Hrvatsko filozofsko društvo

odsjek za filozofiju FilozoFski Fakultet sveučilišta u splitu

S i m p o z i j

IV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOZOFIJE

25.–27. ožujka 2010.Narodni trg – pjaca, split

organizacijski odborProf. dr. sc. Mislav Kukoč, predsjednik

Ljudevit Hanžek, tajnikMira Matijević, poslovna voditeljica

Prof. dr. sc. Pavo BarišićProf. dr. sc. Dunja Jutronić

Prof. dr. sc. Luka TomaševićDoc. dr. sc. Borislav DadićDoc. dr. sc. Hrvoje Relja

Dr. sc. Tonći KokićMarita Brčić, prof.

organizatoriHrvatsko filozofsko društvo

Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

simpozij se organizira uz potporuMinistarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u SplituSveučilišta u Splitu

Poglavarstva grada SplitaHrvatske turističke zajednice

Turističke zajednice grada Splita

Turističkoj zajednici grada SplitaHAZU, Zavodu za znanstveni i umjetnički rad, Split

Sadržaj

Mislav Kukoč, Uvod: IV. Mediteranski korijeni filozofije . . . . . . . 5

Program simpozija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Sažeci izlaganja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Adresar sudionika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

5

Uvod .

IV. MeDITeRAnSKI KORIJenI FILOZOFIJe

Mislav kukočPredsjednik Organizacijskog odbora simpozija

Mediteran je kolijevka zapadno-europske filozofije i znanosti koja, zajed-no s mediteranskim naslijeđem hebrejsko-kršćanske religijske tradicije udara temelje zapadno-europske kulture i civilizacije. Zapadna filozofija i znanost započinju svoj povijesni razvoj početkom 6. st. pr. Kr. na istočnoj obali Mediterana, u maloazijskim grčkim kolonijama Miletu i efezu, te obližnjim otocima, potom se širi do eleje i Sicilije da bi svoj vrhunac posti-gla u Ateni, jednom od središta antičkog Mediterana. Daljnji razvoj antičke filozofije, od helenizma do srednjovjekovne epohe, preko novih središta filozofske misli Aleksandrije i Rima također je sudbinski vezan za Me-diteran. Stvaranje, sukobljavanje i međusobno prožimanje mediteranskih kultura, specifični mediteranski multikulturalizam dao je bitno obilježje daljnjem razvoju filozofije Zapada. na drugoj strani, grčka antika, helenis-tičko-rimsko naslijeđe, Bizant, orijentalne arapske tradicije, uz pečat nove islamske religije presudno oblikuju i islamsko-arapsku srednjovjekovnu fi-lozofiju, kulturu i civilizaciju. Bizantinci su grčku filozofiju prenijeli Ara-pima, a oni, posredstvom križarskih ratova, preko svojih vodećih filozofa – Avicene, Averoesa, Ibn Halduna – vratili europi u njoj već zaboravljeno naslijeđe Aristotelove filozofije.To su samo neke od početnih premisa i naputaka za tematiziranje sadržaja simpozija Mediteranski korijeni filozofije. Dakako ne i jedini. Sljedeći as-pekt koji ulazi u tematski okvir simpozija odnosi se na utemeljenje hrvatske filozofije, koja se, kako u svojim početcima, tako i u najsjajnijim vrhunci-ma, korijeni u mediteranskom dijelu svojega višeregionalnoga kulturnog identiteta. Počam od Hermana Dalmatina, preko Marka Marulića, pa do Matije Vlačića Ilirika, Frane Petrića i Ruđera Boškovića, da spomenemo samo najznamenitija imena.

6

Treći sklop što ulazi u okvir teme simpozija odnosi se na filozofsko ali i in-terdisciplinarno promišljanje specifičnosti mediteranskog multikulturnog prostora koji je iznjedrio aktualne međucivilizacijske napetosti koje prijete globalnim sukobom civilizacija, ali otvaraju i mogućnosti dijaloga i pomi-renja. S tim u svezi otvaraju se pitanja, teme i problemi koji se promišljaju na ovome simpoziju:● Utječu li mediteranski korijeni filozofije na nastanak i razvoj suvremene

filozofije Mediterana?;● Filozofsko promišljanje mediteranskog multikulturalizma;● Poticaji mediteranske filozofije za utemeljenje globalnog ethosa . kao .

pretpostavke međucivilizacijskog dijaloga;● Filozofija Mediterana kao globalizacijska paradigma.

Hrvatsko filozofsko društvo i Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu organiziraju međunarodni filozofski i interdisciplinar-ni simpozij IV. Mediteranski korijeni filozofije, od 25. do 27. ožujka, i ove godine u Splitu, u prekrasnom renesansnom zdanju Stare gradske vijećnice koje, kao ogledni primjerak mediteranske kulturne baštine, savršeno kores-pondira s duhom i svrhom simpozija.O tematskoj relevantnosti Mediteranskih korijena filozofije, koju već če-tvrtu godinu zaredom navedenim riječima obrazlažemo, kao i o uspješnom etabliranju simpozija na filozofskoj karti Hrvatske i Mediterana, svjedoči i zamjetan interes uglednih filozofa i znanstvenika iz raznih dijelova Hr-vatske, kao i iz inozemstva: Belgije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije.Odabrana priopćenja se kreću u širokom spektru razglabanja brojnih as-pekata predstavljene teme simpozija; od filozofijskog i kulturologijskog problematiziranja pojma Mediterana, do predstavljanja velikana svjetske i hrvatske filozofske misli mediteranskih korijena u širokom rasponu od antike, Srednjeg vijeka i renesanse, do suvremenosti. Interdisciplinarni karakter simpozija predstavljen je i priopćenjima koja pokrivaju područja kulturologije, religiologije, lingvistike, pjesništva, estetike, povijesti, eko-nomije i moderne fizike. Ove godine će po prvi put simpozij biti otvoren plenarnim izlaganjem koje će održati Predrag Matvejević, vodeći svjetski stručnjak za kulturu Mediterana, čiji je Mediteranski brevijar preveden na više od dvadeset jezika. Tema predavanja korespondira s njegovom sjaj-nom novom knjigom Kruh naš koju ćemo predstaviti prvoga dana simpo-zija. Kako u Matvejevićevom uvodnom izlaganju tako i u više priopćenja,

7

naglašuje se specifični fenomen mediteranskog interkulturalizma; odnos, dijalog i paralele različitih kulturnih, civilizacijskih, filozofskih i religij-skih sastavnica osebujnog multikulturalnog mediteranskog duha.Prethodno je već objavljen tematski blok s I. Mediteranskih korijena filo­zofije u časopisu Filozofska istraživanja u broju 107 (3/2007), kao i opse-žan zbornik Filozofija Mediterana, u izdanju Hrvatskog filozofskog druš-tva i Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Splitu, s izborom s I. .i .II. Mediteranskih korijena filozofije, koji je bio predstavljen prošle godine. na ovome simpoziju predstavljamo novi broj Filozofskih istraživanja, 116 (4/2009), s izborom radova s III. Mediteranskih korijena filozofije, objav-ljenim u tematskom bloku »Filozofija Mediterana – od antike do suvreme-nosti«.Već tri ugledne edicije objavljenih radova neprijeporno potvrđuju da naš simpozij ostavlja zamjetan materijalni i duhovni trag, kako u Hrvatskoj, tako i u široj regiji. Vjerujemo da smo na dobrom putu i da će se odjeci sljedećih Mediteranskih korijena filozofije postupno širiti čitavim Medite-ranom.

PROGRAM SIMPOZIJA

11

četvRtak, 25. ožujka 2010.

09.00–09.30 otvaranje skupa i pozdravne riječi

Mislav kukoč, predsjednik Organizacijskog odboralino veljak, predsjednik Hrvatskog filozofskog društvaMarko trogrlić, dekan Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splituivan pavić, rektor Sveučilišta u SplituŽeljko kerum, gradonačelnik grada Splitaivica Martinović, ravnatelj Instituta za filozofiju

09.30–10.00 Plenarno izlaganje: predrag Matvejević (Zagreb/Rim): Kruh svjetovni i sveti na Mediteranu

10.00–10.15 lino veljak (Zagreb): Hrvatski Jadran kao prostor filo-zofskih i interdisciplinarnih susreta

10.15–10.30 pavo Barišić (Split): Mediteranski izvori republikaniz-ma: Kakvu pouku iz ideje polisa i .res publica može izvu-ći europska Unija?

10.30–10.45 igor čatić, Maja Rujnić-sokele (Zagreb): Globalizacija u Mediteranu

10.45–11.15 Rasprava

11.15–11.30 Stanka za kavu

11.30–11.45 Željko kaluđerović (novi Sad): Arche pravde u antičkoj Grčkoj

11.45–12.00 Mislav kukoč (Split): Je li Faros ustrojen prema Plato-novoj zamisli?

12.00–12.15 Dževad Drino (Zenica): Meteki, peregrini, forensi – stran-ci u mediteranskim gradovima

12

12.15–12.30 Darko polšek (Zagreb): Aktualnost Toynbeejeve koncep-cije nastanka i propasti civilizacije. Jedan test na primjeru kretske kulture

12.30–12.45 Željko škuljević (Zenica): Mediteranske družice

12.45–13.15 Rasprava

13.15–15.00 Stanka za ručak

15.00–15.15 Josip Ćirić, Ruža kovačević (Zadar): Strah od Promete-ja – što još baštinimo od magijskog mišljenja?

15.15–15.30 ivan andrijanić (Zagreb): Monizam u filozofiji novo-platonizma i vedānte

15.30–15.45 Goran kardaš (Zagreb): Buddhistička »rekonstrukcija« pironizma: suspenzija suda/vjerovanja (epoché) i prazni-na (śūnyatā) kao nedogmatske (soteriološke) prakse

15.45–16.00 ivan .Dodlek (Zagreb): Aristotelovo određenje tragičnoga16.00–16.15 ankica valenta (Zagreb): Klasifikacija znanosti od A do

Z: od Aristotela do znanosti današnjeg vremena

16.15–16.45 Rasprava

16.45–17.00 Stanka za kavu

17.00–17.15 Heda Festini (Rijeka): Skalić (1534.–1575.) i znanost17.15–17.30 stjepan špoljarić (Zagreb): Pripadnost Frane Petrića tra-

diciji pjesničke teologije i alegoreze17.30–17.45 krešimir čvrljak (Zagreb): Konventualac, filozof, teolog

i polihistor Matija Frkić iz Krka (1583.–1669.): »Anaksa-gora je bio budući otac mudrih atičkoga sveučilišta«

17.45–18.00 Jevgenij paščenko (Zagreb): Hrvatski slavizam i Juraj Kri-žanić

18.00–18.15 tomislav petković (Zagreb): Prijedlog simpozija o 300. obljetnici rođenja J. R. Boškovića u 2011. godini: Boško-vićevo mišljenje prirode i suvremena fizika elementarnih čestica

13

18.15–18.30 Hrvoje Relja (Split): Cognitio exercita kao polazište me-tafizičke antropologije Miljenka Belića

18.30–19.00 Rasprava

19.00–19.15 Stanka

19.15–20.00 Predstavljanje knjige Kruh naš Predraga Matvejevića (VBZ, Zagreb 2009.)

