Ponedjeljak, 23. rujna, 19.00 sati

Velika dvorana Županijske palače

Camerata Garestin

Ivana Lazar, sopran

Berislav Puškarić, bas

Krešimir Lazar, violončelo

Krešimir Has, čembalo

Ivan Lukačić

iz zbirke Sacrae cantiones

Coeli enarrant, arija, bas

Sicut cedrus, arija, sopran

In lectulo meo, duet, sopran i bas

Georg Philipp Telemann

Sonata za violončelo i čembalo u D-duru, TWV 41:D6

Lento

Allegro

Largo

Allegro

Georg Friedrich Händel

Nice, che fa? che pensa?- kantata za sopran i basso continuo, HWV 138

Recitativ: Nice, che fa? che pensa?

Arija: Se pensate que mi moro

Recitativ: Ah! Per maggior mio duolo

Arija: Verrà, sì, verrà che adoro

Georg Friedrich Händel

Giu nei Tartarei regni, duet, sopran i bas, HWV 187

Che vai pensando folle pensier, duet, sopran i bas, HWV 184

Georg Böhm

Suita za čembalo u c-molu

Allemande

Courante

Sarabanda

Gigue

Georg Friedrich Händel

Quando in calma ride il mare, duet, sopran i bas, HWV 191

Tacete, ohime, tacete, duet, sopran i bas, HWV 196

Ivana Lazar je diplomirala pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Mire Zidarić-Orešković i magistrirala na

postdiplomskom studiju kod Lidije Horvat-Dunjko. Na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu usavršavala

je Lied i oratorij kod profesora Donnauera. Od 2004. do 2006. godine bila je stipendistica CEE Musiktheater / Deutsche

Bank iz Beča. Od 2010. godine je članica Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje je odigrala niz velikih

uloga. Kao vrsna interpretatorica barokne glazbe stalno je prisutna na koncertnim podijima zagrebačke glazbene scene.

Više sezona djelovala je kao solistica Hrvatskog baroknog ansambla te je suosnivačica baroknog ansambla Camerata

Garestin. Nastupala je s orkestrom Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zborom HRT-a,

Sarajevskom filharmonijom i Varaždinskim komornim orkestrom. Od 2006. godine je stalna gošća-solistica ansambla

Le Parlement de Musique iz Strasbourga pod vodstvom maestra Martina Gestera s kojim je ostvarila veliku turneju po

Francuskoj. Gostovala je i u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Litvi, Luxemburgu, Bosni i Hercegovini,

Srbiji, Irskoj, Egiptu, Argentini i Boliviji.

Dobitnica je niza uglednih nagrada kao što su: Nagrada Marija Borčić za najbolji diplomski koncert studenta Muzičke

akademije u akademskoj godini 2000./2001; Diplome Darko Lukić u ciklusu Mladi u Lisinskom, 2006; Nagrada Milka

Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika za ulogu Ofelije u operi Hamlet Ambroisea Thomasa u izvedbi Opere

Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, 2012; Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 42. Varaždinskim

baroknim večerima, 2012; Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 47. Varaždinskim baroknim večerima,

2017.

Berislav Puškarić je diplomirao solo pjevanje 1999. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao najbolji diplomant pjevačkog

odjela te godine. Na opernoj pozornici je uspješno debitirao već za vrijeme studija, 1998. godine u HNK u Zagrebu kao

Kralj Egipta u Verdijevoj Aidi, a zatim i kao Veliki Baalov svećenik u Verdijevom Nabuccu.

Studirao je u klasi prof. Žabčić Hesky i Bujanović-Stanislav, a diplomski pjevački ispit pripremio uz mentorsku pomoć

Dunje Vejzović. Pohađao je brojne majstorske radionice te se usavršavao s Dunjom Vejzović, Biserkom Cvejić, Axelle

Gall i basom Walter Berryjem u Beču, Vlatkom Oršanić, Stojanom Stojanovim i na drugim brojnim majstorskim

radionicama i seminarima.

