je za to dovoljno pristupiti internetu i iz svoje sobe potražiti, dobiti ili naručiti što god poželite. Čini mi se da je nezamisli-vo kvalitetniji i ispunjeniji odnos bio pre-ma onoj partituri ili snimci o kojoj se sa-njalo i zbog koje se putovalo, u odnosu na današnji trenutak kad se spoznaja o kvaliteti stvari lako može u mnoštvu in-formacija izgubiti. Jednostavno, mislim da smo prestali sanjati i željeti — go-tovo sve nam je lako dostupno. U tom smislu, zadovoljan sam ako uspijem barem malo izoštriti fokus studenata na stvari koje smatram vrijednim, nave-sti ih da sami nastave u nekom predlo-ženom smjeru.

Nakon diplome završili ste u Utrechtu na poslijediplomskom studiju glazbene tehnologije za područja multimedijskih, filmskih i plesnih projekata na Fakultetu za medije, umjetnost i tehnologiju. Čini mi se da je upravo to poslijediplomsko razdoblje znatno utjecalo na vaše skla-dateljske, čak i široko umjetničke inte-rese. Je li upravo taj studij bio profesi-

onalno, zanatsko otkrivanje elektroni-ke i multimedije, odnosno nekih sklada-teljsko–tehničkih postupaka koji možda proizlaze iz nekih postulata elektronike ili koji su bez upotrebe, bez pomoći no-vih medija gotovo neizvedivi?

Svakako! Moj studij u Hilversumu bio je poseban po tome što mi je omogućio da u praksi surađujem s umjetnicima iz drugih područja, na primjer s koreogra-fima. U tom razdoblju sam se intenziv-no posvetio elektoničkoj glazbi, što je vrlo specifično i još uvijek mlado i dina-mično područje.

Zvuk pod mikroskopom

Zanimljivo je kod elektroničke glazbe da se zvuk može promatrati kao pod mikroskopom i vrlo precizno definirati. Pritom elektronička glazba ne isključu-je tradicionalna razmišljanja i pristup o odnosima napetosti u glazbi. Primjeću-jem da postoji predodžba o elektronič-koj glazbi koja je bila predstavljena i za-stupljena pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su tehnološki uvje-ti definirali sredstva kojom se skladala takva glazba, odnosno glazba koja se zasniva na upotrebi oscilatora i osnov-nih valnih oblika u sintezi zvuka. Danas su tehnologija i razvoj računarstva toli-ko napredovali da elektronička glazba može zvučati sasvim drukčije — kako god skladatelj poželi. Za razliku od tih početaka, elektroničku glazbu danas samo mašta može ograničiti. Također, pojavio se novi element, a to je dostu-pnost uređaja koji su potrebni za stva-ranje interaktivnih projekata. Interaktiv-na elektronička glazba bila je prisutna još od najranijih dana, samo s tom ra-zlikom što bi u većini takvih projekata trebao kamion uređaja i mnogo tehni-čara koji bi opsluživali skladateljske ide-je. Danas je brzina računala i procesor-ska snaga tako velika da obični mobi-tel u snazi može nadmašiti ili zamijeniti sve uređaje nekog elektroničkog studi-ja iz šezdesetih godina prošlog stolje-ća. S prosječnim laptopom danas se mogu ostvariti vrlo komplicirani projek-ti koji uključuju praćenja pokreta, slike i zvuka u realnom vremenu. I to je ono s čime sam se susreo u Nizozemskoj i što me do danas privlači.

Što za vaš opus znači upotreba elek-tronike te koja su vaša ključna djela s tog područja? Možete li razlučiti neke razvojne faze koje se možda razlikuju po načinu upotrebe, odnosno tretiranju elektronike?

Osobno o svojim fazama teško mogu govoriti, no ono što sa sigurnošću mogu potvrditi je da razvoj tehnologije utječe na sredstva kojima se koristim. Primjerice, Kinect. Radi se o uređaju koji infracrvenim zrakama prati pokre-te plesača te prema tim pokretima kon-trolira parametre koje skladatelj definira — visinu, trajanje ili glasnoću. Taj je ure-đaj financijski sada vrlo dostupan, što

je bilo nezamislivo prije desetak godina. Zanimljivo mi je postaviti načelni okvir i u globalnim proporcijama definirati ve-ćinu skladbe, no dijelom ostaviti pro-stor za izvanglazbeni objekt koji svojim pokretima utječe na neke parametre izvedbe. To može biti i utjecaj na svje-tlo ili sliku, dakle ne nužno na glazbene parametre. Također, interaktivnost je moguća i u drugom smjeru — kad po-vratna informacija utječe na trenutačne odluke plesača, koji onda iznova utječe na promjene i time stvara nove petlje.

Na više predstava i projekata radili ste s mnogim plesačima i koreografima. Neki od njih su Vrata percepcije Jasne Čizmek Tarbuk za 30. Tjedan suvreme-nog plesa u koprodukciji s Hrvatskim in-stitutom za pokret i ples ili balet Chro-nostasis u koreografiji Snježane Abra-mović za 23. Muzički biennale Zagreb. Ujedno ste i profesor na novoosnova-nom studiju Suvremenog plesa i Baletne pedagogije u Zagrebu. Očito je da imate poseban odnos sa suvremenim plesom. Opišite nam taj odnos. Što vas k njemu privlači?

Ako nekome trebam objasniti što me privlači u plesu, onda bih ga uputio da pogleda neku od koreografija Jiříja Kyliána i neku od izvedbi Netherlands Dance Theathrea. To izgleda senzacio-nalno! Sklad čistoće pokreta i jasne for-me te oblikovanje vremena pokretom.

Najlakše je napisati glazbu

Što se pak tiče posljednje plesne pred-stave, Vrata percepcije, to je predstava kojoj je prethodila suradnja sa Svenom Lončarićem, profesorom na Fakultetu za elektrotehniku i računarstvo te vodi-teljem Odsjeka za elektroničke sustave i obradbu informacija. Njegov tim stu-denata radi na mnogim projektima koji uključuju digitalnu obradu i analizu sli-ke, a popisu mnogih projekata na ko-jima su dosad radili pridodali su i su-djelovanje u toj multimedijskoj plesnoj predstavi. Riječ je o tome da smo željeli na nekoliko planova promišljati moguć-nosti korištenja tehnoloških mogućno-sti u plesnoj predstavi. Rezultat toga je intenzivan suodnos pokreta, slike i glazbe.

Što možemo očekivati sljedeće? Na čemu trenutačno radite?

Trenutačno radim na skladbi koja je na-rudžba ansambla xx. Jahrhundert iz Beča, a praizvedba će biti naje-sen ove godine. Također, u planu je i mogućnost televizijskog snimanja baletne predstave Vrata percepci-je, no već smo morali otkazati jed-no snimanje zbog vremenske koli-zije nekih sudionika u projektu. Čini mi se da je najlakše napisati glaz-bu, a onda mnogo teže koordinirati i organizirati realizaciju te glazbe u nekom većem projektu

Generacija 40: Vjekoslav Nježić

U potrazi za srebrnim zvukomRazgovor sa skladateljem i pedagogom koji je upravo navršio četvrto desetljeće života

Danas je brzina računala i procesorska snaga tako velika da obični mobitel u snazi može nadmašiti

ili zamijeniti sve uređaje nekog elektroničkog studija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća

Samozatajni skladatelj Vjekoslav Nježić umjesto vlastitog portreta za ilustraciju ovoga intervjua ponudio je fotografiju svoje najnovije interaktivne glazbeno-scenske predstave Vrata percepcije

40 41

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Sve je više nadarenih kantautorica

One dolazeLovely Quinces, Punčke & Žen

Pišu: Milan Majerović–Stilinović i

Tomislav Vuković

P osljednjih nekoliko godina na hrvatskoj glazbenoj sceni po-javio se priličan broj mladih glazbenica koje pokazuju autorsku ino-

vativnost i svježinu. Prepoznalo je to i dvadesetak glazbenih kritičara koje je T–portal pozvao da predlože liste naj-boljih prošlogodišnjih izdanja. Među njima nalaze se imena kao što su Lo-vely Quinces, Punčke i Žen. Tko su te djevojke?

Tko je tko

Iza imena Lovely Quinces stoji 21–go-dišnja kantautorica iz Splita, Dunja Er-cegović koja je, iako djeluje tek oko dvi-je godine, zauzela prvu poziciju najboljeg izdanja 2013., s EP izdanjem naziva No R o o m For Us.

Punčke su ženska grupa koju mno-gi opisuju kao jedan od najatraktivni-jih mladih bendova na domaćoj sceni. Osnovane su u Vinkovcima još 2007. Prošle su nekoliko faza s različitim bro-jem članova, da bi se ustoličile u formi power trija, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. S vremenom su razvi-le zanimljiv zvuk temeljen na utjecajima indie izvođača, kao što su grupe Tele-vision ili Joy Division, a da se uporan rad isplatio, pokazalo je njihovo debi-tantsko izdanje Sunčano s povreme-nom naoblakom koje je dospjelo na kritičarsku listu najboljih prošlogodiš-njih izdanja.

Grupa Žen već neko vrijeme djeluje na sceni, ali pod različitim nazivima i razli-čitim postavama. Njihova glazba nije strogo žanrovski definirana te uklju-čuje sve ono što djevojke smatraju in-spirativnim i dobrim, od klasičnog ro-cka pa do elektroničke glazbe. Zani-

mljivost grupe su i digitalne vizu-alizacije koje tijekom nastupa

uživo radi četvrta, pridru-žena članica, tako

da publici preno-se širi uvid u svo-

ju glazbu. De-b i tantsk im

albumom I tako je

s v e

počelo dospjele su na listu najboljih prošlogo-dišnjih izdanja.

Razgovarali smo s Du-njom Ercegović, Luci-jom Ivšić, pjevačicom i gitaristicom u Punčka-ma, te Evom Badanjak, koja ima istu ulogu u grupi Žen.

Cure, koji je razlog što ste se uopće počele ba-viti glazbom?

Lucija (Punčke): Mislim da svatko mora imati neki ispušni ventil pa je tako moj glazba i njezi-no stvaranje. Uz Punč-ke imam priliku reći svoje mišljenje, izbaciti osjećaje, vikati na po-zornici, skakati, bez ičijeg osuđivanja, štoviše, ljudi ti plješću.

Eva (Žen): Još kao dijete išla sam u osnovnu glazbenu školu, koju sam prekinula zbog nekih drugih aktivno-sti kojima sam se tada bavila. Sa še-snaest godina ponovo sam uzela gita-ru u ruke, inspirirana tadašnjim hit al-bumom Californication Red Hot Chilli Peppersa koji mi je i dan–danas jako drag. Oduvijek sam izmišljala priče, pa tako s vremenom i pisala pjesme koje sam mogla izvoditi uz gitaru. ˝Skidanje˝

pjesama koje su mi se svidjele nije mi baš išlo, uvijek me više za-

nimala raznoli-kost boja

zvu-

kova koje mogu proizvesti nego da ga-zim uhodanim putovima.

Dunja, što te privlači u akustici i postoje li planovi da osnuješ svoju grupu, mož-da i u električnom izdanju? 

Dunja (Lovely Quinces): Ne njegujem posebno akustiku, nego mi je setup jednostavno trenutačno takav — imam samo gitaru i glas. Privlači me akusti-ka, ali ne želim se ograničavati samo na nju. Već sada pomalo gledam koje su mi druge opcije, ali da se srž glazbe koju radim ne promijeni. Volim se igrati glazbom, no u ovom trenutku ne raz-mišljam previše o bendu, želim se još malo pronalaziti i istraživati.

Kakvu poruku želite prenijeti svojom glazbom?

Eva (Žen): Glazba Žena poziva na pu-tovanje nekim novim svjetovima, a tek-

stovi čine spoj mojih iskustava, imaginacija i želje da potaknem

osviještenost ljudi prema dru-gim bićima općenito ili uka-

žem na apsurdnost nekih postupaka.

Lucija (Punčke): Pisanje pje-sama i skladanje moj je is-pušni ventil. Pjesme mi omo-gućuju »čišćenje« uma i duše jer ne znam za drugi način. Pišem o sebi i svemu što mi

se događa, a što u većini slu-čajeva nisam sposobna izbaciti iz sebe na vrijeme, već kaskam

za vremenom pa mi onda preo-staje napisati pjesmu o tome.  Kako

smo svi drukčiji, svaka moja pjesma će

biti drukčije interpretirana i drago mi je kad čujem da se ljudi u njima prona-laze, jer sam to i htjela.  Svi glazbenici koji su mi uzor radili su pjesme s kojima sam se mogla poistovjetiti.

Dunja, ti za razliku od Eve i Lucije pje-vaš na engleskom jeziku — planiraš li možda pisati neke pjesme i na materi-njem? Kako se ta tvoja odluka odraža-va na činjenicu da domaće radioposta-je emitiraju  uglavnom autore i izvođače koji pjevaju na hrvatskom?

Dunja (Lovely Quinces): Što vrijeme više odmiče, sumnjam da ću ikada pi-sati pjesme na materinjem jeziku. Od-luka da pišem na engleskom bila je sa-svim spontana i dogodila se u ranoj dobi. Sigurno nisam imala nekakve vi-zije niti sam strateški planirala tijek svo-je moguće karijere u jedanaestoj godi-ni. Mislim da je pitanje jezika apsurdno, previše se ide u detalje; radiopostaje bi trebale emitirati pjesme koje im se svi-đaju, bez previše razmišljanja o tome na kojem su jeziku napisane. Ipak, nije sve tako crno, postoje domaće radi-ostanice i programi koji emitiraju i do-maće izvođače koji ne pišu na materi-njem jeziku.

Što vas inspirira prilikom stvaranja i koji su vaši glazbeni utjecaji?

Eva (Žen): Inspiraciju nalazim u drveću, ljudima, životinjama, bojama, kamenju, stripovima... ukratko, svemu što me okružuje. U ranijoj fazi stvaranja prošla sam klasične inspirativne primjere kao što su: Velvet Underground, The Do-ors, Pink Floyd, David Bowie, Nick Dra-

ke, PJ Harvey, EKV, Laufer... Dok da-nas uglavnom pratim nezavisnu glaz-benu scenu na kojoj ima mnogo odlič-nih i nepravedno medijski zapostavlje-nih autora i bendova koji neopterećeni slavom stvaraju iskreno i opušteno. To se osjeti u njihovoj glazbi i to je ono što me trenutačno najviše inspirira, pa bih najradije s takvim ljudima i surađivala. Neka od imena koja mogu izdvojiti su Grupa TI iz Beograda, Coma Stereo iz Maribora i Peach Pit iz Zagreba.

Lucija (Punčke): Sklona sam analizira-nju svakog događaja, pa se uvijek do-godi da u tome pronađem inspiraciju. Nekome su to gluposti, no za mene je to često tragedija i nešto što me kop-ka dok god to ne izbacim iz sebe. Pje-smom si pokušavam pojednostavniti vlastito i tuđe ponašanje koje mi često zakomplicira život. Nakon što to izba-cim iz sebe i prestanem se boriti sama sa sobom, sve postaje kristalno jasno i lakše se nosim s tim. Patti Smith je moj idol, ona je za mene najcool žena u svi-jetu.  Ponajprije se divim njezinu stavu i kad bih mogla birati s kim će Punčke surađivati, ona bi bila prva na listi. Ali tu su i Pipsi, Kandžija, Žen, Tegan & Sara. Sve divni bendovi.

Smatrate li da će autori u budućnosti moći živjeti od svojih autorskih prava ili će ona činiti samo jedan manji segment prihoda? Postoji li mogućnost da se glazbom bavite profesionalno?

Dunja (Lovely Quinces): Mislim da će autorska prava uvijek činiti tek jedan segment prihoda, jer glazbenici će uvi-

jek nastupati, imati ili barem pokušavati imati neke honorare; ovisno o artistu, tu je uvijek i merchandise koji je kod ne-kih znatna stavka itd.  S obzirom na to da se malo manje od godinu dana in-tenzivno bavim glazbom i pristupam joj profesionalnije nego prije, priznanje Tportala mi znači mnogo — daje vje-tar u leđa i potvrdu da idem u dobrom smjeru. Voljela bih nastaviti istim tem-pom i opravdati to daljnjim radom.

Eva (Žen): Meni je glazba najbitniji se-gment u životu. Bilo bi divno imati sve vrijeme svijeta samo za stvaranje i izvo-đenje glazbe bez potrebe da radim još nešto čime bih se prehranjivala, no smatram da je to rijetko moguće bez pristajanja na kompromise.

Lucija (Punčke): Rado bih se bavila glazbom profesionalno, ali treba imati plan B, tako da ujedno i studiram.

Ambicije i planovi za 2014.?

Dunja (Lovely Quinces): Svirati, stvarati, putovati, predstaviti svoju glazbu pred što širim krugom ljudi, bez obzira na to gdje žive i na koji način konzumiraju glazbu. U ožujku nastupam na festivalu SXSW u Teksasu i to mi je za sada pri-oritet što se inozemnih nastupa tiče, jer je ipak riječ o velikom festivalu. Nakon toga, nadam se da ću 2014. nastupati i dalje u inozemstvu, bilo u Europi ili pre-ko bare, ili u našoj regiji.

Eva (Žen): Žen ove godine planira od-svirati seriju koncerata po Europi. U si-ječnju smo imale dvije mini turneje po Sloveniji i Austriji, a planiramo i dulju tur-

neju na proljeće. Radimo i na novom al-bumu, a planiramo objaviti i split izda-nja s još nekim autorima koji također objavljuju za Unrecords.

Lucija (Punčke): Cilj je predstaviti album sviranjem po cijeloj regiji, probiti led on-dje gdje još nije probijen i raditi na no-vim stvarima. Izlazak albuma gledamo kao početak jer ćemo tek sada poka-zati koliko smo voljne gristi i napredova-ti. Uživamo u svakoj svirci i zato nastoji-mo da ih bude što više. Lovely Quinces

ZVO

NIM

IR F

ERIN

A

Žen

DAR

KO V

AUPO

TIć

Punčke

SILV

IJO

SEL

MAN

Dunja (Lovely Quinces): Što više vrijeme odmiče,

sumnjam da ću ikada pisati pjesme na materinjem jeziku

Lucija (Punčke): Tek ćemo sada pokazati koliko smo

voljne gristi i napredovati

Eva (Žen): Inspiraciju nalazim u drveću, ljudima,

životinjama, bojama, kamenju, stripovima…

42 43

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Siniša Škarica

E vo, kako je danas u ovom globalnom selu sve javna tajna, objav-ljujem vam bez gri-žnje savjesti: Euterpin dugovječni ljubavnik

gospon Milutin Vandekar ušao je ovih dana (16. ožujka) u

devedeset prvu godinu! Na njegovu konkubinu već odavna su navikli i obi-telj i prijatelji; svi su je prihvatili, ali on joj je ostao, kako to i biva s vječnim ljubav-nicama, nekako dužan.

Kako je sve počelo

Davno je to počelo, prije nego što je upoznao svoju gospođu Dunju, prije nego što su stigla njihova djeca. Poče-

lo je to uz satove klavira, još u pučkoj školi, pa na čajankama u gimnaziji. Ne znam kako su na to gledali mama Mi-lica, tata Vandekar ili baka Marija (djed Stjepan već je bio davno oplakan kao Stjepan Radić, hrvatski pučki vođa i martir), ali ljubav se nastavila i na zagre-bačkoj Muzičkoj akademiji, usporedno sa studiranjem na Medicinskom fakul-tetu. Ratne godine nisu uvijek i svuda

izgledale onakve kakve ih znamo iz ju-goslavenskih filmova i satova povijesti. Milutin, zapravo Krešo, jer mu je to bilo i drugo, krsno ime, a tako su ga u obitelj-skom krugu i zvali, svirao je u Big ban-du Zlatka Černjula, u Big bandu Ro-manija i njegovu malom sastavu, pa u Domobranskom big bandu. Sviralo se u Kinu Grič na Kvatriću, u Radničkom domu (danas Tvornici kulture), svira-lo se, sviralo... A onda poslije rata, Do-

mobranski big band pretvorio se u Big band 32. divizije, a Milutin je u slobodi ljubovao i uz Orkestar braće Johan te kako to i priliči uz Big band Fiskultur-nog društva Sloboda, na prvim čajan-kama u Glazbenjaku. Uz sve to stigao je i diplomirati na medicini i već 1950. postati savjetnik Instituta za medicin-ska istraživanja u Zagrebu.

Šlager nad šlagerima

Prvi plodovi njegove ljubavi bili su Ju-gotonovi šelaci s Plesnim orkestrom Radio Zagreba u kojem je i svirao, a prva velika uspješnica: Mala djevoj-čica (odmah pa žensko!) s premijer-nog festivala jugoslavenske radiodifu-zije u Opatiji 1958. Postao je to šlager nad šlagerima, napisao ga je nadah-nut onim konzumerističkim stihovima

Tata, kupi mi auto (čini se prvim takvim u onom društvu) svoje sestrične Mire Košutić, alias Alke Ruben, udane kao Mira Dupelj, na kraju kao pjesnikinje, književnice, prevoditeljice Dunje Robić, koja će biti nekom vrstom njegova pi-smonoše i hrabriti ga u ljubavi s Euter-pom. Tako će se na sljedećem Zagre-bu ‘59. postaviti nagradno pitanje Lju-bav ili šala: pobijedili su! S ljubavlju se

ne treba šaliti!

A zapravo stvari su postale ozbiljne još od Rapsodije za tru-blju i orkestar i Fan-tazije za rog i orke-star, 1951. i 1952., zaključno s Concer-tinom za klavir i orke-star 1963. Istodob-no Sretna luka, Volim kišu, Ti si moj zavičaj, Dođi, olujo, Bolero u noći, More, moje Ja-dransko more, Us-pavanka... Laka stra-na ljubavi bila je za-mamna. No činilo se da je stvarni ži-vot nudio Arkadiju. Vandekar je napo-kon morao odluči-ti: skladatelj ili toksi-kolog? Od 1965. je u Švicarskoj, gdje do umirovljenja radi kao znanstvenik pri UNESCO–u. Metre-sa je ostavljena sve dok se devedesetih nije pojavila Maruli-ćeva Judita. Njegova Alka Ruben je ovaj put kao Dunja Robić napisala operni libre-to, ali žena snuje... Mira Košutić ili Mira Dupelj ili Alka Ruben ili Dunja Robić, mož-da je potražila novu inkarnaciju.

Uglavnom, Vande-karovi su više–ma-nje i dalje u švicar-skoj Arkadiji, a Mi-lutinove pjesme više–manje u nje-govoj Hrvatskoj.

Milutin Vandekar ro-đen je 15. ožujka 1924. u Zagrebu.

Kao stvaralac zabavnih melodija zauzi-ma jedno od najistaknutijih mjesta pe-desetih i šezdesetih godina u Hrvat-skoj. Njegove se kompozicije odlikuju izvrsnom harmonijskom i kontrapun-ktičkom obradom. (Iz Leksikona jugo-slavenske muzike, Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, u Zagrebu 1984. godine.)

Sretan rođendan, gospodine Vandekar!

Mala djevojčica s premijernog

festivala jugoslavenske radiodifuzije u Opatiji 1958. postao je šlager nad šlagerima, prema stihovima skladateljeve sestrične Mire Košutić, alias Alke Ruben, udane kao Mira Dupelj, na kraju pjesnikinje, književnice, prevoditeljice Dunje Robić

90. rođendan Euterpina dugovječnog ljubavnika, hrvatskog skladatelja i liječnika

Milutin Vandekar i njegova ljubavLaka strana ljubavi bila je zamamna. No činilo se da je stvarni život nudio Arkadiju

Milutin Vandekar: Moja mala djevojčica — s kćerkicom Majom (1962.)

U povodu 87. rođendana našeg istaknutog člana (12. veljače 2014.)

Pero Gotovac: Nikad se nisam »furao« na svojega ocaU dvotomnom Leksikonu jugoslavenske muzike Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, objavljenom 1984. godine, nailazimo na formulaciju biblijskog tona: Pero Gotovac... sin Jakovljev

Razgovarao: Siniša Škarica

K ad sam pisao bilješ-ku za tvoj još neo-bjavljeni trostruki CD box osvježavajući osnovne podatke iz tvoje biografije, u

dvotomnom Leksikonu jugoslavenske muzike Leksikografskog zavoda Miro-slava Krleže, objavljenom 1984. godine, zapazio sam formulaciju biblijskog tona: Pero Gotovac... sin Jakovljev. Počeo sam time: Pero Gotovac oduvijek je bio odre-đen karmom slavnog oca. Možemo li početi od te tvrdnje? Je li otac Jakov bio strog? Nisi li pred kritičkim očevim po-gledom tražio zaklon kazališnih zastora i mizanscene, prepuštajući svoje lake komade ukusu publike, tom jedinom mjerilu koje presuđuje o sudbini sklada-telja zabavne glazbe?

Zgodno… Dotaknuta je tema koja nije nezanimljiva... Nije ništa neobično, da-pače je i logično, da sinovi »preuzima-ju« očeve profesije. No moj otac nije ni trenutka, ni u kakvom obliku utje-cao na moju odluku da studiram glaz-bu. Mislim da sam »postao glazbenik« prije kao teoretičar, nego kao »prakti-čar«. Otac nije imao smisla za peda-gogiju, no znao me informirati o deta-ljima kad sam promatrao kako sklada, i posebno kad piše partiture. Uvijek me upućivao na svoju prebogatu bibliote-ku. Više nego idealne okolnosti za ka-snijeg studenta glazbe. Možda je koji-put bilo malko naporno biti sin »velikog oca« i pritom opažati da netko poku-šava komparirati vaš rad. Smiješno. Ni-kada se nisam »furao« — kako se to u slengu kaže — na svojega oca. Baš naprotiv, pazio sam tek da ga ne »iz-dam« kojim pogrešnim životnim pote-zom. Što se tiče lakih komada ili »za-bavne glazbe«, mislim da nije grijeh ba-viti se time. Posebno kad si mlad. Nije sad trenutak da navodim poimence, dakako, uz anegdote, slične »grijehe« naših uvaženih veterana i potvrđenih glazbenih umjetnika koji su prolazili slič-na razdoblja. Jednom sam parafrazirao često korištenu izjavu da postoji samo »dobra« i »loša« glazba (ozbiljna/zabav-na?!). Tada rekoh da postoji samo »ta-

lentirana« i ona »manje talentirana«. Da-kako, nastojeći da se elegantno izra-zim... ha, ha!

Kako je s glazbom zapravo počelo? U ra-nom djetinjstvu? U tinejdžerskoj dobi? Prvi pokušaji?

Kao dječak, nešto sam pokušao »gudi-ti« prije nego što me je legendarni prof. Matz upoznao s notama i petocrtjem. Ali moja znatiželja se rasula u mnogo smjerova. Mislim da je presudni trenu-tak bio u petom razredu gimnazije, kad mi je prof. Marko Tajčević — inače pri-padnik takozvane »hrvatske petorice«, koji su se tako nazivali šaleći se jer su bili zadojeni »autohtonošću nacional-nog glazbenog jezika« — dakle, kao vrstan pedagog, jednog dana otkrio sve »čarolije« kvintnog i kvartnog kru-ga. Potom, dobio sam na poklon jednu malu harmoniku »dugmetaru« i narav-no prosviravši na njoj, jednostavno sam pratnju lijeve ruke prebacio na glasovir.

Prvi iskorak

Tu je moja »teoretska potkovanost« uvjetovala da sam posegnuo i za not-nim papirom.

Zagrebačka naklada Albini tiskala je 1943. dva moja šlagera. Radio posta-ja Zagreb snimila ih je za potrebe pro-grama. Taj moj prvi javni iskorak u glaz-bi, bez obzira na simpatičnost amate-rizma, kao da označava početak. Do-duše beznačajan, no ipak… 71 godina!

U to vrijeme vladao je estradnom glaz-bom u Hrvatskoj Neno Grčević, posli-je liječnik i akademik, svojom zadivlju-jućom melodijskom invencijom i »mo-dernošću«. Mi klinci smo u njemu vidjeli svoj ideal i »učili« od njega. Nema ni-šta zla u tome. Za njegov 85. rođendan osobno sam mu predao plaketu Druš-tva skladatelja u povodu održavanja Zagrebačkog festivala zabavne glazbe. Bilo je pomalo dirljivo.

Je li Muzička akademija bila prvi izbor? Na Akademiji si završio studij Teoret-sko–folklornog smjera s diplomskom radnjom iz etnomuzikologije. Je li i to očev DNK: snažna nacionalna crta i po-treba traganja za glazbenim etnosom?

Ne, već sam rekao, nije bilo posebnog očeva utjecaja; prije su to okolnosti u kojima je odrastala moja poslijeratna generacija. Obično je u šali znam na-zivati generacijom »omladinske pruge«. Moja Himna IV radne brigade pjeva-la se masovno na gradilištima. Tu sam već bio podosta pismen, pa su i note objavljene u časopisu Srednjoškolac.

Počele su se formirati mješovite gi-mnazije, pjevali smo u zboru, plesa-li folklor, glumili smo, režirali, dirigirali i otkrivali vlastite sklonosti. Bez obzira na moje prijašnje glazbeno educiranje

kod sjajnog prof. Frana Lhotke, kojemu me otac poslao učiti harmoniju, i posli-je, prisjećam se, harmonijskih analiza »sporednih četverozvuka« uz isto tako sjajnog Albu Vidakovića. Na školskom satu s nama je »proučavao«, recimo, Cola Portera, čije smo note donijeli u školu: Night and Day! Nismo tada slu-tili kamo će nas odvesti »novi putovi«... Dio »izgubljene mladosti« ratnih dana nastojalo se vjerojatno nadoknaditi u posebnom druženju različitih sadrža-ja. Zborovi Joža Vlahović i Ivan Goran Kovačić te legendarni profesionalizira-ni Lado daleki su odsjaj tog vremena.

Odrasli smo i ne znamo više voljeti… Često sam razmišljao je li to bio neki nukleus budućih zbivanja u svijetu kojim

sam se kretao. U svijetu generacije koja je mogla i takvim stihom izreći svoje viđenje, svoje trajanje? Ta pjesma gotovo da je anticipirala autorski jezik dolazeće mediteranske skladateljske generacije koja nije doživljavala »more i čemprese« kroz likove Marina i Marice.

Pero Gotovac

44 45

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Pionirska vremena

Uvjetovano kadrovskim potrebama, postavljen je u ono doba na Muzičkoj akademiji Folklorno–teoretski studij sa specifičnim muzikološkim sadržajem. Danas je »folklor« ukinut (?!?) te je ostao samo Pedagoški, odnosno Teoretski studij. Tek pamtim da su svi predmeti bili »diplomski«. Čini mi se da sam bio jedini u grupi kolega–teoretičara koji je

prihvatio radnju iz »etnomuzikologije«. Neću nikada zaboraviti kad sam do-nio kući sopele i »učio« ih svirati, a pret-hodno prema Kiriginovoj metodologiji »lichttona« na filmskoj vrpci među prvi-ma pribilježio preciznije intervalske od-nose »istarske ljestvice«. Zgodna »pio-nirska vremena«… Danas bi se samo pritisnuo gumb na mjernom digitalnom instrumentu, a kazaljka bi jednostav-no pokazala željenu frekvenciju. Nije mi poznato zašto je ukinut kolegij spo-menutog segmenta muzikologije. To što sam pokazivao posebne sklonosti prema toj glazbenoj materiji može se naslutiti iz svega navedenog. Ali imao sam i posebnu sklonost prema tehnič-kim sadržajima, elektronici i fizici, od-nosno akustici. Dr. Vinko Žganec, ko-jemu sam bio povremeni demonstra-tor, očekivao me ozbiljno nakon stu-dija u svojem Institutu. Uvrijedio se, jer sam ga »izdao« odlazeći neočekivano u diskografiju.

