Ivan Frano Jukić: Putopisi i Istorisko-etnografski radovi

IVAN FRANO JUKIC

PUTOPISI I 1STORISKO-

ETNOGRAFSKIRADOVI

Gabrie! P. Jurki: IV A N FRANO JUKI

IV A N F R A N O J U K lC

PUTOPISI I ISTORISKO-ETNOGRAFSKI

RADOVI

SVJETLOST/SARAJEVO

19 53

P U T O P I S I

PUTOVANJE IZ DUBROVNIKA PREKO HERCEGOVINE U FOJNICU

Odluivi dijeliti se iz Dubrovnika put Fojnice, izaem 13 novembra 1840 u predgrae Ploe gledati na taboru, ne bi li se koji do Mostara naao kiriija. Bijae dan od pazara: mnoina svijeta i do 500 konja raznom robom natovareni. Stanem smatrati eljad; muki obino su duga stasa, kotunjavog i veselog izgleda, nonja na crnogorsku nalik (ovo se razumije za otuda oblinje s Crnom Gorom graniee, kao u nahijama trebinjskoj, nikikoj i gaanskoj) izvan to glavu briju, duga do koljena bjelaa sa bensilajom pripasana, za bensilajom crno- pasac veliki no i okovana mala puka, na ramenu struka od kostrijeti, a pod njom ara tankocijevka. 2ene stasa su obino srednjega, pogleda alosno-metiljavog, u suknju duguljastu, najvie crnu obuene, a gdjekoja opre- gaom, raznim bojama ispletenom od vune, pripasane. Od sve enske odjee najvie putniku u oi upada okrunjena glava udate Hercegovke kruna, koju one sad vijencem sad grivnom zovu. D jevojke neudate, udovice i starije ene krunu ne nose; a koje ju nose, iste ene Krune se zovu. Grivna ova skovapa je naokrug na podobije krune od kalajisanog bakra, u gdjekojih od srebra; svrh nje trepeu na laniu objeene pozlaene pare ili gotovo najvie srebreni novci (vidi: Illyrien und Dalmatien von lanus Pannonius, Pesth 1816, str- 162 i bakrorez s potpisom Morlachin).

Poslije tri sata popodne prekida se tabor (sastanak), i ja, naavi kiridiju, ostavim Dubrovnik u drutvu od preko 400 ljudi. Praeni, po obiaju, od carskog inovnika,

46 Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

koji se deputat zove, s nekoliko soldata i jednim oficirom^ proosmo po sata odstojeu fortecu Srde i pod njom selo Bosanku. Put ide sve navie uz brdo, otprije alostan, jedva da je paripe ii moglo, no sad se popravlja; tek u mrak preosmo granicu drugog cara, proavi najprije kroz selo dubrovako Brgat. Odmah preko mee jest Carina, mjesto gdje je turska jedna kua, i u njoj iz Trebinja umrukdija. Drutvo razie se kud koji u oblinja sela, a ja sa 8 kiridija i 52 konja (svi krani osim jednog Turina) nastavih put. Moj kiridija sami kramar ostade umruk plaati. Kramar upravlja s turmom na putu, on isplauje umruk i broarinu, on se pogaa s trgovcima, kiriije odabira, jol-teskeru (paso) uzimlje, jednom rijeju, on je kiridiski starjeina, kog oni na putu sluati moraju; a takovi obino odabira se ovjek ugledan, na- ipae bogat.

Uputimo se po samom mraku. Parip podamnom skae od stijene do stijene, ni o em ovjek ne misli, izvan hoe li glavu iznijeti iz onog bogaa. Po sata od Carine po putu - da gori biti ne moe doemo u prvo H ercegovako selo Vskoplje, gdje nam je prenoiti valjalo. Kako po svoj Bosni, tako i ovdje, kue su od puta udaljene, radi zuluma turskog, zato ti moje kiriije, koji samo zimi u hanove idu, rastovarie nasred puta, a ja se uputim u han sa slugom handije, koji bijae rianin, kanoti i cijelo selo je s t riansko. Nosae preda mnom svijeu, te mi se malo razgali, srce mi se razveseli, i odmah pade mi na pamet da sam prijatelju obeao moje putovanje opisati, zato i ponem slugu pitati: koliko je u selu kua, ko je od njega itluk- saibija, i ta mu preko godine plaaju.

Maleno je, veli selo od 12 samo kua. ma nit imamo itluksaibije, niti kome dinara jednog plaamo, razmi caru haraa.

Bogme ste v i sreni.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi 47

Jesmo, hvala Bogu, odgovori mi on, i na moje dalje pitanje, zato su od cara tako pomilovani, nastavi:

- Starog zemana (doba) sva se oblinja sela odmet- nue od cara, a mi mu ostadosmo vjerni; 12 naih djedova ode na emlu protiv kralja Crnice, a kad ga car predobi, dade nam syoj verman, da nikom nita ne dajemo.

A ta je bio taj Crnica?t Ta, bogami, vla.Na moja dalja zapitkivanja od toga fermana i kra

lja Crnice, ree mi, da on to ne zna, a da to znadu bolje u selu stari ljudi.

Uto doosmo i u han, od pojate u toliko razlian to se u njemu vatra loi. Jednako mislim kako u zoru doekati; iznutra ui, a s dvora dim bijahu moji muitelji. Jadnom ovjeku pada na um hrianska urednost i nemarnost turska! Razne misli obujae pamet moju! Zov- nue mi guslara. Na molbu moju guditi poe, pjevati za- e; pamet moja k pjesmama obrati se. i njih sluajui vei dio noi u slatkosti provedem. Sutra zorom poosmo dalje, i ostavivi sela: Zaplanik, Orah, Bijelindo, doemo do bo- gaza posr. . . rupe. Sva ova sela jesu rianska, od 6 15 20 ratrkanih kua; pogdjekoje selo ima i svoga popa, koje zvanje od oca na sina spada.

Iz ovoga tjesnaca, koji je otprije zbog hajduka opasan bio, jedva izidosmo, i na uinu pod Hum selo prispijemo.

i

Ne bivi hana, odjaimo pod samim brdom Humom. Tu sjedei, znate li ta mi je na pamet dolazilo? Ono Porfi- rogeneta (De Amin, Imp ^ cap. 33 Zachulmi dicti sunt a monte Chlumo nuncupato; et alias sclavorum dialecto Zachumi dicuntur ii, qui post collem habitant, quano- quidem magnus inibi collis est.) Zahulmci zovu se od brda Hlum nazvanog, inae u slavenskom jeziku Zaholmci zovu se i o?ti koji za brdom (holmom), kad je brdo povee, obitavaju, No tu nije Porfirogenetov Hlumo, jer on dalje

veli: (in cujus vertice urbes duae sunt Bona et Chlum) na vrh njega stoje dva grada Bona i Hlum; a planina nada- mnom radi svoje malenkosti nije mogla ni sela, a kamo li dva grada imati. Ja mislim, i tavie uvjeren sam, da je taj Hlum ona planina koja nad Blagajom stoji, iz koje izvire rijeka Buna. Pitanje je sad eda li je istina to Por- firogenet pie da ona strana zemlja, koju mi danas zovemo Hercegovinom, dobi ime od slavenske rijei Hum ili Holm? Istina da Hum u slavenskom jeziku Porfirogene- tovog vremena mogao je znaiti planinu, kako to potvruju mnoge po Bosni planine istog imena, i to se i u drugim slavenskih narjejima ta rije zadrala.; no je li se od toga nazvala Hulmija, Zahglmija, Helmija, sumnja je. Mavro Orbini, ueni Slavjanin u poetku X V II stoljea, u svom djelu II Regno egli Slavi, str. 350, pie da se Zahulmija od Slavjana naziva Zahlibija che agli Slavi viene chiamato Zablionie, dakle od za Livna. Zachlumi corrupte pro Zahlivni ab Hlivno alias Clinovo, Bosnae superioris seu Ramae oppido: Zachlumi pogreno, umjesto Zalivni, od Livno, inae Klinovo, varoi gornje Bosne ili Rame. rijei su Katania, De Istro, gl. 7, str. 213.

No da se vratim k putovanju. Uinavi pod Humom, odredismo dalje onaj dan ne putovati, ne uzdajui se nai bolje pae za konje, a i mrak se poeo hvatali. Od Carine do Huma imade est sati; to je gola pusto, nema tuda sela, livade, usjeva, rijeju nita osim stijena i krovitog puta. Sela spomenuta ne vide se od velikih stijena, s kojima su opkoljena; planina za planinom slijedi, jedva koju atrnju vidi putnik, da bi se kod nje odmorio i vode iz nje napio; i tuda ponajvie kiriija rastovara i prenoiva.

15 novembra osvanemo kod vatre pod Humom, te put nastavimo dalje. Sada mi se uini da u drugu zemlju uljc- gosmo. Ugledae se glavice, umom, livadama, vinogradima i selima iskiene; s jedne strane ptice, s druge o-



banad putnicu pripijevaju; proao si kroz pustinje.j?

arapske, doao si u zemlju Hananejsku! Podne bi, a mi kod Jordana hercegovakog, Rijeke, koju prebrodivi u lai, uemo u zemlju poelanu, u Popovo Polje. Ovo je predjel od 30 hristijanskih sela; krani imau etiri parohije, a riani manastir Zavalu, jedan od bogatih njihovih samostana u Hercegovini. Sela su sva pri strani od puta udaljena, izuzimajui ona koja su preko vode, kojim puta bez broda nema. Polje je est sati dugako, a jedan iroko. Posred njega tee Rijeka, koja ga zimi svega poplavi, i zato je vrlo plodonosno, da sami pirina mogao bi se po njemu sijati. A li ljudima nije do pirina, ve do sirka, osim koga drugo se ito jedva sije. Nasred Popova stie nas mrak, zato put ukratismo i za no poesmo se prepravljati, bez kue i kuita, na 2elenoj ledini kod vatre. Od Carine dovde primijetio sam mnoge po putu stare poore, srezano kamenje, stubove, krste od tolike veliine da bi ga jedva snaga od 50 volova s mjesta krenula; na njima nikakva pisma, ali mnotvo starih sliko- reza, kanoti: sunce, polumjesec, lovci, zvjerad razna, djevojke i pr.

p

Pitam kiridije ta pripovijedaju ljudi o ovom mjestu,

Grka vele mi naprava, njihove crkve.

Jesu li to riani, koji li su to Grci?

Eda ba, to su Grci oni stari, koji su u ovom vilajetu u prvi zeman zapovijedali.

16 novembra osvanemo u Popovu Polju i nastavivi put oko podne, ostavimo nahiju trebinjsku, po kojoj smo sve dosad putovali, i uljezemo u stolaku. Jo jedan sat, pak bi u Stolac, znameniti grad, ali eto nevolje: nee kiridija u Stolac, nego skrenu s puta svojoj kui, na po sata nie Stoca. Opazi da mi pomuno bijae ne viditi Stolac, zato pone mi govoriti:

J. F. Jukii: Putopisi i islor,*etnofirof. radovi 4

5 Pisci Bosno i Hercegovine, Ivan Frano Jukl

Ta, Boga ti, nema ta vidjeti; grad koji je to valjao, ljetos ga nebeska vatra srui.

Kao to je i bilo, pukao grom, te ga razvalio; rano doemo u selo moga kiriije kramara, gdje me lijepo poasti. Zove se K r u e v o , bogato sa svakim voem, v inom i itom; u njemu su sami krani, i tri kue turske. Sela po srijedi Hercegovine jesu dosta uredna, kue su kamenite, evarom pokrivene, u kojima se vari, kuva i pee. Sobe nema nigdje, kao ni pei. Oko kue toliko je zgrada koliko u kui imade oenjenih glava. Bogatiji, osim obine kue, imadu jo jednu svu od kamena, s ploom pokrivenu, i to im je kula, u kojoj niko ne spava ve kad svetenik ili spahija doe, inae dre u njoj svoju robu i prtljag.

Prenoivi u Kruevu, sutra poslije podne, 17 novembra, krenemo se u Dubrave i nie Krueva pregazimo rijeku Bregavu, 1 sve kroz sela poslije dva sata prispijemo u plemeniti predjel Dubrave, Dubrave se sastoje iz 16 sela smijeanog vjeroispovijedanja, turskog, rianskog, a najvie kranskog. Svako voe plodi ovdje, osobito vinogradi, koji su u lijepom poloenju. Paroh rimski, zajedno i namjesnik (vicarius forancus) Biskupije mrkanjsko-tre- binjske, Dr. Vito Maslac, lijepo nas primi i ugosti, kod koga i prenoismo, te sutradan, 18 novembra, pod mrak krenuvi se, poslije dva sata uinjenog puta zaustavimo se i razjaimo u gori Gubavici, na drumu mostarsko-sto- lakom, gdje i ostalo drutvo kod vatre zastanemo. Odatle do Bune nije daleko, na koju jo zorom 19 novembra prispijemo, Ovo je ona rijeka, o kojoj Porfirorodni (de Adm. Imp. cap. 33) pie: retro montem vero flumen Bona quod Graecis xaXov significat za brdom pak rijeka Bonat to kod Grka znai dobro. Ima pri brijegu i selo Buna, nie njega jesu saraji (dvori) sadanjeg vezira mostarskog Rizvanbegovia, u kojima preko ljeta nekoliko dana stoji,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi ______ 51

ograeni 1837, po ukusu, kao to se spolja ini, plemenitom gotiko-talijanskom. Pod palaom (dvorom) salijeva _^e Buna u Neretvu, a vie nje je kameniti, od 13 svodova most, sazidan od istesanog etverokutnog kamena po svoj prilici u stara vremena, kao to graa svjedoi, N ie mosta umjeno napravljeni su vitlo vi s kojima se ljeti vezi- revi natapaju perivoji jedan sat duljine, u kojima su zasaene sve voke koje talijansko podneblje proizvodi. Do Mostara ima dva sata, sama ravnina, i zove se Polje Mostarsko, ljepote neiskazane! S lijeve strane buka Neretve, s desne polje raznim itom iskieno putnika razveseljuju. Preavi mi preko mosta, zapitam kiriiju odakle izvire Buna.