Predstavljači: Joško Božanić, Ivan Grubišić, Mislav Ku-koč i autor

20.00 Svečana večera Restoran Central

petak, 26. ožujka 2010.

09.00–09.15 aleksandra Golubović (Rijeka): Otvorena pitanja episte-mologije religije

09.15–09.30 Nenad vertovšek (Zadar): na putu od mitova prema filo-zofiji: staroegipatska tumačenja i pitanja o smislu života i smrti

09.30–09.45 Maja poljak (Zadar): Odnos vjere i razuma u filozofskoj misli Klementa Aleksandrijskog

09.45–10.00 Dejan Donev (Kumanovo): Prosvjetiteljstvo sv. Kirila i sv. Metodija kao kulturni i etički zadatak

10.00–10.15 Danijel tolvajčić (Zagreb): Teologijski ne-realizam u fi-lozofiji religije: Don Cupitt

10.15–10.30 Josip Mužić (Split): Solovjevljevo razumijevanje mira i njegova razvoja

10.30–11.00 Rasprava

11.00–11.15 Stanka za kavu

14

11.15–11.30 katarina Dalmatin (Split): Grytzko Mascioni: Svijet sta-re Grčke kao intimni orijentir i ogledalo naše epohe

11.30–11.45 Dalibor lovrić (Split): estetika i anti-estetika post-histo-rije

11.45–12.00 vani Roščić (Zadar): Odabrana pitanja suvremene tali-janske estetike

12.00–12.15 snježan Hasnaš (Zagreb): Jamesonova Italija12.15–12.30 livia pavletić (Zagreb): Ideja glazbe u okrilju filozofije

Mediterana

12.30–13.00 Rasprava

13.00–15.00 Stanka za ručak

15.00–15.15 sead alić (Zagreb): Medij jezika15.15–15.30 Bruno Ćurko (Zagreb): Filozofija za djecu i Mediteran15.30–15.45 spahija kozlić (Zenica): Umijeće Mediterana. Arete téchnê .

i kibernetika15.45–16.00 Dafne vidanec (Zagreb): Krautova kritika temeljnih po-

stavki Aristotelove koncepcije čovjeka kao društvenoga bića

16.00–16.15 tihomir Radić (Split): Kritika krematistike u duhu agore

16.15–16.45 Rasprava

16.45–17.00 Stanka za kavu

17.00–17.15 Marko vučetić (Zadar): egzistencijalni značaj transcen-dentala

17.15–17.30 Natalija Bonić (Leuven): Vremenitost kao ključna pret-postavka mišljenja i djelovanja

17.30–17.45 katarina Rukavina (Opatija/Rijeka): Prilog o pojmu »okularocentrizma«

17.45–18.00 ivan zelić (Mravince): Vrednovanje napretka u povijesti logike i J. M. Bocheński

15

18.00–18.15 tonći kokić (Split): Teorije postanka prvog života

18.15–19.15 Rasprava i zatvaranje simpozija

19.15–19.45 Predstavljanje knjiga i časopisaPredstavljanje broja časopisa Filozofska istraživanja 116 .(4/2009)Predstavljači: Pavo Barišić i Mislav Kukoč

Predstavljanje knjige Estetička misao Luigija Pareysona .Vani Roščić (HFD, Zagreb 2010.)Predstavljač: Lino Veljak

20.00 Večera

suBota, 27. ožujka 2010.

09.00–15.30 Izlet na Visovac

SAŽECI IZLAGANJA

19

seaD aliĆCentar za filozofiju medija, Zagreb

Medij jezika

Prvi pokušaji ljudske spoznaje istovremeno su i upoznavanje s medijem te spoznaje – jezikom.Starogrčki filozofi, propitujući što je nešto i u čemu prebivaju razlike među stvarima, dolaze do spoznaje da mogu imati i odrednicu u jeziku koja se odnosi na ono što je zajedničko mnogim stvarima, koja upućuje na sve njih. Od imenovanja jezik svojom imanentnom logikom vodi do traganja za onim zajedničkim i onim različitim. Riječ korištena za više stvari kon-stituira svojevrsnu stvarnost koja se odnosi na tih »više stvari«. Ponav-ljanje onih riječi jezika koje se odnose na više stvari (put prema općemu) kreira u našoj svijesti prostore za razumijevanje općenitosti.Platon bilježi usmene razgovore. njegovi su dijalozi traganja za odgovo-rima o fenomenima kao što su dobro, pravednost, duša, lijepo… Istovre-meno, ti su dijalozi krunski svjedok lutanja misli u i kroz medij jezika: ono nepoznato istražuje se onim što je i samo nepoznato – jezikom.Razumijevanje svijeta kojemu je u temelju PISMO uzdiglo se do apstrak-cije Jednoga. Bog se, govore pisma, objavio svijetu. Ono Jedno koje je neizrecivo, nedokučivo, ono koje je iznad svih riječi – emanacijom doka-zuje svoju nedodirljivost. Različite su mu hijerarhije dale različita imena. Mišljenja izvan hijerarhija u tim imenima vide samo ljudske oznake za ishodišta piramidalnog sustava jezika.Objaviti se svijetu moglo bi također značiti i obznaniti se u svakom djeliću veličanstvene cjeline, u gramatici reda i povezanosti, u rukopisu koji se prepoznaje u svakom dašku vjetra. U knjizi u koju se svi upisujemo i iz koje se svi brišemo.U tvrdnji da je Bog umro sadržana je samo činjenica da je u čovjeku počela odumirati riječ kojom se čovjek približavao ili mu se činilo da se približava veličanstvenosti postojećega oličenom u njenom Tvorcu. Jer, kada umre riječ, onda je to znak da se u ljudskom mišljenju ta riječ razotkrila kao sred-stvo, kao instrument, posrednik, medij – da je izgubila auru, uvjerljivost. Istovremeno, naznaka je to da će mišljenje ići dalje. Metafora umiranja Boga mediološkog je karaktera. Ona više govori o čovjeku i njegovim me-dijima nego o Bogu.

20

ivaN aNDRiJaNiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Monizam u filozofiji novoplatonizma i vedānte

novoplatonizam i indijska brahmanistička filozofija vedānte izraziti su predstavnici monističke filozofije. Dok je u središtu novoplatonističke me-tafizike Jedno (τὸ ἕν), u središtu se vedāntskoga nauka o prvom počelu nalazi brahman, u upanišadima određen kao jedan bez drugoga.U referatu ću predstaviti različite metode tumačenja odnosa jedinstvenoga prvog počela i empirijske mnogostrukosti koje su razvijene u tim dvjema školama. S jedne ću strane razmotriti primjere iz Proklova tumačenja Plo-tinova nauka, čiji je nauk o Jednom bitno utemeljen u platonističkoj i novo-pitagorejskoj tradiciji, dok ću s druge strane razmotriti primjer Śaïkarina tumačenja B�hadàraõyaka-upaniùadi kao i neka starija vedāntska monistič-ka učenja koja se u tom tekstu kritiziraju.Pri tome će na vidjelo izaći iznimna dovitljivost predstavnika obiju ško-la pri rješavanju temeljnoga problema monističke metafizike dok će se s druge strane vidjeti i značajne razlike u shvaćanju jedinstva kao i razlike u metodologiji njegova dokazivanja.

21

pavo BaRišiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu

Mediteranski izvori republikanizma: kakvu pouku iz ideje polisa i res publica može izvući

europska unija?

U sjećanju na antički polis i republiku od početka novoga vijeka do danas razvija se ideja republikanizma koja svjedoči o traženju slobode u životu zajednice i sudjelovanju građana u zajedničkim poslovima. Za razliku od promatranja države kao pukoga aparata uprave i vlasti povijesno pamćenje oblika života u zajednici kao što su polis .i .res publica pokušava obnoviti prostor javnih poslova u kojemu su građani nositelji vlastite slobode i od-govornosti.Ocrt dva klasična antička promišljanja zajednice kao polisa .i .republike, .u .Aristotela i Cicerona, otvara pitanje koliko je njihovo značenje u suvre-meno doba globalizacije. Što model poistovjećenja građana s malom po-litičkom zajednicom polisom u Aristotela može poručiti u doba izgradnje današnjih megalopolisa zasnovanih na znanstveno-tehničkom ovladavanju svijeta života? Kako može Ciceronov uzor res publica, proširen do svjet-skoga imperija, pridonijeti razumijevanju globalnih pokušaja ovladavanja »velikim prostorima« (Grossraum, Carl Schmitt)? Suvremeno europsko nastojanje oblikovanja »velikoga prostora« u političkoj zajednici europ-ske Unije ima zacijelo poteškoća s republikanskim određenjem građana, njihovim identitetom i građanskim krepostima. Što može europska Unija u svojoj krizi, ne samo financijskoj i globalnoj, nego i ustavnoj i krizi iden-titeta, preuzeti kao pouku iz klasičnih ideja polisa .i .res publica?