Kako i kada je došlo do zaposlenja u Ju-gotonu? Znam onu priču o novinskom oglasu u kojem se tražio »muzički refe-rent s kvalifikacijama«, dakle?

Moj boravak u Gundulićevoj trajao je šest godina: četiri godine srednje koje sam apsolvirao u dvije i zatim četiri go-dine visoke. Moj gotovo cjelodnevni boravak u toj zgradi gdje je stanovala glazba, bilo je izvan svake sumnje jed-

no od najuzbudljivijih razdoblja mojeg zrenja. Zaboravio sam sva lutanja po medicini, filozofiji, književnosti i povije-sti umjetnosti. Stigao sam, držeći se za ruku s »glazbeno–predestiniranom« Beatom Domić te uz neke diferencijal-ne ispite upisao glazbeno naukovanje. Slušao sam predavanja Lhotke, Cipre, Odaka, Bjelinskog, Zlatića, Kovačevi-ća, Devčića i, rekoh, Žganca, i pratio dirigentske čarolije Friedricha Zauna, koje nam je prenosio sjajni, šarmantni i dosta strogi Milan Horvat. Sve što se događalo tih godina zahtijevalo bi sa-svim drukčiji pristup sjećanjima koja su obilovala lijepim sadržajnim, ali i nekim vrlo neugodnim situacijama. No to nije u konačnici izmijenilo daljnji put mojih glazbenih otkrivanja. Lutajući gradom s »papirom« u ruci, osjetio sam neku pra-zninu u dotadašnjoj svakodnevici. Za-ručnica Dubravka, famozna pijanistica, ostala je da okonča svoj studij klavira, a ja sam u dnevnim novinama naišao

na Jugotonov oglas kojim traže muzič-kog, kvalificiranog »referenta«. Tada su svi i svugdje bili »referenti«! Otišao sam u Ilicu 213, na kraj, gotovo do okretišta tramvaja i tamo ostao — sedamnaest godina.

Mislim da je važno navesti da je slu-čajnost — a ona je gotovo redovito prisutna u ključnim životnim trenuci-ma — uvjetovala neke moje glazbene

aktivnosti. Kao što sam slučajno reagirao na po-ziv i traženje »muzičko-ga referenta«, tako je i Jugoton naišao na oso-bu koju su tražili, ali za-pravo i ne znajući toč-no što trebaju. Znali su kako se ploča tiska, no o »predradnjama« nisu mogli znati. Recimo, putovao sam u Češku i Njemačku poslovno, radi razmjene snimki, ali pritom sam sve slobod-no vrijeme posjećivao tonske studije i urednič-ke kancelarije skupljaju-ći dragocjena iskustva. Kompletan »proizvodni lanac«, od odabira ma-terijala, izdavačke, ad-ministrativne i pravne »papirologije«, organiza-cije i produkcije pri sni-manju, manipulacije ala-tima registracije zvuka i postprodukcije, mon-taže, »urezivanja« folija, kao i praćenja galvani-zacije i kontrole prvih otisaka, da ne govori-mo o »dizajnerskim za-hvatima« u opremi pro-dukta — sve osim dis-tribucije na tržištu — sve je to bio zadatak »muzičkoga referenta« na početku mojeg dis-

kografskoga puta. Naravno da si ja pri-tom ne pripisujem zasluge pronalaska »tople vode«. Hrvatska diskografija da-tira ipak nešto prije, no to je prvi put da je stasala na rudimentarnim temeljima male proizvodnje, u trenucima ambici-oznih planova općeg rasta i industrija-lizacije zemlje, poprimila sustavnu or-ganizaciju prema iskustvenim metoda-ma. Dakako, uz primjenu nove revolu-cije na području registracije tona i nje-gove reprodukcije.

Bili smo anonimni

Kao urednik, stidljivo si potpisao svoje prve šlagere kao P. Fatti: Htio bih ti reći i Prva ljubav, koje su snimili Dušan Jak-šić i Ivo Robić. Godine 1959. zabilježio si u vlastitoj obradi dječje brojalice En ten tini, EP ploču koja će se desetljeći-ma prodavati i ostati naslijeđem za bu-duća pokoljenja. Sedamdesetih ćeš pi-sati glazbu za cijelu seriju dramatizira-

nih dobro poznatih dječjih priča: za Vuk i sedam kozlića, Crvenkapicu, Snjegu-ljicu, Čudnovate zgode šegrta Hlapića... Pisao si i za Jugotonovu ambicioznu Discothaliju, ediciju koja je zaboravu otimala velike glasove glumišta, pjesni-ke, pisce: Robinju, Areteja, Gartlic kaj-kavski, Peru Kvrgića, Mišu Martinovića, Lina Šapru, Dobrišu Cesarića, Dragutina Tadijanovića...

Moje glazbene sklonosti, ali i poznava-nje materije, iskazale su se poslije kad se izdavački repertoar uvelike proširio. Autorsko–pravne spoznaje nosio sam iz roditeljskog doma. Poznato mi je bilo i notno izdavaštvo, kao prateći para-metar pri registraciji zaštićenih glazbe-nih djela. Zanimljivo! Dugo nisam mo-gao dokazati da je Jugoton izdavačka organizacija. Bili smo svrstani u »kemij-sku industriju«, zbog toga što je sirovina za tada još tvrde »šelak« ploče, a poslije »vinil«, bio kemijskog temelja! Besmisli-ca, ali ipak, nažalost — istinita! Tada, u općoj kolektivizaciji rada, urednici i pro-ducenti kao i ostali kreatori produkta, nisu smjeli potpisivati svoja izdanja. Bili smo anonimni, sve do trenutka kad je, dosta vremena poslije, urednički posao diskografa izjednačen s pozivom ured-nika i novinara. No tada sam već stajao za pultom Kazališta Komedija i preuzi-mao repertoar nažalost prerano obo-ljeloga Ferde Pomykala. To već ide u nastavak priče.

Iako nikad nisi bio muzički direktor tvrt-ke, kao što je to recimo bio prof. Vla-do Seljan, realno, s urednikom progra-ma i muzičke proizvodnje Radio Zagre-ba Stjepanom Mihaljincem te dirigen-tom i producentom Muzičke proizvodnje RTV Zagreb Nikicom Kalogjerom, činio si trio ključnih ljudi domaće zabavno-glazbene industrije šezdesetih. S jedne strane, dakle, stekao si reputaciju dis-kografskog moćnika, a s druge, kao va-žan skladatelj, dirigent, aranžer, nisi li se nalazio u — danas je to vrlo aktualno — svojevrsnom sukobu interesa? Nije li taj ambigvitet zapravo ozbiljno zaprije-čio da se razmaše tvoj kreativni ego, od-nosno nije li to štetilo tvojim autorskim ambicijama i potencijalima? I obratno: nije li te upravo želja da pišeš spreča-vala da se predaš profesiji, da i formal-no odeš do vrha diskografske hijerarhij-ske ljestvice?

Nisam htio biti direktor ni glavni ured-nik. To je bila administrativna funkcija, kojoj sam ja u međuvremenu pripre-mio »opis radnog mjesta«. Kao praktič-ni glazbenik, okružen uglavnom popu-larnom glazbom koja je imala razumlji-vo veći broj konzumenata, pa prema tome i kupaca, bio sam ujedno uklju-čen u krug koji sam nazivao »produk-cijskom jezgrom«. S jedne strane indu-strija, tržište, tražili su sve veće nakla-de, ali i sve veći broj novih naslova. S druge strane, kapaciteti su bili ograni-čeni. Više nisam sam mogao sve to re-alizirati. Tada sam »izmislio« producen-

te, vanjske suradnike. Dobivali bi zada-tak o projektu, obično LP ploče. To su uglavnom bili kolege s iskustvom i po-tvrđenim rezultatima. Jedan jedini put u životu sam u okviru svojih funkcija jed-nog svojega kolegu stavio na »jedno-godišnji led«. Jednom me je jako jav-no povrijedio, zaista bez razloga. Pr-vom prilikom sam se »osvetio« i poka-zao svoju »moć«. Naravno da sam se poslije stidio toga, jer je to bilo protiv-no mojoj prirodi. Pokušao sam ispravi-ti »kaznu« dajući dotičnome otvorene ruke u smislu odabira i realizacije že-ljenog projekta. Projekt nije uspio mož-da baš zbog toga što sam digao ruke od njega, prepuštajući da se sam uga-si zbog pogrešno odabranog trenutka. Svoju sam savjest »oprao«, a za ostalo se nisam smatrao odgovornim. Danas smo već davno »prerasli kratke hlače« te poučeni mudrošću životnih iskusta-va, smijemo se obostrano našem »su-kobu« i »osveti«, i pri susretu nalazimo zajedničke razloge za druženje.

Diskografija je bujala, i tehnički i eko-nomski. Osobno, sudjelovao sam, ali samo povremeno, u nekim festivalskim projektima, temeljem općih natječajnih propozicija. Tako sam bio registriran i na nosačima zvuka. »Sukob intere-sa«, kad bi netko i pokušao spomenuti u vezi s mojim funkcijama, posebno u diskografiji, na svoju žalost ne bi našao dokaza za tu sumnju. Pomalo nema-ran prema vlastitom radu, i skladbama, koje su uglavnom nastajale na odabiru dobrih stihova, tražio sam mogućnost izraza u vrlo širokoj lepezi žanrovskih i stilskih oblika.

Nikad nisam »popovao«

Otkrio si neka imena, mnogima si pomo-gao da se uspnu do zvijezda na estrad-nom nebu — da spomenem samo dvoji-cu: Mišu Kovača i Ibricu Jusića. Mnogi-ma si otvorio vrata uspjeha, recimo Đeli Jusiću i slavljenim Dubrovačkim truba-durima; oblikovao si glazbene trendove i imidž tvrtke koja je bila stjegonošom zabavne i pop glazbe bivše države. Pot-pisao si neke ključne ploče hrvatskog i jugoslavenskog rocka; prvi singl uopće, onaj Bijelih strijela iz 1962. i prvi autor-ski album, onaj Drage Mlinarca i Grupe 220 — Naši dani, premda ostaje zabi-lježeno da si iz studija otpravio u svijet mladog Karla Metikoša, koji će ti se vra-titi u isti taj studio kao Matt Collins! Je li sve to moglo biti neka vrsta kompen-zacije za donekle suženu slobodu vlasti-tog autorstva ili je riječ o pozivu koji nije trpio konkurenciju?

Lijepo je čuti kako netko pronalazi de-talje mojega uredničkog djelovanja u diskografiji. Pustimo sad producent-stvo i urednikovanje. To što se u vrije-me mojega djelovanja u Jugotonu nije snimila ni jedna nota bez moje prisut-nosti, pripada »opisu radnog mjesta«.

Moja sklonost prema nadarenim mla-dim glazbenicima bila je pitanje »profe-sionalnog zadatka«, ali i urođeni impuls i potreba prenošenja vlastitih iskusta-va drugome. Povremeno sam se bavio i edukacijom. Bio sam i suorganizator glazbenih tečajeva opismenjivanja izra-zito nadarenih amatera, koji su zaslužili tu pažnju, zaslužili upoznati bogatstvo općeg glazbenoga fundusa naše sre-dine. Pritom nikada nisam »popovao«. Neki su me poslušali, neki ne. Od ne-kih sam i ja naučio štošta do tada meni nepoznato. Inače, sjećam se briljan-tne makedonske grupe Steve Teodo-sijevskog s famoznom Esmom Redže-povom. Dolazili bi u studio i »svi svirali sve«. Uočivši manu, na licu mjesta sam doslovce sugerirao kako će ekonomič-nije prezentirati svoje umijeće. Zapravo »izaranžirao« bih izvedbu prema nače-lu opće glazbene arhitekture ili ako baš hoćete — estetike. Pametan Stevo, shvatio je odmah što sugeriram. Do-govorili smo da za drugi put, kako ne bismo gubili vrijeme u »repeticijama«, pripremi ansambl za snimanje. Poslu-šao me i sjajno dotjerao svoje glazbene »virtuozitete«. Na jednom od posljed-njih snimanja rekao sam: Stevo, sad ste svi zreli za parišku Olimpiju. Instin-kt me nije prevario. Za nekoliko tjeda-na krenula je Esma i njezina družina put međunarodnih uspjeha.

»Fenomen Mišo«

Svi smo odrastali i skupljali životna iskustva. Recimo, dobio sam u Spli-tu nagradu za aranžman vlastite pje-sme pod naslovom Odrasli smo (Split ‘65., nap. ur.). Stihove je napisala Vesna Lukatela. Pjesma je iskazivala neke in-timne vibracije generacije u kontekstu »novog vremena« koje se upravo for-miralo. Klimaks Lukatelinih stihova je u trenutku kad kaže: ….Odrasli smo i ne znamo više voljeti… Toga sam se pri-sjetio maločas. Često sam razmišljao je li to bio neki nukleus budućih zbiva-nja u svijetu kojim sam se kretao. U svi-jetu generacije koja je mogla i takvim stihom izreći svoje viđenje, svoje traja-nje? Ta pjesma gotovo da je anticipira-la autorski jezik dolazeće mediteranske skladateljske generacije koja nije doživ-ljavala »more i čemprese« kroz likove »Marina i Marice«. Možda griješim ovo-ga trenutka tako razmišljajući, nisam si-guran imam li pravo na to? Dobio sam nagradu samo za aranžman vlastite skladbe! Zgodan je to »štiklec«. Možda je bio nesporazum, a možda…? Nije me uopće pogodilo. Bio sam zadovo-ljan izvedbom. Pjevala je velika Tereza, koja je vukla za sobom Mišu Kovača u Prohaskinu aranžmanu. Tu sam naslu-tio da se javlja i »fenomen Mišo«! I opet sam ponovno učio zapažajući neke de-talje. Kojiput u šali kažem da je taj dragi momak još uvijek za mene »enigma«, kao i na početku. Osvojio me u času kad je stupio u redakciju Jugotona i ka-

zao: Ja bi ‘tija pivat! Kasnija zbivanja na estradi nosila su mnogo kontroverznih situacija, a pomalo i nesporazuma. Ro-mantičnost estradnog okruženja pola-ko se rastakala. Kao da se otela kon-troli. Na sreću, oslobodio sam se ne-kih moralnih obaveza javnog djelovanja i zaplovio sasvim drugim morem, bez obzira na to što je i na njemu znao kat-kad puhnuti lebić.

Ipak, stigao si napisati neke evergri-ne naše popularne glazbe: Baladu, Još uvijek ne znam neke važne stvari, Fini-li su, Mare, bali, Nikolinu, Don Pasqu-alea, Zemljo moja, Ne dajte da vas za-vedu... uvijek na pola puta do tzv. šan-sone, kao i one koje su svojom formom bile njezinim oglednim naslovima, pri-mjerice Mačku i Celuloidnog pajaca. Ili one nadahnute našom bogatom folklor-nom tradicijom, uvodne teme iz seri-ja Naše malo misto, Velo misto, pa Ku-kuruzi se njišu; Mesec, seno i noć i Na vajnkušeku glava svojim su akordom i lirikom prethodile Festivalu kajkavskih popevki. Ono što je očevidno jest da ti je rukopis uvijek bio uvjetovan pjesnič-kom rimom ili možda još preciznije, tvoj doživljaj glazbe tražio je poetsku riječ: Tomislav Zuppa, Miroslav Slavko Mađer, Stjepan Jakševac, Drago Britvić, Vesna Lukatela, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Golob... da, iznad svih, tvoj vršnjak, na-žalost pokojni, Zvonimir Golob. Nedavno si mu, a u povodu obljetnice Zagrebačke škole šansone, posvetio i svoje stihove?

Da, očito je da smo dotakli, onako, napreskokce, vrijeme intenzivne pro-dukcije glazbe. No u nekim bitnim se-gmentima svjedočili smo i zapaženom usponu talentiranih i ambicioznih, koji nisu težili samo »zabavi« i »neangažira-nom opuštanju«. Generacija je davno zaboravila »omladinske pruge« i »udar-ničke značke«, pa već odrasla, školo-vana, intelektualno i emotivno sazrela, počela je promatrati svijet drugačijim očima, pronalazeći nove dimenzije. Ja pak, preangažiran, u pomanjkanju vre-mena, morao sam se zadovoljavati tzv. malim formama. Povremena javna pri-znanja i trofeji donosili su radost i po-nos. Osobno sam sugerirao novinaru Marinu Zurlu da pokrene akciju dodje-le nagrada u obliku nekakve simbolič-ne figure ili plakete. Novčane nagrade se potroše i ostaju samo uspomene bez »dokumentacije«. Tjednik Arena inaugurirao je kipić Sirenu, koju je do-djeljivao prvonagrađenoj pjesmi na Za-grebačkom festivalu. Izniknuvši iz ano-nimnosti, famozna Ana Štefok omo-gućila je prvo mjesto Baladi. Stihove Zvonka Goloba skladao sam u maniri upravo velike romantične balade, me-đutim ne očekujući neki veći rezultat. Dogodilo se neočekivano. Poslije smo Zvonko i ja doživjeli trenutke zadovolj-stva, na Večeri šansona Zagrebačkog festivala, kad smo pobijedili uzastopno tri puta. To se rijetko događa i u špor-tu. Kronike nisu zabilježile taj detalj. Ja

sam pak uočio — brzu zaboravljivost. No tada sam već bio u »drugom filmu«.

Klasični živčani slom

Pisao si za to vrijeme kod nas inovativ-ne aranžmane. Sa Stipicom Kalogjerom prvi si koristio barokne händelovske fi-gure pop–glazbe, prvi (uz Esada Arna-utalića) štrajh uz rock–grupu: Pismo, Znat ćeš. I ponovno: koliko je sve to bilo nedovoljno i zapravo frustrirajuće za

kreativnog glazbenika koji je istodobno morao administrirati, ispunjavati ured-ničke plahte i dosjee? Je li to bio tre-nutak kad si nakon antologijskih albu-ma Timea i Josipe Lisac, ipak 1973. re-kao zbogom Jugotonu, prihvatio ponu-du Komedije i postao dirigent tog ugled-nog teatra koji je poglavito popularizirao operetu i mjuzikl?

U postavljenim pitanjima dosta je toga navedeno što nosi i sam odgovor. Da-kle, retoričke su prirode. Već sam re-kao da ja nisam htio biti »glavni ured-nik«. Moj svijet je bio tonski studio, uz moje tehničare i ton–majstore. Dogo-dile su se neke »nepodopštine« unutar »kuće«, i ja kao »glazbenik«, zbog ne-kih »sukoba interesa« u kojima uopće nisam sudjelovao, izgubio sam šansu da pro futuro ipak sjednem za mirnije radno mjesto. Bilo je i dramatičnih tre-nutaka. Jednoga jutra, nakon nepros-pavane noći u studiju, ipak sam do-šao u redakciju da kontroliram je li za-vršen važan proizvodni zadatak. Po-gon ne smije stati. Dočekao me »per-sonalni« i s pozicija svojega »olimpskog stupidnog mira«, počeo me maltreti-rati nekim propisima discipline i sličnih gluposti. Dobio sam »klasični živčani slom« i jednostavno mu prevrnuo na-glavce radnu sobu, koja je zasigurno bila ljepša i udobnija nego naša ured-nička. Vrag je uzeo šalu. Svi su zna-li da nisam ništa kriv. Stavili su me na poštedu, a moj »personalni« bježao je preda mnom kao »vrag od tamjana«. I onda, opet sretna slučajnost promije-nila je moje glazbeničke pute. Davno

Mislim da je važno navesti da je slučajnost — a ona

je gotovo redovito prisutna u ključnim životnim trenucima — uvjetovala neke moje glazbene aktivnosti.

Tada, u općoj kolektivizaciji rada, urednici i producenti kao i ostali kreatori produkta, nisu smjeli potpisivati svoja izdanja.

U posjetu ocu Jakovu za Novu 1980., Pero i supruga Ljerka Marković, urednica Discothalije.

47

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Rođendani istaknutih članova

Rođen dan poslijeZvonko Špišić: Sedamdeset sedam godina

Piše: Siniša Škarica

N etko mi je za ručkom nato-čio: Na radiju su danas rekli da je Špišiću 77. rođendan!

O, Bože, zar još jedan promašaj! Pa da, Špišiću jest rođendan, ali ne danas, 26. veljače, nego je bio jučer, 25. veljače, kao Georgeu Harrisonu! Žurim provjeriti samoga sebe i otvaram svoju Zlatnu kolek-ciju Zvonka Špišića, piše: kompozi-tor zabavne glazbe i šansonijer (25. veljače 1937.).

Dakle, jučer mu je, računam, bilo 77 godina. Idem ga smjesta na-zvati i čestitati mu. Skoro je sedam navečer, prolazi srijeda, 26. veljače, mislim, valjda će mi se javiti. Javlja se dobro poznati glas: Molim? — Zvonko, evo pomladit ću te za je-dan dan, čestitam ti od sveg srca, puno sreće, zdravlja, ljubavi... — Ma, što bi me pomladio, oni iz bio-grafija su me — pa i ti — godinama za jedan dan činili starijim. Danas mi je rođendan. Rođen sam 26., a ne 25. kako tamo i svugdje sto-ji, ali mi se nije dalo ispravljati krivi podatak, jednom objavljen, na sto mjesta prepisan. U svako slučaju, hvala ti!

Najzagrebačkiji pjesnik

Eto, takav je Zvonko Špišić: nije mu se dalo ispravljati krivi nadnevak vlastita rođenja, a kako bi tek bio voljan ispravljati brojne kompilatore vlastitih mu pjesmarica, među ko-jima sam se našao i ja, želeći više a dobio manje, odabravši pogreš-nu, skraćenu verziju Zagrebačkih špancirancija, bez onog znameni-tog Crnecova stiha od Zagreba su samo Zagrepčanke lepše.

Svejedno, silno je ponosan kako mu je mladi beogradski pisac Pre-drag Crnković posvetio svoj roman o Zagrebu Dobro jutro, gospodine S. Riječ je o fikciji koja se događa u negdašnjem Zagrebu, a dok se pri-premao za pisanje, podatke je pri-kupljao iz mojih šansona, istaknut će s neskrivenim ponosom.

Da, Zvonko Špišić vjerojatno je naj-zagrebačkiji zagrebački pjesnik čija je longplejka iz 1970., diskograf-sko remek–djelo Pjesme iz prize-

mnih ulica, zajedno s Milionerom, Vratima ruža, Kockarom, Biciklom, Trešnjavačkom baladom i spome-nutom himnom Zagrebu, Zagre-bačkim špancirancijama i brojnim drugima, najljepši soundtrack rod-nog mu grada.

Netko bi grdno »nadrapao«

Naći će on vremena i za zvučne razglednice Dalmacije i Hrvatskog zagorja: Dalmatinska elegija, Zvo-na moga grada, Barbara, Suza za zagorske brege, Kajkavska serana-da, Spi...

Davno sam donio odluku da neću pisati autobiografiju, iako »štofa« imam napretek. Životopis podrazu-mijeva pisanje istine, a u tom sluča-ju netko bi grdno »nadrapao«, jer to jednostavno tako biva. Ne može se svima ugoditi. S druge strane, ako bih »gladio« istinu, odnosno lagao, pisanje nema smisla, jer to onda ne bi bila biografija, nego fikcija. Kojoj nisam sklon. Zato ću sve što sam proživio i doživio sačuvati u svojem sjećanju, zaključit će Zvonko Špi-šić svojedobno u intervjuu Glorijinoj novinarki Tanji Vučičević.

I u svojim pjesmama, dodat ćemo, i zaželjeti mu sretnih 77!

prije, uočio sam u jednoj TV emisiji — je li iz Beograda ili Skoplja, ne sjećam se više — momke iz Dubrovnika; pje-vali su pjesmu Oj, djevojko, dušo moja meni nepoznatog Đele Jusića. Moj »urednički nos« naslutio je nadarenost tih mladića, posebice autora pjesme napisane upravo na tragu nastojanja autentičnog, autohtonog izraza. Vinku Lesiću, direktoru splitskoga festivala sugerirao sam Dubrovačke trubadure, jer o njima se radi, pa neka ih poslu-ša. To je bilo sve. Toga ljeta debitiraju-ći u Splitu, osvojili su gledalište nastu-pom i Đelinom novom pjesmom (Luda mladost, Split 1967., nap. ur.). Tako je počelo. Đelo nije zaboravio, pa je vra-tio povjerenje, zamolivši me da preuz-mem predstavu njegova mjuzikla Dun-do Maroje nakon premijere u Komediji (potkraj 1972., nap. ur.). Morao je natrag u Dubrovnik. Obiteljske obaveze po-stavljaju zahtjeve. Prihvatio sam i redo-vito vodio predstave. Dirigirajući i mati-neje, dolazio bih u redakciju u smokin-gu i vraćao se. Imao sam prekovreme-nih sati na bacanja. Još k tome nikad honorirane! Ponovno se našao netko sličan »personalnom« i počeo me mal-tretirati bez ikakva razumijevanja situa-cije. Ovaj put kap je prelila čašu. Šte-fančić je odmah prihvatio moju ponu-du da dođem k njemu. To više što je Ferdo Pomykalo počeo, unatoč svojoj hrabrosti, ozbiljno pobolijevati. Preki-nuo sam radni odnos, uzeo radnu knji-žicu i promijenio radno mjesto, sve za jedan dan. Srećom, iza mene je ostala sjajna mlada urednička garnitura, ško-lovana i spremna da nastavi uzbudljiv diskografski posao.

Kao »kazališno dijete«, brzo sam se snašao u novoj sredini. Dotadašnje vrijeme kontakta sa glazbenicima »iza stakla u režiji«, zamijenio sam živim kontaktom s čarolijom glazbenog ka-zališta u žanru s kojim sam stjecajem prilika drugovao sedamnaest godina! Počelo je nanovo, uz nova uzbuđenja i nova zadovoljstva.

Zagrepčanin si, Dalmatinac podrije-tlom. Fama o komotnim Dalmatincima, da upotrijebim taj eufemizam, kod tebe se ne može primijeniti. Je li zbog tvog velikog radnog angažmana i predanosti glazbi trpio privatni život, obitelj?

Moja sudbina je drukčija… U Zagre-bu sam Dalmoš, a kad odem »doli« — Purger! Što se pak tiče »privatnog živo-ta«, malo ćemo pričekati. Možda, ako, i kada, Cantus malko požuti! Ha, ha…!

Dobio si sva moguća priznanja: još te bivša država nagradila Ordenom rada sa srebrnim vijencem za prvu stereo snim-ku (1960.), dobitnik si — uz brojne Zlat-ne značke, Satire, Sidra, Trešnje (festi-valske nagrade) — i Vjesnikove nagra-de Josip Štolcer Slavenski 1987. godi-ne; nositelj si odličja Reda Danice hrvat-ske s likom Marka Marulića (1995.). Kao

diskograf, prvi si dobio životnog Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbe-noj kulturi. Osim toga, član si i Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog društva skla-datelja, a u potonjem i kao dugogodiš-nji član predsjedništva te kao mudri se-nior, sve donedavna, na funkcijama do-predsjednika i predsjednika. Pišeš i da-lje, poglavito klapsku i duhovnu glazbu. Svjedoči li o tvojoj uspješnosti i Porin iz 2003., u kategoriji najbolje folklorne pjesme Jubi’ ću te uvik iston miron (sti-hovi: Stana Klanac Tulić), s albuma Na omiškoj stini?

Priznanja koja sam primao za rad uvi-jek su budila radost i svojevrsni ponos, nadam se bez taštine. Vrlo rijetko sam spontano pristupao oblikovanju glaz-benih misli. Gotovo redovito je motiv bio javni natječaj ili narudžba. Uglav-nom kao podloga rimovani stih ili poe-zija. Kazališni »song« nastajao je u vri-jeme proba gotovo na pozornici. Daka-ko, ovisno o tome koji je zadatak i koja je ekipa. Ne bih znao potpuno razjasni-ti tajne stanja koncentracije. Možda je to individualno. Sreća je kad su rezultati afirmativni. Rjeđe sam dobivao prizna-nja stručne prirode. Nagrade su mi go-tovo uvijek bile »nagrade publike«. Neki brane tezu da one nisu potpuno mjero-davne. Dakako, važno je što se nagra-đuje i tko nagradu daje. Neke su na-grade s vremenom postale besmislene i polako gube dignitet. No o tome nije pristojno ni pametno govoriti, jer uvi-jek se može pogrešno tumačiti. Neka se kreće svojim utrtim putom čekajući iznova neko »novo doba i nove običa-je«. Među priznanjima imam svoje favo-rite i drage uspomene na koje me pod-sjećaju. To je dovoljno.

Prva ideja je uvijek najbolja

Na kraju, imaš li nešto što bi htio reći a ja te nisam pitao?

Nisam potpuno siguran… Drugo pak, ako i primijetim da nešto »fali«, a što bi možda bilo vrijedno pažnje, bojim se da to izrečem, sve u strahu da se »ne ponavljam«. Ima dosta biografskih po-dataka dostupnih na tiskanim strani-cama, a na internetu se nađe također štošta porazbacano i pribilježeno. Da, možda da spomenem iz kazališnog ži-vota, koji je tu ionako manje zastupljen, kako sam dirigirao Jadnicima koje je Komedija stavila na daske odmah na-kon pariške premijere (nap. ur. 1982.), a koji će a propos tri godine poslije, po-stavljeni na londonskom West Endu, postati svjetskim hitom!

Možda da napravim kratki popis sklad-bi, vlastitih favorita, koje nose sretne trenutke istinske inspiracije i svojevrsni časak inventivnog naboja. Dakako, i javnog priznanja. Pokušat ću!

Ovo je, dakle, izbor »favorita«, odno-

sno naslova, koji su na neki način po-sebno zanimljivi u mojem dugogodiš-njem javnom djelovanju. Redoslijed je proizvoljan.

Kukuruzi se njišu (Slavonija ‘69.) — pje-sma F. M. Mađera, izrazito autohtonog tipa, kako stiha tako i glazbe, vratila se na svoje ishodište i pjeva se u narodu kao izvorna narodna pjesma. Pjevači ne znaju reći iz kojeg je kraja, no tvrde da je »original«. Autorima je to poseban kompliment!

Finili su, Mare, bali (Split ‘69.) — stiho-vi Tomislava Zuppe temelje se na sta-roj dalmatinskoj poštapalici iz reperto-ara splitskih »mudrosti i legenda«. Vice Vukov ju je premijerno izveo dokazujući i svoje visoke interpretativne mogućno-sti. Vratila se u narod te je izvode klape u naturalnom obliku.

Balada (Zagreb ‘64.) — nastala slučaj-no kao »višak« i outsider!? Otvorila kari-jeru Ani Štefok, a Croatia Koncert, kao glazbena producentska organizacija, uvela je novinu u predstavljanju novoot-krivenih talenata. Te godine se prvi put umjesto novčane nagrade dodjeljuje Sirena tjednika Arena.

Majka Maru preko mora dala (Festival dalmatinskih klapa, Omiš, 1997., prva nagrada žirija) — pjesma je skladana na antologijske stihove narodne poe-tike. Dobila je kompliment da je »škol-ski primjer« korištenja brojnih glazbenih parametara dalmatinske klapske pje-sme te bez korištenja »citata«, poseb-no se približila svojem ishodištu. (Re-zultat »teorijskih« spoznaja s područja etnomuzikologije!)

Dite moje (Nemoj plaka’, spavaj sla’ko…) — prema izboru Arsena Dedi-ća, izvedena na »mini festivalu« Postir-ske Fraje ‘69. te postigla posebnu na-gradu u svojem žanru, dobivši unikatni trofej Zlatni satir (V. Michielli). Rimovana čestitka u obliku uspavanke Tomislava Zuppe, stigla mi je u povodu rođenja kćeri Katje. Emotivno inspirirana, nosi iskreni artistički naboj intime. Arsen nije slučajno inzistirao na izvedbi kad ju je kao selektor prosvirao. Hvala mu!