Taman veli on ispod Blagaja.I,

A ima li gdjegod u Hercegovini grad eher, ii kasaba, koja bi se Hercegovinom zvala?

Ta bolan, to je Blagaj, i sad ga jedni-zovu H ercegovina, u stari zcman ta je bio Mostar, nita; herceg Sepan nije bio u Mostaru, ve u Blagaju, i sad je grad tvri od Mostara, da bi se malo popravio.

19 novembra rano doosmo u Mostar i ja ojaih preko Neretve u han mali. Mostar lei na vrlo lijepom mjestu na rijeci Neretvi, ispod planine Velea. Glavno je mjesto cijele Hercegovine, stolica vezira i vladike zaholm- skog. itelji su u njemu Turci, riani i malo krana, svega 18 000. Najznamenitiji je most, od koga isti grad ime nosi. Sazidan je s kraja na kraj bez ijenoga svoda, visok 450 stopa, a debljina zida 24 stope. Doavi u Mostar posjetio sam oca Serafima Solaju, paroha i efimera mostarskog, sa eljom da me o mnogima izvijesti koja spadaju na istonu crkvu u Hercegovini, kano o broju parohija, itelja, imenoslovu episkopa, itd. Ne mogavi ja zadugo stojati u Mostaru, hitijae moj kiriija, a on imajui posla, bijae naveerje Arhanelovog dana, zato moju

4*

52 Fisci Bosne 1 Hercegovine, Ivan Frano Juki

elju obea mi pismeno ispuniti; da, i samu istu crkvu iznutra ne mogoh viiti, Crkvu ovu sagradi Josif, vladika, 1833, s fermanom carskim, od grada na 50 koraaja daleko, pri strani; dugaka je 17, iroka 12, a visoka 6 arina; od kamena etverokutna, ploom pokrivena, opasana tolikim zidom koliki je crkveni, i tuda se saranjivaju vladike. Izvan ograde, s jedne strane stoji kua parohova, a s druge kola, u koju dolazi 500 djece rianske i 40 kranske. A to se tu ui? Samo itati i pisati, a ko znade mjesecoslov, vie ne ide u kolu, on je svreni uenik* A gdje je raun? Ta to je bar za trgovce potrebno!

Zao mi bi to se brzo imaah dijeliti s Mostarom; hiti kiridija bojei se da snjegovi ne zapadnu, pak bi valjalo opet prtinu ekati. Tako pred sami mrak ostavim Mostar 20 novembra, ispraen od prijatelja do na kraj Mostara, gdje je poruena jedna damija, negda biva crkva sv. Jakova, koju Turci pretvorie u damiju, no Mitrovi Janko zapali je.

Poslije dva sata puta ustavimo se u selu Vojnu, i tu prenoimo. Sutradan, 21 novembra, poranivi poemo uz Neretvu lijevim krajem po putu krevitu, Obazrem se ja, al nad Neretvom magla na planini.

Kakva je ono, Simune, planina?

Ono je ista koja je nad Mostarom, Vele; zna li ti, da je ono nesrena planina?

Pomislim u sebi sad e biti prepovijetki od vila, kako su im se kose u trnje zaplele; 2ato je nesrena, pripi- tam ja.

Zbog one planine ljudi porez plaaju. Sta, bolan, kako e se porez na planinu plaati? Ej, zar se na jednu planinu porez plaa; al ovdje

i na planinu plaa se i na onu drugu povie nje planinu maglu.


* Bog s tobom, gdje e se opet na maglu porez plaati?

Meer ti nisi uo o onoj na planini magli nita! U stari neki zeman bijae veliki zulum; Turci dou u ovdanja sela, pa ponu ispitivati, ima li jo ta na ta bi porez nametnuli, a baba e ti iz luga rei: Ima na Velei magla lei, na to Turci rasrde se i na maglu veleku porez nametnu, koga plaaju i dan dananji!

Do podne doemo kvodi Drcnici, koju jedva na konju pregazimo. Rijeka ova izvire vie sela istog imena, a kod Gaza sliva se u Neretvu, gdje je most kamenit vodom iskvaren, a vie njega po sata drugi cio, S mrakom doemo pod Selme. Vasugi boji dan nit vidismo sela, nit njive, nit ita, izvan s desne strane Neretvu, gdje se prebacuje preko greda, s lijeve pak krne stijene. Prvo selo vidismo Seline, i to preko Neretve, zato pod peinom ledina bude naa postelja. Novembra 22 poslije dva sata doemo na rijeku Grabomcu, na kojoj je kamenit most, a nie njega sliva se u Neretvu, Grabovica je tuda mea nahije mostarske i neretvanske, Hercegovine i Bosne. Sa dakle nastupimo na zemlju vezirluka travanjskog, ostavismo Hercegovinu, ostavismo Neretvu, ostavi nas ugodna hercegovaka jesen, poklopi nas snijeg, a prsti se od zime stisnue i pisanju konac uinie.

(CpCcKo-fla^MaTMiicicriit Mara3Hin, 3a^ap 184, c. 5770).

PUTOVANJE PO BOSNI 1842

Kau Bonjaci da je putniku najvea planina kuni%

prag; a to je istina,27 juna uranim, a se pree od kue krenem dok

zrake sunane maglu ne bi probile; al planinu kuni prag valja prei. Stoprv o ruanici 0 preavi na Dragai most, nie koga utie eljeznica, koju u se primivi Kukavica ime gubi, jer odavde pa ak do njezinog utoka kod Visokog u Bosni zovu je Fojnicom, ostavimo varo Fojnicu i za jedan sat doemo u Ostrunicu, selo tursko koje pri brijegu umom zaklonjeno lei. Ostrunica polje jest jedan podobar komad plodonosne ravnine, kraj koga Fojnica, a niz njega drugi potoii u Fojnicu slivaju se. Putniku ovdje prijatan je pogled; s obje strane puta klasata ita, a naokolo breuljii, koji, osim to u svome krilu plemenite rude sakrivaju, jesu mati studenih vrela. Pree nego se damiji doe, upada u oi jedan pogolem turski grob s veim enskim nianom (2) oznaen. Na moje0 tom grobu pitanje, ogovorie mi da je tu veliki turski junak ukopan: Kad je car uzimao Bosnu, jedna se utabori vojska na ovom polju, i vidi gdje je ak onaj Kozogra, odanle pogodi kaurski topija turskoga vojvodu, a kad

l) tj. u doba ruanja. Bonjaci teaci, poradivi ujutru, oko 1? sati (po franc.) jedu, i to je ruak; zatim opet u jedan ^at popodne jedu, i to je uina. Uina samo ljeti ima mjesto. Drugi pak, kao zanatlije i ostali Turci po gradovima, jedu ujutru, i to je doruak, zatim oko podne, i to zovu ruak; mnogi kad kafu1 rakiju popij^, zovu doruak.

=) Turci na svojim grobovima imaju spomenik, i to od kamena tesanog vie glave i nie nogu; muki je oznaen almom (turbanom), a enski je ravno-pljosnat. Kod mogunih u kamenu izrezan je natpis.


ga stanu kupati, f ), opaze da je ensko! I za uspomenu njezinog junatva ukopaju je na istom mjestu i tolike goleme niane (znake) metnu joj

Poslije njezinog groba slijedi kraj puta dugako tursko groblje (*), do same drvene damije, za kojom nedaleko ukazivae mi drugi, i to sveti grob, koga i Turci i krani pripoznaju; rekoe mi da su ga jedanput otvarali i prsten na ruci spazili, al da ih je vrijeme (grad, tua) prisililo odmah grobnicu zatvoriti. Tom svetom tijelu oblinji stanovnici i to pripisuju, da grad, kad okolna sela potue, nikada Ostrunicu nee. Osim ostalih besposlica koje mi o Ostruniei pripovjedie, uspomene vrijedno je to mi kazae da je Ostrunica u staro doba bila velika varo, a Fojnica selo.

Proavi mimo sela Ploari, Svinjarevo, Mokrili, Ljei, na ruak doemo na skelu Dobrinje. Osim spomenutih sela, ima jo drugih tursko-kranskih sela sa obadvije strane puta, koja ljeti, zbog lisnate zelene ume, muno se vide., Ugledavi lijepi poloaj (fi) zapitam, ko je

*} Kupati mrtvaca obred je (ceremonija) kod Turaka izmeu glavnih; kako eljade, bilo muko, bilo ensko, umre, odmah ga svuku, sapunom svoga okupaju, otaru i svaku tijela upljinu s pamukom zatisnu, pa odmah nose ga kopati.

*) Seljaci Turci obino kraj puta kopaju se, da im drumom idui putnici denazu (pokoj) dui nazovu; i budui da Turci nikad u grob, gdje je jedan ukopan, ako e i prije 200 godina biti, drugoga ukopati nee, zato su njihova groblja i u najmanjeg sela preve golema; a po varoima najbolji komad zemlje zauzimaju, jer se oko damije kopaju,

*). Idjcp poloaj i plodna okolina odmah putnika opomene da je to tursko selo! A to se i o itavim predjelima rei moe; jer ovi turski teaci 1 zcmljojelel voljeli su ostaviti vjeru nogo li 2emlju, za uzdrati koju primili su vjeru tursku; i to je bilo onda kad Turci caru nita plaali nisu; no sad je drukije; otkad poee i oni plaati, poee 1 zemlju prodavati, te tako gdjekoji ostadoe i bez vjere 1 bez zemlje.


gospodar ove zemlje. Na koje odgovore mi, da pre 40 godina u ovim selima ni jedne hristjanske kue nije bilo, nego samo turske; no ovi osiromaivi prodadu svoju zemlju begovima sarajevskim, te ovi hristjane nasele. Istina da su ova sela, po bregovima poloena, prijatna oku; ali kad saosmo u ravnice bosanske, nekud se u ovjeku ista narav promijenjiva i veseli, a sam ne zna zato. Lijepa prirodo, kako si mi moj zaviaj lijepo na- darila! Moe biti da si se rad toga i ponijela alosnica, te i danas te ponosnom zovu? Plodonosne ravnine pogla- vita cijele kraljevine natapa rijeka Bosna. Pitam ija su ovo sela. I ne ekavi na odgovor, sjetim se da su begova turskih, a nekad plemia bosanskih: gdje su im se nekada dvorovi irili, sad im se kule bijele sve tursko, samo gje-gdje koje seoce hristjansko, i to ubogo! Pod topolama u hladu razjaimo i potkrijepimo se, dok i skelar doe.

Risto! pitam ja to vae komije, Turci, onu damiju, koja sa oborenom munarom zaputena stajae, ne popravljaju; zar su tako osiromaili da 3 4 sela begova ne mogu jednu damiju uzdravati?

Nije, pobratime, ve zato to ih, vele, malo pomae.

Plativi skelarinu, nastavimo put uz jedan povisok brijeg, Goru nareen, kog za po sata prevalimo i spustimo se u ravnine. Nastupimo odmah na polje Sutisko sa 12 turskih i kranskih sela; preko zelenih livada i klasa tih ita prispijemo za 8 sati dugog putovanja u Sutisku selo, ondanji ga varoom zovu, i proavi kroz njega otiemo u samostan francikanski na konak. Sutiska nekada znatno mjesto od kraljeve Sutiske ime nosee, gdje se mnoge povelje bosanskih kraljeva potpisane itaju: Datum in Curia nostra regis Sutiscae etc., a sad ubogo selo od 26 kranskih i 3 turske kue. Ah, koliko moe vri^


jeme, ke s goditim se privraa! pjeva Gunduli. Prije nego se u selo ue, vidi se s puta pri brijegu staro groblje, na kome su ploe i kamen od 30 volova snage, a na istima stari znaci: polumjesec i zvijezde pokraj drugih familijarnih znakova izrezani, i po veoj asti silom vremena oteeni. Pet dana u samostanu bavio sam se i sva koja bi za putopisca vrijedna bila, potraio.