Prvak je Opere HNK u Osijeku, a uz angažman u matičnoj kući, surađuje kao solist i s mnogim uglednim orkestrima i

dirigentima, domaćim i inozemnim: HNK Zagreb, HNK Split, HNK Rijeka, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski

orkestar HRT-a, Narodno pozorište Sarajevo, Orchestra Sinfonica del Friuli Venezia Giulia iz Udina (Italija), orkestar

Slovenskog Narodnog Gledališča Maribor (Slovenija), Panonska filharmonija (Pecs, Mađarska ), Sarajevska

filharmonija, Varaždinski komorni orkestar, samo su neki od brojnih. Nastupa u operama i na koncertima u zemlji i

inozemstvu (Austrija, Italija, Engleska, Francuska, Mađarska, Slovenija ...). Laureat je brojnih nagrada: Dekanova

nagrada Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu (1998), Nagrada Marija Borčić za najboljeg diplomanta te generacije

(1998), Nagrada Ondina Otta u međunarodnom natjecanju u Mariboru, Slovenija (2000), Nagrada Hrvatskog glumišta

za iznimna postignuća u kategoriji umjetnika do 28 godina (2001), Stipendija Zaklade Belcanto (2003), nagrada i

stipendija na natjecanju za mlade operne pjevače Vero Vision i HNK Zagreb u master kategoriji (2005), nominacija za

Nagradu hrvatskog glumišta za glavnu ulogu u Operi(2007).

Violončelist Krešimir Lazar rođen je u Varaždinu. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju glazbenu školu.

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Valtera Dešpalja kod kojega je ujedno i magistrirao. Osvojio je

nagrade u zemlji i inozemstvu, među kojima I. nagradu na međunarodnom natjecanju Alfredo Marcosig u Goriziji (Italija)

zatim nagradu Hrvatske radiotelevizije Amando Ivančić, Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, Dekanovu nagradu

Muzičke akademije u Zagrebu, nagradu Hrvatskog glazbenog zavoda i nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih

znanstvenih djelatnika u Zagrebu. Koncertirao je u više europskih i latinoameričkih zemalja. Kao solist nastupao je uz

Zagrebačku filharmoniju, Varaždinski komorni orkestar, Hrvatski barokni ansambl, Hrvatski komorni orkestar i HGM

Jazz orkestar. Uz koncertnu djelatnost sudjelovao je kao predavač na međunarodnom festivalu gudača Strings Only u

Zadru i kao član međunarodnih žirija na istoimenom natjecanju, kao i na međunarodnom natjecanju Alfredo i Vanda

Marcosig u Goriziji (Italija) i na Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe u Ljubljani. Šef i solist je Varaždinskog

komornog orkestra, te je solist i suosnivač ansambla Camerata Garestin te klavirskog trija Amadeus trio Zagreb. Stalni

je suradnik Simfonijskog orkestra HRT. U suradnji sa čembalistom i orguljašem Krešimirom Hasom, dobitnik je nagrade

Jurica Murai za koncert u sklopu 41. Festivala Varaždinske barokne večeri 2011., a koju dodjeljuje festivalski žiri.

Zaposlen je kao redoviti profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Orguljaš i čembalist Krešimir Has svoju je umjetničku djelatnost usmjerio ka glazbi visoke renesanse i baroka, redovito

nastupajući na svim relevantnim glazbenim, a posebice specijaliziranim pozornicama Republike Hrvatske, a nastupa i u

inozemstvu. Nakon završenih studija orgulja i čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te usavršavanja na

Musikhochschule Lübeck, član je Hrvatskog baroknog ansambla, te ansambala Musica da camera i Erato, a redoviti je i

suradnik Varaždinskog komornog orkestra. Suosnivač je Malog festivala čembala i ansambla Camerata Garestin.

Umjetnički je surađivao te surađuje sa svjetski priznatim umjetnicima iz područja interpretacije glazbe visoke renesanse

i baroka (Eggar, Cummings, Mackintosh, Niquet, Mitchell, Marcon, Haselböck, Onofri i drugi).

Dobitnik je i više nagrada te priznanja za svoje umjetničko glazbeno djelovanje, među kojima je i treća nagrada

međunarodnog orguljaškog natjecanja Andrea Antico da Montona, održanog u Umagu 2004., a čijim je prosudbenim

povjerenstvom predsjedao najveći svjetski uzor u interpretaciji orguljske i čembalističke stare glazbe Gustav Leonhardt.

2007. godine priznat mu je status samostalnog umjetnika, a kao rezultat višegodišnje intenzivne umjetničke aktivnosti.

