zkvh.org.rs

•• • • • •• • • • • ••• ••• • ••

••

Lijepo je sjećati se dana kada su nas roditelji nakon što smo učinilinešto loše najprije ukorili, a poslije toga roditeljskom ljubavlju i nježnostizagrlili i sve nam oprostili. To su zagrljaji koji se nikada ne zaboravljaju,ali i najbolje odgajaju.

Tako je i danas, nakon dosta godina, ali u nekim drugim i drukčijimrelacijama… Ponekad je za pomirenje dovoljna samo jedna riječ – opro-sti, pogled, stisak ruke i zagrljaj koji briše nerazumijevanje, pogrešno i uafektu izgovorene riječi, nesporazume i godine šutnje, potisnuto nezado-voljstvo i tjeskobu. Samo jedan zagrljaj i osmijeh se vraća na lice. Doži-vjela sam to, vjerujem kao i većina Vas čitatelja, nebrojeno puta u životu.Život po Evanđelju nije lagan, nije samo pjesma i „kršćanska slatkorječi-vost“, već se temelji na konkretnim djelima koja prečesto, osobito u me-đuljudskim odnosima, zahtijevaju od nas poniznost, još češće hrabrost, dase drugom priđe i iskusi onaj zagrljaj pomirenja s početka teksta.

Isus veli: Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvojbrat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprijese izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar (Mt 5,23-24). I upravo utakvom jednom susretu čovjek može iskusiti koliko je velik naš Bog! A što

Iz sadržaja

Uskrsna poruka

mons. dr. Ivana Pénzesa ..5

Uskrsi naši svagdanji.........6

Uskrs duše...........................9

Korizmene tribine

u Somboru ......................10

Hagioterapijom do

duhovnoga zdravlja ........13

Komedija o falsifikatu

u deset slika! ..................23

Intervju: Razgovor s

p. Mirkom Nikolićem

Svećenici bi trebali biti

eksperti za duhovnost ...26

Ali otkuda ta vjera? ..........35

Kada bih ja bila kao

Krist (djeca)....................39

Ukorijenjeni i nazidani

na Kristu, čvrsti u vjeri

(na temelju Papine

poruke mladima) ..........42

Uskrsnuće obitelji ............44

Što znače uskrsni

običaji? ............................45

Zvonik � 4/2011 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Zagrljaj s križa

je s našim grijesima prema Bogu? Sreća naša daje Bog ipak nježni i pravedni sudac i da se neravna našom ljudskom logikom, pa nas i tako po-srnule i tvrdoglave svojom nježnom rukom uvi-jek vrati na pravi put, nudeći nam u ispovijedisvoj zagrljaj.

Najveći od svih zagr-ljaja, pružio nam je Krist skriža, poručujući nam da jeza nas iz ljubavi podniomuku i smrt. Ne zato da bisebe uzvisio, nego upravo suprotno, „ponizisam sebe postavši poslušan, poslušan do smrtina Križu“ (Fil 2,8).

Usmjerenih pogledom i životom, a još višedjelima i kršćanskim svjedočenjem premavječnosti, prema Kristovu križu, želim Vam daovoga Uskrsa ponajprije iskusite Kristov za-grljaj s križa, a onda i duhovni zagrljaj ljudi kojiVas okružuju, župne zajednice s kojom seskupa radujete Kristovu uskrsnuću, ali i onihkoji se nemaju s kime i komu radovati.

Ne dopustimo da Kristove ruke pruženes križa ostanu prazne, jer su i one, kao i naše,stvorene ne samo da bi primale, već puno višeda bi davale svima nam potrebno pomirenje.

U takvom ozračju i tim mislima, želimVam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Zamjenica glavnoga urednika

zkvh.org.rs

Meditacija

Uskrs – svetkovina životaPiše: Nevena Gabrić

4 4/2011 � Zvonik

Vjerujem da, kada bih i sve najuzvišenije, najveličanstvenije, naj-toplije i najljepše ikada izgovorene riječi koje sam čula ovdje napisala,ne bih ni izbliza opisala ono što naša srca prožive u uskrsnoj noći. O,zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Kristod mrtvih ustao. Ovo je noć o kojoj je pisano: „I noć će sjati kao dan, i noćmi je svjetlo u radosti mojoj“. Postoje li riječi koje mogu objasniti drhtajsrca u grudima, skrivene suze u očima, neispjevanu pjesmu na usnamajer nas zbog ljepote trenutka i glas izdaje? Ova uskrsna sveta noć ništigrijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. To jenoć kada nam je i umor tijela sladak, duša opijena srećom, kada je srceprepuno miline, kao da su nam sve želje ispunjene. USKRS JE!

Uskrsna nedjelja nije kao ostale nedjelje. Uskrsno jutro je najsve-čanije nedjeljno jutro. Uskrsna sveta misa! Još nas nije prošlo ni onoushićenje uskrsne noći, a već je pred nama nova ljepota. Na Uskrscrkva najljepše miriše, zbor najzanosnije pjeva, ljudi se najsrdačnije poz-dravljaju, djeca se najiskrenije osmjehuju, mladi najrazdraganije lepr-šaju svojom mladošću, lica starih zrače zadovoljstvom i mirom… I dase zaustavimo samo na onome što vidimo, čujemo i osjećamo, većbismo mogli biti sretni. Ali to je samo predslika istinskog bogatstva

koje nam Isusovo uskrsnuće donosi.Uskrs nas zove da vidimo divno svjetlo uskrsne svijeće,

da se veselimo jer nam u Isusu gori svjetlo koje pobjeđujenoć smrti. Imamo svjetlo koje sja u mračnim momentimanašeg života i podsjeća nas da svaku, pa i najcrnju noć

čeka rumena zora. To svjetlo nas poziva da svaki dan sla-vimo život koji je jači od smrti. Isus je ustao! Ostavio je za

sobom prazan grob. Zašto ne bismo i mi ustali,ostavili za sobom svoje nemire, uskogrudne

odnose, samosažaljenje? Zašto ne bismoodlučno stali na čvrste noge, jer uz nasstoji Krist kao uskrsli Gospodin?

Na ovome svijetu ne može nasništa tako snažno ohrabriti i utješiti kao

što to može Isusovo uskrsnuće. Ono nam poka-zuje da sve što smo svojim tijelom proživjeli nije prolaz-no, dapače, sve će to biti uzvišeno u vječni život s Bogom.Kao što je Krist nosio znakove svoje patnje na svomuskrslom tijelu, tako će i naša tijela nakon uskrsnuća

nositi na sebi znakove naše patnje. Uskrsnućem ćenaše rane postati znakovima božanske divote! Nije li

to dovoljno da sigurno i spokojno odbacimo svakistrah pred životom?

Budimo sretni i zahvalni uskrslom Isusu.Možda bi bilo lijepo da naša razmišljanja ovogaUskrsa ponekad završe i ovakvim riječima: Javjerujem u uskrsnuće! Ja vjerujem u život! Javjerujem u oproštenje grijeha i u to da ćezločesti ljudi, ukoliko ih ima, postati dobrimljudima! Ja vjerujem u ljubav kao apso-lutnu moć koja pokreće sve ljude, cijelisvijet i sav svemir! Ja vjerujem u Boga kojije Ljubav!

Uskrsna poruka mons. dr. Ivana Pénzesa, subotičkog biskupa

Uskrsnuće je temelj kršćanske vjere

Kršćanska Braćo i Sestre!

Uskrsna noć povezuje nebesko sazemaljskim i božansko s ljudskim. Noć

je to koja ništi grijehe, pere krivice i ne-dužnost vraća palima, radost tužnima. Dokida mržnju,uspostavlja slogu i svladava nasilje. Cjelokupno čovječan-stvo bilo je usmjereno prema vazme-noj noći u kojoj Krist dovršava svojedjelo ljubavi. Zato vazmena noć i za-počinje obredom donošenja svjetlaKristova u mrak čovječanstva. Veo-ma bitna oznaka ove noći je primanjesakramenta krštenja odraslih osobakoje se svjesno opredjeljuju za krš-ćanstvo. Odgovor na Kristov pozivuvijek pretpostavlja osobnu odluku.Mi, koji smo kršteni kao djeca, u ovojnoći i svake nedjeljne i blagdanskemise obnavljamo svoja krsna obeća-nja i priznajemo javno svoju vjerudok molimo nicejsko-carigradskovjerovanje. Davne 325. godine sa-stalo se tristotinjak biskupa na Pr-vom ekumenskom saboru, te su sa-stavili kratki obrazac vjere u kojemsu saželi osnovne istine kršćanstva.Ovaj obrazac vjeroispovijesti dopunili su sudionici Dru-goga ekumenskog sabora, te ga mi kao takvog čuvamo svedo danas.

Blagdanom Uskrsa slavimo povijeni događaj: Isus jeuskrsnuo! Ovo je najveća blagovijest čovječanstva. On jesada Gospodar života i smrti. Upravo ova činjenica ključnaje za naše slavljenje. Mi slavimo pobjedu Isusa Krista i nesamo to: mi vjerujemo da je ta pobjeda naša pobjeda, jerBog po Isusu daje nadu da će svatko uskrsnuti.

Isus je uskrsnuo za nas, za naše spasenje, svojomsmrću uništio je našu smrt, a svojim uskrsnućem darovaonam je vječni život. Krštenje je zalog te nade. Postaje namjasno odakle snaga i uvjerljivost prvoj kršćanskoj zajed-nici. Propovijed svetoga Petra na dan Duhova prvi je na-vještaj Crkve. On je tada započeo riječima: Vi znate…Znamo li mi danas? Za prihvaćanje vijesti o Uskrsu ključ-no je poznavanje Isusa. Zato i čestitka Sretan Uskrs! dobiva

dimenziju osobnog programa. Sretanje onaj koji vjeruje u uskrsnuće. Sre-tan je onaj koji može svjedočiti zauskrsnuće.

Imajmo zato uvijek na umu dapo svetoj pričesti uskrsli Krist živi unama. Stara je zapovijed Crkve da sebaš za Uskrs treba pričestiti, kao mi-nimum kršćanskoga života, ispovije-dajući tako vjeru u snagu euharistijepo kojoj uskrsli Krist djeluje u nama.Bez toga bi Uskrs bio samo običaj, ami to ne želimo, nama to nije dosta.Zato mu za Uskrs, s Marijom velimo:Evo me Gospodine. Neka mi bude potvojoj Riječi. Biti kršćanin znači po-nizno biti zahvalan za sve ono čimese s pravom možemo ponositi. Svjes-ni toga, braćo i sestre, nastojmo da iovaj naš naraštaj prispije u zajednicusvetih.

Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje bla-goslova od uskrslog Spasitelja!

† Ivan biskup

Zvonik � 4/2011 5

Uskrs 2011.

USKRSNU ISUS DOISTA!A L E L U J A!

Svima vama, dragi čitatelji i podupiratelji,sretan i i blagoslovljen Uskrs sa željom da vas Uskrsli Isus

obasja svojim svjetlom, te vam podari ljubav, zdravlje,

mir i radostžele

Uredništvo Zvonikai

Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ Subotica

Slika Ane Milodanović

zkvh.org.rs

Na različite se načine, kao uosta-lom i o mnogočem drugome, možepisati o Uskrsu. Znamo za to iz tisko-vina koje godinama uzimamo u rukes proljeća. Posljedica je to, s jednestrane, činjenice što postoje različitinačini čovjekova promatranja i razu-mijevanja, a s druge strane što i feno-meni, događaji i činjenice često nisujednodimenzionalni nego su plural-ni u svojemu značenju. Valja stogaupamtiti i kada je riječ o Uskrsu – slo-

ženost i višeznačnosti uvijek sa so-bom nosi i bogatstvo izričaja, koji seiznova od strane ljudi očituju. I ovo jepromišljanje onda posljedica takvepravilnosti.

Za Uskrs promišljenihpristupanja

Istina, to ne znači da se o svemu,pa i o Uskrsu onda ne može govoriti ipisati krivo. Niti netočno. Niti teolo-ški neispravno. Niti necjelovito. Nitipovršno. Niti dosadno. … S takvimšto znali smo se susretati, napose usvjetovnim tiskovinama. Napisi u svje-tovnom, pak, tisku, u kojem se o Us-krsu piše istinitije, točnije i svestra-nije, znadu biti, iz kuta ne samo manjeobrazovanog vjernika, hermetični.Zatvoreni. Nekontekstualni. Nedoti-čući… Riječju, čovjek, zbog takvihtekstova, ne može uvijek s Uskrsomostvariti kreativni dijalog. Ne možerazumjeti bit njegova značenja. Nemože ga uprispodobiti u vremena sa-dašnja, jer takvi, nama nerazumljivi,malo ili nimalo govore o problemimas kojima smo suočeni ili s izazovima

pred kojima se nalazimo, i to ovdje isada.

Izostaje tako, čini se, uprisutnje-nje punine Uskrsa u živote naše svag-danje. Jer, Uskrs nije samo ustrajava-nje na brojnim običajima koji gaprate, premda bi ih trebali nastavitinjegovati, napose oni mlađi. Uskrsnije samo dan mesopusta i drugihmogućih naslada nakon višetjednogzauzetog odricanja. Uskrs nije samoritualna posvećenost brojnim, boga-

tim i svečanim obredima, na kojima,dakako, trebamo nazočiti. Uskrs nijesamo jedan od važnijih crkvenih blag-dana u godini, koji čovjeku, zbog spe-cifične atmosfere koja ga prati i neu-običajene liturgijske svečanosti, znabiti posebno drag. Uskrs nije samo…

Uskrs je sve to skupa, ali i neštodaleko, daleko više. On je jedan od te-meljnih egzistencijalnih istina za sva-kog kršćanina. Naime, vjera u Isuso-vo uskrsnuće, kako se zna u teologijireći, jedan je od glavnih stupova krš-ćanske nam vjere. Sjetimo se, u tomsmislu, riječi apostola Pavla upućenihprvoj kršćanskoj zajednici u Korintu:„Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzaludje doista propovijedanje naše, uzaludje i vjera vaša“ (1 Kor 15,14). U tomsmislu, slavljenje je Uskrsa svetko-vina koja nas podsjeća na događaj Isu-sova uskrsnuća od mrtvih. Uskrs jetako osvješćenje da smrt ne mora inije neumitnost! Stoga svaki čovjekovsusret sa smrću, pa i spram vlastite,mora voditi k misli o uskrsnuću. Jer,Uskrs je izbavljenje od smrti! I utomu je sadržana njegova, čini se, naj-veća simbolika – Uskrs je simbol ra-dikalnog prijelaza: Isus se iz smrti

vratio u život. Zato se i Bog kršćanarazumijeva kao Bog „koji oživljujemrtve“ (Rim 4,17)!