Samostan sagraen je jo u stara doba od bosanskih kraljeva i to po obiaju onih vremena u jednoj hridini, u kom su (razumije se u crkvi), po svjedoanstvu Du Can- ge-a, i neki kraljevi pokopani bili, kaonoti i pretposljednji kralj Toma g. 1460. U knjinici nita se nisam mogao pomoi, budui da nije ureena. Od starina ta sam pronaao, govoreno je u C. N. Listu 1842. U crkvi sv. Jovanu Krstitelju posveenoj, pred velikim oltarom, ita se ovaj natpis: D. O. M. Siste gradum . Viator. Duos in une cerne Tumulo Qui patria . religione . munere . digni- tate sempiternoque conjuncti . utinam etiam in alio sem- per vivant. Dic quaeso sit pax . et quies s'empiterna . Illustrissimis . ac Reverendissimis . Dominis - Dominis . F. F. Ord. Minorum Obs. Hieronimo a Varess. Driva- stincsi . et Gregorio a Varess Ruspensi Eppis. et Vicariis Apostolicis in Bosnia Othomana . Obiit ille 20. Jan* MDCXLIII . Hic vero die . 1. Mart. MDCCCXHI. Vale Viator et sic age ut in aeternum ipse vivas. Vivente ac jubente ipso Pontifice Gregorio haec petra incisa est 1799. Iz dvora na zidu crkvenom ima nekoliko latinskih natpisa u kojima se ita popravljanje ove crkve 1528, 1658, 1821 i 1822- U sakristiji (riznici) vidio sam onaj prekrasni rukotvor Katarine, kraljice umere u Rimu 1478, a to je ruvo misniko. Stola, manipul, kesa od kor- porala i planeta nedovrena; ova su po konoplju zlatom tako prekrasno i umjeno izvezena, da se . ovjek, i ne gledei na odavnanja vremena, uditi ima. Pripovijeda

se, da je ovo ruvo zato nedovreno ostalo to je spomenuta kraljica, koja ga je vezla, poslije smrti svoga mua (1460) bjeati morala. O istom ruvu, ili ojejaniju, -pie i Filip kod Farlata tom. IV. Illyrici Sacri pag. 40. * in eadem sacristia (u Sutiskoj) una stola cum manipulo, bursa corporalium, et una parte planetae acupicta filis aureis, modo amirando, visuque delectabili; super quibus immemorabilis fert traditio, quod in operis Regina Ca- tharina uxor Thomae Regis, propriis manibus sit operata, et cum post regis obitum oportuisset eam fugere, idcirco non potuit finire planetam.

Izvan samostana, gdje je sada vrt, vide se stare nekakve zidine, koje ondanji sv* Grgurom zovu, pripovijedajui da je tu crkva samostana duvnikog (enskog) bila. Ima jo kojekakvih podora o kojima govore, da je ondje bila Kraljeva Sudiska Curia-regia, ali to je sama dosjetljivost. Toliko zasad dosta o Sutiskoj, iz koje se 3 jula krenem, i proavi sela: Milaice, Bjelavie i Haljinice (), doemo kraljevskom vrelu.

Pitam: Zato se to zove kraljevsko vrelo?

Ree mi kiridija: Tu su kralja od Bobovca (7) posjekli Turci!

,J) Sela ova hristjanska, po gjekoju tursku kuu imajua, nose ime od starih, blagorodnih familija, a isti dananji itelji njihovog su porijekla. Pripovijedali su mi, da osim toga to su na svojoj zemlji, imali su to preimustvo da poreza ne plaaju, koje im car Mehmed II svojim pismom podario; no u vrijeme baaluka to pravo izgube, jer im Turci pisma pootimaju i na vatri spale; a mnogi i sad ta pisma turska imaju, ali niti smjedu niti umjeu s njima se braniti.

T) Istina prava, da bosanski kraljevi i banovi, po obiaju ondanjega vijeka, nisu imali stalne stolice u jednom gradu, nego jedan ovdje drugi ondje; dapae jedan isti nije uvijek sjedio u jednom mjestu, i opet udi se ovjek kad uje od prostih ljudi pripovijedati o razvalinama grada kakvoga, da je tu ban ili kralj

B | . * B * i I58 Pisci Posne 1 H ercegovine, I van Frano Juki__

Eto nas i u Panauritu, kod Bosne, poslije dva i po sata. Ovdje pri brijegu vidi se lijepa kula Hrnje pae, a oko nje je nekoliko kmetovskih kua; na Bosni pak vide se ostaci nekadanjeg kamenitog mosta, i tuda su se pazari drali, kao i kod crkve hristijanske, od koje sad samo je uspomena ostala, Proavi Fanaurite nastavismo putovanje niz Bosnu lijevim krajem dalje, naslaujui se u prekrasnom poloaju ovih predjela; al se ovjek brzo kao iza sna prene, i ve je alostan! Pita uzrok, pobratime? Lijepo je muati. Zar se ne moe dosjetiti? Kako je putniku kad kod uzoritih predjela i bogatih ita samo gdjegdje po koje otrcano obane kod ovaca opazi; ne pjeva tuno, ve dok ugleda putnika, bjei u grm lje! Sela estito i ne vidi, a kad u njega doe, svak od tebe bjei viui: Eto Turina! Sve je pusto, sve poplaeno i poivljaeno (ovo se razumije po selima gdje istone crkve hristjani ive, koji u p6 godine jedva svetenika vide) u toj lijepoj zemlji!

U ovako smuenoj misli doemo u Kakanj, selo tursko, o kom mi pripovijedae da je to prije varo bila, pa padnuvi krvarina, bi ubijen paalija, ljudi osiromae i kojekuda rasele se, Ruavi kod Kaknja, preko Osjee- nika mjesta glasovitog (kad je Evgenije s Leopolovom vojskom 1697 u Bosnu prodro, Turci mu prvu zasjedu kod Vranduka postave, koju Evgenije sreno sa uzeem istoga

prebivao; iz studenca vodu piju, koji se kraljevskim imenom zove; i stijena kamen na kom je sjedio, kraljevsko sjedalite zove se. Svaki plemi nad svojom zemljom bijae kukavnih svojih podlonika kralj ili ban, jer nad svojom aristokracijom starijega ne poznavae; 1 ovakovi kraljevi upropastie sa sobom svu ne- zavisinost bosansku. Tako ita se i u istorijama ondanjega vijeka da je car Mehme I I u malo dana 75 gradova osvojio; a u tom se razumijevaju ograena prebivalita, u kru sazidana, u kojima su vojvode sjedile, za moi svoje kmetove ili podlonike u posluhu drati, i protiv svoga neprijatelja braniti se, i pr.

__________ Putopisi i istorisko-etnografski radovi _______________ 59


Vranuka nadvlada; tad mu drugu zasjedu ovdje kraj Bosne postave, gdje strano Turci Sarajlije sa njihovim vojvodom izginu, od koga dogaaja do dananjega dana ostade mjestu tom ime Osjeenik, pri kom dva iva vrut- Ka vodena nahode se; grob vojvodin ograen je i jednoga sveca, tada poginuveg, turbe otvoreno, u koje putnici za srean put, da im svetac na pomoi bude, novce ubacuju, koje siromasi kupe) uemo u gornju Zenicu, ili pravije u plodonosne zenike ravnine, i domalo eto nas u varoi, kod koje preemo drveni mosft na Bosni. Zenica, imajui otprilike 2.000 itelja, lei u ravnini koju osim Bosne mnogi potoii i priline dvije rijeke natapaju. Kue su ovdje, kao i po drugim turskim mjestima, drvene, aave l otrcane, a najvema od golubova i drugih ptica isklju- vane i iznutra neiste. Rekoe mi da se u ovoj varoi nekakve verige cara Muhameda II nalaze, tada Zenianima zbog neke uskosti na putu, porad koje su se esto zava- ali i samom caru na tubu ili, a car im razmjeri put i omjeru u verigama ostavi! Drugo mi kazae, da je Zenica lada bila vea nego sada Travnik, a Travnik manji nego sad Zenica; a to je lasno vjerovati, kad pogledamo na l i jepi i ugodni poloaj Zenice na kraj polja. Polje drali su dosad poljodjelci turski; no prije deset godina nasele se oko 100 kranskih kua, ponajvie iz Dalmacije, i sad gdjekoji Zenicu malom Dalmacijom zovu. Kraj kua, izvan varoi, na sve etiri strane zauzeli su bostani, razno zelje, krastavci, lubenice, dinje i dr. Veliki ovi bostani natapaju se kanalima, mislio bi ovjek da je kod malog Nila.

Prenoivi kod ondanjeg katol. upnika, pak rano podranivi, ostavimo blago podneblje zeniko i proavi mimo sela Tetova i Gradita, za dva sata doemo k polju Gladoviu, kraj Bosne, na .desnom kraju. Ljubopitnost ne dade mi ustegnuti mi se da ne upitam, zato se zove


Gladovi, na to moj kiridija, stani, ree, dok na mjesto doemo. I nuto doosmo na to mjesto na kom su dva pogolema kamena, a na njima somuni, kao pesnica maleni, izrezani, zaboravim na Gladovi i stanem pripitivati za te spomenike. Ja i ne svrim, a kiridija nastavi:

T i bolje zna, kako je Mehmed (II) uzeo Bosnu; i kad je Bobovcu iao, ovdje se na ovom polju ustavi, jer daljeputa nije mogao nastaviti, takva se glad u vojsci porodi da onolini somuni kotovae dukat! Za koju stvar ostavi car uspomenu izrezavi one somunie na kamenu. Od koga vremena do danas ostade ovome polju ime Gladovi, na kome 15 teaka moglo bi se hraniti, a car za istu uspomenu svojim fermanom zabrani da se ne smije ni orati, ni kopati, dapae ni kositi, ve hotijae da bude huraluk (Uiberland).

Neka svata! odgovorim ja; na to on, viivi me*

Ijubopitna. Priekaj dok u Gareve doemo, jo e biti kojeta!U tom doemo i u Gareve, Vidi - ree onu kuu pri brijegu; nju je Kra

ljevi Marko na svojoj kabanici iz ovoga dola ak na onaj brijeg prenio.

A zar je tuda Marko prebivao? Ne, nego je to bila kua Arapina erelez-Alije;

staroga zemana kad su junaci bivali na svijetu, uje Marko za toga junaka te doe da s njim mejan podijeli. Ba kad je Marko ovamo doao, Arap je ove blazine preoravao. Pita ga Marko gdje je junak Derelez-Alija, je li blizu njegova kua. Arap nita ne odgovara (jer je poznao da je ono Marko), nego plugom kao malim prstom upre u kuu. Zastidi se Marko, pa put kue okrene, gdje razjai i unutra ue pitajui za Aliju. Utoliko i erelez-Alija s plugom prispije, koga ugledavi, Marko rekne u sebi, meer sam dobro mislio prije. Pozdravi se A lija s Markom, pa sjednu


erveniku vino piti ak do ponoi. Kad je bilo sutra, pita Marko Arapina gdje mu je kua. Zaudi se Arap kad ugleda svoju kuu na Markovoj kabanici do 20 arina na brijegu udaljenu.

Velim ja kiridiji Da ti pravo kaem, ja iz svega nita ne razumijem!

A on mi pone tolmaiti. Odavno se bilo raulo, da se ne zna ko je bolji junak, ili Arap ili Marko, Marko to nije mogao trpiti, nego poe da potrai toga junaka i da mejdan razdijele. Ugledavi Marko gdje teak ore, pita ga za Aliju, a ovaj poznavi po arcu da je to Kraljevi Marko, ije se junatvo po irokom svijetu raznosi, htjede odmah svojim junatvom zableuiti Marka odignuvi plug jednom rukom, ukazav mu Arapovu kuu. Opazi Marko da je to veliko junatvo, ali ne htjede se uditi. No kad ovaj, smjestiv Arapovu kuu na svoju kabanicu, prenese je na brijeg da Arapin ni uo nije, onda se Arap zaudi! I tako osta na Marku . . .

ta? Mejdan zar?- . . Eto sad osta, ali vrag ena predobi ga! Dakle Marko je i sa enama mejdan dijelio? Nije, bolan, mejdanom, nego vratvom prido

bila ga. Kako to? Istegne mu snagu, prokleta vjetica, i to prislonivi

svoje pete uz njegove; pa kad se s Arapom U2e u kotac, da se porve, al Marko donji.

uje, Luka, svata sam uo, ali toga ne uh. Je li mogue da je to istina?

Ta to ljudi govore, imalo je i biti!Proavi Garove uemo u Posavinu8) i do sat hoda

eto nas kod glasovitog Vranduka, male jedne tvrave na

s) Posavina naziva se od Bonjaka sva ona zemija koju zauzimaju sljedee nahije: bjeljinska, tuzlanska, gradaka. ma-


podnoju planine Oskove nad Bosnom. Ime dobiva od braniti, zato kod nekih spisatelja ita se pod imenom Bran- duka. A to mu ime i pristoji, jer prepreuje put u Bosnu, niti se moe drugim, okrom tijesnim iznad njega putem proi, na koji zjaju napereni s njega topovi.9) Ova tvrava, kao i sve druge po Bosni, dosta je zaputena, i na prvo neprijateljsko napadanje predati bi se morala. Unutra tri a ispod njega jo nekoliko turskih kua i hanova pue se.Ljepota Vranduka i iz toga se poznaje to kadije carske

. izgnane i prognane objeruke prima! O Vranduku isto mi prepovijedie. to g- Vuk o Kulatu kazuje, tj. ako putnik zapjeva:

Oj djevojko u Vranduku gradu Vele ti si u veliku jadu!

Djevojka s prozora mahom otpijeva:

Oj junae, ti si u goremu,Prenosei hranu o samaru.

Proavi Vranduk sjednemo kod studene vode ruati, i uj ta spazismo: delepe na stotine konja i volova pro- lazee. Pitamo Kuda e to mnotvo? Sve na Bijeli Brijeg, a to ide iz bogate Posavine, koja ak preko mora alje svoje ilataste konje i zekate volove.

giajska, derventska i teanjska. I ta Posavina u irem smislu ini jedan sandzakat; Posavina u uem smislu sastoji se iz dvije samo nahije: derventske i graake; a u najuem smislu samo ona sela u ovim nahijama koja su kraj Save, zovu se tako. Sela pak u nahiji banjalukoj koja su kraj Save, ne zovu se Posavinom, nego Krajinom.