En ten tini — ciklus autentičnih stihova pokupljenih po dječjim igralištima. Svo-jom artističkom i sofisticiranom dora-dom uz glasovirsku pratnju, postigao je zavidnu popularnost. Uvršten je u me-todološko–pedagošku školsku literatu-ru kao vrlo prihvatljiv materijal. UNES-CO, u svojim posebnim izdanjima, uvr-stio je taj ciklus temeljem odabira u glazbenim središtima bivše države.

Ave Maria — glazbeni broj iz scenske muzike za Marinkovićevu dramu Gloria, u sjajnoj izvedbi zbora Zvjezdice, posti-gao je i međunarodne uspjehe. Ujed-no je i »slučajnost« koja je inaugurirala autorovu »znatiželju« za »duhovnu i sa-kralnu glazbu«.

Misa Delmata (za muški zbor), kao i ciklus Svim na zemlji mir, veselje — Zvjezdice sa Zagrebačkim solistima. »Klasični« pristup glazbenom materi-jalu, bez pomišljanja na profitabilnost »produkta«. To se događalo prije Jingle Bella, koji je poslije promijenio slobodni odabir željenog kod »konzumenta«. (Ne volim tu riječ, ako je vezana uz glazbeni čin sasvim drugačije promišljen. Mož-da i opet griješim, dakako, ne želeći da svoj odabir namećem nekome druga-čijega stava. »Iskupljenje« možda leži u upisanom datumu u mojoj osobnoj karti?! Ha, ha…!!!)

Malo i Velo Misto, dvije kultne TV serije prema scenariju Miljenka Smoje, u reži-jama prezimenjaka Danijela i Joakima Marušića. Prihvatio sam ponuđenu su-radnju uz tremu i respekt. Tu sam na-učio, radeći u zaista nemogućim »ter-minskim« uvjetima, da je »prva ideja« uvijek i »najbolja ideja«. Radilo se tada s revijskim orkestrom na »klasičan« način! Pisanjem — nota! Inače primat koji mi je ponuđen suradnjom (jer je do tada sličnih TV projekata manjkalo), danas mi se »honorira« radošću, pono-som i pomalo taštinom. Malo je mojih kolega koji su u svojem opusu imali pri-like doživjeti slične trenutke. Oni će za-sigurno razumjeti što sam mislio reći.

I na kraju ovih mojih pribilježbi:

Mesec, seno i noć. Jednoga prijepod-neva, u Studiju 13 (tako smo nazivali »bircuz« u Jurišićevoj, nekoliko koraka od ulaza u zgradu Radio Zagreba) sreo sam Britvića. Pili smo neki loš konjak, a Drago je izvadio papirić iz džepa na kojem je bilo pribilježeno doslovce par stihova. Kazao je da je to zapisao ma-loprije u uredničkoj sobi, prije nego što je sišao na piće. Smatra da bi treba-lo »obnoviti tradiciju kajkavske popev-ke«… pa eto… tu ima nešto… Tradici-ju?!? Pa tih pjesama osim Fala i Vu pla-vem trnaci, uz još, ako već brojimo Kaj, i zaista nema više, ni desetak! Prihva-tio sam sugestiju, jer se ona poklapa-la s cjelokupnim mojim »glazbenim kre-dom«. Rodila se velika baladeskna pje-sma bogato instrumentirana, prepuna boja i ugođaja. A ja sam zapravo nakon punih pet godina boravka u Ilici 212, izašao naglo iz anonimnosti. (»Gdje je bio do sada?«, »To je sigurno tata...«/?!/) Tada su festivalski orkestri bili po veliči-ni filharmonijskog tipa. Izvedena te go-dine (1962., na Zagrebačkom festivalu, nap. ur.) izazvala je burne komentare i kontroverze, a dogodine sam ponov-no sudjelovao s lirskom Na vajnkušeku glava. Drago, kao prvi umjetnički direk-tor (uz svoje redakcijske kolege glazbe-nike, nakon početka na Zagrebfestu), osniva Festival kajkavske popevke u Krapini. Tako, slijedeći Britvićevu zami-sao, podijelio sam »čast inauguracije« jedne gotovo naivne i činilo se neosno-vane ideje. Sve ostalo je povijest koja još teče…!

MOTTO(Zvonimiru Golobu)

Sam Bog će znati zašto nižem rimei kome treba to što sada drljam…?Već mnogo ljeta i već mnoge zime pazim kud kročim da život ne »prljam«.

Još kao klincu reko mi je tata da laž imade — kažu — kratke noge…A onaj lažac, uz nos što mu raste,na svome čelu, dobit će i — roge…

Zatim kazo Otac (a rekla i Mati)nek upamtim dobro i neka se znade,Taj što uz laž živi, a ne može stati, uz sve zlo što nosi, k tome još i — krade!

Pa kada se zbroji sve što se je kralo,za život i ljubav ostalo je malo… Umoran od »crnog«, što htjedoh »pobijelit«,pofali mi štošta što željeh — podijelit…

Ostala mi ruka, što već stisak gubi,da ponudi srce što fer–igru ljubi…No sve više sumnjam u mogućnost želje…Zaludu je nada… Sve već vrijeme melje!

Danas, eto Starac, s bremenom na šiji,kada se othrvah i Zmaju i Zmiji,pamtim svaki savjet što mi dade ćale,te prođoh oluje — velike i male.

Al’ još uvijek ne znam neke važne stvarikoje ne dokučih kroz ta duga ljeta…Pa ni danas ne znam kako da »pomirim«sve neravne pute ovog lažnog Svijeta…

To što jošte ne znam neke važne stvari,te što nitko više za njih i ne mari,neće poremetit mog životnog puta…Njegov smjer je vidljiv — bilo s kojeg kuta!

***I reče Zvonko:

Još uvijek ne znam neke važne stvari,O voću, ženi, ljubavi i smrti…Još uvijek marim što drugi ne mare.I moj se život ko ruleta vrti!

(U povodu 50. obljetnice Zagrebačke škole šansone)

Zagreb, 2014.Pero Gotovac

Nije mu se dalo ispravljati krivi nadnevak vlastita

rođenja, a kako bi tek bio voljan ispravljati brojne kompilatore vlastitih mu pjesmarica

Rodila se velika baladeskna pjesma bogato instrumentirana, prepuna boja i ugođaja. Izašao sam

naglo iz anonimnosti. (»Gdje je bio do sada?«, »To je sigurno tata...«) Mesec, seno i noć pobudila je burne komentare i kontroverze, a s lirskom Na vajnkušeku glava, slijedeći Britvićevu zamisao, podijelio sam »čast inauguracije« festivala kajkavskih popevki!

Zvonko Špišić

48 49

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Uz 70. rođendan naše proslavljene pjevačice rocka, jazza, bluesa i soula

Zdenka Kovačiček — 57 godina karijere u 70 godina životaNadam se da će generacije pamtiti moju glazbu, a ne modne i vizualne ekscese

Piše: Dubravko Jagatić

R ock je moje shva-ćanje života, jazz je moja strast, a ka-zalište moja velika ljubav!, njezine su riječi, koje sjajno i na

najbolji način opisuju svu strast kojom se gospođa Zdenka Kovačiček gotovo šezdeset godina već predaje svojem pozivu. Pozivu koji nije nametnut, koji nije drugi izbor i pozivu u kojem gospo-

đa Zdenka uživa od prvog dana kad je kročila na pozornicu. A te prve korake napravila je kao djevojčica u Zagre-bačkom kazalištu mladih u kojem je na početku svoje bogate karijere naučila pjevati, plesati i glumiti. Po svemu su-deći, to joj se tako svidjelo da je odlučila ostatak života provesti upravo radeći to isto.

Duo Hani

Prvi veliki uspjeh postiže već kao trina-estogodišnjakinja, kad 1957. godine s Nadom Žitnik osniva Duo Hani, kojim postižu velik uspjeh u bivšoj Jugosla-viji. Međutim, Jugoslavija ubrzo posta-je premala pa odlaze na veliku europ-sku turneju na kojoj nastupaju s Pete-rom Krausom (tada izuzetno popular-nim njemačkim pjevačem i glumcem, zapravo njemačkim odgovorom na El-visa Presleyja), nizozemskom TV zvijez-dom Louom Van Burgom te s Billom Haleyjem, kojeg mnogi vide kao oca rock ‘n’ rolla, kad je sa svojom skupi-nom The Comets 1955. osvojio svijet hitom Rock Around the Clock, danas klasikom rock–glazbe. Nije poznato je li se Zdenka tada napila rock’n’rolla na samom izvoru, no rock’n’roll joj je tada ušao u krv, a scena postala drugi dom. Šezdesetih, a nakon što je Duo Hani prestao postojati, nastupa po tada po-pularnim američkim klubovima diljem Europe, gdje se susreće s izvornim blu-esom, jazzom i soulom te se budi njezi-na ljubav prema tim glazbenim smjero-vima u kojima otkriva novu strast. Na-kon povratka u rodni Zagreb, Zdenka pokušava sve svoje stečeno znanje prenijeti na domaću scenu, što joj us-pijeva u sjajnoj suradnji s Boškom Pe-trovićem, Miljenkom Prohaskom, Da-mirom Dičićem i drugima.

Zdenka i Nirvana

Istodobno, Zdenka ne zaboravlja ni svoju poziciju na estradi na koju se, zapravo, nakon raspada Dua Hani, nije vratila u punom sjaju sve do 1970. godine, kada na tada vrlo utjecajnom Opatijskom festivalu dobiva prvu na-gradu žirija za pjesmu Zbog jedne me-lodije davne Miljenka Prohaske, koju je izvela u alternaciji s Višnjom Korbar. To je ujedno bio i njezin povratak i poče-tak solističke karijere koja traje do da-našnjih dana. Zahvaljujući iskustvu koje je stakla u prvih petnaest godina kari-jere na nastupima diljem Jugoslavije i Europe, Zdenka početkom sedamde-

setih odlazi na prvu turneju po Sovjet-skom Savezu. Prvu od čak dvadeset pet gostovanja koliko ih je tijekom ka-rijere ostvarila. Nakon prvog gostova-nja u SSSR–u, Zdenka odlučuje više se posvetiti rock–glazbi jer u to vrije-me, te 1972. godine, scenom vladaju Rolling Stonesi, Neil Young, Alice Co-oper, David Bowie, Deep Purple… Hipi pokret već je odavno utjecao na glaz-bu i ostavio neizbrisiv trag, kako na glo-balnu scenu tako i na tadašnju jugosla-vensku, pa i na samu Zdenku Kovači-ček. Boom festival, osnovan i pokre-nut 1972. godine, postaje najutjecaj-niji rock–festival u ovom dijelu Europe. Druge godine održavanja, na Boom festivalu nastupile su grupe Time, YU grupa, Grupa 220, Rock Express, 777, Indexi, Ivica Percl, Tomaž Domicelj… i grupa Nirvana s pjevačicom Zdenkom Kovačiček. Oni su u Hali Tivoli u Ljublja-ni, gdje se 20. i 21. travnja 1973. godine održalo drugo izdanje Boom festivala, oduševili sedam tisuća ljudi u publici i kritiku, izvodeći pjesmu Klik tema broj 1. Zdenka preko noći postaje kraljica rocka, a Klik tema br. 1 klasik jugosla-venskog hard rocka.

Žena za sva vremena

Uslijedila je uloga u rock–operi Grička vještica (u alternaciji s Josipom Lisac), a Zdenka nastupa na svim većim smo-trama bluesa i soula, pjeva s odabra-nom Jugoslavenskom jazz–rock selek-cijom te sudjeluje na zapamćenom al-bumu Tihomira Asanovića Pop, albu-mu koji i dan–danas ima brojne poklo-nike na svim stranama svijeta. U drugoj polovici sedamdesetih ponovo uda-ra čvrst pečat velikim hitom Hello, Mr. Elton John. Nevjerojatno ali istinito, tek 1978. godine objavljuje prvi samostal-ni album uz veliku pomoć Igora Savi-na. Album objavljuje tadašnji Jugoton, a pjesme su za nju napisali Kornelije Kovač, Tihomir Asanović, Goran Bre-gović, Vanja Lisak, Vladimir Delač i dru-gi. Dakako, Hello, Mr. Elton John bio je singl koji je najavio njezin prvi album. Al-bum koji je u to vrijeme ponudio glazbu

kakva se mogla čuti na svjetskim top–ljestvicama (funk, electro pop, disco…) i pjesme koje su s pravom mogle sta-ti uz bok globalnim hitovima (Mali crni brat, Elektra, Dragi mi je lijep k’o slika...).

Tijekom karijere objavila je osam studij-skih albuma, dva albuma s jazz obra-dama (Happy jazz album i Happy jazz album 2 zajedno s Vanjom Lisakom), te sudjelovala na nizu kompilacija i ne-brojeno mnogo festivala, i u Jugoslavi-ji i u Europi. Potkraj osamdesetih, toč-nije 1989., Zdenka Kovačiček odluču-je se okušati na globalnoj sceni i sni-ma album na engleskom jeziku Love is a Game koji stvara u suradnji s Da-vidom Stopperom i Daliborom Pauli-kom. Unatoč nastupima u Los Angele-su, Cannesu i u Europi, Zdenka se ipak vraća domaćoj sceni. Štoviše, okreće se ponovo rock’n’rollu i s Tomasom Kr-kačem (ex Nirvana iz Zagreba) održava početkom devedesetih niz legendar-nih nastupa s Telephone Blues Ban-dom na kultnoj večeri Ruby Tuesday u Saloonu. Potkraj devedesetih (1999.) Zdenka u suradnji s mladim skladate-ljem Markom Tomasovićem stvara i objavljuje studijski album Zdenka Ko-vačiček na kojem se našla i pjesma Ja sam žena (za sva vremena) koja je po-novo vraća na vrhove domaćih top–lje-stvica i podsjeća neke nove genera-cije da je riječ o zaboravljenoj zvijezdi koja je još daleko od zaborava. Samo godinu dana poslije, na Zagrebfe-stu osvaja Grand Prix i pobjeđu-je s pjesmom Vrati se u moje dane. Zadnji studijski album To Be Zdenka objavila je 2004. godine, ponovo u suradnji s Markom Tomasovićem. Me-đutim, 25. listopada 2008. Zdenka obje-dinjuje svoje dvije velike ljubavi: ka-zalište i rock–glaz-bu te nastupa u mjuziklu S ljubav-lju Janis, posve-ćenom rock–

CD IZLOG

Zdenka Kovačiček & Vanja Lisak Trio

Happy Jazz RevisitedCroatia Records

R anih sedamdesetih Zdenka Kovačiček, možda najviše uz Boška Petrovića i glazbenike iz grupe Time, puno je uči-nila na približavanju dota-

da prilično udaljenih svjetova jazza i rocka. Na nešto drukčijim postulatima u odnosu na tu jazz–rock fuziju, ali s nezanemarivim udjelom rokera poput Helidonova urednika Borisa Belea (ex–Buldožer) i nekadašnjeg Azrina menadžera Berislava Jankovića, Zdenka se s trijom Vanje Lisaka (Vanja Lisak, Mladen Baraković, Vlado Vuković) i nizom gostiju (Miroslav Sedak Benčić, Damir Dičić, Borut Bučar, Marijan Domić, Peppino Principe) u ratno vrijeme upustila u šarmantne obrade i prepjeve niza jazz standarda. S tim programom Zdenka i trio Vanje Lisaka često su nastupali i po rock–klubovima diljem Hrvatske i Sloveni-je, a isti je repertoar, snimljen u Studiju 4 HRT–a, odnosno B. P. Clubu, završio na dva zgodna albuma Happy Jazz (1991.) i Happy Jazz Vol. 2 čije je reizdanje na dvo-strukom CD–u obogaćeno «izgubljenim snimkama«. Zdenka je fascinantno suve-rena, razigrana i ničim opterećena pa je eventualno pitanje o »selidbi« jednog klup-skog programa na diskografska izdanja tada, a i danas, izlišno, kako zbog tečnih izvedbi Summertime, The Lady Is A Tramp, New York, New York, Hello Dolly, Is You Is Or Is You Ain’t My Baby i That’s Life, tako i zbog Sweet Georgia Brown, Georgia On My Mind, Blueberry Hill i Mercedes Benz. Zdenka je bila »doma« i kod Gershwina, Satchma i Franka Sinatre, ali i kod Raya Charlesa, Fatsa Domina i Janis Joplin, od-nosno podjednako izvedbom dojmljiva i vokalno moćna u jazzu, bluesu, bossa novi i rock&rollu, a jednakim žarom i spretnošću u avanture je maestralno vode i glazbenici iz trija Vanje Lisaka. Bio je to, a i do danas ostao, ugodan i fino zaokružen podsjet-nik hrvatskih džezera na jazz kao zabavu, a ne akademsku elaboraciju. (Aleksandar Dragaš)

pjevačici Janis Joplin. I unatoč izu-zetno bogatoj karijeri do tada, ta ju je uloga posljednjih šest godina gotovo obilježila, zbog čega je mnogi i dan–danas nazivaju ‘našom Janis Joplin’.

Prva dama Yu–rocka

I što reći nakon takve karijere? Žali li za čim jedna takva diva rocka, blue-sa, jazza i soula? Gotovo cijeli život posvetila je pjevanju i scenskom na-stupu. Na što je danas najponosni-ja? Ponosna sam što nisam krojila karijeru po nekim pravilima estrade, znači da se neprestano hvalim u me-dijima, da imam menadžera, da do-govaram intervjue s novinarima koji su mi skloni, da prihvaćam nastupe i pojavljivanja u javnosti samo kad mi to donosi korist, da strogo oda-birem suradnike, da novinarima koji žele razgovor dajem nekoliko minuta itd. Ja sam odabrala scenu kao svoj životni poziv iz ljubavi i cijeli sam život prihvaćala sve izazove i ponude bez razmišljanja. Voljela svoje kolege, vo-ljela se družiti i surađivati. Možda je to razlog moje dugotrajnosti. Lako se prilagođavam trendovima, mla-đoj genera- ciji a da pritom

ostajem ‘normalna’. Jednostavno sam pustila da sve ide svojim sud-binskim tokom. Imala sam divne suradnike, nažalost danas je doš-lo vrijeme bez kriterija, pa to debe-lo koriste neki za upravo agresivnu samopromociju.

I nakon punih sedamdeset godina života (Zdenka je rođena u Zagre-bu, 16. siječnja 1944.) i pedeset se-dam godina zavidne karijere, ispu-njene nevjerojatnim scenskim nabo-jem i strašću prema glazbi koju izvo-di, kako se mora osjećati umjetnica koja je sedamdesetih godina uz za-grebačku Nirvanu postala nedodir-ljiva kraljica rocka, koja je prva na ovim prostorima pjevala funk, blues i soul, a na koju se gotovo zaboravi-lo, dok je aktualni glazbeni urednici i ne poznaju, a mediji gotovo ignorira-ju. Onoga trena kada je kvaliteta sa-držaja postala sekundarna, umjetni-ci sporedni, a profit primaran, Zden-ka je nestala iz medija.

Pretpostavljam da su me iz istih ra-zloga   ignorirali u serijalu Naši dani jer sam »iskočila« svojim izvanserij-skim projektima kao što su Klik tema br. 1, zatim rock–album Zdenka Ko-vačiček iz 1978. (PGP RTB) koji se

svirao u klubu u New Yor-ku, zatim prvi funky

singl Hallo, Mr. Elton John,

pa prvi fusion album Frka (na teksto-ve iz knjige S. Maras) s kojeg je pje-sma Volim te ko konja imala 200.000 klikova na YouTubu (ali je iz nepozna-tog razloga maknuta jer očito neko-me smeta). Bila sam na svim Boom festivalima i u svim rock enciklope-dijama nazvana prvom damom Yu–rocka. Takve albume je teško svrstati u neki klišej jer oni nisu ni rađeni po klišeju.

Bez sumnje, opravdana količina gor-čine u današnje vrijeme u kojem me-diji ne traže niti prepoznaju kvalitetu sadržaja, nego podupiru ambala-žu i dobar PR, iza kojega najčešće stoje nekompetentni diletanti koji ne mare za povijest i kvalitetu već isklju-čivo za profit i rejting. Međutim, 70. joj je godina tek i teško je vjerovati da će stati. Da će reći da više ne želi, ne može ili neće. Netko poput Zden-ke, s takvom karizmom, takvom vo-ljom i s toliko strasti, ne zna, ne želi i jednostavno ne može stati pa stoga i ne iznenađuje da je trenutačno sva u velikim planovima: Ja ipak plivam dalje. U kazalištu spremam novi mj-uzikl Ella & Marilyn u kojem ću, na-ravno ja biti Ella Fitzgerald. Nešto što nije nikome uspjelo — da uspješno pjeva rock (Janis Joplin) i klasični jazz u svom izvornom obliku. Glazba je to što će, nadam se, pamtiti generaci-je kao moju ostavštinu, a ne modne i vizualne ekscese.

Onoga trena kad je kvaliteta sadržaja postala

sekundarna, umjetnici sporedni, a profit primaran, Zdenka je nestala iz medija

50 51

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

U povodu rođendana šarmantnog pjevača

Stjepan Jimmy Stanić 85 mu je godina tek!Dinosaur kojemu na prijeti izumiranje

Piše: Siniša Škarica

»Neprispodobivo zaraznim swingom, kao i iznimnom ‘pričom’ kojom je šar-mirao i očarao sisačku publiku; jazz i ne samo jazz legenda hrvatske scene, Jimmy Stanić, uz elokventnu pratnju Scharf Club Swing Quarteta predvo-đenog profesorom Marijom Igrecom, otvorio je 6. Siscia & Jazz Blues Festi-val po kojemu, davno napisah, građa-ni Siska ravnaju svoje planove godišnjih odmora.

Silovit swing tridesetih i četrdesetih go-dina, besmrtni jazz standardi i spontani humor u kojemu je Staniću pripomogla i supruga Barbara, pretvorili su ovu ve-čer uz Kupu u pravi vremeplov, povije-sni i glazbeni, jer Jimmy Stanić je doista jedan od onih dinosaura naše scene kojima ne prijeti izumiranje. Godinama unatoč, ili pak zahvaljujući njima, poka-

zao je kako se to radi. Ovaj koncert je jedan od

najpametni j ih poteza Veli-kog Meštra

jazz do-gađanja i mano-u c h e g l a z -b e -n i k a

Da-

mira Kukuruzovića. Godinama pratim sisačku jazz scenu i ovakva interakci-ja glazbenika na sceni i publike, rijetko se viđa.« Tako je prije nepune tri godi-ne na, kako je navedeno, otvorenju 6. Siscia & Jazz Blues Festivala, slikar i glazbeni kritičar Dinko H. Sansky doži-vio nastup neuništivog oldtimera Stje-pana Jimmyja Stanića (s već dulje vri-jeme pratećom mu ekipom glazbenika poznatom kao Scharf Club Swing Trio, Quartet ili Quintet).

Zdrav k’o dren

Mogao je ovaj plastični osvrt s punim pravom pristajati uz bilo koji recentni-ji koncert istih protagonista, primjerice onaj zadarski u lipnju 2013., u Providu-rovoj palači, na sam Svjetski dan glaz-be. Očito im je kao takav osigurao po-ziv da u Zadru slično ponove za Noć kazališta, 16. studenoga. Na žalost, otkazan je zbog, kako je kratko objav-ljeno, »bolesti izvođača«. No na sre-ću, bilo je manje od toga. Jimmy — jer ono »bolest« se odnosilo na njega — samo je trebao ugraditi pacemaker, a inače je, kako se ono narodski kaže, zdrav k’o dren. Uostalom kad sam mu htio osobno čestitati taj mali okrugli ro-đendan, gospođa Barbara mi je rekla: »Jimmyja vam nema doma, otišao je produljiti vozačku dozvolu.« Poslije mi je objasnio: u Šarengradskoj su mu na-kon obvezatnoga sistematskog pregle-da (znate ono, sve od vida do psiho-loga) svečano obećali da će njegove

crteže kao ogledne uokviriti na zid ambulante!

Za istinsku pjevačku legendu — koji je još uvijek u takvoj formi da možemo pročitati otprilike kako sjajan Scharf Club Swing Quintet uspijeva pratiti neumorni ritam po-pularnog pjevača — zna-

mo, od samog početka, humor je dio estradno-

ga nastupa. Stoga mu ne treba puno

vjerovati kad kaže da mu je prošlo-

godišnji životni Porin poput

sikteruše, kave koja dolazi na

kraju ručka: Kad ručate, popijete kavu i tu je kraj, idemo doma. To mi nekak tak zvuči, ali možda to ne bu tak. Naravno da ne bu! Sa Scharf Club Swing Quin-tetom sprema album koji ne bi bio džez, nego naprosto zgodne melodije, obja-snio je u svojem prvom laureatskom in-tervjuu za Večernji list, Arsenu Oremo-viću. Naime, sa scharfovcima koje, kao što je rečeno, predvođene gitaristom Marijom Igrecom čine ugledni hrvatski glazbenici Miljenko Puljić (violina), An-tun Nino Reljić (glasovir), Ranko Purić Campi (bugarija, gitara), Nenad Jura Vrandečić (kontrabas), izvodi poglavi-to mješavinu srednjoeuropskog glaz-benog naslijeđa, swinga, bluesa, sta-rogradske i gipsy glazbe ili kako Jimmy kaže: Ugodnu glazbu za dušu i nešto čega u koncertnoj ponudi kod nas da-nas nema.

Lakše snimiti ploču nego pluća!

Danas više nema ni takvih pjevača, ni bliskih nam ličnosti uopće, jer osim nje-ga s nama su tek Charles Aznavour (1924.), Tonny Bennet (1926.), Chuck Berry (1926.), Pero Gotovac (1927.) ili Jimmyjevi vršnjaci: Andre Previn, Ja-mes Last, Huges Aurfray, Vlastimir Đuza Stojiljković, Zlatko Bourek, Boris Buzančić, Ljubo Jelčić... svi »species sui generis«.

Otvarajući u srpnju 2012. drugi Cala-mus jazz festival u Mostaru, ovaj put u pratnji Trija Scharf, pozdravivši pu-bliku, uvodno je rekao: Još 885. godi-ne bio sam ovdje. Puno se toga pro-mijenilo do danas. Jako smo sretni što smo s vama. Pozovite nas ponovno! Kultura&scena Večernjeg lista za Bo-snu i Hercegovinu zabilježit će: U prat-nji iznimnog Scharf trija predvođenog profesorom Marijom Igrecom na gitari, Stanić je publici priredio iznimnu jazz i swing večer satkanu od standarda ove glazbe. Nismo ni sumnjali!

U ovo (ne)vrijeme, kad je lakše snimi-ti ploču nego pluća, kako je duhovito usporedio aktualna stanja u diskografiji (kulturi) i zdravstvu, Stjepan Jimmy Sta-nić sasvim sigurno će snimiti još neko-liko njih. Pa osamdeset pet godina mu je tek!

I N M E M O R I A M

In memoriam Stjepan Mihaljinec (Zagreb, 1. prosinca 1935. — 13. veljače 2014.), skladatelj, aranžer, dirigent i pijanist zabavne glazbe

Odlazak maestra zabavne glazbeKoliko toga propuštamo kad posve slabo primjećujemo sve te važne ljude, sve dok nam ne kažu svoje posljednje zbogom

Piše: Siniša Škarica

O vaj broj Cantusa slavi rođendane, ali nažalost i neumitne odlaske. Nakon što je naš svijet glaz-be napustio jedan

velikan, u tek nešto više od mjesec dana zatekao nas je odlazak drugog, iz praktički iste one velike, poslijeratne generacije koja je gradila čvrste temelje i modernost hrvatske popularne glaz-be: nakon Kreše Kode Oblaka, iznena-da nas je napustio i Stjepan Mihaljinec Miha.

Maestro zabavne glazbe

U ovim trenucima kad mi se vrti film unatrag, k našim nedavnim susreti-ma — posljednje dvije–tri godine, po-taknutim suradnjom na Zlatnoj kolekciji njegove Elvire i vlastitoj mu porinovskoj Gold Edition, sjetim se koliko sam puno toga čuo u tim neobaveznim ćakula-ma; koliko sjajnih priča, anegdota, fas-cinantnih trenutaka s njegovih uzbud-ljivih glazbenih putovanja u kojima se zaputio glavnom cestom hrvatske po-pularne glazbe i, nemojmo se zavara-vati, koja su tekla muzičkom žilom ku-cavicom bivše države. Ne mogu da se ne upitam, baš u ovakvim trenucima, koliko sam toga propustio i koliko toga propuštamo svi mi, kad i inače posve slabo primjećujemo sve te važne ljude, sve dok nam ne kažu svoje posljednje zbogom.

Mihine priče o Ivi i gospođi Marti, Britvi, Arsenu i Gabi, Vici, Miši, Mikiju, Pepi-ju, Terezi, Loli, Kići, Đaniju i Dušku, Ani, Jasni i Višnji, Jimmyju i Vikiju, Cigoju, o Koraljima, Johnnyju Loganu, Josephini Baker, Ganniju Morandiju, Modugnu... priče s njegova radija, sa Zagreba i Krapine, Splita, Opatije i Beograda, Pe-sme leta, sarajevskog Šlagera, Slavoni-je, MiK–a... tko bi ih sve nabrojio — cijeli su život, ma ne — životi! Bio je maestro zabavne glazbe, čak i najformalnije, na zagrebačkoj Akademiji diplomirao je na temu O pojmu, produkciji i reprodukciji tzv. zabavne muzike.

Kronologija života

Dakle, ostaje nam da se podsjetimo, da napravim copy — paste, za što su me već neki zamolili: s one sažete po-rinovske biografije, s njegove skraćene Zlatne edicije, da ponovno složim kro-nologiju postaja jednog životnog puto-vanja čija će ostavština živjeti s nama i naraštajima iza nas.

Rođen 1. prosinca 1935. u Zagrebu, od prvih tinejdžerskih koraka, razapet iz-među potpunog predavanja glazbi (bio je lider srednjoškolskog benda u ko-jem je pjevao Ivica Šerfezi) i redovitog školovanja koje je značilo životnu sigur-nost, marljivi, disciplinirani i ambiciozni Mihaljinec pokazivao je smisao za or-ganizaciju i vrijeme, istodobno s gimna-zijom učeći i glasovir u srednjoj muzič-koj. Tada će od fana velikog Ive Robi-ća ubrzo postati stalnim mu suradni-kom punih četrdeset godina! Nastavak školovanja na Akademiji, usporedno s liderstvom u već ozbiljnom plesnom or-kestru (gdje je iskazivao i talent odlič-nog pijanista) i skori posao urednika na Radio Zagrebu (od 1957. u ulozi vanj-skog suradnika), vodili su nedvojbeno potpunom predavanju glazbi. Još od gimnazijskih dana skladanje je bilo iza-zov. Prvi uspjesi došli su sa Zagrebom i Opatijom iste 1959.: Dvije drage riječi (s Božidarom Stančićem, traženim pje-snikom, prevoditeljem, piscem, muzič-kim pedagogom) i Tako... dok odlaziš, prvom suradnjom s Dragom Britvićem, pjesnikom estrade, koja će postati jed-nom od najuspješnijih i najpostojanijih, ne samo u hrvatskoj zabavnoj glazbi. Prerast će to u nerazdvojno prijateljstvo prekinuto danom kada je 2005. umro pjesnik.