22

NataliJa BoNiĆInstitut za filozofiju, Katoličko sveučilište, Leuven, Belgija

vremenitost kao ključna pretpostavka mišljenja i djelovanja

Sudeći po još uvijek žučnim raspravama o Heideggerovom pristajanju uz ideologiju nacionalsocijalizma, jasno je da ova tema postaje nezaobilazna za svako buduće bavljenje Heideggerovom filozofijom. Mada se rasprave često svode na utvrđivanje »istine« o Heideggerovom političkom djelo-vanju, sve su učestaliji i pokušaji da se razumiju formalno-ontologijske pretpostavke na kojima ono počiva. Glavne smjernice takvog razumije-vanja postavio je Löwith, ukazujući na Heideggerov pojam vremenitosti kao temelj problema. U skladu s tim smjernicama, namjera ovog referata je istražiti narav i ulogu vremenitosti kod Heideggera, uz osobiti osvrt na pojam budućnosti kao izvornu odrednicu vremenitosti. Heideggerovo pri-vilegiranje budućnosti kao »krajnjeg horizonta« vremenitosti pokazat će se ključnim za razumijevanje ne samo Heideggerove političke »zablude« već i Heideggerovog naknadnog preispitivanja bîti vremena u duhu predsokra-tovskih mislilaca. Uvidi koje Heidegger stječe djelomično se poklapaju sa Löwithovom tvrdnjom da se bît vremenitosti, kao temeljne funkcije sva-kog mišljenja, mora tražiti u predkršćanskom ili ranokršćanskom poimanju vremena. Takvo poimanje vremena, koje ne privilegira niti sadašnjost (po-put Jetzt-zeit) niti budućnost, susreće se i u kasnim radovima Michela Hen-rya, kao i srodnim pokušajima (Benjamin, Deleuze) radikalne preobrazbe formalnih pretpostavki mišljenja i djelovanja.

23

iGoR čatiĆ, MaJa RuJNiĆ-sokeleFakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu

Globalizacija u Mediteranu

Razvijen je novi pristup prastaroj pojavi novog imena – globalizacija. Ma-terijalna i informacijska globalizacija započinje pred više od 2,5 milijuna godina. Pri raščlambi globalizacije razmatra se šest pojava: informacija, energija, tvar, prostor, vrijeme i ciljevi. Ciljeve su uvijek određivali moćni. Prostor je uvijek poznati svijet. Primjer širenja informacijske globalizacije iz Mediterana je širenje rimskog prava ili grčke filozofije. Posebna po-zornost bit će posvećena materijalnoj globalizaciji – organiziranju gozbi u području Mediterana.

24

kRešiMiR čvRlJakZavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, HAZU, Zagreb

konventualac, filozof, teolog i polihistor Matija Frkić iz krka (1583.–1669.):

»anaksagora je bio budući otac mudrih atičkoga sveučilišta«

Umjesto uobičajenog manje ili više iscrpnog proemijalnog predgovora za svoj voluminozni traktat De caelesti substantia et eius ortu, ac motu in sen­tentia Anaxagorae . philosophi celeberrimi (Venetiis, 1646.), Matija Frkić je s pozicije prvenstveno teologa profilirao lik predsokratovca Anaksagore Klazomenjanina prozvanog Um. Primjetno je da Frkić u svom propitivanju osebujnog Anaksagorinog lika hodi razvidno izvornom linijom promišlja-nja, pri čemu je dominantna Frkićeva izrazito moralno-teološka recepcija Anaksagore. Frkićev nagib prema takvoj recepciji bitan je i odredben za njegov upravo takav odabir pisanja o Anaksagori, što je uostalom i naglasio u prvim recima Anaksagorina životopisa (»Inter multos autem viros praecel-lentissimos delegi Anaxagoram…«). Posvema je naime razvidno da je po-ganin Anaksagora mnogo čime iz svoga života udivljavao teologa i filozofa Frkića. na osobit način ga se doimala ćudoredna os toga Klazomenjanina, njegova doktrinarna, a posebice, uvjetno rečeno, teološka oporuka. Antika, patristika, medijevalistika i renesansa upravo odjekuju imenom Anaksago-re. Uočljivo je da je hrvatski skotistički prvak diljem europe 17. st. temeljit poznavatelj standardne klasične literature o Anaksagori, pritom zapaženo prilažući i vlastite referencije od kojih neke ne nalazimo, primjerice, kod Hermanna Dielsa u njegovim Predsokratovcima. Anaksagora je kod Frkića pod jakim povećalom, a zgodimice pod sitnozorom gotovo analitičkog psi-hografskog promatranja. Zamjetno je Frkićevo prilaganje novih spoznaja u pitanjima Anaksagorinog monoteizma. Iznimno je za nas ovdje značajno što Frkića možemo svrstati među tolike hrvatske i europske postrenesansne protreptičke autore, kad je u pitanju Anaksagora. Potiče, naime, na pribira-nje filozofske baštine tog izuzetnog duha da se protumači i skrbno na njoj poradi u svrhu očuvanja, oko čega je svojski i sâm uznastojao, te prinio za Anaksagorina mnijenja ono što tek treba razraditi. Sebe u svemu tome smatra samo iskrom (Fuerim ego scintilla), dok drugi u svojoj predanosti naj-uzvišenijim znanostima trebaju prinijeti topnički barut (puluis tormentari­us) i potpaliti. Vlastitim očitovanjima doprinijet će jasnoći, razlozima po-taknuti, a svojim odgovorima na Anaksagorina zakučasta pitanja dodatno i tako još sigurnije zajamčiti očuvanje Klazomenjaninove filozofske baštine.

25

Josip ĆiRiĆ1, RuŽa kovačeviĆ2

1Odjel za knjižničarstvo, Sveučilište u Zadru2Gradska televizija Zadar

strah od prometeja – što još baštinimo od magijskog mišljenja?

Razumijevanje djelovanja znanosti kao društvenog, metodološkog i psiho-loškog sustava nikada nije bila aktualnija. Tehnološke promjene odvijaju se tolikom brzinom da se unutar jedne ljudske generacije može smjestiti nekoliko tehnoloških. Autori polaze od ideje mita o Prometeju i Franken-steinu kao paradigmatskom izražaju straha od tehnologije i indikatora što se krivo razumije u znanosti. Pozivajući se na spoznaje iz kognitivne i socijalne psihologije, te kliničke prakse, autori će pokazati gdje se u pro-mišljanju znanosti može naići na magijsko mišljenje, kognitivna ograni-čenja, psihopatologiju, koje je mjesto iluzije kontrole, te će upozoriti na neke nekonzistentne filozofske koncepcije proizašle iz suočavanja norme i empirije.

26

BRuNo ĆuRkoInstitut za filozofiju, Zagreb

Filozofija za djecu i Mediteran

Filozofija za djecu razvila se u anglosaksonskom svijetu, a najproširenija je upravo u anglosaksonskim i skandinavskim zemljama. Prvi »službeni« kurikulum .Filozofije za djecu osmislili su Matthew Lipman i Ann Sharp. neupitan je veliki utjecaj filozofije odgoja John Deweya, napose njegova teorija o reflektivnom mišljenju, na Lipmanov program. Ipak, filozofija za djecu svoje korijene vuče s Mediterana, točnije iz antičke Grčke. Sokratski dijalog je jedan od najutjecajnih načina diskusije u programima filozofije za djecu, ali i sam grčki duh kritičkog i argumentiranog raspravljanja jest bît ovakvih programa, naravno prilagođen dječjem uzrastu. Filozofija za djecu, potaknuta grčkom filozofijom, prošla je kroz inicijaciju američko–pragmatističke filozofije i vraća se na Mediteran u raznim oblicima. Jedan dio programā koji postoje u mediteranskim zemljama striktno je vezan za tzv. Lipmanov program – Community of Inquiry. Drugi programi razvijaju se dijelom na temeljnim Lipmanovim idejama (iako se slobodno može reći Deweyevim ili Sokratovim idejama). Ti programi su originalni pristup u filozofskom dijalogu s djecom svih uzrasta. U radu ću kratko analizirati takve projekte u mediteranskim zemljama, od talijanskog »Reggio emilia approach«, preko brojnih inicijativa u Izraelu, Španjolskoj, Portugalu, Hr-vatskoj i ostalim zemalja Mediterana.

27

katariNa dalMatiNFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu

Grytzko Mascioni: svijet stare Grčke kao intimni orijentir i ogledalo naše epohe

Grytzko Mascioni (1936.–2003.), talijansko-švicarski pjesnik, romanopi-sac, esejist i kulturni djelatnik, značajan dio svog književnog opusa napisao je nadahnut mitovima i povijesnim ličnostima stare Grčke kao i ideološkim, kulturnim i društvenim kontekstom koji ih je iznjedrio. njegov grecistički opus sastoji se od ukupno pet knjiga – tri romana-eseja (Apolonova noć, So­kratova koža .i .Sapfo s Lezbosa) i dvije sinteze (Grčko zrcalo .i .More besmrt-nika). Kao antidogmatičar klonio se tzv. jakog subjekta te je u povratku grčkim korijenima europske misli i egzistencijalističkoj viziji književnog izraza vidio izlaz pred totalizirajućim ideološkim sistemima i površnom političkom retorikom koja je ‘68. preplavila europu. U Apolonovoj noći .kompleksna i paradoksalna figura Apolona čija se literarna rekonstrukcija ustanovljuje u autobiografskom kontekstu na tematskoj i formalnoj razini teksta očituje izrazitu protusistemsku nastrojenost na tragu hermeneutičke i fragmentarističke filozofije Horkheimera i Adorna. Dijalektika prosvjeti­teljstva uvelike je odredila tematski i idejni horizont Grčkog zrcala ali se njezini odjeci pronalaze i u Mascionijevom najvažnijem romanu Puck čija se radnja pretežno odvija u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Snažan osjećaj iskorijenjenosti i nepripadanja jednoj državi, narodu, društvenom sloju ili političkoj opciji u Mascionijevom opusu nadomjestila je usamljena i bes-kompromisna potraga za općeeuropskim kulturnim i civilizacijskim kori-jenima. Svoju intimnu domovinu Mascioni ne traži na zemljopisnoj karti današnje europe koliko u njenom kolektivnom sjećanju koje ga dovodi do Stare Grčke i njenih slobodnih polisa kao središnjeg ideala. Pritom treba svakako naglasiti njegov odmak od prevladavajućeg akademskog diskursa u kojem se grčka kultura promatra isključivo u kontekstu svog vremena. U predgovoru Grčkog zrcala ističe se njena neprocjenjiva važnost za ukupni razvoj europske misli te se u nastavku teksta najavljuje prožimanje suvre-menih i starogrčkih pogleda na vječno otvorena filozofska, etička, estetska i politološka pitanja. U tom se tekstu kritički propituju brojni suvremeni mitovi poput prosvjetiteljske ideje kontinuiranog civilizacijskog napretka, glorificiranje tehničke kulture i masovnog društva te se analiziraju opasnosti od gubljenja kulturnog identiteta u sve povezanijem, globaliziranom svi-

28

jetu. Kao što govori sâm naslov, grčki preklasični svijet Mascioniju pred-stavlja orijentacijski model na temelju kojeg se procjenjuje naša epoha ali istovremeno nikada ne prestaje biti i svojevrsnim ogledalom unutar kojeg pripovjedački subjekt traži svoj vlastiti odraz. na taj način se ostvaruje za-nimljivo isprepletanje autobiografskog i esejističko-znanstvenog diskursa koji predstavlja poetičku konstantu svih Mascionijevih proznih tekstova.