*) Prije nizama, po bosanskim gradovima upravljao je kapetan, i njemu potinjeni serdar, koji je kljue gradske uvao. Sad pak, kako se kapetanska est ukide, prestadoe i serdari, a mjesto njih u veim gradovima dri car po nekoliko nizam- topija, a ni u kakvoj tvravi strae nema!

Poslije etiri sata hoda ostavimo kreviti put doavi u epake ravnine, koje su, kao i kod Zenice, ljepota neispisana. A li kad u Zepe varo stigosmo, to e vidjeti? Kue, kao to su po Turskoj obine, na tako plemenitom mjestu uz Bosnu, u neredu ratrkane, na koje gledajui sudio bi ovjek da se tu, kod tolikih bogatih njiva, veliko siromatvo uvuklo. U epu, kao i u Zenici, itelji su sami gotovo Turci, koji se najvie s poljskom radnjom zabavljaju. Zep-e ima neto tvrave kraj Bosne u ravnini, a to je jedna * * * palanka u travi zarasla! Prenoimo kod Zepa, a sutradan,oprostivi se s Bosnom koja nam je za tri dana drug bila, doemo kroz dubrave i ikare k Novom eheru, maloj varoici s jednom novom damijom, gdje nekoliko prostih Turaka ive o zemljojelstvu bavei se. Za dva sata popnemo se na planinu Crni Vrh, na kojoj se panduri za sigurnost putnika nahode; a slazei s druge strane, na njenom podnoju naemo Teanj, odlinu varo u Posavini, sredotoje itne trgovine, s mnogim ambarovima koji goste ak iz gornje Bosne sa itom podmiruju. Broji oko 3*500 itelja Turaka i hristjana. Ima jednu valjanu tvravu, koja je na jednoj goloj stijeni sagraena, a bijeli se kao labud estac kamen. U nju se samo s jedne strane doi moe; kule i beemovi osobite su zanimljivosti i opominju gledatelja na starog arhitekta. udio sam se da takva tvrava, i prirodom i zanatom snana, nema danas ni strae, ni serdara.

Sto e Tenju straa rekoe mi Tenjani kad na njega niko nee?

Tako i jest! odgovorih ja.Ostavivi Teanj, o po sata pregazimo Usoru rije

ku10), koja se jedva, i to samo ljeti, gazi. Oko Usore krasne

,g) Usora u stara vremena bijae glasovito vojvodstvo, od koga kraljevi bosanski ime meu naslove (titule) metnue* Tu su se novci kovali, a srebro i zlato vadilo se u planini Zmihanju.

64 Pisci' Bosne i Hercegovine, Ivan Frarso Juki

isu ravnine, polja i livade, koje oko nas ostae, a mi pod mrak doosmo u Sivilu selo ondanjem katol. upniku, kod koga i prenoimo, a sutradan ujutru popnemo se na K rnj in-planinu, glasovitu ne zbog svoje visine, no zbog m jesta i gnijezda biveg hajdukog, to oevidno grobovi ubijenih ljudi pokazuju, Dva sata idosmo preko ove planine, razumije se sa strahom koja je sva ravna, a sva nakiena s prevelikim dubovima bukovim i brezovim, ispod kojih silne svinje irom goje se. I preavi Krnjin, spustismo se do podne u ravnine, doline i bregove foan- ske. Ovdje spazih Hrvaane, ljude po imenu i izgovoru od okaca razliite. Zapitam kiridiju:

Kakvi su to Hrvaani?

Bjei, ne pitaj veli on to su ljudi izvraeni, koji se ne boje ni Turina ni fratra, pod pukom po vazdan rade, a rijetko e je i po noi iza pasa izvaditi! Prije 15 godina malo se koja kua okaka ovdje nagazila, pak evo se goli doseli Hrvaanin, i to sve ispod ljubuke i vergo- rake krajine.

A to sam i sam iz njihovog odijela i govora poznao: je, bija, vidija, naresto, mjesto; jest, bio, vidio, narastao; a odijelo njihovo i kod enska i kod muka sukneno je sve. Hrvaani usred ljeta nose akire suknene bez gaa prte- nih, koporan (gunj) sukneni bez koulje; a enska: beve do koljena, izvezene svakojakim pletivom, i dugu haljinu, koju apne bez koulje; 110 mnogi su poeli ve s prtenilom odijevati se, prvo to lan ovuda dobro raste, a drugo to im se okci rugaju.

Ruavi u Foi nastavimo put preko sela i njiva, te isti dan doemo u selo Zelenike, u kom, kao i u Foi, ima upnika (parohijalna) kua, gdje prenoivi uputimo se niza savske ravnine i prije podne stignemo u selo Korae kraj Save. Od Foe do Save sve su njive itne, sjenokosi

I. P . J u k i : P u t o p i s i I I s t o i v e t n o g r a f . r ado v i 5


fifi Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Jukid

i itavi lugovi vinjagom prekriveni, koje putnika na neg-iL'znTRfiraTuptrniiiijtr; i&tu,atrm risam a g ljiv ic i

(kao to su sad preobilati) nego i vinogradi cvali. A1 drugo je to opazih bilo za me udnovatije, da preavi foanski predjel dooh meu okce (n ) t i uvi njihov muklozate- zani izgovor, pomislim odmah na Bugare. I doista, ko je ikada Bugarina uo govoriti, kad okca uje, pomislie da li to nisu pobonjaeni Bugari,. Osim toga njihovog udnovatog naina zatezanja, u kratko vrijeme moga bavljenja uh dvije rijei koje kod drugih Bonjaka nikad uo nisam: 1j. klas umjesto kukuruz, i vaka mjesto pseto. Da sam se vie meu njima baviti mogao, ne velim da ih vie podobnih uo ne bih.

Tako svrujem ovaj moj prvi lanak s prolaskom kroz nahije: fojniku, visoku, zeniku, epaku, teanjsku i erventsku.

(*Cp6CK0-aaJiMaTnHCKJitt Maraamni, 3aflap 1843, c. 48 65),

) O imenu okac, osim Katania, mnogi su pisali, ali neosnovano. O tom predmetu drugi emo se put razgovarati, i tom prilikom i drugih rrmijenjija naveemo; koje zasad, da ne bih itateljima moga putovanja dosadan bio, izostavljam.

POVRATAK U BOSNU 1842*

Ostavivi Zavalje 16 sept. stupim opet na tursku zemlju, bihaku krajinu, koju od austrijanske drave dijeli vijenac, tako nazvani brijeg kraj mee protegnut, s koga saemo u plodne i blage ravnine bihake, a na po sata odavde vidi se sami grad. Una posred ravnice tee, u koju, izvan velike rijeke KloJcota, mnoge druge slijevaju se. Prvo selo kransko proemo Zegar a u drugom razjaimo, to je bilo Vedro Polje, u kom katol. upnik prebiva, i tu pet dana uzdrimo se. P rvi dan doe ovamo i kapetan Mahmud-beg Bievi, carski kapidija i upravitelj sve bihake krajine ( l), svrativi se iz lova da kafu popije. Ja mu pismenu preporuku i pozdrav u ime nas i od majora Stipetia predam, a on mi veli:

(*) Putovanje po Slavoniji i Horvatskoj moga prijatelja zasad izostavljam. Niltol.

) Bihaka krajina jest turska Hrvatska preko Une, lijepi komad zemlje koji se uzdu Une od Sokolovca do Novoga prostire. U ovom ravnom, dobro naseljenom komadu zemlje Turci 20 giadova broje, od kojih dizdari i danas ulefu u Carigradu primaju; i po imenu jesu u nahiji bihakoj: Biha, Sokolovac, Brekovica, Izai (ovaj su graniari austrijanski g. 1836 spalili,

i-

i sve njegovo oruje jedan top! oteli, koji sam sad u karlovakoj orunici vidio), Burievac, Bipac, Sturli, Mutnik i Trsac: u nahiji ostroakoj: Ostroac, Cazin, Stijena, Otoka; u nahiji buimskoj: Duim, Pe, Todorovo, Klaua Velika i Mala, Vra- nogra, Podzvijezd. Ovi carski gradovi, koji po jedan, koji po dva topa imaju, veinom su pusti i, dva tri izuzevi, ostalo je smukaj

pa prolij!!J*

88 Pisci Bosne 1 Hercegovine, Ivan Frano Jukl

Doi u grad i uzeeS od kadije jol-teskeru, pa e

kao u pO Njemake biti siguran; nu> beno (3) veli na

dalje jesu li u kaurskoj kukuruzi rodili?

N ije stvari beg odgovorim ja to je beno,

dobro, jer ako u njih rode kukuruzi, mi neemo imati

para.

A to je istina prava, jer rekoe mi da su graniari g. 1841 za sam kukuruz 7 000 cvanciga preko Zavalja dali. Sept. 21 uputimo se kroz Biha dalje; ovo je grad od turske Hrvatske poglaviti, s velikim zidovima i kulama u ravnici utvren, na Uni, i s koje jedan vodovod (kanal) uinjen je oko cijeloga grada, da on isto kao u otoku ostrvu ostaje; udaljen je od Jajca 24 sata, a toliko i od Banjaluke. Grad je dosta velik i morao je jak biti; ali sad su se zidovi mnogo poruili i opali, a niko ih ne popravlja; mislim zato da bude u jednom redu s drugima u Bosni gradovima. S jedne strane dobar komad zida sruio se, i kamenje je isti put oko grada zaprijeilo, pa niko se ne stara dignuti ga s puta. Ostavivi lijepe bihake ravnine, tunim okom jo jedanput obazrem se na Biha, i nedaleko na Uni gledam Sokolac, na prekrasnom jednom romantinom mjestu, a to je tvrava sad ve zaputena, a pod njom nekoliko turskih kua. Razmiljajui i tunim pogledom mo- trei zaputena oko Une mjesta, doemo u selo ekrklije, i sve navie penjui se velim kiridiji:

Gdje emo konak uhvatiti?

s) Ova je rije samo u Krajini poznata, zato ostali Bonjaci Krajinike benami zovu. Bena upravo znai budala, sme- tenjak, no Krajinici uza svaku gotovo rije povtoravuju je, zato jo j se pravo znaenje u jednom smislu uvijek ne daje.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

; To je 1 meni briga, jer do Sane nema nigdje maarske (a) kue; ako uzmoemo svatiti do Suhae, tamo emo noiti kod moga znanca, premda je Srb, al je poten ovjek.

Sta je to Srb? pitam ja.HM*

To znamenuje rianin.

Zar u vas risane zovu Srbima?

- U naem selu, osim mene i mog druga koji idemo u volove, niko drugi ne zna kao ni ti!

I tu mi ree kako je bio u Sapcu, Ljenici, Loznici itd. Ljudi oko Bihaa hodaju po svoj Bosni i Serbiji zakupljujui volove, koje senjskim trgovcima preprodaju, a ovi opet to im pretee u Trijest opravljaju. Iz Cckr- klija uemo u planinu Kozjak, koju preavi mimoiemo razna sela rianska, i s mrakom u Suhau stignemo, gdje u polurazvaljenom ardaku na samoj komusini noimo i, ne bivi domaina kod kue, veeru sa sutranjim rukom sastavimo. Kad se po Bosni putuje, sa sobom se hrana nosi, jer ni u samim hanovima ne moe se svagda nai jesti; no mi ni lua ni svijee ne imadosmo. U raznim mislima i san me snae; kad i kad hladni vjetar kroz prozore zvidei budi jae me; sutra domain

a) U nahijama bihakoj, staromajdanskoj i prijedorskoj katolici zovu se madarima, a ne po srijedi Bosne kao Sto Kara- novi u svom dodatku k Srpskim spomenicima, Beograd 1840, ne, osnovno kae, jer odmah u nahiji banjalukoj koja s preanjim granii, zovu se okci, Sto ovako treba razumjeti; hristjanl istone crkve po svoj donjoj Bosni zovu katolike okcima, kao imenom a podrugivanje i pogrdu slueim; pa uistinu i jedna i druga strana to ime kao za ruganje dre, jer da bi rianin katoliku u donjoj Bosni Sokac rekao, ili ga tako zovnuo, onaj as bi se pobili! No u nahijama banjalukoj, derventskoj i gradakoj, osobito blie Save, ne samo da okcima :o ime nije pogrdno, nego uprav narodno, i tako se katolici sami meu sobom zovu, to je velika razlika, kako emo drugi put v id je ti

70 Pisci Bosne, i Hercegovine, Ivan Frano Juki

s cicvarom i kiselinom poasti nas, i e rano ostavimo Su- Aacu, seio bega istoga imena, zatim Jasenicu; na brijegu ugledamo razvaline od Beirevia kule.

Beirevi bio je u cijeloj Krajini jedan izmeu prvih kesedija i basa; njega godine 1837 Vedi-paa uhvati, a kulu mu sa zemljom poravni, nie koje nekoliko turskih kua vidi se. Sad uniemo u planinu Benakovac, otprije gnijezdo hajduko, to grobovi putniki i s jedne i s druge strane puta svjedoe. Kazivali su mi ljudi da prije nego je Veid-paa, bivi vezir nad Bosnom, u Krajinu doao, nije putniku slobodno bilo samu putovati od Une do Sane, jer Turci ondanji kako bi jednog ili dvojicu opazili, ne bi im dali ivima proi; i to im je upravo zanat bio, niti su se s drugim poslom zabavljali; sad pak ne smjedui preanjega goniti zanata, prionulo i malo i veliko za radom.