Uskrs je otvoren za čovjekovo iskustvo

Uskrsnućem Isusa, Boga u čo-vječjem obličju, postalo je mogućimsveopće uskrsnuće mrtvih. To je,kako se kaže u teološkoj literaturi,„prekretnica vremena“ za sve ljude.Svaki čovjek, naime, ima uskrsnuti. Ičovjek će prijeći iz smrti u život sBogom! Ljudski život nema konca,najveća je istina Uskrsa. Zbog toga je,i to je ono bitno, Uskrs događaj kojistoji otvoren i našim, ljudskim per-spektivama i iskustvima. Za kršćaninato, pak, ponajprije znači da se njegovsvijet i cijeli život moraju promatratiu nadi uskrsnuća. Nada u uskrsnućemora biti temeljem i okosnicom ži-votnog određenja svakog kršćanina.Zbog svega navedenog, vjerojatno,sluga Božji otac Gerard Tome Stantićmogao je za Uskrs ustvrditi da onmora biti „dan najveće radosti“ za čo-vjeka.

Pred čovjeka se, dakle, s doga-đajem Isusova uskrsnuća otvara nova

4/2011 � Zvonik6

Uskrs 2011.

Uskrsi naši svagdanjiPiše: Tomislav Žigmanov

USKRSU nedilju prije zore Isusova

duša sjedini se s tilom njegovim ugrobu, i tako Isus svojom snagom,kao pridobitelj smrti, griha i djavola,slavno uskrsne i sjajno posvidočisvoje Božanstvo.

MolitvaBože, koji u današnji dan po je-

dinorodjenomu Sinu tvomu, savla-datelju smrti, vrata vičnosti jesinama otvorio: dobre naše odluke,koje milošću tvojom u nami uspiriš,istom milošću i obvršiti pomozi. Poistomu Gospodinu našemu Isukrstu,koji stobom živi i kraljuje u jedinstvuDuha Svetoga, Bog po sve vike vi-kova. Amen.

(Blaž Raić, Velika duhovna ma-na ili duše hrana u molitvama i pis-mama za kršćane katolike, Subotica1908., str. 154-155)

Samu riječ Uskrs i izvedenice (uskrsnuti, uskrsnuće, uskrsni) ljudi nekoriste često iz jednostavnog razloga što se rijetko susreću prelasci iz smrtiu život. Rabi se tijekom proslave blagdana, kao i u pojedinim molitvama kakobi se označio događaj Isusova uskrsnuća. Vjerojatno u tome treba tražiti raz-loge zašto značenje ove riječi nije uvijek svima točno poznato. Istina, koristise nas i u diskursima svakodnevlja u prenesenom značenju kao usporedbamakako bi se označio nečiji nenadan dolazak (Dugo ga nije bilo, i od jedared jedošo ko da je uskrsnio). U sadašnjem se obliku u hrvatskom jeziku ustalila po-lovicom prošlog stoljeća. Nije tuđica, dolazi iz staroslavenskoga jezika, u ko-jemu ima oblik v’skrs’v, a značenje joj je oživljenje od mrtvih, ustajanje iz groba.

mogućnost – on je biće koje ima životvječni! No, u vječnost se odlazi s po-pudbinom ovozemaljskog života.Neki je čak i nemaju, neki je imajuupitnu, a neki su bogati ispunjenjemBožjih naloga. No, kako ovo posljed-nje postignuti? Na prvi pogled jedno-stavno – odredbom iskazano, mora sestaviti vlastiti život na „raspolaganjeIsusovu djelu“. Da bi se to, pak,moglo, svaki vjernik mora prvo znatišto je i kakvo je bilo Isusovo djelo. Ito je lakša zadaća koja stoji pred krš-ćaninom. Ono se usvaja svjesnim hti-jenjem tijekom socijalizacije u zajed-nici vjernika u okviru vjeronauka idrugih vjerskih poduka, zatim sluša-njem i čitanjem Božje riječi te teološ-kom izobrazbom. Drugim riječima,potrebno je imati, osim vjerovanja uBoga, znanje o vjerovanju, koje je,pak, posljedica stalnog prianjanja uzbožansku riječ. Uskrs se, dakle, pos-tizava i stalnom naslonjenošću nariječ Božju.

Međutim, za kršćanina je dalekozahtjevnije ispunjenje drugog uvjetastavljanja svojega života na raspola-ganje Isusovu djelu. Ono se takođertiče čvrstog prianjanja, ali sada ne uzriječi nego na djelatno ostvarenje bo-žanske volje i njegova nauma s čovje-kom. Preciznije rečeno, pred svakimkršćaninom stoji zadaća ostvarivati ti-jekom cijeloga života različita, odstrane Boga propisana, dobra, i to usvim svojim upojedinjenim oblicima,kao što su pravednost, istinoljubivost,umjerenost, čestitost... Jednostavno,valja nam za života u dobrim djelima ipo dobrim djelima postati sličnimStvoritelju. Osim znanja i mudrosti, zatako što je potrebno gajiti stalnu nu-tarnju nastrojenost za činjenje dobra,što se u etici imenuje pojmom krepos-ti. No, to nije ni jednostavno niti lako,zna većina ljudi na temelju vlastitaiskustva! I čovjek je slab, a ni đavo,kako se kaže u narodu, ne spava…Dakle, s vjerom povezan krepostanživot, život koji hoće dobro ostvari-vati, jest sukladan način ljudskog ras-polaganja Isusova djela. Na taj načinnaš se uskrs čini izvjesnim.

Iza Uskrsa stoje konkretnadjela spram bližnjihOvaj ukaz nam je od značaja i

zbog toga što je bogočovjek Kristumro „za naše grijehe“ (1 Kor 15,3).Isusova smrt posljedica je, očito, ljud-

ske grešnosti. Grijesi, dakle, do smrtidovode. Što manje grijeha, to je manjei smrti, logična je onda posljedica! Su-protno krepostima, grijesi su ljudskadjela koja su usmjerena protiv Boga iprotiv čovjeka. To su ona djela koja nespadaju pod Dobro, već su zla, a nji-hov popis svakom kršćaninu morabiti poznat. Čovjek im zna biti sklon,no Isusovo uskrsnuće znak je da gri-jeh može biti svladan, a čovjek spa-šen. Treba samo živjeti bez grijeha!No, tu se ne radi o nekakvoj prostoj„spasenjskoj mehanici“, već se odvjernika zahtijeva aktivni odnosspram svijeta u kojemu je personalnipristup vlastitu životu i molitveno na-slanjanje na Boga.

Kada je riječ o posljednjem, im-presionira teološka ispravnost, usmje-renost na bitne sastavnice, jednostav-nost prošnji i jezgrovitost iskaza uuskrsnim molitvama prisutnih u Raji-ćevom i Budanovićevom molitvenikus početka XX. stoljeća, koje donosimouz ovaj napis. Prava je šteta što ihčešće nismo u prilici imati u rukamai što se o tome dijelu naše bogate mjes-ne vjerske i crkvene povijesti malozna. Čini se kako je ponuda vjerskihsadržaja u nekim svojim segmentima

bila u to vrijeme bogatija, jasnije iska-zana i na višoj razini negoli je to sadaslučaj...

S druge strane, u kreposnom dr-žanju valja dobro razumijevati složenei, često, zatomljene društvene kon-tekste i konstelacije. Isto tako, valjaimati jasnu svijest o vlastitom polo-žaju, sposobnostima, mogućnostima,moćima i odgovornostima, te na te-melju tih uvida stvarati planove vlas-tita djelovanja. To je stoga tako što sukreposne norme i vrijednosti uvelikeapstraktne i neodređene, a kreposnije čin uvijek konkretan u danim druš-tvenim okolnostima i djelo je poje-dinca usmjerenog na bližnjeg. Pritomu, ljudska zauzetost za dobro dru-goga ne odvija se samo u odnosuprema neposrednom bližnjem. Na-protiv! U kršćanskom smislu, podbližnjim se razumijeva svaki čovjek,napose oni koji su u potrebama. Stoganam valja sve oko nas pomno proma-trati, ispravno razumijevati, sukladnose postavljati i djelovati prema naput-cima kršćanske vjere. Uskrs nam setako onda nadaje kao svagdanji isamo tako vlastiti uskrs može bitislavljen u vječnosti.

Zvonik � 4/2011 7

Uskrsnulomu IsusuIsuse moj, ja se u veliko radujem i što si slavno uskrsnuo i što si svoje pri-

sveto izmrcvareno tilo zaodio neumrlom slavom i veličanstvom. Bože dušemoje, daj da i ja s tobom duhovno uskrsnem, sa smrti da prigjem na život, satmina na svitlost, sa grišna življenja na pokorni život. Daj da danomice napri-dujem u svakoj kriposti, dok do tebe dogjem. Otkupitelju moj, dok se s tobomzdruži duša moja u onoj slavi, koju si mi svojom mukom, svojom smrti i uskrs-nućem zaslužio, gdi ću te do vika blagosivljati i uživati. Amen.

(Lajčo Budanović, Velika slava Božja u molitvama i pismama: kršćanskokatolički molitvenik, Budapest, str. 173)

Uskrs 2011.

zkvh.org.rs

Još za svog ranoga djetinjstva, pose-bice za uskrsne i božićne blagdane,Zvonko je svojoj baki Emi odlazio čestitatiblagdane. Baka je svojim riječima i svo-jom ljubavlju na njega uvijek ostavljalaneopisiv dojam. Govorila mu je o nebes-koj Majci, njenom Sinu raspetomu IsusuKristu, njegovu rođenju, smrti, uskrs-nuću, govoreći iz dubine duše sretno i na-dahnuto. Zvonko je pomno slušao i sve teriječi u svom srcu utiskivao. Odlazio je odnje zadovoljan i radostan. Tu tajnu i tajosjećaj želio je sačuvati samo za sebe.Nešto mu je govorilo da je ovdje Bog nadjelu. No, u to vrijeme u školi su ga učilida Bog ne postoji i da je vjerovanje unjega zabranjeno.

Ali zašto moja baka vjeruje i zašto to-liko moli Isusa i Majku Njegovu? – pitaose.

Godine su prolazile, vremena se mi-jenjala, a Zvonko je rastao i sazrijevao.Došao je i poziv za vojsku. Mjesto odre-dišta: Zagreb.

Ah, divno, u taj grad nisam nikadaodlazio i baš sam sretan što ću ga upoznati!– kliktao je.

Ta sreća je izlazila iz duše i kao da jebila potaknuta od nekoga. Imao je dojamda će mu se nešto divno dogoditi, ali što?Osjećao je kao da ide nekog susresti, alikoga? Nikoga nije poznavao. Otišao je…

Pored svojih redovitih obveza, odla-zak u grad je maksimalno koristio da biga što bolje upoznao i sebi približio.Divan grad, divni ljudi – zadovoljno je po-navljao u sebi. Ali, nešto ga je vuklo„gore“, pogledati ka nebu. Tada je ugle-dao zvonik jedne velike crkve. Ondje sumu se oči zadržale. Ni makac dalje. U srcuje osjećao neki duboki zov, zov Ljubavi,zov majčinstva. Noge su same krenule, aZvonko je samo pogledom pratio toranjcrkve. To je bio „put u nepoznato“. Na-jednom, ispred njega se pojavilo prekras-no zdanje – zagrebačka katedrala. Gledaoju je dugo. Pogled je prenosio neku po-ruku njegovoj duši. Ta poruka mu nijebila razumljiva, ali osjećao je kao da munetko iza leđa tiho govori: Ima vremena,razumjet ćeš. Ja ću ti u tomu pomoći.Naglo se okrenuo vidjeti tko mu to šapće.

Nije bilo nikoga, osim velikoga kipaMajke Božje. Pogledao je u nju i u tom tre-nutku čuo u srcu riječi od maloprije. Zbu-njen i vidno uzbuđen, nije skidao pogledsa lica Kristove Majke. Vrijeme je stalo,nešto se prelomilo, divno dogodilo. Ali,što to? Taj susret pogleda i tu neobjaš-njivu radost prekinula je jedna nježnaruka na Zvonkovu ramenu.

Vojniče mogu li vam pomoći”? – biloje pitanje jedne krhke starice.

Od tada je često dolazio i prijatelje-vao s nebeskom Majkom. Satima je sjediouz njen kip i razgovarao s njom. Ta pričaje bila znana samo Majci i njemu. Kao voj-nik nije mogao ući u ono vrijeme u crkvu,ali bez obzira na to, njemu je i tu pred cr-kvom bilo divno. Odlučuje u srcu nakonzavršetka vojnog roka prvom prilikomdoći u Zagreb posjetiti katedralu.

Sve ima svoj kraj, tako i Zvonkovostrpljenje i čežnja. Sljedeće godine, predsam Božić, dobiva poziv i poslovni ga putvodi ka Ljubljani. Odmah se u srcu poja-vila jedna svjetlost, svjetlost koja grije iobasjava put ka nečemu. Bio je to ponovniSusret s Majkom Božjom i s čežnjom zaonim nepoznatim. Sreća neizmjerna i neo-pisiva zahvatila je Zvonka. Definitivnaodluka bila je: „Mora svratiti u Zagreb!“To se i dogodilo. Ponovno je stajao predMajkom pun zahvale. Srce je govorilo, ačežnja za nepoznatim je rasla. Shvatio jeda je put ka Kristu njegova Majka Marija.Ona ga je tu dovela, ona mu je svjedočilau duši o njemu, ona ga je Njemu preporu-čila. Noge su krenule na susret sa SinomBožjim. Tijelo mu je drhtalo. Gledao je uvrata katedrale i usredotočio se na kvaku.