29

ivaN dodlekZagreb

aristotelovo određenje tragičnoga

Budući da Platon u Državi smatra da su pjesnici tragičari imitatori i da su zato trostruko udaljeni od istine, zanimat će nas koliko Aristotelovo određenje onog tragičnog zapravo ima za cilj voditi do istine o čovjeku. Aristotel u Poetici daje određenje tragedije kao »oponašanje ozbiljne i cje-lovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije. Oponašanje se vrši ljudskim djelanjem, a ne naracijom i ono sažaljenjem i strahom postiže očišćenje (catharsis) takvih osjećaja« (VI, 24). Dok se Platon zalagao za isključenje tragedije iz svoje idealne države zato što je tragedija pogubna za hrabrost i trezvenost, Aristotel u svojem shvaćanju tragičnoga upućuje na sasvim suprotno djelovanje, a to je da tragedija pobuđivanjem doživljaja ganutosti i užasa i sa svojom catharsis čisti od prigušenih emocija, daje ugodno olakšanje i vodi prema trezvenosti. U tom kontekstu razradit će se Aristotelovo određenje tragičnoga kao put prema trezvenosti, hrabrosti i pročišćenju.

30

dejaN doNevEuro College – Fakultet biznis administracije, Kumanovo, Makedonija

prosvjetiteljstvo sv. kirila i sv. Metodija kao kulturni i etički zadatak

najznačajnija dužnost ljudima je njihovo učenje, sebeuzdizanje i davanje pomoć drugima kako bi se i oni uzdigli, obrazovali i osposobili za čovjeko-vanje. Otuda, podučavanje i odgajanje ljudi je sveta stvar koja se imenuje jednim od najljepših imena – prosvjetiteljstvo. To nije samo najviši kultur-ni, već prije svega etički zadatak!Mnogi od etičara su učitelji, prosvjetitelji, svetinje poučnog slova i djela. Između njih se posebno ističu sveti Kiril Solunski (poznatiji kao Konstan-tin Filozof), kao i sveti Metodij, čija djela su bila prihvaćena ne samo kao jezička inovacija i kulturna dobrobit već i kao etička vrlina i moralni za-vjet. Oni nisu bili samo prosto učitelji nepismenih već su stremili uzdizanju ljudi – onima koji su bili na rubu civilizacije da im otkriju tajne duha i uma; neprilagođenima da im pomognu da se prisposobe i osposobe; neukima da im omoguće da se opismene i saznaju tajne života. To rade pravi učitelji-prosvjetitelji, dok im se narod zahvaljuje za ove božanstvene pridobitke.

31

DŽevaD DRiNoPravni fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina

Meteki, peregrini, forensi – stranci u mediteranskim gradovima

Stranci u mediteranskim gradovima – grčkim polisima, gradovima Rim-ske imperije ili istočnojadranskim gradovima srednovjekovlja – od prvih pojava kao ratnih zarobljenika i robova do stalnih naseljenika udomaćenih među stanovnicima-habitatorima, postupno postaju neizostavni činitelji socijalnog miljea svakog mediteranskog grada. Od nekadašnjih neukih Barbara, naseljavanjem i udomljavanjem u mediteranski civitas, uvelike doprinose ekonomskoj moći ali i intelektualnom životu grada, varirajući u svom statusu od netrpeljivosti i mogućnosti izgona, do prihvaćanja u religijske obrede i društvene strukture, te konačne mogućnosti dodjele gra-đanskih prava i statusa Građanina.Položaj stranaca u starim grčkim polisima varirao je od Sparte, u kojoj se u redovitim vremenskim razmacima primjenjivao izgon stranaca (ksene­lasiai), do izražene trpeljivosti Atene, dok je u Rimu car Karakala 212. g. (Constitutio Antoniana) dodijelio pravo građanstva svim slobodnim sta-novnicima Imperije. Hrvatsko rano srednjovjekovlje, nakon običajnoprav-nih normi, postupno donosi pisane zakone kojima regulira položaj stra-naca, a koji se kasnije regulira statutima primorskih gradova u kojima je nerijetko na čelu uprave upravo stranac.U radu se analizira društveni i pravni status meteka u grčkim polisima, peregrina Rimskog carstva, kao i stranaca ranog srednjovjekovlja istočno-jadranskog grada u doba izraženog političkog i pravnog partikularizma, posebno kao nosilaca novih ideja progresa na Mediteranu i njegovom za-leđu.

32

Heda festiNiRijeka

skalić (1534.–1575.) i znanost

Skalićev Epistemon (znalac, poznavatelj) u protestantskoj verziji (Basel, 1559.) i u katoličkoj verziji (Köln, 1571.), no bez većih razlika, predstav-lja unatoč objedama za kompilaciju i plagijat primjer renesansne filozofije znanosti.● Znanosti su još uvijek u sklopu filozofije, no on ih pokušava razvrstati

ipak drugačije od tradicije: vrhunac pregleda sačinjava teologija, ali ona koja nije u dosegu ljudskog uma (averoističko načelo dvostruke istine, isto kao Pomponazzi). Ljudski um doseže kao vrhunac simboličku filo-zofiju (kabalističko i alegorijsko tumačenje Svetog pisma).

● napušta se averoističko-aristotelovsko shvaćanje znanosti kao izvjes-nog znanja preko magije i kabale (Pico della Mirandola i Telesio) te Te-lesijevog naturalizma koji je bio podloga Galilejevom pojmu znanosti. Skalićev put, iako sinkretistički (tipično za renesansu), uključuje jedno i drugo u traženju slabije verzije znanja.

● Skalićeva osebujnost – znanost kao dokazni postupak i iskustvo, zna-nost kao umijeće, vještina nije koristoljubiva, ali je korisna za čovjekov dobar život (put F. Bacona).

33

aleksaNDRa GoluBoviĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci

otvorena pitanja epistemologije religije

Hrvatska je država u kojoj se većina stanovništva deklarira kao kršćani. Postavlja se pitanje na čemu temelje svoju odluku za Boga ili na kojim temeljima počiva njihova odluka za vjeru, tj. vjerovanje u Boga? Koja je razlika između vjere i vjerovanja? Koju ulogu ima religiozno iskustvo? na koji način se formira vjerovanje u Boga? Je li vjera, odnosno vjerovanje u Boga, utemeljeno na tradicionalnim vrijednostima zapadne europe ili na odluci pojedinca? Je li racionalno vjerovati u Boga? Koje opravdanje, do-kaz ili jamstvo pojedinac ima za svoje vjerovanje? Zašto kada je riječ o in-terpretaciji vjere, odnosno vjerovanja u Boga, dolazi do konfuzije (već na razini upotrebe ključnih termina – ‘vjera’ i ‘vjerovanje’)? U ovom izlaganju želimo izložiti temeljne sadržaje epistemologije religije, pokušati utvrditi razloge zbog kojih nastaje konfuzija te predložiti moguća rješenja.

34

sNJeŽaN HasNašZagreb

Jamesonova Italija

U svojoj knjizi Dijalektika .prosvjetiteljstva, u poglavlju »Kulturna industri-ja«, Max Horkheimer i Theodor Adorno teorijski se poigravaju s toponi-mom vrlo opipljivih kulturnih, društvenih, državnih i političkih odrednica – s Italijom. Konkretno, »ne nudi se Italija, nego očiglednost da ona po-stoji«. Dakako, riječ je o ozbiljenju kritike reprezentacije u osvit postmo-derne intervencije u tkivo filozofije, kulture, kritike – teorije uopće. Ova kritika reprezentacije poigrava se s poznatim mediteranskim toponimom kao ideološkim sadržajem kulture i njenim obratom u doba krize i dijalek-tike prosvjetiteljstva. Tema izlaganja je kritička intervencija u tekst Fredri-ca Jamesona The Existence of Italy (Postojanje Italije) koja se pojavljuje kao propitivanje zalaska postmodernog doba. neke ključne sastavnice tog teksta kojima ću se baviti u izlaganju kritika su reprezentacije i propitiva-nje posljedičnih ishodišta te teorijske situacije koja, koristeći metafilmski diskurs i povijesnost reprezentacije, povlači granicu između postojećeg i nepostojećeg.

35

ŽelJko kaluĐeRoviĆFilozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

Arche pravde u antičkoj Grčkoj

Autor u radu razmatra prve naznake relacije ideje pravde i ideje ekviva-lencije, koja se pojavljuje kod Homera. Pripadnici rodovske aristokracije su željeli uspostaviti adekvatan razmjer između zasluga koje su smatrali da imaju za zajednicu i prava koja su im na osnovu tih zasluga pripadala. Oni su uspostavljanje te proporcije ponekad obavljali na grub i nasilan način, diktirajući i namećući pravila ponašanja, što je potom omogućilo da se konstatira da je princip »moć je pravo« bio centralni za grčko poi-manje δίκη, i da Homer potvrđuje svoje prihvaćanje ovoga načela u oba svoja epa. Dike kod Homera pokazuje i svoju drugu ključnu karakteristiku – korelativnost – jer se stalno odnosi na dvije strane (ἀµϕότερος) koje su u sporu, uz čestu asistenciju agore. Ovome treba dodati i posebno mje-sto koje ima Zeus, posredstvom kojeg Heleni trebaju shvatiti da je pravda neophodna za razrješenje njihovih sukoba. Kao najviši zastupnik pravde uopće, Zeus kažnjava one čija djela nisu u suglasnosti s pravdom, što uka-zuje Ahejcima da trebaju formirati zajednicu koja je utemeljena na pravdi, a ta zajednica je polis