Poslije Benakovca pribliimo se Kamengradu tvravi. Ja sam se pree udio zato se ova tvrava zove Kamengrad, jer i ostale su kamenite! No velika je razlika: druge su kamenom zidane, a ova je, rekao bih, narasla na jednom visokom kamenu. Mala ova tvrava ima jo jednu manju pri strani zdruenu, nie nje kasnije napravljenu. Zapitam kiridiju:

Pripovijeda li se togod o ovome gradu?

Zna ti veli on ljudi svata kazuju, a ko bi sve vjerovao?

Kai, dakle, ono to ti vjeruje? - Na ta on:

Onaj gornji grad, vidi li? Kad su ga Turci od kaurina oteli, snau jednu gospoju, a ova ne htijui svoga potenja i zakona skvrniti, skoi odozgor, a samo tkanica (pojas) to joj se pretrglaf a ona zdrava u svoju vojsku utee, moe li to biti?

Ako je bilo, zato ne bi moglo biti? velim ja.


I uje li ta jo kau, da su odavle kauri jednu bulidu (tursku djevojku) zarobili, koju su Turci blagom, koliko je ona teila, otkupili.

Utom saemo u ravnicu prema potoku Deri, okolo koga ima nekoliko turskih, kua s damijom zabatalje- nom. I sve to ljepe odavde ukazivae nam se ravnine. Brzo doemo do rijeke Blije, koju pregazimo, i do druge povelike opet rijeke stignemo, a to je Zdena.

Blija i Zdena bile su dvije sestre u staro vrijeme tako mi kazivae jedan seljak iz sela Zene ako nisu vile upravo bile, a ono su vjetice; ali ne kao to su danas vjetice, koje nikad o dobru ne misle! Ove su dva brata imale; doe kuga i sve podavi, osim njih etvero* Dva brata, da se ljudsko pleme u ovim stranama ne utrne, htjedoe se sestrama oeniti, no znajui ove da je to zakonom boijim zabranjeno, nisu se na to privoljele- ni pod koji nain, zbog ta ih braa ubiju, i gdje su ukopane, odatle isteknu dvije rijeke, koje ove plodonosne ravnice natapaju, Viei da se ja njegovom kazivanju udim, ree mi dalje: Moj djed i sad kae ljude koje je on poznavao, koji su svake godine o urevu na grob tih sestara ili i tu povazdan praznovali.

Ja moga seljaka nadarim i rastanem se s njim mislei o staroj slavjanskoj mitologiji, kako smo u njoj malo vjeti! Utoliko doemo u Sanski Most, gdje je trebalo Sanu prei, no na nau nesreu isti dan skela se potopila. Kud e sad? Prsta se pred oima ne vidi! U Sanskom Mostu nit imamo znanca, nit ima hana; u takoj smetnji uputie nas u ekia har (4). ekia pleme od znatnih

*) Moguni Turci obiavaju u velikim varoima za putnike siromane, koji ne mogu u hanu platiti, graditi harove, i to ix same zadubine, niti plae na ovom svijetu gledaju; u malim pak varoicama, budui da hana nema, za svakoga su otvoreni harovi.

7a Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

je begova, 1 dok se kapetanska vlast nije ukinula, oni s - kao kapetani u Sanskom Mostu upravljali Stari Usein- Ai-beg eki lijepo nas prieka u svome gradu i drag: mu bijae preko naina uti od. nas geografiju Arabije : Misira, kud je on na abu putovao; pripovijedae narr. da je i u Dalmaciji i Slavoniji bio, to iz njegova .ljudstva i ophoenja lasno u vid jesmo.

Sanski Most jest uboga mala varoica kod utoka Zdene u Sanu, na prekrasnoj ravnici, grad je napola obaljen, r.i vrata nema, a u njemu nekoliko kua. itelji su u varoici sami Turci. Sutradan, zahvalivi Adi-begu ekiu, bivem kapetanu, na njegovom gostoljupstvu, vratimo se niz Sanu preugodnom ravninom, koja se pet sati hoda oc Prijedora protee, i za sat prispijemo na Trn, gdje je preaste godine kapetan staromajdanski most napravit: dao. Preko mosta preavi, uniomo u predjele svakom rudom prebogate; tua malo koje selo da nema po jedan dva majdana, u kom Maari gvoe rastavljaju. Za dva sata stignemo u Sasinu, gdje kod ondanjeg katol. upnika do taj dan ostanemo; a ujutru preko znatne i hrastovinorr. prebogate planine Berege uputimo se, i ostavivi plodn: Timar, Sratinsku i Gomionicu, gdje se ruda gvozdena kopa, prispijemo do ruka na Brombzenjak ili bronzeni majdan, gdje je tursko od mnogo kua selo. Pripovjede mi tu da su prije sto godina u majdanu bronzu rastavljali zbog ega bio je od cara veliki begluk nametnut, da su i same ene u njemu radile. Jedna baba sakrije nou mjesto gdje se ruda kopala, te tako ni danas za nju ne zna se

*

Zbog te babe sve selo bude isjeeno, u koje poslije nasele se Turci.

Ruavsi u Brombzenjak u, put nastavimo preko raznih .plodonosnih brda i dolina. Popnemo se na Brankovac brdo, s koga ugledamo da smo blizu Banjaluke, u koju 5 mrakom doemo. Ovdje kao u roenom mjestu, premda

Putop i s f i istoriskd-etnogralski radovi 73

sam se 10 dana zadravao, nita mi se neobino ne injae to bih u moje putovanje zapisao. Oprostivi se s rodbinom i prijateljima, ostavim Banjaluku i njene lijepe poloaje i proavi Vlaki Brijeg, koji se tako zove to na njemu neto drvene, iznutra prazne rianske zgrade ima, koju BanjaJuani vlakom crkvom nazivaju, doemo na Vrbanjicu, gdje Vrbanju rijeku pregazimo, koju smo isti dan jo triput gazili. Popnemo se u Barkovac planinu, irom rodnu, koju pjevajui preemo i spustimo se u prijatno mjesto elinac, tursko selo kod Vrbanje, gdje se mnogi majdani znatnog baruta nalaze. S elincom ostavimo banjaluku, a s Kotorom varoicom uniemo u jajaku nahiju.

udno se putniku vidi kad spazi da gdje nahija banjaluka svruje, tu i nonja krajinika (rj prestaje! Proavi kroz Kotor i Kotorie, nad kojim se nadviena tvrava zaputena na jednoj kamenitoj visini vidi, doemo rano, preko poznatog vratoloma Oso ja, u Sokoline, gdje kod ondanjega katol. upnika predanivi, 5 okt, preko Vievaca i Vrhovina, gdje na isti nain kao i na Vlakom Brijegu jedna prilina, prazna i otvorena hrastova hrianska crkva ima, nagnem; poslije ovih sela prispijemo u Skender Vakuf, varoicu na lijepom poloenju, u kojoj po veoj asti begovi stoje. Po ruku krenemo se, i naskoro kroz Ugrie i Ugar, znatni brijeg zbog krovitog puta, naremo i jedva poslije dva sata s velikim znojem prodremo. Ispod planine Ugra, preko stijena i hridina,

5) Nonja krajinika sasvim je od nonje drugih Bonjaka razlina, kako kod muke tako 1 kod enske eljadi. Moja namjera nije ovdje nonju opisivati, dosta je samo da napomenem. crvenu od po arina dugaku kapu, koju Krajinik na lijevo rame pre- baci, ovaku kapu i djevojke nose. Kad sam ja u Zagrebu ilirske kape vidio, ostao sam izvan mene mislei na novu modu koju ljudi odbacuju, to je kod bosanskih Krajinika od starine ostalo!


rijeka Ugar tee, gdje kraj mosta i pandurica nahodi se. Tek to se ove muke oprostimo, u drugu napast zapadne- mo, a to je predjel Dobretii (), u koji s mrakom prispijemo i kod katol. upnika prenoimo. Sutra preko polja Vistolja, kraj planine Gostilja, za est sati doemo u Travnik, stolni grad Bosne kraj rijeke Lnue, a na podnoju Vlaia,

Varo pri strani ne ini se prijatna putnikom oku. Ovdje prenoimo i sutradan oko podne nastavimo putovanje proavi kraj nove nizamske kasarne, koju su tada iznova opekom pokrivali. Tu pregazimo Lavu, na kojoj su se nizami prali i umivali; obazrem se, da novu gradnju bolje posmotrim, no odmah poznadoh bosansku grau! Kasarna od jednog kata. Pred njom nikakve strae nema, a i ne treba, jer ispred nje, zbog mnoine pasa, niko sfim ne smije proi, budui koliko je nizama, jo vie pasa imade, svaki bo nizam po dva, po tri psa hrani; teko onom koga ovi gladni snau i okupe! Ostavivi Travnik, uniemo u polje Travanjsko, zelenom travom pokrito, koje naokolo sela kite. Na jedan sat ugledamo i Gladnik pri brijegu, selo katoliko glasovito zbog toga to osim haraa nikom nita od vremena Muhameda II ne plaa. Car ovaj, vraajui se slavodobitan iz Bosne ugleda seoce pod brijegom sjeveru okrenuto, upita za njegovo ime i kad mu kazae da se Gladnik zove, zapita opet ta to znai, i kad mu istolkuju da to ime od gladi dolazi, budui je

Dobretii jest jedan na visini stojei u jajakoj nahiji predjel, tako nazvan od plemenite upanjske obitelji Dobrote* od koje moe se itati opisan je u knjiice Nobilissimae Familiae Comitum Dobretich olim Kegrn Bosniae Opttmis Genealogicus liber A. H. P. Lucae Vladirmrovich. Ancona 1772. Venetiis 1775. Od ove iste fam ilije izlaze blagorodna gospoda u Hrvatskoj Vrag- nyczany u Rijeci (Fijumi), Senju i Karlovcu znatni trgovci l veliki rodoljupci.


mjesto nerodno, car dade selu ferman s kojim ga od sviju poreza radi uspomene svoga prolaska oprosti!

Za dva sata bismo u Vitezu, gdje se Sarajlije god. 1840 s Vedid-paom pobie; tuda kraj ubijenih i u grobu leeih begova, znatnih junaka Durambegovia i Pinje proemo, ostavivi za sobom Vitez i njegove krasne ravnice, za 4 sata prispijemo u Busovau, varoicu na plodnom mjestu, gdje noivi uputimo se u Fojnicu, u koju za 4 sata doemo. I tako, poslije tri mjeseca i vie, sreno svrim moje putovanje 9 okt, g. 1842.

(Cpf>CKO-A&JiMaTKHCKHft Maraanirbtf, 3a#ap 1843, c. 66 77).

PUTOVANJE PO BOSNI GODINE 1843

Znam da se sjeate, kad sam bio u Zagrebu, da sam vam obeao opisati moja putovanja; pak se moe biti i udite, da rije datu dosad nisam odrao? M ili moj Stanko, porad nekojih osobitih uzroka lanjska moja putovanja tiskana su u Magazinu dalmatinskom od ove godine. I budui da se sluilo te sam i ove godine noge opruio od Sane i Save do Une i Vrbasa, zato nastojau i vama togod napomenuti to m i je u oi upadalo, koje sravnivi s onim u Magazinu, moi ete imati pojam od ove krasne a toli zanemarene pokrajine slovinske. V i znate da se ja tolikom krasnorijeju nisam privikao, kao to su hu- moristiki njemaki putnici obikli izlagajui putovanja svoja i da prazne rijei na hartiju meem. Dosta je da vam napomenem da sam iz Fojnice krenuo petog dana onoga mjeseca koji je svakome prijatan, a za putnika najveseliji, kadno djeca obanad radost svoju sa svrnutim svibom, tj. sviralom, uzjavijuju, teak crnicu prevraa, a gora zelenom kiti se odjeom, slavulja na pjevanje nudi, a ovi opet putnika podraaje. To ini da putnik ni ne osjea da ga konj kasom svojim rastresa, dapae sve zaboravlja nezgode od umora uzrokovane.

Kroz razna vona tursko-kranska sela za 4 sata doosmo u Busovau. Malim da ne zaboravih napomenuti

vratolom Supljike i selo pri strani Zivie, gd je lei eh

Ai-M ejn lija u tek iji (samostanu turskom) kod turbeta,

nad nekakvim svecem sagraenom. Pitam ja moga kiriiju, je li vei svetac ovi od onoga na oglavku.


Ba je ta odgovori kiridija on je prvi u svemu memleetu od ehislama proglaen; meuto, ovi je Osmanlija!

Pa ta je 2ato? Jest, ama ovi se s tim ponosi i veli, da je sikiri

vlah, pak ako hoe biti pravi eh, nek najprije doe da ga ja poturim!

Svi Osmanlije dre Bonjake turske za polu-vlahe, i s tim ih napastuju da oni ni jesu pravi ispet sveca Muhameda. Otud dolazi da bosanski poturica voii i vlahu nego OsmanlijI, jer veli: Osmanlija odrekao se je svog vjerozakona i kaurinom postao, uzami njegovu odjeu i uredbe vabske, tj. nizani.