Kako ću otvoriti vrata, hoću li uspjetiući? – vrzmalo mu se u mislima.

Konačno, kvaka je u njegovim ruka-ma! U duši je uskliknuo. Ali, vrata su bilazaključana. Što sad?! Okrenuo se Nebes-koj Majci, s vapajem pomoći.

Samo naprijed, zazvoni! – odjeknulomu je u ušima.

Ruka je stisnula zvono i na vratimasu se pojavili časna sestra i svećenik.

Katedrala je otvorena do 17, a sadaje 18 sati – učtivo su mu rekli.

Ponovno se okrenuo Majci i u trenu

shvatio što će reći. Nakon kratkog objaš-njenja put je bio slobodan.

Sat vremena je vaše – potvrdio je sve-ćenik.

Vrata Kraljevstva su bila konačno ot-vorena. Susret Krista i Zvonka se konačnodogodio. Zbližavanje se dogodilo u duši.U trenutku je ponovno osjetio nježnuruku na ramenu. Trgao se.

Sat i pol je prošlo od kako ste u crkvi– upozorila ga je časna sestra.

Zahvalio je i ponovo se uputio MajciNebeskoj i njoj uputiti riječi hvale nasvemu. To je bio prvi Susret i početakZvonkova prijateljevanja s Kristom našimSpasiteljem. Vratio se u svoj radni kraj,obratio se svom župniku i polako uz nje-govu pomoć rastao u vjeri. Vrijeme je ne-umoljivo prolazilo, Zvonko se oženio i ste-kao obitelj. Zahvaljivao je Nebeskoj majcii Njenom Sinu za sve milosti koje su mudane. Ali, najednom tu sreću mu je za-tamnila sjena građanskoga rata.

Što se to događa? – pitao se. Zar ljudine čuju Božju poruku mira, zar ne žele ži-vjeti u miru!?

Bio je dijete mješovitog braka. Maj-ka mu je bila pravoslavne, a otac katoličkevjeroispovijesti. Zato ga je taj rat tako du-boko pogađao. A, tko sam sada ja!? Molioje dugo u samoći, tražeći odgovor odBoga. Najednom je u molitvi iz dubineduše čuo poruku: Upoznaj istinu i odgovorćeš dobiti.

Duh Sveti mu otvara oči srca iZvonko spoznaje da je najveća istina –Isus Krist – utjelovljena Riječ Božja. Daose na izučavanje Svetog pisma i dobiva od-govor: Svi smo ljubljena djeca Božja bez ob-zira na vjeroispovijest!

Rat se završio, mir se vratio. S mi-rom se vratila i čežnja za ponovnim su-sretom s Nebeskom Majkom i onim „ne-poznatim“ koje je doživio prije dvadesetakgodina. Uz Božju providnost, bez obzirana godine, upisuje studij „Dopisne teolo-gije“ u Zagrebu i nakon toliko vremenaponovno se vraća mjestu prvoga susretas Kristom i Njegovom Majkom.

Radomir Hucki

4/2011 � Zvonik8

Put u nepoznato…Uskrs 2011.

Ne znam što me prije privuklo, njegov osmijeh koji je iz-bijao iz vedrih očiju ili kolica u kojima je sjedio prigodom mogdolaska u vinkovački muzej na predstavljanje knjige. Glas muje bio tako pun, životan, topao, ugodan. I da hoćeš, ne bi semogao okrenuti i ne zapaziti čovjeka čije ime, u muškomobliku, svjedoči životni optimizam i vjeru u volju Božju.

Marijan je čovjek bez noge, bez šake na jednoj ruci. Tosu vidljivi tjelesni nedostaci zbog kojih je u kolicima. BraniteljVukovara. Ne znam mnogo o njemu. Vidjela sam da ga prija-telji po brojnim stepenicama nose na kat, jedan kolica drugiMarijana. On se dao u ruke prijatelja koji su ga nosili kaomalo dijete. Potpuno siguran, u njihovim je rukama došao dovelike dvorane u kojoj ga prije početka programa okružiše idrugi poznanici. Sve je djelovalo, a kasnije se uvjerim da takoi jest, potpuno opušteno uz puno smijeha i komentara kako jetežak za nošenje tako visoko. Pratio nas je u kolicima krozsve prostorije muzeja, očigledno pun informacija o postavu inekim detaljima iz povijesti Vinkovaca.

Moj osobni susret s Marijanom, premda vrlo kratak,odvijao se tijekom večere a nastavio se u mojim mislima i napovratku kući. Iako ne volim prilaziti ljudima s posebnim po-trebama kao manje vrijednima, ili kao invalidima kako sečesto nazivaju, poželjeh ga nešto upitati, na što je on u trenut-ku rekao: Pitaj samo. Sve ću ti odgovoriti. Kao da je naviknuoodgovarati na pitanja radoznalih o sebi, a moje je pitanje bilousmjereno na kolica koja ne bi morao sam svojim rukama po-kretati. „To ne bih volio, jer mi onda ruke ne bi ništa radile,a ja moram biti aktivan da se mišići ne opuste…“ rekao je vrloiskreno. Spomenuo je svoje rodno mjesto kroz koje smo pro-šli na putu do Vinkovaca, a koje je tijekom domovinskog ratabilo potpuno srušeno, njegov oporavak nakon nesreće… Sa-znah još da mu je ponuđena izgradnja kuće i da ju nije želiosagraditi u blizini mjesta gdje je nekada živio, gdje su izgub-ljeni mnogi životi i gdje bi ga sve podsjećalo na to vrijeme.Otišao je u Vinkovce, stekao krug ljudi s kojima može raz-govarati, koji dolaze k njemu, s kojima može dijeliti sve što jeljudima neophodno.

U razgovoru spomenuh dio svoje životne priče o gubit-ku djeteta i o postavljanju onog uobičajenog pitanja kada sti-gnu neočekivani križevi – Bože, zašto meni. Htjedoh mu takodati do znanja da mogu donekle razumjeti njegovu situaciju.Blago, svjedočki, on na to kaže: „Nikada ne smijemo Bogaoptuživati, ispitivati, treba ga slušati, imati povjerenje. I ja sam

sve izgubio, u vrijeme kad sam trebao misliti na izlaske, naživot u obitelji. Bilo je naravno teško u početku, ali sam shva-tio da treba slušati tišinu Ljubavi. Bog je ljubav“. Odjednomje zatražio papirić na koji je lijevom rukom, kojom je učio po-novno pisati nakon više operacija i gubitka desne ruke, napi-sao upravo taj tekst.

Gledajući Marijana, slušajući njegov optimistični govori upijajući radost susreta, shvatim koliko je važno otvorenosurađivati s Bogom i to svjedočiti drugima. Što bi Marijandobio od ljudi da je namrgođen, nezadovoljan i povučen usebe? Nitko ga vjerojatno ne bi želio u svojoj blizini, a ne bi gase ni sjetili pozivati na bilo kakva druženja. On zasigurno imarazloga biti tužan, možda i deprimiran, ali prihvaćanjemsvoga života i njegove kvalitete, on dobiva mnogo više odonih koji ga okružuju. Ali, on i daje više od drugih. On dajesebe cijelog. Ako mu je tijelo ranjeno, necjelovito, duh mu ježivlji, zdraviji i spreman na darivanje. Tko ne bi htio biti s čo-vjekom koji, iako tijela bolesna, ima dušu novu, mladu!? Dokje tijelo izgubilo vanjsku ljepotu i funkcionalnost, duša jeuskrsnula na novi život. Sada Marijan svjedoči ljepotu Božjepedagogije, svjedoči da ga nikakav problem, a ima ih svako-dnevno po našim mjerilima, neće udaljiti od ljubavi Božje. Onne pita, ne osuđuje, samo vjeruje.

Dok mnogi u sličnoj poziciji izgube volju za bilo kakavživot i prepuste se takozvanoj sudbini, ovaj me junak vraća usvijet Isusa Krista. Iz tog svijeta neizbježno se moram pitatikakvu poruku mi šaljemo drugima kada se žalimo na svakusitnicu, od problema u kući do posla, na poneku bolest ili neu-godnost koju smo možda doživjeli!? Bilo bi dovoljno svakogadana reći: Bože, hvala ti na tvojoj ljubavi kojom nas danomiceobasipaš. Hvala ti što si za nas umro i uskrsnuo i što ćemo sesvi naći u vječnosti gdje neće biti boli ni smrti. Hvala ti za Ma-rijana koji pokazuje kako treba vjerovati, svim zemaljskimograničenjima i nedaćama usprkos.

Zvonik � 4/2011 9

Uskrs 2011.

Uskrs dušePiše: Katarina Čeliković

zkvh.org.rs

Druga korizmena duhovna večer održana je 21.ožujka u „Kući pomirenja s Bogom“ Humanitarneudruge Nijemaca „St. Gerhard“ u Somboru. Temase nadovezuje na temu prve korizmene duhovne ve-čeri: „I u Isusa Krista, Sina njegovajedinoga, Gospodina našega“, o kojojje govorio o. Zlatko Pletikosić, porije-klom iz Sombora.

Otac Zlatko Žuvela koji je voditeljovih duhovnih večeri, upozorio je na po-četku na poteškoće koje se javljaju u vjeri,a u želji za potiskivanjem praznovjerjakoje se u velikoj mjeri javlja i u našem na-rodu, a ponekad se upliće i u svakodnevniživot.

Predavač o. Zlatko Pletikosić u raz-mišljanju o drugoj božanskoj osobi, oSinu, o Isusu Krstu, navodi kako Isusovoime u hebrejskom jeziku znači „Bog spa-šava“, ali je on i „Bog s nama“ – Emanuel.Učenici Isusa nazivaju i Rabbi, što znači Učitelj. Otac Zlat-ko poziva da tog učitelja ne smijemo izgubiti, odnosno nesmijemo prestati rasti u vjeri. Stoga Evanđelje treba biti –kretanje vjere. Vjerniku je potreban stalni i stalni rast. Ni-kada ne možemo reći da je dovoljno, da sve znamo, da smopravi vjernici. Otuda pojam „kretanje vjere“, što nije ništadrugo nego stalni rast u vjeri. Isus je bogatstvo crkve. U

njegovo ime učenici ozdravljaju bolesne. Stoga sveti Petarhromom čovjeku nema za dati ovozemnoga blaga, ali gaozdravlja u Isusovo ime. Krist i danas daje to poslanje – daCrkva govori u ime Isusovo.

U nastavku o. Zlatko Pletikosić naveoje kako se Isus i Krist ne može odvojitijedno od drugoga, jer Krist znači – poma-zanik. I vjernici su pomazani na krštenju ina krizmi, a u Izraelu su ljudi bili pozvanida vrše poslanje za koje ih je Bog poma-zao. Stoga otac Zlatko kaže kako su i krš-ćani pozvani vršiti volju Božju jer su po-mazani.

U slušanju i čitanju Evanđelja, odno-sno Radosne vijesti otkrit ćemo da je IsusKrist Bog i čovjek, a kao što su prisniOtac i Sin, tako prisni trebaju biti čovjek iBog. Razmatrajući riječ – Gospodin, otacZlatko kaže kako se u Novom zavjetu riječGospodin upotrebljava za Oca, ali taj isti

naziv se daje Isusu Kristu kako bi se izjednačio s Bogom.On govori i o smislu patnje od koje nije oslobođen ni IsusKrist, pa tako od nje neće biti oslobođeni ni vjernici. A smi-sao je upravo u Isusu Kristu i njegovu križu. Na kraju jed-nosatnog razmatranja o. Zlatko poručuje: Neka nas vjero-vanje nadahnjuje, utvrdi naše znanje i učvrsti vjeru. /Z.Gorjanac/

„Isus Krist začet po Duhu Svetom, rođen od Ma-rije Djevice“, bila je tema treće korizmene duhovnevečeri održane u Somboru. Razmatranje ovog dijelaApostolskog vjerovanja koje je središnja tema ovo-godišnjih duhovnih večeri, pripaloje ocu Petru Janjiću iz karmelskezajednice na otoku Krku.

Otac Petar navodi kako apostoliIsusa nisu mogli u potpunosti shvatitidok je hodao zemljom, ali ga shvaćajutek silaskom Duha Svetoga. Tu sekrije i poruka svim vjernicima, da seIsus Krist može shvatiti samo po DuhuSvetom koji je primljen na krštenju ipotvrdi, odnosno Krizmi, ali se IsusKrist po Duhu Svetom cijeloga ovoze-maljskog života treba stalno otkrivati.Isus Krist je otajstvo u kojega nikadane možemo u potpunosti prodrijeti izbog toga je potreban neprestani rastu Njegovoj spoznaji. Isus Krist jeDruga božanska Osoba, pravi Bog, a uvremenu je postao i pravi čovjek. Time što je postao čov-jekom, nije prestao biti Bogom.

Za ljude je osobito neshvatljivo začeće po Duhu Sve-

tom, ali upravo se ovdje, kako navodi otac Petar, očitavaneizmjerna ljubav prema nama i znak velike poniznostiBožje. O tome govori i Sveto Pismo: Bog je tako ljubio svi-jet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u

njega vjeruje ne propadne, nego da imaživot vječni (Iv 3,16). Klica je božanskenaravi u svima nama, a ako smo otvo-reni Bogu, možemo učiniti i ono štonam se čini nemogućim, navodi otacPetar, stoga je zadatak svih nas da sesve više suobličujemo s Kristom.

