Ivan Lovrenovic Putovanje Ivana Frane Jukica.pdf

2 Ivan Lovrenović

BIBLIOTEKA OSVJETLJENJA

Knjiga 2

Glavni i odgovorni urednik Nikola Vukoli}

Recenzenti

Likovni urednik Vuk Dobrnja

Putovanje Ivana Frane Jukića 3

IVAN LOVRENOVI]

PUTOVANJE IVANA FRANE

JUKI]A

ZADU@BINA PETAR KOÎ] Banja Luka - Beograd

2005.

4 Ivan Lovrenović


SADR@AJ

NA KRAJU PUTA Be~, 20. svibnja 1857................... 7

U DUBROVNIKU 1840. .............................................. 13

U FOJNICI I U KISELJAKU, U HANU, 1844. ...... 21

U VARCARU 1850. ....................................................... 31

... 1851, JO[ U VARCARU.......................................... 57

U SARAJEVU 1852, haps............................................ 71

SUSRET NA SAVI 1855. ............................................. 77

PRIJE KRAJA, \AKOVO 1857. ............................... 101

EPILOG 20. svibnja 1857. Be~............................... 107

RJE^NIK I TUMA^................................................... 109

UZ OVO IZDANJE..................................................... 123

6 Ivan Lovrenović


NA KRAJU PUTA Be~, 20. svibnja 1857.

— SMRT je meni sjedala za vrat ne jedanput,

obikao sam ja nju za ovo svoga vijeka, ne morate vi mene {tediti! Ali, kaìte mi, da znam! Pa — ili pod ledinu, ili haljine na se, pa na put!

— Smirite se, vi ste bolesnik, rekonvalescent, va{im nemirom jo{ }ete vi{e komplicirati svoje sta-nje! Saznat }ete kad bude vrijeme.

— Ali ja nemam vremena! Vrijeme… To je… Vrijeme!… Cijeli ìvot ja samo ~upam i otimam vri-jeme. Ja ne mogu ~ekati! Ono {to jo{ moram ura-diti, {to je zapo~eto, {to leì nedovr{eno, to ne mo-è ~ekati! Mi ve} predugo ~ekamo. Bosna ve} ~eti-ri stotine godina i ne radi ni{ta drugo nego ~eka!

— Ali, u pitanju je va{e zdravlje! Opet vi s tom svojom Bosnom! Jo{ ne znamo ni je li operacija… ho}u re}i, ne znamo kako brzo }ete se oporavljati nakon operacije, a vi jedno te jedno: Bosna, ne-dovr{eni poslovi, rukopisi! Uostalom, {to je to, ta va{a Bosna? Tamo dolje, turska jama, klanac, mrak, slijepo crijevo! Za {to tro{iti snagu, um, ubijati se, a promijeniti ne}ete ni{ta! Ne, ne, to meni nije jasno!

— Lezite, zaboga, mirno! Sestro, pomozite mi! Smirite se, lu|a~e, ta vi ste operirani! Vi }ete se upropastiti!

8 Ivan Lovrenović

— Upropa{ten sam ja i previ{e, znam ja to! I va{a operacija, zaustili ste pa prekinuli, tko zna kakva je… Ali o Bosni!? Ma, kome ja to? [to vi znate o Bosni? Vi, be~ka gospoda! Jest, rupa, turski mrak! Ali, ona je meni, gospodine, tisu}u puta mrkliji mrak i dublja jama nego vama, i to vam je obja{njenje! Vas se taj mrak ne ti~e, ali to je moj mrak, mene taj mrak boli, ja sam sam taj mrak! Ali i svije}a sam ja…

— Sestro, pokrijte bolesnika! Lijekovi — kako je propisano - svaka dva sata! I, zatvorite taj prozor! Ja }u do}i ujutro! Dovi|enja!

— …Svije}a… Gori… Mora goriti… Mora… Mrak… debeli, gusti mrak… Stotinu svije}a, tisu}u… Poàr, plamen… Gori!…

Na vrelom logu, oznojena ~ela i usijanih mo`dana, dok mu je èstok nemir potresao dija-fragmu, leào je i je~ao izmu~eno redovnik i izgnanik Redodràve bosanske, Ivan Frano Juki}. Sestra — jedno od one tihe i predane bolni~ke ~eljadi — poslovala je oko njega spretno i energi~no, a, opet, i nekako nje`no i samilosno, te se je smirivao, brè i lak{e nego obi~no. Iscrpljeno ìvotom, bole{}u i sad operacijom, tijelo nije moglo dalje.

Nastupio je varljivi trenutak unutra{nje bistrine i pribranosti, prije nego {to }e kona~na agonija zau-vijek ukrotiti i ovaj uspaljeni duh i ovo tijelo, {to se je smirilo na postelji, i samo ga jo{ na ~as podilaze kratki drhtaji.

»[TO ova svjetska ~eljad mogu znati o nama?

Da nas treba vezati, ukrotiti!… Bukagijama i pran-


gama vezati i tijelo i razum, to! Ako trebamo ne{to znati, to je zato da moèmo pogoditi njihove èlje, i ispuniti ih. A ako mislimo onako kako bismo mor-ali misliti, onda smo buntovnici, heretici, otpadnici, onda nas treba u lance, u tamnice, u surgunluk!

Druk~ije, kako bi moglo biti da siroma{ni bosanski fratar bude kuga i strah? Da ga se tri ca-revine boje, i jedva ~ekaju da krepa, pa da du{om dahnu, kao od bijesna psa!

Pa i moji, {to mogu drugo? Prepadnuti, kratka uma, zavu~eni u se, u strahu za sirotinjski zalogaj i tanak bir, {to }e re}i nego: Pregoni Juki}! Usijana glava! Uvijek je pregonio! Nije vrijeme za ono {to on ho}e. A oni zlobni i glupi: Htio je Juki} obru~ na dunjaluk… Nadbijati se s carem i sultanom… Ni papu ne ostaviti s mirom!

A {to je to Juki} htio? Da, {to sam ja to zapravo htio, i jo{ ju~er se varao da }u mo}i i nastaviti, a sad, evo, vidim da je do{ao kraj, i da se od Juki}a vi{e nitko ne}e morati bojati! Da se i moj narod mogne u narode brojati! Eto, to! Ali sam se i prevario! Mislio sam da je to lako, da to ne mogu ni Bog ni ~ovjek osporiti, ali vidim: Bog je visoko i ne bdije ba{ na sva~ijem ramenu njegov dobri an|eo, kako me je to, jo{ djetetom, u~io do-bri moj fra Frano u Banjoj Luci; a ljudi su mrzo-voljni, slijepi, lijeni i mozgom i tijelom, i njihov Bog je vlast i sablja. A pokornu glavu, zna se, sablja ne sije~e.

…Strossmayer, najve}a na{a glava, najumniji medu Ju`nim Slavenima… Moj dobro~initelj, spasitelj, moj drugi otac!… [to ono kaza ju~er:

10 Ivan Lovrenović

Morat }e se druk~ije, Ivane! Ti sad gledaj pa nam ozdravi, a kad se vrati{, govorit }emo… Bio si na-gal, neprora~unat… [to se tu moè druk~ije? I {to se tu ima ra~unati? Ljudi… Rada… Pisati, okupljati ljude… Svoj na svome!… Be~u i Stambolu desete zveke klepetalo, to smo mi njima!”

Duga~ko, mr{avo tijelo po~elo se opet èstoko trgati i lomiti. Ruke su se zgr~ile oko ~ar{afa na pokriva~u, a glava se pridizala i padala natrag na jastuk, te{ka i onemo}ala. Prisko~ila je sestra i mrm-ljaju}i neke tople i utje{ne rije~i pritiskala vrelo ~elo svojim suhim, tankim dlanom, popravljala zgu`vanu krevetninu. Prinijela je osu{enim bolesnikovim ustima ~a{u smla~ene vode. Otpio je malo, a sestra mu je po~ela znala~kim, ~vrstim pokretima masirati sljepo-o~nice u kojima je bilo udaralo kao ludo. O~i su mu se prikovale uz njezino lice i — kao da ju je pre-poznao, kao da joj je htio ne{to re}i…

— OVAKO me je majka… Majka… Otkad ni-

sam!?… Zaboravio!?… Zar se i to moè?… Nisam, nisam zaboravio… @ivot… vrijeme… hitnja… Oh, Boè, majka… ..........................................................................................................................................

— Ne}emo se utopiti, Jakove! Evo, jo{ malo, tamo je Gradi{ka, a onda smo na svome. Samo da obigramo narod! Topovi }e nas ~ekati. ..........................................................................................................................................

— [to kaète, bo`jaci? Ludo gubiti glavu? Pa neka, nije ni glava najskuplja!


..............................................................................................

............................................ — Ukloniti nas!? Da ne bunimo narod!? Da

vama bude bolje, ha! Nas bilo ne bilo, ovo }e biti! .......................................................................................................................................... Ustra{ena ali i sviknuta na agonije, sestra je nas-tavljala milovati Juki}evo ~elo, a u njemu su se lomili i prelamali, rasuti i potrgani, trenuci i slike iz djetinjstva i mladosti, slike koje mu odavno nisu izlazile na o~i, a sad, u predsmrtnom hropcu, hrupile su tako iznenada i takvom silinom i ìvo{}u, te ne samo da ih nije mogao odagnati nego ni razlu~iti jednu od druge. ..........................................................................................................................................

— Pregaziti, da, Jakove! U ~amcu bi nas brzo skleptali! Ima broda, ne boj se, kazao mi je onaj svinjar! ................................................................................................................................

— Vi ste, mlada bra}o, usijane glave! Kao i taj iz Vesprima, {to vam je topove obe}ao! Ili je lopov! .......................................................................................................................................... Sve vi{e i vi{e poludjele slike, odlomci razgovora, sli-jegali su se i vra}ali na mladi}ko vrijeme, bijeg iz {kole i Vesprima, ludi naum da se digne buna, na prve sukobe i sudare, na prvo progonstvo. Zapo-~injala je, usko{marena i bolna, rekapitulacija onoga {to se naziva ìvotnim putem; iskrsavali u jarkim bo-jama, kao igla u mozak boli i zabijali se trenuci u

12 Ivan Lovrenović

kojima je ovaj ìvot bio stavljan na ku{nje, poraà-van, gaèn i potvr|ivan. I u realnom Juki}evom ì-votu svi lomovi i pobjede (uostalom, vrlo rijetke) sti-zali su, sve do ove zadnje postaje svibnja 1857. u be~koj bolnici, takvom furioznom brzinom, da nisu ostavljali ni najmanji djeli} vremena za sabiranje i bilansiranje, te se sada sve zgusnulo u jedan jedini trenutak, u jedan krvavo-bolni, nestvarno obasjan ugru{ak slika i situacija, koji je preblizu svemu {to se za petnaestak godina zbilo i odigralo da bi se mogao nazvati uspomenama, a tako bolesno i o~ajno gust i uzvitlan, da bi mogao biti smirena pri~a i povezan slijed doga|aja. Agonija je bila neljudski uzburkana. Na momente ti-jelo bi se smirivalo, ali za~as bi se opet po~elo gr~iti i trgati, glava je tukla po jastuku, o~i se otvarale i zatvarale, krvave i uàgrene, a ruke razbacivale i ~upale krevetninu i posezale za zavojima oko trbuha. Sestra je imala pune ruke posla, i znaju}i dobro da bolesniku nema spasa, uàsnuto-samilosno priè-ljkivala da se agonija zavr{i i ostavi ovo tijelo i ovo visoko ~elo zauvijek na miru.


U DUBROVNIKU 1840.

— HA, ha, ha! U surgun, fra Jakove, ha!? U Dubrovnik, »da dovr{ite nauke«, tako reko{e! Pa po no}i, kao lopove, ili ba{ su`nje!

Nismo mi njima za pokazivanja, Jako, brate! Boje se oni nas, a i stide.

A misle da }e nas ovi me{tri raguzijanski prekovati i ohladiti! E, ja se, beli, ne dam! Ono {to smo mi naumili, mora biti i Bogu pravo, a o narodu da i ne pri~am!

— Samo, {to jest jest, Ivane, bili smo naivni. Nas ~etvorica, Jovanovi}evo obe}anje i — gotova buna!

— Naivni, naivni! Ne govori mi to vi{e! Jest, ja {ta smo nego bili naivni, ali razlog nije naivan! Ni Srbiju nisu i{~upala iz turskog `vaka mudrovanja za furunom ni skukav~eni provincijali, nego usijane glave. Netko mora po~eti, makar i naivno!

Ne ~udim se ja svom starom u~itelju Sitni}u, ni fra Marijanu, ni provincijalu se ne ~udim. Oni su od drugog vakta. Oni su obikli od Turaka otkidati, malo milom, malo prijevarom. Prosti mi, Boè, oni ne bi bez Turaka znali ìvjeti! Ali, jesi li ti vidio onu na{u mla|ariju, parnjake? [to umi{ilo, uvuklo glave u habit, {to graknulo na nas: »Bezbo`nici! Apage! Zar oru`je u posve}ene ruke?«, i sve tako. Kao da je habit od onoga svijeta, i kao da mi

14 Ivan Lovrenović

nismo od zemaljske majke ro|eni, i u tuskavoj bosanskoj postelji prvi put kmeknuli!

— Pogledaj, Jakove, ovaj samostan i ovaj perivoj! Rajska ti{ina i samo}a. Za kontemplaciju i molitvu. Ni{ta od profanog i svjetovnog kala i rugobe, rekao bi. Ali, zazri malo uz ove stubove! Prou~i im kapitele!

— Vidi{! Taj zvjerinjak, te lavove, zmije, jarce, ovnove, te glave {to se krevelje i, kao, rugaju po-bo`noj i poniznoj bra}i dok ne~ujno kliù niz klaustar, obavljaju}i brevijar! Eto, to je slika! Znao je dobro tko je to radio. Me|u zvjeradi ìvimo, i sami zvjerad, i najvi{e {to ~ovjek moè uraditi, to je da ne zaboravi da je zvijere. A u nas u Bosni poz-vjerinjilo se je u temelj! I bojim se da tu vi{e nije dosta samo Bog i katekizam. Treba progledati, Jakove, na oba oka progledati! Mi smo, fratri, o~i onom narodu, a i na na{im o~ima biona je i pomr~ina podebela. Na nama je, Jakove! Tko zna tko }e i kad }e ako mi ne}emo!

— Dobro, buna je propala! I bolje je, mo`da. Jer, tko zna {to bi bilo… Ali razlozi su ostali. Sve to ja~i, to gori!

— Treba raditi knjigom i slovom. I to su top-ovi! I ja~i, ali sporiji. Ali ja se ne dam! A ima me|u nama, sre}om, i druk~ijih nego {to su oni ubijeni fratri}i {to kad lijepo — prst na prst - ruke na mo-litvu sklope, misle da su Bogu uz koljeno, na sjajni oblak sjeli.

— Mora se, Jakove, naskoro natrag! Obi}i samostane i ùpe, druk~iju bunu dizati, na{u knjigu, na{e znanstvo temeljiti i razmahati!


»SVE bi ovo imalo biti na{e i jedno: od ove pu~ine pod drevnim gradom do zadnjeg sela u ko-jem se slavenskom rije~ju pjeva i nari~e. Svi to ve} znaju, samo Bosna {uti i stenje, ni ne znaju}i vi{e da se moè ìvjeti ne stenju}i.

Koliko li knjiga leì samo pod ovom {akom dubrova~kih krovova, koje nikad vidjeti ne}emo! Koliko li je spasonosnih i ponosnih rije~i ispisano u knjigama {irom Evrope, za koje nikad znati ne}emo! Kako li su u tim knjigama, prije dvije, tri, tko zna koliko stotina godina, umjeli zboriti mudri i plemeniti ljudi o stvarima o kojima bi na{em svijetu danono}no trebalo zboriti!

Pri~ini mi se nekad da ni{ta drugo ne bi tre-balo: nau~iti ljude knjizi i dati im da listaju i sr~u… Ali u nas sve treba istom zapo~eti. Sve! Trista ìv-ota, jedan uz drugi, trebalo bi imati, pa opet ne znam bi li se sve moglo sti}i, uraditi, zapo~eti. Od azbuke, od gole azbuke!

Tur~in nam je prije ~etiri vijeka odrezao pup~anicu, i mi, otkinuti od Evrope, glibamo i plivamo niz neki blatni i mra~ni ocean, ne znaju}i ni gdje smo ni kamo }emo. A svijet ne ~eka! Po svijetu se gradi, rane se lije~e, ~isti se, otresa se mrak s o~iju i rosa sa srca…

…Hvala budi provincijalu i starje{inama, te me progna{e ovamo da se upoznam s ovim silnim blagom. Nauka, na koje su oni mislili, dovr{iti ne}u, ali }u se s druk~ijima vratiti, i sudarit }emo se opet! Nije mi drago, ali druk~ije ne}e mo}i biti. Ja se promijeniti ne}u, a oni ne mogu!«

16 Ivan Lovrenović

»[TO prije u Bosnu! Taj rimski i be~ki biskup, to je a`daha, tomu treba sve glave zmajske pootkidati! Dobro je {to su bra}a jëdina protiv njega, ali oni i ne vide koliko je taj opasan. Oni se boje za svoja stara prava, za svoje ùpe i svoju autonomiju. Njima se ne ide natrag u samostansku memlu i sirotinju svetog Frane. A to je samo jedna glava na a`dahi. I treba ju stu}i i strti, treba u tome biti s bra}om. Ali Bari{i} je troglav: njemu svaki vjetar godi. On je i sultanov i cesarov i papin. A i sultanu i cesaru i papi mirniji je san kad je Bosna }orava, kad {uti u prodrtim opancima, i kad ne i{te ni{ta ako u ku}i ima suhu kru{ku mjesec do Boì}a i mjesec od Boì}a. Ako se Bari{i} ut-vrdi na biskupskoj stolici, ostat }e i od kru{ke ogrizina. Taj ne bi dao imprimatur ni na obi~ni pu~ki bukvar, dok ga ne dadne i Rim, i Be~, i Stambol. O narodnim u~ionicama, knjièvnom dru-{tvu, knjigama i novinama ni sanjati se ne bi mo-glo. A slavenstvo!? Taj bi se prije tur~io i s munare u~io.

Samo, ovaj put u pamet se, Juki}u! Ovoga treba tu}i njegovom batinom. Ako bi ga svojom tu-kao, ti bi razbijene glave ledinu poljubio.«

VE] nekoliko mjeseci bri`ni dubrova~ki fran-

jeva~ki provincijal fra Sebastijan Frankovi} ima na vratu veliku napast - mladoga bosanskog redovnika Ivana Franu Juki}a. Iz samostana Male Bra}e ve} su mu probili glavu pritu`bama kako taj mladi} provodi samovolju, kako ne}e da slu{a predavanja, ruga se pedago{kim metodama i teolo{kim studi-


jama, provodi sate nad svjetovnom lektirom i bilje{kama koje, izgleda, nemaju nikakve veze s nastavnim predmetima. Otresa se neu~tivo kad ga prekidaju u njegovim {etnjama i tobo`njim razmi-{ljanjima, a kad s nekim i stupi u razgovor, onda su to ~udne rasprave o slavenstvu, o ujedinjenju, o stvarima koje ne dolikuju duhovniku i redovniku reda svetoga Frane, a opasno naginju svjetovnim, politi~kim vodama.

Oprezna i diplomatskim intrigama vje{ta glava, provincijal je osjetio ne{to ~udno i neugodno ve} istoga dana kad je mladi} stigao u Dubrovnik sa svojim kolegom Balti}em, i kad je pro~itao pis-mo bosanskog provincijala fra Stjepana Marija-novi}a, u kojem ovu dvojicu {alju iz Fojnice u Du-brovnik, »da dovr{e teolo{ke studije«.

Preko svojih veza pisao je u Vesprim da mu se objasni za{to su ova dvojica napustili tamo{nji samostan i {kolu. Nedavno je od vesprimskog gva-rdijana fra Jozefa Bergera dobio odgovor, i od tada je na stotinu muka. Naime, gvardijan ga obavje-{tava o tome da su mladi}i pobjegli samovoljno, a da su i ina~e bili svemu vi{e skloni nego molitvi i pobo`nosti, te da su »sabla`njivo djelovali na ~itavu okolicu«.

Fra Sebastijan ve} nekoliko dana misli kako bi se rije{io ove napasti, a, opet, mladi} mu je iz-daleka nekako drag, a vidi se i da je pametan, na~itan i energi~an. Pozvao ga je, kona~no, na razgovor, nadaju}i se da }e ga, mo`da, rije~ima uspjeti uputiti u drugom pravcu, ili, ako od toga ne

18 Ivan Lovrenović

bude ni{ta, nagovoriti ga da ide u Italiju na dovr{avanje nauka.

Negdje pod srcem, u èlucu, provincijal je osje}ao strah od ovog razgovora, pa i ishod mu je slutio.

…Sad, usred razgovora, to se jasno vidjelo. Od prvih rije~i provincijalovih, mladi} je ustao sa stolice i nervozno se ushodao po kancelariji. Os-jetilo se je nekoliko puta kako je htio prekinuti provincijala dok mu je strpljivo i izdaleka govorio o potrebi studiranja, posluha, pobo`nosti. Vidjelo se da te rije~i do njega dopiru samo kao dosadne mu{ice. Da je zabavljen puno va`nijim mislima, i da mu se ùri, veoma ùri… Provincijal je, i preko svoje volje, osjetio neko ~udno, nevoljko po{tovanje prema toj strastvenosti, i — prvi put u ìvotu — ~uo je svoje vlastite rije~i kao dosadnu, nemo}nu, suho-parnu propovijed o du`nosti, o `rtvi, o redovni~kom moralu. Osjetio je kako mu fatalno nedostaju rije~i, kako su ove kojima se sluì, i za koje je uvijek mislio da su jedine prave, samo izlizane, bajate fra-ze, te da bi ovom ~ovjeku trebalo progovoriti ne-kim drugim, novim, ubojitijim rije~ima, a on ih ne zna i nema, i ne zna ni kakve bi imale biti.

A kad je, oprezno i zaobilazno, spomenuo vesprimsko pismo i karakteristike gvardijana Ber-gera, pa svoje be~ke informacije o neugodnim i glasnim Juki}evim pogledima na spor oko biskupa Bari{i}a, te, na kraju, i svoju ideju o tome da bi mladi}, kao »sklon knjizi i nauci«, mogao posti}i mnogo vi{e, eventualno »na nekom u~ili{tu u Ita-liji«, Juki} je planuo…


— U Italiju!? I dalje, kad bi se kako moglo! Samo, {to dalje! Da se rije{ite napasti, da se »usi-jana glava« slegne i ohladi!? Da se utjera u red, u suru; da se pokloni na sve ~etiri strane: »Evo me, pokornog i smjernog, na usluzi, kome god us-treba«! Ne, ne! Kamo te puste sre}e da su druk~ija vremena i druge potrebe, probio bih ja i sam vama svima glavu molbama da idem traìti {kole, knjige, u~ili{ta. Ali, ~as je zadnji! S ovo malo pameti {to se ima, treba zasukati rukave, pljunuti u {ake, pa po-raditi. U Bosnu, gospodine, ne u Italiju!

A po{tovani njema~ki gospodin, gvardijan Berger, i ti va{i be~ki informatori, {to su njima na-{e rane i na{e potrebe? Gdje smo mi njima? [aka jada zemlji na }enaru, zemlja o kojoj oni pojma nemaju, osim u svojim gospodskim kombinacijama, u kojima nas mogu pokriti dlanom na zemljopisnoj mapi. To smo mi njima, i svaki glas — ljudski, o~ajan glas — koji im iz tog mraka, iz srca tog mraka zapara odnjegovane u{i, glas je selja~ki, neugodan, nepoboàn i sabla`njiv. Vi bi to, barem, o~e provincijale, trebali znati! Evo, ovdje, s ovog prozora da sko~ite, noge bi vam do~ekala turska zemlja! Znam, znam, vi }ete re}i: »strpljenja, vre-mena, ne ide se glavom kroza zid, ne svanjuje prije zore«. Ali ja vam kaèm ovo: zora je svanula, samo smo mi dremovni, uspavani mrtva~kim snom; u Evropi je ru~ano doba ve}, skoro }e podne, a mi spavamo jer smo nau~ili spavati, uspavalo nas je davno, i krmelje su nam na o~ima, guste, neprobo-jne. Mi }emo i podne prespavati, a onda — kasno je...

20 Ivan Lovrenović

…Ovdje, u vas, me|u ovim zidinama, ovdje su Gunduli tu zoru osjetili davno, a vi meni tako! Ako sad netko ne rastjera tu krvavu, ljepljivu pomr~inu s o~iju, tko }e? Promijeniti durbin treba, o~e provin-cijale! Do sad se je na kratki gledalo, i ni{ta se dalje nije vidjelo od ovih na{ih tu`nih granica. Na dugi durbin treba progledati! U svijet!

…U na{im seminarijima mi se preganjamo i naduravamo sa citatima, duhovnim vje`bama, prim-jerima svetosti; na{a mladost ~ami u memli samostan-skih i {kolskih zidina, a na{ puk, skorenih nogu, prazne glave i jo{ praznijih stomaka, ojka za svojim voli}ima, oru}i i siju}i caru carevo, spahiji spahijino, i sebi svoj grob!

…Kaète: habit je haljina smjernosti, sluènja Bogu i istini! Tako je! Po stotinu puta: tako je! Ali po-jas svetog Frane nije na nama da udavi du{u u nama, nije habit na nama zato da se bolje sakrije sita trbu{ina. A istina!? Istina ili je cijela, ili nije nikakva!

…Ne bojte se, o~e provincijale! Ako su mi rije~i goropadne, namjere mi nisu bezbo`ne. Odvagajte, izmjerite! Nismo mi udovice ni ulizice, da nam rije~i budu {e}er i tursko {erbe! Pelinom se lije~i, i lapisom! I {akom katkad!

…Na sve strane oko nas svi}e, pa i ovdje, kod vas, u staroj Raguzi svi}e, negdje sporo, negdje krva-vo, ali svi}e i svanjiva, i sve je vi{e glasova {to pomr-~inu paraju i dan pritvr|uju, a vi bi mene u Italiju!? Ne, o~e! Ja u Italiju ne idem, ni u Dubrovniku ne ostajem! Izvan Bosne meni nije mjesta! Ja }u u Bosnu, a za vas je bolje da to bude va{om dozvolom nego mojom odlukom. Promislite!