Veliko glazbeno putovanje

Bili su to počeci velikog glazbeno-ga putovanja i prvih estradnih prijatelj-stava: s Arsenom (još iz doba kvarte-ta Melos) i Gabi (kad joj je pisao pre-pjev za jedan inozemni hit!), s Vicom (na audiciji Radio Zagreba koja je pjevača odvela na sudbonosnu Opatiju i dala mu Mirno teku rijeke), s Lolom (od po-bjedničkih »Svitanja« sa Zagreba 61), s Terezom (od Prvog pljeska u Varie-teu), sa Zadnjim fijakerom koja će po-nijeti naslov »pjesme stoljeća«, s Mišom (bio mu je producent i aranžer na pr-

vim pločama, prije famozne Proplakat će zora), sa zadarskim dvojcem Marša-nom i Lokinom (diskografski ih je otkrio iste 1969.), s Jevremovćem (s kojim je imao dugu i vrlo uspješnu suradnju)... sve do one sretne sinergije s Josipom Klimom: Miha za crno–bijelim tipkama, a Pepi sa zlatnim strunama na zimzele-nim temama sakupljenim u Ne zaboravi me i Ko lijepi san!

Na početku, na jednom glazbenom natjecanju Večernjeg lista, upoznao je plavokosu Elviru, još tinejdžericu. Bio je to fatalan susret kojem duguje nadah-nuće za puno pjesama i jednu Ivanu, i obiteljski mir, tako potreban u estrad-nom nemiru. Jer usporedno odabravši i težak put glazbenog aktivista, između ostalog bio je glavni urednik Radio Za-greba, umjetnički direktor Krapinskog festivala, direktor Opatije, predsjednik SMUH–a i HDS–a, trpjet će poglavito njegova ljubav prema skladanju. Iako će, osim skladbi zabavne glazbe (više od tristo njih; mnoge su pobjednice na domaćem, ali i inozemnom tlu), napisa-ti i koncertantnu Fantaziju za klavir i or-kestar, scenska djela (mjuzikl Ja i moje drugo ja i muzičku komediju Ljubovnici iz 1981.) te niz televizijskih tema, dječ-jih naslova i onih duhovne glazbe, kao i nebrojene obrade i aranžmane za ra-zličite sastave i orkestre — kako stoji u svim biografijama tog iznimnog glazbe-noga znalca i radnika — ostaje dojam da nam je kao skladatelj ostao dužan; gotovo jednako kao i kolega mu Pero Gotovac, Jugotonov urednik, s kojim je šezdesetih dijelio delikatnu rolu »diri-genta« domaćom zabavnom glazbom. (Treći je bio pokojni Nikica Kalogjera.)

Smisao za novo

Čini mi se važnim spomenuti da je Mi-haljinec, za razliku od mnogih svojih ko-lega, pokazivao smisao i razumijevanje za novo i mlade (i u tom kontekstu za pojavu rocka na ovim prostorima), daju-ći priliku mnogim »električarima« da se okušaju i naprave prve korake u studi-jima i programima Radio Zagreba, po-put Bijelih strijela, Sjena, Atoma ili Crve-nih koralja, stvarnih rock–začinjavaca.

Unatoč imidžu »čovjeka iz sjene« i »ne-zamjenjivoj sivoj eminenciji« (o čemu govore i brojna državna i republička priznanja, od Vjesnikove nagrade za

glazbu Josip Štolcer Slavenski iz 1982. preko Odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1995. do Na-grade grada Zagreba 2005. i Nagra-de Hrvatskog društva skladatelja Mili-voj Korbler 2006.), Miha je bio poglavito umjetnik svojeg posla ili kako na počet-ku njegova curriculum vite, gdje god ga čitali, stoji: skladatelj, aranžer, dirigent i pijanist zabavne glazbe.

Njezin maestro.

U Šarengradskoj su mu nakon obvezatnoga sistematskog

pregleda (znate ono, sve od vida do psihologa) svečano obećali da će njegove crteže kao ogledne uokviriti na zid ambulante!

Stjepan Jimmy Stanić kao Uncle Sam: I want you!

NEN

AD M

ARČ

EV

Stjepan Mihaljinec

Osim skladbi zabavne glazbe (više od tristo njih; mnoge

su pobjednice na domaćem, ali i inozemnom tlu), napisao je i Fantaziju za klavir i orkestar, scenska djela (mjuzikl Ja i moje drugo ja i muzičku komediju Ljubovnici iz 1981.) te niz televizijskih, dječjih i duhovnih tema

52 53

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

I N M E M O R I A M

In memoriam Milan Horvat (Pakrac, 28. srpnja 1919. — Innsbruck, 1. siječnja 2014.)

Sjećanje na velikanaU njegovu repertoaru iznimno je važno mjesto, osobito u ranim desetljećima karijere, zauzimalo hrvatsko glazbeno stvaralaštvo

Piše: Erika Krpan

U najdubljoj tuzi obavještavam sve svoje prijatelje i kolege da je moj učitelj dirigiranja, maestro Milan Horvat preminuo 1. siječnja 2014. Bio je moj jedini učitelj i sve što znam u smislu tehnike, studija partiture, o odnosu s orkestrom i njegovim članovima, ozbiljnosti naše profesije, naučio sam od njega. Bio je veliki dirigent, osobito za veliki srednjoeuropski klasično–romantični repertoar (Beethoven, Brahms, Bruckner, Mahler) u duhu dobre, romantične tradicije, voljen od svih orkestara kojima je ravnao, izvanredan iako vrlo zahtjevan učitelj. I sada još uvijek mislim na njegovo učenje i znam se upitati: kako bi maestro Horvat riješio ovaj tehnički ili glazbeni problem.

Njegova smrt je veliki gubitak za naš svijet glazbe i veliki gubitak za mene osobno.

Fabio Luisi, Facebook, 3. siječnja 2014.

D ojmljivi oproštajni tekst najistaknutije-ga učenika Milana Horvata — Fabija Luisija, aktualnoga šefa–dirigenta Me-

tropolitan opere u New Yorku i gene-ralnoga glazbenog direktora Opere u Zürichu — kazuje više od riječi kojim je ugledni maestro ispratio svojeg učitelja u svijet uspomena.

U današnjem svijetu ponekad gotovo neurotičnog nastojanja da se postigne estradni uspjeh, mladi glazbenici putu-ju od profesora do profesora, nastoje-ći uspostaviti kontakte koji bi pridonije-li tom cilju. Imati stoga jedinog učitelja više je od odnosa učenik–profesor, to pretpostavlja posvemašnje povjerenje i duhovnu komunikaciju koja ne prestaje svršetkom sata, nastavne godine ili cje-lokupnog studija. To je bogatstvo jed-nom uspostavljenog odnosa koji traje onoliko koliko traju njegovi sudionici.

Sjećanja na svjetlost

Dakako, različiti su oblici i načini na koje ljudi doživljavaju takve gubitke. Pitam se danas, nešto više od mjesec dana ot-kako nas je maestro Milan Horvat (Pa-

krac, 19. srpnja 1919. — Innsbruck, 1. siječnja 2014.) zauvijek napustio, ko-liko je to za hrvatski kulturni prostor ljudsko, a koliko tek kulturološko pi-tanje. To zato što je Horvat osobnost koja je obilježila šest desetljeća hrvat-ske interpretativne glazbene umjetnosti pa se mnogi i danas s toplinom sjećaju ne samo onoga što su od njega naučili nego i ljudskih susreta koji su taj nauk oplemenili i nekim drugim sadržajima. Rječit je bio iskaz skladatelja Berislava Šipuša u jednoj od posljednjih emisija Hrvatske radiotelevizije posvećenih Mi-lanu Horvatu. Bio je svjetlo Zagrebač-ke filharmonije, kazao je Šipuš, a to je svjetlo desetljećima obasjavalo sve ko-jima je glazba važan dio vlastitog du-hovnog obzora.

Iako na ovom mjestu posebnu pozor-nost valja posvetiti dijelu Horvatove ostavštine koji se odnosi na hrvatsku glazbu, korisno je podsjetiti na neke činjenice koje su prethodile tom dijelu maestrove umjetničke aktivnosti.

Doktor prava

U obiteljskoj dokumentaciji čuva se jedna dragocjena knjiga, ispisana pre-ciznim, čitkim krasopisom školovane osobe. Autor je otac Milana Horvata, a sadržaj svi podaci o sinovim aktivno-stima od početka školovanja do 1961. godine. Na njezinim su stranicama ispi-sani svi podaci o školovanju, nastupi-ma, orkestrima, suradnicima, reperto-aru..., ali za ovaj kratki oproštaj dovolj-no je reći da svi ti naoko šturi podaci dokumentiraju posvemašnju posveće-nost glazbi još od školskih dana, kad je Horvat već osnivao đačke orkestre, dirigirao, izvodio vlastite skladbe, a ta je posvećenost s nesmanjenim intenzite-tom trajala svih godina njegova aktiv-nog umjetničkog puta. Iako je diplomi-rao i doktorirao pravo prije završenog studija glazbe, ipak se čini da je time ponajprije želio zadovoljiti nekim obitelj-skim očekivanjima. Jer diplomirao je na Pravnom fakultetu u ratnim godinama, 1943., a glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu tek 1946., nekoliko mjeseci poslije dirigentskog debija. Studirao je kod Melite Lorković, ali diplomu je pot-pisao Svetislav Stančić, jer je gospođa Lorković u međuvremenu morala iz po-litičkih razloga napustiti i radno mjesto i Zagreb.

I N M E M O R I A M

In memoriam Krešimir Oblak (28. kolovoza 1929. — 3. siječnja 2014.)

Odlazak majstora orkestracije i glazbene produkcije

Piše: Dubravko Majnarić

T rećeg siječnja ove godine u 85. go-dini preminuo je aranžer, pijanist i glazbeni pro-ducent Krešimir

Oblak (Koda). Rođen je 28. kolovo-za 1929. u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju i Glazbenu školu Vatro-slava Lisinskog. Glazbu je volio od najranije mladosti, zahvaljujući majci koja je bila profesorica klavi-ra. Pod jakim utjecajem jazza koji je početkom stoljeća osvajao Europu, Oblak je kao petnaestogodišnjak s Adalbertom Markovićem osnovao orkestar Admira. Nakon završetka rata bio je pijanist i aranžer u orke-stru Emanon s kojim je nastupao u Hrvatskom glazbenom zavodu te nekim zagrebačkim plesnim dvo-ranama. Početkom pedesetih od-lazi s Big bandom Stanka Selaka na prvi inozemni angažman u Beč, gdje stječe međunarodna iskustva. Godine 1957. postaje glazbeni suradnik za programe zabavne i jazz glazbe Radio Zagreba. Nakon osnivanja odjela za glazbenu proizvodnju Radio–televizije Zagreb, postavljen je za uredni-ka–producenta Plesnog orkestra Radio–televizije Zagreb koji je vodio Miljenko Prohaska. U nekoliko navrata bio je umjetnički direktor Festivala zabavne glazbe Jugoslavenske radiotelevizije u Opatiji.

Nezaobilazni suradnik

Sudjelovao je u selekcijsko–prosudbenim komisijama Splitskog, Krapinskog i Slavonskog festivala, Melodijama Istre i Kvarnera te Zagrebačkog festiva-la kojem je bio i direktor. Kao producent Plesnog orkestra (danas Jazz orke-star HRT–a) gostovao je na velikim europskim jazz festivalima i turnejama. Sudjelovao je i u organiziranju i realizaciji Pjesme Eurovizije u Zagrebu (1990.). Sve do umirovljenja 1996., a i poslije, Oblak je surađivao s mnogobrojnim vokalnim i instrumentalnim solistima i grupama te pjevačima kao što su Ivo Robić, Drago Diklić, Gabi Novak, Višnja Korbar, Arsen Dedić, Stjepan Stanić, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi, Radojka Šverko i Josipa Lisac. Posebno treba istaknuti Oblakovu suradnju sa Zdenkom Vučković koja je 1972. završila brakom i koju je kao pro-ducent i aranžer vodio sve do kraja života. Uz producentski posao, potrebno je spomenuti Oblakov uređivački rad u Savezu muzičkih udruženja Hrvatske na iz-davanju notnih albuma s područja zabavne i festivalske glazbe. Sklonost jazzu u mladosti utjecala je na Oblakov pijanizam i aranžerski rad koji je bio znalački, vrlo uspješan, dopadljiv i efektan. Pod utjecajem orkestara Glenna Millera, Lesa Browna, Harrya Jamesa, Woodya Hermana, Nelsona Riddlea i Stana Kentona te njihovih aranžera, Oblak je formirao svoj aranžerski opus nagrađivan mnogo-brojnim nagradama na glazbenim festivalima i natječajima. Oblakovi tonski zapisi koji se trajno čuvaju u fonotekama Hrvatske radiotelevizije i Croatia recordsa (biv-šeg Jugotona) te ostalim arhivima u Beogradu i Ljubljani, svjedočit će o Krešimi-ru Oblaku kao istaknutom predstavniku hrvatske zabavne glazbe 20. stoljeća.

Krešimir Oblak

Ubrzani film

Nakon što je kao dirigent debitirao 1. travnja 1946. za pultom Simfonijskog orkestra Radio stanice, svi se događaji Horvatove karijere doimlju poput ubr-zanog filma. Dirigira sve više i više te širi i upotpunjuje repertoar. Od 1952./53. do 1956./57. predaje dirigiranje na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu; od 1951. do 1956. na prvom je inozemnom an-gažmanu kao šef–dirigent Irskog radi-ja u Dublinu. Mladi Milan Horvat sti-že u Dublin kako bi preuzeo poziciju koju su prije njega držali glasoviti di-rigenti Jean Martinon (od utemeljenja 1948.), a potom i Hans Schmidt–Is-serstedt. Od 1956. do 1970. je šef–dirigent Zagrebačke filharmonije i direktor (1957.–1969.); od 1969. do 1975. opet je u inozemstvu, sada kao šef–dirigent novoosnovanog Simfo-nijskog orkestra Austrijskog radija u Beču, a od 1975. i profesor dirigira-nja na Visokoj muzičkoj školi u Gra-zu; 1975.–1977. je šef–dirigent Zagre-bačkih simfoničara RTZ–a; od 1978. stalni je gostujući dirigent Zagrebač-ke filharmonije, a od 1997. do 2000. šef–dirigent Simfonijskog orkestra u Grazu; usto je bio rukovodilac glaz-benog dijela programa Dubrovačkih ljetnih igara. Bio je stalni gostujući di-rigent Orchestre de chambre de La-usanne, a od 1981. i stalni gostujući dirigent i počasni član Slovenske fil-harmonije. Izvanredna karijera vodi ga na sve krajeve svijeta i pred mno-ge velike svjetske orkestre, a gole-mi repertoar odlikuje se savršenom preciznošću i reljefnošću oblikovanja. Nagrađivan je najvišim državnim na-gradama i priznanjima. Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Pomak u mišljenju

U Horvatovu repertoaru iznimno je važno mjesto, osobito u ranim deset-ljećima njegove karijere, zauzimalo hrvatsko glazbeno stvaralaštvo.

Horvat je dirigent koji je u spomenu-tom razdoblju vjerojatno najviše za-dužio hrvatske skladatelje, ne samo brojem izvedbi nego i interpretacija-ma visoke umjetničke vrijednosti koje su — u godinama u našoj sredini ne osobito sklonima akribijskom radu na hrvatskim partiturama — utjecale na pomak u mišljenju, na osvještava-nje potrebe da se nacionalnom stva-ralaštvu posveti pozornost možda i veća od one koju iziskuje rad na stan-dardnom simfonijskom repertoaru.

Zanimljivo je i povjerenje koje su mu

ukazali hrvatski autori praktički na samom početku njegove karijere. Počeo je izvodeći djela Mila Cipre, Milka Kelemena — praizveo je goto-vo sav njegov rani simfonijski opus — ali i Stjepana Šuleka, čiju je 2. simfo-niju Eroicu praizveo ujesen 1946., da-kle u prvoj godini dirigentske karije-re. Uslijedit će niz izvedbi i praizvedbi Šulekovih djela, koji će biti okrunjen 1958. praizvedbom njegove opere Koriolan u Hrvatskom narodnom ka-zalištu u Zagrebu.

Dakako, nije Šulek bio jedini autor od Horvatova interesa. Njegovu umjet-ničku pozornost zaokuplja praktički sva onodobna orkestralna hrvatska glazbena produkcija, demantiraju-ći dobar dio nerijetkih prigovora na temu broja i količine izvedbi djela hr-vatskih autora u poslijeratnim deset-ljećima, otprilike do 1. Muzičkog bi-ennala Zagreb. Na Horvatovu su re-pertoaru tih desetljeća nanizana ve-lika orkestralna i vokalno–instrumen-talna ostvarenja istaknutih hrvatskih skladatelja, od Krešimira Baranovića, Brune Bjelinskog, Ivana Brkanovića, Mila Cipre, Natka Devčića i Jako-va Gotovca do Borisa Papandopula i Stjepana Šuleka. Dakako, slijedom godina toj su listi sukcesivno doda-vani autori umjetnički stasali u me-đuvremenu. Prvi je, i brojem izvede-nih djela na tom dijelu liste predvodi, svakako Milko Kelemen, ali tu su i Ivo Malec i Branimir Sakač te odmah do njega Stanko Horvat, a naći će se na njoj Pavle Dešpalj, Igor Kuljerić, Fra-no Parać, Dubravko Detoni i mnogi drugi.

Posvetivši na stranicama toga glasi-la 2004. godine kraći zapis u povo-du maestrova 85. rođendana, prilo-živši mu i kraću inventuru Horvatova hrvatskog repertoara, upitala sam se ima li većeg dara za nacionalnu glaz-benu tvorbu do pravih tumača njezi-nih sadržaja?

Jer taj repertoar nije samo opsežan i po broju autora i djela i po količini mi-nuta, nego izvedbe — bilo one saču-vane u sjećanju, bilo na snimkama — očituju istu onu posvećenost, studio-znost, erudiciju i umijeće koje je krasi-lo i Horvatove interpretacije klasičnog repertoara koje spominje Fabio Luisi u svojem oproštaju od učitelja.

Sačuvati ne samo te izvedbe nego i visoke interpretativne standarde koje je maestro Milan Horvat ostavio kao svoju umjetničku oporuku najmanje je što valja učiniti kako bi se dostojno sačuvala uspomena na toga velikana hrvatske glazbe 20. stoljeća.

Ima li većeg dara za nacionalnu glazbenu tvorbu do pravih tumača njezinih sadržaja?

Njegovu umjetničku pozornost

zaokuplja praktički sva onodobna orkestralna hrvatska glazbena produkcija, demantirajući opće mišljenje o premalom broju izvedbi djela hrvatskih autora u poslijeratnim desetljećima do 1. Muzičkog biennala Zagreb

Maestrissimo Milan Horvat

54 55

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

U povodu 100. godišnjice smrti Antuna Gustava Matoša

»Gustlove muzikalne noge«Veliki pisac bio je i britko kritičarsko pero

Piše: Jagoda Martinčević

G ledam ovih dana na TV–u i u tiskovinama Kožarićeva Matoša na klupi, ali ne onog na zagrebačkom Strossmayerovu

šetalištu, nego u Francuskoj, u blizini Pariza, u Issy–les–Mulineauxu. Zašto u Francuskoj, u prisutnosti uglednika na otvaranju tog neobičnog spomeni-ka oko kojega se već slikaju Francuzi i turisti? Zato što je ove godine 17. ožujka sto godina od Matoševe smrti, a naš je ugledni književnik, i jedan od najpozna-tijih hrvatskih boema, upravo u Parizu proveo čak pet boemskih godina, go-

tovo uobičajeno bez posla i više gladan nego sit!

Glazbovanje u publicistici

No tom prisjećanju nije nakana opisi-vati kratak četrdesetjednogodišnji bur-ni Gustlov život, kojega su voljeli i mr-zili. Držim da se treba prisjetiti njegova glazbovanja koje je sve prije nego za-nemarivao u hrvatskoj glazbenoj publi-cistici. Jer Matoš se punih osamnaest godina (1895.–1913.) bavio pisanjem o glazbi, ostavivši četrdesetak dnevnih zapisa, eseja, portreta i drugih teksto-va, objavljujući u Hrvatskoj slobodi, Po-kretu, Samoupravi, Hrvatskoj pozornici, Suvremeniku, Mladoj Hrvatskoj, Ob-zoru, Novostima, Agramer Tagblattu i drugdje. Dakako, zamjerio se i tada-njoj glazbenoj javnosti, baš kao i kaza-lišno–dramskoj, književnoj i likovnoj, pi-šući britko, bez dlake na jeziku, često podrugljivo, možda kadikad i neargu-mentirano, no svakako uvijek »mato-ševski«, u skladu sa svojom poznatom polemičkom prirodom. Iako bez prave

i potpune glazbene naobrazbe, glaz-bom se nije bavio tek tako, iz pukog hira. Uspješno je završio četiri razreda škole Hrvatskog zemaljskog glazbe-nog zavoda s glavnim predmetom vi-olončela, ali je između trećeg i četvrtog razreda nakratko bio izbačen iz škole jer uopće nije dolazio na predavanja iz teorije glazbe. Isključenje je uslijedilo na prijedlog tada uvaženog nastavnika Ni-kole Fallera pa ipak je A. G. M. dvade-setak godina poslije o njemu napisao lijepi esej!

Čelist bez penzije

Poduku iz violončela dobio je od pro-fesora Ivana Oertla i Josipa Eisenhuta,

nastupio je dva puta na školskim pro-dukcijama, a stečeno je znanje očito bilo dostatno da se u vrijeme boravka u Beogradu zaposli u orkestru Beograd-skog pozorišta. No Matoš nije bio jedini glazbenik u obitelji: mlađa sestra Dana Matoš–Strzeszewska, koja ga je nadži-vjela punih četrdeset šest godina, bila je istaknuta operna i koncertna pjeva-čica, pijanistica i klavirska pedagogi-nja. Osim u Zagrebu, pjevala je u Nür-nbergu, Parizu, Londonu, Amsterda-mu i drugdje. Glazbene kritike Matoš je pisao o zagrebačkim, pariškim i beo-gradskim koncertnim i opernim izved-bama, portrete o našim i inozemnim glazbenicima (Vatroslav Lisinski, Nikola Faller, Juro Tkalčić s kojim je godinama prijateljevao, Edvard Grieg, Jan Pada-rewski, Jules Massenet, Frédéric Cho-pin), pisao je i u Zagrebu i u Parizu; o poljskom skladatelju i pijanistu nadah-nuto je razmišljao u povodu otkrivanja Chopinova spomenika i ne sluteći da će nakon više od jednog stoljeća i sam

dobiti spomenik u srcu Francuske! Po-lemizirao je pak s onima koje nije sma-trao kolegama po peru, pa je tako iz-vjesni Dimitrije Mitrinović dobio članak Panegirik (posvećen NENOTALNO-MU), dok se s Josipom Canićem uhva-tio u kolo zbog vlastite pogreške, pobr-kavši u jednom napisu Beethovenovu Devetu s Trećom simfonijom, što mu je Canić naravno prigovorio, a Matoš priklopio novim tekstom, naslovivši ga Brvno u oku!

Wagnerov Bogomrak

Sjajno pismen i duhovit, Matoš se ne-rijetko služio riječima neuobičajenima i u glazbenoj terminologiji, ali i u uobi-

čajenom pisanju kritika, nazivajući pri-mjerice Wagnerov Sumrak bogova »Bogomrakom«, dok su pojedine glaz-benice dobivale i humorističke packe. Tako je primjerice violinistici Ljubici Pe-trović napisao: I drugi sviraju ‘falš’ ali gdjica Petrovićeva svira ‘falš’ bez takta, dok je orguljašica Marija Uhlirž dobila sljedeće: Gledajući je kod orgulja sje-tismo se na sv. Ceciliju, mada sv. Ce-cilija nije nosila cvikera. Svirati rukama i nogama istodobno — osobito nogama pri pedaliranju (ili pedalisanju) nije laka stvar i gdjica Uhlirž ima od svih gos-podjica najmuzikalnije noge, muzikal-nije od mnogih hrvat.–slav.–dalm.–lir-skih ušesa.

Ipak, nije bilo sve u takvom tonu. Među većim kritikama nalazimo i onu za pra-izvedbu opere Oganj Blagoja Berse. Libreto Matoš drži »užasnim«, a glaz-bu »anacionalnom«, što po njemu zna-či »da nije baš originalna«. Međutim, iskreno se divi umjetničkoj vrijedno-

sti Ognja kad kaže: To je u stvari prva umjetnička opera visokog i modernog stila koju stvori Horvat… Neke partije (uvertira, pa cijeli 3. čin) su upravo ne-natkriljivo orkestrirane… ‘Oganj’ je sva-kako sjajno simfonijsko djelo a ne bude li imalo vani uspjeha uvijek će biti uspje-lim i sjajnim pokušajem hrvatskog ne-nadanog talenta koji nikad neće imati lake, jeftine, već samo ozbiljne, teške umjetničke uspjehe.

Za sve te, ali i mnoge druge podatke o glazbeničkom djelovanju Antuna Gu-stava Matoša valja ponajprije zahvali-ti muzikologu, dr. Lovri Županoviću u čijem je odabiru tiskano 39 Matoševih glazbenih tekstova u knjizi A. G. Matoš, Sabrana djela (JAZU i Liber, 1976.) te u Knjižnici Djela hrvatskih klasika, An-tun Gustav Matoš, Sabrana djela (sve-zak deseti) Tiskarskog izdavačkog dio-ničkog društva A. G. Matoš, Samobor (2008.).

Između riječi i tona

I premda je Matoš o sebi pisao kao o »bivšem« glazbenom »stručnjaku«, islu-ženom »čelisti bez penzije« i sl., muzi-kolog Županović smatra da je Matoše-va urođena muzikalnost bila ona po-luga kojom je glazbu nosio u sebi kao sasvim nedjeljivi i spontani dio svoje nutrine. Županović ističe: I da nije bilo njegove često i nesretne, svakako ne-zahvalne ali i životom diktirane rastr-zanosti, borbe za održanje… Matoš je mogao postati najznačajniji i najbolji kri-tičar i publicist ne samo svog vremena nego i — može se mirne duše doda-ti — do kraja 2. svjetskog rata. Ovako je ostao ‘najpismeniji’, što nije suviše utješno kad se radilo o njemu i o njego-vom intelektualnom a napose glazbe-nom potencijalu.

Nakon Miroslava Krleže i Dragutina Do-mjanića, Matoš je vjerojatno najuglaz-bljeniji hrvatski pisac. Popis koji slijedi sigurno nije konačan, a većim je dije-lom moguć zahvaljujući Lovri Župano-viću koji je pjesme na Matoševe stihove uvrstio u knjigu Hrvatski pisci između ri-ječi i tona (Liber, 1989.). Dopunila ga je autorica ovog teksta podacima iz mo-nografije 60 godina Hrvatskog društva skladatelja i iz nekih drugih izvora. Na žalost, Županovićevu popisu nedostaju godine nastanka, ali i nekim ciklusima ili pojedinim skladbama za koje se u mo-nografiji navodi autorstvo i naslovi, sto-ga je ovo tek djelomična rekonstrukcija.

Tko je uglazbio Matoša?

Najstariji među autorima kad je riječ o solo pjesmi jesu oni rođeni potkraj 19. stoljeća: Andrija Zagorac s pjesmom Gjurgic, Josip Andrić koji sklada Jese-nje veče, Rudolf Taclik s Pri sv. Kralju i Oskar Jozefović s Hrastovačkim nok-turnom. Za Matošem posežu i Viktor Šafranek te Josip Deči, rođeni počet-kom 20. stoljeća, dok se 1940. jav-lja i Ivana Lang koja prva sklada Utje-hu kose i Đurđic 1942. (melodrama uz glasovir i uz orkestar). I braća Stahuljak očito vole Matošev stih pa tako Dubrav-ko piše skladbu na tekst Gnijezdo bez sokola, a Mladen Pet Matoševih sone-ta, dok Zvonimir Marković i Mario Nar-delli st. skladaju Hrastovački nokturno. Oduševljeni matoševac Lovro Župano-vić sklada pregršt pjesama: Jesenje veče, Maćuhica, Utjeha kose, Nottur-no, Gnijezdo bez sokola, U travi, Pri sv. Kralju i 1909. koje (neke i opetuju-ći) smješta u cikluse Pet Matoševih so-neta (1955.) i Matošev triptih (1975.). Tu skladateljsku generaciju zaokružuju još i Krešimir Fribec s Canticum cantico-rum te Ivan Brkanović s ciklusom Ma-toševe domoljubne pjesme: Ima jedna mala gospa Marija, Pri sv. Kralju i Sta-ra pjesma iz 1979. godine. No pjesma posvećena Matoševoj majci i domovi-ni koja je postigla najveću popularnost svakako je Gospa Marija Vinka Glasno-vića koju je svojedobno proslavila inter-pretacija Krunoslava Cigoja, a za kojom i danas rado posežu mnogi interpreti. Glasnović je i autor pjesama Pri sv. Kra-lju, Stara pjesma, Tuga vidika i Mefistov zvuk, dok su pjesme Hrastovački nok-turno i Epitaf (bez trofeja) namijenjena muškom, odnosno mješovitom zboru. Zborovima su Matoševe pjesme tako-đer namijenili autor Andro Torkvat Br-lić (također iz generacije rođene u 19. stoljeću), i to Hrastovački nokturno za

muški zbor, glasovir, vio-lončelo i dva roga; Rudolf Matz koji je za muški zbor skladao Epitaf (bez trofeja) i Pri sv. Kralju te Miro Be-lamarić (naslov nepoznat).

Od novijih djela ističu se pjesme Notturno i Košuta i djevojka Dženi Dekleva–Radaković iz 1980. godi-ne. XIII. ura — dva soneta

Antuna Gustava Matoša za tri zbora i orkestar (Pri sv. Kralju i Notturno) Ru-bena Radice je iz 1994., a dva soneta (Tuga vidika i Notturno) Frane Đurovića iz 2005. godine.

Utjehu kose uglazbio je i Hrvoje Hege-dušić, pa čak i grupa Hladno pivo, dok je Neven Dužević skladao Notturno, a Duško Lokin Gospu Mariju.

Matoš je kao lik zaživio i u tri različita žanra: godine 1934. književnik Geno Senečić napisao je dramski komad A.G.M., praizveden u HNK–u u Zagre-bu; pod istim naslovom Miroslav Miletić sklada mjuzikl 1971., a u mjuziklu Lady Šram Arsena Dedića i Nine Škrabea (1991.) Matoš je jedan od glavnih likova. Godine 1990. redatelj Bruno Gamulin snimio je o Matoševu djetinjstvu i ranoj mladosti igrani film Ljeto za sjećanje.

Pisao je bez dlake na jeziku, često podrugljivo, možda

kadikad i neargumentirano, no svakako uvijek »matoševski«, u skladu sa svojom poznatom polemičkom prirodom

Glazbene kritike Matoš je pisao o zagrebačkim,

pariškim i beogradskim koncertnim i opernim izvedbama

Matoš između violončelista Jure Tkalčića i pijanista Ive Tkalčića

Matoš sa zaručnicom Olgom Herak u Opatiji 1910.

56 57

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

20. Zajčevi dani u Rijeci, ususret stogodišnjici Zajčeve smrti

Stari papiri i hrvatski belkanto20. Zajčevi dani u Rijeci

Vokalize na novom papiruObjavljena partitura 22 vokalize slavnog majstora opera i opereta Ivana pl. Zajca

Piše: Davor Schopf

P o java t i ska-nog i zdan ja 22 voka l i ze Ivana pl. Za-jca izazvala je nemalo izne-

nađenje što je Zajc, osim opera, opereta i sve sile druge glazbe, pisao i vokalize. To samo poka-zuje kako je pedagoški dio nje-gova djelovanja najviše pao u za-borav. A Zajc je bio marljiv učitelj, najprije u rodnoj Rijeci nakon po-vratka sa svršetka studija u Mi-lanu i očeve smrti 1855. godine, preko podučavanja pjevanja u društvu Polyhymnia u Beču, od 1862., do dugogodišnjega djelo-vanja u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu, od 1870. do umirovljenja 1908.