36

GoraN kardašFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Buddhistička »rekonstrukcija« pironizma: suspenzija suda/vjerovanja (epoché) i praznina (śūnyatā)

kao nedogmatske (soteriološke) prakse

Prikaz pironizma Seksta empirika (Osnove pironizma) i mimo nedostataka historijskih referenci pokazuje začuđujuće podudarnosti na planu filozo-fijske metode i izvedbe između pironizma i »skeptičkih« tradicija drevne Indije, prije svega buddhizma, koje su se oblikovale svakako prije Piro-nova vremena (4. st. pr. Kr.). Među mnogobrojnim podudarnim točkama usporedbe, u ovome ću se izlaganju ograničiti na »kolosalni paradoks« (Schopenhauer) pironizma, naime da je suspenzija suda/vjerovanja, itd. (epoché) jedna soteriološka (praktična) metoda (»strategija življenja«), a u užem, »teorijskom« smislu, dekonstrukcija svih konstruktivističkih odno-sno (puko) teorijskih (dogmatskih) (pro)pozicija, koja »nenadano« može pobuditi ostvarenje ideala pironizma (ataraxia, »obestrašćenost«). na buddhističkoj je strani ta praksa daleko sustavnije i cjelovitije razrađena i svoj je (radikalni) izraz ostvarila u buddhističkoj školi mādhyamika: »Pra-znina (śūnyatā) je poništenje/‘povlačenje’ (niþsaraõa) svih (dogmatskih) gledišta/nazora/vjerovanja (dçšñi)« (nāgārjuna). Metodologijsko (»logič-ko«) oruđe dekonstrukcije svih sustava vjerovanja je u obje tradicije iden-tično – reductio ad absurdum (sanskrt. prasaïga) koje sustavno iznosi na vidjelo unutarnja proturječja ili »neželjene implikacije« svih dogmatskih (pro)pozicija. U nastavku ću pokušati pokazati da je pironovsko »pasivno« odgovaranje pojavnostima (phainomenon, pragmata) koje »preostaje« na-kon suspenzije suda i »dekonstrukcije« svih (dogmatskih ili jednostranih) vjerovanja istoznačno buddhističkom naizgled paradoksalnom »neprista-jućem« (an-upādāna, isosthenia) suočavanju i »bavljenju« s fenomenima iskustva onako »kako (nam) se pokazuju«.

37

spaHiJa kozliĆPravni fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina

umijeće Mediterana

Arete téchnê i kibernetika

namjera ovog rada je, u najkraćem, iznova pokušati ukazati na jedno od fundamentalnih pitanja suvremenog svijeta, a to je: zbog čega su tehni-ka i znanost danas isključivi prostori »deponiranja« razumijevanja cjeline svijeta? Odgovor na ovo pitanje istovremeno upućuje na okvir mogućih interpretacija humanuma u tekućem stoljeću, stoljeću koje, sudeći prema otvaranju nove dimenzije društvenosti u vidu virtualnih odnosa (koje omo-gućava World Wide Web), arhivira svako pitanje usmjereno k teorijskoj fleksibilnosti i prije nego li ono ima bilo kakvu šansu.S onu stranu samosažalijevanja i jadikovanja, stida od spekulativnog, time i tehnohulnog umovanja, te tehničke očaranosti veličinama, koja je od no-vovjekovlja prisutna u različitim vidovima pozitivizma, filozofija pred so-bom ima zadatak koji je danas teži samom činjenicom da je 20. stoljeće na jedan presudan način preusmjerilo tehničku vještinu ovladavanja prirodom na prostor širokog spektra društvenih odnosa. Ilustracijâ ovakvih kiberne-tičkih intencija društvenog kretanja na kraju 20. i početkom 21. stoljeća uistinu je puno.Time prostor takozvanih ljudskih stvari, oličenih prije svega u starogrčkom téchnê, logoi .i .dia-logos, sve više postaje carstvo slučaja. U tom krugu su-vremena tehnika, nudeći nove proizvode, drži tenzije očaranosti svijetom ali i čovjeka gotovo nepovratno gura u samootuđenje. Doba znanosti, kako se najčešće naziva suvremena tehnička i kibernetička ekspanzija, karakte-rizira s jedne strane vladavina nad prirodom koja se kvalitativno razlikuje od ranijih doba time što stvara novu situaciju, situaciju u kojoj téchnê više nije aristotelovska mogućnost oblikovanja koju priroda ostavlja otvorenim, nego se radi o uspostavljanju jedne umjetne stvarnosti nasuprot prirodnoj; i s druge, mitologizacija nauke koja je očito potaknuta tehnokratskom ne-promišljenošću u vidu dogmatskih teorija o društvu znanja.

38

Mislav kukočFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu

Je li Faros ustrojen prema platonovoj zamisli?

Osnovni motiv Platonove filozofije je praktičko-politički: poboljšanje po-litičkog poretka i zasnivanje najbolje države. To je Platon učestalo naglaša-vao ne samo u svojim filozofskim spisima nego i u praktičkim postupcima, o čemu ekstenzivno izvješćuje u autobiografskom VII. pismu: sva tri njego-va putovanja na Siciliju motivirana su isključivo nakanom usavršavanja po-litičkog poretka u Sirakuzi – civilizacijsko-tehnološki najnaprednijem grč-kom polisu toga vremena, ali ogrezlog u porocima moralno problematične tiranske vlasti. Upravo u vrijeme prvog Platonova boravka na sirakuškom dvoru Dionizija Starijeg kolonisti iz Parosa s egejskog mora doplove na Hvar. Domorodačko pučanstvo im se suprotstavi i pozove upomoć ilirsku braću s kopna. Grčki doseljenici obrate se Dioniziju Sirakuškom i on na Hvar pošalje flotu koja porazi Ilire. nakon toga izgrade Faros – prvi grčki polis na ovim prostorima. U svojim Zakonima Platon daje precizne naput-ke kako izgraditi i ustrojiti Magneziju – novi polis na otoku Kreti. Jesu li te Platonove zamisli korištene i pri istodobnom ustroju Farosa na Hvaru?

39

DaliBoR lovRiĆUmjetnička akademija, Sveučilište u Splitu

estetika i anti-estetika post-historije

Hegel je držao da je najviši poziv umjetnosti, u njezinu zavodilačkom kla-sičnom umijeću, stvar davne (ali i novije) prošlosti. Umjetnost je za nas izgubila životnost i dodir s istinom time što je transferirana u ideje. Svr-ha izlaganja je pokazati da je Hegel estetičke koncepcije doveo u opasnu blizinu anti-estetičkih zamisli post-historije, a ideji lijepog podario znače-nje koje je, s modernističkog gledišta – posve bljutavo. Time je naznačio povijesni sraz između estetika koje se koncentriraju na vizualne efekte i ugodu te kritičkih ili političkih svrha anti-estetika, kojeg po svemu sudeći nije moguće pomiriti. Je li istina da je kraj umjetnosti u njezinoj post-his-torijskom razvoju prije svega stvar rastakanja polja umjetnosti ili je riječ o umjetnosti novih mogućnosti – umjetnosti najuočljivije zagonetke bitka, koja će bez zazora na svakom stupnju svog budućeg razvoja postavljati uvijek isto pitanje: Zašto je Brillo kutija, u sobnotoplom okruženju galerije Stable umjetničko djelo, a ona s police supermarketa naprosto nije?

40

pReDRaG MatveJeviĆZagreb, Sveučilište La Sapienza, Rim, Italija

kruh, svjetovni i sveti na Mediteranu

Povijest Mediterana obilježena je poviješću kruha – vjere, carstva i njihove sudbine s njim su povezane. Kruh naš, svagdanji i vječni, tema je antropo-logije, teologije, sociologije i filozofije. Valja joj prići s različitih stajališta, raspravljati o njoj s različitih polazišta.

41

Josip MuŽiĆKatolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu

solovjevljevo razumijevanje mira i njegova razvoja

Mir kao takav je nužan za napredak i sâm opstanak čovjeka i stoga se s pravom drži opće priznatom vrijednošću koju treba štititi i promicati. nji-me se bavio Solovjev već prije više od sto godina ne zadovoljavajući se samo time da ukaže na važnost mira nego ozbiljno promišljajući njegovo značenje i smisao. Shvaćanje mira se po njemu sustavno razvija u vremenu kroz dvije glavne etape. Prva etapa je u sadašnjosti, gdje imamo umje-reni, pragmatični i humanistički pacifizam, a druga etapa, koja nas čeka u budućnosti, donosi radikalni, idealistički i religiozni pacifizam. U oba slučaja potrebno je trezveno prepoznavanje i rasuđivanje kako polazišta i idejnih ishodišta tako i implikacija i ciljeva. To na kraju omogućava autoru da dođe do sagledavanja cjelovitog i pravog značenja mira kao i njegovih zloupotreba. U svemu tome Solovjev se otkriva kao originalni i slobodni mislitelj koji ne drži do političke ispravnosti i čiji su zaključci kako aktual-ni tako i izuzetno poticajni za osobno određivanje.

42

JevGeNiJ paščeNkoFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Hrvatski slavizam i Juraj križanić

Slavizam predstavlja snažan, dinamičan fenomen posebice karakterističan za hrvatski kulturno-povijesni prostor, predočen skoro u svim kulturnim regijama i razdobljima hrvatske povijesti. Za razliku od drugih naroda, ta osobina konstantno je izražena kod Hrvata od Srednjeg vijeka i razvija se nadalje kroz renesansnu kulturu, posebice je očigledna u baroku. Kao da ima u svojoj genezi neku možda mitološku predodžbu koja je mogla pro-izlaziti iz kolektivne memorije o nekom arhaičkom zajedništvu Slavena, hrvatski se slavizam – kao mitologem – prenosio u kulturu, poprimajući u različitim epohama svoje stilske izražaje. Posebice se dinamično motiv slavenstva razvijao u baroknoj kulturi zbog dramatičnih okolnosti u kojima se formirala svijest hrvatskog čovjeka 17. stoljeća.Prebivajući u zoni sudara uzajamno suprotnih pojava religijske, etničke, političke, militantne prirode, podvrgnut osjećanju ugroženosti, taj čovjek se neminovno suočavao s neophodnošću traganja za moćnim braniteljem, što je cjelovito bila tipična osobina čovjeka baroknoga doba. Hrvatski inte-lektualac, stvaratelj se obraćao mitu-utopiji o slavenstvu kao spasu. Osim toga, neprestano je bio aktualiziran problem državnosti, neophodnost tra-ganja za formama i rješenjima neovisnosti. Sve to je stimuliralo formiranje individualnosti sa snažno izraženim patriotizmom; vodilo je pojavi intelek-tualca koji je rješenje bitnih nacionalnih problema vidio između ostalog i u slavenstvu.Višim izražajem hrvatskog baroknog slavizma na individualnoj razini bio je Juraj Križanić. U osmišljanju djelatnosti tog hrvatskog humanista, glede poimanja slavenstva, poseban značaj predstavlja kontekst – povijesni što se tiče geneze slavenske ideje kod Hrvata. Međutim, u suvremeno Križa-nićevo doba, hrvatski je slavizam imao određene paralele u drugim kul-turama, gdje je ukrajinsko društvo 17. stoljeća možda najbliže hrvatskim traganjima najprije u apologiji mitske vizije slavenskih odnosa.