U nastavku, o. Janjić razmatra oDuhu Svetom, prije svega navodećikako je Treća Božanska osoba dar kojioslobađa i ljubav koja ujedinjuje, stva-ratelj novoga i ljubav koja tješi. Raz-matra i o Djevici Mariji koja je potpunootvorena Duhu Svetom i poslušna nje-govu vodstvu. Otac Janjić navodi kakoje mjera čovjekove slobode u onomekoliko se da voditi od Duha Božjega,odnosno slijediti njegove poticaje,

stoga čovjek ne treba u životu stvarati zapreke Božjem dje-lovanju, već treba dopustiti da se Bog u nama nastani, kaošto se nastanio u Djevici Mariji. /Z. Gorjanac/

4/2011 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Slijediti poticaje Duha Svetoga

Isus Krist – Sin i GospodinKorizmene tribine

Na četvrtoj korizmenoj duhovnoj večeri održanoju Somboru 4. travnja u organizaciji Duhovnog cen-tra o. Gerarda, predavač o. Dražen Marija Vargaše-vić razmatrao je četvrti članak apostolskog vjerova-nja „Isus Krist mučen pod Poncijem Pi-latom, raspet, umro i pokopan.“

Ono što nazivamo pashalno otajstvo, a toje muka, smrt i uskrsnuće, u Isusovu životuzauzimaju središnji položaj, a iz tog središnjegplana Božjega proizlazi naše spasenje, kažeotac Dražen. On navodi da je Isus osuđen jerje radio protiv zakona, protiv Hrama u Jeru-zalemu i protiv vjere u jedinoga Boga, jer seproglašavao Sinom Božjim.

Stvarnost je da je Isus nepravedno osu-đen. On ne ukida, nego dopunja zakon dajućimu konačno tumačenje. Uz to, svojom otkupi-teljskom smrću prinosi jedinu žrtvu koja možeotkupiti sve grijehe ljudi učinjene u prvom savezu, dakle,dovodi ga do punine i ne radi protiv zakona. Isus nikadanije proturječio vjeru u jedinoga Boga, niti kad je izvršavaonajbožanskije djelo koje je ispunjavalo mesijanska obećanjai očitovalo ga jednakim Bogu. Isus traži da se u njega vjeru-je, a vijeće ga osuđuje što huli na Boga. To je strašno nera-zumijevanje.

Otac Dražen rekao je da treba dublje ući u razumije-vanje Isusove muke i smrti na križu, kako naša vjera ne biimala samo apstraktno značenje. U nastavku se vodio ne-davno objavljenom knjigom pape Benedikta XVI. „Isus iz

Nazareta.“ Isusovu muku uspoređuje s psal-mima i riječima proroka iz Starog zavjeta, anjihovi zapisi samo su potvrda Isusovemuke i smrti na križu, i toga da je Isus istin-ski Spasitelj. Otac Dražen otkriva i zna-čenje podjele Isusovih haljina, tunike koja jepo Ivanovu evanđelju satkana samo iz jed-nog dijela. To se može usporediti s jedin-stvenom crkvom koja je razdijeljena. Isusumirući na križu svoju majku predaje uče-niku Ivanu rekavši: „Ženo, evo ti sina“, dokučeniku govori „Evo ti majke“. To podsjećana Kanu Galilejsku gdje Isus na molbumajke pretvara vodu u vino, ali to je i veza sa

stvaranjem. Isus je ovdje, može se reći, novi Adam.U zaključku predavanja, o. Dražen ističe da je za ra-

zumijevanje Isusove muke i smrti na križu potrebna moli-tva, potrebno je kleknuti, biti podno križa, otvoriti srce itada se može razumjeti dušom što se ne može razumom./Z. Gorjanac/

Na petoj Korizmenoj duhovnoj večeri održanoj11. travnja u Somboru, dio Apostolskog vjerovanja:„Isus Krist sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo odmrtvih“, razmatrao je o. Franjo Podgorelec, koji dje-luje u karmelićanskom samostanu u Remetama uZagrebu.

Ovu je temu razmatrao u formi pitanjai odgovora. Prvo je pitanje: kada je u Apo-stolsko vjerovanje umetnut tekst „sašaonad pakao“, a odgovor je: u četvrtom sto-ljeću, kao najkasniji ulomak Apostolskogvjerovanja. Naime, ljudi prije Krista imalisu nejasne pojmove o vječnom životu kojeće konačno definirati Isus Krist.

Je li Krist samo umro, drugo je pita-nje. Da, to je djelomični odgovor, ali to nijeglavni sadržaj i poruka ovog članka vjere.Isus je u duhu ušao u kraljevstvo smrti idonio radosnu vijest i ljudima koji su umrliprije njega. Slijedi pitanje: što novoga do-nosi ova radosna vijest? Odgovor se može naći kod Lukeevanđelista: „Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednuod njih, ne ostavi u pustinji devedeset i devet drugih, i neide za izgubljenom ovcom dok je ne nađe? A kad je nađe,stavi je, pun radosti, na svoja ramena te, čim dođe kući,pozove svoje prijatelje i svoje susjede pa im rekne: Radujtese sa mnom jer sam našao svoju ovcu koja bijaše izgub-ljena!“(Lk 15,4-7). Krist je došao da bi pronašao ovce, no

ovdje ih nije mogao sve naći. Stoga silazi nad pakao gdje senalaze milijarde mrtvih. Isus pobjeđuje sotonu, a silazaknad pakao je potpuno dovršenje Kristova otkupiteljskogdjela koje ima posljedice na čitav ljudski rod od Adama padalje. To govori da su svi uključeni u spasenje, ljudi svih

vremena, vjera i nacionalnosti spašavaju sepo Isusu Kristu.

U drugom dijelu predavanja otac Fra-njo razmatrao je dio: „Uskrsnuo od mrtvih“– Kristovo uskrsnuće. To je središnje mje-sto vjere i od njega počinje kršćanstvo. Po-stoje li dokazi da je Isus uskrsnuo? U evan-đelju ćemo pročitati da su žene vidjele pra-zan grob, ali to i nije neki dokaz. MarijaMagdalena misli da je Isusa netko ukrao,dok apostol Ivan odmah vjeruje. Najvećidokaz nije ovaj vanjski znak, već radikalnapromjena učenika nakon susreta s Uskrs-lim Kristom. Po Isusovoj smrti na križuučenici su u strahu, no nakon susreta s

Uskrslim u njima se budi životna radost. Nisu se bojali hra-bro svjedočiti iako su ih bičevali i prijetili smrću. Oni svoježivote ne bi stavljali na kocku da nije bilo uskrsnuća.

Na koncu, otac Franjo govorio je o poveznici izmeđuIsusova uskrsnuća i našega života. Krist nas je pomirio sBogom i pozvao da živimo u milosti Božjoj. Uskrsli Krist jei poveznica našega uskrsnuća. On je ušao u KraljevstvoBožje i svima nama želi otvoriti ta vrata. /Z. Gorjanac/

Zvonik � 4/2011 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Središnje mjesto naše vjere

u SomboruKleknuti podno križa

zkvh.org.rs

Duhovna obnova VIS-a„Apostoli Radio Marije“

Članovi Vokalno instrumentalnog sastava „ApostoliRadio Marije“ imali su 3. travnja u bogosloviji Augus-tinianum duhovnu obnovu koju je predvodio mons.Marko Forgić.

Mons. Forgić je u predavanju istaknuo važnost molitve ipjesme u životu svakog kršćanina, kao i u životu svakog članaovoga sastava. Nakon predavanja je uslijedila meditacija uobliku Power point prezentacije, kao priprava za svetu ispo-vijed, nakon čega su sudionici duhovne obnove zajedničkommolitvom i ručkom završili prvi dio susreta. Drugi dio duhov-ne obnove započeo je radom u skupinama u kojima su mladirazgovarali na temu: Kako pjesmom doprijeti do Boga i doljudi. Došli su do zaključka da do Boga možemo doprijetipreko ljudi, jer tko ljubi bližnjega, ljubi i Boga koji je u bliž-njima. Nakon rada u skupinama mladi su kroz glumu imalizadatak predstaviti primjere koji pokazuju utjecaj pjesme kodBoga i kod ljudi. U poslijepodnevnim satima je slavljena svetamisa koju su animirali članovi VIS-a, nakon čega je uslijediokrižni put prof. dr. Tomislava Ivančića koji nas je potaknuo na

razmišljanje o patnji, ali i radosti u životu. Uslijedio je film oživotu pokojnog pape Ivana Pavla II. koji će nakon proglaše-nja blaženim postati i zaštitnik ovog vokalno instrumentalnogsastava. Naposljetku, zahvalni mons. Marku Forgiću i RadioMariji što su pomogli u duhovnom i materijalnom smislu dase ova duhovna obnova održi, uz blagoslov mons. Forgića, su-dionici duhovne obnove krenuli su svojim domovima.

Marina Gabrić

Dvostruki poziv na obraćenjeU župi sv. Marka evanđelista u Starom Žedniku, korizmeno vri-

jeme nosi dvostruki poziv na obraćenje. Da bismo očistili svoja srca,svoje duše, nije nam potrebno nikakvo materijalno bogatstvo, po-trebna je spremnost na otvaranje svoga srca Bogu i čuti što nam Onu ovo sveto vrijeme poručuje i slijediti Njega!

Svjesni smo da Crkva svoje vjernike kroz korizmeno razdoblje pozivana obraćenje i vjeru intenzivnijim življenjem svog kršćanskog poslanja.Geslo naše Jubilarne godine također je poziv na obraćenje: „Obratite se ivjerujte evanđelju“ (Mk 1,15). Kroz ovu Korizmu nastojimo kroz Isusovupatnju i muku, koju je podnio radi nas, na Njegovu križnom putu, dati smi-sao svim našim patnjama i mukama koje nas pritišću, pod čijim teretomčesto posrćemo i padamo, da imamo hrabrosti ustati, nastaviti dalje iz ljubaviprema Njemu i bližnjemu. Uz redovite pobožnosti križnoga puta srijedom(na hrvatskom) i petkom (na mađarskom jeziku) u crkvi, duži niz godinaokupljamo se i nedjeljom u popodnevnim satima na našem groblju, na Kal-variji. Nastojimo čuti što više različitih razmatranja. Na prvom našem su-sretu na Kalvariji tema razmatranja bila je Križni put i sakrament svete ispo-vjedi o. Gerarda Tome Stantića. Druga nedjelja je bila posvećena obiteljimau razmatranju križnoga puta Putem Krista i obitelji. Na sljedećem susretudvije sestre su nas povele Hodočasničkim križnim putem, da bi u četvrtukorizmenu nedjelju križni put predvodili momci iz zajednice Hosana. Petanedjelja je već više godina rezervirana za zajednički hod križnim putem svjernicima iz susjedne nam župe sv. Josipa radnika iz Ðurđina, a predvodega djeca naše dvije župe.

Korizmene propovijedi u našoj crkvi su srijedom na hrvatskom, a pet-kom na mađarskom jeziku. Pobožnost Križnoga puta predvodili su kakoodrasli, tako i djeca, članovi malog zbora „Sv. Marka“ i mladi članovi VIS-a„Markovi Lavovi“, dok je župnik Željko Šipek bio na raspolaganju vjerni-cima u ispovjedaonici. Ovogodišnje korizmene propovijedi predvodio je do-maći župnik, preč. Željko Šipek.

Vrijeme je da svatko u svome srcu napravi „spremanje“ kako bi radosnidočekali Uskrs, a nakon toga dali dostojnu hvalu, slavu i čast dragom Boguza milost što ćemo ove godine proslaviti 100. obljetnicu naše župne crkve.

Ljubica Vukov

4/2011 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Ususret proslavi jubilejaŽupljani župe sv. Marka evanđelista

u Starom Žedniku, u skladu sa svojimmogućnostima, žele dati svoj skromnidoprinos kako bi njihova crkva, koja ćeovih dana proslaviti svoju 100. obljet-nicu, za tu prigodu zračila toplinom iodisala elegancijom.

Naime, činjenica je da kada se radi ozdanju starom sto godina ima puno toga štotreba obnoviti i urediti i da to zahtijeva velikaulaganja. Isto tako je činjenica da Crkva živi icrkvena zdanja održavaju ljudi koji crkvu do-življavaju kao vlastitu kuću, a pri tom imaju„veliko srce“, a ne veliko imanje. Zahvaljujućidarovima župljana, prošle jeseni popravljenje dio krova, a crkva je zaštićena od prokišnja-vanja, zamijenjeni su dotrajali oluci, postav-ljena je čvršća zaštita donjih dijelova istih.

Svoj doprinos uređenju crkve, inicijati-vom i radom i ovog puta su dali Imre Vuj-ković Lamić, Antal Takács i Robert Dru-žek tako što su ofarbali bočna ulazna vratakao i ulazna vrata na kor crkve. Potrebni ma-terijal za ove radove darovala je obitelj Fabi-jan.

Zahvaljujući jednoj donaciji, ovih danazapočela je izgradnja ulaza na bočnim vra-tima, koji će osobama koje je bolest vezala zakolica, omogućiti lakši pristup crkvi, kao i ro-diteljima s djecom u kolicima. Svoj doprinosunutarnjem uređenju crkve dali su naši spre-mači, koji su marljivim radom uredili stogo-dišnjakinju, a nove presvlake u klupama, čijaje izrada u tijeku, obradovat će naše Žedni-čane. /Ljubica Vukov/

Korizmena duhovna obnova u Radio Mariji

Nadbiskup beogradski mons. Stanislav Hočevar,održao je 9. travnja duhovnu obnovu za djelatnike i vo-lontere Radio Marije Srbije u Novom Sadu.

Mogli smo čuti dva vrijedna razmatranja, prvo o potrebiautentičnog kršćanskog življenja i ljudskom dostojanstvu, adrugo kako uroniti u dublje razumijevanje svetog Trodnevljai Uskrsa. Zajednička sveta misa bila je u kapeli, a nakon togazajednički agape. Mons. dr. Andrija Kopilović, direktorprograma, zahvalio je nadbiskupu za njegovu brigu za RadioMariju i ovu duhovnu obnovu kao i o. Lajosu Szuhajdi SVD,koji je održao duhovnu obnovu na mađarskom jeziku na pro-gramu Radio Marije Srbije. /Csaba Kovács/

Subotica: Plenarno zasjedanjeMBK sv. Ćirila i Metoda

Svetom misom 5. travnja započelo je plenarno za-sjedanje Biskupske konferencije. Misu u subotičkoj ka-tedrali predvodio je Apostolski nuncij u Srbiji, mons.Orlando Antonini.