Temelj hrvatske opere

U Rijeci podučava gudaće in-strumente u Gradskom filhar-monijskom institutu, a privatno klavir, violinu i pjevanje. U Zagreb je došao kao prokušani i prak-tični pedagog. Pri osnivanju hr-vatske opere trebao je pouzda-nih pjevača. Zato je u glazbenoj školi HGZ–a, uz dotadašnja dva tečaja škole za pjevanje, niži i viši, osnovao još i treći, »usavršni« te-čaj za operu u kojemu je sam podučavao. Od 1892. poduča-vao je u HGZ–u i klavir. Privat-no je podučavao klavir, pjevanje i teorijske predmete. Bio je uvijek susretljiv prema učenicima, rado ih je pratio na klaviru na produk-cijama. Izvještavajući o završnim produkcijama glazbene škole HGZ–a, novine su ga često hva-lile kao izvrsnog učitelja. Napisao je više praktičnih pedagoških priručnika, najviše za pjevanje (desetak opusa), ali i za klavir te violinu. Gotovo svim ondašnjim opernim solistima bio je privat-ni učitelj. Plejadu njegovih uče-nika sa zapaženim karijerama u Zagrebačkoj operi i u inozem-stvu predvode Marija Prikril, So-fija Kramberger, Marija (Micika) Freudenreich, Tošo Lesić, Draga

Hauptfeld, Marija Glivarec te naj-slavnije od njih Blaženka Kernic i Mira Korošec.

Zaboravljeni opus

Za Zajčeve vokalize zainteresira-la se prof. Lada Bujas Majić, pro-čelnica pjevačkog odjela Glaz-bene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, priređivačica i ured-nica tog izdanja. Pronašla ih je u Zajčevoj ostavštini koja se čuva u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveu-čilišnoj knjižnici, pregledala i pro-učila te iz više od stotinu vokali-za načinila odabir za tri sveska. Prvi od njih, 22 vokalize, pred-stavljen je 19. studenoga 2013. u foyeru HNK–a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Nakladnik je Društvo za promicanje glazbe, plesa i glaz-benoscenske umjetnosti Hilari-on. Izdanje sadrži komentar na hrvatskom, engleskom, njemač-kom i japanskom jeziku. Vokali-ze su izazvale pravu senzaciju u pjevačkoj zajednici jer su cije-lo stoljeće ležale zaboravljene u Zajčevoj ostavštini. Prof. Bujas Majić iskušala ih je u pedagoš-koj praksi i predstavila  kolega-ma, pjevačkim pedagozima na seminaru Vokalna pedagogija hrvatskoga glazbenog romantiz-ma u sklopu Stručnog vijeća na-stavnika solo pjevanja, održanog 2. listopada 2013. u Bjelovaru. Svi su oduševljeni njihovom kva-litetom i Zajčevim poznavanjem ljudskoga glasa te njegovim pe-dagoškim metodama.

Pedagoški rad Zajc ujedinjuje u bilježnicama koje naziva Ško-la pjevanja i Praktične škole pje-vanja te opusima za sopran i bas–bariton.

Vježbe za belcanto

Vokalize su vješto skladane, pjevne, ponekad prožete sla-venskim melosom, jednostavne i pregledne. Česta je ABA forma. Zajc vodi računa o postupnom unošenju specifičnih zadataka u učenje pjevanja čiji je cilj uspo-stava vokalne tehnike i izgrad-nja vokalnog aparata. Naizmje-nice nudi vježbe i vokalize po-

trebne za usvajanje znanja koje će dovesti do tehnike belcanto. Motivi u vokalizama susreću se poslije u njegovim pjesmama i operama. Tako zahtjevnije vo-kalize mogu poslužiti kao studi-je za Zajčev vokalni opus. Ve-lik broj vokaliza namijenio je sa-mom početku učenja pjevanja. Posebnu brigu vodi o dubljim glasovima za koje u već sklada-noj vokalizi piše drugi glas. Na taj način smanjuje raspon vokalize, a pjevaču omogućuje usredoto-čenost na određeni problem.

U kraćem glazbenom programu na predstavljanju novog izdanja partiture, Zajčeve vokalize izve-li su učenici solo pjevanja Glaz-bene škole Ivana Matetića Ro-njgova u Rijeci, iz razredâ prof. Ingrid Haller i prof. Ariane Bossi. Ena Lešić, Mirna Marković i Ivan ćepić nastupili su uz glasovirsku pratnju prof. Oksane Zvineko-ve. I tom prigodom svi su izrazili nadu da će Zajčeve vokalize za-živjeti u suvremenoj pedagoškoj pjevačkoj praksi.

Piše: Davor Schopf

Z ajčevi dani u Rijeci do-živjeli su dvadesetu go-dišnjicu! Manifestacija započeta 1993. godi-ne, u prvih je nekoliko izdanja bila intenzivno

posvećena izvođenju glazbe i glaz-beno–scenskih djela te proučavanju i otkrivanju već zaboravljenih detalja iz stvaralaštva i života Ivana pl. Zajca. Početni val donio je tada u riječko-me HNK–u Zajčeva imena premijer-nu izvedbu Bana Legeta, gostovanja Osječke opere sa Zlatkom i Mislavom te obnovu Lizinke, čije su »otkriće« i izvedba 1989. godine možda i antici-pirali pokretanje te manifestacije. Bio je tu nezaobilazni Nikola Šubić Zrinjski, slijedila je najprije koncertna pa onda i scenska izvedba Amelije, opereta Momci na brod te riječka produkcija Zlatke, uz mnogo koncerata.

Promjena koncepcije

Posljednjih godina Zajčevi dani uda-ljili su se od samoga Zajca, ali su se prometnuli u manifestaciju koja promi-če hrvatsku glazbu uopće, a to Zajcu zasigurno ne bi bilo krivo. Manifestaci-ja je nastojala što više promicati stva-ralaštvo riječkih skladatelja, a na oper-noj sceni pojavili su se Paraćeva Judita, Bjelinskijeva Pčelica Maja, Papando-pulova Sunčanica te je praizveden Ka-biljov Casanova u Istri.

20. Zajčevi dani vraćaju se Zajcu i tra-ju cijelu sezonu jer se 2014. obilježava stota godišnjica Zajčeve smrti, 16. pro-sinca, pa se tada može očekivati veli-ki završni akord. Dani obuhvaćaju još koncert Brass kvinteta Zajc popular, Večer hrvatske vokalne lirike sopra-nistice Olge Šober, svečanu obnovu Zrinjskog i daljnje izvedbe Skenderove »opere za velike i male« Šuma Striboro-va, praizvedene u sklopu MBZ–a 2011. godine.

Prvih pet–šest godina Dana, s uče-stalim izvedbama Zajčevih opera, ra-splamsalo je očekivanja za daljnjim izvedbama, pri čemu se zanemaruje pitanje što danas uopće znači, odno-sno podrazumijeva izvedba neke Za-jčeve opere (nažalost, ne samo Zajče-ve, iz domaće baštine). Tek su u svib-nju ove godine predstavljeni partitu-ra i glasovirski izvadak Nikole Šubića Zrinjskog, izdanja Muzičkog informativ-nog centra Koncertne direkcije Zagreb. Prvi put u hrvatskoj povijesti tiskana je partitura jedne od dviju najomiljenijih i najizvođenijih hrvatskih opera, praizve-dene 1876. godine! I to je jedina tiska-na Zajčeva opera. Ostale su u rukopisu grafitnom olovkom na papirima starim sto pedeset godina i više. Eto što po-drazumijeva suvremena izvedba neko-ga novog Zajčeva naslova ili orkestralne skladbe, najmanje godinu dana rada samo na pripremi notnog materijala da se on, kao prije spomenute opere, me-todom fotokopiranja barem malo više sačuva za budućnost. Je li to isključivo zadatak Riječke opere?

Zajc gala

U sklopu 20. Zajčevih dana, 19. stude-noga, u foyeru HNK–a Ivana pl. Zajca predstavljeno je tiskano izdanje Zajče-ve 22 vokalize, još jedno otkriće iz ne-izmjerno bogatog rada i djelovanja toga čovjeka.

Na početku manifestacije i nove se-zone, 1. listopada, izveden je koncert Zajc gala s ulomcima iz opera Ame-lia, Lizinka, Nikola Šubić Zrinjski i ope-rete Momci na brod. Ulomci iz Zlatke otpali su zbog bolesti solistice. Bio je to svojevrsni presjek do sada u Rijeci izvedenih Zajčevih djela koja su uvijek iskazivala svježinu i nadahnutost, iako ih prati sjena prevelike verdijevske obo-jenosti. Zajc je svakako skladao u uvri-ježenim ritmičkim i melodijskim shva-ćanjima svojega doba, ali se mogao, po vlastitu nadahnuću, odmaknuti od talijanskog prema slavenskom idiomu. Romanca Jelene iz Zrinjskog, što ju je uz ariju Lizinke ljupko izvela sopranisti-ca Vanja Zelčić, i romanca Zrinjskog, u raskošnom tumačenju baritona Lju-bomira Puškarića, zoran su primjer tog odmaka od, primjerice, talijanskih bel-kantističkih linija u arijama i duetu iz Amelije. Njih su raspjevano izveli so-pranistica Kristina Kolar i bariton Ro-bert Kolar. Spomenute dvije romance iz Zrinjskog primjer su autentičnoga hr-vatskog belkanta.

Muški zbor i Orkestar Riječke opere zdušno su muzicirali pod ravnanjem Ive Lipanovića. Uvertira Ameliji i uvertira iz Momci na brod, zbor lovaca iz Lizinke

(tipičan lovački zbor!) i zbor razbojnika iz Amelije te osma slika i finale Zrinjskog predočili su raznovrsne, ali uvijek pri-vlačne stranice Zajčeva opusa. Bas Si-niša Štork istaknuo se arijom Sulejma-na, a sopranistica Mirella Toić bljesnula je u punoj formi kao Eva u Zrinjskom.

Koncert Riječke filharmonije Večer Za-jčeve glazbe, također u kazalištu, 19. studenoga, donio je izvedbu najpozna-tije Zajčeve Simfonije u c–molu i ma-nje poznatoga, skraćenog dvostavač-nog klavirskog koncerta, tj. Simfoničke glazbene slike za glasovir i orkestar op. 343. Pijanist Filip Fak sa žarom je i za-laganjem, muzikalno i tehnički bespri-jekorno izveo to vješto napisano dje-lo s intenzivnom interakcijom solista i orkestra. Dva stavka, Allegro giusto i Con fuoco, s povremenim šopenov-skim proplamsajima, prošla su u jed-nom dahu.

Fotokopirane stranice

Maestro Pavle Dešpalj dirigirao je, a glazbenici Filharmonije svirali su iz foto-kopiranih stranica Zajčevom rukom is-pisanih nota. Program je počeo dvje-ma uvertirama, iz opera Lizinka i Ame-lia. Nevjericu čemu dvije operne uverti-re zaredom odagnala je njihova razno-likost. Vedra, slavenski obojena uvertira Lizinke, s istaknutim nastupima i solima puhača, izvrsno se slagala s talijanizi-ranom, verdijanski intoniranom uverti-rom Amelije, nastalom osamnaest go-dina prije.

Simfonija u c–molu op. 394 danas je uvriježeni naziv za Simfoničku glazbenu sliku ili Simfonijsku poemu u c–molu (Poésie musicale), nastalu 1876. u Zagrebu i posvećenu Filharmonijskom društvu u Rijeci. Četverostavačno djelo klasične forme ima sve elemente simfonije, ali na doživljaj-noj razini tako ne djeluje. Zajc se poveo za izvanglazbenim sadržajem, no koji ga je program nadahnuo i koji su ga ra-zlozi na to potaknuli danas se ne zna. Vjerojatno je to bila neka pjesma jer je skladbi naknadno dao Motto u kojem kaže: Život umjetnika je san. Na osnovu ove temeljne ideje komponirana je ova »Simfonička glazbena slika«. Pjesma nije vlasništvo samo pjesnika. Muzičar može tonovima izra-ziti ono što pjesnik izražava riječima. Zajc je izvorno stav-ke označio programnim nazivima (na njemačkom jeziku) Nestrpljivost, San o sreći, Obmana te Pobjeda i trijumf koji su, zacijelo zbog pragmatičnih razloga, u izvedbenoj praksi zamijenjeni oznakama tempa.

Prvi je stavak Allegro najinventivniji, sa Zajčevom izraže-nom sposobnošću ovladavanja i razvijanja tema–pjevnih melodija romantičnog kolorita. Drugi stavak Andante na-stavlja tu tendenciju, iako možemo čuti harmonijske sklo-pove iz Zrinjskog, nastalog iste, 1876. godine. Treći je sta-vak potpuno konvencionalni Scherzo, dok četvrti Finale/Allegro grandioso djeluje kao nužno sredstvo da se sklad-ba završi. Zajc ipak nije pisao ni promišljao to djelo kao pra-vu simfoniju i možda se mogao zadržati na prva dva stavka kao simfonijskoj pjesmi ili simfonijskoj slici. Kao što Simfo-nička glazbena slika za glasovir i orkestar op. 343 po formi nije klasični koncert, ali ga se takvim može prihvatiti, i što češće svirati i slušati.

Pavle Dešpalj suvereno je uskladio suradnju solista Filipa Faka s orkestrom, dok je u simfoniji omogućio da do pu-nog izražaja dođe prevladavajuća ležerna vedrina, a time i neposrednost te komunikativnost Zajčeve glazbe. A to je ono što uvijek može oduševiti i u zapećak baciti razne pri-govore koje upućujemo Zajcu.

Neposrednost i komunikativnost njegove glazbe je ono što uvijek

može oduševiti i u zapećak baciti razne prigovore koje upućujemo Zajcu.

Zajc Gala: Kristina i Robert Kolar, te Ivo Lipanović

58 59

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Recenzija knjige

Nepoznati glazbeni dragulji dubrovačke prvostolniceSvećenik, muzikolog, skladatelj i dugogodišnji regensa chori zagrebačke katedrale dr. sc. Miho Demović objavio monografiju o tisućljetnom muziciranju u dubrovačkoj katedrali

piše: Ileana Grazio

U sklopu III. Međuna-rodnog simpozija o baštini, održanog u Dubrovniku od 13. do 15. prosinca 2013., predstavlje-

na je izuzetna knjiga svećenika, mu-zikologa, skladatelja i dugogodišnjeg regensa chori zagrebačke katedrale dr. sc. Mihe Demovića, Povijest cr-kvene glazbe Dubrovačke katedrale kroz vjekove. Knjigu je objavila udruga Stara dubrovačka glazba u povodu tristote obljetnice dubrovačke barokne katedrale (1713.–2013.) koja je sljednica prethodnih dviju katedrala na istome mjestu.

Slaganje kamenčića

Demović je dugogodišnjim istraživanji-ma i slaganjem glazbenih kamenčića napisao muzikološki mozaik koji obu-hvaća tisućgodišnju prošlost sakralne glazbe u Dubrovniku, što nema samo lokalno značenje, već je to velik dopri-nos hrvatskoj povijesti glazbe. U du-brovačkim crkvama se oduvijek pjeva-

lo, posebno u katedrali, odakle je odje-kivala zanosna amoenitas almiphona.

U vrijeme Dubrovačke Republike kate-drala je bila državna, vladarska crkva u kojoj se ustoličavao vladar, pa je ra-zumljivo da je, uz svjetovnu, i državna vlast pomagala u nastojanju da u ka-tedrali muziciraju najbolji domaći i stra-ni glazbenici sa svih onovremenskih europskih prostora. Tako se sakralna glazba u Dubrovniku razvijala uspored-no s onom europskom. Ovom knjigom Demović otkriva zaboravljenu ili dosad nepoznatu vrijednost glazbene umjet-nosti dubrovačke katedrale.

Knjiga je velikog formata, s više od če-tiristo stranica, a podijeljena je u petna-est poglavlja u kojima autor, oslanjaju-ći se na arhivsku građu, u kontinuitetu prikazuje razvoj sakralne glazbe u Du-brovniku, posebno izdvajajući katedra-lu od 10. do 20. stoljeća. Vrlo spretno je ukomponirao dijelove tekstova iz svojih već objavljenih radova.

U slavu Boga

U uvodnome dije-lu Demović prikazu-je graditeljsku povi-jest katedrale, ističući značenje i dviju pret-hodnih koje su stra-dale u Velikoj trešnji 1667. te opisuje grad-nju sadašnje barokne iz 1713., ističući njezi-nu likovnu dekoraciju. U povijesnom dijelu o katedrali zanimljivo je pročitati kolike su ne-volje imali katedralni pjevači i svirači nakon završetka Drugog svjetskog rata kad su komunističke vlasti zabranile postojanje Pjevačkog kate-dralnog zbora, no pobožni Dubrovča-ni nisu se pokolebali u svojoj vjeri te su nastavili pjevanjem slaviti Boga.

Svoje izlaganje arhivske građe autor je počeo u poglavlju koje je nazvao Mo-nodijska glazba; opširno opisuje pro-nađene dokumente o gregorijanskom pjevanju iz 10., 11. i do sredine 12. st., zadržavajući se na objašnjenju stare notacije (neumatske i koralne) koja ima

neke dubrovačke spe-cifičnosti pa se pretpo-stavlja da su u Dubrov-niku postojale i prepi-sivačke škole. Dijafon-ska glazba čini poseb-no poglavlje u kojemu doznajemo da se već u drugoj polovici 12. sto-ljeća u Dubrovniku pje-valo višeglasno.

Nalazimo opširno po-glavlje o orguljama, nji-hovim graditeljima i or-guljašima, o glazbeni-cima instrumentalisti-ma, podatke o kasni-jem instrumentalnom sastavu, tzv. Katedral-noj kapeli koju je uzdr-žavala državna vlast, a ukinuta je 1821. Ustvr-dio je Demović da je Marin Držić kao sve-ćenik i orguljaš u crkvi pjevao na hrvatskome jeziku.

Najopširnije je poglavlje Pjevači Dubrovačke ka-tedrale od 12. do 17. sto-ljeća. Podijeljeno je u dva razdoblja: do velikog po-tresa 1667. i nakon po-tresa, kad je obnovljen crkveno–glazbeni život u novoj baroknoj katedrali. U 18. stoljeću najvažniji su skladatelji Luka i An-tun Sorkočević te Antun Grum.

U 19. i 20. stoljeću spo-minju se mnoga glaz-benička imena, među njima i autor ove knjige. Razmatran je i Cecilijan-ski pokret i njegov utjecaj

na muziciranje u dubrovačkoj katedra-li. Sva poglavlja su iscrpno dokumenti-rana. Autor je o mnogim skladateljima i njihovim skladbama opširno pisao te ih razvrstao na domaće i strane, koji su samo neko vrijeme djelovali u dubro-vačkoj katedrali.

Sačuvano sjećanje

Katedralni zborovi koji su se razlikova-

li po sastavu u različitim vremenima, pjevali su uz pratnju orgulja ili Katedral-ne kapele, a poslije i uz vojne orkestre. Opširno je opisano sudjelovanje dubro-vačkih amaterskih pjevačkih zborova u liturgijskome slavlju u katedrali. Nave-dena su imena dirigenata, od kojih su neki desetljećima obnašali tu dužnost, a nisu izostala ni imena gostujućih glaz-benika koji su donosili moderni glazbe-ni izričaj. Oko sto pedeset stranica knji-ge ispunjeno je, prema veoma kritič-kom autorovu promišljanju, notnim ma-terijalom od 10. do 20. stoljeća.

Dakle, predstavljeno je tisuću godina glazbe u dubrovačkoj katedrali i na taj je način sačuvano sjećanje o iznimnom bogatstvu sakralne glazbe. Ujedno je to svjedočanstvo da je Dubrovnik u prošlosti bio važno glazbeno središte u kojemu su djelovali mnogi europski glazbenici.

Knjiga ima vrlo lijepe likovne priloge, već sama naslovnica privlači pozornost. Taj veliki Demovićev doprinos o sakralnoj glazbi dubrovačke katedrale bit će vri-jedno štivo i inspiracija mladim muziko-lozima i ljubiteljima za daljnje proučava-nje hrvatske glazbene povijesti.

Knjiga je velikog formata, s više od četiristo stranica, a

podijeljena je na petnaest poglavlja u kojima autor, oslanjajući se na arhivsku građu, u kontinuitetu prikazuje razvoj sakralne glazbe u Dubrovniku

dr. sc. Miho Demović

Povijest crkvene glazbe Dubrovačke katedrale kroz vjekove Udruga Stara dubrovačka glazba

Recenzija monografije posvećene riječkoj rock–sceni šezdesetih

Novo svjetlo na našu rock–prošlostJoš jedan vrijedan doprinos analizi rock–glazbe u Hrvatskoj

Piše: Bojan Mušćet

N akon izvrsne knjige Siniše Škarice Kad je rock bio mlad, nedavno smo dobili još jedan hvalevrijedan do-prinos analizi rock–začinja-vaca u Hrvatskoj. Posrijedi

je monografija Red! River! Rock! Velida Đekića (KUD Baklje, 2013.) posvećena riječkoj rock–sceni šezdesetih.

Rijeka kao kolijevka rocka

Kako se na ovitku knjige ističe, posrijedi je prva monografija o rocku posvećena nekoj gradskoj sceni na prostoru bivše Jugoslavije, a Rijeka je apostrofirana kao sredina gdje je de facto rođen rock na po-dručju ne samo bivše Jugo-slavije nego i istočne Europe.

Prilično je to smjela teorija au-tora knjige, no s obzirom na či-njenicu da je Rijeka bila glav-na luka države koja je deset–petnaest godina nakon svr-šetka Drugog svjetskog rata vješto balansirala između ko-munističkog Istoka i kapitali-stičkog Zapada, neprijeporni utjecaji koji su stizali sa zvu-cima s gramofonskih plo-ča koje su donosili mladi po-morci, ne mogu se zanema-riti. Prema Đekiću, u Rijeci je 1957. otvoren prvi diskoklub u Jugoslaviji (Husar), formiran je prvi rock–bend (Uragani), na-stale su prve rokerske autor-ske skladbe (Dario Ottaviani), pojavila su se prva pojačala Marshall (Henric III.), pokrenuta je prva jazz–rock formacija (Gru-pa 777), održan je prvi nastup nekog zapad-nog rock–izvođača (Colin Hicks & Cabin Boys u Kinu Partizan), počeo je djelovati prvi ženski rock–bend (Sirene) itd.

Uragani i ostali

Đekić na gotovo 400 stranica i uz gotovo dvo-struko više fotografija otkriva uzbudljivu riječku rock–scenu šezdesetih i njezinu vitalnost koja je očito bila dobrim temeljem za nicanje punk i novovalne scene potkraj sedamdesetih koja je na neki način i brandirala Rijeku kao rokerski grad. Taj se dio riječke rock–povijesti nepresta-no diskografski i medijski revalorizira, no riječki rock šezdesetih dosad je bio uglavnom pohra-njen u sjećanjima protagonista scene, uz po-koje medijsko podsjećanje. Tako se tek pone-kad spominje da su Uragani začeli rock u Rije-

ci i šire, da je Saša Sablić bio roker prije nego što je počeo pjevati u 4M, da je iz istog miljea stizao i Dalibor Brun, da je Grupa 777 prije la-koglazbene karijere svirala nešto sasvim druk-čije i da su Opatijski suveniri nekad kao Suve-niri po opatijskim terasama prašili rock. Daka-ko, tomu je kumovao i izostanak diskografskog materijala, a i mediji nisu bili baš naklonjeni ču-pavcima — monografija sadrži isječak iz No-vog lista iz 1963. Atentat na ukus i odgoj pu-blike. Ako se o »urlatorima« i pisalo, onda je to uglavnom bilo u neutralnom ili negativnom kontekstu. Stoga je Đekić imao uistinu prilično opsežan zadatak da prikupi sve relevantne po-datke o sceni, kao i da portretira četrdesetak bendova te opatijsku pjevačicu Eti Juvan koja je nastupala s njemačkim bendom Inner Spa-ce koji će poslije promijeniti naziv u Can.

Uspon i pad šezdesetih

Fotografije Ante Škrobonje koji se specijalizirao za praćenje rock–scene, kao i drugih fo-tografa koji su djelovali šezde-setih, arhivski fotomaterijali te privatne fotografije svakako su umnogome pridonijele efek-tnom poniranju u duh vreme-na. Osobito je efektna naslovna fotografija iz 1964. gdje su u pr-vom planu dvije gitare Uragana, a monografiju je vrsno dizajnira-la Melina Mikulić.

Osim priče o šezdesetima, mo-nografija ima uvodni dio o kra-ju pedesetih i rađanju rock–subkulture u Rijeci, kao i za-ključni dio koji govori o nesta-

janju scene, prestanku rada ključnih bendova i transformaciji pojedinih izvođača koji su na-pustili rokerski milje i prešli u estradne vode. Taj dio riječke glazbene scene u šezdestima Đekić nije stavio čak ni u sporednu ulogu, spominje je tek povremeno, iako su protagonisti MIK–a (festival se najprije zvao Melodije Kvarnera) ne-rijetko dijelili pozornicu, pa i mjesto na rijetkim EP–jima s rokerima. No o MIK–u i riječko–opa-tijskim šlagerašima ipak se mnogo više zna nego o rock–glazbenicima koji su na koncer-tima i plesnjacima uspijevali prikupiti i po dvije tisuće posjetitelja.

Đekić prilično precizno portretira ne samo izvođače nego i disc–jockeye, graditelje instru-menata te fotografe koji su pratili scenu, a opi-suje i mjesta na kojima se u Rijeci sviralo. Posri-jedi je dragocjen doprinos riječkoj povijesti, ali i djelo koje sasvim sigurno unosi novo svjetlo na rock–prošlost Hrvatske i bivše Jugoslavije.

Velid Đekić

Red! River! Rock!KUD Baklje, 2013.

Recenzija monografije »Milka Trnina — 150 godina«

2013. Godina Milke TrnineGodina iza nas donijela je obilje događanja u povodu 150. godišnjice rođenja slavne hrvatske dive

Piše: Višnja Požgaj

S topedeseta obljetnica rođenja slavne hrvatske sopranistice Milke Trni-ne (Vezišće, općina Križ, 1863. — Zagreb, 1941.) potaknula je Općinu Križ

da 2013. godinu proglasi Godinom Milke Trnine. Tu je odluku podupro pokrovitelj-stvom i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. U obilju događaja kojima je dostojno obilježena ta velika obljetnica, izdvajamo objavljivanje prve cjelovite i reprezentativne umjetničine monografije. Na knjizi je surađivalo osmero stručnja-ka, uključujući i urednicu izdanja, dr. sc. Zdenku Weber. Knjiga je tijekom godine predstavljena u nekoliko gradova (Za-greb, Dubrovnik, Beč), ali je prvo pred-stavljanje održano 18. svibnja u Križu na

dan umjetničine smrti, uz izložbu umjetnič-kih djela Ljerke Njerš, nadahnutu Milkom Trninom, i svečani multimedijski koncert

mladih opernih pjevača u suradnji s Operom HNK–a u Zagrebu.

Taj je program u prekrasnom ambijentu stoljetnog parka ispred cr-kve Uzvišenja Sv. Križa aranžirala mezzosopranistica Dubravka Še-parović Mušović, koja je prethodne večeri u HGZ–u održala sjajan recital Hommage à Milka Trnina u suradnji s pijanistom Đorđem Sta-nettijem u sklopu prestižnog vokalnog ciklusa KDZ Molto cantabile. Isti je program ponovljen na 64. Dubrovačkim ljetnim igrama u Atriju Kneževa dvora (za što je umjetnica osvojila i nagradu Orlando HRT–a) i na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču. Održano je još nekoliko koncerata u Trnininu rodnom Vezišću i majčinoj Po-žegi. Udruga poklonika Milke Trnine priredila je Koncert mladih pje-vača u atriju HNK–a u Zagrebu. Treba pohvaliti i lijepu izložbu zbirke iz umjetničine ostavštine Milka Trnina — svjetska operna diva (kon-cepcija Marine Perice Krapljanov) u Muzeju grada Zagreba, kao i posjet Slapu Milke Trnine u Nacionalnom parku Plitvička jezera uz koncert KUD–a Graničar iz Križa. Svečana završna proslava Godi-ne Milke Trnine održana je na njezin rođendan, 19. prosinca u Op-ćini Križ, uz dodjelu Plakete Milka Trnina predsjednici Udruge po-klonika Milke Trnine Zden-ki Weber, nastupe lo-kalnih pjeva-ča i plesača te koncert opernih pr-vaka HNK–a u Zagrebu u nazočnosti pokrov i te-lja — pred-sjednika Ive Josipovića.

Autorica na promociji knjige u Beču

Milka Trnina

60 61

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

U povodu 75. rođendana Đele Jusića

Rođendanska monografijaAutor knjige u izdanju BZK–a Preporod i HKD–a Napredak iz Sarajeva je Gradimir Gojer, blizak Jusićev suradnik koji je s njime radio na mnogim scenskim izvedbama

Piše: Bojan Mušćet

I na ovim prostorima i u svjet-skim okvirima rijetko ćemo zateći uspješnog skladatelja i zabavne i »klasične glaz-be« (bez obzira što tu drugu formulaciju pišemo u navod-

nicima), pop–zvijezdu koja je karijeru nastavila u serioznijim formama, autora koji je vlastiti glazbeni izraz tako vješto implementirao u različite izvedbene strukture. Na prvu asocijaciju mogli bismo se prisjetiti Paula McCartneyja, no on je i dalje nedodirljivi rock super-star koji tek povremeno radi uspješne izlete u, na primjer, tzv. ozbiljnu glazbu (Liverpool Oratorio) ili u techno (The Fi-reman).

Razgranata karijera

Potražimo li na ovim meridija-nima glazbenika takvog kali-bra, onda se ime Đele Jusi-ća samo nameće. Svaka-ko je u kolektivnoj memoriji zabilježen kao lider Dubro-vačkih trubadura i sklada-telj evergreena uglavnom za dubrovačke izvođa-če, međutim, put pre-ma scenskoj, filmskoj i klasičnoj glazbi ono je što također obilježava Đelu Jusića. Prido-damo li tomu polu-

stoljetno vođenje dječjeg zbora Mali ra-spjevani Dubrovnik, pred nama je res-pektabilna razgranata karijera koja i u 75. maestrovoj godini (rođen je u Du-brovniku 26. siječnja 1939.) uspješ-no otvara nova poglavlja. Prije sedam godina dobio je Porina za životno dje-lo, a tom prigodom objelodanjena je kolekcija njegovih velikih skladateljskih uspješnica (Gold Collection, Croatia Records, 2007.).

Potkraj prošle godine, Đelo Jusić do-bio je još jednu dokumentarističku po-svetu svojem radu. Riječ je o mono-grafiji Gospar/Danonoćja Đela Jusića koju potpisuje Gradimir Gojer u izdanju BZK–a Preporod i HKD–a Napredak iz Sarajeva. Gojer je blizak Jusićev su-radnik koji je s njime radio na mnogim scenskim izvedbama (režirao je kaza-

lišne izvedbe z a

koje je Đelo pisao glaz-bu i napisao libreto za suitu Dubrovački kan-tuni) i koji je odlučio ri-ječima, fotografijama te novinskim isječci-ma predočiti svu veli-činu toga skladatelja, aranžera, dirigenta i gitarista.

Emotivni pristup

Gojer je knjigu razdije-lio na mnogo poglav-lja, ne pridržavajući se striktno kronologije, nego je subjektivnim i emotivnim pristupom nastojao istaknuti važ-nost radova Đele Jusi-ća u Hrvatskoj, zemlja-ma bivše Jugoslavije i šire, njegovih više od tisuću pjesama i više od šest

tisuća minuta snimljene glazbe na stotinjak izdanja.