43

livia pavletiĆCentar za filozofiju medija, Zagreb

ideja glazbe u okrilju filozofije Mediterana

Glazba kao najapstraktnija od svih umjetnosti, a uz to i prostirujuća isklju-čivo kroz vrijeme, zauzima bitno mjesto u filozofiji Mediterana. Od Pla-tona koji joj dalje temeljno mjesto u odmjeravanju egzistencije, Aristotela koji naglašava njezin harmonijski aspekt, sv. Augustina za kojega je ona put k Bogu te Plotina koji glazbi daje božanske atribute, svi ti autori kasnije će utjecati na cjelokupnu europsku estetičku filozofsku misao, a posebno na Hegela (zlatno doba »grčke umjetnosti«) i nietzschea (dionizijski i apo-lonski put), kao i na mnoge glazbene praktičare, odnosno, skladatelje.Komparativni će pregled dati samo osnovne naznake važnosti glazbe u filozofskoj misli, ove još nedovoljno istražene teme.

44

toMislav petkoviĆZavod za primijenjenu fiziku, Fakultet elektrotehnike i računarstva,

Sveučilište u Zagrebu

prijedlog simpozija o 300. obljetnici rođenja J. R. Boškovića u 2011. godini: Boškovićevo mišljenje prirode i suvremena

fizika elementarnih čestica

Razvojem fizike čestica i kozmologije na tragu Standardnog modela, napose u pokušajima njegova proširenja u sveobuhvatniju teoriju prirodnih djelova-nja na sve većim energijama na početku 21. stoljeća, mijenjaju se temeljito i naši pogledi na Ruđera Josipa Boškovića (1711.–1787.) i njegove doprinose u atomistici i slici elementarnih čestica (točaka). Tko se uoči 2011., kada pada 300. obljetnica Boškovićevog rođenja, treba baviti Boškovićevim ra-dom, mišljenjem i životom? najefikasniji bi bili aktivni istraživači (teoreti-čari i/ili eksperimentalci u fizici, filozofi, teolozi…), a ne samo povjesničari znanosti. Poznati Dani Frane Petrića (Cres, 20. jubilarni simpozij 2011.) ili Mediteranski korijeni filozofije (5. simpozij, Split, ožujak 2011.) najbolje su prigode za međunarodnu validaciju Boškovićeva mišljenja i djela u filozofiji i fizici. Heisenberg je prigodno veličao Boškovića, a I. Supek je vrlo zapa-ženo tumačio povijesno-znanstveno i književno Boškovićevo djelo i život. Dobar zalet se dogodio 1990-ih godina u jakoj obnovi hrvatske znanstve-ne baštine, kada je istraživanje Boškovića dobilo veliki zamah (disertacije, monografije, prijevodi, članci…). Boškovićevim sljedbenikom jest i slavni R. P. Feynman jer su njemu Boškovićevi atomi temeljni ne toliko za tvar (supstanciju) koliko za silu: privlače se na malim udaljenostima, a odbijaju kad ih se želi stisnuti jednog u drugi.na IV. MKF-u postavljamo motivaciju – skicu (Entwurf) – suvremenog pri-kladnog projekta o Boškoviću, u kontekstu nadolazeće 300. obljetnice Boš-kovićevog rođenja 2011. godine. Pokušat ćemo dati tek prethodne odgovore na nekoliko važnih pitanja. Je li Bošković odlučujući filozof i fizičar sile jer je postavio i primijenio u svojoj Teoriji jedan zakon silâ (curva Boscovic­hiana) u prirodi. Je li Theoria philosophiae naturalis (1. mletačko izdanje, 1763.) jedno od najvećih koherentnih djela u prirodnofilozofskim teorijama od Demokrita do Standardnog modela? Oživljavaju li Boškovićev dinami-zam (Max Jammer, Concepts of Force, Dover 1999.) i točkastolike čestice u suvremenoj fizici (kvarkovi i leptoni) ponovno stare i nove filozofske pro-

45

bleme? Je li Bošković kompetentni mislilac zanimljiv u pogledu einsteino-vog sna ili hipoteze o ujedinjenoj teoriji polja materije (»hypothesi de theoria campi unificati«)? Konačni je dugosežni cilj (outlook) ovoga projekta na-govor što većeg broja hrvatskih znanstvenika, filozofa i povjesničara da sudjeluju na 24. ICHST u Manchesteru 2013. godine s radovima o misli, djelu i suvremenoj recepciji Boškovića u svijetu. Zatim uvrštenje (entry .ili .profile) Boškovića u SEP (Stanford Encyclopedia of Philosophy), tim prije što je Petrić već uvršten u njoj. U referatu ćemo prikazati, očima suvremenog fizičara u području srednjih i visokih energija, strukturu i utjecaje (»impacts«) sva tri dijela Teorije, dodatak o duši i Bogu te prve dvije dopune o prostoru i vremenu. Komentirat ćemo njegove particulae primigeniae, pojam kompe-netracije njegovih (tvarnih) točaka te fenomenologiju pojava i zamišljenih pokusa u odabranim granama fizike kojima se Bošković napose bavio.

46

DaRko polšekFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

aktualnost toynbeejeve koncepcije nastanka i propasti civilizacije

Jedan test na primjeru kretske kulture

U magistralnoj knjizi Studij povijesti Arnold Toynbee ideal-tipski klasifi-cira civilizacije kao »neovisne«, »satelitne« i »abortivne«. na uobičajeni način povijesnog tumačenja kretske (minojske) kulture, i sam Toynbee tu kulturu svrstava u »helensku« (»egejsku«), ili pak šire u »zapadnjačku« – tj. »neovisnu« civilizaciju. Međutim, postoje brojni elementi kretske kul-ture (navodni matrijarhat, njezin »ludički«, antiautoritarni karakter, vrlo specifična specijalizacija rada), prema kojima bi se ona mogla svrstati i u Toynbeejeve »abortivne civilizacije«. Je li to argument protiv Toynbeejeve kategorizacije, ili u prilog relativizma »supsumcije« pojedinih kultura u okvire neke šire civilizacije?U radu se razmatraju i druge Toynbeejeve civilizacijske karakteristike (o na-stanku i propasti, dislocirani i »statički« model), koje namjeravam testirati pomoću kretskoga primjera. Kako je kod Toynbeeja riječ o ideal-tipskim konstrukcijama, opći je zaključak da se njihova upotrebljivost ne može opovrgavati pomoću samo nekoliko primjera eventualno pogrešne atribu-cije (supsumcije) pojedinih kultura.

47

MaJa polJakOdjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru

odnos vjere i razuma u filozofskoj misli klementa aleksandrijskog

nakana je ovog rada pokazati odnos vjere i razuma u filozofiji Klementa Aleksandrijskog. naime, Klement Aleksandrijski (oko 150. g. pr. Kr. – oko 215. g. pos. Kr.) spada među prve kršćanske mislioce koji su pokušali dati odgovore na pitanja koja proizlaze iz susreta grčke filozofije i kršćanstva, a među ta pitanja ulazi pitanje odnosa vjere i razuma. Prema Klementu Aleksandrijskom, vjera i razum su dva izvora spoznaje koja se međusobno nadopunjuju, te filozofija s jedne strane može poslužiti u razumijevanju vjerskih istina u dijalogu s nekršćanskim filozofijama, a s druge pomaže razvitku kršćanske teološke misli. U radu će se posebna pozornost posvetiti njegovom shvaćanju filozofije kao preambula fidei

48

tiHoMiR RaDiĆSplit

kritika krematistike u duhu agore

Suprotstavljenost ekonomije i krematistike (hrematistike), koju odlučno kritizira Aristotel, daleko je veći problem danas nego što je bio u njegovo vrijeme. nasuprot ekonomiji a priori usmjerenoj na ostvarivanje dobara za ljudske potrebe, krematistika sve više teži bezgraničnom novčanom boga-ćenju kao svrsi za sebe.Javlja se, dakle, zahtjev za reafirmaciju kreologije kao znanosti o ljudskim potrebama što shodno tržišnim zakonima predstavljaju realnu impulziju proizvodnje u cilju njihovog zadovoljavanja u potrošnji.Agora je pak temeljna razina društvenosti u funkciji kreološke afirmacije ekonomije i kritike krematistike. Proizlazi da se tržišnim upravljanjem ra-dom trebaju zadovoljavati ljudske potrebe i na taj način ostvarivati istinske društvene perspektive.

49

Hrvoje reljaFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu

Cognitio exercita kao polazište metafizičke antropologije Miljenka Belića

U izlaganju će se, slijedeći antropološku misao hrvatskog filozofa Miljen-ka Belića, prvenstveno prezentirati kako je u svakom ljudskom spoznava-nju, i to u samom njegovom činu spoznavanja (actus exercitus), sadržana popratna spoznaja (cognitio exercita) o samom činu spoznavanja, dakle, neposredna svijest (conscientia directa). Zatim će se dokazati da je ta neposredna popratna svijest svake spoznaje (conscientia directa) ujedno nužno počelo refleksne svijesti (conscientia reflexa) u čiju sigurnost nije sumnjao nijedan filozof prije ni poslije Decartesa.Potom će se analizom te popratne spoznaje (cognitio exercita) pokazati kako njezina narav zahtjeva specifične metafizičke karakteristike subjekta tog istog spoznavanja, te da, slijedom navedenih razmatranja, Belićeva me-tafizička antropologija, proizišla iz naznačenih metafizičkih karakteristika deduciranih iz neupitne očevidnosti popratne spoznaje (cognitio exercita), posjeduje kritičko utemeljenje.

50

vaNi RoščiĆOdjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru

odabrana pitanja suvremene talijanske estetike

Filozofska promišljanja neoidealističkoga usmjerenja Benedetta Crocea i Giovannija Gentilea imala su u prvoj polovici dvadesetog stoljeća vrlo snažan utjecaj kako na talijansku kulturu, tako i na promišljanje estetičkih pitanja u Hrvatskoj. nakon Drugog svjetskog rata u Italiji više ne posto-ji snažan utjecaj samo jednog filozofskog pravca te se talijanska estetika otvara prema fenomenologiji, egzistencijalizmu, personalizmu i hermene-utici, dok ista problematika sa svojim autorima ostaje gotovo nepoznata hr-vatskim estetičkim raspravama. U ovom izlaganju usmjerit ćemo se prema onim estetičkim pitanjima koja izviru iz različitih polemika suvremenih ta-lijanskih estetičara s Croceovom estetikom i koja pokušavaju dati adekva-tan odgovor na odnos suvremenog društva prema lijepom i umjetnosti.