Idui niz upljike opazih na blizu razvaljenu tvravu, po svoj prilici gnijezdo razbojniko. Upitah druga, je li se ta pripovijeda o njoj.

A ko ti zna? veli on. P rije nekoliko godina sputali su se na guvama u nju, da trae blaga, pak su tude nali mnogo meda i voska, dapae i proje nali su.

Busovaa, varoica na drumu araj evsko-travni- kom, lei u plodnoj ravnici na po puta izmeu Fojnice i Travnika. Tu rijeka Kozica okree majdan jedan otskora sagraen. Desno jedan sat daleko vidi se selo Dobraljevo, a nad njim, na visokome hridu, Hum, razvaljena tvrava. Tude sii prije 10 godina traili blago; al su ga veziru iskopali, davi veliku globu, a nali nita ni jesu, osim dva tovara kopalja i drugog oruja. Jo mi i to kazae, da se blizu te tvrave i danas vide vjeala gvozdena o stijeni, i djevojka od kamena izrezana u kipu. Nie toga kopata je ruda jo nedavno, i to gvozdena, koja se sad iznova poela vaditi. L ijevo od Busovae na istu daleinu vidi se druga tvrava, Mevjedgrad, gdje se ne samo medvjei nego i sove legu. Nie ovog podora vide se jo rupe, iz kojih se je onda vadila ruda srebra i zlata.


Ruavi u Busovaci nastavimo put preko lugova zelenih i za dva sata stignemo u Vitez, selo tursko-kransko u mnogo izglenijoj ravnici nego je Busovaa, Mjesto ovo od tri duana, jedne damije i nekoliko kua i hanova spomena vrijedno je od bitke Sarajlija sa Veid-paom (god. 1840, kolovoza 15 16). Tude Sarajlije budu pri- dobiveni, i dva najbolja junaka ostavljena, P in jo i Durambeg, koji na pijanim hatovima nasrnu na kum-baru (topnitvo) vezir ovu, i tako ludo poginu? kako to

*

grobovi i kamen s turskim natpisom svjedoi.Odavle do Travnika, dva sata, sve je polje itom po

kriveno, koje, po srijedi tekui, Lava natapa. Putnika ne samo polje ve i oblinji breuljii u srce diraju. Po njima su sela svakim voem iskiena s obje strane puta, izmeu kojih dvoje ne mogu ostaviti nenapomenjena. Jedno je Mounj, kraj Lave, gdje je imala biti nekakva glasovita naselbina (rimska). Ovdje ne samo da se vide zidine na brijegu ve i dolje nie u ravnici. Teaci orui nahoe razna posua, opeke (cigle), a najvie rimskih novaca (srebrnih, bakrenih i zlatnih), izmeu kojih ja sam do 15 komada vidio. Kazivae, kako je bila Lava prodrla, i v id jela se nekakva magaza. Obno stanu kopati. U njoj u kamenu izrezan sanduk, a kad s njega dignu plou, al lonac poklopljen nau! Ko sretniji, ko li veseliji? Zatrpavi magazu s velikom radou odlete kui, da dijele blago, al kad otvore, sam pepeo! Vrag podmetnuo odmah reknu Bonjaci. Jo i sljedee nadodae da prije dvije godine nekakav od kaurina kupi kalamintu (tako zovu ipku magnetiku), te ju pusti ovdje. ipka gdje stadne, ponu kopati, i nau idolu k ip u veliini djeteta od 5 godina; trup vas od tuca, glava, pako, od zlata, s ramenima o lamu privezana. Kad ja stadoh priupitivati ta su uradili od njega, naalost odgovore mi da su ga

sjekirama r.azlupali i kod kujundije rastalili. esto se dogaa da ovakvih stvari iskopavaju, ali prosti seljak krije kao zmija noge, i tako kad propane, istom onda prouje se.

Drugo je Gladnik, selo kransko od 12 kua. Od njega odavna sam uo pripovijedati: kad je car Mehmed II (g. 1463) prohodi^ zapha za im e njegovo, i kad m u ka

u, da polak sjevernog poloaja ravo rodi, da je siromano i ubogo, pa mu Gladnik od starine ostalo ime, caru se dopae ta etimologija, a htijui i svog doaa ostaviti spomen, otpusti selu ovome sve poreze i dae, do danas da nite ne plaaju osim haraa.

Ravno taj dan doemo u Travnik, varo stranom na brijegu, stranom, pako, na podnoju (podgori) Vlaia kod rijeke Lave. Travnik je stolno mjesto vezira bosanskoga. Tvrava ne samo to je malena i nejaka, ve jo suvie na takvom je mjestu nezgodna, da bi se lasno kamenjem zatrpati mogla. arija dosta je ista, jer je mnogi opiru ervani, esme, tj. vodeni vrutci. Kua prvi boj (kat) je od kamena (tj. magaze), gori, pako, drveno. Tako je vezirov konak sagraen. Da je kua bijela od kamena, ve bi se zvala kula. Najvea kua na jedan tavan odignuta (ne brojei magaze) i od sviju zgrada najljepa jest lani napravljena kasarna, koja kad se sasvim dogotovi do 8.000 moi e zauzeti vojnika. I ona je jedina pokrivena crijepom na nain talijanski. Stan pri zemlji od kamena, gornji, pako, kat od erpia. Prolazei kroz Travnik najvema ti upada u oi pljesnivi Arnaut, a od ovoga malo odliniji nizam, besposlen po ariji tumarajui i po duanima i po tri ure (sata) u trgovca, koji ga otjerat ne smije; a da togod ne ukrade, uvijek mu valja paziti. Nizami itave ergele za sobom vodaju gladnih kerova, a pred kasarnom druge strae i nema. Od pasa jedva da ko mirno proe, a braniti se ne smije.

_______________Putopisi i istorisko-etnografski radovi 79


Oko Travnika sela su veinom kranska. Gradnje po ovim selima bijele se kao labudovi, jer svaka kua, staja ili pojata podzidana je i okreena, Sva su ova sela na lijepu mjestu pod bregovima, varo, pako, na najgor- njem, Travn ik svak vidi da dolazi od trave, kojom je ova okolica prebogato nareena. Meuto, narod pripovijeda ime njegovo od sljedeeg dogaaja: Despot Vuk otnue sestru Derelez-Alije iz Sarajeva. Ovo zauvi, A lija odleti u potjeru za Vukom! Kod Klokota (dva sata k Sarajevu od Busovace) prodre zem lja otetu djevojku rad nevjere Vuku namiljene otkud i danas klokoe, tj, kljua sumporna voda. Kod Kozice obosi konj Vukov, otkud ostane Busovaa, a Vitezu ime ostane porad imena Vukova, gdje poslije 24 sata nadvlada A liju i ak poslije 18 sati otravi konja u mjestu, kome Travnik ostane i do danas ime. Jo mi i to pripovijedae, da je otskora Travnik postao eherom (varoom), a otprije bila je samo kasaba (varoica, trgovite), a to stoji upisano na nekom grobu u selu Brajkovi zvanom. Pismo je ilirska azbuka, i meu ostalim sljedea tiju se slova: Sto i pedeset godina ivih, triput na Jurjev-dan bijelu po ledu prioh, triput na Jurjev-dan novoga kruha jedoh, ne vidih er Zenice ni kasabe Travnika!'

6 svibnja podranimo iz Travnika i posljednje selo nakon dva sata ostavimo, uniavi u same planinske

predjele, preko kojih za 6 sati, preavi Gostitelj i. V ito- lje, doemo na konak u Dobretie, k ondanjem upniku. Dobreti zove se jedna najvia u svoj Bosni moe biti planinska okolica od 150 200 kua kranskih. Ljudi ovdje samim gotovo itom i jedinom marvom ivotare, meu samim omorikama, koje kuu od kue zaklanjaju da putnik ni ne vidi kuda e se svratiti, a po putu dre stoku

u stajama. udnovato je to fra Luka Vladim irovi o

Putopisi i istorisko-etnografski radovi 8 i

ovorne predjelu pie u knjizi Nobilissimae familiae Comitum Dobretich olim Regni Rosniae Optimatis Ge- neologicus liber (Ancona 1772, Venecia 1775). ita se u reenoj knjizi, da je ime dobilo od one obitelji plemenite Dobretia. Nekakvom Dobreti pokloni car okolicu svu na pronju svoje ljubimice, a njegove keri Ljiljane, koju zarobio bjee.

Kod ondanjega upnika prenoivi, rano uputimo se kroz same omorike do rijeke Ugra, koju preavi stupimo uz planinu Ugar i Ugrice. Put ovi lasno se usporedit moe s najgorim u Bosni. M i ga se jedva oslobodimo, prispijevi na ruak u Skender Vakuf, selo gdje imade nekoliko begovskih i ciganskih kua, s jednom damijom drvenom i tri duana. Taj dan preko Vrhovina i Vievica prispijemo na konak u Sokoline, gdje kod upnika prenoivi, spustimo se niz vratolomne oso je. Ove za jedan sat predobivi, izbavimo se iz planinskih predjela, koji nas ak od Travnika pratie. Sad smo u ravnoj upi, plodnome* kotaru, koga Vrbanja natapa. Sela po bregovima, a mjesto od turske varoice u ravni. Na jedan etvrt sata vidi se tvrava zaputena na jednome vratolomu, ispod kog put vodi opominjajui na silnog Hrvoja, koga batina bijae kotar ovaj,' gdje bude pokopan (g. 1415). Pregazivi krivudajuu se Vrbanju, koju taj dan pet puta pregazit imadosmo, primimo se slavne gore Barakovac zvane, bukovinom i rastovinom preobilate, radi ta je pohode nebrojena stada prasadi. Ovdje nam pokazivae klupe i otpoivala Tomi Mihovila, slavnog harambae, od kog Bonjaci pripovijedaju da je on jedini vodio fermanlije etu, a tu milost na sljedei da je dobio nain: ivljae negdje Arap dvoglav, koji je caru bio dodijao. Car mnoge milosti obea onome koji bi ga smaknuo. Niko se ne nae. Najposlije Tomi Mihovil obea smaknuti ga pod ugovo-

I. F. J u k i : P u t o p i s i i I s t o r . - e t n o g r a f . r odo vi

rom, ako mu se dopusti da etuje slobodno. Car obea, dapae i ferman dade Mihovilu, a ovaj pogubi dvoglava Arapa.

P rije nego smo unili u Barakovac, proemo elinac, dva turska sela, gdje se mnoge stupe okreu na Vrbanji, stupe od baruta najglasovitijeg u svoj Bosni. Ovdje se uputismo sa 6 Arnauta. Eto muke (pomislim u sebi)! Sad e biti sto sijaseta! Zato dok uniosmo u goru, opalim ja moga haberdara, pak ga odmah napunim pred njihovim oima, spustivi dva zrna u njega. Nek je sigurno (velim ja), imade ovda uvijek zlih ljudi! Na to i oni potegnu svoje are, opale, a ne sastave. Bijahu zakisle.

Gledaj ti toga rekoe oni kod ovakvih puaka lako bi glavu izgubili.

Dok oni opet puke izvrte, ispale, otaru i opet napune, dotle i do po Barakovca prodrsmo. A ja opet opalim dvije male, pak opet napunim i olovom uvrstim. Potegnu i Arnautb al kog opali, kog ne sastavi. Gledaj toga rugla velim ja s kakvim drutvom putujem. Mog&o bih glavu izgubiti. Da bi mene moja prevarila, ja bih s njome u po Vrbanje.

Vala. hoda, pravo govori! vele oni grohotom smijui se. Utom jedan:

Daj der, bogati, da ti vidim jarak.

Sabur, drue, zna velim ja ta su mudri kazali: ene, konja ni oruja ne daj od sebe!

To ti je komad besjede! odgovore svi.

Tako se s njima bacajui lafe (ale) izaemo iz Barakovca i u ravnicu saemo, gdje se nije bilo bojati, jer ljudi po njivama radijahu. Pitam ih sad, iz kog su mjesta.

Od Janja! Ja:

Kako englediu tamo?

8 2 Pisci Bosne i Hercegovine, I v an Frano Juki

Putopisi i istortsko-etnografskl radovi 83

Arnautski, bugarski i malo bonjaki! ogovorie mi.

Peti put pregazivi Vrbanju za sat doemo u Banjaluku. Varo ova i tvrava dvojinom je vea od Travnika. Lei donji eher veinom u ravni, gornji, pako, obalom Vrbasa, u kog se slijeva Vrbanja. Dok su beglerbezi s Bosnom upravljali bila je Banjaluka njihova stolica. Nad varoi ovom vidi se brijeg Osmina, iz kog mnoga dopiru vrela u varo. Nahode se ovdje toplice u gornjem eheru, a u okolici broji se do 13 toplica na razliitim mjestima. Tvrava na zgodnom je mjestu sagraena, bila endecima i bedemima dobro utvrena, a sad su se ve poeli osipati. Banjaluka lei na vrlo lijepom i plodnom m jestu i ak do Save 8 sati sve je ravno polje. Najglasovitija u cijeloj Bosni jest ovdanja damija, Feredija zvana od beglerbega svoga utemeljitelja. Izvanjski zid njezin nalii na crkvu, a munara na zvonik (toranj). Jo bivir m. I *djetetom uo sam pripovijedati kako su Turci tri neimara, kad su dogotovili damiju, naumili pogubiti, da ne bi jo takvu gdjegod' nainili. Ovo prouvi, neimari naprave sebi krila te tako pobjegnu iz damije, a nijesu mogli pregorjeli bradava, koje, letei, izvrnu se i otsijeku dvojici krila, te tako padnu mrtvi kraj Vrbasa, gdje im se i sada kazuju grobovi; a trei, ponajmudriji, odbacivi u dobar as bradvu, spase se. Predanivi ovdje nastavih put 10 svibnja preko Brankovca, najmivsi si tri oruana momka.