U FOJNICI I U KISELJAKU, U HANU, 1844.

»SVA ova graja i talambasi oko Srpsko-dalma-

tinskog magazina, Zemljopisa i na{ega dru{tva, sav ovaj {uplji tutanj i prepirka, zbog koje mi utroba ustitra i ru~ak ogadi, sva ova koko{ija graja i zano-vijetanje, {to ima zna~iti!?«

Dohvatio se Juki} maloprije u blagovaonici s nekolicinom vr{njaka — nedotupavnih, zavidljivih, s tankim znanjem i nikakvom petljom — zapravo, {u-tio je i jeo, znaju}i s kim sjedi, a oni su ga, tobo` pri~aju}i izme|u se, isprovocirali glupavim primjed-bama na Zemljopis — vi{e po~etnu skicu nego pravi rad - na njegovo objavljivanje u Petranovi}evu Srp-sko-dalmatinskom magazinu; nasjekli ga otrovnim aluzijama na njegovo »a{ikovanje« sa Srbima. Nisu po{tedili ni njegove istomi{ljenike i prijatelje, sr~a-ne, drage ljude, bra}u Krili}e, Antu ]ori}a, Filipa Kuni}a, Balti}a, Josi}a, Kova~evi}a (biva, »taj je po-kazao tko je i {to je: skinuo habit, i sad se bekrija po Beogradu«), Vladi}a, Glavadanovi}e, Karaulu, Nedi}a, ne zaobilaze}i ni Marti}a, koji bi ih i godi-nama i znanjem i pame}u strpao pod noge kao tara~, a najlju}e ga ujedo{e prljavom dosjetkom na ra~un prijateljstva s fra Bonom Peri{i}em, tog tako intimno-ranjivog, dragocjenog prijateljstva.

22 Ivan Lovrenović

Uspalio se Juki}, uzdrhtao, i po~eo obja{nja-vati neznalicama, ali odmah se sjetio {to mu je Vladi} uvijek govorio: »Neimalici ne moè{ nadava-ti, s neznalicama ne valja har~iti snagu! Tupo i us-kogrudno ~eljade ostat }e takvo, tupo i uskog-rudno, a ve}a je korist tro{iti se s pravim ljudima, pa makar ih i ne bilo puno.« Ustao je od stola, ni molitve nije do~ekao, ostavio vino nedopijeno, i utekao u }eliju, da ne slu{a, da ne gleda, da zlo ne napravi.

»Kad sam pozivao u Kolo, rugali su se i go-vorili: Ho}e Juki} da osnuje ne{to ~emu bi mogao biti kolovo|a. [to je da je, samo da je on gornji! Tiskao sam taj siroma{ni Zemljopis, a oni se sprda-ju i kaù: Besposlicom se bavi!, pa se jo{ i ljute, kao, biva, Juki} se je otrgao, ne}e da radi kao i mi {to radimo, on bi, gospodin, knjige pisao! Radim {to nitko nije, i {to niko ne}e, obigravam ~emernu Bosnu, ni za sebe ni zbog sebe, zato da i ovaj puk progleda i narodom se osjeti, da spozna i {to je bio, i {to jest, i gdje i s kim mu je mjesto i sudbi-na. Gonim ovu svoju }oravu bra}u da pregnemo zajedno i da se pro|emo sitnih, tri~avih pakosti i zavidnosti, a oni ovako.

Ni Tur~inu ne bi vi{e smetalo nego njima! Umjesto da pregnemo… Ali ne! U regulama reda i samostana nigdje ne pi{e da bi se i to trebalo ra-diti, i to je dosta! Dr`' se regule, spodbij hlad poda se, a ako netko i mimo toga ho}e i mora, udri po njemu!

…Dolce far niente, o, tu nauku smo dobro izu~ili, a ti, Juki}u, smutljivac si i nepo}udan jer


unosi{ nemir, i uza te takvoga izgledamo i manje pametni i manje vrijedni. Ne moè valjati ako misli{ kako mi ne mislimo, jer nas je puno i svi jednako mislimo, pa ako ti misli{ druk~ije, onda samo ti ta-ko misli{, i ne valja kako misli{...

O, slijepci! Evo vam u ruke sve {to sam ja zapo~eo pa nastavite, a mene nigdje ne bilo! Kao da je meni do mene stalo! I kamo sre}a da vas je trista koji bi htjeli, i da svaki trista puta bolje od mene moè i zna! Ja bih vam rado kapu skinuo i 'slavu' prepustio!

…Knjiga ne ~itaju, a opet sve znaju, i ne daj Boè traìti od njih kakav argumentum, oni odmah graknu: I mi smo {kole u~ili, i po ~emu bi ti bio pametniji? A i znamo se: dok smo mi u~ili, ti si bunu dizao. Ha! Ha! Kako ono bi s tvojom bunom, Juki}u! Serasker u habitu! Crni \ordije! Ha! Ha!

Po ovakvima zauvijek bi ostalo da o nama stranci brigu brinu: neto~no, krivo, povr{no, s pola srca. A i kako bi.

…A ono malo prijatelja s kojima se pazim, i koji ne misle da je ludo to {to radim, kriju se u se da ne izgube obraz s Juki}eva prijateljstva. I ne mogu im ni zamjeriti: ovim putem ~ovjeka ne mo-è{ natjerati silom. Ili ho}e, ili ne}e! A ako ho}e, onda mora pelin piti i ~emer srkati. I to — sam!

Ali, prijatelja ne dam! Ono {to ih je, neka ih je i malo, ali je do smrti! Kome sam po }udi, i kome je ono {to mislim po }udi, taj me ne moè zabaciti sve i da ho}e. Jer bi sebe zabacio! A smutljivci i poprdulje nek' se kote i mnoè; ja~a je {aka jakih nego tu{ta klimavih i malodu{nih!«

24 Ivan Lovrenović

»KOGA bi i zapalo sutra po ovoj snjeìni u

Kiseljak pred Atanackovi}a, nego Juki}a?! Juki} nema dlake na jeziku, Juki} smije i gospodi re}i u brk, Juki} zna besjediti, a bundìja i jest, pa ako treba guji u rupu, nek' ide Juki}!

A Bari{i} je Juki}a — o, dobro je to meni znano, makar oni misle da sam zelen i da ne vidim tko mi o glavi radi — denuncirao jo{ prije ~etiri godine, na sve ~etiri strane, sve kako je kome tre-balo: u Rim zbog krivovjerja, Metternichu zbog sla-venstva, Zagreba, iliraca, a padi{ahu 'da buni narod i ho}e otcjepljenje'… Pa kad je tako, Juki}eva glava je svakako u torbi, pa nek' ju u torbi i dalje nosa!

…Ah, znam vas, znam vas, ujaci, pitomi re-dovnici svetoga Frane! Nosim ja va{u predstavku, i moj je potpis na njoj, jer fra Rafi treba stati na rep, po mome ili po va{em, svejedno. A sakrit }u se i ja iza vas, ovaj put! Samo, moja Bosna je ne{to malo druk~ija od va{e. Vi bi pomalo… Svoje ov~ice na-pasali i pomalo ~upkali, pa — Boè zdravlja! — moè se i ovako, hvala Bogu te nije gore, svaka vlast je od Boga, a netko mora biti vlast, pa {to se moè, neka nama na{ih ùpa, a ako sja{i Tur~in, uzjahat }e Be~, pa bolje i to, Be~ se barem krsti…, i sve tako… Ali to va{e 'malo pomalo' gore je nego ni-malo. Vi i fra Rafo isti ste, samo ste se sudarili pa nema mjesta i za vas i za njega.

A moja Bosna je ne{to tre}e. Ni Be~ ni Stam-bol… I Be~u i Stambolu Bosna je irget, dobar kad {uti i tegli, a sto {tapa po le|ima kad se uzbuni.


…Ovo kako mi ìvimo ne}e biti da bi bilo mogu}e i u najmanje ulju|enoj zemlji Evrope. Jedan puk — sitan, malen, ~emeran, a tri vjere. Fratri o Bogu i o pokori, popovi — vjen~avaju i ukopavaju, a umi{ili od gr~kih vladika, a hodè — dijele zapise i gataju… I {to je zla i {to je nade i uzdanja, sve nam sa strane dolazi. Uprli smo o~i u Zagreb i u Beograd, ne bi li nam otamo prosvijet-lilo... A, eto, ima godina dana, slavensko svjetlo za-smeta Be~u, te ukinu{e ono ime koje nas je bilo po~elo grijati. Tur~in je gospodar, ali smo podlo`ni jo{ na nekoliko strana. Tek kad udovolji{ i Tur~inu i Be~u i Rimu, moè{ odahnuti, ako ti je ostalo du-{e da njome odahne{.

…Tanzimatom nas tje{e iz Stambola ve} godi-nama, ali, izgleda, prije }e iskopniti carevina nego tanzimat od Stambola do Bosne do}i. Age i begovi voljeli bi se krstiti i kauriti nego raji ustupiti prava koliko je crna pod noktom. Zabavljena sobom i o sebi, Bosna je sebe zapravo zaboravila; zaboravila da je i{ta bila, zaboravila da i{ta jest, a da bi ne{to trebala biti, o tome ni govora nema. I ni{ta od svega ne}e biti dok kleti Bo{njak ne progleda na oba oka, i na ovom ukletom vr{aju povijesti ne znadne to~no i pravo razlu~iti trinu od ìta: na je-dnu stranu vjere, vlasti i sve ono zbog ~ega mu vjetar burli~e po crijevima i davi djecu u be{ici, a na drugu — sebe, svoju sre}u i svoju sudbinu. Pa ako ve} moradne na{e zlo od nas k nama dolaziti, neka barem i nada bude na{a nada! Progledati!

…I dok se u Evropi pi{u knjige, zi|u ku}e i diù gradovi, nama, uza sav vaj, me}u ovakve bisk-

26 Ivan Lovrenović

upe koji bi i du{u i obraz, a kamoli narod, prodali prvom Ciganinu koji nai|e, za dobro svojoj stra`njici.«

STOJI Juki} nasred oniske, ~iste i pregrijane

izbe Hadì Avdagi}a hana i slu{a beskrajnu, o~ito mrzovoljnu i iritiranu, bujicu rije~i iz usta konzulo-vih.

»Ovaj ne}e prestati; ovaj govori kao da je badanj bez ustave.«

Jo{ dok je konzul prou~avao fratarsku pred-stavku i nervozno namje{tao odjedamput ne-poslu{an monokl, Juki} je osjetio da ovdje spora-zuma nema, da su njih dvojica nabijeni uzajamnom netrpeljivo{}u i sudarljivo{}u dvaju potpuno opre-~nih temperamenata, da bi iskra konflikta morala planuti i da su na teferi~u, a kamoli na ovakvom razgovoru. Shvatio je da nema ni{ta od njegova nauma da bude miran, pribran, i da lukavstvom pokrije svoje prave motive i razloge.

Slu{a Juki} ovo carsko, diplomatsko ~eljade, vidi dobro koliko mu se gadi ovaj spor, ova zemlja i ~as kad mu je dano u du`nost da u ~itavoj stvari posreduje. Vidi Juki} da se ovaj intimno u sebi pita i ~udi: »Za{to li je ovaj svijet politike tako glupo uzvitlan, te se njegovo carsko veli~anstvo i go-spodski be~ki dvor moraju baviti i zanimati za ovaj smrad, ovu mra~nu rupu, ovaj ukleti vilajet, ove tvrdokorne i neposlu{ne fratre, koji zapravo i nisu zasluìli ni{ta bolje od turskog topuza i nameta.«

»Ovo ~eljade«, misli Juki}, »nije ni na ~ijoj strani, ova kreatura brani i zastupa Bari{i}evo


biskupsko pravo samo zato {to ga mi osporavamo, a osobito zato {to sam ja izaslan da to osporavanje uru~im, i deranìram gospodina, koji me vrlo stras-no ne podnosi.«

Slu{a fratar ovu poplavu prikrivenog bijesa i antipatije, uostalom sve manje prikrivenu, i sve ~e{}e garniranu i insinuacijama na njegov li~ni ra~un, i najvi{e se ~udi — kako je gospodina konz-ula bijes zaslijepio, te ve} gubi profesionalnu kon-trolu i spu{ta svoj monolog na najniì nivo uvrede i poluistine, a jedini argumenat koji je do sada iz-rekao, to je Bari{i}eva 'odanost be~kom dvoru', i autoritarna ~injenica da fra Rafo ima rimsko i be~ko postavljenje s najvi{eg mjesta. Pa, biva, kako se vi, fratrine bosanske neoprane, usudite suprot-staviti takvom meritumu ~itave stvari?

Pobunjenom utrobom, uzavrelim temperamen-tom i zga|enim dostojanstvom intelektualca osje}a Juki} da je ovo ~as u kojem treba riknuti, zgaziti ovaj patuljasti na~in mi{ljenja, iako su sve okolnosti takve da bi to bilo najmanje mudro. Osje}a da bi, ako ovo otrpi i pre{uti, do{ao u pitanje sav njegov put, sve {to je zaorao i u ~emu povratka nema. Od sada dalje postojao bi samo stid, sveobuhvatni, ru`ni stid, koji bi pratio svaku misao i svaku napisanu rije~, kao memljiva sjena la`nosti, neisk-renosti, prijetvornosti. Pomi{lja i na jutro{nji od-lazak iz samostana, na instrukcije provincijalove o tome kako se govori s konzulom, kako treba tu-ma~iti i braniti zahtjeve iz predstavke, po metodi „svi zadovoljni, a mi najzadovoljniji”.

28 Ivan Lovrenović

»Ipak ste krivog izabrali, ujaci i starje{ine, ili ste mi trebali jezik i{~upati a ruke svezati naopako, prije nego {to me poslaste.«

— I ina~e, s vama ~ovjek nikad ne zna kad ste prijetvorne sluge boìje, kad heretici i buntovnici. A o vama, mladi knjièvni~e, ve} smo dosta ~uli: vi se javno solidarizirate s onim usijanim panslavisti~kim glavama iz Zagreba, vi tiskate svoje takozvane knji-èvne radove u sumnjivim magazinima srpske pro-pagande, a zna se i za va{e beogradske veze. Va{e odu{evljenje Srbijom…

— Dosta }e biti, gospodine konzule! [to se ti~e mene, mog »posrbljavanja« i mojih pogleda uop}e, ja ne spadam u one koji svoje takozvane poglede objavljuju poluglasno, u hanovima ili u salonima, uz kavu i rakiju, ili malo bolja, va{a, diplomatska pi}a i za~ine. Ako ~itate, a barem po du`nosti ~itati biste morali, ma koliko vam se gadili »slavenski sumnjivi magazini«, te poglede moète pro~itati, objavljene i potpisane, i ne ba{ u tako malom tiraù. [to mislim o posrbljavanju Bosne i Bo{njaka, to sam jo{ prije dvije godine jasno i glasno napisao, odgovaraju}i gospodinu Tirolu. Jest, gospodine, ovaj narod je jedan, po onome ~ega nema i ~ega bi mu trebalo, malo vi{e nego svih tih va{ih mudrosti, be~kih i... Moji »takozvani knjièvni radovi« i ne}e ni{ta drugo nego da ovom narodu, koji se vama ~ini tro-struk a meni jedan, pokaè to da je jedan i da }e ga, ako ne bude jedan, razvu}i na konjskim repovi-ma na tri, ~etiri strane. I da mu lijeka nema ni iz Be~a ni iz Stambola, jer Be~ i Stambol i kad ratuju,


na{im mesom ratuju, a u miru preko nas se ljube kroz kami{, od kojega na{a le|a pucaju.

Bari{i} je vjeran be~kom dvoru, Bari{i}a je postavila Propaganda vjere, kaète vi. Bari{i} je prevrtljivac, gladan medvjed, pohlepan hajduk, to mi znamo! A Bari{i} ne sjedi ni u Be~u ni u Rimu nego ovdje, na na{oj grba~i! Mi {aljemo tu`bu Propagandi, a ona ju vra}a Pootenu, gorem Bari{i-}u od Bari{i}a, da ju on rije{i! Be~ {alje vas da ispitate stvar, a vi nama nemate ni{ta ljudskije re}i nego: »Bari{i} je postavljen, primiti ga morate!« Za to niste morali ni dolaziti, to mi znamo i bez vas! Nama ne treba biskup s kojim }e Be~ i Propagan-da biti zadovoljni, ovom puku treba pastir koji }e znati {to ovaj puk boli. Ni Be~ ni Propaganda nisu nas ni hranili ni rodili, ni najmili ni platili, da mogu s nama kako ho}e! Moja bra}a Bari{i}a primiti ne-}e, a ja, gospodine konzule, prije }u skinuti habit i oti}i u Beograd za kroja~kog kalfu nego...

Prekinuo je austrijski konzul u Sarajevu, go-spodin Atanackovi}, razgoropa|enog fratra, i sam uzrujan kao nikad u svojoj karijeri; prekinuo i za-vr{io ovaj razgovor, koji od po~etka to nije ni mogao biti. U svom ogor~enom izvje{taju u Be~ ukrasio je Juki}a s nekoliko epiteta i karakteristika, koje su na{le svoje veoma logi~no mjesto u ve} davno otvorenom Juki}evom policijskom dosijeu.

30 Ivan Lovrenović


U VARCARU 1850. SESTRA je ponovo otvorila prozor i u sobu je

do{lo ne{to od mirisnog svibanjskog predve~erja. Iz grada se je ~ulo sporo razlijeganje kantilene zvona s mnogih be~kih crkava i tornjeva.

Juki}evo ~elo na trenutak se je ohladilo, bolovi — prije ponovnog napada — uti{ali. Tih nekoliko mir-nih trenutaka bili su vje~nost, blaènstvo, ocean mira.

»Ovakva su znala biti, radosna i puna nade, varcarska predve~erja onog ljeta kad me posla{e za kapelana siroma{nom fra Anti Guti}u. Koliko samo snage i koliko krepkosti se je onda imalo! Koliko pouzdanja da vrijedi ono {to se zapo~elo, i vjere da }e se i dovr{iti!«

Predao se je Juki} potpuno varcarskim godi-nama i slikama, tako svijetlim, radnim i radosnim, te mu se ~inilo ako ne potraju, ako ih ne zadrì jo{ koji tren, da }e ga kona~no poklopiti i zagu{iti ovaj golemi mra~ni zeleni val o~aja i bola {to {ikne negdje iz dubine utrobe i zamra~i svijest.

Sve gor~ine, nesporazumi, sav onaj kratkovidni cinizam mahale, koji mu je i u Varcaru ~esto trovao dane i ionako uznemirene nerve, sve ono uporno nepovjerenje koje je trebalo slamati uz ogromno samosavladavanje u ime cilja koji si je postavio, sve je to sada, na ovom krvavom logu, iz perspektive po-

32 Ivan Lovrenović

tonjeg sarajevskog uhap{enika, o~ajnog samoubojice, prognanika carigradskog, rimskog i |akovskog, izmje-reno onim {to se je u Varcaru i iz njega za nepune tri godine zapo~elo, pokrenulo, uradilo i posijalo, sve je to potonulo na dno, kao talog redovitih mu~nina kojima je ovaj ìvot bio pra}en i na koje je bio sviknuo kao na grubu ko{ulju, a preplavila je sve to, u ovom trenutku, blaga, nestvarno prozra~na rasvjeta radosno— nostalgi~nog prisje}anja na vrijeme strasnog aktiviteta i njegovih zrelih plodova.

Vidio se je: sr~an i okretan, mlad; prokrstario Bosnom dva-triput na konju, pje{ice, s oru`jem za pasom i s perom u ruci. Bari{i} satrven, prijatelja vi{e nego je bilo, pa i ako ih je jo{ uvijek malo, pravi su. Nekoliko mjeseci s fra Antom Vladi}em, ~estitim, pametnim Vladi}em, koji do|e u Varcar umjesto jadnog Guti}a, po{tenog ali ograni~enog regulom i tankim znanjem, i obasja Juki}a ìvim prijateljstvom, uz fra Bonino i sada jo{ najja~e i na-jdraè… Listovi se otimaju za njegove radove, a on ih gomila, pi{e, planira, zapo~inje sve nove i nove… Jedan veliki i istinski san ostvaren: Bosanski prijatelj tiskan! Prvi, ama ba{ prvi ~asopis u nesretnoj, gluhoj Bosni! U~ionice u Fojnici i Travniku ostavio je, izgleda, u dobrim rukama, a varcarska, ona mu je najdraà, u njoj je on i du{a i tijelo.

Naslijedio je u njoj okretnog i veselog fra Ni-kolu Krili}a, koji mu je na odlasku naro~ito prepo-ru~io mladog Petra Kneèvi}a — dje~aka pomalo sa-njarski rastresena ali strasno sklona knjizi i u~enju. Pri~ao mu je Krili}, i {aljivo ali i ponosno kako su jedni Varcarani — i kr{}ani i hri{}ani, a i muslima-


ni, samo kradom, boje}i se vlasti — bili zdu{no prionuli da se u~ionica otvori, a drugi izdaleka gle-dali, rugali se i sumnjali, kao, biva: {to su sad iìnjali; vidi ti sad ovo, bit }e djeca pametnija od nas; po~et }e jaja kakotati; a tko }e raditi kad se svi pogospode. Mnogi su pomogli; Kneèvi}eva baba, udovicom preudata za Juru Blaèvi}a, dala je svoju staru ku}icu u Podmahali, za prvu potrebu. Kneèv-i}ev otac uze na hranu majstora Petra Bumbara, a ostali — osobito trgovci Nikola i Boò ]ori}, Ivan Sti-pan~i} i Jovo Bilbija — skupi{e ne{to novca, dok su on sam i mali Kneèvi} trkali po ku}ama i kam~ili od èna ko{ulje, pe{kire i druge rubine, te tako neka-ko mogo{e isplatiti majstora, i nova u~ionica bi do-vr{ena.

Od ono nekoliko Krili}evih u~enika u baba Katinoj ku}arici, u~ionica je narasla na ~etrdesetsed-moro djece, i mu{ke i ènske, i hri{}anske i kr{}an-ske! Kao pili}i skupe se svako jutro i svako poslijepo-dne, do~ekaju ga, a on se po{ali, zadirne svakog po-malo, samo u onu trojicu mom~ina, ona tri |akona {to }e se skoro i zapopiti, u njih ne dira, jer imaju godina gotovo kao i on, i dirljivo su nespretni i ogromni me|u ovom dje~icom {to veselo ~agori.

Ud`benika nema, i morao je sam sastaviti abe-cedar i poslati ga ro|aku Kai}u u Gajevu {tampa-riju, a {tampa se zabavila, i to ga ljuti i nervira, ali posao ide, djeca su èdna i poslu{na. A kad mora kamo oti}i, slobodan je ostaviti |ake pred Kne-èvi}em, kao da su i pred njim! Taj mom~i} ve} je sve savladao, i sad ga — kad ima vremena — uzima uza se i tuma~i mu puno ozbiljnije i dublje stvari.

34 Ivan Lovrenović

Ako Bog da, poslat }e ga u Fojnicu dogodine, a sva je prilika da }e momak daleko dogurati.

A kako li je tek divlja nada rasprskavala prsa, i kako li su izgledi slobode — koliko, evo, sutra{nje, nadohvat ruke! — tukli u mozak i u damare onog obasjanog poslijepodneva, kad s Varcaranima iza|e na Previle, ususret seraskeru, „dobro~initelju”, „sla-vodobitniku”!

»O, @ALOSNA li ~eljadeta! I koliko li ih je

takvih, i me|u nama, kamoli me|u pukom, razasu-tim od ramskih zabiti i vrleti kupre{kih i duvan-jskih, i pra{uma vrani~kih i koprivni~kih, do Save i do Drine i do Une, me|u pukom koji vi{e i ne zna {to bi mu sve trebalo, toliko ni~ega nema i toliko bi mu svega trebalo, a najvi{e ovog svjetla u koje sam i ja samo kroz {ipilo provirio, i ve} me cijeloga ozarilo, a svu veli~inu i sjaj mu jo{ ni naslutiti ne mogu.

Ovaj moj ùpnik barem je po{ten. Po{ten i tvrd, i teàk kao ova brda nad Varcarom. Ovaj bi sad glavu pod sablju podmetnuo ako mu je u pameti da regula tako nalaè... Oklopio se regulom kao pu`, i samo mu prst promoli izvan regule, us-tra{i se, ne zna kud bi.«

Razmi{lja tako Juki} o fra Anti Guti}u, usred razgovora koji je zapo~eo tobo` u {ali, jer ovome druk~ije ne smije{ ni spomenuti ne{to {to nije bre-vijar i slu`ba boìja. Nemir, i nestrpljenje, i bolno drhtanje u utrobi stegne ga uvijek kad pamisli koli-ko li je {irom Bosne ovakve ~eljadi, ovakvih »pasti-ra« i »lu~ono{a« narodnih, koji na tako prividno


ogromnom razmaku znanja i pameti i sposobnosti stoje od puka, u ime kojega govore, rade i ìve, a zapravo su poklopljeni strahom, obi~nim malim ljudskim strahom, koji ponosno i sretno zovu »strahom boìjim«, i propovijedaju ga kao prvu vrlinu i garanciju »slave nebeske«, a do svoga slo-bodnoga uvjerenja i stava, mu~no i krvavo ste~enog u stalnom vrenju i prenju sa sobom, do smrti ne do|u, i sva~ije tako ste~eno uvjerenje i djelatnost u skladu s njim omjere prvo ar{inom regule, poku{a-ju zbiti u plitku }asu propisa i zakona, pa kad ne moè, kad se prelijeva, onda graknu: »Bunt! Kri-vovjerje! Propade Sveti Red! Apage!…« A jo{ koliko li je onih zlih, zavidljivaca i zlobnika, koje je osvojio primitivizam pogleda i lijenost duha, te tu|u vrijed-nost i pregnu}e pljuju i obezvre|uju, a sami niti {to znaju niti {to ho}e.