51

katariNa rukaviNaUgostiteljska škola u Opatiji, Prirodoslovna i grafička škola u Rijeci

prilog o pojmu »okularocentrizma«

Pojam »okularocentrizma« razmatramo polazeći od činjenice da je spo-znaja u zapadnoj civilizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemenitiji osjet. Platon i Aristotel ustoličuju osnovne načine pristupa zbilji koja, bilo da je shvaćena kao iluzija (idea-lizam) ili osjetilna datost (materijalizam), uvijek ostaje ono pred-očeno. Razvoj zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vi-zualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifi-kacije božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogle-du, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini kao što su ‘spekulacija’, ‘opservacija’, ‘refleksija’, ‘teorija’ ili ‘prosvjetlje-nje’). Budući da je pojam realnog od početaka zapadne filozofije povezan s viđenjem, nastojimo pokazati kako kritika »okularocentrizma« kod nekih mislitelja XX. stoljeća utječe na suvremene pojmove o zbilji, pri čemu se referiramo i na promjene u predstavljanju, najočitije izražene u vizualnim umjetnostima XX. stoljeća.

52

ŽelJko škulJeviĆPedagoški fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina

Mediteranske družice

Kao da se priča o grčkim heterama, »družicama« štićenicama boginje lju-bavi Afrodite, drži (po)daleko od filozofske pozornosti?! I ono malo povi-jesnih činjenica dodatno se zamagljuje usputnim i tendenciozno-podruglji-vim bilješkama o njima kao o prodavačicama ljubavi. Tvrdnje da su sve odreda bile robinje, zabavljačice, »spavaonička roba«, govore o nepozna-vanju činjenica i lažnom moraliziranju onih koji to izriču. U tom smislu, slučaj Frine, kćeri epiklove iz Tespije, iako joj spočitavaše odsustvo inteli-gencije i obrazovanosti, priopćuje nešto sasvim drugo.

53

stJepaN špolJaRiĆFilozofski fakultet Družbe Isusove, Sveučilište u Zagrebu

pripadnost Frane petrića tradiciji pjesničke teologije i alegoreze

U prvo tiskano djelo iz 1553. Petrić uvrštava dva spisa iz žanra ars po­etica: Discorso della diversità de’furori poetici i .Lettura sopra il sonetto del Petrarca. La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. nakon izlaganja pla-tonovske teorije pjesništva u prvom spisu, Petrić je u drugome spisu ilus-trira na primjeru analize osmog soneta iz Petrarkine zbirke Il Canzoniere .Pod pjesnikovim stihovima Petrić nalazi skrivenu metafiziku, kozmologiju i psihogoniju, čime još eksplicitnije negoli u prvom teoretskom spisu odaje vlastitu pripadnost dugoj mediteranskoj tradiciji pjesničke teologije i ale-goreze. Ovoj tradiciji, nastaloj u doba helenizma i temeljenoj na ideji o pjesništvu kao mudrosti skrivenoj ispod vela alegorije, Petrić ostaje vjeran tijekom cijeloga opusa, primjenjujući je u žanrovima ars historica .i .ars re­thorica, kao i u kasnoj sintezi iz žanra ars poetica (Della poetica, 1586.).

54

DaNiJel tolvaJčiĆKatolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu

teologijski ne-realizam u filozofiji religije: Don Cupitt

U suvremenoj se filozofiji religije kao jedan od najutjecajnijih i najintrigant-nijih pravaca – osobito u anglosaksonskoj filozofiji – profilirao »teolo-gijski ne-realizam« koji pokušava »de-objektivizirati«, »internalizirati« i »autonomizirati« religijske doktrine. »ne-realistička filozofija religije« (non-realist philosophy of religion) prije svega je povezana s djelom Dona Cupitta (1934.), profesora filozofije religije na Cambridgeu, koji u svojim brojnim spisima nastoji »spasiti« religiju u današnjem religiozno indiferen-tnom svijetu i to promovirajući »neobjektivnu« ideju Boga. Prema Cupittu, »Bog« nije nekakvo biće koje bi moglo opstojati neovisno od nas samih, već predstavlja mitsko uprisutnjenje religijskog zahtjeva i cilja. U kontekstu današnjeg vremena, to je, prema ne-realistima, jedina moguća »reinstalaci-ja« religije ukoliko nam je istinski stalo do autonomije čovjeka.Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko je takva alternativa (ukoliko imamo u vidu sve njezine posljedice) u konačnici religijski relevantna: može li »realno ne-opstojeći« Bog biti cilj čovjekove religioznosti (osobito ako imamo u vidu monoteističke tradicije)?Izlaganje ima za nakanu prikazati i kritički se osvrnuti na ovaj suvremeni religijsko-filozofijski pristup.

55

aNkiCa valeNtaPrirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu

klasifikacija znanosti od a do z: od aristotela do znanosti današnjeg vremena

U izlaganju će biti riječi o važnom problemu klasifikacije znanosti uz kratki povijesni pregled s posebnim osvrtom na problematiku današnjeg vremena: interdisiplinarnost, transdisciplinarnost, multidisciplinarnost i pluridisciplinarnost. U današnje vrijeme filozofi malo pažnje poklanjaju pojmu klasifikacije znanosti. U početku znanosti nije bilo diferencijacije jer je filozofija bila jedina znanost. Aristotel je izumio logiku klasifikacije znanosti na kojem su izgrađeni kasniji sustavi.Knjižničar Androik s Rodosa u nedostatku pravilne klasifikacije znanosti postaje začetnikom o knjižničnom podrijetlu naziva Metafizike. Po nekim teorijama i Frane Petrić prati teoriju Andronika s Rodosa. no, ovdje treba povući razliku: što je klasifikacija znanosti; vrste klasifikacije znanosti; dubine klasifikacije znanosti; i druge osobitosti. U renesansi Bacon za-počinje opsežnu teoriju klasifikacije znanosti koju nikada u potpunosti ne završava. René Descartes kaže da se u filozofska razmatranja treba uvesti reda koji osigurava pravilnost zaključivanja u rasuđivanju. U 18. stolje-ću enciklopedisti nastavljaju Baconove i Descartesove tradicije. Pojava newtonove teorije mijenja problematiku klasifikacije znanosti. U 19. i 20. stoljeću nastaju povećane aktivnosti oko klasifikacije, posebno pojavom einsteina, a danas činjenice ukazuju da je nastao zastoj u klasifikaciji zna-nosti posebno brzim prodorom računalne tehnologije.Što je danas s klasifikacijom znanosti? Filozofi i ostale znanstvene struke trebaju danas pristupiti ozbiljnije problemu klasifikacije znanosti.

56

liNo veljakFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Hrvatski Jadran kao prostor filozofskih i interdisciplinarnih susreta

U ovom radu razmatra se diskontinuirani kontinuitet filozofskih (oduvijek interdisciplinirano konotiranih) škola i konferencija, koje se počevši od šezdesetih godina 20. stoljeća održavaju na različitim točkama hrvatsko-ga dijela istočne jadranske obale. Od Korčule, preko Dubrovnika (gdje je Interuniverzitetski centar, unatoč svim usponima i padovima, jedini uspio održati neprekinutu trajnost), pa do Cresa, Malog Lošinja i Splita. Od »fi-lozofsko-sociološke« Korčulanske ljetne škole pa do reafirmacije ideje in-terdisciplinarnosti i elaboracije koncepta pluriperspektivizma na creskim Danima Frane Petrića i lošinjskim bioetičkim konferencijama i školama, svi su ovi skupovi – promatrani u cjelini – snažno naglasili nužnost osloba-đanja filozofije od zarobljenosti idejom samodovoljnosti i autoreferencijal-nosti, te time dali svjetski relevantan doprinos ideji nerazdvojna jedinstva teorijske i praktičke filozofije.

57

NeNad vertovšekSveučilište u Zadru

Na putu od mitova prema filozofiji: staroegipatska tumačenja i pitanja o smislu života i smrti

Staroegipatsko shvaćanje smisla ljudskog postojanja kao prijelaza iz vječ-nog života u smrtnost zapravo je poziv na aktivno promišljanje i djelovanje u životu i u smrti.Umiranje i smrt tako nisu ukidanje odnosa čovjeka i svijeta, već simbolička pobjeda životnog načela nad smrću, što se ogleda na apstraktnoj razini ali i u praktičnom životu. Filozofsko-antropološki aspekti uzročno-posljedične veze shvaćanja života i smrti su i jasno izraženi temelji osnovnih počela i izvora života – netera – kao funkcionalnih načela jedinstva mikrokozmosa i makrokozmosa, koji odgovaraju na pitanja što su i kakvi su život i posto-janje, smrt i umiranje.Kao prilog općem promišljanju mediteranskih korijena zapadne filozofije i znanosti potrebno je u jednom dijelu vratiti se i »korijenima samih kori-jena«, putovima koji su vodili od mitoloških obrazaca poimanja čovjeka i Univerzuma prema filozofskim pitanjima položaja i definiranja čovjeka samog i u svijetu, a koji se tako jedinstveno i slikovito ogleda u staroegi-patskim načelima o smislu života i smrti. Drevni egipat, posebno u svojem ranijem i klasičnom razdoblju, na specifičan način postavlja i »rješava« probleme postojanja svijeta i čovjeka u njemu, ali i prijelaza u carstvo mr-tvih kao novog načina razumijevanja, preobrazbe i realizacije identiteta čovjeka. Čovjek i zajednica u drevnom egiptu, uvjetovani specifičnim zemljopisnim, klimatskim, društvenim i civilizacijskim utjecajima Medi-terana, čvrsto su povezani s pojavnim svijetom i prirodnim događanjima. U cijelom »lancu Univerzuma« od kozmoloških do moralnih aspekata, do-življavanje svega u čovjeku i izvan njega pojavljuje se uglavnom kao nepo-sredan »ti« odnos, a mnogo manje kroz distancirano tumačenje predmeta, načela i zajednice kao »ono«, »on« ili »oni«.