Bilo je to redovito proljetno zasjedanje MBK, na kojemuse raspravljalo o proslavi Godine obitelji, proslavi 1700. go-dišnjice Milanskog edikta u Nišu, pitanjima kršćanskih vri-jednosti u današnjoj kulturi i posjetu ministra vanjskih po-slova Svete Stolice Srbiji. Također je izabran i novi predsjed-nik Biskupske konferencije, barski nadbiskup mons. ZefGashi. Na kraju zasjedanja održana je konferencija za novi-nare u gradskom Press Centru, na kojoj su govorili preč.Mirko Štefković, biskup srijemski Ladislav Német i subo-tički biskup Ivan Pénzes.

Preč. Štefković je najavio otvorenje Katoličkog informa-tivnog centra u Srbiji, a biskup Német je odgovarajući na pi-tanje novinara istaknuo da je društvo koje ne poštuje život bo-lesno, upozoravajući na negativno demografsko stanje u Re-publici Srbiji. /Csaba Kovács/

Hagioterapijom do duhovnoga zdravlja

U subotičkom Katoličkom krugu, 24. ožujka odr-žana je Kršćanska tribina grada Subotice. Predavanjena temu „Hagioterapijom do duhovnog zdravlja“ odr-žala je Katarina Ralbovsky, teologinja, pedagoginja i ha-gioterapeutkinja Centra za duhovnu pomoć iz Zagreba.

Bila je to prva u nizu tribina na tu temu. Naime, organi-zatori ove tribine žele predstaviti Subotičanima taj jedinstveninačin duhovne pomoći čovjeku. Tribine će se održavati jed-nom mjesečno na razini grada, a oni koji se žele bolje upo-znati s tom tematikom okupljat će se ponedjeljkom u župi sv.Roka na tzv. „hagioterapijske susrete“. Daljnji cilj ovih okup-ljanja je otvorenje Centra za duhovnu pomoć u Subotici tejedan seminar koji će držati prof. Tomislav Ivančić u suboti-čkoj dvorani sportova.

Neposredna inicijativa za sve to došla je, kako je nagla-sio voditelj tribine mr. Andrija Anišić, nakon objavljivanjapodataka s početka godine da je Subotica „grad depresivnih“a i vrlo je dobro poznata činjenica da je Subotica među vode-ćim gradovima po broju samoubojstava. Na tribini se okupioiznimno velik broj slušatelja, što nije viđeno već par godina,još iz vremena kada je niz tribina držao pokojni p. Tadej Voj-nović.

U svom izlaganju Katarina Ralbovsky je podsjetila okup-ljene na strukturu čovjeka u čijem biću su tri područja: tje-lesni, psihički i duhovni. Naglasivši važnost svakoga podru-čja za čovjekov život, ona je naglasila kako je onaj duhovninajčešće zapostavljen, zbog čega nastaju mnogi problemi uživotu čovjeka pa i same tjelesne a pogotovo psihičke boles-ti. Objasnila je sudionicima tribine kako „funkcionira“ čovje-kova duhovna duša i čime se ona hrani i njeguje. Naglasila jeda duhovno nije isto što i religiozno, premda i religioznospada u područje duhovnoga. U nastavku tribine govorila jeo krivoj slici o Bogu, koja može biti razlogom mnogih rana unašem duhovnom životu te o potrebi da u sebi stvorimo pravusliku o Bogu i da uvijek budemo svjesni da nas je Bog želioovakvima kakvi jesmo i da nas neizmjerno ljubi. „Biti voljen“je temelj duhovnoga zdravlja. Kad je toga svjestan, čovjekonda može voljeti i Boga i bližnjega i sebe i može živjeti u pot-punosti svoj život. U razgovoru nakon tribine okupljeni su po-stavili mnoga zanimljiva i životna pitanja, osobito se zanima-jući za primjere iz njezine prakse hagioterapije.

Andrija Anišić

Zvonik � 4/2011 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Otajstvo križa mladihIzmeđu tolikih otajstava koja prate ljudski

život, koji nadilaze naše spoznaje, stoji otajstvokoje prati mlade. To je otajstvo križa mladih!

Tako su rijetki koji uočavaju da i mladi imajukriževe, pa da im prilaze kao Marija ili Veronika sasrcem pomažući im kao Šimun Isusu da križeveprihvate, a ne odbace. Rijetke su osobe koje znajučitati dušu mladih i u pravi trenutak im prići kaoiskreni prijatelj. Takve osobe onda čuda stvaraju smladima. Jer mladi, kad se uvjere u nečiju iskrenostpa im se povjere, znaju biti otajstveni!

Nešto slično dogodilo se s Josipom Dević i mladima župe Isusova Uskrsnuća.Godinu dana uporno su radili na sadržajnom tekstu da ga na sebi svojstven načinutjelove kao „Križni put mladih“. Oni to kažu već u uvodnoj molitvi: Evo me predTobom Isuse! Vjerujem, da ću prateći Te, u Tvojim šutljivim odgovorima na žrtvu,spoznati i zaživjeti odgovore na moja pitanja.

Sve su to njihovi izrazi traženja puta u život. Sve je to vapaj za puninom za kojusu stvoreni. Opiru se zlu, strastima i požudama. Žele svjedočiti ljepotu pobjede dobranad zlim. Puni energije ulaze u borbu. Već u drugoj Postaji mole: Isuse moj! Mnogiće u mojim koracima odrastanja pronalaziti greške, dok ja silno želim raširiti ruke izagrliti život! Divno je prepoznati kako imaju puno povjerenje u Isusa koji jedini uva-žava popravni u padovima, pa kažu: Ali, evo, pao sam! … Al Ti si me naučio da trebapoći dalje! Iako boli, treba ustati i nastaviti put. To je spoznaja za odraslog kršćanina.

Još je veća spoznaja dvanaeste postaje, kad Gospodin Isus u potpunoj tjelesnojnemoći moli: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! Spoznati, ne samo da Gospodinprašta svima, i počinje vrijeme milosrđa, nego i to da i ja i ti trebamo praštati. Spo-znati da je u praštanju pobjeda, a ne slabost. To je otajstvo koje se uči na križnom putu.

Ljepota „Križnog puta mladih“ je otajstvo mladih pred križem što je puni pogo-dak ove male knjižice koja se godinu dana rađala u dušama mladih katolika pod vod-stvom Josipe Dević. /Bela Stantić/

Usvojena Subotička deklaracijaNa regionalnoj konferenciji „Građansko društvo i

vjerske zajednice za osnaživanje položaja etničkih ma-njina“ predstavnici organizacija građanskoga društva,vjerskih i etničkih zajednica, lokalnih vlasti, novinara,sveučilišnih profesora i učitelja, usvojili su 25. ožujkaSubotičku deklaraciju.

Etničke i vjerske zajed-nice trebale bi utjecati na po-našanje i ophođenje svojih pri-padnika prema drugim zajed-nicama i sve zajednice trebalebi osuditi recidive prošlosti ko-jih još uvijek ima. Ključnu ulo-gu u uspostavljanju urušenihvrijednosti imaju obitelj i obra-zovni sustav, a kultura i iden-titet trebaju biti u službi općegadobra i zajedničkih ciljeva -istaknuto je među ostalim u Subotičkoj deklaraciji.

Regionalnu konferenciju koja je od 22. do 25. ožujka odr-žana u Subotici uz podršku Europske unije, organizirao je Cen-tar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole, upartnerstvu s Teološko katehetskim institutom Subotičke bis-kupije. Na Konferenciji su iz Subotičke biskupije među osta-lim sudjelovali i studenti TKI-a, članovi Uredništva Zvonika iRadio Marije. Moderatori četiri skupine u kojima su sudioniciraspravljali na određene teme bili su: predsjedavajući Institutamons. dr. Andrija Kopilović, ravnatelj Zavoda za kulturu voj-

vođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, župnik iz ApatinaJakob Pfeifer i Dujo Runje, te predstavnici SPC-a protojerejstavrofor dr. Vladimir Vukaši- nović i jerej Vukašin Miliće-vić.

U Deklaraciji je naglašeno da je osnovni uzrok tenzijaizmeđu etničkih i vjerskih zajednica u našoj regiji bilo uruša-vanje sustava vrijednosti, čija kriza traje i danas. Ocijenjeno jeda je važno da se ostvari što je moguće širi društveni konsen-

zus crkava, vjerskih zajednica,organizacija građanskog druš-tva, predstavnika akademskog ikulturnog života i manjinskih za-jednica o osnovnim društvenimvrijednostima, utemeljen na uvje-renju u apsolutnu vrijednost idostojanstvo čovjeka. Najpoželj-niji princip u međusobnim odno-sima ne treba biti multikultu-ralnost, već interkulturalnost, ko-ja umjesto života jednih poreddrugih podrazumijeva i uzajam-no obogaćivanje i bolje upozna-

vanje većinskih i manjinskih za- jednica. Osim školstva, inter-kulturnog pristupa, snažan fokus je stavljen i na medije, sazaključkom da oni trebaju dati veći doprinos međuetničkom imeđureligijskom dijalogu, omogućavajući im više prostora ueteru ili tisku.

Konferencija je dio projekta STAREL – „Iščekujući Eu-ropsku uniju: stabilizacija međuetničkih i međureligijskih od-nosa na Zapadnom Balkanu“ koji financira Europska unija.

Prema: www.rtv.rs; www.suboticadanas.info

4/2011 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Obitelj prema svjedočenju

pape Benedikta XVI.Gost župne tribine u Ðurđinu

3. travnja, bio je katedralni župnikmons. Stjepan Beretić, koji je na-zočne u svojemu nadahnutom izla-ganju oduševio za obiteljske vrijed-nosti.

Revolucija je potrebna u obitelji.Obitelj je budućnost Europe. U obiteljise odgaja za sutra, za vječnost. U obite-lji je važna ljubav oca i majke. Važno ječuti dijete, dobro ga odgojit. .. S djecomkuća raste.

Predavač je navodio Papine riječiizrečene u Madridu, na Siciliji – kadaje govorio o Svetoj nazaretskoj obitelji,o obiteljskim vrijednostima. Podsjetioje i na mudre izreke mnogih filozofa,pjesnika i književnika. Osvrnuo se naobitelj iz koje je potekao, na svoje iskus-tvo rada s mladima. Sve nas je pozvaona susret s papom Benediktom XVI. uZagreb 4. i 5. lipnja. I taj susret bit ćeposvećen obitelji.

Nakon odgovora na nekoliko pita-nja, druženje je nastavljeno u ugodnomrazgovoru uz kokice. Rastali smo se saželjom da nas mons. Beretić češće po-sjeti. /Roko K./

Devetnica sv. Josipu kroz temuliječenja braka i obitelji

Drevna i draga devetnica svih Subotičana u častsv. Josipu u crkvi sv. Roka, ove godine je održana podgeslom: „Liječiti brak i obitelj“.

Teme propovijedi bile se posvećene obitelji a među pro-povjednicima bila su i dva bračna para: Vesna i LadislavHuska i Blaženka i Grgo Bašić Palković. Oni su svjedočili„iz prve ruke“ o ljepoti i poteškoćama bračnog i obiteljskogživota. Osim njih prigodne pripovijedi u devetnici održali sui svećenici: Franjo Ivanković, Dragan Muharem, AndrijaKopilović, Stjepan Beretić, Marko Forgić i Andrija Ani-šić, a u danu kada su gosti na devetnici bili poglavari i sje-meništarci našega sjemeništa „Paulinum“, sjemeništaracEmanuel je svjedočio o ulozi njegove obitelji, osobito majkeza njegov rast u vjeri i na putu prema svećeništvu.

U okviru devetnice, osim Dana trudnica, o čemu smo pi-sali u prošlom broju, obilježena je 16. ožujka i obljetnica smrtibiskupa Lajče Budanovića. Prije svete mise župnik AndrijaAnišić predvodio je Euharistijsko klanjanje za duhovna zva-nja, a misu je toga dana predvodio biskup mons. dr. IvanPénzes u zajedništvu s desetak svećenika. Biskup se poslijesvete mise susreo i s članovima Pastoralnog vijeća i pjeva-čima, a razgledao je i obnovljene prostorije župnog doma ivjeronaučne dvorane a u dijelu podruma koji je uređen zaigraonicu djeci i mladima odigrao je sa župnikom jedan setstolnoga tenisa.

Na blagdan sv. Josipa misu je predvodio mons. SlavkoVečerin, generalni vikar Subotičke biskupije, zamijenivšitako biskupa koji je toga dana bio na posvećenju novoga bis-kupa u Dubrovniku.

Prije blagdanske svete mise vjernici su molili Križni putkoji su prikazali za hrvatski narod i za domovinu Hrvatsku aosobito za hrvatsku zajednicu u R. Srbiji koja je toga danaobilježavala jedan od svoja četiri nacionalna blagdana. Prijesvete mise okupljene vjernike i brojne predstavnike hrvat-skih udruga pozdravio je i dr. Slaven Bačić, predsjednik Hr-vatskog nacionalnog vijeća. On je pozvao sve okupljene dadaju svoj doprinos u predstojećem popisu stanovništva kakobismo i kao vjernici i kao narod Hrvata i dalje mogli opstati iživjeti na ovim prostorima.

U prigodnoj propovijedi mons. Večerin predstavio je sv.Josipa kao „uzor brige i ljubavi prema Isusu“. On kao takavmože biti i „uzor naše vlastite brige o Isusu, odnosno našegavođenja računa o njemu i naše ljubavi prema njemu“, istak-nuo je mons. Večerin i zaključio: „Ne zaboraviti Isusa, sklonitiga u sigurnost svoga srca kao što ga je Josip sklonio u Egipat;ne zaboraviti Isusa – tražiti ga kao što ga je Josip brižno tra-žio kada je dječačić Isus nestao prilikom hodočašća u Jeru-zalem. Tražiti Isusa kao Josip, jer Isus je onaj kojega doista

trebamo i po kojemu jedinomu možemo iskusiti Božje spa-senje“. Osim toga govorio je i o sv. Josipu kao šutljivom svecute o moći njegovoga zagovora, ističući sv. Tereziju Avilskukao osobitu štovateljicu sv. Josipa koja je posvjedočila: „ovogadivnoga sveca iskusila sam kao pomoćnika u nevolji na svimpodručjima. Ne sjećam se da sam ga dosad za nešto molila,što mi on ne bi udijelio“.