»A htjelo bi se toliko snaga, i toliko mudrosti i volje, da se ovom svijetu, ovom ~emernom puku koji manje neba nad glavom i manje zraka za di-sanje nego crv u drvetu ima, da mu se bar s kraja oka krmelje otru, i barem dram tereta s le|a zbaci.«

Vidi Juki} da su malo prespori oni topovi o kojima je s Balti}em sanjao u Dubrovniku prije de-setak godina, na po~etku puta, kad su pravi, Jova-novi}evi topovi slagali; vidi da je ova zemlja mr{ava za sjeme slova i nauke u koje se je bio ponadao, i od kojega ni sad ne odustaje; da ta klica sporo ni~e i sporo raste, previ{e sporo da bi ovaj grob u njivu pretvorila. Sve ~e{}e i sve bistrije, sasvim smireno i nepovratno, biva mu jasno da se je najlogi~nije i je-

36 Ivan Lovrenović

dino mogu}e mislilo i vidjelo na po~etku, kad su njih ~etvorica, vru}i i usijani, gazili Savu i sanjali o urnebesnoj buni, u kojoj }e riknuti iz utrobe, iz mo{anja, iz njedara ove zemlje sve oja|ene snage, sva kurja~ka ljutina teà~kog znoja i plijesni, i u trenu, u jednom jedinom trenu, u trenu u kojem }e se nebesa otvoriti i obasjati oslijepljuju}om svjetlo-{}u svaki i najdublji gu{tik i jarugu ove zemlje, i usijanom vatrom sprìti sve {to na njoj od njezine krvi poguzijski ìvi, rastrgati i raskinuti i vijekove, i pomr~inu, i zapt, i strah. Jest, tada se je jedino is-pravno mislilo, i toga se ne treba odre}i, na po~etak se treba vratiti, ali s drugom pame}u, jer, evo, pro{lo je deset godina i vidjelo se, shvatilo se da s nebesa ~ovjeku nikad ni{ta, osim groma i krova na glavu, palo nije, a da se sve zemaljsko od zemlje po~inje, i to korak po korak, brazdu po brazdu, s ljudima i uz ljude.

Deset godina on uporno obigrava samostane, ùpe; govori, uvjerava, obja{njava. Deset godina sklanjaju se ovakvi Guti}i ispred njega i krste se nad njim kao nad sotonom, kao nad kugom, gla|u i ratom, ali, kad se sve sabere, ipak vi{e nije sas-vim sam. Nije mnogo, ta nekolicina mla|ih koji su pristali u kolo, i {a~ica starijih u kojima se srce jo{ nije utrnulo i koji mu se osmijehnu s odobravan-jem; nije mnogo, ali je va`no i radosno. Istina, i sad se kriju, i sad su im pisma zamaskirana, i od Turaka i od starje{ina, ali… @elje i molbe svejedno idu od ruke do ruke, i potpisi se mnoè.

Provincijal mu jo{ ne odgovara na pismo, ali on mu i tako nije pisao da od njega dobije bla-


goslov, ve} da ga, makar izdaleka, obavijesti, da opet ne bude: 'Juki} na svoju ruku, mimo starje{ina radi!' A ako i opet starje{ine reknu: 'Nije tomu vri-jeme! Na nas to ne spada!', pa ni{ta! On }e sam! A vrijeme }e pokazati da je uvijek vrijeme, i ako sve na svakog ne spada da }e nam svima smrt i pro-past na le|a pasti.

— Lako je tebi, Juki}u, glavinjati i banasati! Otkad si primio sveti red, putuje{ od samostana do ùpe kao p~ela s cvijeta na cvijet, nigdje te ne ve-ù, ni~im te ne obavezuju. Vidio bih ja tebe da sjedne{ na ùpu, da te pritisnu brige i ovaj tèàk {to mu se stotinu lukavstava leè pod kapom, a, ovamo, ni{ta ne zna, i sve od ujaka ~eka! Druk~ije bi ti zborio o knjizi, o prosvjeti, o Zagrebu i tim tamo svojim prijateljima, gospodi knjièvnicima ilir-skim! Ne bi, bolan, od èlje da se naspava{, imao kada ruke oprati i brevijar obaviti, a kamoli lude misli u glavu me}ati i svije}e har~iti. Gdjekad i do zore vidim da ti gori!

— Kaè{: i tvoj rad je rad! Za narodnu hvajdu i napredak! Jest, Juki}u! Ali — gospodski, i, brate, nerazumljiv nekako. Nije toga do sad bilo. Do sad se je znalo: stari su oci pisali katekizme i nauke kr{}anske, i lijepo je to svak mogao razumjeti, a sve na slavu Boga. Nisam ja protivan {koli i napretku; preklani kad je fra Nikola s Varcaranima odsvukud crkavicu izbijao da se otvori i izgradi u~ionica, i ja sam pomagao koliko god sam mogao, i du{u mi je to razgalilo! Ali u tebe ovo sad ne{to tamo, ne{to ovamo, kao i jest Bogu na slavu, a, opet, i nije, nego naginje svukud, pa i na politiku.

38 Ivan Lovrenović

— Ne velim, vidim ja da je u tebe ~isto srce, i lijepo je to: narod knjizi u~iti, o njegovoj mu zemlji govoriti i pisati, ali sve bi to i bolje i sigurnije mo-glo kao do sad, bez te halabuke, bez tih velikih rije~i, od kojih se i meni smuti u glavi. Te »Ilirija«, te »slavenstvo«, te »od mora do mora«… A, pa~e, ono {to si spomenuo neku ve~er kod ]ori}a, ono da nam tanzimat sporo dolazi, da bi se trebalo àliti, da bi u Be~ trebalo…, to mi ne spominji vi{e! Cijelu no} nisam kapak s kapkom sastavio! Ili — radi kako ti drago, ali mene ne pa~aj! Volio bih da nisam ni ~uo ni{ta! A i one {uplje glave varcarske, oni trgovci i pretrge: zinuli u Juki}a i klimaju gla-vom, u obrve kupe, kao da }e Juki} sutra nebesa otvoriti, a ozgor posuti gro{i i gurabije! Osim mene, Juki}u! Osim mene!

Poku{ava Juki} objasniti svom skukav~enom ùpniku da je sve to {to on radi i namjerava naj-skromnije {to se moè i najmanje od svega onoga {to bi trebalo, i da to ni Bog ni ljudi ne mogu po-prijeko gledati; »eno, u Bugarskoj, trideset konaka bliè Stambolu nego {to smo mi, ovdje, u Evropi, trideset u~ionica narodnih — hej, trideset! — ve} radi i posluje, usred osmanlijske carevine, a sve s bla-goslovom Porte i tanzimata«; poku{ava mu strpljivo i polagano kao djetetu razloìti da kad bi svi jëdino prionuli, ne bi se ni~ega trebalo stra{iti. »Kao {to smo jëdino i Bari{i}a otjerali, makar ni Be~u ni Propagandi ne bi pravo.«

Zanosi se Juki} pred fra Antom, i osje}a da se zanosi u krivi ~as, pred krivim ~eljadetom, i da sav taj zanos u ovom ~ovjeku samo sve ve}ma strah i


neraspoloènje utvr|uje, ali se zanosi i dalje, jer mu je ve} nemogu}e zaustaviti to {to navire iz njega, {to ho}e da ga pretroji, pomnoì u tisu}u Juki}a; taj povodanj nestrpljenja, radnog svrbeà pod ~ita-vom koòm, taj pljusak ludih èlja i — ~ini mu se — tako stvarnih planova. Ni ne primje}uje da po~inje grmiti, da udara {akom o stol, da mu se ve} kletve mije{aju u rije~i.

— Pomanje, Juki}u! ûvaj soli za svoje pameti! Nazor se ni u din ne ugoni, kamoli u te tvoje fan-tazije! Eno ti onih tvojih trgovaca pa njima prodi-kuj, njih si ionako ve} zableu{io! A mene se pro|i! Ja znam {to je moje i {to mi je raditi!

U VELIKOJ ]ori}a ku}i atmosfera je ve~eras

sve~ana, ali tiha, i po ne~emu urotni~ka. Kasno no}as vratio se je Juki} iz Be~a - do-

putovao je iz Banje Luke s ko~ija{em Tome Radu-lovi}a, koji je slao neku trgova~ku robu Nikoli i Boì ]ori}u.

Provincijalov odgovor nije mogao do~ekati, a nije ni htio: predomislio se i odlu~io i}i na svoju ruku, i bez i~ijeg potpisa na @eljama, jer mu je ~e-sto za zimskih mjeseci, dok je ~ekao odgovor od drugova i provincijala [unji}a, padalo na um koliki su do sad platili glavom samo zato {to su se usudi-li potpisati kojekakve zahtjeve i traènja od cara, a do cara nisu ni stigli jer su im razni cari}i na ovoj nepreglednoj daljini od Bosne do Carigrada glave pootkidali, a zahtjeve njihove pojeo mrak kao i njih same. Istina, oni najsr~aniji nudili su mu svoje pot-pise i obe}avali da }e ih jo{ sakupiti, ali Juki} je to

40 Ivan Lovrenović

u sebi odbacio kona~no, uvjeren da }e njegova promemorija i ovako odjeknuti kako i koliko treba. Znao je da austrijski knezovi i politi~ari, kojima ju nosi, ne}e pomo}i zbog ljubavi, ali da }e pomo}i znao je sigurno, jer je to jak prilog njihovim èlja-ma da se stanje u Bosni prikaè {to teìm (a i da bude {to teè), kako bi austrijska konkurentska uloga u Bosni dobila na snazi i uvjerljivosti pred evropskim silama. A ako ba{ bude do stradanja, bolje je da se jedna glava, makar i njegova, zakotr-lja ledinom, nego sviju onih koji bi se potpisali.

Fra Anti Guti}u je rekao da ide u Zagreb radi korekture Bosanskog prijatelja koji uskoro treba iza}i iz tiska, a svoje varcarske prijatelje, koji su otprilike znali o ~emu se radi, zamolio je, da ni{ta ne govore dok se ne vrati, »a onda }e se i tako znati!«

Zato su se ve~eras okupili njih ~etvorica oko Juki}a, pomalo i u strahu, a i u i{~ekivanju velikih, sudbononosnih i opasnih saznanja.

Jo{ pod dojmom susreta i razgovora s dosto-janstvenicima s kojima se je vidio u Zagrebu i u Be~u, a jo{ vi{e pod dojmom doga|aja i vijesti za koje je saznao u Banjoj Luci, Juki} je blistao, i ova varcarska srpanjska no} nad glavom, i ova tvrda obiteljska ku}a trgovaca ]ori}a, i vlastito tijelo, sve mu se to ~inilo tijesno, maleno, sporo, i htio bi razmahnuti, presko~iti vrijeme, poletjeti ususret doga|ajima koji se tek imaju zbiti, ni ne pomi-{ljaju}i da bi se mogli zbiti nekako druk~ije nego kako on misli da se zbiti moraju.


— Varcarani moji, bolje vrijeme dolazi napo-kon! Za sve, ne samo za kr{}ane, Jovane, ve} i za tvoju vjeru, kojoj nije dosta begovskih nameta, ve} ju pritisle i hajdu~ke gr~ke vladike, pa se ne zna od koga gore zlo dolazi!

Nervozno, ushi}eno i napreskok raspri~ao se Juki}: dokumenat koji je nosio u Be~, i uspio ga proslijediti takvim li~nostima kao {to su ban Jela~i}, knez Schwarzenberg, Kulmer i Bach, a i u neka druga poslanstva, naslovljen je na sultana Abdul-Medìda, i sigurno }e do}i do njega, a i u redak-cije mnogih evropskih listova. Sadràva dvadeset i osam to~aka, u kojima je pobrojano sve ono {to bosanski puk, i kr{}anski i hri{}anski, pati i satire, a tanzimatom je davno rije{eno, samo {to kraj bosanskih begova i bosanske uprave nikakva àlba i vapaj ne mogu prodrijeti do padi{ahovih u{iju, a raja skapava, i drugog joj spasa nema, ve} da utrne ognji{te i krene u svijet.

Nije mogao, kaè, izabrati bolji ~as, jer prek-ju~er u Banjoj Luci ~uo je da su kraji{ke age opet digle bunu protiv carske uredbe, ali govori se da je ovaj put Porta odlu~ila kona~no slomiti nepokorne Bo{njake. Dolazi serasker Omer-pa{a Latas sa sil-nom vojskom, da smiri i uredi Bosnu na osnovi tanzimata. Latas je grom, arkan|eo; smirio je ve} i takve arslane kao {to su Kurdi i Arbanasi; Latas je pismen, obrazovan ~ovjek, a, osim toga, na{e gore list, Li~anin. Kazivali su mu da je jo{ ìv u Banjoj Luci doma}in kod kojega je Latas mladi}em stajao kad je utekao iz Like i potur~io se.

42 Ivan Lovrenović

— Napokon }e se i Bosna uljuditi, du{om da-hnuti! Begluk }e pasti, i mito i globe. Mo}i }emo pred sud kao ljudi pred ljude, a ne kao do sad — divlja zvjerad za strijeljanje! Mo}i }emo o zanatu raditi slobodno i po svojoj volji, a, ako Bog da, i s nekakvom industrijom po~eti. Da ste samo ~uli biskupa Strossmayera! Kaè: »Kleti Tur~in ne zna {to ima! Svaka zemlja u Evropi s onim {to Bosna ima — u rudi, u {umi, u vodi, u koje~emu — ~udo bi napravila, raj na zemlji!« Ne bi smjelo biti op}ine koja ne}e imati svoju u~ionicu, kad se tanzimat zavede kako treba. A i u velike {kole mo}i }e na{a mlade`: lije~ni~ke, inènjerske! Pa ne}emo morati zbijati, kao ovo sad, svoju djecu po kojekakvim po-drumima i }umezima, i samo od fratara ~ekati knji-gu i nauk. A jo{ ako nam odobre {to sam traìo da se osnuje na{a tiskara u Sarajevu, bi}e mi srce na mjestu, pa makar odmah umro!

Zanio se Juki}, i baja i sanja pred trgovcima varcarskim, o Bosni kakva bi imala biti kad je sul-tan, Latasovom rukom, pomiluje.

Slu{aju ga op~injeni. Na mahove ~ini im se da ovo pred njima nije ìv ~ovjek, ve} nekakva ne-beska utvara, nestvaran stvor kakvi po ovoj zemlji ne hode, a ovo {to im pri~a — najsmionija ludost i najzamamnija laà, kakvu ni djeca u groznici ne mogu smisliti. Na trenutak, opet, vide i znaju: to je ìv ~ovjek, sjedi me|u njima, na istoj se}iji, njihov »ujak«, njihov u~itelj, kapelan, Juki} — crn, brkat, u habitu, kao i svaki drugi dan {to su ga nau~ili gle-dati, zdraviti se s njim, rukovati se.


]ori}i, s kojima je i ina~e bio najintimniji, i ne ~ude se toliko, jer su ve} imali prilike vidjeti ga ovakvoga, a i sami su, koliko god trgovci i skrbni doma}ini, pomalo naginjali ovoj ìci koju je Juki} u sebi nosao, uvijek vru}u i usijanu. Ta, nisu li obo-jica znali ostavljati i posao i ~eljad, i vodati Juki}a po selima oko Varcara, pa i dalje, kad je traìo guslare, pjeva~e, stare zidine, nov~i}e.

Ivan Stipan~i} i Jovo Bilbija — ljudi trijezni i bri`ni, tanjeg stanja i ve}ih potreba — ne mogu se nikako oteti osje}aju da ovo {to ~uju »nit' je bilo, nit' moè bit'«, a da je opasno, i da se i glava moè izgubiti, a mal i kesa pogotovo, to je jasno svakom. Nije da su protiv, i nije da i njih nije ovaj ~udni uspaljeni fratar zatravio i ponio, ali sve ~e{}e im se ~ini da sjede na oblaku, da }e se — evo, sad! — probuditi, strmoglaviti se i bubnuti le|ima o zemlju.

— Taj Latas, {to nam pri~a{, uja~e, zar }e nje-mu ba{ biti do nas? Da ne}e i on ko {to su i drugi prije njega, sabljom za vrat, a topuzom u glavu, pr-vo nas, a begove ja ho}e, ja ne}e, |ene potur~e-njak?

— Ne}e, Ivane, ne moè! Njega, imenja~e, sul-tan {alje da Bosnu uredi, da mjesto sablje i topuza osjetimo blagostanje i napredak. Svagdje se u svije-tu drma, bolan! Puci se bude i dolaze k sebi! Nije ni carsko kao {to je bilo. Sad vi{e, ja ti kaèm, strijepe carevi od naroda, nego narod od cara. I {to ho}e i {to ne}e, car mora pruìti ruku, makar mu se i ne pruàla. A Latas nije, kaù, krvavi nepisme-ni dèlat, ve} u~ena glava. [est jezika govori, knjige ~ita, privatnog ljekara drì uvijek uza se.

44 Ivan Lovrenović

A, na koncu, njegova briga su ovdje age i begovi, koji bi nas u zemlju satjerali da mogu, a Latas dolazi da njih satre i u suru dogna.

— De, majka mu stara, Ivane i ti, Jovane! [to ste oborili glave kao da ste sto kesa du`ni! Znam, znam: nau~ili smo strijepiti pa nam je te{ko vjerovati da bi i nama moglo svanuti. Ali, kaèm vam, vrijeme je… Do{lo je vrijeme!

— Ne znam, uja~e… Ti si pametniji… Ali meni se sve skomsalo… Sav sam od dvije pameti… Daj, Boè, da je tako ko {to ti kaè{, ama…

ZAPALIO je Juki} cigaretu — tko zna koju ve}

ve~eras — utrnuo svije}u, zbacio habit sa sebe, razdrljio ko{ulju.

U{utio, slegnuo se Varcar u tihoj svijetloj no}i; ku}e su pozaspale, drveni krovovi stopili se s mrakom i izmaglicom, i samo poneki mekano od-bija mjese~inu. Crna Rijeka {umila je neprekidno i jednako, a brda oko Varcara razmakla se, razdaljila se, i kao da plove, ne~ujno i neopazice, nekamo kroz blagu no}, na sve ~etiri strane.

Kroz otvoren prozor hladila ga je melemski ova no} u kojoj mu se ~inilo da je jedini budan stvor pod zvijezdama, i polagano smirivala uzdrhta-le nerve i mo`dane. Gonjen nestrpljenjem, poslom i planovima, ve} godinama nije smogao vremena da ovako opusti tijelo, preda se no}i, a ostavi mozgu da luta kuda mu drago.

»Kako je dobro biti ovako sam! Osje}ati svoje tijelo onakvo kakvo jest, i svoje misli onakve kakve jesu, svoje pravo lice. Otpustiti ovo u prsima, ovaj


luk {to ga nosam — napet, ìlav u utrobi, evo, ve} deset i vi{e godina, i osje}am da se sve vi{e nap-inje, sve lju}e zateè.«

Nalaktio se Juki} na pervaz prozora, odbija dimove, i pu{ta da misli naviru kako koja otkuda nai|e. Osje}a da su ovakvi trenuci skuplji od svega, da bi mu ih trebalo kao zraka, kao zdravlja, i podsmje{ljivo-sjetno misli koliko neljudski rijetko ih je mogao sebi priu{titi.

»Ovo {to ja gonim, i {to sam sada dotjerao, izgleda, do vrha, i u ~emu povratka nema, takvo je da sam ne moè{ ni{ta, treba ljudi, treba {to vi{e ljudi, da povjeruju u isto i isto potjeraju. A ljudi su sabla`njivi i jadni, ljudi kao ustra{ene zvjer~ice vir-kaju nosom iz svog straha, ljudi mudruju, varakaju se, poga|aju, prebacuju iz ruke u ruku, vagaju; ljudi su se skupili u gr~evito klupko, zabili glavu u jaku, ~vrsto zaklopili o~i i strijepe da }e ih sad — evo, sad, ovaj ~as — zviznuti po glavi, i ni{ta drugo glavom im ne prolazi nego: Ne}e, zar, ba{ mene!? Ne}e, zar, ba{ sad! Sad, samo sad barem da me mimoi|e, pa makar… I kako onda pred ljude iza}i s punom svojom istinom, s ovim slutnjama i slikama tako jasnim i druk~ijim od ovog jada u ko-jem se ìvi, te se i meni nekad u~ine ludim i dale-kim, i prepadnem se i njih i sebe. I, tako, i kad je ~ovjek najiskreniji, i kad mu uzbu|enje tiska one prave rije~i na usta, mora govoriti samo do pola, mora one prave rije~i kriti u se i ~uvati ih za vri-jeme koje tko zna ho}e li do~ekati, i u kojem tko zna tko }e i ho}e li ih ikad izgovoriti. A luk se zateè u prsima, i treperi, treperi…, utroba titra, i

46 Ivan Lovrenović

osje}a ~ovjek da }e se rasprsnuti, da }e ga rasko-madati, ra{~etvoriti to zatezanje kad ga ne mogne vi{e savladavati, kad pukne jednog trena.

Kome sam ja odnio @elje i molbe, kome ako ne jednom vuku u njegovu jazbinu, da ih preda drugom vuku, u drugu vu~ju jazbinu. Znam ja to dobro! A mi smo janje, {to i jednom i drugom, makar smo nizvodno, vodu mutimo, i {~epao bi nas i jedan i drugi i slatko preklao, da jedan od drugog ne preda, i da ih nema takvih jo{ ~itav ~opor u ovoj {umi {to se politikom evropskih dvorova zove, a nije nego hajdu~ija i o{trenje noèva za ovakvu janjad kao mi {to smo, hajdu~ija i san o plja~ki, a sve u ime Boga, Reda, Mira, u ime Napretka i @elje za Dobrobiti i Blagostanjem. Ali, sre}om, stambolski je kurjak ne{to olinjao i iznemogao, boji se be~kog i drugih, pa ako ho}e da mu se ne iz-makne iz {apa, da mu dragi zalogaj ostane me|u klimavim zubima, mora druk~ije. Znam ja da }e padi{ahu prisjesti rahat-lokum kad mu lale na di-vanu budu tuma~ile moje @elje… Ali, netko mora! A ~ekati druge?! Pukni prstom za Mijatom!

I koga to u Bosni ima da se ispravi? Begovi i age zna se {to bi; raja muslimanska o~i iskapa gle-daju}i od koga joj le|a pucaju — Turci je vjerom varaju, te uto~i{ta nema, nit' ima gdje suza kanuti! Hri{}ani u Beograd i u Moskvu gledaju; Moskva daleko i ni deveta joj briga, Beograd i {to bi po-mogao, tko zna kako bi i kad bi, a vladike na grba~i — kese im gladne, provaljene, nigdje im dna. Moji ujaci i starje{ine kao i uvijek — 'caru carevo, Bogu boìje', a od svog koliko god se u{tine, dobro


je. Od brabonjka vide bauka, od sjene utvaru, a od {u{nja u grmlju — sablju uzmahnutu. A Juki} je bu-dala; Juki} po oblacima kule zida, zubima se za vjetar hvata.

Sve kad zbroji{ i sastavi{ — samo strah i oprez! Strah za stra`njicu, strah za glavu, strah za kesu. Oni {to su gore, boje se da ne bude gore nego jest, da im se {iljteta ne izmaknu; oni {to su dolje, i {to im gore ne moè biti, strahuju od bol-jega, jer za bolje vi{e i ne znaju.

Kad sam htio ubogo knjièvno dru{tvo bosan-sko osnovati, jedni su ve} vidjeli kako sam karbon-are iz Italije doveo, jedni — kako Kozaci ve} lo-goruju u Vranici, a jedni, opet, Engleza, kako je kanalom Vla{i} prokopao i Travnik opsjeo… A ovo sad, ovo je ne{to od ~ega }e se mom jadnom fra Anti zanebesati u glavi. [aka u ~elo! 'Politika'!

I moj ~estiti Ivan, trgovac, kom{ija!? Rastasmo se na kanatima, i {to ono promuca: ûvaj se, uja~e! Ne bih kabulio da se tebi {to trefi. 'ûvaj se!', a ne zna ni ~ega bi se trebao ~uvati; eto, to je ono: 'zla se boj, dobro dodijati ne}e', 'ìvu ne vjeruj, mrtva se ne boj', ~uvaj se i kad treba i kad ne treba, ~u-vaj se i kad spava{, ~uvaj se…, jer, {to bi drugo ci-jeli vijek radio nego strijepio i ~uvao se!… Uvukao se taj strah, to je ve} strah od ìvota, od disanja, od hodanja… Toliko je to skrvljeno, uìljeno, da }e se potomci potomaka ove ~eljadi, i kad prestanu ikakvi razlozi za strah, za stotinu, tri stotine godina, jo{ uvijek mutno zbog ne~ega bojati, iza sna se trzati zbog utvara za koje ne}e mo}i odgonetnuti tko su, odakle im u san, i zbog ~ega dolaze.«

48 Ivan Lovrenović

Krupan i razdrljen, nasuprot tihoj varcarskoj no}i, razmi{lja Juki} o tome gdje je kome dano da se rodi i nosi sa sudbinom. Jo{ svjeè i neslegnuto {areni mu se u glavi Be~ sa svojim zvonicima, sjaj-nim zapregama, staklima, kavanama, sa svojom {tampom, salonima, svojom èljeznicom, zvonima, svojim kasarnama, dvorcima i kazali{tima… Jo{ svjeìje: ju~era{nje drndanje od Banje Luke, Han Kola, Sitnice, do Varcara, u koji se no}u si|e kao sa svijetlih nebesa u duboku vla`nu jamu.

»Gdje li je ovaj na{ ~emer i jad, a gdje ulju-|enost be~kih, evropskih ulica!«

U Be~u, dok su ga vodili u audijenciju Schwarzenbergu, pro{la je ko~ija kraj neke kavane, iza ~ijih je stakala naslutio ìvot kakav ni jedan od starih otaca — pisaca bosanskih nije mogao naslutiti ni opisuju}i slasti raja! Ulicom su prolazili dje~aci, drè}i u lijevoj sveànj {tampe, a desnom su izma-hivali otvorenim novinama, izvikivali naslove i vije-sti, svijet je prolazio, nebo se je vedrilo, plavilo, i sve je bilo nasmijano i okupano, a u njemu se mi-je{ala èlja da se zaboravi, da se ostane u ovom sjaju zauvijek, da se ne misli ni o ~emu i ne skrbi ni za {to, sa strasnim porivom da se sve ovo zgazi, razbije i otkrije da je sve la` u {arenom ogledalu, koje je tu samo zato da njemu i svim njemu sli~nim traìteljima, romarima pravde i svjetla jo{ teìm i jo{ bolnijim u~ini povratak u glib i blato iz kojega su do{li.