Dakako, monografija počinje pri-čom o Dubrovačkim trubadurima koji su od sredine šezdesetih razvili tipičan dubrovački pop–sound, ali i prepoznatljiv imidž. Posrijedi je skla-dateljsko umijeće kojim je Đelo Ju-sić oplemenio ne samo svoj bend nego i ostale izvođače koji nose taj specifični dubrovački trademark: Tere-zu Kesoviju, svojega brata Ibricu, duet Buce i Srđana i druge. S druge stra-ne, Dubrovački trubaduri nastupali su u drevnim trubadurskim odorama, dok je mladi Đelo Jusić svoju sličnost s Ri-pom Kirbyjem (lula i naočale s debelim

okvirom) pretvorio u svoj dugogo-dišnji vizualni izričaj. Otišavši sa

skladbom Jedan dan na Eu-rosong, Dubrovački tru-

baduri postigli su i me-đunarodni uspjeh, a

pjesme Đele Ju-sića Luda mla-dost, La musica di notte, Linđo,

Dalmatinski Lero, Pu-sti da ti leut svira i osta-le danas se smatraju narodnima (i obratno: evergrin Dok palme njišu grane pripisuje se Đeli Jusiću, iako je posrijedi tradicionalna pjesma).

Isto, dakako, vrijedi i za skladbe napisane izvan matičnog benda: Dobro jutro, Margare-ta (pjevali su je i Ibrica Jusić i Buco i Srđan, a naziv pjesme uvrije-žio se u šaljivom duhu u narodu kao sinonim za »shvatio si/shvatila si«), Zagrljeni i Volim te, budalo mala za Franu Lasića, Moja Ane broji

dane za grupu Libertas, Na Stradunu i Prijatelji stari, gdje ste te još mnoge za Terezu Kesoviju, Milu Hr-nića, Ivu Pattieru i — ono što je ma-nje poznato — Ča smo na ovon svitu za kultnoga splitskog kantautora Tomu Bebića.

Glazbena ikona Dubrovnika

Osim Dubrovačkih trubadura, ime Đele Jusića veže se i uz dječi zbor Mali ra-spjevani Dubrovnik koji ove godine na-vršava pedeset dvije godine. Cijelo vri-jeme ustrajno radeći s djecom, Đelo Jusić odgojio je mnoge generacije i usadio im ljubav prema glazbi. Štoviše, i oni koji nisu aktivno participirali u zbo-ru, s neskrivenim ponosom ističu taj dječji ansambl kao jedan od zaštitnih znakova Dubrovnika.

Zapravo, u tom opusu pop–glazbe moglo bi se reći da je Đelo Jusić lokalni autor s temama koje u različitom kon-tekstu veličaju Dubrovnik i njegove lje-pote. Ako ništa drugo, u tekstovima će se prepoznati tipični dubrovački nagla-sak, teme ili izrazi, bez obzira na to što Jusić nije tekstopisac. Međutim, upra-

Gradimir Gojer

Gospar/Danonoćja Đela Jusića BZK Preporod i HKD Napredak

vo je on uspio nametnuti dubrovački glazbeni izraz kao konstantu u korpusu hrvatske lakonot-ne tradicije ne kao lokalni izričaj, nego upravo kao skup pjesama koje imaju crtu opće prihvatljivo-sti, odnosno ugrađeni evergreen element. I kad je otišao iz benda, njegovi trubaduri su i dalje bili dubrovački, i onda kad su pjevali skladbe Nikice Kalogjere i Ivice Krajača na štokavskom, pa čak i zagorskom narječju (uspješnica Mi smo dečki, kaj pijemo stojećki).

Ambicioznije forme

Kasniji radovi Đele Jusića zadiru u instrumentale (Ljubavne priče gitare, Rendez–vous in Croatia i još desetak sličnih izdanja), suradnju s klapama Ragusa i Maestral, a iznimno popularna je posta-la i njegova pjesma Lijepa naša Hrvatska koju je skladao za Turističku zajednicu Hrvatske.

No vode popularne glazbe iz kojih, zapravo, ni-kad nije isplovio zamijenio je drukčijim pristupom. Mjuzikli Dundo Maroje i Dan od amora, suita Du-brovački kantuni, solistički koncerti uz orkestar, balet Katarina, bosanska kraljica, oratoriji Istina o Gradu slobode i Srebrenički inferno, soundtrack za film Dubrovački suton tek su neki od njegovih projekata kojima je zadužio umjetničku javnost. Upravo tom dijelu Gradimir Gojer u monografi-ji posvećuje najviše pozornosti, osobito sklada-nju za bosanskohercegovački teatar. Tako mo-nografija sadrži i kompletan libreto za Dubro-vačke kantune, dosje baleta Katarina, bosanska kraljica, opsežne materijale o njegovim oratoriji-ma te mnogo arhivske građe o Jusićevu radu u kazalištu.

Apostrofira se i njegova velika uloga u Domovin-skom ratu, rad s dječjim zborom Golubići mira u Međugorju te susret s papom Ivanom Pavlom Drugim u Vatikanu.

Monografija sadrži mnogo zanimljivih fotografija, no ističu se četiri sjajne crno–bijele fotografije na kojima Lovro pl. Matačić i Đelo Jusić očito preno-se suptilnu glazbenu energiju. Bez obzira na to što monografija sadrži 380 stranica, premalo je to za preciznu i sveobuhvatnu analizu djela Đele Jusića, no djelo Gradimira Gojera svakako je do-lična posveta tome velikom umjetniku. Istodobno može poslužiti i kao dobar uvod u sve aspekte njegova rada, jer Đelo Jusić je, sasvim sigurno, glazbena ikona suvremenog Dubrovnika, autor koji je kreirao zvučni izričaj jednoga od najljepših gradova na svijetu.

Bez obzira na to što monografija sadrži 380

stranica, premalo je to za preciznu i sveobuhvatnu analizu djela Đele Jusića, no djelo Gradimira Gojera svakako je dolična posveta tome velikom umjetniku

Đelo Jusić

Prvi autorski CD Gorana Listeša na izdanju talijanskog nakladnika

Kad gitara priča o sebiJedan od ključnih naših nastavljača višestoljetne tradicije gitarista–skladatelja

Piše: Đurđa Otržan

P od umjetničkim vodstvom GianVi-ta Pulzonea, Gu-itar International Group iz Avellina u Italiji objavio je

prošle godine nosač zvuka Goran Listeš — Guitar works. Tako je s popratnim talijanskim i engleskim informacijama nosač zvuka sa skladbama tog našeg renomiranog gitarista krenuo u svijet dopunjava-jući, kako kaže recenzent Giampie-ro Bernardini, dugu tradiciju svirača gitare koji su ujedno iskazali i talent skladateljstva. Dakako da je u po-vijesti glazbe autor i izvođač nešto srodno i samorazumljivo te gotovo, rekli bismo, neizbježno, pa ipak je nekako posve prirodno da svirač gitare pod prstima osjeti i vlastite invencije i nastoji ih oživotvoriti kao samostalna djela.

Žovijalni opus

Goran Listeš je to doživio još kao student, i to čujemo u prvoj skladbi na ploči, u suiti naslovljenoj Trice op. 4, skromno samoodređujući svoje prve pokušaje skladanja u dobi od dvadeset tri godine. U toj se sklad-bi pojavljuje velika srodnost s jed-nom Donizettijevom cantilenom iz drugog čina Lucije di Lammermo-or, srodnost to neobičnija što u to doba Listešu nisu bile poznate Do-nizettijeve melodije. Svakako, me-los je nešto mnogo šire od pojma definirane melodije i očito se nasto-ji izraziti gdje god za to ima priliku. Trice op. 4 iz 1984. pokazuju da je autor svladao formu jednostavačne minijature i da vlada logikom forme, pa je u sljedećoj skladbi, Fantasia op. 7 iz 1994., dakle deset godina poslije, skladbu uspio prožeti veli-kom emocionalnom težinom koja je, čini se, više izraz težine situacije tijekom rata u Hrvatskoj, nego na-mjernog kolorizma, u inače vedrom i razigranom, žovijalnom skladatelj-skom opusu za gitaru Gorana Li-steša. Poznat kao savršen partner u duima i triju, Listeš je u skladbi na bachovsku tematsku podlogu u Passacagli i fugi op. 5 za dvije gi-tare uspio i u tom sastavu za dva instrumentalna glasa, dograditi su-vremeni slušni okvir za inače pra-stari ples, u čemu prepoznajemo dugi rad na pripremi originalnih ba-

roknih skladbi za izvedbu u današ-nje vrijeme. Passacaglia i fuga op. 5 praizvedena je u Berlinu 1988., a svirali su je Richard Hand i Tom Du-pre, čime su otvorena vrata Gora-nu Listešu, skladatelju, ne samo za njega nego i za šire slušateljstvo i obogaćenje izvodilačke prakse za instrument.

Razvoj skladateljske tehnike

Dvije godine prije Fantazije, Listeš je skladao Rondoncino Croato op. 6 koji još više od spomenutog dje-la reagira na hrvatsku situaciju tih tmurnih godina, polažući na ritmič-ki obrazac iz Slavonije vlastitu me-lodiku u formi malog ronda u kon-trastima i sugerirajući koloplet alter-nacija. Vježba ili Studio op.1 rano je djelce, simpatično i čisto u svo-joj jednostavnosti kao i Sonata op. 11; zapravo, to su rezultati razvo-ja skladateljske tehnike (u sonati) i sviračke (arpeggia u Studiju). Vid-ljiva je Listešova savršena discipli-na koja ide onoliko daleko koliko mu to tehnika dopušta, nikada ne gubeći iz vida da je doseg u obli-ku jednak mogućnosti izvedbe, nešto što su Cho-pin, Liszt ili Pagani-ni u povijest glazbe donijeli gotovo kao doktrinu. Finale so-nate, kao i zapravo sve skladbe na ovom nosaču zvuka, odli-kuju se lako prihvat-ljivom melodiozno-šću, nečim novim, a opet ugodno klasič-nim i lijepim. Listeš ne prenapregnjuje svoj instrument. Vir-tuozitet je zatomljen poput malog, brzog potoka i jedva za-mjetljiv tek u nijansa-ma boja iz sekcije u sekciju, dok na povr-šini glavnu riječ vode odabrani tonovi i ni-zovi melodije.

Posveta sinu

To je bliskost s gitarom koja kao da cijelo vrijeme priča o sebi, o skri-venim, nevidljivim sklopovima koji traže novu imaginaciju da ih pro-nađe, otkrije i donese u novom di-namičkom ruhu. Još jedno simpa-

tično, skladno djelce je Preludij za Patriziju op. 2, dok je Fantazija za dvije gitare op. 8 nekako na »špa-njolskom« narječju, pri čemu se ne možemo oteti dojmu da slušamo neko neotkriveno, ali originalno dje-lo Tarrege ili Villa–Lobosa. U dvije posljednje skladbe nosača zvuka iz 2008. i 2010., skladatelj posvećuje varijacije op. 15 svojem sinu Mar-ku, mirnim i jednostavnim emocija-ma (Marcus Jeronimus Variationes

op. 15), a na kraju nas još jedanput toplina Listešo-ve melodike vodi na obalu mora: Ljetna oluja, op. 14 u manje od tri minute dočara-va nam onaj pro-lom oblaka, nagli, ali razigrano ma-skiran kao »stra-šan«, a zapravo osvježavajući i zabavan.

Zahvaljujući soli-darnosti svirača gitare, dobili smo nosač zvuka koji intimno i ozbiljno predstavlja skla-dateljski rad jed-

nog od naših naj-poznatijih i najcjenjenijih gitarista, koji zbog voluminoznosti snimlje-nog i izvedenog opusa drugih au-tora, možda ne bi bio kod tržišnih diskografa dovoljno ozbiljno shva-ćen da bi mu posvetili cijeli nosač zvuka, što je ovako ispravljeno, vje-rujem, na radost ljubitelja gitare, ali i Listešovih studenata.

Autorski opus jednog gitarista možda zbog

voluminoznosti snimljenog i izvedenog opusa drugih autora ne bi bio kod tržišnih diskografa dovoljno ozbiljno shvaćen da bi mu posvetili cijeli nosač zvuka, što je ovako ispravljeno

Goran Listeš

Guitar works G Collection/Guitarart (Avelino)

62 63

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Album naslovljen prema skladbi Igora Kuljerića, snimljen u sjevernotalijanskome gradu Acqui Terme

U potrazi za ljepotomDvije ugledne hrvatske interpretkinje na svojem prvom zajedničkom albumu okupile skladbe Igora Kuljerića, Mladena Tarbuka, Petra Obradovića i Edisona Denisova

Piše: Ivana Tomić Ferić

V eć poznata uspješ-na artistička surad-nja dviju vrsnih hr-vatskih glazbenica Ane Domančić Kr-stulović (flauta) i Iva-

ne Bilić (vibrafon, marimba), oplođena je i nadograđena još jednim vrijednim projektom u izdanju A Classica — no-sačem zvuka Dessin, prema istoime-

noj skladbi Igora Kuljerića, jednog od najuglednijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća koji razinom svoje skladateljske svijesti i promjenjivim licem stvaralačke vitalnosti uvijek iznova uspijeva zaintri-girati slušateljstvo. Riječ je o koncertnoj snimci zabilježenoj u Palazzo Robellini u gradu Acqui Terme u sjevernoj Italiji, u listopadu 2010. u sklopu 13. Među-narodnog festivala suvremene glazbe, što povisuje zasluge visoke izvedbene kvalitete albuma kao cjeline, a nadasve zavidnog sviračkog umijeća i profinjene muzikalnosti dviju glazbenih protagoni-stica ovoga izdanja.

Skladatelji s prijelaza stoljeća

Razgranate umjetničke karijere ovih umjetnica snažnih individualnosti svje-doče o njihovu smislu za zvukovno oblikovanje, za izražajnost i rječitost u glazbenom kazivanju, koje u svakom, pa i najsitnijem detalju glazbenoga tije-ka traži neki dublji, drukčiji, skriveni sa-držaj, razlog postojanja i logiku glazbe-noga bivstvovanja. Flautistica Ana Do-mančić Krstulović i udaraljkašica Ivana Bilić zrele su umjetnice koje suvereno vladaju svojim instrumentima, a u in-terpretativnom pogledu vrlo su mašto-vite, s izrazitim senzibilitetom za djela suvremenog repertoara. U takvim je okvirima i njihov novi nosač zvuka sli-jed virtuozne ovladanosti partiturama i duhovnog bogatstva njihove osobne muzikalnosti, čiji sadržaj, s izuzetkom skladbe Edisona Denisova, skladatelja rođenog u Tomsku (Sibir), predstavlja nisku isječaka iz opusa hrvatskih skla-datelja koji su obilježili glazbenu zbilju s prijelaza stoljeća.

Suputnik Chopin

Dijaloški odnos flaute i vibrafona što se razvija u partiturama odabranih sklada-telja, umjetnice su iznijele u kompaktnoj suigri, gdjekad sjedinjeno u ekspresiji, a gdjekad u neprestanom protustavljanju dvaju temeljnih slojeva glazbene struk-ture, kao svojevrsno sučeljavanje u su-kladnom. Dopunjujući se i povezujući u jedinstvenu cjelinu, oba strukturalna sloja (i flautistički i vibrafonistički) odre-đena su zadanostima skladateljske in-vencije i konstruktivističke spretnosti u građenju glazbenih zamisli. Zasigur-no je, promatrajući s aspekta sklada-teljskih interesa, intrigantno, izazovno i poticajno bilo suprotstaviti i ugoditi po

svemu specifičan ton jednog vibrafo-na s nježnim zvukom flaute, ispreple-sti i povezati posebnosti međusobnog suzvučja, otvoriti neke nove mogućno-sti interakcije zvukov-lja i instrumenata te ih uklopiti unutar osob-nih estetičkih orijenta-cija samih interpretki-nja. Takvim stvaralač-kim impulsima bio je potaknut Igor Kulje-rić, iskonski i svestra-ni glazbenik, duboko ukorijenjen u hrvatski glazbeni prostor, čijim je djelima uokviren no-sač zvuka. Početnom skladbom Cho-pin op. 17, br. 4 Kuljerić se gotovo op-sesivno prisjeća vlastitih mladenačkih dana, kad su glasovir i Chopin bili nje-govi svakodnevni suputnici. Opčinje-nost posljednjom Mazurkom iz opusa 17 prešla je u imperativ: tehnika citira-nja i pretapanja odabranih te pomno razrađene montaže i miksaže koristi isključivo tonove i intervale kojima je omeđeno bolećivo ozračje Chopinove glazbe. Jer, vrelo Chopinove boli jedin-stvenom se snagom emocija pretvara-lo u vrelo umjetnosti koja je, kako kaže Guy de Pourtales, pomogla skladatelju da uspije u tom izuzetnom čudu — da ostane isti protiv života, unatoč životu. Sve te pritajene slutnje i prigušene tuge evocirao je Kuljerić, posluživši se iskon-skim skladateljskim postupkom — na-čelom preoblikovanja. U završnici do-gađaja glazba nestaje, ostaje tek dimi-nuirana jeka odumirućih zvukova, osta-je zapravo samo sjećanje...

Povratak tradiciji

Završna skladba Dessin po kojoj je CD dobio naziv, pripada onom dijelu Ku-ljerićeva opusa koji crpi iz bogatih na-slaga hrvatskih, prije svega glagoljaš-kih i otočno–mediteranskih napjeva i glazbenih obrazaca. Taj devetominutni glazbeni iskaz iz 1981. nastao je u skla-dateljevoj kasnijoj fazi kad se nakon in-tezivnih eksperimentiranja s avangar-dnim rukopisom vraća osluškivanju tradicije, onim nataloženim (pod)svje-snim motivima što sublimiraju stečevi-ne naše biološke i kulturno–povijesne zbilje. Glazbeno naslijeđe u Kuljerićevoj imaginaciji odjekuje visokim registrima postojane arome i kreativne domišlja-tosti kojom obnavlja prepoznatljiva pri-marna ishodišta u nove, sasvim origi-

nalne glazbene ideje, vješto interpolira-jući vlastitu stvaralačku ličnost unutar »povijesne krivulje«. Baštinske vrijed-nosti i uskladišteni intonativno–ritam-

ski uzorci, stvarni su i imaginativni predložak, duhovno prethodniš-tvo i ljepota kojom skla-datelj dohranjuje svoje glazbene vizije. Oni su dragocjena građa, ali i autonomna vrijednost, predtekst za osuvre-menjeni glazbeni kon-tekst iz kojega izbija snaga autorova talen-ta i vještina stilizacije.

Skladba Dessin poštuje sve odredni-ce komornoga žanra. Virtuozno tretira-na dionica flaute lebdi iznad ostinatnih Klangenfarbe vibrafona, a trenuci dio-nizijskog ushita izmjenjuju se s koralom arhetipske ljepote. S takvim umjetnič-kim zovom korespondira snaga i uvjer-ljivost tonske izražajnosti u intrepretaci-ji, odzvanjajući u punom suglasju au-torske i izvođačke inventivnosti.

Poetična autocesta

Skladba Mladena Tarbuka asocijativ-nog naziva Dalmatina nastala je 2010. na poticaj ovoga dua, kao skladatelje-vo priznanje uspješnoj, dugogodišnjoj suradnji glazbenica s različitih adre-sa. Unatoč vremenskim i prostornim preprekama, Ana Domančić Krstulo-vić i Ivana Bilić ostvarile su niz zajed-ničkih projekata. Predstavile su hrvat-sko stvaralaštvo za flautu, marimbu i vi-brafon u SAD–u 2007. godine. Prem-da jedna autocesta ne izaziva odmah poetične asocijacije, u ovom je sluča-ju njezina izgradnja pomogla umjetno-sti. To je bio Tarbukov moto i nadahnu-će za kompoziciju koja evocira susret »mora i ptičice« — susret dvaju praele-menata što zajedno tvore pjesmu koja ih preobražava u novi, još nepomišlje-ni sklad. Delikatna igra boja i rafinirana sonorna ilustrativnost u kojoj su izražaj-ni detalji u stalnome međusobnom pre-tapanju oblikuju fakturu koja ne zazire od atomiziranja i faznosti. Poredani je-dan iznad ili iza drugoga, ti detalji tvore kaleidoskop raznobojnih slika i bogate fluktuacije. Voda i zrak kao dva prae-lementa koja dobivaju svoje tumače u instrumentima (vibrafonu i flauti) pred-stavljeni su najprije zasebno zrcaleći tehničku, intonativnu i interpretativnu besprijekornost sviračkoga umijeća da

Ana Domančić Krstulović, flauta/Ivana Bilić, vibrafon

DessinA Classic

bi se na kraju sučelili u oslobođenim glazbe-nim obrascima prepunim sinkopiranih ritmo-va i zanimljivih timbarskih sjenčenja.

Nove mogućnosti

Jazzy due Petra Obradovića pripada onom dijelu skladateljskog opusa komornih skladbi koji izborom instrumenata otvara nove strani-ce i izazove, nalazi nove prizive drugih i druga-čijih, intimističkih skladateljskih interesa. Riječ je o komornoj, sjetnoj i emotivnoj jazzy glaz-benoj priči u pet stavaka (u posljednjem par-tner flauti postaje marimba) u kojoj skladatelj istražuje nove mogućnosti interaktivnih od-nosa instrumenata, oblikujući recepcijski doj-mljivo glazbeno tkivo koje ničim ne opterećuje i koje je, zahvaljujući izvođačkim dojmovima izrazitoga predanja, na visini komunikativnog i humaniziranog čina. U tom smislu ostaje nada da će Jazzy due biti inspirativnim poti-cajem glazbenicima i jednako zanimljiv poziv slušateljima da, kako ističe skladatelj, prepo-znaju i osjete i neka osobna emotivna isku-stva, uspomene, prizive podsjećajućeg i njež-nog, a istovremeno i poticajnog u zajedničkoj avanturi i potrazi za ljepotom.

Volim skladati mirnu i lijepu glazbu, zapisao je Edison Denisov, skladatelj iz Tomska, kojem je ciklus za sopran i komorni ansambl Sunce Inka (1964.), nastao na poemu Gabriele Mi-stral i posvećen Pierreu Boulezu, donio svjet-sku slavu. Pretposljednju skladbu na CD–u s naslovom Avant le coucher du soleil iz 1996. potpisuje upravo Denisov, izvanredno talenti-rani skladatelj koji u zaigranim suprotnostima akordičkih treptaja i smjenama ponavljanih ideja u trajnom pokretu protoka glazbe potvr-đuje inventivnost iskonskoga muzikaliteta. Na harmonijski zanimljivoj pozadini vibrafonskog pulsiranja odigravaju se smireniji flautistič-ki sljedovi melankolične ugođajnosti. Središ-nji dio ispunjen je virtuoznim pasažama oba-ju glazbala, uspinjući se do bure zvučnosti i odlučnoga ispreplitanja njihovih timbara. U interpretaciji ovoga dua sve su posebnosti te nadahnute Denisove skladbe iskazane preci-znom, tehnički briljantnom, a istodobno vrlo podatnom i maštovitom izvedbom.

Spomenimo na kraju ton–majstora Vinka Šin-ceka i glazbenog producenta Krešimira Se-letkovića te lijepo opremljenu programsku knjižicu s fotografijama Ane Domančić Kr-stulović i Ivane Bilić kao dobrodošao doku-ment suradnje dviju istaknutih umjetnica koje se glazbeno razumiju, dopunjuju i zajednički izgrađuju, a koja će, nadamo se, trajati i ubu-duće na radost brojnih poklonika umjetnički vrijedne glazbe.

Flautistica Ana Domančić Krstulović i udaraljkašica

Ivana Bilić zrele su umjetnice koje suvereno vladaju svojim instrumentima, s izrazitim senzibilitetom za djela suvremenog repertoara

U povodu stote obljetnice Šulekova rođenja objavljeno opsežno izdanje od pet CD–ova

Šulekov simfonijski maraton Snimke su iz šezdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća, čijim je izvedbama ravnao i sam maestro Šulek, ali i najnovije snimke kojima ravna njegov nekadašnji učenik, maestro Pavle Dešpalj

Piše: Sanja Raca

I ntegralni niz Beethoveno-vih simfonija smatrao se nekada pravim izvedbe-nim i produkcijskim izazo-vom. Možda je najpozna-tiji onaj vezan uz imena

Herberta von Karajana i Berlinske filharmonije, koji su snimili tri takve se-rije šezdesetih, se-damdesetih i osam-desetih godina, a prema prodaji, uz bok im stoji snim-ka Karla Böhma i Bečke filharmonije iz ranih sedamde-setih. Beethovena i njegova ostvarenja (barem prvih osam) brojkom slijede mnogi europski majstori, primje-rice Dvořák, Šostakovič, Mahler, Bruckner, Glazunov, Schubert ili Mendelssohn, a u Hrvatskoj — to je Stjepan Šulek, autor ciklusa od osam simfonija.

Dragocjene snimke

U osvit stote obljetnice Šulekova ro-đenja (1914.–1986.), takav set obja-vili su Cantus/HDS/HRT potkraj 2013. kao peterostruki album na ko-jemu je zabilježen Šulekov integralni simfonijski ciklus. Predstavljeno na pet CD–ova, djelomično (i) u mono inačici kod arhivskih zapisa, izdanje je ujedno kolekcija snimki Simfonij-skog orkestra HRT–a i Pavla Deš-palja, Šulekova učenika koji je diplo-mirao kompoziciju u Šulekovoj kla-si 1960., dirigenta koji desetljećima ustrajno promiče majstorov opus. No iznenađenje je Stjepan Šulek kao dirigent Pete i Šeste simfonije, čije su snimke nastale 1964. i 1971. u nekadašnjem Studiju Istra (tonski majstori Miljenko Dörr i Matija Brkić). Ostale izvedbe zabilježene su 1963., 1983., 1991., 2012. i 2013. godi-ne. Simfonijski maraton traje pune 138,43 minute.

Kompendij velikih formi

Dr. sc. Eva Sedak, autorica opsež-nog eseja Svijet Šulekovih simfonija,

iznosi skladateljev stvaralački pro-cédé i analizu svakoga djela, sma-trajući da između služenja glazbom i služenja glazbi valja tražiti identi-tet ne samo Šulekova simfonijskog opusa kao cjeline nego i njegova sveukupnog stvaralačkog habitu-sa. Simfonije su nastajale u trideset devet godina (1942.–1981.) i govore jezikom visokoestetizirane izražaj-

nosti koja se, kao rukopis, često na-ziva i »štitnikom tra-dicije«. Otpor prema njemu (rukopisu) u ondašnjem vreme-nu bujajućih »novo-

glazbenih tendencija« na neki na-čin traje i dalje, usprkos majstorstvu instrumentacije, imaginacije i pri-mijenjenom povijesno–glazbenom iskustvu, koje od osam simfonijskih ostvarenja gotovo da čini kompendij velikih glazbenih formi kakve je mo-glo iznjedriti 20. stoljeće. Šulekov or-kestralni »subjektivizam« napokon je doživio diskografsko predstavljanje, a ona dva zapisa dirigirana sklada-teljevom rukom daju mu posebnu draž. Uhvatiti različite dimenzije toga svijeta, s jedne je strane slušateljski izazov, a s druge objektivni dobitak za hrvatsku glazbu i za njezin pro-duljeni život u smislu javno dostupne glazbene građe kojom se dopunjuje

zvučni arhiv prošlostoljetnih sklada-teljskih ostvarenja.

Bez obzira na to prihvatimo li ili ne prihvatimo taj bujni, raskošni, opori, stilski specifičan i složen umjetnički jezik, jedno je neosporno — u svjetlu obilježavanja stote obljetnice rođe-nja skladatelja Stjepana Šuleka, tim se raritetnim peterostrukim izdanjem ponovno otkriva njegovo »svježe lice stare ljepote« (Eva Sedak). Zanimlji-vo je, što opus dalje odmiče od go-dina nastanka, to njegova vrijednost više intrigira — kao da briše mno-ge kontroverze koje su znale prati-ti Šulekova klasična skladateljska uvjerenja.

Što opus dalje odmiče od godina nastanka,

to njegova vrijednost više intrigira — kao da briše mnoge kontroverze koje su znale pratiti Šulekova klasična skladateljska uvjerenjaStjepan Šulek

8 simfonija Cantus/HDS/HRT

64 65

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Piše: Đurđa Otržan

N edug poput škol-skog sata, ovaj nosač zvuka u manje od 45 mi-nuta predstavlja i poučava o jed-

nom pradavnom stilu zvanom kletzmer, u nas rijetkom, a sada dostupnom svima, u presjeku od pučkog, salonskog do um-jetničkog izraza u djelima Kurta Weilla.

Proistekao i čuvan u hebrejskoj tradici-ji i poslije u svakodnevnom životu židov-skih obitelji, kletzmer plijeni vedrinom, razdraganošću, bogatstvom melodija, bilo sviranih, bilo pjevanih i gdje god se održavala židovska tradicija, tu se svirao i kletzmer, ako ništa drugo onda barem na svadbama i veselim obiteljskim skupovima.

Tako je Croatia Recor-ds zabilježila pod nazi-vom Židovska glazbe-na ostavština u zvuku i riječi svirku Trija So-lenza (Davorka Horvat, sopran, Bruno Philipp, klarinet te Ivan Batoš, klavir). Često hipertro-firan židovski orkestar ovdje je reduciran i filtri-ran na dva instrumen-ta i jedan glas, dakle na komorni trio, te sam sebe brani vlastitom kvalitetnom poviješću i ništa ne gubi na sup-stanciji zvuka i ritmike. Naročito ritmike. Kletz-mer je prilagodljiv stil, gdje god da se nalazio, prožimao se elementi-ma folklora lokaliteta na kojem se razvi-jao, ali i inostrano, darivao mjesni folklor muzikalitetom jedne vječne vrste.

To je odmah vidljivo iz prve skladbe Emi-la Cossetta u Popevki i čardašu iz Međi-murja. Cossetto, naročito osjetljiv za sva-ki folklorni izraz, ovdje u briljantnom stilu prezentira spoj koji smo spominjali, fol-klor jednog lokaliteta utopljen u nemjer-ljiv bazen židovske glazbene tradicije. Odmah moramo spomenuti da je već iz prve skladbe vidljiv stilski pristup Trija So-lenza, a to je sublimacija dinamike. Teorij-ski, klarinet uz klavir može obećavati slab intenzitet, ali tako postavljen stil kletzmer melodike otkriva da je njegova snaga i čarolija u melodici i ritmici, tko god da je prihvati izvoditi. Abe Schwartz, Mike Bur-styn, Abraham Goldfaden, Miriam Take-da, Jean–Francois Michel, Davor Borić

i Kurt Weill, autori su skladbi izvedenih i snimljenih za ovaj nosač zvuka; samo pokazuju da je odabir moguć sa svake strane svijeta i uvijek podjednako izazo-van, privlačan i poticajan.

Lijep glas Davorke Horvat, dubokom to-plinom sugerira nagone i strasti proš-lih vremena koja su glazbom i pjesmom htjeli zaustaviti i zabilježiti neke od najljep-ših trenutaka ljudskog bivanja na zem-lji i zadržati ih u ostavštini svijeta od za-borava i nestanka. Kletzmer može nositi i drugi naziv — radost življenja kao takva. Dubravka Horvat, interpretirajući son-gove Kurta Weilla, otkriva jedan aspekt svoje performanse koji još nije došao do izražaja na tako jasan način: vrlo dobra u Sprachgesangu, ali i snažna u izražaju u muzikalnosti, što je manjkalo donekle

velikim interpretkinja-ma brechtijanske sce-ne, jer su u prvom redu bile glumice, ma kako inteligentne umjetni-ce, a onda tek pjeva-čice. Dubravka Horvat ugrađuje ekspresiju u ton, u operni iskaz koji spušta do govorne ra-zine, ali je ne prelazi, već ostaje unutar pje-vačke linije, i to ople-menjuje i song i estet-ski doživljaj. Ivan Batoš se za klavirom skladno uklapa u takav koncept i pravi je odmor za uho slušati tako reduciran, a opet briozan ritmički poticaj. Bruno Philipp je već više godina naš najnagrađivaniji i naj-muzikalniji klarinetist, a ovdje je očita njego-

va sposobnost izvedbe u za nas novom svjetlu. Bez jarkih boja i ispraznih efeka-ta, upravo njegovim zalaganjem nastaje kletzmer na sublimirajući način, otvaraju-ći novu umjetničku vrijednost stilu na koji se ponekad s europskih akademskih vi-sina gledalo svisoka. Uz to, on to dono-si na tako autentičan način da ga se ne može povezati ni s jednim drugim stilom ( jazzom, npr.) u kojem bi klarinet bio ista-knuti solistički instrument. Ovdje je nje-gova posvećenost tako duboka i točna, a opet jednostavno moderna, da postaje gotovo arhaična i s patinom stoljeća na lukovima cantilena. Onako kako Armenci sviraju duduk, a Bugari kaval, tako Bruno Philipp svira klarinet alla kletzmer.