58

DaFNe viDaNeCFilozofski fakultet Družbe Isusove, Sveučilište u Zagrebu

krautova kritika temeljnih postavki aristotelove koncepcije čovjeka kao društvenoga bića

Gotovo nijedan mislilac u povijesti filozofije nije »zakomplicirao« filo-zofski diskurs o čovjeku, društvu i državi kao što ga je zakomplicirao Aris-totel. Iako se njegov sveukupni sistem mišljenja ekspliciran u njegovim najpoznatijim spisima, među kojima ovdje izdvajam Nikomahovu etiku, naizgled čini konzistentnom strukturom koju čine dva temeljna elementa: znanje i djelovanje (theoria et praxis), on to nikako nije, budući da obilu-je raznovrsnim proturječjima koja se pokatkad odnose na samu strukturu misli, a pokatkad na koncepciju općenito. eklatantni primjer potonjega je Nikomahova etika – spis oko kojega se već stoljećima vode polemike u smislu: sastoji li se njegova tendencija u tome da se pokaže kako je moguće misliti idealnu državu (polis) ili je pak Aristotelova tendencija bila opisati strukturu bîti vrline shvaćene kao pretpostavka čovjekove moralnosti?Koju god tendenciju skriva i otkriva ovaj Aristotelov spis, suvremeni Aris-totelovi komentatori poput Richarda Krauta smatraju da je Aristotel zago-varao socijalno-političku (dodajem i etičku) doktrinu koja više nema kre-dibilitet. U ovome radu autorica želi propitati na čemu počivaju Krautove kritičke postavke koje se referiraju na Aristotelovo učenje o čovjeku kao društvenom biću eksplicirano u Nikomahovoj etici i .Politici. Aristotelova socijalna (prema Krautu »politička«) filozofija, smatra Kraut, »omoguću-je način na koji bogato razumijevanje ljudskog dobročinstva može voditi prema poboljšanju svijeta u kojem je suglasnost među ljudskim dobrima rijetka, ako ju je uopće moguće postići.« Za razliku od Krauta, Kanađanin Charles Taylor upravo vjeruje da je tu suglasnost moguće ostvariti jer ljudi posjeduju kapacitet tzv. »snažne evaluacije« ljudskih dobara.

59

MaRko vučetiĆOdjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru

egzistencijalni značaj transcendentala

U izlaganju se problematizira mogućnost povezivanja metafizičkog nau-ka o transcendentalnim vlastitostima bića s konkretnom egzistencijalnom praksom. namjera je istaknuti kako transcendentalna jednoća, istina i do-brota imaju punu primjenu u pozicioniranju egzistencije same i svih egzi-stencijalnih odnosa, što pridonosi afirmaciji egzistencijalnog dinamizma vremenitog bića. Transcendentali nisu akcidenti, ne izviru iz biti, nisu moguća stvarnost, nego aktualna. Realni su u istoj mjeri u kojoj je bitak aktualan, stoga u egzistenciji progovaraju identitetnim jezikom. Slijedom navedenog, u izlaganju se ističe kako filozofijska refleksija egzistentnog bića metafizičkom govoru o transcendentalima pridaje egzistencijalni karakter, čime se, posljedično, egzistentnom subjektu primarno pristupa s izvorišta aktualnosti, a ne potencijalnosti.

60

ivaN zeliĆMravince

vrednovanje napretka u povijesti logike i J. M. Bocheński

Razvoj moderne logike od sredine 19. stoljeća potakao je u prvoj polovi-ci 20. stoljeća novo zanimanje za istraživanje povijesti logike. Postignuća moderne logike omogućila su da se i povijest logike razumije i vrednuje u novom svjetlu.Prikazat ćemo kako Józef M. Bocheński (1902.–1995.), autor prve velike cjelovite moderne povijesti europske i indijske logike, vrednuje napredak u povijesti logike, koja su plodna razdoblja i »oblici« (Gestalten) logike, u čemu je sličnost i razlika među njima, u čemu ima a u čemu nema napretka i promjene.Poglede Bocheńskoga usporedit ćemo ukratko sa drugim prikazima i vred-novanjima razvoja u povijesti logike, i starijima (C. Prantl, R. Adamson, J. Łukasiewicz, H. Scholz) i novijima (W. i M. Kneale, A. n. Prior, I. Tho-mas, P. V. Spade, D. Gabbay i J. Woods).

ADRESAR SUDIONIKA

63

sead alićCentar za filozofiju medijaPetrovogorska 16a10000 Zagrebe-mail: sead.alic@phenomedia.org

ivan andrijanićFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagrebe-mail: iandrij@ffzg.hr

pavo BarišićFilozofski fakultetSveučilište u SplituSinjska 221000 Splite-mail: pbarisic@ffst.hr

Natalija BonićInstitute of PhilosophyKatholieke Universiteit LeuvenPieter Coutereelstraat 123000 Leuven, Belgiume-mail: natalija.bonic@hiw.kuleuven.be

igor čatićFakultet strojarstva i brodogradnjeSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 510000 Zagrebe-mail: icatic@fsb.hr

krešimir čvrljakZavod za povijest hrvatskeknjiževnosti, kazališta i glazbeHrvatska akademija znanosti i umjetnostiOpatička 1810000 Zagrebe-mail: cvrljakk@hazu.hr

64

Josip ĆirićOdjel za knjižničarstvoSveučilište u ZadruObala kralja Petra Krešimira IV 223000 Zadare-mail: jciric@unizd.hr

Bruno ĆurkoInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54/IV10000 Zagrebe-mail: bcurko@ifzg.hr

katarina DalmatinFilozofski fakultetSveučilište u SplituSinjska 221000 Splite-mail: kdalmati@ffst.hr

ivan DodlekKaptol 2910000 Zagrebe-mail: ivan.dodlek@zg.t-com.hr

Dejan Doneveuro College – Fakultet biznis administracijeBraka Ribar 11300 Kumanovo, Makedonijae-mail: d_donev@yahoo.com

Dževad DrinoPravni fakultetUniverzitet u ZeniciFakultetska 172000 Zenica, Bosna i Hercegovinae-mail: dzevad.drino@prf.unze.ba

65

Heda FestiniTizianova 3551000 Rijekae-mail: heda.festini@ri.t-com.hr

aleksandra GolubovićFilozofski fakultetSveučilište u RijeciOmladinska 1451000 Rijekae-mail: agolub@ffri.hr

snježan HasnašAnte Jakšića 3210000 Zagrebe-mail: s.hasnas@mail.inet.hr

Željko kaluđerovićFilozofski fakultetUniverzitet u novom Sadudr. Zorana Đinđića 221000 novi Sad, Vojvodina, Srbijae-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com

Goran kardašFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagrebe-mail: gkardas@ffzg.hr

tonći kokićFilozofski fakultetSveučilište u SplituSinjska 221000 Splite-mail: tkokic@ffst.hr

66

Ruža kovačevićGradska televizija ZadarMolatska bb23000 Zadare-mail: ruza28@gmail.com

spahija kozlićPravni fakultetUniverzitet u ZeniciFakultetska 172000 Zenica, Bosna i Hercegovinae-mail: spahija@gmail.com

Mislav kukočFilozofski fakultetSveučilište u SplituIvana pl. Zajca bb21000 Splite-mail: mkukoc@ffst.hr

predrag MatvejevićJurišićeva 1a10000 Zagrebe-mail: matvejevic@mclink.it

Josip MužićKatolički bogoslovni fakultetSveučilište u SplituZrinsko-Frankopanska 1921000 Splite-mail: josip.muzic@kbf-st.hr

Jevgenij paščenkoFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagrebe-mail: jpascenk@ffzg.hr

67

livia pavletićCentar za filozofiju medijaPetrovogorska 16a10000 Zagrebe-mail: livia@centar-fm.org

tomislav petkovićZavod za primijenjenu fizikuFakultet elektrotehnike i računarstvaSveučilište u ZagrebuUnska 310000 Zagrebe-mail: tomislav.petkovic@fer.hr

Darko polšekFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagrebe-mail: dpolsek@ffzg.hr

Maja poljakOdjel za filozofijuSveučilište u ZadruObala kralja Petra Krešimira IV 223000 Zadare-mail: mpoljak@unizd.hr

tihomir RadićCROMARSpinčićeva 221000 Splite-mail: tihomir.radic@st.t-com.hr

Hrvoje ReljaFilozofski fakultetSveučilište u SplituSinjska 221000 Splite-mail: hrvoje.relja@ffst.hr

68

vani RoščićOdjel za filozofijuSveučilište u ZadruObala kralja Petra Krešimira IV 223000 Zadare-mail: vroscic@yahoo.it

Maja Rujnić-sokeleFakultet strojarstva i brodogradnjeSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 510000 Zagrebe-mail: mrujnic@fsb.hr

katarina RukavinaUgostiteljska škola u OpatijiPrirodoslovna i grafička škola u RijeciDane Godine 1051000 Rijekae-mail: katarina.rukavina@gs.t-com.hr

Željko škuljevićUniverzitet u ZeniciFakultetska 372000 Zenica, Bosna i Hercegovinae-mail: zeljko.skuljevic@pf.unze.ba

stjepan špoljarićFilozofski fakultet Družbe IsusoveSveučilište u ZagrebuJordanovac 11010000 Zagrebe-mail: stjepan.spoljaric@ffdi.hr

Danijel tolvajčićKatolički bogoslovni fakultetSveučilište u ZagrebuVlaška ulica 3810000 Zagrebe-mail: dtolvajcic@net.hr

69

ankica valentaPrirodoslovno-matematički fakultetSveučilište u ZagrebuBijenička cesta 3210000 Zagrebe-mail: valenta@phy.hr

lino veljakFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagrebe-mail: veljak@yahoo.com

Nenad vertovšekStomorica 723000 Zadare-mail: nenad.vertovsek@zd.t-com.hr

Dafne vidanecFilozofski fakultet Družbe IsusoveSveučilište u ZagrebuJordanovac 11010000 Zagrebe-mail: dafne.vidanec@gmail.com

Marko vučetićOdjel za filozofijuSveučilište u ZadruObala kralja Petra Krešimira IV 223000 Zadare-mail: mvucetic@unizd.hr

ivan zelićT. P. Marovića 121209 MravinceHrvatskae-mail: ivan.zelic3@st.t-com.hr

izDavači

Hrvatsko filozofsko društvoi

Odsjek za filozofiju Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

za izDavača

Lino Veljak

uReDNiCi

Ljudevit Hanžek .Krešimir Babel .Mira Matijević

korektura

Krešimir Babel

DesiGN koRiCa

Luka Gusić

pRiJeloM teksta

OCeAn GRAF, Zagreb

tisak

GRAFOMARK, Zagreb

Naklada

200

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ????????.

ISBn 978-953-164-141-2