»Jer, ~ime se je okruèno, evo otkad se di{e i kre}e ovom tu`nom zemljom, koja se u tefterima, valjda ironi~no, Bosnom Srebrenom naziva? Sramo-


te pognutih vratova i savjesti na moralnom bespu}u svakodnevnice, usko}a sebeljubive i ustra{ene ~e-ljadi, nepovjerenje, glupost, pogane sile koje truju svaki ~ist tren u ~ovjeku, ~ekinjava, rutava nepis-menost i sklopljenost vidika, debeloko{tvo i dolce-farnientizam, bezobrazluk i mutavi, }oravi prijezir svega nesebi~noga, srebroljupstvo, pljuvanje po svemu {to je individualni ponos i smjela misao… Sve to, i jo{ tisu}u nenabrojanog, i sad jo{ uzdrman i nesiguran i najgoliji ìvot, i koà na {iljku, kako sve to ne natjera ~ovjeka u abdikaciju, u mr`nju, ili u bijeg, u traènje druge sredine i udobnijeg i sla|eg uhljebljenja? A, ipak, ovaj svijet je jedini svoj svijet, tome svijetu jedino pripadam, i pobje}i iz njega zna~ilo bi pobje}i i iz sebe, u napore i pred-jele bez bola, da, bez bola, ali i bez strasti… Jest, ovaj svijet boli, on prì, evo, ovdje, u `li~ici, ali u tom bolu, nigdje drugdje, u tom prènju i èravici pod srcem gnijezdo je ~e`nji za ~inima koji ho}e da taj moj svijet preobraze u drugi, druk~iji… Koliko li je uboja i padova i sumnji, i koliko puta na dan pi-tanje: ima li smisla, ima li u~inka?… Ali, i ako je smisla malo, i ako su u~inci tanki i mr{avi, preo-staje ~ovjeku uvjerenje od kojega ga odbiti ne moè ni{ta, da ovo {to se radi i {to se je uradilo, da ovi napori — i ako nisu sjeme koje, po jed-nostavnom katekizmu vjeruju}ih, ni~e samo, i ve} zato {to je sjeme — ne mogu propasti i ne propada-ju ututanj i }oravo.«

»Nemo propheta in sua patria, o, tu mudrost i tu gor~inu shvatili smo davno, na po~etku puta, ali

50 Ivan Lovrenović

svi glasovi koje sam o Bosni i za Bosnu razaslao, vratit }e se, moraju se vratiti, i bi}e od koristi!

Sve je sad ve} odlu~eno i gotovo… I moralo je tako biti, i dobro je {to je tako…«

Osje}a Juki} kako su @elje i molbe onaj vrisak, onaj urlik koji je ~itavog ìvota, cijelih ovih pet-naestak godina, od Zagreba u kojem su ga — zele-nog i zbunjenog — zapljusnule divne ideje o kojima u Bosni nitko ni sanjao nije, do vesprimskih ù~nih prepirki, u kojima su mu velesvjetski, evropski, njema~ko-rimski univerzalisti~ki katoli~ki prijezir i ignorancija napunili za cijeli ìvot prsa otrovom i ~vrstom odlukom, preko desetgodi{njih okapanja i nadmudrivanja sa zakre~enom bra}om, preko nje-govih strasnih krstarenja postojbinom uzdu` i po-prijeko — klancima, {umama, pustolinama, kroz ljet-ne ège i sije~anjske pu{ancije i smetove, od ùpe do ùpe, od dobreti}kih zagubljenih visina u kojima medvjed caruje a Tur~in se bez velike potrebe ne pomalja, do njegove ravne Banje Luke (a majka, sestra i brat ìvi su, i kako bi lijepo bilo sastati se, i po{aliti se, a, evo, nema se vremena ni obi}i ma-jku, i — jadnica — sigurno jedva krpi i sastavlja dva kraja, a on bi svakome htio pomo}i, a njoj ne moè ni okom {e}era, i grize ga {to ju je zanemario, a druk~ije ne moè), i do ljute turske Krajine, u kojoj i na njivu idu s oru`jem za pasom, a djetetu kub-uru uklepaju u {ake prije nego sisu materinu, a o bukvaru da ne govori{; do livanjskih bura i ku-pre{kih vukova i travni~kih ti{ina u ljudima i izme|u ljudi, od samog po~etka, od ~asa kad je svoje prve stihove promucao, nosa on ovaj urlik u


sebi kao krvavu gvalju protesta i ga|enja, i evo, trebalo je petnaest godina da se smogne pameti i snage i znanja, i da se na|e na~ina, i do~eka ~as da se progovori tako da svi ~uju.

»I sad je gotovo!…« Stravi~no jasno vidi Juki} da je kona~no stao

na bedem: sam, golih prsa i gola ~ela, svima nasu-prot, svima lovina i lagana meta. Osje}a da mu pod nogama vi{e nije tvrda zemlja, ve} tanahne, varljive da{~ice, i da je ispod njih provalija, mrak, jama bezdanja.

»Povratka nema. Ovo {to je u~injeno, i u~inje-no je zato da povratka ne bude, da napokon strah ustupi mjesto ìvotu, borba da zamijeni {utnju. [to mora biti, bit }e, a moja glava vi{e nije samo moja, pa — to bolje i to gore! Sad treba sve sumnje zave-zati u vre}u i potopiti u najdublji vir, a doga|ajima po}i ususret, pritisnuti ih, natjerati ih da se rode prije nego {to im bude vrijeme. Jer, vrijeme je - ja sad, ja ikad!

A bit }e, zar, i drugih… Makar u vremenu koje je ispred mene, i koje do~ekati ne}u, ali koje sam i ja posijao, makar {akom sjemena.«

Prvi pijevci su ve} tukli no} krilima. Uzbu-|enja u Juki}u su se sti{ala, osvojio ga je zdrav umor, {to od putovanja, {to od ve~era{njeg sijela i ovog no}nog bdijenja nad zaspalom kasabom. Zba-cio je haljine sa sebe i pruìo se na postelju, prvi put nakon tolikog vremena èljan ~vrstog sna, bez snova i trzanja.

52 Ivan Lovrenović

BILO je to istog ljeta, na izmaku kolovoza, mjesec i po dana nakon Juki}eva povratka iz Be~a.

Nizalo se uzbu|enje za uzbu|enjem: nakon @elja i Be~a, do{lo je {tampanje Bosanskog prijate-lja, a najvi{e: Omer-pa{a je stigao u Sarajevo, i — blagonaklon prema raji, a o{tar i tvrd prema agama i begovima — privremeno smirio Bosnu, po~eo pro-voditi reforme, i zatalasao bosanski puk do odu{ev-ljenja.

Juki} se je pomamio. Kovao je Omer-pa{u u zvijezde, njegovu pravi~nost, njegovu slavensku krv, i utvr|ivao u narodu vjeru da je kona~no svanulo, da }e tanzimat »i nama suzu utrti«. Starje{ine i mudriji fratri su mu poru~ivali »da se ne istr~ava«, a fra Anto ga se toliko po~eo bojati da ga nije bez velike nevolje volio ni vi|ati.

A kad se ~ulo da je Latas krenuo u Krajinu da urazumi kraji{ke barjaktare, i da }e na putu u Banju Luku pro}i kroz Varcar, Juki} se je ugrozni-~io. Pripremao je varcarski svijet da do~eka serask-era, odabrao nekolicinu da mu iza|u ususret (me|u njima i svoje odane ]ori}e), spremio pa{i kao pok-lon jedan primjerak Bosanskog prijatelja s pateti-~nom posvetom, i do groznice nestrpljivo o~ekivao dan.

A kad su se sreli, kad je Latas srda~no primio poklon, i u ìvom razgovoru pokazao da poznaje Juki}ev knjièvni rad jo{ od prvih ~lanaka od prije deset godina, pa jo{ kad ga je pozvao za sobom u Banju Luku na povjerljiv razgovor u kojem se je prijateljski i ravnopravno konzultirao s njim o stanju u Krajini i o najboljim na~inima da se ono popravi i


sredi, te kada mu je sugerirao da zavede »op}enitu politi~ku korespondenciju po Bosni«, i da ga redo-vito izvje{tava o svemu, Juki} je okrilatio.

Na licu mu je stalno titrao smije{ak, napustila ga je nekada{nja goropadnost; sa svime je bio u nervoznom, uùrbanom miru. Zapravo, svega osim svojih poslova doticao se povr{no, ne imaju}i prave koncentracije ni za {to. A poslova je bilo stotinu, sa svima se je hrvao odjedamput, i sa svima izlazio na kraj: u~ionica, slanje vijesti Omer-pa{i, rad na dru-gom svesku Bosanskog prijatelja i na sistematskom Zemljopisu i poviestnici Bosne, redigiranje narodnih pjesama, kontakti, razgovori, kratkotrajna putovanja, korespondencija s prijateljima — nervozna, ogoljena do golih ~injenica (»novog bi ti imao mnogo koje-{ta pisati, ali pustog vremena nemam da se naspa-vam«), naba~enih aluzija i molbi za konspiraciju (»ti od ovoga ne kazuj nikome ni{ta…«).

Godinama ne nailaze}i na priznanje kakvo mu je intimno trebalo kao kruh, eufori~no i pomalo ironi~no-provokativno pi{e u Zagreb doktoru Gaju o Omer-pa{i: »…pisao mi te sam za njim do{ao u Banju Luku; malo me je prijatnije primio nego Jela~i}, i moje mu je ime radi knjièvnosti vi{e po-znato, i to kao turskomu pa{i i Otomanskomu seraskeru, nego Hrvatskomu Banu i Austrijan-skomu Feldregmeisteru!!«

Zima je dolazila, a Latas se kretao Bosnom — brz, oprezan i neumoljiv — i davio, jedan po jedan, plamen otpora, kako se koji gdje javljao.

Vode su nosile trupla, smetovi ih zavijavali, a drumovima su zveketale povorke buntovnika u

54 Ivan Lovrenović

bukagijama, {irile strah, uvla~ile jezu u kosti, i raznosile glas o Omeru — dindu{maninu…

A kad pade Hercegovina, i kad zadnje bo{nja-~ko uzdanje stari Ali-pa{a Rizvanbegovi}, mali car, ode kroza snijeg i me}avu na ru`nu kljusetu, da ga negdje na Manja~i, na bivaku, ustrijeli neki ano-nimni Omer-pa{in asker, kao slu~ajno, sva se Bosna pobunjena ustravi i obeshrabri.

Polomi i poveza Latas i Kraji{nike; pade Bi-ha}, i u travnju osvanu Bosna umirena i opusto{e-na.

Cijelu zimu slijedio je Juki} pobjedonosne tragove seraskerove, prizivao ga, pronosio mu sla-vu, bjeào mu u okrilje kad su Kraji{nici ostrvljeni do krvi zauzeli Klju~ i zaprijetili da }e »Omerovog popa ìva oguliti«.

Utroba mu se stezala od uàsa na koje je nailazio, ali ja~e je bilo i{~ekivanje da se rat zavr{i i otpo~ne s provedbom reformi. Nije ni pomi{ljao ono {to su mnogi mudriji ve} polako shva}ali: sva ova krv ne moè biti da je pala raji za ljubav, tan-zimat je Latasu deveta briga, ne kr{i Latas age i begove zato {to ne prihva}aju tanzimat, ve} zato {to ho}e da se izvuku ispod stambolskog hlada. Samo, iskrivio mu se onaj jesena{nji smije{ak na licu, u san su mu sve ~e{}e nailazili popaljeni kro-vovi, razbijene lubanje, usirena krv pod vratom, kobna zveka bukagija, a sve rje|e — sutra{njica u onoj sve~anoj rasvjeti, u kakvoj ju je jesenas i bu-dan znao sanjati. No, kolebanja nije bilo. Za njega nije bilo ni vremena. A Latas ga je primao kao i ono prvi put, onog sve~anog dana u kolovozu,


iznad Varcara. Uputio ga je i u Zagreb, u poslan-stvo Jela~i}u s Fazli-pa{om, povjeriv{i mu i tajnu misiju. Jedna suludo radosna slutnja ponijela je Juki}a neusporedivo ja~e nego misao na Bosnu kao reformiranu tursku pokrajinu: vjerovao je da se Latas »slavenski probudio«, i da on to s Jela~i}em snuje separaciju Hrvatske od Austrije i Bosne od Turske. Pijano i sebeljubivo, ili sra~unato, agent-provokatorski — to se nikad ne}e znati — Latas mu je dva-triput dao povoda za takvu slutnju.

To prolje}e do~ekao je Juki} gor~i za jedno krvavo iskustvo plja~ke, paleà, ubojstava, ostrvlje-nih i raspomamljenih ìvinskih nagona u ~ovjeku, ali i zreliji u spoznaji da tek sada valja zapo~eto nastaviti.

56 Ivan Lovrenović


... 1851, JO[ U VARCARU

IMA ve} vi{e od dva mjeseca kako je buna savladana, otkako je Juki} i{ao s Fazli-pa{om u Zagreb u groznici iluzije da u Omer-pa{ino ime konspirira s Jela~i}em o ciljevima koji daleko prema{uju toliko sanjani tanzimat, i zbog kojih se u grlo diè, i stoji u grlu, ustreperena gruda i nevje-rice i slatke panike, i èlja i nadanja; dva mjeseca ve} Juki} nervozno i nestrpljivo sjedi u Varcaru, seraskera ne vi|a, a stvari miruju, prokleto miruju, i ne samo da se ni{ta ne mijenja, nego odnekud pokatkad studen nekakva bije, i nai|u grozni trenuci praznine, u kojima ~ovjek odjedamput ni u {to vi{e nije siguran, i munjevito ga krajem mozga strese pomisao: »da ovo sve nije kakva igra kojoj ja ni sam ne znam cilj, ni ne obuhva}am vidom sve njezine okvire?«

U svibnju premje{ten je fra Anto za ùpnika u Jajce, a u Varcar je poslan fra Anto Vladi}. Juki}ev vr{njak, Ramljak, {iroka znanja, ~vrst i okretan, i kad ne razumije spreman da uvaì, saslu{a i sudje-luje, mudar a opet odvaàn i solidaran, jedno od one ~eljadi ~ije povjerenje se stje~e odmah a nikad zbog njega ne kaje, on je Juki}a, nakon mu~nog i zloslutnog Guti}a, ozario srda~no{}u i mogu}no{}u za kojom je ovaj cijelog ìvota toliko ùdio: imati uza se bi}e s kojim se danono}no moè biti drug, sugovornik, pred kojim se rije~i ne moraju vagati,

58 Ivan Lovrenović

kojemu se ne mora do iscrpljenosti sve obja{njava-ti, koje iz konteksta, izraza lica, gesta shvati vi{e nego iz izgovorenih rije~i… A, opet, ima svoj svijet, svoj stav, i niti ga prodaje niti ga name}e, ali ga i ne krije.

Sve svoje prokletstvo, svoje sumnje, gor~ine, mrtvouzice iz kojih se je tako mu~no izvla~io, svoj mra~ni, no}ni dio pogleda na stvari u koje je cije-loga sebe upregao, Juki} je ~itavog ìvota morao ostavljati za sebe, gr~evito se bore}i da ionako pre-oprezna i ustra{ena ~eljad ne naslute nijedne puko-tine u svemu za {to se je zauzimao, {to je planirao, predlagao, traìo. Prvi put u ìvotu mogao je u u{i ìva ~ovjeka izliti sav gorki talog skepse prema vla-stitim idealima, koji se nakupio i nataloìo u traj-nim, dugogodi{njim bolno razdiru}im solilokvijima, a, evo, u zadnja dva mjeseca ho}e da preplavi i da udavi svu snagu i vjerovanje u ispravnost puta.

U beskrajnim {etnjama i razgovorima hvatao se Juki} za Vladi}a gr~evito, odgone}i od sebe mu-~an osje}aj koji ga je sve ~e{}e napadao i nagrizao, da je zagazio i da sve dalje gazi po glibavoj mo~va-ri u kojoj niti o~i vide gdje je kraj, niti noge znaju ho}e li slijede}i korak nai}i na tvrdo, ili }e utoniti u mulj bez podloge, a samo se je, i nadaleko, nig-dje nadaleko, ìva stvora nema, i ti{ina je, i polu-mrak se spustio do na vodu, do na glavu.

U~estalo su navirali trenuci u kojima bi — iznenada i naizgled ni~im motivirano — ustitrala utroba, a u glavu udario èstok val krvi, nemira i straha. Bjesnio je u sebi, ljutio se na sebe i poku-{avao — tko zna koliko puta — trijezno i razborito


razabrati sve: i op}enito stanje u Bosni, i smisao mjera za koje odsvukud slu{a da se sprovode, i svoj vlastiti poloàj. Poku{avao je razumjeti smisao svega toga, i predvidjeti pravac i cilj. Uvjeravao je sebe sama da cilj moè biti samo jedan, onaj pravi, a da je nezadovoljstvo, pa i njegovo, samo rezultat nestrpljenja koje ne prizna postupnost, svakodnev-nicu. Ali na kraju svih tih napora ostajala je uvijek, sve teà i stra{nija, slutnja da se nikad nije bilo da-lje od dobra, i da je ostao sam, nepovratno i defi-nitivno sam, u potmuloj rasvjeti stravi~no zatvore-nih horizonata, gdje samo {to nisu po~eli sru~ivati se na glavu bijesni udarci smra~enog neba.

Hvatao se za Vladi}a kao za bi}e kroz koje bi mogao dodirnuti sve ljude i sav svijet, za koji je uàsnuto osje}ao da su si, on i taj svijet, me|usob-no okrenuli le|a. Povjeravao mu je, kao nikad ni-kome, sve. I sumnje, i gri`nje, i planove, i o~ekiva-nja.

NEDAVNO je Vladi} putovao u Fojnicu, a u

povratku svra}ao i u Dolac i u Jajce. Svugdje isto! Svugdje uspani~ene i zastra{ene pri~e o nametima, o nepravdama, o prisilnom razoruàvanju kr{tena svijeta, o sasvim drugom Latasu: smrknutom, ne-pristupa~nom, nemilosrdnom. A otkako mu je do-{ao {aka ~lanak koji je Juki} anonimno {tampao u zagreba~kim Narodnim novinama — o sporosti tan-zimata, o administrativnim nepravdama, o nametima i o iznevjerenim nadama u Latasa — pobjesnio je sasvim, i zabranio, pod prijetnjom te{kih kazni, ra-sturanje i ~itanje bilo kakve zagrani~ne {tampe. To

60 Ivan Lovrenović

je bio odgovor na Juki}evu i Vladi}evu nedoumicu {to im novine ne dolaze.

»Ne}e Omeru biti te{ko odgonetnuti ~iji je to ~lanak«, mislio je Juki}, dok je koracao uz Vladi}a i slu{ao njegov uznemireni izvje{taj, a za le|ima im je ve} ostajalo drevno varcarsko groblje na ]eliji, i ve} su se penjali uz Grabe`, na Vinogradi}, gdje su se ~esto u ljetne ve~eri izmicali od svijeta i otvarali jedan drugome; »nisam mu jedamput pokazao da je sva moja briga ovaj puk i ova crna Bosna, i da me moè kupiti samo njenom sre}om… A i tko bi drugi bio toliko lud da pisne?…«

Vladi} je pri~ao o glasovima koji se ~uju, da je i Latasa muka pritisnula: u Stambolu ga panjkaju da je mekan prema raji, da se je „pokrstio”, da je pretjerao progone}i islamsko uho, i da se sad — ne daj, Boè, gorega — na kr{tenu svijetu iskupljuje, i dokazuje vjernost sultanu.

Slu{a Juki} svog ~estitog druga kako mu uznemireno nabraja sve ~ega se na putu i po sa-mostanima naslu{ao, i, mjere}i sve ovo {to ~uje svojim zimu{njim traumama i dilemama, {to ih je nakupio prate}i krvavi trag seraskerovih pohoda, stravi~no bistro uvi|a da bi u svemu moglo biti lo-gike, krvave i okrutne, koju zimus nije htio uzeti na znanje. I shva}a kako nikome i nikad ne bi o tome smio ni htio prozboriti da nema ovog Vladi}a. Kao iz zavezane vre}e prosuo je Juki} pred njega sve ono krvavo i nedostojno ~ega se je zimus na-gledao, a za {to je, u pobjedni~kom zanosu Lata-som-pacifikatorom, »ma~em pravde«, »iscjeliteljem«, »arkan|elom«, »donosiocem mira i tanzimata«, mis-


lio da bi bilo udovi~ki, nemu{ki proglasiti okrutno-{}u. Sva ta krv, ta poniènja, to gaènje po ljudima, ~inilo mu se tada da je opravdano vi{om svrhom, i da i serasker, kao i on sam, pati zbog toga {to se tako mora, ali i zna da druk~ije ne moè.

Pravo lice seraskerovo ~inilo mu se da je vi-dio onog dana kad su zajedno obilazili osvojeno Ja-jce, kad je serasker — blaga pogleda i suu~esni~kog osmijeha — tje{io postradalu raju, dijelio hranu i vra}ao oplja~kano, kad je grmio na svoje vojnike koji se usudi{e prisvojiti ne{to od rajinske sirotinje, a jednog visokog oficira li{i ~ina i vrati u obi~ne askere, pred cijelom vojskom. Tko god je imao na {to poàliti se, mogao je tada bez ikakve najave iza}i pred Latasa, a on je sa svakim razgovarao kao milosrdna sestra, a ne kao vojskovo|a, strah i trepet. Li~no mu je tada uru~io pedeset tisu}a gro{a, a kasnije, iz Banje Luke, poslao jo{ stotinu tisu}a, da po pravdi razdijeli Jaj~anima i Varca-ranima, koliko je tko postradao i koliko kome treba. To je bio pravi Latas, a ovo sad {to se ~uje i {to se radi, Juki} nikako ne moè shvatiti… îni mu se sve to kao odvratan i nedostojan san, i samo da mu je vidjeti se s Latasom, na svoje u{i i o~i uvjeriti se da to nikako ne moè biti njegova rabota, ve} da to, po obi~aju, ~ine i rade niì, nepi-smeni, primitivni ~inovnici, oficiri. Ne moè biti ni-kako da je to ba{ sve s Omerovim znanjem!? A i njemu je te{ko, njemu mo`da ~ak treba pomo}i, jer stambolski spletkari ne miruju, oni svakom o glavi rade. Treba i dalje upoznavati svijet s onim {to se

62 Ivan Lovrenović

u nesretnoj i gluhoj Bosni radi, treba pisati, makar se i ne smjelo, makar i sablja nad glavom.

— Na sva zvona, Vladi}u! Na sva zvona treba razglasiti; treba zvoniti, zvoniti na sav mah, jer ako se sada opet smrkne, tko zna kad }e svanuti. Jo{ zimus mislio sam da }e se i Juki}evo pero mo}i odmoriti od nadbijanja s bijedom i jadom, i predati se stvarima lijepim i ugodnim o kojima sanjam ot-kad sam uzeo pero u ruke, a sad, evo, vidim da odmora nema i da opet treba biti se s vragom.

Juki} se je opet razmahao. Nakon dvomje-se~nih sumnji, gri`nji, saslu{av{i Vladi}a, pro{av{i kroz trenutak paraliti~ne krize i dileme, isplivao je opet na tvrdo: shvatio opet svoju ulogu i ponovo se na nju po~eo privikavati.

Vladi} je zami{ljeno }u{kao kamen~i}e ispred sebe, slu{ao Juki}a kako se veseli skorom izlasku iz {tampe cjelovitog Zemljopisa i poviestnice Bosne, na kraju kojega }e se pojaviti, prvi put javno, @elje i molbe, i sigurno pripomo}i brèm rje{avanju jada koji ih zajedni~ki more. Slu{a to Vladi} i osje}a da u ovom njegovom drugu ìvi udes koji ~ovjek i ne mora razumjeti, ali mu se mora pokloniti; fatum koji je svjesno izabran, a hranjen nekom stra{nom unutra{njom energijom. Osje}a da je ta energija samoubila~ka, ali i da joj ne treba stajati na put, jer ovaj ~ovjek je to {to misli i radi, i kad bi mu se oduzelo, zabranilo da tako misli i tako radi, on bi se pretvorio u ù~, u èstoku grudu besmislenog i nekorisnog otrova… Pravo re~e neki dan u Fojnici Nedi}: »…leptirica koja oko goru}e svije}e vrsla i leta dok se ne saèè«, ali bra}a ujaci tako govore,


superiorno saàljevaju}i ovo bi}e kao »usijanu gla-vu«, kao naiv~inu koja je izgubila smisao za prakti-~ni ìvot, i sada lebdi i pliva u oblacima svojih ilu-zija, s kojih i kad cijelom teìnom tresne o tvrdu zemlju, ne}e se otrijezniti i spametovati. A Juki} je — on to zna! — ne{to drugo; Juki} niti je naiv~ina niti bezazleni i nerazumni sanjar; Juki} je progledao ~itavim svojim bi}em, Juki} se je krajnje dosljedno otrgnuo od stra{ljivih i sebeljubivih, od bezna~ajnih trica i ku~ina, otrgnuo se iznad }oravih svagdanjih okvira koji ~ine te ljudi nikad nosom ne provire preko svojih svakodnevnih {an~eva, i tako, ne zna-ju}i za postojanje onog vanjskog {irokog i slobod-nog svijeta djelovanja, misli, hrabrosti, slobode, mi-sle da su sve vrijednosti pohranjene unutar tih tije-snih usmr|enih {an~eva, i na sve {to je iznad i iz-van, gledaju kao na ludost, usijanost, ne shvativ{i nikad da ovakvi ìve stostrukim, tisu}ustrukim ìvotom, ìvotom sviju i za sve. Nije li mu Juki} to-liko puta govorio kako od ~itavog Svetog Pisma najvi{e voli one Apostolove: »Ako tko me|u vama zbilja misli da je mudar po sudu ovoga svijeta, neka bude lud da bude mudar…« i: »Kad bih ljud-ske i an|eoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed {to je~i i cimbal {to zve~i…, vjera, ufanje i ljubav, to troje, ali najve}a me|u nji-ma je ljubav.« Kao nikad dotad osjetio je Vladi}, dok su se lagano vra}ali sa {etnje u sumra~ni Var-car — hrpu crnih, stisnutih krovova, opkoljenu i stije{njenu sa svih strana brdima — da je nedora-stao ovoj snazi koja uz njega koraca èste}i se u stalno usijanom i povi{enom stanju, i po prvi put

64 Ivan Lovrenović

otkad druguju, ostaje nijem, ne prekida Juki}a u njegovom strasnom monologu nego misli o ìvotu i o gorkoj sre}i koja mu je dodijelila da bude drug i sugovornik ovom strasniku, koji se o~ito ne}e smiriti dok se »ne saèè«.