Na ruak prispijemo u Bronzeni Majdan, tursko selo u plodnoj dolini kod Gomionice, na kojoj su jo prijenekoliko godina tukli majdani od mjeda (tua), al sad

*

porad velikog su zuluma zaustavljeni. Odmorivi konjei ruavi, odatle se dignemo preko Sratinske, sela i rijeke,

na kojoj tue nekoliko majdana gvozdenih, koju ostavivi

6*

$1 Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

uniemo u znatnu planinu Beregemicu, iskienu obilatom hrastovinom i bukovinom, te i hajducima svake godine. Nakon tri sata, ostavivi Beregemicu, doemo u Sasinu, selo kransko s nekoliko majdana gvozdenih. Tue kod upnika prenoivi, zorom ostavimo Sasinu i preko lugova, brda i dolina za dva sata siemo u ravnicu koju natapa Sana.

Kod Sanskog Mosta prevezemo se na kerepu (lai). Sanski Most, varoica, imade nekoliko duana i zaputen gradi, pod kojim Zdena utie u Sanu. Za dva sata ili smo ravnicom U2 Zdenu, dok ne stigosmo njezinu-sestru Bliju* Ovu preavi ugledamo Kamengra, tvravu na jednom hridu ukrepljenu s novim gradiem. Ispod nje tee potok, a oko njega nekoliko kua s damijom razvaljenom. Ja ne znam ali je siromatvo ali nemarnost prema zakonu pravi uzrok, da po selima turskim jedva vid jeti damiju novu, ve veinom starcanu, osobito pako sasvim od v je tra obaljenu, gdje na zem lji. gnjij^. 0^-JSm^grada pe- njasmo se po dana sve vie. Doavi^u Luzako Polje stanemo se brinuti o konaku, jer sela nigdje ni od lijeka. Komordiju po stotinu gone hranu u Biha. Oni na polju rastovarivi, pustie konje za travu. Moj konj nije otrav- ljen. Jema valja mu traiti u selu.

Gdje je Japra Bievia? pitamo jednog starca kod vode.

Eto gore preko brijega, pa ete ugledati! odgovori on.

Noga za nogom, itav sat, a od Japre ni traga! Murat, subaa nekog bega banjalukog, ovog dana susrete se s nama. On nosijae svom gospodaru pod Biha brano (proviziun). Po turski okresa nekoliko vjera i postova lai djedu.

Ej, Mura te velim ja pro se psovke! uj da psi laju! Nagnimo tamo!


Kad u dolinu saemo, a eto torovi i kolibe razapete. Evo eara! povie Murat. Dobar vee, vlasil

Gdje je Japra? Vodite nas tamo! Bog s vama Turci! odgovore obani ako ste

proli polag vode, ondje vam je ostao put za Japru!Murat: A vi gledajte konak! Brava neemo, ve

sir i m lijeko odmah da nosite, i - kajmaka neka bude kozjega; vatru loi, vlae!

Tude razjaimo. Mrak se uhvati sasvim, naloe obani vatru. Ja se spustim na kabanicu, a Murat stane, po svom obiaju, kao subaa izdavat se, psovati, prijetiti da e odmah dvije ovce podvaliti ako veera ne bude gotova i nama i konjima. Ode oban donijeti sijena, a drugi pobjee. Pitam ja:

Murate, jesi li ti ikad pod Biha dolazio? N isam, veli on, Pa kad nisi, kako ti smije ovdje zapovijedati? Jeda l i ne zna da je ovdje goli kremen? Ta lani su u istoj Japri 6 Arnauta pobili, nisu ovo tvoji kmeti. M i moemo ptoginuti noas, i to s tebe. Podignue cijelo selo, pa kud emo mi? Ovom vlahu nema zakona. Znaj dobro, Murate!

Sat i vie proe, a ni obana ni sijena! Eto, Murate! opet u ja nije li nam bolje

bilo utiti. M ogli su nam barem vatru poticati, a sad iz mraka mogu nam konje pokrasti.

Ja i ne svrih, u se glas; O Turci, o Turci, evo vam na brijegu sijeno! Ja ne smijem tamo doi: v i ste moga obana zatjerali i ovce iz tora pustili. Takvih zulumara ovi vila jet n ije nikad zapamtio. Prekjuer prolo je etiri hiljade askera, pa takvog nam zuluma nikakav ne uini. Vidiemo se sutra pred vezirom, je li on to dopustio, itd.

Nuto, iftire, ako zna za Boga veli Murat nuto raca, ali ti je bijesan! Ne ostade ni post ni vjera, sve skresa Murat, A1 ko e se sad nai da ode po sijeno?

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

Boji se svak zasjede. Najposlije moja dva momka odoe pa onesoe.

Tu no, oko vatre okreui se, malo i zaspah; toliko sam se puta obazrio da nije ukraden konj. Kad se ja pro- budih, vatra se ugasila, a po meni obijelio mraz, a to 13 svibnja. Odmah se opremismo, te kroz polja i livade na ruak doemo u Jasenicu, tursko selo, nad kojim se vide zidine od kule Beirevia, koju Vedid-paa god. 1837 obori. Taj dan, proavi kulu i selo Radi, spustimo se niz planinu Risovac u polje zeleno, koga rijeka Una natapa. Nasred ove eto ti Biha grad gdje se bjeljuka u otoku! Kroz ar iju jedva se provukoh od mnotva A r- nauta i nizama, koji se, za uzbit Krajinike, bie tude sakupili. Jedan sat od graa lei Vedro Polje. Tamo odoh k upniku kat. na konak. Sutradan iao sam na veliko groblje. Tude se je vojska bila utaborila (4 5 hiljada momaka). Na kapiji vezir ovoj brzo opremivi poslove, sutradan odmah krenem se natrag istim putem. A l da togod kaem i od Bia grada. Grad taj ve se poeo osipati, i jedna strana zida od austrijanske strane oborila se sasvim. Lei grad ovi u ravnici s ove, tj- hrvatske Une, koga opasuje jedna otoka od nje kasnije napravljena; i ova opet nie grada sjedinjuje se s glavnom Unom. Kako grad tako i predgrae u plemenitoj su ravnici, prekrasno razloena. Biha otstoji od austrijanskog koruna Zavalja p6 sata; od Banjaluke 24. a toliko i od Jajca. Grad taj je ste glavno i najvee mjesto u turskoj Hrvatskoj. Kako kazuje Farlati (tomo 1, pag. 481) sagradio ga Bela IV ; narod, pako, pripovijeda da su Senj, Karlovac i Biha sagradile tri sestre. Od Kamengrada do Bia predjelje je planinsko, i budui da tu nema krana, zato je mene malo ko ili uprav niko mogao poznati: ta sam i odaklen sam. A kazat se nisam smio^ jer bi gomilama k meni bili nagrnuli hriani, da im zapise dajem.

Putopisi 1 istorisko-etnografski radovi 87

Zapis u Bosni slui na mjesto svakakve ljekarije. Sto god koga zaboljelo, a on leti odmah k sveteniku da mu zapie i moi dade. Da sam se htio pokazivati ta sam ja, i za dva dana ne bi me pustili izmeu sebe. A li nije meni bilo do praznovjerja njihovog. A1 opet druge muke! Ko nepoznanu za novce ite, kau da nemaju ni zalogaj kruha.

Vrativi se, dakle, mi iz Bia, odredimo na konak u Japru. Sad zademo u selo od kue do kue pitajui moe li se gdje noiti, samo da nam je za konje sijena i jema, to emo platiti, a drugo imamo sa sobom. Petnaest kua proli smo, svagdje kau: Nema! Vojska pojela sve to je bilo! A jdete proti Majkiu! Tude moi ete noiti.

Pod sami mrak doosmo kroz ovu dolinu pred popovu kuu i pitamo, bi li nam za pare dali ovdje prenoiti. Stana nema nigdje! Popa ne bijae kod kue. Izae mu brat i nevjesta popadija. Da te Bog sauva sluati ta ti ova pljesniva snaha prosu na nas psovki. N i talijanski matrozi (mornari) ne bi znali protiv buri vie psovati,

enska glavo velim ja pritedi se tvoje mladosti! Ako sam te upitao ima li, niti sam opsovao, nit oteo. K ini mi se s oiju dok zla nisi vidjela. . . Dajte mi konja da idem!

Uhvati popov brat za konja i ne da, Nemoj, agat veli meni jo niko ispred nae kue nije otiao ne noivi.

A li silom! priuzmem ja a ja toga neu!Mi to govorimo, a iz kue 10 Turaka izae, te na

me zagrme da ova kua ne moe stajati uvijek sama doekujui goste.

Bre, aj siktur! zaviem ja ne moe take kokoare, koji badavd hodaju od kue do kue; a ovako moi e uvijek, jer ja se na put nisam spremio prazne kese!

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Jukir

Na to Turci ut! Ter se jedan po jedan uvukce _ kuu. Momci raspravie konja, a mene odvedoe u p : : : _ eliju, gdje on liturgiju sveta. To ti je jedna drver.s zz~b- da, koja imade iznutra pe, jedan krevet obataljer. ; = polica i troje knjige i nekoliko aavih ikona r.z : - ~ l ; i jer poda nema. Prostre slamu i vatru naloie. :k ;* raspremih, uto mi donesoe veeru: vruu pog=:_ : - cvaru i mlijeko. Ja iz bisaga izvadih moju hranu : vina, te stanem veerati. I tad upazie, da nijesarr. 7_: . Sapii onda kuani koji su se nad sovru navisil begenie nae veere! A ne znaju da se meni i r_= n : . grsti gledajui mladu popadiju kako je ista. (Ov: ista popadija to su joj lani Arnauti ubili mua. al :n nju, manje bi bilo tete.) Velim druini: Nita r e m z.~ nego jezinasta ena! Ona oborila od stida oi. - konak, rano se odijelimo iz Japre Bievia. te r ..r -T -c zdravo osmi dan opet u Fojnicu.

II

N i pun mjesec ne proe, a mene opet 18 u p .v i . - premise iz Fojnice, ter tim istim putem doem : B^u i- luke. Odavde sad skrenem u Ivanjsku. Tue kod i * . prenoivi, uputim se preko sela Simii, Mii je i T _ r . a za 6 sati prispijem u Gradiku bosansku. Kolik: r opisivao ljepotu ovog mjesta, sve e ljepe ostati. ijedna preplemenita, a posred pruila se uma Savski 1 - l. od Save ime nosei. Jedna gora od 6 sati rairila se udaljinu, u kojoj rijetko je vidjeti drugo drvo ve hrast u nebo grane irei. Kroz njega prolaze rv:-r= sam sve od alosti plakati gledajui kako je malo i ve lik i Ustalo da ga utamani. Jedni duge na hiljade sijeku r_ r za lae i brodove, trei za vatru, prodavajui preko Bure

Putopisi i istorisko^ etnografski radovi S9

u Slavoniju, obani, kojim niko ne zabranjuje, od besposlice posijeku najvei hrast, drugoga nasijeku pa se osui. Najvie, pako, naselilo se u tom lugu nekoliko kua, pa pali hrastove i cijelu umu da moe orati i sijati. ak iz Francuske i Engleske trgovci ovdje za brodove sijeku hrastove koje oni izaberu, al bojati se da nee zadugo! Lani mi je Ai-beg eki kazivao da se je u Aleksan- driji nalafio (naalio) na brodu koji je bio usjeen u Savskom Lugu, Ne mogu nikako razaznati zato Prekosavci Gradiku bosansku zovu Brebirom. Za to ime ovdje niko ne zna, ve je svaki uvijek Gradikom epa. Varo ova ima na obali Save neto i grada i dosta prilinu trgovinu na skeli. O Banjaluke, kud spada, 8 sati je udaljena.

Predanivi ovdje, natrag se vratim u Ivanjsku. P re djel je ovo (od 150 kr, a 50 hri. kua) jedno je od najznamenitijih. Kue pri brijegu od svaklen vonjacima opkoljene, osobito ljivom kao gorom. Vie ispod kua vinogradi. Po srijedi tee nekoliko potoka. P ri brijegu vidi se poor Ivangrad, a unaokolo gore hrastove koje obilaze nebrojena krda (reda) krmadije. Po ovim gorama ima itave ete Kranjaca te pale pepeo. Kazao mi je moj prijatelj Miko Slezinger, ifut iz Carnika koji tuda rakiju prodaje, da je on lani u Gradikoj platio veziru 600 for. sr-, a ove godine 4.000 for. sr., za monopol kupovati ike u 12 kailuka. Jo vie plaa se za pijavice, a najvie za duge i pepeo. To mostranac iz Bosne iznosi, a opina ne dobiva ni pare prebijene. Ovo sam samo

otprilike naveo da vidite, gospodine, zato je ovdje toliko siromatvo pri zem lji toli plodnoj i svakim darom od prirode nadarenoj. Za etiri sata sve ravnicom doosmo u

Kozarac, u varoicu u plemenitom mjestu sa zaputenom napolak tvravom. Nita ovjeku ne ini se zaunije nego vid jeti tako siromane i napolak opale kuerine


a okolo neizmjerne vrtove, i bae, i njive itd. A1 je upravo siromatvo, al je nevaljalstvo?!