Vrlo vrijedan dokument autentične glaz-bene scene i vrijedni dosezi Trija Solenza (Horvat/Philipp/Batoš).

S tvaralaštvo hrvatske skladateljice Dore Pe-jačević (1885.–1923.) postojano osvaja po-zornost inozemnih glaz-benika, što je zacijelo i

jedan od najboljih načina da se svjet-skoj javnosti predstavi njezin nadasve vrijedan opus. Jedan od angažiranih promicatelja njezine glazbe u svijetu je njemački pijanist Oliver Triendl. Zahva-ljujući njegovu zauzimanju, objavljen je u Njemačkoj 2012. godine nosač zvu-ka s komorno–glazbenim djelima naše skladateljice. Triendl je skladbe snimio s Gudačkim kvartetom Sine Nomine, a suizdavač je bio Muzički informativ-ni centar Koncertne direkcije Zagreb. U 2013. godini u koprodukciji s cpo/Südwestfunkom objavio je MIC KDZ novi nosač zvuka, ovaj put s djelima za violinu i klavir Dore Pejačević, koja su u Komorno–glazbenom studiju u Stuttgartu u siječnju 2008. godine sni-mili violinist Andrej Bjelov i pijanist Oliver Triendl. Producent snimanja bio je Tho-mas Angelkarte, snimatelj Karl–Heinz Runde, digitalno izdanje potpisuju Ta-nja Hiesch i Arnold Lauer, a izvršni pro-ducenti izdanja su Burkhard Schmilgun i Marlene Weber–Schäfer.

Uzlet u inozemstvo

Životopisi glazbenika, ukrajinskog vi-olinista Andreja Bjelova (1981.) i pijani-sta Olivera Triendla (1970.) iznose njiho-ve brojne nagrade na međunarodnim

natjecanj ima, kao i vrlo boga-te karijere i soli-stičke nastupe s brojnim europ-skim orkestrima i uglednim diri-gentima. Uz to, obojica se pri-znatih umjetnika često posvećuju i komornoj glaz-bi, a Oliver Trien-dl vodi Festival komorne glaz-be Fürstensaal Classix u mjestu Kempten/Allgäu u Njemačkoj koji je utemeljio

2006. godine. Posvećivanje pozornosti rje-đe izvođenim djelima pogo-tovo je znako-vito za pijani-sta Triendla, koji je snimio već oko pe-deset nosača zvuka u raznim formaci-jama. Dakle, kad tako verzirani i afirmi-rani umjetnici posežu za glazbom Dore Pejačević, posebne vrijednosti njezi-na opusa još su djelotvornije i cjelovi-tije potvrđene. Jer, ako mi u Hrvatskoj, zahvaljujući osobito velikom zalaganju akademkinje Koraljke Kos i svim nje-zinim do sada objavljenim knjigama i studijama o glazbi Dore Pejačević, sa zadovoljstvom slijedimo prodor tog opusa na domaćim koncertnim podi-jima, uzlete u inozemstvu mogu doi-sta najuvjerljivije potvrditi nosači zvu-ka s izvedbama europski renomiranih glazbenika.

Popratna studija

Violinist Andrej Bjelov i pijanist Oliver Triend snimili su redom Sonatu u D–duru, op. 26, Canzonettu, op. 8, Menu-et, op. 18, Romancu, op. 22, Élégie, op. 34, Sonatu u b–molu, op. 43, Slaven-sku i na kraju Meditation, op. 51. I opet, zahvaljujući odličnom uvidu u taj reper-toar i iscrpnom poznavanju akadem-kinje Koraljke Kos, kad je riječ o živo-tu i stvaralaštvu Dore Pejačević, u po-pratnoj su knjižici na njemačkom, en-gleskom i franucuskom jeziku otisnute kraća studija, koja inozemnoj javnosti iznosi osnovne podatke iz skladatelji-čina života, kao i analize skladbi s no-sača zvuka. Ti muzikološko–analitič-ki tekstovi svakako su nužni za svako-ga tko se prvi put susreće s glazbom autorice čija djela svjedoče o izuzetno skladateljsko–tehničkom umijeću i ve-likoj melodijsko–harmonijskoj inven-tivnosti, a dodatno su važni i za utvr-đivanje mjesta skladbi Dore Pejačević u cjelokupnom okružju europske glaz-

be kasnog 19. i prvih desetljeća 20. stoljeća.

Bitan sat povijesti

Ali pravi dojmovi i ono najvažni-je što potencijalni slušatelj no-vog nosača zvuka s violinskim djelima Dore Pejačević može doživjeti, nastaju kad se glazba pokrene, kad zazvuči melodij-ski izražajna tema Sonate u D–duru, kad u trajanju od 54 minu-

te i 8 sekundi odzvanja glazba znalački osmišljenih sonatnih stavaka i intimno proživljenih violinskih minijatura u koji-ma je, kao vrsna violinistica i pijanistica, tako nadahnuta skladateljica Dora Pejačević umjela spojiti ta dva instrumenta u ko-lopletu kasnoromantič-ne ekspresivnosti. Za stručnjake je to svakako bitan sat povijesti hrvat-ske glazbe, a za poklonike glazbe sat čistog glazbenog užitka.

Doista, muziciranje glazbenika Andreja Bjelova i Olivera Triendla, sviranje od-lične tehničke pouzdanosti i iskrenog

uvjerenja u vrijednosti glazbe, što se sve ogleda u nadasve predanom izno-šenju svake od snimljenih skladbi, mo-žemo shvatiti kao dobar zalog za još veću popularizaciju stvaralaštva Dore Pejačević na svjetskom planu. Kao nje-zini sunarodnjaci, uvjereni smo u vrijed-nosti te glazbe, svjesni visokog mjesta koje ona zauzima u hrvatskoj glazbe-noj tvorbi, ali činjenica da Dora Peja-čević postojano dobiva svoje pravo mje-sto i na europ-skom, štovi-še na svjet-skom planu, može nas is-puniti još ve-ćim ponosom.

Prvi album ansambla iz 2000. otkako je promijenio naziv iz New Sax Quartet u Papandopulo kvartet

Međugeneracijska solidarnost na djeluUz djela skladatelja čije ime nose, četvorica saksofonista snimila su autorsku glazbu svojih vršnjaka (Dubravko Palanović, Gordan Tudor, Ivana Tena Borić, Mirela Ivičević, Mattias Kranebitter)

Klezmer u presjeku od pučkog, salonskog do umjetničkog izraza u djelima Kurta Weilla

Sublimacija dinamikePrvi album zanimljivog trija (glas, klarinet i klavir) koji već osam godina postoji na hrvatskoj koncertnoj sceni

Njemačka diskografska tvrtka cpo u koprodukciji s MIC KDZ–om redovito objavljuje album s djelima naše najpoznatije skladateljice

Glazba koja ispunjava ponosomSkladbe za violinu i klavir Dore Pejačević snimljene u Stuttgartu

Piše: Đurđa Otržan

O sim Šest krokija uvaže-nog patrona ansambla Borisa Papandopula, čije prezime nosi kvar-tet saksofona koji po-znajemo i pod drugim

nazivima, ovaj nosač zvuka Croatia Recordsa u cijelosti je posvećen generaciji skladatelja s kraja sedamdesetih i početka osamdese-tih godina, dakle, onima koji su već prešli ili odavno prešli tridesetu godinu, pa ih s pravom možemo smatrati aktivnom srednjom genera-cijom skladatelja. U tom je smislu ovaj nosač

zvuka važan jer predstav-lja odabrani niz izvrsno izvedenih i pomno poslo-ženih djela, kako po stilu tako i po karakteru.

Saksofonske niti

Moram odmah istaknuti skladbu koja me se svo-jom cjelovitošću i iskre-nim nadahnućem najviše dojmila, možda i zato što je prva nakon velikog maj-stora persiflaže stila, Bori-sa Papandopula, pa će se to možda dogoditi i dru-gim slušateljima. Riječ je o skladbi Doloroso Dubrav-ka Palanovića (1977.), koji svaku sekundu ispunjava izravnim sadržajem i muzi-kalno bira i povjerava sva-

koj dionici njezinu nit u blago raspuštenom ali povezanom tkanju četiriju linija.

No dojam se odmah transformira u jedan dru-gi jezik i drukčiju imaginaciju, onu koja ko-respondira sa Šest kratkih krokija Borisa Pa-pandopula. To je Nekoliko varijacija Gorda-na Tudora (1982.), posloženih poput zanimlji-vih poštanskih maraka ili ikonica sjećanja i raspoloženja.

Svirka saksofonista Nikole Fabijanića (sopran), Gordana Tudora (alt), Gorana Jurkovića (te-nor) i Tomislava Žužaka (bariton) već je dobra-no razmazila hrvatsku publiku i naviknula ih na dobar, dapače, odličan zvuk, vrhunsku spre-mnost i stilsku prilagodljivost pa se mogao očekivati tako oštar prijelaz iz jednog stvara-lačkog jezika u drugi. Gotovo da nema nijanse ili zareza koji u njihovoj interpretaciji ne dobiva smisao, što je zamjetljivo u skladbi Piece for Amy, Ivane Tene Borić (1982.), kao i u rasprše-

noj, ali slikovno izražajnoj paraleli Goldspell 1 i 2 Mirele Ivičević (1980.). Ivičević je vješto ras-poredila kontrastne situacije visokog i niskog napona emotivnih slojeva, što je, mislim, i bio cilj, osobito u drugom Goldspellu koji je mala slikovnica kratkih fraza i »uzdaha« (ne–mann-heimskih).Vrlo efektna i za pozadinsku filmsku glazbu vrlo upotrebljiva skladba.

Svakako da je tu i međugeneracijska solidar-nost na djelu, jer bivajući u istom vremenu i di-jeleći iste teme u prostoru i vremenu (i druš-tvenim mrežama), Amy Winehouse (pozadina Piece for Amy) i njezina sudbina, horor–filmo-vi (Goldspells) itd., kao i popularnost sakso-fona, integrirajući su čimbenik, amalgam i te-matskom i izražajnom sklopu toga jasno ome-đenog, ali gustog značenjima, nosača zvuka.

Osim hrvatskih autora, gost na ovom nosa-ču zvuka je Mattias Kranebitter (1980.) čiju je skladbu kvartet izveo na 47. Međunarodnoj tribini glazbenog stvaralaštva u Opatiji 2010. godine. Kranebitter kao dijete svojega doba iskušava moderne tehnike antiteze akademiz-mu, a na tom tragu svakako je latinskoamerič-ka mitologija — vrlo čest toponim koji privlači skladatelje, osobito elektroničke glazbe i au-tore kombiniranih tehnika. Tezcatli pocas, pet minijatura o postanku i uništenju svjetova, doi-sta je »štucavac«, hoquetus na moderni način, iskazujući fragmentiranu melodiku razbacanu u lagama koju tek slušatelj može ucjeloviti ili barem pokušati sažeti neku poruku (pouku?), svakako ne dobiti osjećaj ili sudjelovati u ne-kom linearno kompaktnom vremenu.

Tako se u rezultatu taj niz minijatura, krokija, kratkih zabilježbi časovitih inspiracija pokazu-je kao pružena ruka raširenih prstiju koji kao iz Papandopulova dlana crpe nadahnuće za kratku formu, individualnog, a opet razumlji-vog značenja iskazanih vanjskim, već kroz modernu i jazz, usvojenim glazbenim jezikom.

Dojmljivo nastojanje da se predstavi tradicija jednog oblika u hrvatskoj glazbi druge polo-vice 20. stoljeća, koji je koliko živ i stvaran, to vredniji, zbog tako pomno i vrhunski donese-nih interpretacija Papandopulo kvarteta. Je li Papandopulo bio vidovit i ispred svojeg vre-mena ili su mlađi skladatelji tradicionalisti? Ni jedno ni drugo. Glazbeni oblik ne živi u vreme-nu, nego u nadahnuću, a ovaj nosač zvuka pokazuje kako je on djelovao na šestero skla-datelja, predstavljenim skladbama za kvartet saksofona i zašto ga koriste u današnjem vre-menu lapidarnih iskaza i jakih premaza boje i zvuka. Sprega estetskih sredstava autora i izvođača u pogledu oblika i u interpretaciji, naj-veća je vrijednost ovog nosača zvuka.

Papandopulo kvartet

PapandopuloCroatia Records

Trio Solenza

Židovska glazbena ostavština u zvuku i riječiCroatia Records

Dobar zalog za još veću popularizaciju stvaralaštva

Dore Pejačević na svjetskom planu

Dora Pejačević

Chamber Workscpo/Südwestfunk/MIC KDZ

66 67

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

Iz sezone Cantus Ansambla u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog

Novi ciklus starih rođendanaKoncert u čast 75. rođendana poljskog skladatelja i pijanista Zygmunta Krauzea, 3. studenoga 2013.

Piše: Maja Stanetti

C antus Ansambl, koji je u svojem postojanju i europski pa i pre-kooceanski pobudio znatnu pozornost i postao vrlo cijenjen ansambl za izvedbu glazbe 20. i još svježeg 21. stoljeća, održa-

va svoj ciklus u Maloj dvorani Lisinski. U velikoj konkurenciji koncerata toga dana, 3. studeno-ga, njihov je nastup pohodilo tek pedesetak ljudi, ako malo i ne pretjerujemo.

U čast legendi uz legendu

Cantus Ansambl ovu je sezonu odlučio početi rođendanskom čestitkom poljskom skladatelju i pijanistu Zygmuntu Krauzeu, za njegov 75. ro-đendan. Krauze je stari i omiljeni gost zagrebač-kog Muzičkog biennala koji je karijeru počeo kao vrsni pijanist, skladajući uglavnom za svoj instru-ment. Skladatelj je i osobno doputovao i iska-zao se odmah na početku kao stari i duhoviti in-terpret za klavirom u vlastitoj skladbi Nightmare Tango, Tango noćne more. Dva tango–ugođa-ja provlače se skladbom. U drugom dijelu smiraja senti-mentalni i s malim odmakom pritajeno strasni, ali zato na početku mnogo tempera-mentniji »divlji«,

kakvim taj argentinski ples mnogi i doživljavaju. Daka-ko, nije to pravi tango ili tan-go s ulica Buenos Airesa ili s nekog ušminkanog plesnog podija za natjecanje. Glo-balna zagušenost argentin-skom plesnom poslasticom kojoj je osobito posljednjih desetljeća pridonio plane-tarno popularni Astor Piazo-lla, nije, kao što se čulo, poče-la samo od njega. Zygmunt Krauze je to dobro znao i iz Poljske i prije, još potkraj osamdese-tih godina, vjerojatno pretpostavivši mogućno-sti opće popularizacije tanga u raznim oblicima i kombinacijama instrumenata.

Unistička glazba

Krauze promiče takozvanu homogenu, unistič-ku glazbu bez razvojne linije i vrhunaca u nekom klasičnom smislu, što ipak ne znači da ona nije na osobit i osoben način raznolika. No čini se da je jedno njegova osobna glazbena filozofija, a drugo provedba koja vrvi svježim idejama. Na kraju se također može učiniti da s tim terminom o unističkoj glazbi samo na stanovit način zava-rava i privlači ili odvlači pažnju. Vrlo je zabavan

bio ciklus One Piano Eight Hands, Jedan pija-nino i osam ruku. Pijanino mora na opće vese-lje publike biti temeljito neugođen, a pijanisti su i profesionalci i oni koji su morali obligatno po-hoditi satove u glazbenoj školi. Četvero ih se karikaturalno u kapama i zimskoj odjeći tiska na dva klavirska stolca i svi se (zajedno s pu-blikom) dobro zabavljaju. Ma što gospodin skla-datelj, duhoviti Zygmunt Krauze ledena lica, pro-micao kao svoje vjerovanje i načelo homogene i unističke glazbe, ona ga u živoj izvedbi teme-ljito opovrgava. Kao u ozbiljnoj građi Klavirskog kvinteta koji je Krauze napisao u povodu stote obljetnice likovnog umjetnika Władysława Strze-mińskog i njegova tragičnog života.

Ugođeni i neugođeni Cantus

Krauze nastoji uvjeriti u svoju filozofiju unistič-ke glazbe i u Klavirskom kvartetu s klarinetom, Kvartetu za rođenje (Quatuor pour naissance) ili pak Živoj slici (Tableau vivant) za komorni an-sambl u opreci dviju skupina svirača. Cantus Ansambl podijeljen je u dvije skupine — navod-no neugođenu i manje ugođenu, a sve je u Živoj slici (koju je s Ansamblom predvodio skladatelj i

dirigent Ivan Josip Skender) potaknuto uvođe-njem diktature u Poljskoj početkom osamdese-tih godina. Tu valja ponovno primijetiti neke vanj-ske poticaje. Ponavljanje motiva do žive i potre-sne zvučne slike sumornosti. Od tanga do poti-štene atmosfere Žive slike se isplatilo. U cijelom portretu Zygmunta Krauzea za početak ciklusa Cantus Ansambla u Maloj dvorani Lisinski uza svu duhovitost, ali i ozbiljnost kreativnog sklada-teljskog rukopisa, on ne napušta naslijeđe velikih skladatelja prošlosti s nekim reminiscencijama na Brahmsa, Debussyja ili Messiaena i diskret-nih citata poljske himne koju ovdje svi znaju kao starojugoslavensku Hej, Slaveni u drukčijoj mjeri. I sve to Krauze izvodi na originalan način, što su glazbenici Cantus Ansambla, a i autor na počet-ku, donijeli s najvećom pomnjom i s puno anga-žmana, i zaigrani i ozbiljni.

Sezona Cantus Ansambla u Maloj dvorani Lisinski, 3. ožujka 2014.

Solo–tutti ili Cantus za CantusPraizvedena skladba In Beetween Tibora Szirovicze pisana na narudžbu Cantus Ansambla

Piše: Maja Stanetti

K ako je Cantus An-sambl u Maloj dvo-rani Lisinski, u go-lemoj konkurenciji neuništivog Đorđa Balaševića u Veli-

koj dvorani, počastio i publiku i sebe? Uostalom, za koncerte velikog panon-skog pripovjedača Balaševića uvijek je

navala publike. I vjerojatno su ga i svi cantusovci barem jedanput u karijeri slušali uživo. Međutim, nova publika sastavljena uglavnom od mnogih mla-dih znatiželjnih ljudi i nekih prekaljenih »bijenalaca« uvijek je na mjestu i spre-mna za svaki uljuđeni razgovor ili pak uljuđenu konfrontaciju.

»Drvena« skladba

U programu nazvanom Solo–tutti Can-tus Ansambl je pod vodstvom svojeg redovitog suradnika, bugarskog ma-estra Diana Čobanova, predstavio i svoje soliste, bilo da je to doista solo ili prilog u malom sastavu, te na kra-ju i doprinos svakog pojedinca u pu-nom sastavu. Dugočasno pripovijeda-nje i nesaglediva istraživanja moguć-nosti sviranja fagota sve do nevjerice u skladbi Holz njemačkog suvremeni-ka srednje generacije Ennoa Poppea,

koja može potrajati kratko ili »unedo-gled«, iskoristio je fagotist Žarko Perišić. Čast i najmanje lovorov vijenac treba pokloniti interpretu »drvene« skladbe ili bolje skladbe biljke–puzavice. Spas od vježbi za nadasve vješte i izdržljive fa-gotiste došao je sa 7 epigrama Zoltána Kodálya za kontrabas i klavir u izvedbi Nikše Bobetka s pjevnim kontrabasom u suradnji s nepogrešivom Srebren-kom Poljak za klavirom. Sedam skica koje odišu ljepotom.

U drugom su se dijelu večeri u pot-punom skladu s ostalim djelima na programu uklopile i rane Tri melodi-je za sopran i oktet Rubena Radice iz 1961. godine s uvijek uvjerljivo izražaj-nom i spremnom Lidijom Horvat koja je posebnu pozornost poklonila tek-stu Aiméa Césairea, pjesnika s Marti-niquea. To je po ozračju logično nasta-vila i vrlo zahtjevna i duhovita skladba

Mysteries of the Macabre, zapravo pri-lagodba triju arija šefice tajne službe iz svjetske operne uspješnice Le Grand Macabre Györgya Ligetija koju je ima-la prigode u cijelosti pogledati i publika Muzičkog biennala Zagreb 1999. Prila-gođena partitura, djelo Elgara Howar-tha, dopušta i trubu umjesto glasa pa je tako Vedran Kocelj na maloj trubi isko-ristio svoju priliku, prigodno zaogrnut dugim, crnim, kožnatim kaputom u sti-lu tajne policije.

Negdje između

Središnja i najočekivanija točka kon-certa Cantus Ansambla ipak uvijek biva praizvedba. Na narudžbu Ansam-bla mladi skladatelj Tibor Szirovicza koji je kompoziciju i teoriju diplomirao u klasi Željka Brkanovića, odvažio se da bude negdje između u prigodno nazvanoj skladbi In Beetween. Nosi-

Središnja i najočekivanija točka koncerta Cantus Ansambla ipak

uvijek biva praizvedba

teljica njegove nove skladbe je solistička oboa uz pridru-ženi engleski rog u nadasve koncentriranoj izvedbi Branka Mihanovića, ali pravi akcent i osobito intenzivne i promjenji-ve ritmove daje razvedeni an-sambl sjenčan elektroničkom pozadinom. Stanovita opse-sivnost ponavljajućih tonova ili obrazaca od jednoga ili dva tona širi se na cijeli ansambl

koji se u tome ponavljajućem množenju zvuka polako ali si-gurno raspada, da bi na kraju ponovno našao utočište. Tu-mačenje o dva stanja svije-sti dio je redovitog mantranja suvremenih skladatelja pa ga se slobodno može zanemariti kad nam nakon svega preo-staje dovoljno dojmljiva i vje-što pisana skladba.

Doministar kulture Berislav Šipuš u publici

Zygmunt Krauze

Tibor Sirovitza zahvaljuje maestru Chobanovu i Cantus Ansamblu na uspjeloj praizvedbi svoje skladbe In Beetween

Na violončelu je i ovaj put briljirao Jasen Chelfi

Bugarin Dian Chobanov

68 69

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

čudi, s obzirom na to da ih je sve odsvirao legendar-ni Sead Zele Lipovača. Ne možemo vratiti vrijeme ima jednu sjetnu, balaševićevsku notu, vedrim se to-nom odlikuju Potonule lađe, Ako želiš kraj... bolna je pjesma o odlasku. Usna harmonika tu još više ističe težinu opisanog rastanka. Pošin Ples na žici bilo je opušteno provedenih četrdeset pet minuta. Čak bih se usudila reći da djeluje terapeutski, smiruje tijelo i um. Poša iza sebe ima naredanih albuma, više od trideset godina on stvara, sklada, pjeva, piše, pje-sme su mu i više nego radiofonične, no prešišali su ga bahatiji od njega. Ne po kvaliteti, već po name-tanju. Vjerujem da je sam Poša skroman, možda i preskroman. No nekome tko ide istim putem toli-ko dugo očito odgovaraju njegove utabane staze, samozatajnost je njegov potpis. Jedino bi bilo šteta da zbog toga radijski urednici i ne preslušaju ovaj al-bum, samo zato što su navikli da se o Poši nikad ne govori. (Martina Validžić)

Tereza Kesovija

ParkoviCroatia Records

Četvrti CD iz serijala Alfi Ka-biljo Song Collection uje-dinjuje skladbe koje je ot-pjevala Tereza Kesovija na hrvatskom, njemačkom i francuskom jeziku. Dosad su objavljene kolekcije Ka-biljovih skladbi koje izvode Vice Vukov (za Cantus) te Ivo Robić i Radojka Šver-

ko (Croatia Records). Tere-za Kesovija surađivala je s mnogim skladateljima, no rad s Alfijem Kabiljem rezultirao je evergreeni-ma kao što su Nek idu lađe (Split ’73., 1. nagra-da publike), Voli me, voli me (Split ’71, 3. nagra-da publike) ili naslovna skladba kojom je osvojila 1. nagradu publike na Zagrebfestu 1965., na večeri šansona.Pjesma Parkovi za koju je stihove napi-sao Arsen Dedić pojavljuje se na CD–u u tri verzije, a zanimljivo je kako u dvije skladbe (Nema života bez ljubavi i Grade moj) sudjeluje Miro Ungar, svo-jedobno suprug Tereze Kesovije. Premda nije po-srijedi kolekcija hitova, visoki vokalni standard Te-reze Kesovije u svakoj je skladbi itekako istaknut. Štoviše, skladbe iz šezdesetih i sedamdesetih na francuskom jeziku danas bi mogle biti dobro isko-rištene da neku od njih, na primjer, zapjeva Zaz ili da ih za neki novi film iskoristi Quentin Tarantino. (Bojan Mušćet)

Novi fosili

Live!Croatia Records

Prvi live album Novih fosi-la sniman u Murskoj Sobo-ti zapravo je diskografska kruna gotovo desetogodiš-nje reunited turneje na kojoj bend povremeno nastupa za vjerne fanove. Reperto-arno, album je nastavak po-sljednjeg studijskog albuma benda sa Sanjom Doležal kao vokalnom solisticom —

Djeca ljubavi iz 1990. Sastav je poslije objavio četiri studijska albuma, no nisu naišli na veći uspjeh. Na-kon ponovnog okupljanja 2005. u udarnoj postavi, sa Sanjom Doležal i Vladimirom Kočišem Zecom,

jedan od najvećih pop–bendova s ovih prostora ne gubi na uvjerljivosti. Album kao bonus sadrži i tri nove skladbe, no očito je kako je glazbena riznica autorskog stvaralaštva Rajka Dujmića i izvođač-kog staža ostalih tako velika da je uopće ne treba obnavljati. Da je tomu tako, dokaz je upravo odabir pjesama za live album. Nije to objedinjavanje naj-većih hitova (da je tako, Novi fosili bi, poput Azre, morali objaviti četverostruki live), nego kombinacija uspješnica, evergreena i skladbi koje su obilježile posljednju fazu karijere benda uoči Domovinskog rata.Upravo zato na albumu nema iznenađenja — ono najbolje od Novih fosila, vrhunski pop–izričaj u dojmljivoj izvedbi nalazi se i na albumu realiziranom izvan studijskih uvjeta. (Bojan Mušćet)

Divlje jagode

Biodinamička ljubavCroatia Records

Deset godina nakon objav-ljivanja posljednjeg studij-skog albuma Od neba do neba i standardnih rotacija u postavi, Divlje jagode re-alizirale su 11. studijski al-bum Biodinamička ljubav. Većinu pjesama otpjevao je Livio Berak koji vokal-nim manirizmom slijedi

Peru Galića, bivšeg pjeva-ča benda koji danas nastupa s matičnom Op-ćom opasnosti. Četiri pjesme otpjevali su gostu-jući vokali — dvojica bivših pjevača Divljih jago-da Žanil Tataj i Marko Osmanović, a zanimljivo je kako je zaključnu skladbu Do prvog dodira ot-pjevala pjevačica Ivana Peters. Zele Lipovača, alfa i omega benda, produkcijski je vrlo dobro posložio album, gosti daju dodatnu aromu (oso-bito to vrijedi za pjesmu Tragovi koju izvodi Žanil Tataj), Livio Berak se dobro snašao za mikrofo-nom, tako da fanovi benda mogu biti zadovoljni. Oni ostali vjerojatno neće uočiti neki novi reper-toarni input, posrijedi je i dalje srednjostrujaški hard rock za ugodno starenje, bez ambicioznijih skretanja u nepoznato. U tom smislu Divlje ja-gode ostaju rock–institucija na ovim prostorima, ali nove fanove prije će privući njihove zimzelene uspješnice poput Motora, Šejle i Krivo je more negoli materijal svježe objavljen na novom albu-mu. (Bojan Mušćet)

Razni izvođači

Indie kompilacija Tragovi Croatia Records

Unatrag godinu–dvije, kompilacije su postale od-ličan uvid u stanje nekog glazbenog žanra, kako u Hrvatskoj, tako i u regi-ji. Najveći dio takvih kom-pilacija objavljen je online kao samizdat, orijentiran na zaljubljenike određenog žanra. Zato ne iznenađu-je činjenica da su neka od

tih istih izdanja downloadana i više od pet tisu-ća puta. Je li zbog te brojke ili zbog činjenice da je kompilacija odlična odskočna daska za nove izvođače ili pak zbog trenda stvaranja i objavlji-vanja kompilacija, nije poznato, međutim Croa-tia Records se izdanjem indie kompilacije Trago-

vi na najbolji mogući način pridružila tom trendu. Objavljeni potkraj godine, Tragovi nude dvanaest pjesama, kantautora i izvođača koji se ne mogu čuti u mainstream medijima, iako je njihova glaz-ba više nego pitka i radiofonična. Tako su kompi-latori ugostili Sabinu Herman (poznatu i kao Que-en Of Sabe), Olovni ples, Antu Perkovića, Mika Male, Nezahvalnike, Zvonimira Vargu, grupu Big Strip Gorila, Droid, Orvel, Kimiko, Ketz i Go No Go. Nije baš da je svih dvanaest iznad prosjeka i da njihovo vrijeme tek dolazi, ali barem polovi-ca njih zaslužuje vlastito izdanje (iako ga polovica već i ima za neke druge diskografske kuće). Potez vrijedan pažnje i doličan uvid u stanje na sceni, s novim imenima na koje treba obratiti pozornost. (Dubravko Jagatić)

Justin’s Johnson

Na krivom mjestu u pravo vrijemeCroatia Records

Čini se da su Justin’s John-son dvanaest godina bili na krivom mjestu. Kako je mo-guće da takav bend s tako svježim nabojem, koji kro-nično nedostaje domaćoj, već etabliranoj, alternativnoj i ostarjeloj rock–sceni, dis-kografi tako dugo nisu pri-mijetili. Ne vjerujem da su

prije dva dana naučili svirati, tako da slični argumenti padaju u vodu. Piše da su pobijedili na nekoliko demo–festivala, no roman-tična vjerovanja kako talent–skauti pohode takve happeninge doista su samo romantična.

Sedmorica mladih i veselih momaka, čini se, duša su svakog poštenog tuluma u Splitu i okolici. To se čuje u njihovoj glazbi — zezamo se, al’ se ne damo zezati. Misle ozbiljno, jer znaju svirati, bra-ss–sekcija zadivljuje, ritam–sekcija kao jedan, gi-tare žestoke taman, a frontman Miro Alač ima dje-čačku boju glasa koja savršeno odgovara osob-nosti benda. Pijana posla plijeni već na prvo slu-šanje, ska–hit koji će pjevušiti i oni koji ne znaju što je to ska. Studentarija ih obožava zbog neslužbe-ne himne Sa faksa na kavu, žestoki Razlog daje im ozbiljnost, a obrada Oliverove Ča će mi Copaca-bana napokon je pogodio omjer, za razliku od pri-jašnjih pokušaja sličnih bendova da estradne hito-ve učine svojim punk–rock himnama. Mladenač-ki duh, polet i nova energija već dugo nisu tako osvježili hrvatski eter. Za razliku od Kinokluba, mo-maka koji su u početku obećavali, Justin’s John-son imaju prostora razvijati se i starjeti sa svojom glazbom, postajati zreliji.