CIJELO ljeto lomio se je Juki} grozni~avo.

Nestalo je sasvim one sretne pravolinijske uvjerenosti u ispravnost vlastitog puta i napora, a zamijenili su je ~asovi vrtoglavo ponorne dileme, sumnji koje su oduzimale bistrinu i dah, i snovi — stra{ni, nemirni snovi u kojima su se u zamra~e-nom prostoru de{avale nakazno besmislene stvari, i iz kojih se je budilo, trzalo uàsnuto, u strahu od tako sna`nih a neodre|enih slutnji. Hrvao se s tim utvarama, odgonio ih svakodnevno, ustrajno i tvrdoglavo, ne htiju}i i ne mogu}i priznati ih kao mjerilo situacije, kompas za snalaènje i plovidbu.

Latasova pacifikacija tekla je i dalje kao po-vorka povezanog roblja, kr{tenog i nekr{tenog, jeziva panorama razmetanih ognji{ta, popaljenih krovova, no}nih hap{enja i prijekih presuda, a Juki} je stiskao srce zubima, slavio seraskera i dalje, o~ajni~ki se nadaju}i kako se sve ovo de{ava da se vi{e nikad ne bi de{avalo.

Cijelo ljeto davio je u sebi vrelinu protesta i èstoke gejzire stida koji su navirali sve ~e{}e. Stid, to je zapravo bila rana koja je u njemu najvi{e krvarila; dvostruki stid: stid pred pomisli da bi se moralo okrenuti protiv svog doju~era{njeg, na sva zvona razvikanog idola, i jo{ gor~i, otrovniji stid — {to se ne izri~e, ne izurli~e ovaj protest koji se


skupio pod grlom kao zagnojena rana, i pe~e sve ve}ma. Podvojio se sasvim; sve {to ga je bolilo i izgrizalo, sve {to je znao i imao re}i, ostavljao je za sebe, za svoje ko{marne no}i i zle strijepnje, a javno, naglas radio je kao da vjeruje da je sudbina Bosne jo{ uvijek u Latasovim dobronamjernim ru-kama, i da ih — te ruke — treba udobrostiviti i vjerovati im.

I{lo je to tako cijelo ljeto, sve od ovoga suhog i svijetlog listopada, do ove mirisne jeseni u kojoj se sve survalo, do ovog poslijepodneva u kojem, i tako smu}en i razlomljen nakon nedavnog puta u Sarajevo, ~ita zloslutna pisamca i poruke, i samo je jedna èlja u njemu: nestati, i{~eznuti, ugasiti se, usnuti mrtvo do nepostojanja, i probuditi se za sto-tinu, za trista godina, u nekom drugom svijetu i drugom vremenu, me|u nekim sasvim drugim lju-dima, gdje se ni za {to ovo njegovo, ni za njega sama, ne}e znati da je ikad bilo i de{avalo se.

U SRPNJU, nakon inkriminiranog ~lanka u

novinama i Vladi}eva povratka iz Fojnice, i{ao je u Travnik da se pokloni Latasu, da ga zaspe pokloni-ma i potokom hvalospjeva i pohvala.

Pisao je i slao uredni{tvima dopise i ~lanke, bude}i vjeru u Latasa, u skoro normaliziranje stanja, u blagodat tanzimata. Kad je iz {tampe iza{ao Zemljopis i poviestnica Bosne, s pridodanim @eljama i molbama, i kad se Latas ìvo zainteresi-rao za knjigu, a pogotovu za njen dodatak, ~inilo se Juki}u da je taj tekst, taj èstoki historijsko-zemljo-pisno-politi~ki pamflet o predtanzimatskom paklu u

66 Ivan Lovrenović

Bosni do{ao u pravi ~as, da }e mnoge tmine rasvi-jetliti, mnoga bolna pitanja postaviti na dnevni red, i samog Latasa na brù i druk~iju akciju natjerati.

U euforiji koja ga je ponovo obuzela — uosta-lom, sada ve} bolesno nervozno, gr~evito i podosta patvoreno (a da to ni sam sebi nije smio priznati) — sa~inio je, uz pomo} vje{tog Marti}eva pera, duga-~ku desetera~ku Slavodobitnicu svijetlom gospodaru Omer-pa{i. Namijenio ju je za ~eoni ukras drugog sveska Bosanskog prijatelja, ali, kako se ~asopis, ionako posve}en Omer-pa{i, zabavio u {tampi, Ju-ki} ju je, u pani~noj hitnji da se pjesma {to prije pojavi, prikazao Latasu i s njegovim znanjem u ruj-nu odnio u Zagreb da se tiska kao zasebna bro{u-ra.

I onda se sve otrglo i zavitlalo, do sulude ne-sigurnosti, opasno i prijete}i.

Pismo za bana Jela~i}a, koje je definitivno konceptirano leàlo na njegovom stolu, i trebalo ga je samo u~isto prepisati i otpremiti preko banja-lu~kih veza trgovcu Turkovi}u u Karlovac da ga proslijedi u Zagreb - a u pismu Juki} je Jela~i}u razlagao svoj fantasti~ni plan, otrovno pothranjen ljeto{njim Latasovim aluzijama, poludore~enim am-bicijama, plan o otcjepljenju Bosne, uz pomo} Hrvatske, Srbije, Crne Gore i oruàne potpore raje, iznutra - to lu|a~ko, opasno pismo nestalo je. Jed-nostavno, kad ga je francuski konzul, prolaze}i kroz Varcar, pohodio u u~ionici i brzo oti{ao dalje, pre-ma Jajcu, a on se malo kasnije, zavr{iv{i nastavu, vratio u sobu, pisma na stolu vi{e nije bilo! Isprva mu ni{ta drugo nije padalo na pamet osim da je


smetnuo, da se zagubilo, da ga je propuh nekamo zametnuo. A onda ga je munja o{inula: ovaj Fran-cuz sigurno je svra}ao u sobu, pa tek onda u u~io-nicu! A njemu bi to pismo bila prilika i po da se dodvori Stambolu i potvrdi prijateljstvo Francuske…

Proveo je tri grozne no}i, bez trena sna. Po-mogao mu je Vladi} svojom trezvenom logikom, i zajedni~ki zaklju~ak bio je: mora se u Sarajevo, La-tasu na vi|enje; nije zgorega obi}i i Atanackovi}a, a svakako vidjeti se s Marti}em, jer taj — svojim ve-zama i na~inima — sve dozna i sazna.

To putovanje i ti susreti Juki}u su bili ~upanje utrobe: Latas ga je, istina, primio i razgovarao s njim, ali ~im bi Juki} zapo~eo navra}ati razgovor na ono zbog ~ega je do{ao — na Latasove planove o Bosni, da bi ga onda nekako izvijestio o pismu i njegovom nestanku, serasker se je po~injao praviti nevje{t i vra}ati razgovor na obi~ne stvari, raspiti-vao se tobo` za zdravlje, za Varcar i Jajce, za Juki-}ev rad. O va`nim, politi~kim stvarima vidjelo se da ne}e ni da progovori. Juki} je iza{ao s pa{inog di-vana otrovan, sa sna`nim osje}ajem odba~enosti, hodanja po kliskom ledu.

Susret s Atanackovi}em bio je stra{no poniè-nje. Gospodin konzul je blagoizvolio udostojati se da ga primi, o~ito ne zaboravljaju}i ni jednog jedi-nog trena onaj mu~ni okr{aj od prije sedam godina u kiselja~kom hanu, i glumio je dèntlmenski diplo-matski fer-plej, a zapravo, vidjelo se da primitivno strasno likuje nad zgu`vanim, rastrovanim i nesigur-nim fratrom, koji je do{ao da zvani~no izrazi svoje distanciranje od Omer-pa{ine li~nosti i politike. Ju-

68 Ivan Lovrenović

ki}a je izgrizao uàsan stid, èludac mu se grstio od ga|enja, ali u~inio je to, otrpio je, odlu~iv{i ba-rem sad, u ovoj stvari, prikloniti se pametnim, prakti~nim razlozima Vladi}evim, a pogotovo ju~e-ra{njim Marti}evim.

Marti} mu tako|er ni{ta odre|eno nije znao re}i, samo je obe}ao da }e ga, ~im {to sazna, izvi-jestiti. I preporu~io mu da miruje, a bude spreman.

Vratio se Juki} u Varcar ne svra}aju}i nigdje, ne htiju}i vidjeti nikoga od bra}e, pun kovitlaca straha i neizvjesnosti. Na momente mra~ni svrtak bi mu {~epao glavu, mozak, vid bi mu se zamra~io, i izgledalo mu je da strelovito, vertikalno propada uvis, u ni{ta.

DR@I Juki} u rukama ove papiri}e, na brzinu

nadrljane, po stoti put odmahuje, pa ih opet zagle-da i ne zna vi{e {to da misli. Sjedne, stisne glavu u {ake, tvrdo stisne, ne bi li iscijedio iz nje nesre|e-nost koja ne da bistro misliti, zbog koje mu se, jedna na drugu, zaska~u ~injenice, slutnje, odgo-netke, i tako se sve smrsi u mutljag nedoumica. Pa opet zagleda hartijice, ispresavijane, izgriène zno-jem, no{ene u najtajnijim dèpovima, i — malo po-malo — isplivava i sve natkriljuje jedna jedina slika: on, fra Ivan Frano Juki}, redovnik i knjièvnik bosanski, malen-malen, malen kao oni kipi}i sveto-ga Ante, krhak i si}u{an kao kipi} od gipsa, stoji do ogromnog, potkovanog vojni~kog stopala, i da moè dignuti glavu, ugledao bi u nebeskoj visini, visoko gore, lice seraskerovo, bezizraàjno i brada-to, ali ne uzdiè glave, ne moè ju uzdi}i ni trena,


jer ovo golemo, te{ko stopalo samo {to se nije pokre-nulo i smrvilo ga u prah, u tutnju gvozdenog koraka kroz koji se ni vapaj ne bi ~uo…

Zapravo, {to to javljaju ove ceduljice? Javljaju da mu je glava u torbi, koà na {iljku, javljaju da se po-kupi, da bjeì ne obziru}i se, i je li mu i{ta od toga {to javljaju novo, nepoznato, neo~ekivano? Zar ne ìvi on ~itav svoj ìvot sviknut na vjetru{ine {to nikad nisu ni prestajale zloslutno hujati oko ove lude, vru}e glave, i zar nije, jo{ negdje tamo davno, na po~etku puta, bistro i ~isto vidio i znao da }e sve ovo, ako se ikad desi, biti logi~no do zadnje konzekvence onog puta koji je on izabrao. A ipak, ove ceduljice, ovi ko-madi}i hartije, dragi i jedini dokazi da u ovom mra~nom svijetu ipak ne stoji potpuno i beznadno sam i samotan, koliko toga ho}e da promijene, da okrenu strmoglav u ovom ìvotu koji ne da da se stumba, koji tvrdoglavo ne}e da odstupi.

Prevr}e Juki} po ustreperenim prstima uma{-}ene, u hitnji otkinute ceduljice, i do nerazumijevanja dugo bulji u nedore~ene opomene, u izvrnute i nepre-poznatljive rukopise…

Sino} je doputovao iz Sarajeva Nikola ]ori} i kao bez du{e banuo kod njega, istrgano govore}i ka-ko je bio s Marti}em, i istovremeno kopaju}i prstima po postavi svog novog fermena, traè}i ceduljicu. A jutros hrupi Ivan Stipan~i}, »… bio u Banjoj Luci s Radulovi}em…, javlja da se ujaku o glavi radi…, ej, grdna rano, govorio sam ja…, evo, ~itaj, uja~e, vidit }e{ i sam.«

Javlja Marti} da je doznao kako je Latas, spa{avaju}i svoju koù i peru}i se od zlobe koja se

70 Ivan Lovrenović

leè po bajatim hladovima stambolskih odaja, jo{ ~etvrtog listopada uputio u Carigrad pismo u kojem tuì Juki}a i upire prstom u njega kao buntovnika, separatista, panslavena.

»Dakle, ja sam stajao pred njim na divanu, a pismo je ve} putovalo! A i ono sa stola… Francuz… I ono je ve} u Stambolu, sigurno?! Zato Omer-pa{a onako! A ja njemu Slavodobitnicu! Njemu Slavodobit-nica, meni smrtovnica!

I — {ta bi sad Juki}? U goru? U Austriju!? Mi{ u rupi! Bjegunac! Ali, ne… Ne moè … Nije, zar, to sve ba{ tako? Ne moè to… To sigurno konzul prepada Marti}a, a njega nije te{ko… A ako ipak? Za{to bi pa{a onako vrdao? Ali, ne, ne, ne …«

Ustao je Juki} tako naglo od stola da je sve zaz-veketalo, a krv mu se ispraznila iz glave, i zateturao o{amu}eno do prozora. Stajao je tako kao paraliziran; izmorenim mozgom vi{e nije mogla ni jedna logi~na, pametna.

Od svega opaào je samo kako se mirno gasi bistri listopadski dan nad Varcarom, a iz kom{ijske {tale ~uje se rezak mlaz mlijeka kako udara u kabao, i cijela mahala, ~itav ovaj gradi}, izgubljen u njedrima zemlje, bogu za le|ima i zemlji na }enaru, smiruje se, kao {to se je svaku ve~er smirivao, stotinu, tri stotine, tri puta po tri stotine godina prije njega, i smirivat }e se tako i poslije njega, ma {to se s njim i s ovakvima kao {to je on desilo i de{avalo. I navrije{e mu, po prvi put u ìvotu, zbuni{e ga, uzdrma{e do temelja, vru}e, obilne suze, kojima niti je znao izvor, niti je mogao zaustaviti ih.


U SARAJEVU 1852, haps TRGNULA se je sestra, krunica s krupnim

sedefnim zrnima i te{kim krièm zazveketala je i otklizala po podu, a ona je ùrno prisko~ila bolesni-ku, ~ije se je ~elo, nakon nekoliko minuta mira, po-novo uàrilo, a iz prsa ~ulo se krkljavo je~anje, i ~i-tavo tijelo se opet zgr~ilo, ruke {~epale pokriva~ na trbuhu. Opet je zapo~ela borba s bolovima, ru`no be-smislena, jer sva su sredstva ve} potro{ena i nekori-sna, a ovo tijelo jo{ ne}e da se smiri i uspokoji.

Kroz hropac i krkljanje do sestre dolazile su istrgane rije~i ionako nerazumljivog joj jezika; to je Juki}a opet, ovaj put bolesno halucinantno, u jarkim bojama visoke ognjice, pohodilo avetinjsko sje}anje, od kojega je posljednjih godina u polusnu ~esto patio, i iz kojega je polumrtav izranjao, na tamnovanje u \ulaginu hanu, na desperatersko lokanje smrdljivog ruma s utamni~enicima, na odvratno, poniàvaju}e izgrtanje sarajevskih dèriza, i na ono o~ajno ma-murno jutro, puno jugovine, kad mu se cijeli svijet, i on u njemu, u~inio kao golema smrdljiva kloaka, a tupa, zar|ala britva zaustavila se u grkljanu na pola puta, i svega ga je oblila gusta crna krv i bol i nes-vjestica.

VE] pedesetosmi, pedesetdeveti, koji li dan;

pedesetosam, pedesetdevet dana i no}i; dva mje-

72 Ivan Lovrenović

seca — blatna, glibava, vla`na, dva o~ajna zimska mjeseca ~ami Juki} u \ulaginu hanu, u smrdljivoj vojni~koj kasarni i zatvoru, u smradu znoja i blata i uèglog loja i vojni~ke masti i prljav{tine, i oùjak je ve} poodmakao; magleni, ljepljivi oùjak s ki{a-ma, ìtkim blatom i rastrovanom jugovinom, s od-vratnim smradom dèriza, kanala, jaraka, koje ih svaki dan gone ~istiti i izgrtati, i taj vla`ni smrad natopio im je odje}u, uvukao se u koù, u grlo, zalijepio se za nepce, i svaki zalogaj odi{e njime i diè utrobu, i ne moè se zgrijati ni u ustima ni u stomaku. Jedina milost u ovom memljivom paklu je rum, smrdljiv kao i sve ostalo, i èstok kao ubod noèm — jeftin, vojni~ki makedonski rum, za koji vojnici krvopije izmami{e zadnji gro{ od ove ve} poìvin~ene utamni~ene ~eljadi.

Poku{ao je Juki} jutros ljudski toplo objasniti onom krivonogom neobrijanom Anadolcu s vla`nim i krastavim usnama, da je bolestan, da ga trese va-tra, da ga noge ne drè, da ne moè jutros nikako, ba{ nikako, na posao, da }e skapati u dèrizima od hladno}e, vlage, smrada, malaksalosti. Poku{ao je u tom rutavom askeru pobuditi barem onaj tinjavi, mutavi plami~ak razumijevanja koje se osjeti prema ranjenom mahalskom psu. Dobio je kundak u prsa i ru`ne psovke kroz pljuva~ku, i cokule u rebra, po le|ima, po glavi.

Oti{li su hapsenici, u bukagijama, dva po dva, a on je ostao, na vla`noj i usmr|enoj slami, i trese se sav, kosti mu se rastavljaju koliko se silno trese, i ni~ega u njemu nema osim te ledene, nepodno-{ljive studeni. Skupio se u kut, podvio noge pod


bradu, stisnuo koljena rukama, trese se i tupo, kao nad nekim drugim samilosno, ponavlja: »Majko moja! Majko moja! Majko moja!« Mehani~ki u~e-stalo prinosi ustima ~uturu s rumom u sve duìm gutljajima, i taj mu~eni~ki grozni rum grije ga i opu{ta udove koji ve} bole od stiskanja i skupljanja.

Sino} mu je kona~no, bistro i hladno, sve bilo jasno. Nedjelju dana ~ekao je onog juzba{u, Priz-renca, kojega je zamolio da rekne Omer-pa{i kako Juki} ne traì ni{ta drugo nego da ga izvedu da pogleda pa{i u o~i, pa onda da radi s njim {to mu drago! Nedjelju dana ìvio je u groznici, nit' jeo nit' spavao, samo i{~ikao juzba{u da mu donese odgo-vor. Sino} se juzba{a pomolio, i ~im mu je vidio lice, Juki}u je bilo jasno. Omerov odgovor bio je: »Jok! Nikada! U drugom mjestu i nekako, ali u Sa-rajevu nikada!«

U jednom jedinom trenu, kao da mu je sjajna i ognjena munjina rascijepila lubanju, u jednom blje{tavo bolnom trenu shvatio je Juki} sve. Lede-nom jasno}om ocrtali su mu se u tom trenu svi doga|aji, sve {to se — nejasno, nepovezivo, zagone-tno do tog trena — s njim i oko njega de{avalo, plelo i zaplitalo, od onog sjajnog trijumfalnog rujan-skog susreta iznad Varcara prije godinu i po dana, do ovog memljivog sarajevskog kazamata.

Latas „upokoritelj”, „slavodobitnik”, Latas „na{e gore list”, „bosanska majka”, „donosilac civilizacije i uljudbe”, Latas „energi~ni i pravedni arkan|eo”; Latas — utvara, napast i zagonetka koju on u sebi godinu i po dana nosa i nadbija se s njom, vjeruje, uzda se, i sumnja i dvoji, a ne moè da se otkine od magije ko-

74 Ivan Lovrenović

jom ta utvara zra~i i obe}ava, taj Latas, njegov Omer-pa{a, „svijetli gospodar”, „plemeniti i mudri serasker” kojemu je on pjesme pjevao, taj ovjen~ani i opjevani Latas Omer-pa{a nije nego navijena gvozdena vo-jni~ka ma{ina, malj koji se spu{ta tamo gdje mu je re~eno da se spusti; slana ruka pruèna za dovabiti ovcu na panj; unajmljeni krvavi kondotjer jo{ krvavije krupne carsko-stambolske politike, kojoj su ovakve Bosne samo zakrpe na velikoj mapi carstva, koje treba pri{iti kad po~nu otpadati, a ovakvi Juki}i u njima samo dosadne gnjide koje treba noktom.

Sasvim precizno — sada u potpuno druk~ijoj ras-vjeti, s drugim smislom, i s logi~nim i zastra{uju}im zna~enjem — pred Juki}eve o~i iskrsle su ponovo slike i doga|aji o kojima je i prije znao misliti, i samo s Vladi}em razgovarati, ali o kojima prije nije htio ni smio misliti jasno, logi~no do kraja, niti produbljavati im zna~enje.

...Ali-pa{a Rizvanbegovi}, sijed, ra{~upan kao avet, samo u razdrljenoj ko{ulji po ci~i na kojoj se smrzavala jaja~ka kaldrma onog poslijepodneva na ru`nom osamarenom kljusetu, i sin mu s uma{}enim ularom u ruci.

…@urni odlazak Latasov u Mostar, da ne zakasni na dijeljenje ionako raznesenog Rizvanbegovi}a blaga.

…Krvave procesije raje i koljenovi}a bosanskih, odsvukud: od Tuzle i Biha}a, Grada~ca i Cazina, Jajca i Travnika, Banje Luke, Krupe, Dervente; zveketave, krvave, izgladnjele, popljuvane i zgaène povorke; stotine, hiljade i hiljade roblja, povezanog, otkinutog od ognji{ta, njive, djeteta, roditelja; roblja kojemu je neopozivo i nemilosrdno namijenjeno da skapa na ne-


kom azijatskom strnji{tu, ili jo{ prije njega u ovakvim kazamatima, kojima je od Travnika do Stambola carevina posijana gusto i ziratno.

…Kao marva zgruhani u travni~ke kr{le: bezi, alajbezi, muftije, muselimi i kadije; ulema i gospoda bosanska, sve posvuno} na nogama, jer nema mjesta da se sjedne na zemlju, a danju — povezani dva po dva, po Travniku, na najprljavije poslove…, kao i on i ovi njegovi tu`ni drugovi ovdje, u Sarajevu.

…Ono lipanjsko poslijepodne u Travniku, kad je donio darove seraskeru, slavio ga i hvalio, i ponudio mu pomo} raje, koju bi samo trebalo naoruàti… Kako mu ono pa{a odgovori: Neka raja ore i kopa i vodu nosi, kao {to je i nau~ila, nije oru`je za raju… Kako onda nije razumio ove rije~i, i onaj trzaj krajem usta, ono odmahivanje rukom?

… Po{tenog banjalu~kog zana~iju Vasu Bok-onji}a ljetos pojede vidinska tamnica, a {to li, kako li, samo zato — o, sad mu je to jasno! — {to ga, budala, pred Latasom spomenu, kao jednog od onih kojima je govorio da bi serasker mogao postati kralj nad Bos-nom, kako i serasker o tome govori i misli, a on se, jadnik, poveselio.

…Tomu Radulovi}a obno} bosa i dremovna ist-jera{e askeri pa{ini i otjera{e u tamnicu, a jo{ su njega, Juki}a — o, rugla! - zaklinjali ono o Boì}u kad je zadnji put izlazio pred pa{u, da progovori koju Latasu, da pusti Radulovi}a.

…Stari jezerski kadija na ledini na Rogoljima leì bos, bez ga}a, ljeskovi {tapovi pucaju po ta-banima, i, dok starac vapi za milost, serasker s uìtkom pu{i i nasla|uje se stara~kim mukama.

76 Ivan Lovrenović

…Onaj neljudski strastan {amar kojim Latas obori u jarak kraj puta na varcarskom drumu mirnog doma}ina Ibru Buhi}a, samo zato {to je ponudio gutl-jaj jednome iz povorke povezanih.

…Pa i njega sama… uhapsi, sveza, baci u ovaj smrad, i, evo, ve} dva mjeseca trune i boluje, a niti mu tko kazuje za{to, niti vidi dokle }e ovo.

Svuno} su po Juki}u trgale i orljale i ~upale ga stare slike u novom svjetlu, i kad je sve prozreo, povezao, uàsnuto kasno shvatio, sve je zavr{ilo u groznici i o~aju, u gri`nji koja je sve nadja~ala, u stra-{noj spoznaji da on, Ivan Frano Juki}, koji je sve svoje snage bio upregao za dobro ovoga svijeta, stoji i sam usred njegove krvavije krvavih ruku, krivac, luda, sli-jepac.

…Sve to, i povrh svega toga, kao pakleni ìg, kao usijani stid {to svrdla i burgija kroz mozak, taj novac! Sve bi nekako podnio: i bolest i smrad i vlas-tite gri`nje, sve bi se to jo{ moglo mu{ki pro`drijeti, ali ta optu`ba, ta sramota — da je on, Ivan Frano Juki}, pojeo sirotinjsku muku, to!? O, znao je Omer dobro! U du{u ga je poznavao! Samo |avo bi mogao tanje mjesto probrati da udari! A svijet onaj jadni? Za-nijekao! Odrekao! O, sramote, majko moja!

… I, zapravo, najbolje bi bilo da ga je jutros onaj Anadolac do kraja zgazio, da mu je ispalio onu svoju pu{~etinu u mozak!

U avliji \ulagina hana ~ulo se je zveketanje lanaca, vika askera i tupi udarci kundaka po ple}ima suànja koji su se vra}ali s posla. Pijan, rastrovan, bolestan, u visokoj vatri, zubima je Juki} otvorio zahr|alu britvu i preklao se.


SUSRET NA SAVI 1855.

TRI su godine pro{le od one sarajevske

samoubila~ke jugovine u oùjku, tri tupe i mu~ne godine, kroz koje su Juki}a vucarali kao truplo, od tamnice do tamnice, od internacije jedne do druge, od Sarajeva do Carigrada i do Rima, Ancone, Du-brovnika i Zagreba, do kona~nog azila u Stross-mayerovoj biskupiji. Tri duge, beskrajne godine, kroz koje je srtao ostavljen od Boga i od svijeta, kao zaraza koju svak odgoni od sebe, a svi zajedno ne mogu rije{iti je se; kao prokletnik kruìo trima carstvima, od egzila do egzila, svagdje persona non grata, {ugavo pseto, kuga i pokora.