Na kraju svete mise župnik je sve sudionike slavlja po-zvao u župni dom da pogledaju obnovljene prostorije župe ivjeronaučne dvorane a napose spomen sobu Blaška Rajića.On je tom prigodom zahvalio još jednom Fondu za kapitalnaulaganja AP Vojvodine na velikoj donaciji a napose PetruKuntiću, zastupniku u Skupštini R. Srbije i predsjednikuDSHV-a koji se zauzeo da se odobre sredstva za projekt adap-tacije župnog doma župe sv. Roka u Subotici. U svom po-zdravu okupljenima Petar Kuntić je istaknuo kako je to diodogovora s koalicijskim partnerima da se svake godine izFonda financira nekoliko projekata hrvatske zajednice. On jeizrazio radost da je prvi u nizu tih projekata upravo bio ovajjer je i on župljanin te župe a i prostorije DSHV-a se nalazena području župe sv. Roka. /A. A./

Zvonik � 4/2011 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Danonoćno čitanje BiblijeVjernici subotičke župe sv. Roka i ove su godine

tijekom Korizme pod geslom „Božja riječ kao lijek“ ti-jekom 48 sati danonoćno čitali Bibliju. Čitanje je za-počelo u petak 25. i trajalo je do nedjelje 27. ožujka.

Više od stotinu čitača izmjenjivalo se svakih dvadesetminuta, među njima je bilo i djece, dok su mladi preuzelinoćne termine. Ovim duhovnim sadržajem vjernici su htjeliosjetiti ljekovitu snagu Božje riječi. Mnogi su bili odušev-ljeni ovom akcijom, osobito čitači tako da su neki došli čitatii više puta, a danju i noću vjernici su navraćali u crkvu slu-šati čitanje Božje riječi. /Zv/

zkvh.org.rs

Korizmom do UskrsaU 9. nedjelju kroz godinu, 6. ožujka, osim župne mise u

Irigu, slavljena je u sveta misa u Vrdniku za pokojne iz obiteljDujmić. A župnikova poruka te nedjelje bila je: Božja ponudaje garancija za život, da se s njim ispuni i uspije. Sebe njemuotvoriti: jedina je snaga koja liječi! Ključ za volju Božju su Ri-ječi Božje.

Na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, oprostili smo se uVrdniku od dobre žene i majke sedmero djece, Marije Pan-cisko (93). Sutradan, na Pepelnicu, svi smo se okupili u ka-pelici na svetoj misi. Istoga dana navečer slavili smo svetumisu u Irigu na kojoj nas je župnik Blaž Zmaić pozvao daviše ne nosimo maske, nego ono što nam je skriveno u srcu.Sada gledamo na to: tko i što smo mi? Post, molitva i milosti-nja nas moraju dovesti bliže Bogu. Neka je zato ovo vrijememilosno za sve, koji ovako razmišljaju i žele živjeti ovih 40dana, rekao je župnik. U korizmi smo započeli i s pobožnošćukrižnoga puta svakog utorka i petka. Na 1. korizmenu nedje-lju održan je u župi i dvije filijale susret s pozivom da u ovo mi-losno vrijeme kušamo jasnoću Božje riječi i dara Božjegakruha.

U prvi korizmeni ponedjeljak održana je zajednička ko-rizmena duhovna obnova u Ðakovu, za prezbiterij triju bis-kupija: Ðakovačko-osječke i Srijemske. Obnovu na temu:„Ovisnost o Bogu oslobađa od svih ovisnosti“, predvodio jedon Ivan Filipović.

U utorak, 15. ožujka, održana su dva sprovoda: u Šatrin-cima smo pokopali Veru Varga (84), majku četvero djecekoju je na vječni počinak ispratilo mnoštvo ljudi. U Vrdniku jeistoga dana pokopana Magdalena Peras (83). Istoga danauz pobožnost križnoga puta slavimo svetu misu s nakanomDragana Vučićevića, pravoslavca iz Užica za njegovu su-prugu Olgu i majku Maricu.

Sutradan, 16. ožujka, u Irigu je pokopan Imre Madi(75). Riječi homilije župnik je popratio stihovima križnogaputa: Putem Krista i obitelji, da bi na grobu završio isto rije-čima križnoga puta: Svaki ljudski život jednako vrijedi, cijenane postoji, vječnost ga slijedi!

Župnik je 18. ožujka u Grgurevcima nazočio pravoslav-noj sahrani Ilije Bjelkića (63), brata župnikova prijatelja, no-vinara i književnika Todora Bjelkića.

Blagdan sv. Josipa, proslavili smo 19. ožujka svetommisom u župi, koja je prikazana za pokojnog Franju Her-coga i Josipa Mojzesa uz goste iz Srijemske Kamenice, ažupnik naglašava: Život je odnos i izvor spasenja.

Na II. korizmenu nedjelju, 20. ožujka, župnik na svetojmisi poručuje: Do zvjezdanog trenutka (Tabor) vode nas triupute: Isusa slušati, paziti na Božje zapovijedi i ozbiljno uzetiproroke, da bi zaključio riječima: Biti na putu znači biti čo-vjek. Tako vodi i nas put. Iste nedjelje je u Vrdniku je služenasveta misa za pokojne iz obitelji Dujmić i Karačić (Pero).

U Vrdniku smo se 22. ožujka oprostili od Dimitrija Bog-nara (81). Na 3. korizmenu nedjelju u Šatrincima je slavljenasveta misa za pokojnu Veru Varga uz župnikovu poruku:Odvažimo se pogledati u vlastiti zdenac našega života. Izvor jeu tebi, zaključio je župnik. Dana 28. ožujka, župnik je u Vrd-niku bio na ukopu Ivana Klasića (59).

Zadnji dan mjeseca završavamo svetom misom za po-kojnu Sofiju i Vilmosa Birinjija s porukom da se odlučimoza Krista i da njegovo kraljevstvo po nama postane stvarnost– svakog dana sve više.

f. f.

Blagoslov novog križnog puta na Karaburmi

Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka, po Juriju Deve-taku, lazaristu, blagoslovili smo u crkvi sv. Josipa Rad-nika na Karaburmi u Beogradu novi križni put sa 16postaja.

Značaj križnog puta jest susresti Krista. Isus je trpio iumro poradi mene i tebe. Zbog naših grijeha. Svojim uskrs-nućem pobjeđuje ne samo grijeh nego i smrt. Naše tijelo čekauskrsnuće na sudnji dan. Tako molimo u vjerovanju. Vjeru-jem u uskrsnuće tijela. Sama po sebi, tjelesna smrt nije trage-dija. Baš suprotno, ona nam otvara vrata u novi, vječni život.Rađamo se za vječnost – Boga. Blago nama, vječno ćemo ži-vjeti. Taj život može biti sretan ili nesretan. Ovisi samo onama.

O tomu govori naša prva postaja križnog puta. Posljednjavečera. Prikazuje se oltar kao stol posljednje večere s praz-nim mjestima. Zauzeti ih moramo ti i ja. Krist Kralj nas po-ziva na svoju vječnu gozbu. Da tamo lakše stignemo treba većza života često blagovati živi Kruh Života. S naših oltara. Toje najbolja garancija za „vječnu gozbu.“

Šesnaesta postaja prikazuje prazan grob. U njemu anđeoporučuje: Nema ga ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao... Križniput je najljepša i najdublja korizmena molitva. Povezuje nas inajtješnje sjedinjuje s patničkim Kristom. Poziva nas da uzi-mamo svoj životni križ i strpljivo ga nosimo kad je i težak. Dabude lakši neka nam pomogne Onaj koji poradi nas pada inosi naše grijehe. Zato: Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamote, jer si po svojem križu otkupio svijet. Smiluj nam se Gospo-dine! /Ciril Zajec/

Gospodin je poslije kraće bolesti 18. ožujka 2011., pozvao k sebi moju majku

MARIJANU JEŠIĆ, rođ. Grega(1938.-2011.)

Rođena je 26. siječnja 1938. u Pančevu, od oca JanošaGrega i majke Desanke rođ. Živanov. Osnovnu školu i gim-naziju završila je u rodnomu gradu. U Beogradu je apsolvi-rala na višoj školi za socijalne radnike. Radni vijek započela jeu matičnoj službi općine Pančevo, potom prelazi u Centar zasocijalni rad Pančevo, odakle 1993. godine odlazi u mirovinu.

Sprovodne obrede 21. ožujka na katoličkom groblju uPančevu predvodio je mons. János Fiser, pančevački župnik.Nazočne su bile i sestre franjevke iz Zemuna kao i veliki brojvjernika iz više župa te kolege prijatelji i rodbina. Nakon spro-voda bila je misa u župnoj crkvi u Pančevu. Župnik je prika-

4/2011 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

zao svetu misu za moju majku na čemu mu posebno zahva-ljujem. Izraze sućuti uputili su mi mnogi svećenici Banatskebiskupije, kao i svećenici Beogradske nadbiskupije. Posebnozahvaljujem nadbiskupu i metropoliti mons. Stanislavu Ho-čevaru na riječima ohrabrenja i molitvama.

Moja je majka redovito čitala Zvonik. Dan nakon njezinesmrti, vlč. Aleksandar Ninković prikazao je misu za nju uRimu, a nakon par dana u Čoki je misu za njezinu dušu pri-kazao i gosp. József Mellar, generalni vikar Zrenjaninske bis-kupije. Obojici im od srca zahvaljujem. Strpljivo i s puno lju-bavi, moleći se za mene, moja majka je iščekivala da diplo-miram na Teološko-katehetskom institutu, i nitko nije biosretniji od nje kada se 29. rujna 2010. to i dogodilo.

Počivala u miru Božjem! Tuguje i za nju moli sin Nenad

Preminuo fra Marko KuroltČlan Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda,

fra Marko Kurolt, blago je preminuo u Gospodinu 30. ožujka2011. godine u 23 sata u bolnici u Zemunu u 72. godini života,46. godini redovništva i 40. godini svećeništva.

Rođen je 16. rujna 1939. godine u mjestu Ličko PetrovoSelo od oca Karla i majke Ane r. Levar. Osnovnu školu zavr-šio je u Vukovaru. U Red manje braće ušao je 1. kolovoza1965. godine i dobio je ime fra Valerijan. Prve zavjete dao je2. kolovoza 1966. godine. Svečane zavjete položio je 8. pro-sinca 1969. godine, a za svećenika je zaređen 27. lipnja 1971.godine. Na službi je bio 1971. i 1972. godine u Virovitici kaožupni vikar. Od 1972. do 1990. bio je u Krapini, na službi gvar-dijana odnosno predstojnika. Od 1990. je u Zemunu na službižupnika (do 2004. godine) i predstojnika kuće. PredsjednikRepublike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga jeRedom hrvatskoga pletera 27. svibnja 1997. godine za osobitdoprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobitinjezinih građana.

Udijeli mu, Gospodine, radost vječnoga blaženstva!

Proslava u BokiSvetom misom proslavljeno je 25. ožujka župno proš-

tenje u Boki. Svečanosti je nazočio lijepi broj vjernikakao i ministranata i ministrantica. Misno slavlje pred-slavio je kikindski župnik Pál Szemeredi, a propovije-dao je župnik iz Padeja te generalni vikar mons. JózsefMellár. Sumisili su Janez Jelen iz Mužlje te domaći žup-nik i dekan Sándor Hajdú. Svetu misu svojim pjevanjemi sviranjem uzveličali su članovi zbora Domonkos iz Mužlje.

U propovijedi, mons. Mellár je istaknuo sadržaj i znače-nje blagdana Blagovijesti. Najprije je pojasnio značenje ma-đarskog narodnog imena toga blagdana: Gyümölcsoltó Bol-

dogasszony. U prenesenom značenju, to bi značilo da je Bognakalemio na ljudski rod plemenitu granu. Poslije prarodi-teljskog grijeha stablo ljudskog roda postalo je ranjeno i po-divljalo je grešnim nagnućima i grijesima. Jedina osoba, kojuje Bog u svojoj providnosti sačuvao od grijeha bila je BlaženaDjevica Marija. Ona je na današnji dan začela po Duhu Sve-tom. Ta plemenita mladica, koja se nakalemila na ljudski rod,bio je sam Božji Sin Isus Krist, rekao je propovjednik, zaklju-čujući da smo i mi po krštenju nakalemljeni u otajstveno tijeloIsusa Krista, svetu Crkvu katoličku. Budimo dobri i vjerni krš-ćani, ispunjavajmo svoje dužnosti, a i druge pozivajmo napravi kršćanski život riječju i primjerom, zaključio je govor-nik. Neka Bog poživi tu malu zajednicu i nadalje, da vjernosluži Bogu i bližnjemu. /Janez Jelen/

Proslava sv. Josipa u ZemunuBlagdan Svetog Josipa, zaručnika BDM, koji se

obilježava 19. ožujka, od posebnog je značaja za žup-ljane zemunske župe „Uznesenja BDM“ budući datada, nakon večernje sv. mise imendan slavi župnik,preč. Jozo Duspara.

Na svetoj misi propovijedao je župnik Duspara, istak-nuvši kao glavnu poruku otvorenost sv. Josipa da čuje Božjiglas i da ga slijedi. To je najvažnije što očevi današnjih obite-lji trebaju naučiti od ovog, svima dragog, sveca. Misno slav-lje predvodio je pjesmom zbor „Svete Cecilije“. Ipak, prijeslavlja u župnom domu, grupa talentiranih mladih ljudi i djeceje prijatno iznenadila preč. Jozu kratkim ali veoma dobro pri-premljenim programom koji se sastojao od nekoliko pjesamai kraće predstave. Uz veliku pomoć sestre Ozane, ova pred-stava je na lijep način prenijela poruku jedne djevojčice čis-tog srca koja je, tražeći nakon svoje Prve pričesti malogIsusa, zaista to i postigla srećući se na tom putu s ljudima ko-jima je njena pomoć bila neophodna i koju je ona nesebičnopružila. Nakon gromoglasnog pljeska koji se prolomio cr-kvom na kraju ovog kratkog programa i nekoliko riječi za-hvalnosti koje je prečasni uputio svojim župljanima, večer jenastavljena u jednoj zaista prijatnoj atmosferi uz zakusku idruženje koje će i ovoga puta, kao i prethodnih godina, ostatisvima u lijepoj uspomeni. /Danijela Lukinović/

Zvonik � 4/2011 17

Katolička crkva u regiji

zkvh.org.rs

Slavlje biskupskoga ređenjamons. Mate Uzinića

u Dubrovniku U dubrovačkoj katedrali 19. ožujka

održano je svečano misno slavlje nakojem je za novog dubrovačkog biskupa zaređen msgr.Mate Uzinić.