2010. godine zadovoljio je uvjete za izbor u naslovno umjetničko sveučilišno zvanje docenta iz sviranja orgulja. U sklopu

41. festivala Varaždinske barokne večeri 2011. godine stručni žiri Varaždinskih baroknih večeri nagradio je koncertni

nastup Krešimira Lazara i Krešimira Hasa nagradom Jurica Murai. Muziciranje Krešimira Hasa pohranjeno je na više

tonskih zapisa.

Ivan Lukačić (1587-1648) je rođen u Šibeniku, a veći dio života djelovao u Splitu. Kao dječak (1597.) je primljen u red

franjevaca konventualaca u Šibeniku. Školovao se u Italiji (teologija i glazba), po svoj prilici u Rimu gdje je 1615. stekao

naziv magister musices. 1620. postaje gvardijan samostana sv.Frane (na obali) te maestro di cappella i orguljaš splitske

katedrale. Na tim je dužnostima ostao gotovo trideset godina, do smrti. Njegovo jedino poznato djelo je zbirka Sacrae

cantiones tiskana 1620. u Veneciji. Zbirka sadrži 27 moteta za 1-5 glasova uz pratnju bassa continua. U motetima za 1-

3 glasa primjenjuje monodijski stil ranog baroka dok se četveroglasni i peteroglasni temelje na koncertantnoj izmjeni

solista i ansambla. Moteti se temelje na biblijskim i liturgijskim tekstovima, a naglašena subjektivnost u njihovoj

glazbenoj interpretaciji postignuta je ritmičkim kontrastiranjem i bogatim koloriranje solističke dionice. Potpuno

suvremena glazbeno-stilskim tokovima doba u kojem je nastala, zbirka Sacrae cantiones ključno je djelo hrvatske

ranobarokne glazbe, a Ivan Lukačić njen najistaknutiji predstavnik.

Iako za života smatran najvećim njemačkim skladateljem, Georg Philipp Telemann (1681-1767) je nakon smrti brzo

zaboravljen, a tijekom 19. stoljeća nepravedno procijenjen kao minorni skladatelj. Interes za njegov opus, koji obuhvaća

sve instrumentalne i vokalno-instrumentalne forme i vrste njegovog doba, a brojem svrstava u najplodnije skladatelje u

povijesti glazbe, ponovo se javlja početkom 20. stoljeća. Veći dio stvaralačkog života proveo je u Hamburgu gdje pokriva

niz glazbenih djelatnosti – od podučavanja, preko vođenja opere i glazbe za pet glavnih crkvi u gradu, komponiranja za

različite prigode te redovnog opskrbljivanja glazbom dvorova u Eisenachu i Bayreuthu do objavljivanja, promocije i

prodaje vlastitih djela. Zahvaljujući, kako kaže u jednoj od svojih autobiografija, „sreći što je imao prilike upoznati mnoge

ugledne skladatelje iz raznih zemalja“ jedan je od glavnih tvoraca nove estetike povezivanja francuskog, talijanskog i

njemačkog stila u novi „miješani stil“.

Sonatu za violončelo i čembalo u D-duru, TWV 41:D6 Telemann je objavio u zbirci Der getreue Musikmeister (Vjeran

učitelj glazbe) namijenjenu ljubiteljima glazbe za kućno muziciranje. Zbirka se pojavila kao periodički glazbeni časopis,

prvi te vrste uopće, a zamišljena je da se kroz objašnjavanje i glazbene primjere kako piše Telemann “…pokriju sve vrste

glazbe… za različite vokalne dionice i sve uobičajne instrumente“. Objavljivana je svaka dva tjedna od studenog 1728.,

sveukupno u 25 nastavaka na četiri stranice i obuhvaća 70 vokalnih i instrumentalnih skladbi. Kako bi zadržao pažnju

pratitelja časopisa, neke je skladbe objavljivao u nastavcima, a mnoga od tih djela su primjenjiva za različite instrumente,

ovisno o tome što se u kući sviralo. Iako je Der getreue Musikmeister zamišljen kao glazbena poduka, Telemannova se

metoda sastojala prije u pokazivanju nego objašnjavanju pa tako uz kanone i fuge donosi i niz primjera francuskog i

talijanskog stila te njihovih kombinacija.