Tri godine upornog, manijakalno tvrdoglavog i dosadnog pisanja i podastiranja molbi na sve stra-ne, od prefekta Propagande do policijskih vlasti austrijskih, da mu se dozvoli povratak u Bosnu.

I kroz sve te gluhe, mutave godine nigdje ì-va ~ovjeka da se progovori, razgovori, da se, kao ~ovjek s ~ovjekom izjada, ispri~a.

Zato je stra{no nestrpljiv, na krilima bi odletio do Gradi{ke, i uàsno ga nervira sporost ovih se-lja~kih taljiga, javio mu se fra Anto Vladi}, o koje-mu je za ovo godina tako malo ~uo, a tako ~esto mislio; javio se — ùpnik je u Ivanjskoj, i uredio je da se sastanu u kr~mi, na lijevoj obali Save.

78 Ivan Lovrenović

Poùruje Juki} dremovnog ko~ija{a, podvikuje i sam na lijene konje, i ni{ta ne vidi oko sebe; ne smetaju mu ni te{ka malaksalost zbog koje mu je i obi~na {etnja u zadnje vrijeme bila omrzla, ni bolo-vi u bubrezima, koji ga ina~e satiru do mrtvila.

— ANTUNE, moj Antune! Kad bi ti samo

mogao znati {ta je meni ovo! Kad sam dobio tvoju cedulju, i kad sam razumio da }emo se vidjeti, evo, ovako, jedan spram drugoga, i ~uti, i s mirom na-razgovarati, navalila mi je krv u glavu i mislio sam te }u podivljati od dragosti!

Drì Juki} objema {akama Vladi}a za ramena, ~vrsto i gr~evito kao da }e mu se oteti i izmagliti kao dim, unosi mu se u o~i i grca, grca u rastrga-nim re~enicama, kroz omek{alu dragost svu gor~i-nu koja se u prsima nagomilala u beskrajnim tro-godi{njim nesanicama i nesnosnoj nostalgiji.

— Sve }emo po redu, a ne}u te pustiti…, ne bih te pustio do sudnjega dana, samo da sjedimo ovako, da mi kazuje{ i ja tebi da kazujem, i da gle-damo onamo, preko vode, u Bosnu, u koju ja ìv, izgleda, ne}u. Lani u ovo doba…, eh, moj Antu-ne!… Istjera{e me iz Sutjeske kao bijesna psa, a, beli, nisam do{ao ni po kojem poslu, van da um-rem. Tako me je bilo sru{ilo. A ne ugledah ni tre}e zore! Prepali se ujaci, prosto im bilo, kao da sam iz groba ustao, kao da }u ih sviju potrovati, podaviti, kao utvara. I da se ne zauze dobri Strossmayer, ne znam {to bi od mene bilo: iz Austrije izgone, u Bosnu ne daju! A, evo, kaèm ti, Antune, sve moje muke ni{ta su spram ove te{ke anastalgije! I vi{e


volim samo ovako, preko Save, gledati u krov bi-jednog na{eg ùpnog stana u Gradi{koj nego bivati u najsjajnijem salonu nadbiskupa Haulika! Jedino sanjam o povratku, a o povratku ni sanjati ne smi-jem, jer, kad bi me jo{ jedamput onako izbacili kao krepalu ìvinu, ne bi mi bilo druge nego kamen za vrat i le}i na dno Save, evo, ovdje, na istom mjestu gdje smo je fra Jako i ja gazili prije petnaest godi-na, kad smo o topovima sanjali.

— Ali, oprosti, Anto! Ja zabrzao, a sve }emo po redu! Prvo ti...

Zapljusnuo je Juki} svoga druga »sve po redu«, a zapravo grozni~avo napreskok, i svaki ~as upadaju}i mu u rije~ pitanjem, ~u|enjem, uzdasima, ga|enjem, zaprepa{tenjem; zapljusnuo ga povod-njem znatièlje, pitanja: o Bosni poslije Latasa, o majci, sestri i bratu, o fratrima zajedni~kim znanci-ma, o fra Boni Peri{i}u, o prijateljima i o onim drugima, o Varcaru, o nesretnom fra Anti Guti}u, o Varcaranima, o svojim |acima, dokle je koji dogu-rao, najzad, o Vladi}u samom, o njegovoj sudbini.

Pri~a Vladi} spremno i pametno, a Juki} ga slu{a i gleda, i misli kako, eto, godine su pro{le i sva{ta se preko glave premetnulo, i tko god je bio slabe petlje, umi{io je, zavukao se u rupu, pamet i obraz izgubio, a ovaj ~ovjek ovdje, i sam stradalnik, ostao je isti kao onog ljeta u Varcaru — ~vrst, mu-dar, odan, a opet, kao i uvijek {to je bio — ~udno-vato nekako svoj, i ima{ osje}aj te ga ni{ta ne bi moglo uzdrmati i natjerati da se promijeni, i biva mu toplo i drago od blizine te stamenosti i krepko-sti, i prelazi to pomalo i na njega, lije~i i smiruje

80 Ivan Lovrenović

njegove uznemirene, vazda treperave i vru}e mo-`dane i utrobu.

Pri~a Vladi} razlo`no i pregledno, pri~a kao o~evidac, ali tvrdo i bez jadikovanja, a opet — stra-sno i u~esni~ki, i da nije tog njegovog tona i na~i-na, razbolio bi se Juki} opet, jer to kazivanje, kazi-vanje je o stradanjima, o jadu, o porazima i zlim vremenima, o ljudima — patuljcima, o sagnutim gla-vama i ki~mama, ali i o ponosu tamo gdje se naj-manje mogao o~ekivati.

One kobne zime prije tri godine kad Juki} pade u tamnicu, i on se na{ao me|u zidovima: do-|o{e po njega usred no}i i otjera{e ga u jaja~ku tvr|avu. O glavi mu se radilo, i jedne no}i umalo i ne nastrada od pijanih, ostrvljenih tamni~ara. Ali, {to snagom i glumljenim zorom, {to parama koje je stigao ponijeti zlu ne trebale — zastra{i straàre-ku-kavice i podmiti kadiju, te ga pusti{e.

— Ali, pogodi koga sam u tamnici zatekao; tko je najve}i stradalnik i mu~enik jaja~ki bio u ono ludo vrijeme kad Latas izgubi svaku mjeru i prestade se ~ak i pretvarati a navali na kr{ten svijet kao zvijer? Glavom hudni Guti}! Fra Anto Guti}, koji nije, rekao bi ~ovjek, umio ni smio pisnuti ni glavu promoliti ispod jorgana! Razjuna~io se Jajcem, udario u talambase, i zaglavio u tamnicu. Jedva je glavu izvukao, a le|a mu i sad pamte turski dege-nek, i eno ga, boluje u Fojnici, ne moè vi{e na ùpu.

— Dobro si, Ivane, govorio za njega da je rob regule, i da bi za Red u vatru sko~io, samo, bilo je jo{ junaka i branitelja vjere i Reda po na{im


ùpama i samostanima, pa ni kvocnuti ne smjedo{e kad Latas pridavi i prignje~i.

Prvo {to je Vladi}u bilo kad ga premjesti{e za ùpnika u Ivanjsku, obi{ao je Juki}evu majku u Banjoj Luci. Jadnica, godinu dana su je patili svakakvim vijestima: da joj je sin bezbo`nik, da se ogrije{io i o boìju i o carsku, da su ga udavili u tamnici, o tome su ~ak i novine po Italiji i Njema~-koj pisale, da ga se i sveti Red odrekao, da nije bolje ni zasluìo… Iskopnila je, za{utila, uvukla se u ku}u. Sre}om, brat mu Mato smirio se, ne luta vi{e Krajinom, ne nosa glavu u torbi i ne lola se vi{e. Doveo je snahu u ku}u — ~estitu i ~istu hri{}anku od Bronzanog Majdana, i sad je bolje. Istina, za njega govore da je »ko i brat — mimo svijet, naprìca i nevjernik«, ali u lice mu to ne smije nitko re}i, ni isprsiti se pred njim.

Poru~uje mu majka da bi vi{e nego o~i svoje volila vidjeti ga, ali da se glavom ne igra, neka ne dolazi, bolje je da je tamo, u Austriji, ìv i zdrav, nego da ovdje opet strijepi za njega. I da se ~uva, da se lije~i, neka ne srkleti previ{e, a — Boè zdra-vlja! — bit }e i boljih vremena.

Pri~ali su mu koliko i kako su se onog prolje}a za Juki}a zauzimali i Nedi} i [unji} i Ka-raula i Marti}, i kako je provincijal Kujundì}, zagrcnut od straha, napravio te se majka Provincija zvani~no odrekla svoga razmetnoga sina i predala ga u carske i u carskoga suda ruke, a fra Boni su, kad su se susreli i kad mu je to kazivao, frcale suze na o~i, od bijesa i od ga|enja i gorke tuge.

82 Ivan Lovrenović

Na dan sv. Filipa i Jakova, patrona varcarskih, drào je Vladi} sve~anu misu i govorio Varcarani-ma o njihovom biv{em kapelanu i u~itelju, i tuga ga je poklopila, mislio je zasigurno da ga vi{e ni-kad ne}e vidjeti, a za ru~kom poslije mise — imao je goste iz Jajca i iz Doca — zagor~ili su mu ionako gorak zalogaj svojom glupo{}u i zlurado{}u, kao, biva, »sam pao, sam se ubio«, »i jest htio mimo sav svijet«, »dosta je Juki} pjevao: Omer-pa{a, mila majko na{a«, i riknuo je, prosuo crno vino po stol-njaku, i otjerao kukavice i sitne du{e sa svojega i Juki}eva varcarskoga praga.

A {to god je razumne i ~estite ~eljadi u Var-caru, od sve tri vjere, sve je to àlilo i plakalo za Juki}em kao za ro|enim.

Za Kneèvi}a je ~uo — pri~ao mu je kasnije to fra Bono - da su muke s njim imali u Fojnici. Prvo je bjesnio i trgao se po samostanu, a onda se slo-mio. Tri dana nit' je jeo, nit' spavao, samo hodao hodnicima, {utio, gledao nekud. Mislili su da }e skrenuti s pameti, ili se svratati dolje, niz zidine. Eno ga sad u Sieni, na naukama: otvrdnuo, zaljudio se, vidi se da krepko zna {to ho}e. Prije odlaska u Italiju do{ao je da se oprosti s Vladi}em, i tada mu je rekao: »Sve {to znam i imam u glavi i u prsima, Juki}evo je, i mo`da }u na}i i ve}e i pametnije ljude i nauke, ali Juki}eva brazda se ne smije izja-loviti.«

Bosna je jo{ ono {to je bila i prije tri godine. Juki}evi ~lanci i knjige dobro su sjeme bili posijali, ali sad je to opet pepeo zasuo. Strah, malodu{nost, nevjerica… Juki}eva stradanija poklopila je narod i


dobar dio ujaka fatalizmom, a oni {to u isti rog pu{u kao Vladi}evi filipjakovski gosti, likuju i na sva usta dokazuju kako druk~ije i nije moglo biti, i pjevaju staru, otrcanu pjesmu: »caru carevo, a Bogu boìje«.

Brzo se saznalo kako Juki}a u zatvor i u sur-gun nisu otjerali nikakvi novci; kako je to samo Omer-pa{in marifetluk. Pravi razlog zapravo je ~i-tav Juki}ev ìvot, sve {to je ikad izgovorio i napi-sao. A najvi{e — @elje i molbe! Njih je Latas jo{ one jeseni, kad je Juki}a, tobo` s blagoslovom, slao u Zagreb da {tampa Slavodobitnicu, i{~itao, preveo na turski i poslao u Stambol, kao glavnu optu`bu na Juki}a — otpadnika, sija~a nemira i bune u narodu. A pri~ao je fra Filip Pa{ali} kako je u Stambolu do-znao da je i ono pismo, {to ga iste jeseni u Varcaru s Juki}eva stola ukrade francuski konzul, stiglo u Stambol, i da se Latas jedino Juki}em kao `rtvom i mogao oprati, iskupiti i dokazati vjernost carevini.

Njemu, Vladi}u, najteè je bilo kad je - a Ju-ki} je tada ve} ~amio u sarajevskoj tamnici - iza{ao drugi svezak Bosanskog prijatelja, s posvetom Omer-pa{i i Slavodobitnicom.

Pri~a Vladi}, skra}uje, preska~e neva`no, sitno; zbija i saìma, nestrpljiv, jer vrijeme odmi~e, morat }e se svak na svoju stranu, tko zna do kada, mo`da zauvijek, a on bi htio da ~uje ovog mu~e-nika, ovog prognanika i skita~a, da ~uje sve iz nje-govih usta, jer osje}a, osjetio je to davno, jo{ u onom lipanjskom predve~erju u Varcaru, u onom razgovoru u kojem mu se Juki} rastvorio kao ne-besa u prolomu, jo{ tada je Vladi} osjetio da }e

84 Ivan Lovrenović

ovoj sudbini, ovom ìvotu biti potreban svjedok i poslije smrti, a pravog svjedoka ne}e biti, jer je previ{e neznanja i previ{e gluposti, previ{e }orave zatucanosti, neshva}anja, nepriznavanja, site zlura-dosti, i nadasve straha, u ovoj zemlji i me|u ovom ~eljadi, kojoj je Juki} htio prosvijetliti, prvi kro~iti u ovaj mrak, a, eto, i njega je, izgleda, pojeo taj mrak, i izgubio se put na koji je bio stupio…

— TOLIKO toga se za ove tri godine skrhalo i

survalo na glavu, i ne znam ni kako je izdràla ni dokle }e, a, opet, samo da mi je prije}i Savu kao ~ovjek i do}i dolje, u Bosnu, me|u vas, Antune! Koliko bi jo{ posla imalo da se uradi! Otkad sam krenuo iz Carigrada, i kako tako prezdravio, ni o ~emu drugom ne mislim. [ta sam samo pustog pa-pira istro{io stoje}i u Rimu, na pisma i molbe!

Skoro godinu dana grizao se Juki} u Rimu, me|u zidovima samostana, pod ~vrstim nadzorom, pi{u}i lijevo i desno, prenemaù}i se u pismima velikodostojanstvenicima vatikanskim i austrijskim, laù}i ~ak. S prolje}a 1853. pustili su ga kona~no, ali ne u Bosnu, u Bosnu nipo{to, nego u Dubrov-nik, na ku}ni prag, u onaj isti minoritski samostan u kojem se bio na{ao davno, na po~etku puta, kad je prvi put bio izgnan, i kad mu se Dubrovnik ~inio daleko od Bosne i od njegova posla kao nebo. Uhap{eniku sarajevskom, carigradskom, rimskom, prognaniku koji je koracima mr{avog kljuseta i svojim vlastitim izmjerio sve hanove od Sarajeva do Soluna, te{kom mu~ninom i glavoboljom oplovio debelo more od Stambola do Rima, i sad se savio


pod Sr|, samo jedan basamak pod Bosnom, ~inio se Dubrovnik dragim, svojim, i — samo jo{ trun strpljenja, i eto ga me|u svojima, na svome!

A, zapravo, nikad dalje od Bosne nije ni bio. Blizina cilja podvostru~ila je snagu i on je

ve}ma nastavio pisati molbe za povratak, ili, barem, odlazak u Be~, da objasni. Radio je mnogo i pone-seno: pripremao je za novu knjigu Bosanskog prija-telja ~itavo svoje lomatanje od Sarajeva do Dubrov-nika, uzdaju}i se kako }e i time mnogo {to{ta ob-jasniti.

A onda — do{lo je opet da se ide! Opet — pre-ko mora, opet dalje od Bosne! U samostan Fano, kod Ancone.

Opet je nekome zasmetalo, opet se netko upla{io. Opet je netko nekome kroz ne~ije u{i ne-kako do{apnuo da ne}e biti ba{ najbolje da se re-dovnik Juki} vrti oko Bosne. Izme|u Juki}a i Bosne najbolje je kad je debelo more, onda je i Bosna mirna, i Juki} manje opasan!

Razbolio se, popustio; bilo mu je kao da ga noèm odrezuju od ìva tijela. U Splitu je leào dvadeset dana, izme|u bolesti i tupe rezignacije, i lude nade da }e nekako ipak udariti drugom stranom, gore, preko Klisa, a ne na onu zastra{uju-}u pu~inu, preko koje — o, kako je to dobro znao! — nije lako vratiti se. Nije pomoglo.

Na{ao se u Anconi, pa u Fanu, me|u rav-nodu{nom ~eljadi, opet tu|in u tu|ini, izgnanik, bolesnik. Opet mu~ne, beskrajne no}i, opet posao zapeo, opet ni s kim razgovora, opet — pisma, pis-ma, pisma; odvratna ve}, nedostojna, klaunska

86 Ivan Lovrenović

pisma, ovaj put samo u Be~: da ga pripuste, da ob-jasni, da se opravda, da rasvijetli. Do bola u o~nim dupljama, do ludog tutnja u glavi znao je, izme|u dva pisma, buljiti s prozora }elije u ravnu, mrtvo-ravnodu{nu pu~inu, kao da privla~i onu drugu obalu, kao da bi se snagom bola i èlje htio, u jed-nom trenu, ~udesnonadnaravno prenijeti tamo, na onu stranu, koja se odavde ni ne nazire, ali se zna da je tamo, i mjesto je ~ovjeku tamo.

Nakon dugo vremena, jedna jedina utjeha: poslali su ga sa starim knji`ni~arem u Veneciju. Bili su tamo skoro mjesec dana, kopao je po knji-gama i folijantima, zapisivao, biljeìo, pamtio sve do ~ega je o Bosni mogao do}i.

Ne priznavaju}i ni sam sebi, èlio je da se boravak u Veneciji otegne {to dulje, jer ga je grijala kopnena blizina. Pisao je Strossmayeru, i uspio do~ekati od njega poruku da se strpi, da se »na njegovoj stvari radi«, da se uzda i miruje. To je ve} bilo previ{e! Za njega je to moglo zna~iti samo jedno — put poda se, jer, ako se sad vrati u An-conu, a za dan-dva trebalo je natrag, ~inilo mu se da }e se ogromno zlo zeleno more isprije~iti izme-|u njega i zavi~aja zauvijek, i potopiti, pro`drijeti ga.

Utekao je od starog knji`ni~ara, izvukao se kao lopov, po no}i, i — ni sam vi{e ne zna kako i kojim sve na~inima: i s kirija{ima, i pje{ice, i sva-kako — osvanuo u Zagrebu, nakon osam, deset, petnaest, tko zna koliko dana, nasmrt slab i boles-tan. [to je mislio? Zar se moglo jo{ ne{to misliti?


Putovao je, primicao se — i to je bilo sve! Primaknuti se, samo da se primaknuti! Otupio na sve, ~uvaju}i ~vrsto samo ono papira i rukopisa ko-je je uspio ponijeti, grozni~avo misle}i samo o tome koliko je blizu i kako se ni koraka ne smije odma-knuti, jer jedan korak natrag, dalje, zna~it }e pro-past. U takvom stanju, ni za~udio se nije kad ga je u Zagrebu {~epala policija. Ni danas ne zna, i nikad sigurno ne}e znati, kako se desilo te ga ne vrati{e u Italiju. Je li zabuna, je li nespretnost, ili, mo`da perfidija, tek sprovedo{e ga do Save, do ove uklete, mutne, drage grani~ne rijeke, i pusti{e da prebje-gne u Bosnu. Tuklo je srce, ludovalo, kad je stupio na desnu obalu, ludovalo i plesalo te je mislio da odzvanja kroz no} kao najve}e zvono sa Svetoga Marka, i leào je, i dugo je trebalo da se smiri. Sam, smalaksao kao nastrijeljen vuk, ne htiju}i se nikome javljati, probio se do Kraljeve Sutjeske — jedanaest dana je putovao, zebao, gladovao — i po-kucao alkom na vrata. Oùjak, susnjeìca, blato, a u njemu, osim nemira negdje u dnu utrobe, osje}aj da je sve leglo na svoje mjesto, da ìvot ponovo po~inje, da }e sve jo{ biti dobro, i radno i korisno.

Istjerali su ga iz Sutjeske, izbacili, ni Ciganina ne bi tako. I ne moè zaboraviti, pe~e to i boli, u mozak udara, a, opet, ni zamjeriti ne moè, jer on je otrov, zaraza, kamen smutnje, pokora, a ~eljad voli mir, ~eljad ne voli usijane glave, a on se nije vra}ao da miruje. Samo, mislio je — ludo i }oravo — da ih ima koji su progledali, ali ne, osim {to ga ih je ono nekoliko poàlilo, pozdravilo na dolasku i na

88 Ivan Lovrenović

odlasku, progledao nije nitko, i jo{ se pomr~ina vla~i gudurama Trstionice i cijele ove zemlje.

Isposlovao je Strossmayer te je be~ka policija pristala, i sad je kapelan u Trnavi, a politika mu je strogo zabranjena, i kretanje bez pratnje, i kad nje-gov mrki ùpnik, miles ecclesiae, Anton Kellner vidi da ga nema, da je maknuo bez pitanja, pobjes-nit }e, i sre}a {to je Zagreb daleko, policiju bi im na le|a natovario, obojici.

— SVE me pitaj i sve }u ti kazivati, sve ruglo i

trpljenje, svega se mogu sjetiti svijetla obraza i bis-tre glave, samo puno ne raspituj za Sarajevo, za tamnicu, i...

Zagleda se Juki} u hrastov stol pred sobom, smrknu se, po{uti. Razoran stid i ga|enje naplavilo bi se po cijelom tijelu, do tjemena, svaki put kad bi se sjetio onog o~ajni{tva u sarajevskoj tamnici, kada je, pijan i sulud, ostao leàti na smradnoj slami, okrvavljen i bez svijesti.

— Samo }u ti re}i, iz tog pomra~enja izbavio me je [unji}, i dok sam ìv, toga mu ne zabo-ravljam. Bilo je me|u nama sva{ta, i uz nos sam mu udarao, i mislio o njemu da je mlakonja i da nikakve hvajde od njegova golemoga znanja i dip-lomati~nosti nema, ali sam tada vidio koliko moè valjati i u~initi ~ovjek sabran, mudar i du{evan. Is-povjedio me je, i ta ispovijed — a razgovarali smo vi{e od sata, dok je Karaula pu{io sa straàrom i zapri~avao ga — ogrijala me je kao maj~in skut, te se i sad sjetim.


— Saznao sam tada i to {to pri~a{, kako me se provincijal odrekao, ali tada sam ve} bio prevere-mio sitne jade i sitne ljude, i nije me to stiglo ni uvrijediti. Jer, vidio sam i kamo mi je po}i, ali sam vidio i to da ne misle svi kao provincijal, da ima ljudi, ~estitih i pametnih, koji, ako ve} ne}e nasta-viti Juki}evo, barem }e znati da to Juki}evo nije bilo ni budalasto ni ututanj.

— A dalje, do Bitolja i Soluna, i do Carigrada, i u Carigradu, kako je bilo, knjige bi se htjele, rizme hartije i slap mastila, i duga a mirna vre-mena, da opri~am muke, bolest, gor~inu i poniènja {to mi pado{e na du{u i na le|a. Koliko mogu, pi{em i spremam to za {tampu, pa, ako da Bog vremena i zdravlja, ~itat }e{ ubrzo, ljep{e i mirnije nego {to bih ti sad mogao iskazati. Samo }u ti re}i: i bolest i slabo}u i jad, sve je to bilo lak{e deverati i krijepiti se nekako, dok sam na kljusadi, {to nije bila nimalo ja~a ni zdravija od mene, prohodio na{im krajevima i slu{ao na{u rije~, makar i ar-nautski iskrivljenu, makar i ne sasvim razumljivu. Iako sam samo gledao gdje }u se svratati, zajedno s kljusinom poda mnom, po klancima i urvinama, kojima smo prolazili. Ali kad po|osmo iz Bitolja, bivalo je sve gore. Utrnuo od ja{enja, èludac otro-van, ne prima u se ni{ta, vatra me trese, a Azija se primi~e. Nikoga oko mene da se makar ispsujemo na svom jeziku — sve turski, gr~ki i kojekako nera-zumljivo zbori, i kad pomisli{ da svoga ~eljadeta i svoje zemlje posigurno vi{e nikad ne}e{ ~uti ni vidjeti, smra~i se sve oko tebe i u tebi. U Solunu ve} ni na noge nisam mogao. Ubacili su me u la|u

90 Ivan Lovrenović

kao krpu, i mislio sam da }e me mrtva negdje u more izbaciti prije nego {to ugledam Stambola. Sre}om, more je bilo mirno, vrijeme blagodatno, i do Stambola sam se podosta odmorio i oporavio. Mornari — sve na{a ~eljad, Dalmatinci; pojili su me i hranili kao svoga! Po stotinu puta sam im morao opri~avati svoje stradanje, a oni su samo uzdisali i {kripili zubima kad sam im pripovijedao o Omer-pa{inoj nevjeri.

— Nisam dugo sjedio u tamnici, dvadeset i pet dana, ali za tih dvadeset i pet dana po dvadeset i pet tisu}a puta na dan prevrtao sam po glavi jednu te jednu: {to li }e sa mnom? Ho}e li me nekamo u Malu Aziju, u surgun, da krepam i da mi se be-straga kosti rastepu, a da Bosne nikad vi{e, makar i ovako, preko ove hude vode, nikad vi{e ne ugle-dam?

— Sre}om, podrumi lu~kog arsenala u kojima smo, opet u vlazi i smradu, trunuli, bili su za-jedni~ki — ne bih ti mogao ni broja re}i koliko nas je bilo zbijenih u mraku. I ~ini mi se da me ni{ta ne bi povratilo iz te{ke apatije u koju sam pao, da kroz zveku lanaca i robija{ko proklinjanje nisam za~uo na{u rije~! Osim roblja sa svih strana care-vine, bilo je tu sjavljeno puno na{eg svijeta. Tek tu sam vidio pravo lice Omer-pa{ine pravde. I zgrozio se, Vladi}u! Kazivao mi je Ibro Buhi} - a kad smo se u onom mraku prona{li, ogrijalo me je sunce vi{e nego da sam Svetom Ocu uz koljeno sjeo! - da ih je s njime iz Travnika u jednom sindìru po{lo osamdeset, a do Stambola trojica ìva doprla! A ni{ta me nije toliko zaprepastilo kao kad mi re~e


da je me|u tom trojicom i stari kadija iz Jezera, kojega sam na svoje o~i gledao kako batinaju na Rogoljima, pred Omer-pa{om, i progone kao zvijer izme|u vojnika a svaki ga dohvati i o{ine ~ime god stigne i kako bolje moè. Od stida mu nisam smio u o~i pogledati!