Glavni zareditelj bio je split-sko-makarski nadbiskup i metro-polit Marin Barišić, a suzarediteljizagrebački nadbiskup kardinalJosip Bozanić te zadarski nadbis-kup mons. Želimir Puljić. Zaredi-telj splitsko-makarski nadbiskupmons. Marin Barišić naglasio jekako se ovom radosnom događajuraduje i dubrovački „parac“ – sv.Vlaho, dubrovački zaštitnik – tezahvalio mons. Želimiru Puljićukoji je do sada bio na čelu dubro-vačke biskupije.

„Ovaj trenutak ujedno je i zahvalnost svima koji su miovo omogućili. Na prvom mjestu je Bog, koji je vodio povi-jest ove biskupije i moju povijest. Hvala Svetom Ocu Bene-diktu XVI. na ukazanom povjerenju i obećavam mu vjernosluženje službe“, rekao je novi dubrovački biskup Mate Uzi-nić te okupljenima poručio kako se nada da ih neće razoča-rati. /Hina/

Biskupsko ređenje mons. Tome Vukšića u MostaruBiskupsko ređenje mons. Tome Vukšića prvim

vojnim ordinarijem u BiH upriličeno je 2. travnja nasvečanom euharistijskom slavlju u mostarskoj kate-drali Marije Majke Crkve.

Biskupski red podijelio mu jeglavni zareditelj, vrhbosanski nad-biskup kardinal Vinko Puljić, uzdvojicu suzareditelja, mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića ibanjolučkog biskupa Franju Ko-maricu.

„Tvoje poslanje pomoći ćedrugima uspostaviti jednako du-hovno ustrojstvo duhovne skrbi zasvoje vjernike. To će biti jedna sna-žna poruka za sve strukture vlastida se napokon prihvate uređivanja

moralnih načela i duhovnih dobara za čovjeka“, poručio jekardinal Puljić, dodavši kako nema općeg dobra, bez moral-nog i duhovnog dobra svakog čovjeka.

Novozaređeni biskup Tomo Vukšić u prigodnom je obra-ćanju uputio zahvalu svima koji su uveličali današnje euhari-stijsko slavlje. „Zahvalan sam Gospodinu Bogu i zajedno svama molim ga za milost, kao i za zagovor Blažene DjeviceMarije, Majke Crkve, da učini sve kako bi služba koju zapo-činjem radi spasenja ljudi uvijek bila u službi Božje volje, dase svi ljudi spase te da pripomogne da se na kraju svi naši ži-voti pretvore u zajedničko uzdanje tvorcu života i Gospodarusvijeta“, kazao je biskup Vukšić. /KTA/

Liturgijski spomen pape Ivana Pavla II. bit će 22. listopada

Liturgijski će se spomen blaženoga Ivana Pavla II.slaviti svake godine 22. listopada, na dan početka nje-gove papinske službe.

Određeno je to dekretom Kongregacija za bogoštovlje idisciplinu sakramenata uoči predstojeće beatifikacije papeWojtyle, koju će papa Benedikt XVI. predvoditi 1. svibnja naTrgu sv. Petra. Spomen blaženoga Ivana Pavla II. slavit će seu Rimskoj biskupiji i u biskupijama u Poljskoj. Što se pak tičedrugih vlastitih kalendara, zahtjev za upisivanje neobveznogaspomena moći će se uputiti Kongregaciji za bogoštovlje, i tobiskupske konferencije za svoj teritorij, a biskup za svoju bis-kupiju.

Predstavljen prvi KatekizamKatoličke Crkve za mlade YOUCAT

Sedam eminentnih svjetskih izdavača, među ko-jima i hrvatska nakladna kuća Verbum, objavilo je isto-dobno YOUCAT (Youth Catechism) – prvi katolički Ka-tekizam za mlade vrijedeći za cijelu Crkvu.

Taj jedinstveni vjerski priručnik pisan jezikom mladih,originalna je i privlačna sadržaja, s mnoštvom fotografija uboji i vrlo atraktivnim grafičkim elementima, a predgovor Ka-tekizmu napisao je papa Benedikt XVI., žarko ga preporučivšisvim mladim katolicima kao nužno sredstvo za upoznavanjevlastite vjere. Ono što je posebice zanimljivo jest da su YOU-CAT kreirali i osmislili sami „mladi za mlade“. Sadržaj YOU-CAT-a podijeljen je u četiri velike cjeline: „Što vjerujemo?“ (ovjerskom nauku), „Kako slavimo kršćanska otajstva?“ (o sa-kramentima), „Kako ćemo imati život u Kristu?“ (o ćudored-nom životu), „Kako trebamo moliti?“ (o molitvi i duhovnosti).

YOUCAT se odlikuje izvornošću i suvremenošću već odsame naslovnice koja je žarko žute boje s naslovom ispisanimbijelim slovima te uvelike podsjeća na vatikansku zastavu, napapine boje, dok grafičkom opremom ujedno upućuje na pro-stor interneta, tako bliskog mladima. /IKA/

Pobjeda križa na javnim mjestima Izražavam zadovoljstvo odlukom Velikog vijeća Europ-

skog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koja je donesenanakon preispitivanja presude od 3. studenoga 2009. u pred-metu Lautsi protiv Italije u vezi izlaganja raspela u učionica-ma talijanskih državnih škola, presude na koju se talijanskaVlada žalila 29. siječnja 2010., ističe se u izjavi kardinala Pe-tera Erdoa, predsjednika Vijeća europskih biskupskih kon-

4/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

ferencija (CCEE). Odluka Velikog vijeća, kojom je poništenaranije donesena presuda, znak je dobrog smisla, mudrosti islobode. Konačnost ove odluke poprima i simboličku vrijed-nost jer nadilazi talijanski slučaj, budući da su na prvu pre-sudu reagirali mnogi u Europi i u svijetu. Danas je ispisanajedna stranica povijesti. Otvorena je nada ne samo za kršćane,nego za sve europske građane, vjernike i laike, koji su biliduboko pogođeni odlukom od 3. studenoga 2009. te koji subili zabrinuti postupcima što idu za tim da se smrvi velika kul-tura kao što je kršćanska, a time u konačnici potkopava i vlas-titi identitet. Smatrati prisutnost križa na javnim mjestimanečim što se protivi ljudskim pravima, značilo bi zanijekati isamu ideju Europe. Bez raspela Europa kakvu danas pozna-jemo ne bi ni postojala. S tog razloga presuda je prije svegapobjeda za Europu. Slažem se s Velikim vijećem kada suge-rira da svaka država članica Europske unije vjerska pitanjarješava na nacionalnoj razini. Uvjeren sam da će današnji pra-vorijek pridonijeti povjerenju u sud i u europske institucijekod mnogih Europljana. Presudom su suci potvrdili da kul-tura ljudskih prava ne treba nužno isključivati kršćansku ci-vilizaciju, ističe predsjednik CCEE-a. /IKA/

Križni put na Veliki petak pripremilaje predsjednica saveza augustinki

Ovogodišnja razmišljanja za pobožnost Križnogputa u Kolosemu, po zaduženju Svetoga Oca, pripre-mila je s. Maria Rita Piccione, predsjednica saveza au-gustinki.

Nije to prvi put da neka žena piše razmišljanja za pobož-nost Križnog puta u Koloseumu, naime, već je godine 1993.benediktinska opatica Anna Maria Canopi iz Novare pisalarazmišljanja, a 1995. razmišljanja je napisala s. Minke deVries, monahinja iz protestantske zajednice u Švicarskoj. ZaKrižni put 2002. godine razmišljanja je pripremilo četrnaestnovinara akreditiranih pri Tiskovnome uredu Svete Stolice,među njima i Marina Ricci, Italija; Aura Miguel, Portugal,Sophie de Ravinel, Francuska, i Marie Czernin, Njemačka./IKA/

Žene pokazuju više zanimanja za Crkvu od muškaraca

Pokazuje to najnovije istraživanje IMAS-a, prove-deno u susjednoj Austriji.

Prema istraživanju o temama koje su privukle interesgrađana u posljednjih nekoliko tjedana, 40% žena bilo je zain-teresirano za crkvene teme i raspravljalo o njima s prijate-ljima i poznanicima, dok je za isto bilo zainteresirano 30%muškaraca. IMAS Institut proveo je upitnik o temama od jav-nog interesa u posljednjih nekoliko tjedana na reprezentativ-nom uzorku od oko 1000 Austrijanaca starijih od 16 godina.

Što se tiče zanimanja građana za Crkvu, rezultati anketepokazuju da najveći interes imaju stariji od 50 godina (41%),a najmanji (23%) mladi od 16 do 29 godina. Zanimljiv je re-zultat zanimanja za crkvene teme pokazala anketa prema kri-teriju obrazovanja ispitanika: najzainteresiraniji su oni s nižimobrazovanjem (38%), slijede oni s visokim obrazovanjem(35%), a na posljednjem mjestu su srednje obrazovani (33%)./IKA/

Austrijanci najviše povjerenja imaju u instituciju braka

Kršćanske vrijednosti u Austriji i dalje su na pr-vome mjestu, pokazuju rezultati studije magazina Rea-der’s Digest.

Navedena studija „Reader’s Digest - europski brendovipovjerenja 2011“ pokazala je da Austrijanci još uvijek najvišepouzdanja imaju u instituciju braka (74%). Nakon braka po-vjerenje u velikom broju daju i organizacijama za zaštitu oko-liša (65%), a u pravni sustav vjeruje njih 61%. Bračna zajed-nica i u drugim europskim zemljama uživa najveće povjerenjemeđu institucijama kojima ljudi vjeruju, odnosno povjerenjeprosječno 67% ispitanika. Crkva u Austriji, kako prenosi agen-cija, i dalje zadržava povjerenje građana u velikoj mjeri, od-nosno 36%, što je samo za jedan postotak niže nego u prošlojgodini. U usporedbi s europskim prosjekom, prema istomistraživanju, povjerenje u Crkvu ima 38% ljudi, što je u odnosuna prošlu godinu 5% manje. Prosječna vrijednost povjerenja usvećenstvo u Europi iznosi 39%. Od stručnih zanimanja u Au-striji najviše povjerenja ulijevaju medicinske sestre (97%), anajmanje političari (9%). /IKA/

Francuska: Za Uskrs oko tri tisuće novokrštenih

U Francuskoj će se ove godine za Uskrs krstiti 2952odrasle osobe. Kako je 12. travnja priopćeno iz Francuske bis-kupske konferencije, dvije trećine novih katolika osobe sumlađe od 35 godina. Većina kandidata za krštenje u svojoj jemladosti već imala kontakata s kršćanstvom, ali kasnije su seudaljili od vjere. Oko dvije trećine novokrštenih su žene./IKA/

Zvonik � 4/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Nove knjige„Nemoć mora“

Knjiga dr. Ivana Bodrožića u izdanjuTeovizije

S anđelima u školu - 33 poticaja za školarce

Knjiga Sabine Eujen u izdanju Teovizije

Isus iz Nazareta - II. dioKnjiga pape Benedikta XVI. u izdanju

Verbuma

zkvh.org.rs

Odvjetnik siromašnog pukaGrađansko ime svetoga Fidelisa je

bilo Markus Roy. Bio je sin bogatoga gra-donačelnika švapskog grada Sigmarin-gena, u danas njemačkoj pokrajini Baden-Württenberg. Rodio se 9. listopada 1578.kao peto od šestero djece Johannesa i Ge-noveve Roy. Na krštenju je dobio imeMarko. Osnovno je obrazovanje stekaokod benediktinaca, gdje je izuzetno dobronaučio latinski. Njegovo poznavanje latin-skog jezika mu je dobro došlo kad je tre-bao studirati na različitim sveučilištima. UFreiburgu je završio studij filozofije i pra-va. Onda je s jednom skupinom plemeni-tih mladih ljudi otišao na studijsko puto-vanje po Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.Šest godina kasnije se vratio, pa je posti-gao doktorat crkvenoga i građanskogaprava. Tako mu je bio otvoren put do ve-like karijere. Od najranije mladosti resilaga je velika darežljivost. Znao je sa sebesvući svoju odjeću kako bi pomogao siro-masima. Ta darežljivost mu je bila osnov-na krepost. Postao je član vrhovnoga sudau zapadnoj Austriji. Kao službeni pravniku Elsassu (u današnjoj Francuskoj), za-vrijedio je svojim zalaganjem za siroma-šne naslov odvjetnik siromaha. Sveti Fide-lis je proputovao cijeli Elsas, Švicarsku isjevernozapadnu austrijsku pokrajinu Vo-rarlberg, gdje je u ime svoga Kapucin-skog reda propovijedao, nastojeći da odprotestanata zauzete krajeve vrati u Kato-ličku crkvu. Kao odvjetnik zalagao se zaprava siromašnih i zapostavljenih. Kad jeuvidio koliko su suci potkupljivi, odlučioje ostaviti pravnički posao i prihvatiti du-hovno zvanje. Najprije je htio poći u kar-tuzijance, a onda se ipak odlučio za kapu-cine, u čijim je redovima već bio njegovmlađi brat Georg. Prije stupanja u red,imetak je razdijelio bogoslovima i siroma-sima. Onda je Marko 4. listopada 1612.godine postao svećenik, a toga je istogdana u Freiburgu položio i svečane za-vjete u redu kapucina primivši ime Fide-lis. Njegovo redovničko ime Fidelis značivjeran. Još je neko vrijeme studirao teolo-giju, a onda se dao na propovjedničkuslužbu. Njegovo polje rada bili su u prvomredu krajevi u kojima je bjesnio rat iz-među katolika i protestanata. U tom jeapostolatu od najveće važnosti bio krepo-stan život. Zato je Fidel stalno tražio od

Boga učvršćenje u krepostima. Pravi izvornjegovoga apostolata je bila sveta misa.Molio je Boga i za dar mučeništva. Vjero-vao je u Božju riječ o pšeničnom zrnu,koje mora pasti u zemlju i umrijeti, pa tekonda roditi. Kao sljedbenik sv. Franje, Fi-delis se nastavio brinuti za slabe i potre-bne. Za vrijeme jedne teške epidemije ugradu, u kojem je on bio samostanski po-glavar, osobno se starao za bolesne voj-nike i liječio ih.