Georg Friedrich Händel (1685-1759) je veći dio života i stvaralačkog vijeka proveo izvan domovine. Nakon što su mu

u Hamburgu, tada njemačkom opernom središtu, 1705. s uspjehom izvedene prve opere, na poziv obitelji Medici odlazi

u Italiju gdje boravi od 1706. do 1710. Kroz poznanstva i suradnju s Alessandrom i Domenicom Scarlattijem te

Arcangelom Corellijem tu neposredno i brzo usvaja talijanski vokalni i instrumentalni stil koji je bitno doprinio njegovom

glazbenom izričaju, a s druge se strane uspješno predstavlja kao skladatelj i čembalist/orguljaš. Godine 1710. postaje

Kapellmeister na dvoru hanoverskog kneza izbornika Georga, kasnije engleskog kralja Georga I. No već iste godine prvi

put odlazi u Englesku, gdje se od 1712. stalno nastanjuje i za koju je od tada svo njegovo stvaralaštvo – operno, oratorijsko

i instrumentalno - u potpunosti vezano. Na sjevernonjemačku glazbenu tradiciju na kojoj je odrastao Händel tako

nadograđuje talijanski, engleski pa i francuski stil kojeg je upoznao u hamburškoj operi pa tako svoj jasno profiliran i

prepoznatljiv glazbeni jezik gradi na njihovom vještom korištenju i kombiniranju.

U Italiji je Händel uz velik broj instrumentalnih skladbi napisao i 150 kanata (sačuvanih je 120) te 15 komornih dueta za

različite kombinacije glasova (2 soprana, sopran i alt, sopran i bass itd). Naručene su najvjerojatnije za aristokratske kuće

gdje su i izvedene, po svoj prilici s Händelom uz čembalo. Iako intimnijeg karaktera i kantate i dueti su korišteni i

prerađeni za scene u mnogim njegovim kasnijim operama i u oratorijima.

Georg Böhm (1661-1733) je njemački skladatelj i orguljaš. Veći dio života je djelovao u Lüneburgu kao orguljaš glavne gradske crkve - crkve sv. Ivana. Tu ga je u mladićkoj dobi po svoj prilici susreo Johann Sebastian Bach na čije je stvaralaštvo snažno utjecao. Uglavnom je pisao za orgulje i čembalo, a poznat je po korištenju stylus phantasticus-a koji se temelji na improvizaciji. Iako je za instrumente s tipkama pisao različite oblike (polifone, slobodne, suite), njegov glavni doprinos je u razvijanju koralnih varijacija. Napisao je 11 suita za čembalo koje se kao i večerašnaj temelje na stavcima zatvorenog tipa njemačke klavirske suite. Ansambl Camerata Garestin okuplja vodeće hrvatske vokalne i instrumentalne interprete glazbe 17. i 18. stoljeća.

Osnovan je 2008. godine na poticaj varaždinskog violončelista Krešimira Lazara, uz suosnivače sopranisticu Ivanu Lazar,

flautista Danija Bošnjaka te čembalista i orguljaša Krešimira Hasa. Sastavljen je od glazbenika čija bogata iskustva već

dulje vrijeme doprinose kulturnom i umjetničkom životu Republike Hrvatske. Taj je doprinos ansambla u više navrata

prepoznalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, dodjeljujući mu potporu za djelovanje. Camerata Garestin

popraćena je pohvalnim recenzijama, primjerice na Varaždinskim baroknim večerima, središnjem hrvatskom festivalu

barokne glazbe. Ansambl je gostovao i na prestižnom međunarodnom festivalu SEVIQC Brežice, te na Festivalu hrvatske

glazbe u Beču, nastupivši tom prigodom u glasovitoj Hofburgkapelle. Camerata Garestin je vjerojatno i prvi hrvatski

ansambl za staru glazbu profesionalno angažiran u Kraljevini Nizozemskoj (Voorshoten, den Haag, 2014.), a gostovao

je i u Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Njemačkoj te Austriji. Članovi ansambla muziciraju na replikama baroknih

instrumenata. Programska smjernica ansambla teži prikazu tematskih koncertnih projekata, prikazujući tako vrhunska

djela europskih i hrvatskih majstora od visoke renesanse do ranog klasičnog stila. Uz osobitu pažnju ansambl njeguje

upravo hrvatsku glazbenu baštinu s naglaskom na djelima Ivana Marka Lukačića, Vinka Jelića, Gabriela Pulitija, Tomasa

Cecchinija te Ivana Šibenčanina. Ansambl je u sklopu 47. Varaždinskih baroknih nagrađen nagradom Jurica Murai. 2018.

godine ansambl je realizirao tonski zapis Vulnerasti cor meum s djelima hrvatskih ranobaroknih majstora.