I kud da ti oteèm! Ve} sam vagao {ta mi je bolje: skapati u stambolskom arsenalu, pa da se vi{e ne patim, ili ostati ìv, ali negdje u Siriji, ili Palestini, kao rob, hamal, prognanik, kad se jedan dan pomoli fra Filip Pa{ali} — moj spasitelj na ovom svijetu — i ohrabri me, osokoli i povrati vjeru. Val-jali su mi i Mihanovi} i grof Prokesch, ali da ne bi Pa{ali}a i njegovih veza i mudrosti, beli nas dvojica ne bismo sad ovako sjedili i gledali se.

— I pred Latasa sam izlazio jedamput. Sre}a je bila {to me je ve} prije pohodio Pa{ali}, te sam du{om ozdravio i ukrijepio se. Jer Latas mi je nu-dio jedno od dvoga: da se potur~im i da mu osta-nem uz koljeno, ili da me baci zauvijek u surgun. Da nisam ve} znao ono {to sam znao, evo ti ka-èm, Antune, ne bi bilo druge nego izabrati tre}e, samo temeljitije, ne bi me spasili kao ono u Saraje-vu...

Opet se Juki} strese, kao od èstoke studeni, i obori pogled, dok ga je Vladi} smirivao:

— Neka, Ivane, neka! Mani sad. Ne navra}aj se! Neka nas, i ovoga {to je pred nama.

— NE ZNAM, Vladi}u, {ta je bilo ja~e: divlja

radost {to me pu{taju iz Stambola, ili tuga {to opet

92 Ivan Lovrenović

ne daju u Bosnu. Ipak, uzdao sam se da je Rim bliè — iz Rima ikad, iz Stambola nikad.

— A valjao mi je Rim, Vladi}u, valjao! Gorko, mu~no valjao za cijeli vijek! Sve {to mi je jo{ tre-balo da saznam, i ono mraka {to mi je bilo na o~ima, tamo sam saznao i progledao...

Pri~a Juki} o devetomjese~noj karanteni u Rimu, pri~a sti{ano kao da se ispovijeda; muklo i stegnuto pri~a o najperfidnijem od svih zatvora i progonstava koje je pro{ao i proìvio. Kao: slobo-dan si, nema lanaca na nogama, ne tuku, ne vrije|aju, ne more gla|u ili groznim spla~inama i pljesnivim kruhom...

—… ali sve je sra~unato da te otrgnu od svega, da te izoliraju, da ne ~uje{, da ne vidi{, da zaboravi{ i tko si i {to si, i odakle si do{ao i kamo ti je vratiti se. Novina niotkuda, razgovora ni s kim svojim, debelo more i gluha {utnja isprije~ila se izme|u tebe i Bosne, o Bosni niti glasa niti slova, a o povratku kad misli{, o~aj te grune u prsa i u mozak, jer — niti vidi{ na~ina, niti iotkuda dolazi nada, makar la`ljiva. Pisma, molbe, obja{njenja, ~ak i jedna audijencija kod prefekta Propagande, ali sve se uvijek svr{ava na otmjenoj blagonaklonoj uljud-nosti i klizavoj frazi, koju onda no}ima prevr}e{ s lica na nali~je kao izlizanu paru, i ne moè{ odgonetnuti ni{ta, samo ostaje zveka glatkih rije~i, te~nih re~enica, i ni{ta vi{e.

Devet mjeseci vrtio se Juki} i grizao svoju misao, kao pas svoj rep, u samostanskoj }eliji kraj franjeva~ke crkve Santa Maria d'Aracoeli, na Kapi-tolu. Svatko drugi, i on sam u drugo neko vrijeme,


bio bi ushi}en: blizinom opipljive antike, drevnim umjetninama svaki dan nadohvat ruke, gomilama knjiga na rafama samostanske knji`nice - kako li je nekad ~eznuo za ovakvom mogu}no{}u! - mirisnim ve~erima nad Rimom, dok krupne zvijezde zvone nad glavom na tihim nebesima... Od svega toga Juki}, i ako je ne{to zapaào, bilo je to krajem mozga, nestrpljivo i povr{no. Radio je, istina, pri-premao je tre}u knjigu Bosanskog prijatelja, a da o rukopisu druge jo{ pojma nije imao: gdje je, kod koga je, je li iza{la iz {tampe, ho}e li ikad iza}i, i je li jo{ uop}e u ìvotu... îtao je i prevrtao po knji-gama i arhivskoj pra{ini, ali sve to s nervoznim prekidima, s gomilama ispu{enog duhana, naglim skakanjima od stola i nemirnim, brzim koracima kroz knji`nicu, kroz }eliju, kroz duge samostanske hodnike i perivoj hladovitog klaustra, nakon ~ega bi, svaki put, bilo strahovito te{ko i ko{talo ogrom-nog strpljenja i nerava, sjesti i nastavljati tamo gdje se prekinulo, a niti se pogubile, i treba ih sakupljati po svim kutovima uznemirenog mozga, kao mrvice po dèpovima.

Sam i odba~en, odba~en kao poderan habit u samostanskoj magazi; odstranjen iz ìvota, iz svijeta u kojem — on to zna! - toliko toga jo{ treba ~initi i u~initi, sad vi{e nego ikad, a nikoga — i to on do-bro zna! — nema osim njega da podmetne le|a, da uspravi glavu iz habita. Zavitlan i ba~en kao kamen daleko na okrajke zbivanja i kretanja, daleko ne-kamo gdje sve miruje i {uti, i gdje se vi{e ni{ta ne kre}e, ni kugla zemaljska, i sve je samo muk, de-beli, gluhonijemi, svemirski muk i mrklina i glu-

94 Ivan Lovrenović

hota, i ne ~uje ~ovjek u tom praznom prostoru ni{ta osim sulude i {uplje lupe vlastitog srca u prsima, a i ona je sve ti{a na mahove, svaki dan sve tromija.

[to zna~i krenuti ovim putem kojim se je krenulo, i evo dokle se je dospjelo? [to je i koliko je ta zemlja i taj svijet za koji se on bori, i u toj borbi |avlu na pazar iznosi i svoju koù i svoj ìvot i svoju du{u? I koliko je on u toj borbi uop}e u~i-nio, osim {to je glavu usijao, a ni{ta nije s mjesta pomaknuo? Kakav je to tako ogroman njegov grijeh te ga vucaju i razvla~e po kasarnama i hapsanama, po samostanima i internacijama i karantenima, kao onu bijesnu afri~ku zvijer u kavezu, koju su bosi mornari iskrcavali s la|e, onu ve~er u napuljskoj luci, kad je mislio da }e mu drob isko~iti iz utrobe od mu~nine i povra}anja...

I — ako je ta zemlja tako samo prezrenja dostojna, neva`na kao {to su mu svi govorili, zaos-tala, malena i bezna~ajna, za{to onda toliki strah od jednog jedinog ~ovjeka u njoj koji se toliko okura-ìo da za nju traì samo ono {to i drugi imaju, i ni-je nikakav grijeh {to to imaju?

U beskrajnim, nijemim samostanskim no}ima, izme|u molbe i molbe, izme|u pisma i pisma, i ja-lovog ~ekanja na odgovor za koji se ve} unaprijed zna kakav }e biti ako i do|e, a opet, pisma se mo-raju pisati, jer je to jedini na~in da se ne preda{, u tim zatupljuju}im intervalima vidi Juki}, vidi i spoznaje sve: uspraviti se, zna~i ostati sam! [to je ~ovjek jasnije razabrao {to mu je raditi da bi zaista bio ~ovjek: uspravan na svom putu, i {to dosljednije


kro~i takav svojim putem, uspravan, ne odbacuju}i ni truna od one strasti i onog duga za koji se jo{ tamo negdje na po~etku opredijelio, ne odbacuju}i od svega toga ni mrve, to ve}ma sam ostaje, i ta samo}a se opasno zgu{njava, sti{}e, materijalizira, i ugu{it }e ga kao tijesan oklop, smrvit }e ga jednog dana; jednostavno, ne}e se vi{e mo}i izboriti za dah, za srkljaj zraka koji mu je tako prokleto sve potrebniji.

Shva}a Juki} jo{ ne{to: sve i kad bi sad sve porekao, kad bi se zaista, istinski, i u sebi, odrekao svega, popljuvao i zgazio sve ~emu je u ìvotu sluìo, kad bi s ovog kapitolskog breùljka javno, urbi et orbi, objavio svoje odricanje i konvertitski se posuo pepelom, sve i kad bi tako uradio, ne sa-mo da mu nitko ne bi vjerovao, nego bi ga jo{ vi{e uzeli na oko, jo{ opreznije posumnjali i jo{ ~vr{}e oklopili, zatvorili, svezali.

Precizno kao onaj ogromni zemljovid {to ga je gledao u vatikanskoj knji`nici, razastire Juki} u mislima prostore i razmake u kojima je niknuo, po kojima je zakoracio na ovu ludu stazu, koja ga je, evo, dovela do ove, ~ini se po svemu zadnje, o~ajne postaje. Prostor o kojemu je tako vru}e sanjao kao o jednom savr{enom krugu, ure|enom i ulju|enom, jednom i jëdinom, od mora Jadranskoga do Crnoga, i od Drave do Vardara, od Alpa do Soluna, prostor koji je nekad davno zami{ljao kao mo}no srce {to jedinstveno pulsira i tu~e u radosnom poletu i brizgu novog ìvota, taj prostor sve mu se ~e{}e, i protiv volje, ~ini kao poderana, zgu`vana i zgaèna krpa, kao i sam {to je zgaèn, zgu`van i

96 Ivan Lovrenović

razdrt. Vidi Juki} u mislima taj ukleti trokut, koji je, za nepunih petnaestak godina i svojim koracima premjerio, te uklete tri krvave to~ke, vidi Be~, Ca-rigrad, vidi Rim, i nikad mu se to nije zornije i preglednije ukazalo i objasnilo: sve za {to se je mislilo i o ~emu se ma{talo da moè i da }e krenuti iznutra, iz tog dragog prostora, u kojem je Bosna srce u srcu, da }e planuti, buknuti i zavrtiti se novom, harmoni~nom vrtnjom, sve je to ome-|eno i odre|eno ovim trima vra`jim silama, sve je to jadno i osu|eno, ìlavo ali }oravo i krvavo ljud-sko meso, kojemu jo{ nije namijenjena bolja sud-bina od one da bude vezano u prange i razvla~eno u krvavom sindìru izme|u Stambola, Be~a i Rima, i jedina pjesma koja se u tom prostoru ~uje kako odjekuje od mora do mora i od Drave do Vardara, to je zveka robija{kih lanaca i mukla robija{ka psovka, a divna, sun~ana Gundulova oda slobodi tlapnja je, krvava tlapnja zbog koje glave pucaju kao ljuske orahove u gvozdenim {akama i pod o{trim kopitima generalskim, seraskerskim, kon-dotjerskim kopitima politika, koje se ovim pros-torima jednako ustrajno i jednako krvavo vode jo{ uvijek, i sve su jednake, bez obzira na simbole koje na barjacima nose, i u ime kojih dolaze.

Jo{ od prvih sudara s nadmenim i nadmo}nim ugarsko-njema~kim ignorantskim gospodskim pri-jezirom u Vesprimu, i od sudara oko Bari{i}eva cezaropapskog postavljenja, od prvih sudara u koje se ulijetalo dje~a~ki strasno i naivno, jo{ od tih, ~ini mu se tako davnih vremena, jednako stalno i sve gor~e name}e se Juki}u i ovo pitanje: {to je Rim


nama i {to smo mi Rimu? Objasnilo mu se to i prije, ali kona~no, jasno i neopozivo, shvatio je sve nedavno, kroz jedan banalan i bezna~ajan incident. Sam, u praznoj crkvi, stajao je pred grobnom plo~om zadnje bosanske kraljice Katarine Kosa~e, svete Kate, za kojom ène oko Kraljeve Sutjeske nose crninu i danas. Stajao je pred plo~om, bez misli, bez èlje da misli, osje}aju}i samo ~udnu neku podudarnost, a pristupio mu je tiho, iza le|a, jedan redovnik i, bajagi blagonaklono, po~eo dosa|ivati mu s oficijelnim tuma~enjem njene sud-bine, onako kako je u samostanskim knjigama za-pisana i zapam}ena. Slu{a Juki} tu kreaturu, tog samostanskog moljca, koji svaki ~as diè o~i k nebu i pobo`no sklapa ruke, i ponavlja mu otrcanu ariju, koje se naslu{ao jo{ u Bosni, i koja mu je uvijek smrdila po servilnosti, po glupavom po-dani{tvu, i, uostalom, po laì i falsifikatu, slu{a i sve se vi{e èsti, i osje}a da ne}e otrpiti.

— To {to vi meni tu drobite, {to su vam na-drobili u va{e ponizne u{i, i {to se drobi ve} stolje}ima o ovoj èni, ne}e biti da je bilo ba{ tako kao {to se drobi. Kakav »sveti ìvot«, kakvo »odri-canje od svjetovnih slasti«, kakve »zaruke s vje~nim zaru~nikom«, kakva li »odanost Svetoj Stolici« i »potvrda stoljetnih neraskidivih veza izme|u napa-}enog bosanskog puka i Svetog Oca«! Tu ènu su, u smrtnom strahu, potjerali; uostalom, ne tako brzo te ne bi stigla ponijeti sa sobom svoje kraljevske dragocjenosti i svoju kraljevsku blagajnu. Toj èni su oteli djecu i odveli ih u Stambol, i nikad ih vi{e nije vidjela, ro|enu djecu, a ona je sa svojom prat-

98 Ivan Lovrenović

njom stigla ovamo, »pod za{titu«, i jedina garancija da }e ta za{tita biti dostojna, da ne}e biti gladna ni ozebla, bilo je blago koje je ponijela sa sobom i od kojega su cijelom Rimu, i ne samo Rimu, zazubice rasle. Ta èna je, ~im je do{la, morala potpisati, ~ujete li, potpisati, da sve svoje, i ovdje i tamo u Bosni — i blago i politi~ke nasljedne vladarske kompetencije — ostavlja svojim »za{titnicima«, da bi je, zauzvrat, pustili da ìvi, uostalom, kao emigrant, kao politi~ka valuta, tako dobra za mijenjanje ako ustreba, kao hap{enik, luksuzni zatvorenik. »Usta sprdaju, a kesa govori«, tako to kaè moj narod! Ta èna, to je jedna nesretna udovica, kojoj su k tome i djecu otrgli, i koja bi i sama skapala, silovana i ra{~ere~ena negdje u polumraku bosanskih {uma, da nije bila to {to je bila, i da nije mudro sa~uvala svoje blago koje {titi i grije sigurnije nego bilo kakva vjera i »svetost i predanost Vi{njemu«. To je ta èna, i tako je to s tom ènom bilo, i tako to uglavnom, s neznatnim razlikama, ve} stolje}ima, do dana dana{njega, biva sa svima nama koji s raz-nim »preporukama« i u razli~itim aran`manima sti-èmo iz onih krajeva, po vama tako idili~no pitomo, upravo blesavo, do vlastite krvi pod vlastitim grlom, odanih Svetom Ocu, u ovaj Sveti Grad, da u njemu na|emo »za{titu« i »vje~no smirenje«. Da, da, vje-~no smirenje, to ste dobro smislili! Smiriti, svezati, upokoriti, ujaloviti; i misao i tijelo...

Tako je to s tom ènom, i ne samo s njom, bilo, a svoje dirljive tirade i izlizane fraze vi ostavite za sebe i za one koji balavu vlagu u o~ima smatraju »svetim zanosom pred sudbinom boìjih mu~enika«!


Uostalom, bolje bi bilo da mi objasnite, ako moè-te, za{to je maknuta odavde plo~a s bosanskim jezikom i bosanskim pismenima? I s kojim pravom? Ako je to èna ve} traìla, i to traènje platila — su-him dukatima platila! — onda bi ve} najobi~nija pristojnost i pijetet prema pokojni~inoj volji nalagala da se to i po{tuje! Ili mo`da taj barbarski jezik i ta barbarska pismena vrije|aju sveti latinski rimski kapitolski hram i ukus? Pa i Katarinino blago bilo je barbarsko, a ne bi se ba{ reklo da mu je zveka i {u{tanje bilo grubo i uvredljivo za odnjegovane rimske u{i!

Raèstio se Juki} obnavljaju}i ovaj enervantni susret i dijalog, a Vladi} ga nijemo slu{a i osje}a ponovo, kao za one ljetne {etnje iznad Varcara, ko-liko se ovaj ~ovjek opasno i umno otrgnuo od umrtvljeno-banalnog na~ina na koji se o svijetu obi~no misli. Mije{a se u njemu dvoje: strijepnja za ovog ~ovjeka koji se o~ito nije ni za dlaku promi-jenio, s intimnim ponosom {to je to tako, {to se ni-je promijenio, {to mu sve muke ne samo da nisu naudile i prignule glavu, ve} ta glava jo{ jasnije misli, i jo{ uspravnije stoji.

100 Ivan Lovrenović


PRIJE KRAJA, \AKOVO 1857.

NAD Be~om se je ve} tiho zatvaralo rasko{no sviban-jsko predve~erje, i nailazilo je ono doba dana kad se bolesnici najè{}e uznemiruju i najteè hrvu s grozni-com. Sestra je to dobro znala; zato je odloìla sve svoje sitne poslove — krunicu, molitvenik, vez - poz-vala jo{ jednu sestru da joj bude pri ruci ako bude trebalo, i prisjela uz Juki}evu postelju. On je samo izmoreno je~ao, o~i su mu bile zatvorene i ~inilo se da }e zaspati. Ali sestra je znala da je to samo inter-val varljivog mira prije gr~a koji lako moè — nakon tri dana uàsnih muka i stalne vatre — biti posljed-nji.

NEKOLIKO dana uo~i polaska u Be~ u bolni-

cu, nakon {to je skoro cijelu zimu preleào u |ako-va~kom seminaru, malaksao i bolestan, a nadasve iscrpljen stra{nim bolovima od kamenca, javio se je Juki} fra Anti Vladi}u, da ga pozdravi i ~estita mu postavljenje za gvardijana fojni~kog samostana.

»Stari moj prijatelju! Skoro dvije godine mi-nu{e od na{eg vi|enja u Gradi{koj, a ja ti o sebi ni{ta boljega ne mogu javiti, te mi je drago da si barem ti u zdravlju. Kako ~ujem, zagvardijani{e te! Pa, evo ~estitam ti, i àlim te, jer, znaju}i tebe, tko si i kakav si, znam da }e{ velike muke s ujacima imati, a o Turcima da i ne zborim, to te patri sva-


kako! Ali, uzdam se da ni oni ni{ta manje muke s tobom ne}e imati, i u to ime ~vrsto ti èlim da uradi{ ono {to si naumio! A naumio si ne{to, u to sam siguran, ina~e se ne bi tako lako prihvatio mu~ne du`nosti.

Ja sveudilj trpim i sveudilj se nadam. Isposlo-vao je Strossmayer, te me {alje u Be~, pod no`. Koliko je to dobro, ne znam, i pravo da ti kaèm, bojim se da }e mi to dohakati, ali ni ovako se dalje ne moè. Kad bi barem taj no` i ta operacija uklo-nili i sve ono {to se je izme|u mene i Bosne naplavilo, pa da se iz Be~a vi{e ne vra}am u \ako-vo, ve} pravo tamo, da opet zasu~em rukave! Pusta èlja! Duboko je sjeme Latas posijao! Pi{e mi Marti} - zahvali mu se, kad ga vidi{, na svemu {to je, makar i uzalud, za mene u~inio, i {to ~ini kod vezira Hur{id-pa{e - da bi me vezir pustio u Bosnu kad bih porekao sve {to sam dosad tvrdio, i ako [unji} dadne biskupsku garanciju za mene. Niti ja svoga uvjerenja mogu odre}i, niti je [unji} tako lud da garantira za mene ovakvoga! Elem, ~ini se da mi je do smrti vrtiti se oko Bosne, a nikad u nju zaviriti! Toliki su iz nje utekli, toliki ni o ~emu drugome ne sanjaju koliko o tome da iz nje uteku, a jedan, samo jedan siroma{ni redovnik koji je sve snage upro da se u nju vrati, kao {to nikad samo-voljno iz nje ni oti{ao nije, njemu se to prije~i i brani, kao da je za sve zlo kriv, i kao da }e bez njega Bosnom mlijeko a Vrbasom med pote}i!

A toliko toga neura|enoga stoji, da mi se ne-kad vid smra~i od te goleme planine i neprohodne {ume svega {to pred nama stoji, svega o ~emu smo


ti i ja znali u beskraj razgovarati, i o ~emu na{ puk, pa ni na{i ujaci, jo{ pojma nemaju, i ne znaju ni da postoji, a kamoli da bi nam sve to trebalo kao nasu{na mrva.

Ja odbijam {to mogu i koliko mogu, ali vidit }e{ i sam da je malo i sporo kad ti kaèm da tre}i Bosanski prijatelj jo{ nije gotov, a spremao sam ga jo{ one godine kad se sretosmo na Savi. Volio bih da mogu sti}i dovr{iti Putovanje iz Sarajeva u Carigrad kako sam ti i obe}avao, ali, ne znam... Jedno: tare me bolest, pa ne mogu ni pola sata ra-diti a da ne prekinem, a drugo: kad se sjetim svega {to sam predeverao, i kad se sjetim da taj dever i to mu~no putovanje nije zavr{eno sve dotle dok se ne skrasim ili u Bosni, ili u grobu, potopi me o~ajanje, i nije mi ni do pera ni do pisanja.

Ovo {to stignem sastaviti dat }u fra Filipu Kuni}u — zna{ ga, du{evan je i zna cijenu ovome {to ja gonim — pa, ako se iz Be~a ne vratim, neka se on pobrine... A ni{ta mi draè ne bi bilo nego kad bi se Bosanski prijatelj mogao tiskati u na{oj, bosanskoj tiskarnici! îni mi se: kad bih to ugle-dao, cijelom svijetu bih mogao sve oprostiti i umri-jeti sretan kao dijete kad ga majka uspavljuje! Moj ro|ak Anto Kai} sprema se po tom poslu u Sara-jevo, Marti} }e mu biti pri ruci, a i ti, ìv bio, gle-daj pa priteci i pomozi {to mogne{ i {to bude tre-balo.

Pozdravi sve na{e prijatelje i znance. Naba{ka mi gledaj Kneèvi}a; ~ujem da je izu~io {kole i vratio se iz Italije. Znam da jo{ misli kako ti je go-vorio prije nego }e u Sienu, i to mi je melem-


utjeha u ovoj ~amotinji. Ne}e, zar, i njega satrti kao {to su mene... Kazuj mu sve kako je sa mnom bilo, jer dobro Tur~in kaè: samo }e budalu iz iste rupe dvaput guja ugristi. A za mene je kasno... Mene su izujedale... Ako te potreba nanese kroz Varcar, zna{ dobro koga }e{ sve pozdraviti. Majci nisam ni{ta poru~ivao, da ne padne u brigu, a ti je, koliko moè{, prigledaj i pomozi. Tebi i fra Boni ja se ionako, i kad bi se ìv vratio, nikad ne bih mogao oduìti za sve {to u~iniste, i slanjem i brigom i ljubavlju.

Ostaj mi tvrd kakva te znam, a ako zaglavim u Be~u, ti zna{ kako }e{ me oàliti: ni suzom ni umilnom rije~ju, ve} ne daj da pogine ono {to je Juki} zaorao …«

Opremio je Juki} to pismo po nekim ko~ija{ima u Brod Brli}u, a on }e ga, starim veza-ma, u Fojnicu, i kad su oti{li, bilo mu je kao da je zadnji put mahnuo rukom dalekom prijatelju. Ostao je gledaju}i za zapregom i kad mu je ve} izmakla s o~iju, odsutno je zurio u maglenu slavonsku rav-nicu, i sjeta ga je shrvala, i bilo mu je kao da ga je neka stra{no jaka i neumoljiva zla snaga podigla i otkinula, i ponijela iznad ovog seminara, iznad \a-kova, iznad ove zemlje i neprozirne magle koja ju je u nedogled zastrla, i sad sve brè i nepovratnije leti, udaljava se i uàsno dobro zna kako je to udaljavanje kona~no, a ispod njega ostaje sve, i ne-ma te volje i te snage koja bi ga vratila natrag. Bi mu ào i te{ko, i najra|e bi, da moè, vratio one kirija{e, da dopi{e jo{ mnogo toga, da napi{e sve, sve..., i ne znaju}i pravo {ta je to sve {to ga — ne-


kazano, nenapisano, neizgovoreno — davi i leì u prsima, u utrobi i priteè, a htio bi to u jednom mahu izre}i, objasniti, svima prikazati i osloboditi se, kao i od ovog kamena koji u njemu sije~e i pa-ra i reè, i pamet mu se od tog ìvog rezanja mra~i.



EPILOG 20. svibnja 1857. Be~

UMIRE Juki}. Postelja kao razboji{te - razmetana, znojna, zgu`-

vana. Zavoji na trbuhu po~upani, razderani. Rana prokrvarila, i zaludu je dvjema sestrama sve {to, i vje{to i usplahireno, poku{avaju.

Zadnja pomisao, ako je pomisli uop}e moglo biti u ovim groznim mukama, vi{e slika nego pomisao, vi{e vreli, bijelo usijani pe~at bola i ludila u mozgu, je — Be~. An-tipati~ni, tu|i Be~, s kojim se je cijeli ìvot tuklo, za koji se ~itava ìvota znalo da dobro iz njega ne}e; sjajni, ce-sarski, biskupski Be~, u kojem se je nekad davno — u jed-nom trenu slabosti volje — htjelo abdicirati, pobje}i, umiriti, a sad se je do{lo da se u njemu umre. Be~ iz ko-jega su se — onoga jutra kada je, prije {est godina, stajao u audijenciji pred Jela~i}em, donose}i svoj krvavi, dina-mitski vrisak u ime »sve Bosne« — otvarale zanesene per-spektive na ~itav onaj dolje dragi i ukleti prostor, i kada se jo{ tvrdo vjerovalo u tlapnju.