Ska–punk, koji je u nas egzotičan u medijima, u stvarnosti je apsolutni must–have među mlađari-jom koja ne sluša Rozgu. Usmena predaja o ne-vjerojatnoj poskakujućoj atmosferi na njihovim koncertima učinila je svoje, pa ne čudi što su ih i seniori Hladno pivo zvali da im budu predgrupa na njihovoj dvoranskoj turneji. Želite li se dobro zaba-viti, tražite savršenu glazbu za veselicu, želite pre-obratiti svoju kćer koja sluša Justina Biebera — ponudite joj Justinova Johnsona. A i naši su mladi Splićani zgodniji. Justin’s Johnson daleko će do-gurati. Svakako imaju razlog što su napokon ov-dje. (Martina Validžić)

Chui

The Second ArrivalDancing Bear

Dvojac poznat kao Chui — orguljaš i klavijaturist Toni Starešinić i bubnjar i udaraljkaš Đuro Dobra-nić — snimio je svoj dru-gi album. Kao gosti u ne-kim izvedbama pridružili su im se kornetist Andrej Jakuš, koji je u doba sni-manja prvog CD–a bio stalni član sastava, te te-

nor–saksofonist, alt–saksofonist i sopran–sak-sofonist Vojkan Jocić, trubač i krilničar Bran-ko Sterpin, trombonist i svirač školjki Nenad Grahovac, vokalisti Željka Veverec i Matthew McGrath, DJ Venom koji je vrtio gramofone i klavijaturist Hrvoje Nikšić. Spomenuta glazbala tek su dio arsenala kojim se sastav Chui koristi u kreiranju svojeg jezika, odgovarajući na iza-zov popularnih europskih glazbenika kao što su Niels Petter Molvaer, Bugge Wesseltoft ili Erik Truffaz. Naime, svoj zvuk oblikuju primjenom brojnih elektroničkih naprava, uključujući i sem-plove, što im pruža velike soničke mogućnosti. Autori većine skladbi su Starešinčić i Dobranić, a na album su uvrstili i Kalelargu poznatog, pre-rano preminulog pjevača zabavne glazbe Tomi-slava Ivčića, koju su posvetili legendarnom ko-šarkašu Krešimiru ćosiću. Slušajući svoj instin-kt, prvi impuls u preslušavanju pacijenta, po-stavio bih dijagnozu da je Chui podvojena lič-nost. Suvremen je, urban, tehnološki freak, ali i retro tip koji poznaje, poštuje i ne zanemaruje tradiciju. Ujedno nježan, pažljiv i samozatajan, a istodobno agresivan, žestok i prodoran. Na-ime, zvuk je suvremen, blizak novim klupskim trendovima, ali i elektroničkoj glazbi. Utjecaji su raznovrsni, od soula preko rocka do smooth jazza... Primjerice, skladbom Chui’s Waltz mož-da pobude zanimanje za gotovo zaboravljene progresivne rock–bendove poput King Crimso-na i Gongovaca koji su zasigurno utjecali na nji-hovo stvaralaštvo. No to je tek jedna od mnoš-tva stilskih odrednica kojima obogaćuju svoju glazbu. (Davor Hrvoj)

Igor Geržina

One Click WorldStatus Production

Glazba na novom CD–u tenor–saksofonista, skla-datelja i producenta Igo-ra Geržine, četvrtom što ga je snimio kao vođa sa-stava, na tragu je pret-hodnih. Radi se o smooth jazzu koji u izvedbama na ovom CD–u možemo sta-viti u ravnopravan položaj

sa svjetskim izdanjima žanra. Naime, osim što su Geržinine skladbe, te Counting Stars Rya-na Teddera iz repertoara sastava OneRepublic, odsvirane profesionalno, zanatski uredno, te s uvjerljivim solima, album je znalački produciran (Geržina je producent Jazz orkestra HRT–a, koji je iskustvo stjecao svirajući u tom orkestru, ali i s mnogobrojnim drugim glazbenicima s kojima je snimio više od osamdeset albuma) i zadovo-

ljava najstrože kriterije smooth jazza. Vođa sa-stava se u izvedbama na CD–u predstavlja kao glazbenik moćnog zvuka i sjajne improvizator-ske vještine. Uz njega, na snimanju su u raznim postavama, od trija do noneta, svirali klavija-turisti Jurica Leikauff, Maasej Kovačević i Go-ran Kovačić, gitarist i basist Alen Svetopetrić, gitarist Ante Gelo i basist Zvonimir Bučević, te puhački kvartet (saksofonisti Mario Bočić i Da-mir Horvat, trubač Antonio Geček i trombonist Miron Hauser). Kao i Geržinin prethodni album Metropolis, i ovaj je odmah nakon objavljivanja dobio sjajne kritike, uglavnom američkih novi-nara i radijskih urednika. Smooth Jazz Appre-ciation Society proglasio ga je albumom mje-seca i preporučio ga kao »sjajan album«, dok je Smooth Jazz Therapy Geržininu skladbu Can’t Stop The Train uvrstio u dvadeset najboljih u 2013., a spomenutu Counting Stars u deset najboljih obrada, istaknuvši da je dobar smooth jazz moguće pronaći i izvan granica Sjedinjenih Američkih Država. To su tek neke od pohvala, a glazba s CD–a vrti se u radijskim programima diljem svijeta. (Davor Hrvoj)

HGM Jazz orkestar Zagreb

HGM Plays the Music of Ivo RobićAquarius Records

Aquarius Records objavio je četvrti CD HGM Jazz orkestra Zagreb. Za pret-hodne CD–ove Orkestar je snimio izvedbe obrada božićnih pjesama, skladbi Beatlesa, te poznatih dje-la nastalih u zemljama iz kojih dolaze neki od čla-nova. No to je tek dio vri-

jednih ostvarenja kojima se može pohvaliti i koja zaslužuju dokumenti-ranje na diskografskim izdanjima. Za svoj novi CD, HGM Jazz orkestar Zagreb snimio je obra-de pjesama s repertoara slavnog pjevača Ive Robića, jednog od najpopularnijih pjevača hr-vatske zabavne glazbe. Neke od njih upravo je on skladao. Od pjesama ostalih autora, među ostalima, odabrane su one Nenada Grčevića, Marija Kinela, Ive Koerblera i Ljube Kuntarića. Dosad su aranžmane za Orkestar pisali ugled-ni jazz glazbenici ili članovi Orkestra, a tako je bilo i sada. Aranžmane za sve pjesme, upravo za HGM Jazz orkestar Zagreb, napisao je Pa-vel Klimashevsky. Pod ravnanjem svojeg stal-nog dirigenta i vođe Sigija Feigla, Orkestar ih je praizveo 5. svibnja 2013., na koncertu u Maloj dvorani Lisinski u sklopu svojeg ciklusa Sun-day Nights, a snimio 14. i 15. rujna iste godine u Studiju Bajsić HRT–a. U ulozi Ive Robića bio je mladi, višestruko nagrađivani bariton s među-narodnom karijerom Danijel Čačija koji se pri-lagodio jazz aranžmanima, zadržavši duh Robi-ćeva karaktera. Tako su poznate pjesme poput Tiho plove moje čežnje, Samo jednom se ljubi, Ta tvoja ruka mala i Septembar zasjale u posve novom sjaju, kao nagovještaj da će stvaralaš-tvo Ive Robića biti nadahnuće novim naraštaji-ma hrvatskih glazbenika. (Davor Hrvoj)

Igor Brešan

Nešto prije snaCantus

Bez obzira na širinu poj-ma, šansona kao glazbe-ni žanr kod nas je gotovo underground. Ima vjernu publiku, posebne pozor-nice i klubove i, naravno, izvođače koji uporno »pli-vaju kontra srednje stru-je« koju nameće tržište. Takva glazba u pravilu donosi intimne opserva-

cije autora na svijet oko sebe ili u sebi te poseb-ne slike prepričane stilski bogato ukrašenim sti-hovima. E sad, s obzirom na egzotiku šanso-ne u svojem izvornom obliku, još je zanimljivi-je doći u doticaj sa šansonom u instrumental-nom obliku, bez pjevanih stihova. Upravo to je album Igora Brešana Nešto prije sna koji omot CD–a opisuje kao »instrumentalne verzije festi-valskih uspješnica u aranžmanu Remija Kazi-notija«. Vokale zamjenjuju različiti instrumenti, od klavira, harmonike, violine i klasične gitare do malo uzbudljivijih zvukova rhodesa, čem-bala i vibrafona. Dakako, 16 pjesama s albuma neće pridonijeti nekakvom državnom udaru ili početi novo razdoblje svijesti, ali mogu poslužiti kao ugodan soundtrack jesenjem poslijepod-nevu ili, primjerice, putopisnoj reportaži po Me-diteranu. Dapače, filmskih elemenata ne manj-ka. Remi Kazinoti glazbeni je producent albu-ma koji je tonski obradio Tomislav Mrduljaš, a splitski gitaristički prvak, Zlatko Brodarić odsvi-rao je gitarske dionice. Da se u projekt išlo s više hrabrosti (i budžeta?), mogla se zvučna sli-ka obogatiti s više živih instrumenata i doprino-sima izvođača iz drugih glazbenih sfera — eto prijedloga za neko buduće ostvarenje! Nešto prije sna doprinos je Brešanovoj diskografiji od koje vas zasigurno neće zaboljeti glava, a sigu-ran sam i da će ga montažeri HTV–ove emisije More rado zadržati u svojoj arhivi. (Josip Radić)

Damir Poša

Ples po žiciCantus

Najupornijeg hrvatskog kan-tautora koji se još nije u do-voljnoj mjeri proslavio i pro-čuo, nazivaju još i hrvatskim Bobom Dylanom, a Poša za to, kažu, ne želi ni čuti. No nekome tko ga prvi put sluša, a nažalost, mnogo je takvih koji još nisu imali pri-liku upoznati njegovu glaz-bu, asocijacija na gospodina

Zimmermana je neizbježna. Posebice se to očituje u boji glasa, iako mnogi kažu, riskirat ću izgovoriti to svetogrđe — Dylan i nije neki pjevač. (Zar i ti, kćeri Martina!?, nap. ur.) No, Poša jest. Ta ugodna rašpa njegova vokala nježno se odnosi prema melanko-ličnim stihovima, a violina Karla Fija kao da pleše u zvukovima oko njega. Takav je cijeli album. Uvod-na Plesačica na žici odmah daje naslutiti da je riječ o djelu koje je savršen soundtrack za kišna nedjelj-na popodneva ili lijena ljetna jutra. Nenametljivo ula-zi u uši, ne iritira nijednom svojom notom, nema ni-jednog neprikladnog stiha. Gitare su sjajne, što i ne

70 71

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.

IZDAVAČI Hrvat sko društvo

skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9,

Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5

ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban

Mirjana Matić

UREDNIŠTVO Darko Bakić

Milan Majerović-StilinovićSiniša ŠkaricaJana Haluza

(glavna urednica)

LEKTURA Rosanda Tometić

FOTOGRAFIJA Anastazija Vržina

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Luka Gusić

TISAK Studio Flyer,

Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb

E–mail: cantus@cantus.hrcijena: 22 kuna

(za članove HDS–a besplatno)

ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn

1/2 STRANICE 3.000,00 kn

1/3 STRANICE 2.000,00 kn

1/4 STRANICE 1.500,00 kn

Cijene oglasa izražene su bez PDV–a

i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30%

od izražene cijene Dodatne informacije o smještaju oglasa,

posebnim formatima te pogodnostima uputiti na

cantus@cantus.hr

Radio Luksemburg

100 metara do sreće Croatia Records

Od trenutka kad su se 2011. predstavili debitantskim al-bumom U boji, grupa Ra-dio Luksemburg prešla je mnoge kilometre ne bi li sti-gla 100 metara do sreće. Na tom su putu shvatili ka-

kve su sve greške radili 2011. godine snimajući prvi album i shvatili da se na vla-stitim greškama najbolje uči (iako pametan uči i na tuđim greškama). Kako god, mijenjajući članove i producente, vođa grupe Zoran Beloša–Beli okupio je bend i snimio taj drugi album po kojem se prepo-znaju talenti. Kao što je više–manje poznato, prvi može biti slučajan uspjeh, ali tek drugi dokazuje ta-lent, kvalitetu i potencijalnu karijeru i svijetlu buduć-nost. Sudeći po ovom albumu, grupa Radio Luk-semburg zna što hoće, ima određeni talent i sve potrebno da se nađe na vrhovima domaćih top–ljestvica. Na žalost, istovremeno to ne znači da je zbog te činjenice u pitanju kvalitetan album, nego da je riječ o albumu s pjesmama koje u Hrvatskoj mogu lako pronaći publiku. Sve je tu na svom mje-stu. Međutim, čulo se to već puno puta prije njih pa ako netko traži novi zvuk, neće ga naći na ovom al-bumu. 100 metara do sreće je korektan pop–rock album mainstream rocka, kakav načelno nedosta-je domaćoj sceni, ali kakav slušamo već desetlje-ćima, recimo od Prljavog kazališta i Parnog valjka. Osjeti se na ovom albumu utjecaj i Coldplaya i U2 i Bon Jovija i Van Gogha, zbog čega se, na žalost, najmanje može čuti originalnosti grupe Radio Luk-semburg. No nema sumnje da njihovo vrijeme tek dolazi, jer su gotovo sve pjesme izuzetno pitke, ra-diofonične i na putu da postanu veliki hitovi. (Du-bravko Jagatić)

Majke

Majke u Tvornici 9. 3. 2007.Croatia Records

Majke u Tvornici 9. 3.2007. s 18 pjesama na CD–u i 27 na DVD–u potvrđu-ju kako smo se istinskom, arhetipskom i iskonskom rock’n’rollu na ovim prosto-rima najviše primakli Par-tibrejkersima i Majkama. Majke su na tom povrat-ničkom koncertu u Tvor-

nici isijavale energijom i ža-rom, opasnošću i opakošću, nervozom i sna-gom, nabrijanošću i vatrenošću kao The Stooges i MC5 u najboljim danima. Jedini koji u nas ima pravo pretendirati na status kakav vani uživa Iggy Pop upravo je Goran Bare. Ne samo zbog proli-jevanja krvi na pozornici, što je neko vrijeme bio i Iggyjev »specijalitet«, nego i zbog karizmatično-sti i vladanja pozornicom na kojoj kroti rock’n’roll kao pobješnjelog tigra. Što se tiče poezije i ek-scesa, možemo razmišljati i o sličnostima između Gorana Bareta i Jima Morrisona. Po načinu živo-ta mnogi će ga usporediti i s Keithom Richard-som. Odavno znamo da je Bare inspiraciju često vukao iz ovisnosti o narkoticima i iz borbe s tim, što mu je prouzročilo niz problema i tragedija u ži-votu, ali je neprijeporna činjenica da je unatoč toj

ovisnosti iznjedrio jedan od najvećih i najvažnijih opusa u hrvatskom i ex–YU rocku, o čemu tako-đer svjedoči ova snimka. Nema baš mnogo ben-dova u Hrvatskoj i okolici koji bi mogli složiti tako jak koncertni repertoar kao što ga mogu sazdati Goran Bare i Majke. S raskrvavljenom glavom ili bez toga. Bogu hvala, pivskom bocom razbijena Baretova glava u Tvornici, za razliku od koncerta na ljubljanskoj Gerbičevoj ranih devedesetih, nije prerano dokinula nastup. Majke su se uspješno vratile, uslijedio je fascinantni live album Unplug-ged, snimljen u travnju 2008. godine također u Tvornici, pa izvrsne Teške boje, a u pripremi je i novi studijski album Majki koje su unatoč promje-nama u postavi, na svoje i zadovoljstvo svih nas — koji volimo i cijenimo tog čovjeka sa svim nje-govim vrlinama i manama, njegov veličanstve-ni opus i autohtonu riku beštije zvane rock’n’roll — nastavile jahati dalje, pri čemu želim istaknu-ti da bi Bare te večeri bio sjajan i moćan i da si nije razbio glavu bocom. Njegove pjesme mno-go su veće i važnije od takvih incidenata. (Alek-sandar Dragaš)

Gatuzo

Gdje idemoCroatia Records

Kad se 2007. godine s de-bijem Noge/ruke/glave, a godinu prije i EP–em Teme-lji na domaćoj rock–sceni pojavio zagrebački dina-mični duo Gatuzo, nije tre-balo dugo da se gitarista i pjevača Damira Trkulju–Ši-lju, koji je dvije sezone pro-veo u Majkama, i bubnjara Gorana Martinjaka počne

pojmiti kao naš odgovor na iščašeni blues–rock The Black Keysa. Realno, a to potvrđuje i novi, treći album Gdje idemo, sličnost je bila tek u po-stavi dua jer sadržajno su Gatuzo bili i ostali bliži stilu Libertinesa i Strokesa, kao i ranim radovima Azre, dok je Šiljin glas jedan od onih koji ili volite ili teško podnosite, baš poput vokala Delče iz beo-gradskog novovalnog benda U škripcu. Ne znam koliko su Gatuzo u vrijeme kad su se pojavili odi-grali ulogu motivatora mlade domaće rock–sce-ne, no kad su se pojavili, teško je bilo prisjetiti se još dva–tri zanimljiva mlada domaća sastava. Da-nas je slika donekle drukčija jer su klupska aktiv-nost i internetsko samoizdavaštvo pridonijeli ka-kvoj–takvoj revitalizaciji domaće glazbene scene koja ne želi imati nikakve veze s estradom, a time je i letvica koju Gatuzo u komparaciji s novijim, ali i etabliranijim bendovima i kantautorima mora do-segnuti ili preskočiti nešto viša nego prije šest go-dina. Stihovi su donekle prohodniji, a Šiljin vokal više toliko ne strši jer se dvojac potrudio proširiti zvučnu sliku i podebljati melodioznost a da pri-tom nije previše omekšao garage–rock oštricu koja ih krasi od početaka. I kod Gatuza je osje-tan velik utjecaj Partibrejkersa i Majki, kao i kod niza ovdašnjih bendova, no dobra je stvar to što Gatuzo te utjecaje kanalizira kroz novovalnu priz-mu pa i kad se poigrava bluesom, psihodelijom i hard rockom, ta igra zvuči moderno, odnosno blisko onome što su na posljednjim albumima ra-dili Queens Of The Stone Age i Arctic Monkeys, nažalost ne i toliko komercijalno ili dovoljno atrak-tivno da bi svojim iskazom u našim uvjetima za-interesirali podjednako široku publiku. (Aleksan-dar Dragaš)

Olovni ples

Nulti danCroatia Records

Krešteće gitare, blues rock aranžmani, energi-ja garažnog rocka i ku-rentna produkcija u sva-kom su slučaju dobro-došla pojava u doma-ćoj diskografiji. Međutim, sve to nije dovoljno da bi se album Nulti dan ben-da Olovni ples proglasio

trenutačno najboljim rock–proizvodom u Hrvata. Kritika je Olovni ples pri-hvatila kao spasioce domaćeg rocka. Uspo-ređujući ih prije svega s Black Keysima, bend je trebao popuniti mjesto koje su nekad suve-reno držale Majke, a još prije Azra. Gitarskih riffova ne manjka, ritam–sekcija ne zaostaje za kvalitetom perjanica revivala blues swamp rocka i, zaista, Dugo Selo nikad nije bilo bli-že Memphisu i New Orleansu. No nakon vi-šestrukog slušanja ipak se ne mogu složiti s ostatkom kritike o Olovnom plesu kao perjani-ci domaće rock–scene. Nakon svake pjesme na albumu ostaje nekakva nedorečenost, naj-više u vokalnoj izvedbi, čija mirnoća i beživot-nost često ne odgovaraju sviračkoj dinamici i razuzdanosti. Slikovito rečeno, »vokal u kupe, bend u špade«. Još jedna zamjerka može se uputiti popriličnoj repetitivnosti glazbenih mo-tiva koje, srećom, ipak spašava dosta dobra produkcija samog albuma (Ti divna si). Olovni ples jedan je od onih bendova koje vrijedi čuti uživo da se dobije prava slika o njima. Riječ je kvalitetnim glazbenicima koji piju s istog izvo-ra s kojeg su pili Rolling Stones, Jack White i White Stripes, Iggy Pop i njima slični. Na albu-mu Nulti dan čuje se prevaljen put od njihovih prvih samizdata i, slušajući jedanaest pjesama s albuma, jasno je što su htjeli postići. Među-tim, nisam siguran da konačan proizvod pot-puno odgovara ideji koju su namijenili Nultom danu. Od srca im želim da se na sljedećem al-bumu napokon sastanu ideja i realizacija! (Jo-sip Radić)

Rokambol

ZajednoCroatia Records

Album Zajedno autorski je prvijenac Rokambola — Nikše Marinovića, kantau-tora, glumca i svestranog osobenjaka. Njegovu izla-sku prethodili su singlovi koji su pomalo odavali pri-rodu albuma i stilsku ra-znolikost nalik na Bijeli al-bum Beatlesa. Još na po-četku, Varalica navodi na

krivi trag bossa nove i brazilskih ugođaja, dok je Roza plesna kombinacija Talking Headsa i utje-caja novih izvođača i modernijih zvukova. Isto se može reći i za pjesmu Za nas — komična je me-đuigra energije modernog elektroničkog punka i melodike koja iz pozadine poručuje: Bez brige, ovo je samo zafrkancija! Poglavica Lacrimessa

ima ponešto morriconeovske atmosfere iz šezdesetih, a Krajiška je zapravo favorit cje-lokupnog albuma. Svakako preporučujem da pogledate i spot za tu simpatičnu pje-smu — s referencama na naslove Beatlesa i strip almanahe, pravi je nostalgični broj za radiopostaje kakav se danas rijetko može čuti u eteru. Upravo na polovici albuma mi-jenja se ugođaj, postaje mračniji i sjetniji, sli-ke su sve nejasnije, a pjevni refreni sklanjaju se pred psihodeličnim trenucima pod utje-cajem ranih Pink Floyda i Syd Barretta (Slike kao pastiš A Saucerful of Secrets). Album je, dakle, teško svrstati na jednu žanrovsku policu, no zanimljivo, početak i kraj obilje-ženi su istim zvukovima bossa nove koja je očito upisana malo dublje u glazbenički DNK Nikše Marinovića. Zajedno je rađen za gušt i, očito, iz gušta, bez pretenzija osvaja-nja mainstream medija i dvoranskih pozor-nica. Kao i autoru ovih redaka, melodije s albuma isplivat će vam iz podsvijesti kad se budete najmanje nadali. I da, nastavit ćete ih zviždukati bez imalo srama. (Josip Radić)

Malehookers

MašinaCroatia Records

Zaključajte svoje kće-ri, Malehookersi su u gradu! zaderao bi se glasno neki puri-tanac, dok bi majke bezglavo vukle svoje ljepotice kućama. A one bi nevoljko slu-šale svoje roditeljice jer su frontman Jerry

Alan Gabor i ekipa tako neodoljivi. Takve mi se filmske scene motaju po glavi kad je ovaj bend u pitanju. I naravno, zavijale bi si-rene za uzbunu, baš kao što i otvaraju Ma-šinu, četvrti album zagrebačkih rokera koji i nakon osamnaest godina otkako su se oformili »furaju« hard sex’n’roll. Mislim da bi njihovu glazbu i furku tako trebalo opi-sati, a i dojma sam da i oni žele da ih se tako shvaća. Pogotovo kad znate da su se 1999. povukli sa scene umorni od eksce-sa koji su ih pratili gdje god bi se pojavili… Biografija kao iz udžbenika Kako posta-ti rokenrol zvijezda?, lekcija prva. Sve bi to bilo opravdano kad bi Malehookersi imali horde izbezumljenih obožavateljica koje ih prate u stopu, a muškarci odobravaju jer su veći frajeri od njih. No, nažalost, stvarnost je drugačija. Zašto se ovaj bend još uvijek nedovoljno percipira u javnosti, a ima čime draškati čak i najžutije novinare, ne mogu dokučiti. Kao da je u nas Romantika kriva za sve, kako je i naslovljen prvi singl Maši-ne. Kao da potencijalnu publiku živcira taj stav Hajde bejbe ne budi lijena/ napravi to da se osjećam kao stijena... ili Ljubomor-nim mužem zatuci me... Ima puno bendova na svjetskoj sceni koji »furaju« isti film, po-put Eagles of Death Metal, no razlika izme-đu Jessea Hughesa i Jerryja Gabora jest u tome što se Jesse zafrkava, Jerry baš i ne. Možda da malo manje koriste to bejbe... možda bi bilo učinka. Glazba je poželjno sirova, gitarističke dionice zadovoljile bi i najvećeg rock–junkieja, zvuk je odličan, što nije ništa čudno ako se zna da su album,

kao i prethodni Muški svijet, snimali u stu-diju kod legendarnog Janka Mlinarića Tru-log. Neke od pjesama su potencijalni hito-vi, poput meni najdražih Gun i U dobru i u zlu. Takvog neušminkanog rocka kronično nedostaje na našoj sceni, a Malehooker-si djeluju kao endemske vrste, rijetke bilj-ke koje »furaju« isti film još od doba kad je njihova obrada Čudne šume bila himnom hrvatske rock–scene. I kao takve ih, uz po-neki ispravak, treba sačuvati. Možda po-krenu neku novu lavinu, neki novi Fiju briju. Jerry Alan Gabor izvrstan je autor, no ima još puno toga pokazati. I poraditi na ne-koj promociji, ali zauzeti kulerskiji stav... da ne bi bilo »uzalud vam trud, svirači«. (Mar-tina Validžić)

Daniel Popović

FantazijaCroatia Records

Na 30. godišnjicu svo-jeg najvećeg hita Džuli, s kojim je 1983. godi-ne predstavljao Jugo-slaviju na Euroviziji u Münchenu, Daniel Po-pović je rođendan svo-je najpoznatije pjesme proslavio objavom no-vog singla — zarazne

pop–pjesme za koju je u maniri Princea sam odsvirao i sve instrumente — naslovljenog Fantazija, čime je najavio i isto-imeni album. Nakon podulje stanke (od deset godina), odlučio nas je počastiti novim pjesma-ma. I dalje je vjeran pravom, zdravom popu ka-kav apsolutno nedostaje na sceni, a kakav bi mogao dobro proći u susjednim državama (osobito Osjećam te, anđele, Taxi, Roman, To anđeli znaju, Bezobrazno, Stijene). Pjesme Na-vodno sve i Ti si moj orijentir ponajviše podsje-ćaju na Danielove najveće hitove koji su i da-nas nezaobilazan repertoar u radijskom eteru, kao i u klubovima. Kompletan je album prvi put posve Danielovo djelo: sve tekstove, glazbu i aranžmane napisao je sam. Nove su pjesme autobiografske i »teške« jer, kako je rekao, ta-kav je bio i njegov život otkada je minulo doba slave što ju je uživao u doba Džuli: malo veselja, malo nostalgije, malo patetike, ne bi li se dota-klo što šireg iz palete emocija.

Daniel je u međuvremenu pisao pjesme za Se-verinu, Zdravka Škendera, Željka Bebeka, Mi-neu, Jasnu Zlokić, Jasmina Stavrosa i mnoge druge, a i danas puno radi za slovenske izvo-đače. Zvijezde i anđeli najspominjaniji su poj-movi u jednostavnim tekstovima, a najsvjetlije točke albuma neosporno su naslovna pjesma te pjesma Zločin i kazna. Najveća kvaliteta no-vog albuma njegova je jednostavna produkcija i aranžmani. Bez obzira na najprodavaniji pr-vijenac u povijesti domaće diskografije — Bio sam naivan (a bio je!), na dosadašnju karije-ru i zatvaranje svjetskih i regionalnih krugova, dani ondašnje popularnosti odavno su iza nje-ga, kao što je i sam priznao. Album, dakle, nije revolucionaran; dobili smo što smo i očekiva-li. Daniel nije ciljao na pridobivanje neke nove publike i obožavatelja, no oni koji to jesu, neće ostati ni ovaj put razočarani. Ovom kompak-tnom pločom apsolutno dokazuje da je i da-lje vokalno moćan, ali i nespreman za glazbe-

ne eksperimente. Dežurnim hrvatskim jalnici-ma dat će materijal za osporavanja, a kakav će doista Fantazija imati feedback, ovisit će o snazi i kvaliteti marketinške i promotivne maši-nerije. (Danijela–Ana Morić)

Leteći odred

Agent za ljubavCroatia Records

Da će novi album Le-tećeg odreda biti kvali-tetno izdanje, moglo se pretpostaviti već u naj-avnim singlovima koji su mu prethodili: Možeš ti sve što hoćeš, Dao sam ti dušu, Volim te još… Na njihovu devetom stu-dijskom albumu Agent

za ljubav, koji je fotografijama oboga-tio Filip Dizdar, a likovno oblikovao Ro-bert Butković, nalazi se jedanaest pjesama. Kvalitetu Letećeg odreda prvi je 1992. godine prepoznao i otkrio Husein Hasanefendić Hus. Iako su ih u početku uspoređivali s Crvenom jabukom i prognozirali kratak vijek trajanja, od tada se uporno i uspješno drže na sceni te se svojim pjesmama nameću kao nezaobila-zna pop–rock pojava. Samo ih je rat sprije-čio da ostvare veliki (i zasluženi) proboj na šire područje bivše države, no unatoč tome, odr-žavali su velike posjećene koncerte, proda-vali desetke tisuća albuma i suvereno vladali domaćim radijskim eterom. Denis Dumančić, od početka alfa i omega benda (jedan je od kvalitetnijih i izvođenijih autora domaće pop–scene) na novom albumu svog benda nije na-pravio naročit odmak od prošlih uradaka, tek ponešto pitkiju produkciju koja ukazuje na na-predak, čemu se ne čudimo ako znamo da je album producirao sve traženiji Igor Ivanović. I dalje su to odlični tekstovi (poglavito ljubavni), meka i ugodna ritam–sekcija, dobri gitarski ri-fovi, pjevni refreni, lakopamtljive melodije koje će se sigurno dugo vrtjeti i rado slušati u ra-dijskom eteru, baš kao i svi dosadašnji uratci Letećeg odreda — bez vijeka trajanja. Zvuk je žešći, svirački zreliji, jer si je Dumančić na-pokon dao oduška i sad radi — kako je sam istaknuo — ono što je oduvijek želio te se jed-nom zauvijek odmaknuo od etikete nekadaš-nje teen atrakcije. Na albumu Agent za ljubav nalazi se jedan od najvećih novijih hitova ben-da Svaki dan je s tobom poseban te Studeni u suradnji s Kristijanom Rahimovskim, koji je žario i palio top–ljestvicama 2010. i 2011. go-dine. Tu su i Dok se kuneš, stalna pjesma na njihovu koncertnom repertoaru te lijepa »la-ganica« Ljubavi koja zatvara album. Posebna poslastica su albumski bonusi što su ih zau-zele pjesme Čini mi se, brate (s Kumovima i Željkom Bebekom) i Zorica, jedan od najve-ćih hitova 2013., koji je Dumančić namijenio mladom tamburaškom sastavu Mejaši. Loša pjesma se ne može naći; sve je napravljeno kako treba (jer Dumančić očito ne zna na-praviti nekvalitetnu pjesmu), pa će ovim al-bumom bend nesumnjivo osvježiti i učvrstiti svoju postojanu popularnost. Croatia Recor-ds ima zajamčeni »as u rukavu«, jer će Agent za ljubav uz postojeće — generaciju koja je odrasla s Denisom Dumančićem — osigura-ti ‘brdo’ novih slušatelja. (Danijela–Ana Morić)

72

BR

OJ

185,

OŽ

UJA

K 2

014

.