Ovdje prenoivi za dva sata stignemo u slavni P rijedor, varo na plemenitoj ravnici kod Sane. Imade i neto slabe tvrave. Varo ova poradi trgovine svaki dan raste. Odavde po Sani na malim brodovima gone gvoe u Biograd, a odande sol vlaku natrag- Brodovi ovi mogu podnijeti 50 2000 tovara gvoa, kako je voda golema. U Prijedoru noivi sutradan prevezemo se preko Sane. Za jedan sat stigosmo u Ljubiju, varoicu od 80 kua i' nekoliko majdana gvozdenih; a na ruak u Volar, gdje taj dan ostanemo kod ondanjega upnika. 3 srpnja ostavimo Volar i njegove hrastove gore. Spustivi se niz Sataru rijeku i proavi nekoliko sela, koje svako po neko- koliko majdana ima, do ruka doemo u Stari Majdan, varo meu dva brijega, kroz koju tee Satara rijeka okreui nekoliko majdana. Mjesto ovo ima slabe tvrave. Sva nahija staromajdanska i od strane prijedorska i treinom banjaluka jesu brdovite i krovite. Brda ova, osim dragog kamenja, daju svake vrste rudu. Na mnogo m jesta (osobito u nahiji staromaj danskoj) vidjeti je rupe i po- dore gdje se je prije 400 godina talila i plavila ruda, a sad se samo gvoe opravlja; i ovo je najbolje gvoe za cijelu Bosnu. Ljudi koji gvoe ovo opravljaju, sami su seljaci, i to krani, madari zvani (u staromajdanskoj nahiji u 15, a prijeorskoj u 9, a u banjalukoj u 3 -sela).

Oko podne ostavimo Stari Majdan te doemo u Bardare, gdje su prije bile same movare i bare, sad pak selo, 2 majdana i kula Dervi-bega (prije kapetana, a sad mu- selima staromajanskog). N ie Bardara preemo na Trnavi Sanu preko novog mosta. Odavle opet vidjesmo ravnice sanske, Sanski Most i Kamengrad. Taj dan eto nas opet u Sasini. Tude kod upnika predanivi sutra rano kre


nemo preko hladovite Beregemice, a za tri sata eto nas pred kaluerskim samostanom Gomionica nazvanome.

Selo ovo na podgorju Beregemice stranom je kransko a stranom hriansko. Ovih posljednjih je samostan. Tu tee rijeka Gomionica okreui nekoliko majdana. Ja sam prvi put hodajui po Bosni svratio se hrianskome popu u Japru, i tude sam od popadije zlostavljen (Bonjak kae: ograiso). Odijelivi se iz Japre na dva sata proao sam kraj Lipnika. Tude su mi kazivali da ima hrianski samostan. Ja sam se htio svratiti, nu razabrah da nije samostan, nego drvena samo crkva i kua u kojoj tri popa stanuju. Neu vie popu na konak i na ruak! Zato i mimoioh Lipnik. Kalueri su prosvijetljeniji, zato ja, da opet ne ograiem, k njima se svratih. Sluba prihvati konja, a iguman stade se samnom ljubiti. Iznesoe na travu ilim i jastuk. Tude me posadi. Donese iguman kavu i rakiju. A l meni sve neto fali. Htio bih togod razaznati. Zato pomem pitati igumana ta se pripovijeda, od koga i kad je sagraen samostan i crkva; imaju li starih kakovih rukopisa, o tome i drugom kojeem pisanih. A l se naskoro zastidjeh kad opazih da mene iguman ne razumije. On samo odgovara da su mu majstore otjerali u Banjaluku, a da je poeo pokrivati crkvu. Sto ja oima gledam? Na moju pravdu, ovo je Grk (pomislim u sebi); al brzo doznah da ga glava boli. Jednog opazih gdje puei s bensilajom pod pukama ee se oko crkve.

Gospodine, je li ono pop?

Oprostite veli iguman ako je i metnuo ruke na stranjicu, ovo je selo, ono je kaluer!

Jedina brada od dva prsta izdaje ga za svetenika. Pet kaluera obitava u ovom samostanu, na samostan nikakove prilike ne imajuem. N i s jednim ne mogoh imati priliku sastati se i razgovarati. Svi se okreu od


mene, da me ne vide, a igumana zaboljela glava; ter tako- proe u dim sve moje ufanje pronai togod vanoga.

Crkva imade oblik gotiki. Dosta je pomalena, ali tvrdo sagraena. Unutra ima nekoliko knjiga crkvenih, u Mlecima i Rusiji tiskanih; nu ve su i-na polak razdrte. Jedan psaltir sav u rasolu ukvaen kanda su kupus njime pokrivali. Osim toga, naoh izmeu njih troje tiskane u RUsiji god. 1824. Drugo nita znamenitog. Najpotlam kazae mi da je crkvu ovu sagradila nekoja turska carica. Ime njezino kazati mi ne znadoe.

Tude ruavi nastavimo put preko raznih hrianskih predjela i mjesta planinskih, imenito preko Sitnice. U planini zamrknemo, te rano 7 srpnja ujutro doemo u Varcar Vakuf, varo na brdovitom mjestu otsvaklen opkoljenu planinama. Tude taj dan ostanem pri upniku katolikom, pa sutradan, podranivi, stignemo za dva sata u Jezero ili ul-hisar, varo kod Plive u ravnici. Odavle ide se kraj Plive, koja se je na nain jezera razlila unaokolo po polju golemome i dugome do sat i po. Prijatno je tuda vidjeti kako mali amci plove kao po moru talijanske barke gondole. I divlje patke bijahu poklopile obale od jezera. Ovdje mi pripovijedae da je neki Sarajlija htio sve polje posuiti svojim trokom (a to bi lasno uinio probivi stijene kud bi P liva oticala); pak mu nijesu dopustili ondanji itelji, premda je mala bila pogodba, tj. da za tri godine sam on smije polje posijati. Na moje pitanje zato nisu dopustili, odgovorie mi da sad mnogo veu korist vade, plavei drva i ribu hvatajui, neg bi sijui mogli vaditi. Tu se nahodi dosta svake vrste ribe, osobito mrene u izobilju.

Odavle sve kraj Plive za 2 sata na ruak prispijemo u Jajce, grad najglavniji u dogodovtini bosanskoj, negda prijestolno mjesto a i danas je najtvre i najsposobnije


za boj. Grad ovi sagraen je usred planine na jednom breuljku, imajuem priliku jajeta. Kau da ga je sagradio nekoji Neapolitanac rodom iz Lukula, zato Jajce kod mnogih pisaca dolazi pod imenom A rx Lucculiana. Grad ovi pod kojim P liva s velikom bukom udara u Vrbas inei krasni slap (vodopad), uzet bi na prevaru od Me- hmeda II (god. 1463). Nu iste godine ga Matija Korvin preuze opet, i premda su mnogo puta Turci natjeravali se da ga otmu, ipak do poslije bitke mohake (god. 1527) ne mogoe ga prije oteti. Grad ovi, i sve to bi toliko puta paljen i robljen, ipak jo i danas kako tako meu prvim zauzima mjesto. U gradu (u uem smislu) sami su Turci; nu u predgraima imae i krana dosta s kuom upni- kom. Damije koje se god vide (a jesu od kamena), samo su imenom damije a graom upravo crkve izvedene po ukusu gotikom, kao i most kameni. To nek bude sada dosta govoreno o Jajcu, iz koga sutradan 9 srpnja krenemo i, preko planina Krezluka i Karaule, za 9 sati dospijemo u Travnik, a odavle po drugi put zdravo, premda s umorom, u Fojnicu. I eto vam svrha putovanja moga u mjesecima svibnju, lipnju i srpnju god, 1843!

Obadva ova moja puta, budui da su bila slubena*5-

(in officiosis), ubrzo je valjalo opravit, zato meu prostim narodom nijesam imao prilike baviti se, njihove obiajei navade pamtiti, kao to bi se u uenome putovanju

*imalo initi, ve hodajui od upe do upe samo sam ono pobiljeio koje mimogre opazih, a to su vam gotovo puka prazna imena. Zato ete mi, gospodine, oprostiti, ako vam se preko ufanja vie neslana, nemasna i bezsona uine nego ste moe biti mogli i pomisliti. Nu kakva bila da bila, a barem iole zainjena budu, evo vam i nekoliko primjedbi!

U nahijama fojnikoj, travanjskoj i jajakoj, to se tie nonje i razrijeja, sve je jednako. Nu preavi kod


Banjaluke Vrbas, nonja je ve sasvim drukija, a stranom 1 razrijeje. U upi banjalukoj seljaci sebe nazivaju okcima. Odjea njihova osobite je razlike s odjeom ostalih Bonjaka: gae na nalik pantalonama, tj. bez tura; ob zimu kratke i uske akire puke hrvatske, koje prolaze po svijetu (Europi) pod imenom madarskih. Po koulji, koja je uska, rukavi ispleteni i mnogim iskieni kiticama (po 40 na jednome): kite od bijelog pamuka. Ovratnica na isti nain ispletena i kiticama nareena, koje se preko ramena prebace. Zoburi crvenom ohom na male reze iskien, uokolo s pulama od kositera, a ponajvie iarani modrom i crvenom vunom. Zobun ovaj pripasan je s malom pukom okovanicom, koju nikad ne vadi. Pod njom ore, kost, kopa, dapae mnogi i spava. Ob zimu pokriva ga do koljena haljina od sukna obojena u crno. Kapa u njih najvee je udo. Ona je od najtanje crvene ohe ( l). Kape ove prave terzije (krojai) banjaluki po duljini od tri vrste; najdue su od lakta (rifa), srednja od po, a najkrae od etvrt lakta. Kapu tu oni na rame prebace, zato ih ostali zovu Bonjaci krivokapama, a sami ju krste hrvatka. Pitajui ih, ta to znamenuje i odakle to dolazi ime, ne znadoe mi kazati, a od Hrvata ne znaju nit imena. Hrvatka (odgovorie mi) zove se kapa tako kao i zobun, fes. I takvo je, kazae, ostalo ime od starine. Tako se nose krani i, s malom razlikom, i hriani. A l en- skadija hrianska nose se od prilike kao senjske Bunjevke ili dalm. Morlakinje! Cure kranske do 12 godina briju se i nose perin. Poslije, pako, ostave kosu, al ne bace hrvatke od p6 arina (lakta) dok se ne udadu. Udate oma ta ju glavu i vrat udnovato navezanom iridom, i opet jedan komad puste po ramenu, a drugi na glavi stoji kao u pijetla iver (greben). Ova irida isp rep inja se

:) Sto Hrvat zove suknom, zovu Bonjaci ohom. A opet je Bonjakom sukno ono, to se zove u Hrvata oha.


s glavatim iglama. Iz glave opet po pet visi sindiria, a od ovih velike pare carevice. To je sve od srebra, i tako jedna igla vrijed i vie od dvadesetaka (cvancika). Po prsima padaju im erdani srebreni. erdane i d jevojke nose ne samo po prsima ve i u pletenici. A na kapi trepeu priiveni dvadesetaci. enske koulje, zobuni i ha- ie tk e ispletene su i divno iarane samom crvenom ohom i raznom obojenom vunicom, a kitice same bi mogle Argu- sove oi prebrojiti. Opregaa od razne boje od vune opletena, jedna sprijeda a u mnogih straga, na poprijeku pre vijena.

U nahiji staromaj danskoj i prijedorskoj Bonjaci zapadnog obreda zovu sami sebe krani, a drugi nazivaju ih m adari*). N jihova nonja jednaka *je sa okac- kom, tj. s kranskom u nahiji banjalukoj. U nahiji bihakoj krane po isti nain zovu m adari. N jihova je nonja na polak turska, kao to i drugih krana po srijedi Bosne, nu s tom razlikom da ovdje ene nose muke gae i kudname usred ljeta. U nahiji, dakle, banjalukoj okci nazivaju se krani, a u bihakoj, sta-

*) Dodue udnovate stvari to se u Bosni jedna strana naroda zove Madari. G. Juki kae da ti ljudi danas ovdje ive kopajui i talei rudu. Ne bi li se iz dogodovtine moglo dokazati otkud im to ime? Znamo da je vrijem e jedno (a to za kralja MatiaSa Korv ina ) Bosna spadala pod krunu ugarsku, a due v re mena bila zdruena s tom kraljevinom. N ije ii moe biti u ono doba sa sjeverne koje gradomee ugarske doselilo se u Bosnu Slovaka da kopaju rudu, na kojoj je Bosna jo danas vrlo bogata? Ne bi li se to moe biti i danas moglo poznati po obiaju tih toboe Madara 1 po rijeima gdjekojim , a osobito po udaranju glasa? Da Madari ov i nijesu od starine porijeklom Madari, ve Slavjani, o tom (sudimo) nee niko dvojiti; ve im se ime to onako nametlo s nehajstva, zato onda nazivajue ljude nije niko gledao na k rv i porijeklo, nego samo na krajinu iz koje se ko doselio. T kako ih prozvae onda, tako im ostalo ime i do danas. Paska urednika


romajdanskoj a i prijedorskoj (a u ovih samo triju)

Documents

Ivan Frano Jukić: Putopisi i Istorisko-etnografski radovi