Sustiù}i bjesomu~no svoju sudbinu, sunuv{i kao luda strijela iz nepismenih, azijatskih, mra~nih dubina Bosne, iz Fojnica, Sutjeski, Varcara, zgu`vanih me|u ~e-ljustima brda i uspavanih pod hladom ravnodu{nih {uma, opkruìv{i zemlju i gradove, razapet na krvavom sindìru rastegnutom izme|u Rima i Stambola, stigao je Juki} u Be~. Da umre. Gluho i daleko.

Mrkonji}-Grad, 1975.



RJE^NIK I TUMA^ anastalgija, nostalgija; u ovom obliku Juki}

upotrebljava rije~ u svojim pismima Apage!, Apage satanas! (gr~.), Odlazi vraè!

(egzorcisti~ka formula) arslan, gorski lav asker, vojska, vojnik bajat, ustajao banasati, nesuvislo govoriti Bari{i}, fra Rafo (1797-1863). Od 1832. do

1846. biskup i apostolski vikar u Bosni. Kroz ~itavo to vrijeme traje, dramati~no i s raznim obratima, borba koju franjevci bosanske franjeva~ke re-dodràve uporno i dosljedno vode protiv Bari{i}a. Ta borba je objektivno borba za sa~uvanje starih prava, ali u svijestima jednog dijela franjevaca vrlo je ìva i jasna spoznaja da je Bari{i} »rimski i be~ki ~ovjek« i da je kao takav velika smetnja procesu nacionalnog i kulturnog bu|enja, koje je u tom razdoblju zahvatilo ~itavu Evropu, a preko za-greba~kog ilirskog programa doprlo i u Bosnu. Kakva i kolika god bila, ova dimenzija borbe protiv Bari{i}a izuzetno je zna~ajan momenat u op}oj i crkvenoj historiji Bosne.

begluk, ovdje: obaveza besplatnog rada na begovskom ili dràvnom posjedu

beli, sigurno, zaista


biona, mrena na o~ima bir, pobir, ono {to vjernici u naturi (ìto, drva,

mrs itd.) daju ùpnicima ili samostanima Bosanski prijatelj, prvi ~asopis u knjièvnoj

historiji Bosne i Hercegovine. Pokreta~, urednik i uglavnom jedini suradnik fra Ivan Frano Juki}. Iza{la su ukupno tri sveska, od kojih je prva dva Juki} pripremio u Varcaru (1850. i 1851. godine), a tre}i za vrijeme svoga mu~noga izgnanstva. Taj tre-}i svezak {tampan je posmrtno, 1861. godine.

âsopis je po urednikovoj koncepciji sa-dràvao »potriebite koristne i zabavne stvari«, za-pravo, imao je biti i bio je popularna enciklopedija vrlo {irokog dijapazona znanja: od narodnih ljekarija do politi~kih manifesta. Prva knjiga ima 140 strana, druga 200, a tre}a 215. Nastavljaju}i djelo svoga u~itelja, fra Anto Kneèvi} izdao je 1870. godine ~etvrtu knjigu Bosanskog prijatelja.

Bosna Srebrena, Bosna Argentina (lat.), kroz stolje}a slu`beni naziv bosanske franjeva~ke redo-dràve. Nakon bezuspje{ne epizode pastorizator-skog rada dominikanaca, Bosanska biskupija se ra-spala, a biskup se preselio u \akovo, i otada on je samo titularno biskup bosanski, te je anonimni {pa-njolski putopisac s pravom mogao zapisati oko 1330. godine da stanovnici Bosne »nisu katolici«. (Vidi: dr. Bonicije Rup~i}, „Svjetovni kler u Bosni i Hercegovini do uspostave redovne hijerarhije”, Do-bri Pastir I-IV, 1975.) Franjevci se u Bosni po-javljuju ve} 1291, ali u malom broju, kao inkvizitori, a 1340. osnovana je Bosanska franjeva~ka vikarija, i od tada do 1881. (kada je Sveta Stolica u Bosni


uvela i svjetovnu crkvenu hijerarhiju) franjevci su jedini katoli~ki kler na ovom terenu. Mala iznimka su popovi glagolja{i, koji su u malom broju bili kapelani ujacima u razdoblju od 1664. do 1839. Istina, u Bosni je osnovan Apostolski vikarijat 1735, ali biskupi — apostolski vikari bili su franjevci, doma}i ljudi, a na ùpama su opet sjedili samo franjevci. Bari{i}eva afera najbolje pokazuje kako su ujaci umjeli ~uvati tu praksu. Pet i pol stolje}a, dakle, franjevci su u Bosni za katoli~ki ìvalj jedini arbitri vjere, ali i mnogih drugih, svjetovnih stvari, a u otomanskom milet-sistemu i politi~ki predstav-nici. Plove}i kroz nepogode kojima su za tih pet i po vijekova nebo i historija Bosnu tako obilato i ne{tedimice obasipali, franjevci su do perfekcije razvili svoju poslovi~no poznatu taktizersku, diplo-matsku oprezno-pragmati~nu maniru i pogled na svijet, koji je ~esto uzimao i antipati~ni oblik stava settebandiere, pomoz-bog-~ar{ijo-na-sve-~etiri-strane, ali se ne bi moglo ni smjelo re}i da su zasluge ujaka pred kulturnom i politi~kom — nota bene kulturnom! — historijom Bosne ni malene ni skromne. Zbog zaboravnosti i lijenosti duha od koje na{a kulturna historiografija tako ~esto boluje, neka se na ovom mjestu spomene barem samo ovo: ravno dvije stotine godina prije Vuka Karadì}a, fra Matija Divkovi} iz Jela{akah u svojim knjigama, koje je s glavom u torbi i{ao sam {tampati u Veneciju, prakti~no je inaugurirao (a kasniji pisci-franjevci dosljedno nastavljali i razvijali sve do 19. stolje}a) sve one knjièvnojezi~ne, pravopisne i alfabetske principe, po kojima se slavi Vuka Stefanovi}a Kara-


dì}a kao tvorca modernog alfabeta. Dvije stotine godina tradicije, hrpe tekstova ispisanih bosanskom }irilicom, ~istim pu~kim jezikom i pravopisom koji organski izvire iz tog jezika i prema sebi formira pismo, ~ine}i ga podlo`nim zakonima tog jezika, ova, dakle, ~injenica nije takva te bi se mogla zanemariti kao periferna, ili zaboraviti kao ne-postoje}a.

bukagije, okovi na nogama }asa, plitka posuda }enar, okrajak, margina }umez, koko{injac degenek, batina dever, egzistencijalna borba, ìvotne tegobe din, vjera, vjerozakon dindu{manin, zakleti vjerski neprijatelj Dobreti}i, visoravan i selo u {umovitom pre-

djelu Vla{i}a. Drevna franjeva~ka ùpa. Etnografski vrlo konzerviran kraj, koji je po svoj prilici bio pri-bjeì{te mnogima nakon pada Bosne pod Turke.

dognati u suru, dotjerati u red dohakati, do}i komu glave dolce far niente (tal.), slatko je ne raditi ni{ta dunjaluk, svijet, cijeli svijet dèriz, kanal od nu`nika |ene, jo{, k tomu jo{ fermen, prsluk izvezen gajtanima furuna, pe} gurabija, slatka poga~a; suhi kola~ gvardijan, starje{ina samostana habit, duga~ka redovni~ka halja hamal, sluga, nosa~


irget, argat, najamni radnik, nadni~ar iìnjati, izmisliti, izna}i jaka, okovratnik jëdin, sloàn, jedinstven juzba{a, kapetan, zapovjednik buljuka — ~ete kabuliti, pristati kanati, krila od vratnica kiljer, spremnica za hranu Kneèvi}, fra Anto (Varcar 1834 - Kotor

Varo{ 1889). U djetinjstvu i{ao u varcarsku {kolu »prid Juki}a«. [kolovao se dalje u Fojnici i u Italiji (Siena) garibaldinske epohe. Cijeli svoj ìvot pos-vetio borbi za Bosnu. Za razliku od ostalih franje-vaca, kulturnopoliti~kih radnika svoga vremena, od kojih jedni ustrajavaju u ilirskim idejama (Ivan Frano Juki}, Marijan [unji}), a drugi prihva}aju »~isto« hrvatstvo (Grgo Marti}), Kneèvi} samo-stalno razvija nacionalno jedinstvenu koncepciju bosanstva, a u politi~ko-administrativno-teritorijal-nom smislu zastupa dosljedno i vatreno ideju bosanskohercegova~ke dràvne autonomije. Ne na-sjeda na prividnu podudarnost kasnije austrougar-ske politike bo{nja{tva, svjestan njezine imperijalne perfidnosti. êtiri godine prije smrti (1885) pi{e ovako:

»…ne ìvimo u raju, izuzev li~ne slobode, ne-ma nikakve razlike izme|u ovog robovanja i robo-vanja pod turskom upravom. Na{ narod doveden je do najnièg stupnja siroma{tva radi stalnih progona, te{kih poreza…«

Kneèvi}eva najva`nija djela su: Kratka povi-jest kralja bosanskih, 1887, Carsko-turski namjesnici


u Bosni, 1887, Pad Bosne, 1884. i nastavak Juki}eva pregnu}a — IV svezak Bosanskoga prijatelja 1870. No, svakako najpoznatija i najprovokativnija je nje-gova Krvava knjiga ili spomenik Kraljevstva bosan-skoga, 1869, u kojoj èstoko ustaje protiv primitiv-izma i zuluma turske vlasti, i zbog koje bosanski vezir ucjenjuje njegovu glavu ~izmom zlatnih duka-ta. Mnogim Kneèvi}evim opservacijama ne moè se odre}i svjeìna i to~nost, posebno kad je u pi-tanju njegova ogor~enost tendencijom da se negira historijska specifi~nost Bosne, i da se Bosna me-hani~ki podijeli i podvede pod pojam srpstva ili hrvatstva. U Pridgovoru Pada Bosne on pi{e: »Nu ako nam je ào na Ma|are, mnogo nam je àlije na njeku — ~ast i po{tenje pravednima — jednokrvnu bra}u Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepi{e Bosnu i Bo{njake, te reko{e da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bo{njaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, do~im ~etvrti proglasi{e da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bo{njaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmi{ljena od njekih zane{enjakah…«

kr{la, vojni~ka kasarna lala, dvorski dostojanstvenik na turskom dvoru Latas, Omer-pa{a (1806-1871). Ro|en u Lici

(Mihajlo, Mi}a). Zavr{io austrijsku vojnu {kolu, prebjegao u Tursku (Banja Luka, kasnije Vidin), vrtoglavo se popeo do najvi{ih vojni~kih ~asti i fun-kcija u turskoj armadi. Upokoritelj pobunjenih Kur-da, Arbanasa, Bosanaca, Crnogoraca. Komandant turske vojske u Krimskom ratu 1853-56. Li~nost


zamumuljena, nejasna i kontradiktorna. Ambicije, kojih je po svoj prilici bilo u njegovoj intimi, da se uzdigne iznad obi~ne, mehani~ke vojni~ke uloge, u sfere politi~ki kreativnijeg, dràvni~kog djelovanja, ostale su samo to {to su i bile — skrivena intima. Latas do kraja ostaje vojni~ki instrumenat u rukama stambolske politike, specijalno u potrebama krvave i nemilosrdne pacifikacije krajeva sa separatisti~kim te`njama, kakvih je u turskom imperiju u sredini 19. stolje}a bilo puno. Pax latasiana ostavljala je za sobom u tim krajevima strah, popaljene krovove, mrtve glave, te trajno ogor~enje.

magaza, du}an, podrum mal, imetak, blago marifetluk, dovitljivost, lukavstvo naba{ka, odvojeno, svako za se; osobito parnjak, vr{njak patriti, u idiomu tipa: »to te patri svakako« =

to te o~ekuje, to ti pripada, htio ti to ili ne pervaz, rub, obod, okvir Podmahala (Podmala), ulica u starom Var-

caru, u kojoj je stajala Juki}eva pu~ka u~ionica. Danas ulica Matije Gupca.

Pooten, Karlo, vatikanski izaslanik u Bosnu, u pitanju afere oko biskupa Bari{i}a. Do{ao u Bosnu 1842. godine, s biskupom nikopoljskim Molaioni-jem, kao sub-delegat. Ostav{i sam, nakon Molai-onijevog povratka u Bukure{t, poku{ava izigrati i Bari{i}a i franjevce i sam sjesti na bosansku bisk-upsku stolicu. Franjevci {alju tu`be u Rim Propa-gandi protiv njega, a tu`be se vra}aju natrag, da ih on rije{i. Na njegovu preporuku petorica fran-


jeva~kih prvaka (An|eo [unji}, Andrija Kujundì}, Marijan [unji}, Lovro Karaula i Filip Pa{ali}) bivaju pozvani u Rim, u privremeno izgnanstvo. Protivan takvom grubom mije{anju u unutra{nje stvari, bosanski vezir Husref-pa{a istjera ga iz Bosne 1843.

prange, okovi oko vrata predati, stra{iti se, strijepiti prenje, parni~enje, prepirka, polemika pretrga, trgovac na sitno, torbar preveremiti, su{ica, tuberkuloza; preneseno:

venjenje, golema tuga Previle, planinski prijevoj izmedu Mrkonji}-

Grada i Majdana, na putu prema Jajcu Propaganda (vjere), Congregatio de Propa-

ganda Fide, stalni organ Svete Stolice, danas zadu-èn za evangelizaciju naroda

provincijal, starje{ina redovni~ke (franjeva~ke) provincije

rizma, mjera za papir (1000 araka) romar, hodo~asnik (od Roma — Rim) se}ija, niska duga~ka sjediljka uza zid seminarij, sjemeni{te, bogoslovija serasker, vojskovo|a, mar{al sindìr, lanac skomsati se, smije{ati, izmije{ati se, zamrsiti srklet, tegoba, uzrujavanje; naporan rad sura, red, linija surgun, surgunluk, progon, progonstvo svratati se, slomiti vrat {erbe, slatki napitak {ipilo, pukotina


talambas, bubanj tanzimat, reforme. Hati{erif od Gülhane, pro-

gla{en 1839. u Turskoj, formalno-pravno omogu}io je proklamiranje reformi koje su i{le za evropei-zacijom Otomanskoga Carstva, ali i za osiguranjem centralne vlasti od opasnih centrifugalnih te`nji ple-mstva, osobito izraènim u perifernim dijelovima carstva. Posljedice reformnih nastojanja u Bosni bile su historijski kontradiktorne i ljudski vrlo krvave. Bune krupnih i sitnih feudalaca, a s njima i dobrog dijela naroda, protiv stambolskog centraliz-ma i reformi, traju kontinuirano dvadesetak godina, sve do krvave intervencije Omer-pa{e Latasa, i ugu{enja zadnjeg upori{ta buntovnika u Cazinu i u Biha}u u prolje}e 1851. godine.

Jednom dijelu naroda, osobito katoli~kom i pravoslavnom, tanzimat, odnosno Latas i njegova misija, privremeno ulili su àrku nadu da }e se Bosna kona~no preurediti. Naravno, veliku ulogu u tom nadanju igrale su ne samo socijalne i ekonom-ske komponente, ve} i duboke konfliktne naslage u mentalitetima: vjerske, kulturne, obi~ajne... To vri-jeme i te zapletene historijske relacije kao najzane-senijeg eksponenta tanzimatskih nada i uzdanja iz-bacile su na tragi~nu scenu Ivana Franu Juki}a. Bilo je ljudi i umova koji su sa distance druk~ije shva}ali situaciju i predvi|ali rasplet. U Isto~nom pitanju Ante Star~evi}, naprimjer, upozorava Juki}a: »Nesretni~e! Da bi bili ljudi, da bi imali razum i po{tenje, vi bi se zdruìli s agami, pa s njima protj-erali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu, onda i vi dolazite na red!«, ali iznutra, iz srca zbivanja, u


glavi mladog i neobuzdanim temperamentom ob-darenog fratra, zalu|enog slatkim otrovom ilirizma, i ve} bolesnog od nestrpljenja, stvari su historijski i psiholo{ki nu`no morale izgledati druk~ije.

teferi~, izlet u prirodu tefter, bilje`nica, rukopisna knjiga Tirol, Dimitrije (1793-1857), srpski kulturni

radnik, prijatelj ali ne u svemu i istomi{ljenik Vuka Karadì}a. @ivio je u Temi{varu, kasnije pre{ao u Srbiju.

Potaknut konfuznim i povr{nim Tirolovim tre-tiranjem bosanske jezi~ne, narodnosne i pravopisne problematike, te njegovim konzervativnim odbijan-jem Vukovih jezi~nih i pravopisnih ideja (u ~lanku Pismo Nade`dinovo s malim komentarom, objavlje-nom 20. 5. 1842. u Beogradskim novinama), Juki} objavljuje u Danici ilirskoj (3. 9. 1842.) polemi~ki ponesen ~lanak Samo za sada.

»Da su svi Bo{njaci Srbi«, kako to tvrdi Tirol, tu tvrdnju Juki} raspr{uje ~itavim lancem logi~ne argumentacije, zasnovane na temeljitom revidiranju tuma~enja istih detalja kojima se povr{no sluì Ti-rol u svom ~lanku. No, u skladu s »ilirskom zvijez-dom«, koja se pred Juki}evim o~ima nije ugasila do smrti, Juki} ovoj Tirolovoj tvrdnji ne suprotstavlja nikakvu drugu etni~ku generalizaciju istog nivoa, ve} nadre|en i sveobuhvatan pojam ilirstva.

Nije bezna~ajno istaknuti kako ve} u ovom ~lanku, u svojoj dvadeset~etvrtoj godini, Juki}-fra-njevac, iz perspektive i ambijenta zaostale, nepis-mene, turske Bosne, eksplicitno i sasvim ra{~i{}eno govori o »mije{anju religije s literaturom« kao o


pojavi intelektualnog saàljenja vrijednoj, koju treba prevladati.

topuz, oru`je za udaranje, buzdovan trina, beskorisni prah {to ostaje ispod suhog

sijena Trstionica, rje~ica koja protje~e kroz Kraljevu

Sutjesku; naziv ùpe u srednjem vijeku (Trstivnica). tuskav, prljav ujak, popularni naziv za franjevce, raspros-

tranjen u Bosni do danas ular, jular, konjski povodac od uèta ulema, skup u~enih islamskih prvaka urbi et orbi, gradu (Rimu) i cijelom svijetu;

razglasiti {to javno, objaviti vakat, vrijeme, doba, epoha Varcar Vakuf, danas Mrkonji}-Grad. Ime je

nastalo od drevnog predslavenskog naselja Var-carevo, dodavanjem arapskoturskog vakuf, u vre-menu nakon 1590-ih godina, kad je Krzlaraga, stambolski velikodostojanstvenik rodom iz ovih krajeva, sagradio i uvakufio zgrade i zemlju u cen-tru dana{njega grada. Za kara|or|evi}evske Jugo-slavije grad je dobio novo ime, po ustani~kom pseudonimu Petra I Kara|or|evi}a.

Vesprim (Veszprem), gradi} u Madàrskoj, blizu Balatonskog jezera, u koji su — u jednom pe-riodu 19. stolje}a — slani mladi bosanski franjeva~ki bogoslovi na vi{e nauke.

vilajet, pokrajina, oblast vrslati, motati se, oblijetati oko ~ega zableu{iti, impresionirati, fascinirati zanebesati se, o{amutiti, zavrtiti se u glavi


zapis, magijska formula koja se nosala uz ti-jelo kao za{tita od nesre}e i uroka; dijelili su ih hodè, ali i kr{}anski sve}enici

Zemljopis i poviestnica Bosne, djelo koje je Juki} napisao 1850. u Varcaru, a {tampao u Zagre-bu 1851. pod pseudonimom Slavoljub Bo{njak. Na-kon brojnih manjih geografsko-historiografskih ~la-naka, objavljivanih u periodici kroz deset godina, ovo je sistemati~an i zaokruèn rad, prvi te vrste u doma}oj, bosanskoj nauci. Sam Juki} kao svog pred{asnika u ovom poslu apostrofira jedino fra Fi-lipa Lastri}a O}evca.

ziratno, plodno, obradivo zor, sila, snaga, èstina @elje i molbe kristjanah u Bosni i Hercego-

vini, koje ponizno prikazuju Njegovom carskom Veli~anstvu sretnovladaju}em sultanu Abdul-Medìdu - ovih dvadesetosam to~aka socijalnih, ekonomskih, politi~kih i kulturnih traènja, koje je Juki} formulirao u prolje}e 1850. godine u Varcaru, i dodao ih Zemljopisu i poviestnici kao Nadostavak, organsku poantu svega onoga {to je nau~no-polemi~ki tretirano u Zemljopisu, ta promemorija, to je embrio, nacrt prvog svjesno formuliranog gra-|anskog ustava u historiji Bosne i Hercegovine. Promemorija je zasnovana na proklamiranim tanzi-matskim pravima, ali ih i prerasta, gledaju}i i dalje, i traè}i i vi{e nego {to je tanzimat mogao prok-lamirati. Koliko dobro je Juki} bio svjestan pogibel-jnosti takvog traènja, svjedo~i o tome tekst za-vr{etka promemorije. Koliko je, pak, nepokolebljivo stajao iza zahtjeva, dovoljno jasno govori ~injenica


da ih je objavio, usprkos brojnim opomenama i upozorenjima da ne stavlja glavu u torbu. A kako fatalno su mu se @elje i molbe o glavu razbile, tome je najbolji svjedok njegova sudbina od 17. sije~nja 1852. do anonimne smrti i jo{ anonimnijeg groba u be~koj sirotinjskoj masovnoj grobnici 22. svibnja 1857.

Zavr{etak @elja i molbi glasi ovako: »Na ove 'èlje i molbe' vi{e hiljadah Va{ih podlo`nikah pod-pisalo bi se, ali ne smije! Mi smo vi{e putah tamo do va{eg prijestolja slali na{e ljude, koji su ve}om stranom od mjestnih vezirah poubijani, a mnogi ni danas ne smiju u svoju ota~binu do}i zato, {to su se usudili vama molbe podnijeti ol na njih se pod-pisati.«



UZ OVO IZDANJE Od sije~nja do oùjka 1996. jedno za drugim vra}ala su se pod sarajevsku vlast pojedina gradska naselja, {to ih je u ratu okupirala srpska vojska. Je-dno od njih bili su Nedàri}i i u njima Franjeva~ka teologija Bosne Srebrene, iz koje su franjevci bili istjerani u ljeto 1992, a zgrada temeljito oplja~kana i potom pretvorena u vojni~ku utvrdu. Dan nakon reintegracije Nedàri}a pozvali su me prijatelji - fra Petar An|elovi}, tada{nji provincijal Bosne Sre-brene, i profesor fra Luka Marke{i}, eksprovincijal, da zajedno pogledamo Teologiju. Hodali smo po opusto{enoj i obesve}enoj ku}i, dvojica fratara su iskazivali tipi~nu vedrinu na razvalinama, koja je dolazila na moju uàsnutost kao ljekovita ironiza-cija. Fra Luku smo na trenutak bili izgubili iz vida, a onda smo ga za~uli iz prostorije u kojoj je nekad bila studentska ~itaonica... Stajao je na gomili mok-rih, zgu`vanih, upropa{tenih ~asopisa i knjiga, i ve-selo mi mahao jednom knjigom: „Ovo je sada svakako tvoje!” U ruci je drào primjerak Putovanja Ivana Frane Juki}a, elegantno zeleno izdanje Ice Muteveli}a iz 1977. sa crteìma Miodraga Varta-bedijana. Bio je to ba{ jedini svezak iz cijele te ru-`ne, vla`ne gomile, koji je nekako ostao suh i cijel.


Sva kasnija izdanja mogla su biti pripremljena zah-valjuju}i tom sretnom nalazu i daru, jer su svi autorovi primjerci uni{teni u okupaciji njegovoga sarajevskog kvarta, Grbavice. Poslije prvotiska (Prva knjièvna komuna, Mostar, 1977), Putovanje Ivana Frane Juki}a bilo je objav-ljeno u okviru edicije suvremene knjièvnosti naroda Bosne i Hercegovine u 50 knjiga (Svjetlost, Sarajevo, 1984/85), te u okviru Izabranih djela (Durieux, Zagreb 2003). U tom izdanju, prema ko-jemu je pripremljeno i ovo ~etvrto, autor je proveo neznatne pravopisne intervencije u tekstu i poje-dnostavljenja u Rje~niku na kraju knjige.

I. L.


BIBLIOTEKA OSVJETLJENJA

Knjiga 2

IVAN LOVRENOVI] PUTOVANJE IVANA FRANE JUKI]A

Izdava~

ZADU@BINA PETAR KOÎ] Banja Luka — Beograd

Za izdava~a

Nikola Vukoli}, direktor

Lektor i korektor

Kompjuterska obrada i prelom Janko Velimirovi}

[tampa

GRAFID d.o.o. Banja Luka

Za {tampariju

Branislav Ivankovi}

2005. god.


OD ISTOGA PISCA Oba{a{}a i basanja, poetska proza, Sarajevo 1975.

Putovanje Ivana Frane Juki}a, roman, Mostar 1977.

Bosna i Hercegovina, ilustrirana monografija, Sarajevo 1982.

Knjièvnost bosanskih franjevaca, hrestomatija, Sarajevo 1982.

Skice, lajtmotivi, eseji, Banja Luka 1986.

Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu, filmski scenarij, 1989.

Labirint i pam}enje: kulturnopovijesni esej o Bosni, Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994.

Stolje}a Bosne Srebrene, filmski scenarij, 1990.

Liber memorabilium, roman, Zagreb 1994.

Ex tenebris, sarajevski dnevnik, Zagreb 1994.

Welt ohne Brücke — Svijet bez mosta, eseji, Berlin-Köpenick 1994.

Bosna, kraj stolje}a, ~lanci, eseji, Zagreb 1996.

Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb 1998, 1999.

Bosnien und Herzegovina: Eine Kulturgeschichte, Bozen-Wien 1998.

Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie, Praha 2000.

Bosnia: A Cultural History, London-New York 2001.

Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb 2002.

Documents

Ivan Lovrenovic Putovanje Ivana Frane Jukica.pdf