Siromašni pokornik i moliteljSveti Fidelis se kao svećenik posve-

tio pokori i davanju zadovoljštine. Sav seoslonio na moć molitve. A molitvi je po-svećivao sve više i više vremena. Fidelisje molio kadgod je mogao. Molio je tako-đer, kad je bilo moguće, i dok je obavljaosvoje dužnosti. Fidelis je znao mjesecimavrlo strogo postiti. Kao dušobrižnik i pro-povjednik, djelovao je u nemilim ratnimprilikama Tridesetogodišnjeg rata. Taj jerat bjesnio od 1618. do 1648 godine. Biloje to vrijeme neumoljivih, ogorčenih i naj-okrutnijih vjerskih borba između katolikai protestanata. Taj se rat nije vodio samoradi vjere, već se ratovalo i između Habs-burgovaca, Francuske i protestantskihvladara. Sveti je Fidelis uživao veliku oda-nost i naklonost naroda. U to su vrijemekapucini osvajali svojim načinom života, aresio ih je apostolski žar. Ipak, kapucinskaskromnost i propovijedanje je osobito uprotestantskim krajevima izazivalo pravumržnju prema gorljivim redovnicima.

Do smrti odan Katoličkoj crkviKao propovjednik morao je puno pu-

tovati po snijegu, kiši i hladnoći. Vreme-nom je jako oslabio, pa se teško razbolio.Nagrižen bolešću, patio je od teških gnoj-nih rana. Tako bolesnog izabrali su ga re-dovnici 1621. godine na mjesto gvardijanau samostanu Feldkirch u austrijskoj po-krajini Vorarlberg. Baš te godine su Aus-trijanci zauzeli Donji Engadin i okrugPrättigau u Švicarskoj na granici premaAustriji. Uz to što su zauzeli dio švicarskezemlje, Austrijanci su poduzeli sve, da onekoji su ostavivši katoličku vjeru prešlimeđu protestante, vrate u Katoličku cr-kvu. Rimska kongregacija je računala naFidelisovu darovitost i pobožnost, pa je

upravo njega imenovala predstojnikommisije za obranu katoličke vjere u švicar-skoj regiji Reciji. Fidelis je bio vođa kapu-cina koji su bili zaduženi za propovijeda-nje protiv protestantskog nauka kalvinistai cvinglijevaca u Švicarsku. Njegovi su su-radnici više računali na Fidelisove us-trajne molitve nego u vlastito propovije-danje. Fidelis je puno propatio i od splet-ki. Optužen je da je bio protiv težnji se-ljaka za neovisnost od Austrije.

Mučeništvo na CvjetnicuKad je pod zaštitom austrijske vojske

na Cvjetnicu 1622. godine u seoskoj crkviu Seewisu pozvao vjernike da ostave pro-testantsku i opet prigrle katoličku vjeru,došlo je do velikih nereda. Stanje je po-stalo još gore kad su austrijski vojnici za-palili crkvu u susjednom selu Schiersu.Tada su se građani Seewisa latili oružja.Ocijenivši opasnost situacije, austrijska sevojska odluči povući, no Fidelis je nago-vorio starješine da se ne povlače, već daprihvate borbu. Fidelis je jednom prilikombio u Seewisu kod svog prijatelja, kaopravnik savjetnik. Usput je i propovijedao.Tom prilikom je na njega izvršen atentat,ali je ostao neozlijeđen. Jedan protestantse ponudio da će ga zaštititi i skrivati, alije Fidelis to odbio predajući se u Božjeruke. Na povratku je, međutim, upao uklopku naoružanih ljudi koji su ga ubili naulici. Bilo je to 24. travnja 1622. godine.Tako je sveti Fidel(is) iz Sigmaringenasvojom krvlju posvjedočio hrabrost i neu-strašivost prvih kapucinskih propovjed-nika. Fidelis je prvi mučenik Kapucin-skog reda, koji je osnovan 1525. godine.Njegovi posmrtni ostaci počivaju u stol-nici švicarskoga grada Chura i u kapucin-skoj crkvi svete Marije od Anđela u graduAppenzellu. Dio svetih moći se nalazi uaustrijskom Feldkirchu i u Stuttgartu.Moći svečeve ruke se čuvaju u gradskojžupnoj crkvi svetog Ivana u Fidelisovomrodnom Sigmaringenu. Oduševljeni i po-nizni propovjednik Fidelis je 1729. godineproglašen blaženim, a 1746. svetim. Sve-toga Fidelisa slikari i kipari prikazuju ukapucinskom redovničkom odijelu s buz-dovanom i mačem. U njemačkim kraje-vima se govori, ako je hladno na dan sve-toga Fidela, bit će još 15 dana hladno ivedro.

4/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca

24. travnja

Fidelis od Sigmaringena (Markus Roy)(* 9. listopada 1578. + 24. travnja 1622.)

� Sin bogatoga gradonačelnika � peto od šestero djece � pravnik �� slijedio primjer mlađeg brata pa i on postao kapucin � svećenik � odvjetnik siromašnih � zaštitnik pravnika �

� sudskih procesa � skromnošću i pokorom podupirao svoje propovijedanje � zaštitnik širenja vjere �� ubijen na Cvjetnicu � mučenik za katoličku vjeru � vjeru branio i uz pomoć vojske �

Piše: Stjepan Beretić

Kršćanin vjeruje da na zemljinema stalnog boravka te da ga očekujevječni život koji će se ostvariti poslijeovozemaljskog života.

Kršćanin dok živi na zemlji trebatako vrednovati zemaljski život da ne iz-gubi onaj koji će vječno trajati. Vječnimživotom osmisliti zemaljski i ustrajati unadi jer na zemlji živi privremeno, za-pala su ga posljednja vremena1. U njima,doduše, zbog poteškoća treba uzdi-sati… iščekujući u nadi posinstvo, otkup-ljenje svoga tijela2. Tko ustraje u vjeri,nadi i ljubavi do kraja, taj će baštini bla-ženi život na nebesima.

Sluga Božji, imao je pred očimaove istine vjere i pretežiti konkretni sta-lež vjernika kojima je poslan, uglavnomseljacima, koji marljivo obrađuju svojeposjede. Među konkretnim vjernicimaima i bogatih seljaka. O. Gerard ne pre-poručuje im da prodaju svoja imanja pouzoru na prve kršćane u jeruzalemskojzajednici, nego u svjetlu svoga načelaborbe protiv svijeta tijela i đavla prepo-ručuje da vlastiti život i zemaljska dobratako vrednuju da s njima tako raspolažuda se na ovo zemaljska dobra ne nave-zuju, nego se u upotrebi dobara ravnajutako da ne izgube vječni.

Kako se njegovo slušateljstvo,među kojima ima i imućnih vjernika, nebi navezalo na zemaljska dobra, negoispravno, kršćanski, s njima raspola-galo, često izabire temu propovijedi oprolaznosti zemaljskoga života. Proma-trajmo ovaj svijet, prosuđujmo ga, rekaoje u propovijedi na Bijelu nedjelju 1911.godine. Razmišljamo o činjenici da ćesve lijepo cvijeće uvenuti. Sve cvijeće štovidiš u jednoj bašči sve će za kratko vri-jeme uvenuti i neće ništa više vrijediti.To što tvrdim o cvijeću možemo tvrditi ocijeloj bašči i o cijeloj plodnoj zemlji kojaplodove donosi. Jednako se tako može ka-zati i o lijepom kaštelu, (zamku) smješ-tenom u bašči. Isto tako možemo tvrditi osvakom salašu, o svakoj somborskoj kući,o cijelom Somboru. Cijeloj Europi i cije-lome svijetu. Sve je kao ruža koja jedanas lijepa i mirisava a za kratko vri-jeme je bačena na cestu, pa po njoj gazei ništa više ne vrijedi… Čovječe, primi-jeni to na sebe. Ti si isto kao ruža, danassi lijep, rumen a sutra mrtav, blijed, aprekosutra u grobu i za kratko vrijemecrv, prah, ništa. Kad o svemu ovome raz-mišljaš, nemaš razloga da se uzvisuješ i

pooholiš. Radije se moraš bojati jer, osimponištenja, čeka te kao razumna čovjekavelika muka. Tvoje je tijelo kao jedna ve-lika kuća u kojem je pohranjeno velikoblago: neumrla duša. Ako duši ugađaš ane tijelu, onda ćeš se poniziti. Nećeš natjelesni nego na duhovni način razmi-šljati3.

Važno je ispravno razumjeti sluguBožjeg, kada vjernicima preporučujeponiznost kao sredstvo za kršćanskovrednovanje ovozemnog života u svjet-lu eshatona. Značajne su stoga njegoveriječi: Ako duši ugađaš onda ćeš se poni-ziti, tj. nećeš na tjelesni nego na duhovninačin razmišljati.

Poniznost, kako je lako razabrati iznavoda, za o. Gerarda je sinonim slo-bode, kao i za njegova učitelja sv. Ivanaod Križa. Poniznost – sloboda se pakpostiže kada se zemaljski život vrednujekroz vječni život, jer tko je ponizan raz-mišlja ne na tjelesni nego na duhovninačin. Duhovni način razmišljanja seočituje u snazi vjere: Tvrdim, rekao je upropovijedi, kako sam spomenuo, na Bi-jelu nedjelju 1911. godine, da nije tolikaopasnost stajati pod stablom čiji je kori-jen istrunuo ili stanovati u napola poru-šenoj kući, kao što je zlo u slaboj vjeri ži-vjeti. Nećeš se tako ugruvati, (ozlijediti),ako ti noge ne stoje na sigurnom tlu, kaošto ćeš se ugruvati, (ozlijediti), kao kadsi slab u vjeri. Krhkost u vjeri, nemasnage za dobro i odgovorno djelo. Slabavjera nije kadra svladati napast. Slabavjera, nevjera, ti kaže: uživat ću svakiput kad mi se pruži prilika, tuđe uzeti,moje najpodlije želje ispuniti. Znaj danevjera, slaba vjera, nije temelj negoslaba trska, ili tanka uzica, koja će se slo-miti ili otkinuti, a ti ćeš glavom na samona zemlju pasti, nego tijelom i dušom upaklene muke pasti. Tako ćeš se ugru-vati, (ozlijediti) da se više nikada nećešmoći podignuti4. Ove riječi sluge Bož-jeg se temelje na ulomku Evanđelja sv.Ivana koji čita u sv. misi na Bijelu ne-djelju: Pobjeda koja pobjeđuje svijet to jevjera naša.

Teolozi razmišljaju kako danasshvatiti odnos ovozemnog i vječnog ži-vota kako ne bismo izgubili vječni. Na-čelni stav oca Gerarda još uvijek imasvoje aktualno značenje jer je temeljnaistina da Krhkost u vjeri nema snage zadobro i odgovorno djelo! Bez vjere se ne

mogu, na duhovan način, vrednovatistvari ovozemnoga života u odnosu navječni!

U životu kršćanima snažna vjerauvijek je u povezanosti s druge dvije bo-goslovne kreposti: s nadom i ljubavlju.

Koliko su te tri bogoslovne krepo-sti i danas aktualne ne samo za vječniživot nego i za svjetski poredak, dostaje prisjetiti se da je sv. Otac BenediktXVI. tim krepostima posvetio svoje tripobudnice. Kad bismo ih čitali i u životprimijenili, imali bismo snage, prema ri-ječima sluge Božjega, Za dobro i odgo-vorno djelo._________

1 I. Kor 10, 11.2 Rim, 8,22.3 007998-99.4 007871.

Zvonik � 4/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori nam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Kršćanski život između vremenitog i vječnogPiše: o. Ante Stantić, OCD

uz križ stati

drveta krilo umah se svilodo glave krvave, glave prljavedo ruku iznemoglih, prebolnih

očiju rijeka k njemu poletiriječi bez kraja počnu se tresti

ni trunke milosti ni sućuti

poželih mu svoje oči datiriječi utjehe a ne psovki

disat s njim i uz njeg stati

a ta svijest o meni i životutek prazan pojam bez smislane ustane li Bog kraj križa

uz križ ću zato opet statisve svoje čvrsto obećati

i na koncu u raju se sresti

Katarina Čeliković

zkvh.org.rs

Nastavljamo naše razmišljanje o li-turgijskoj pobudnici „Riječ Gospodnja“.U ovom broju našega Zvonika, želimprotumačiti treće poglavlje ove Pobud-nice. U tom poglavlju Papa govori o po-trebi tumačenja Svetoga pisma. Trebaimati na umu da je Sveto pismo, poBožjoj volji, predano Crkvi. Crkva pre-poznaje taj veliki Božji dar koji joj je po-vjeren, ne samo na čuvanje, nego i natumačenje. Kako Biblija „obuhvaća“ogromno vremensko razdoblje od višetisuća godina, a u svojoj poruci te-meljne istine spasenja, njena važnostnikada ne prestaje. Imajući u vidu tutrajnu vrijednost, ali i veliku vremen-sku udaljenost od vremena nastankasvetoga teksta, neophodno je potrebnoznati i moći tumačiti poruku. Kako jeBiblija nastala u davnim vremenima inačin pisanja je bio prilagođen, nesamo ondašnjoj civilizaciji, nego i na-činu razmišljanja i razumijevanja se-mitskih naroda, treba znati i poznavatikako ondašnje vrijeme, tako i stil i jezikpisanja. Tko bi se od nas usudio beztoga predznanja uzeti u ruke sveti teksti tumačiti ga? Zasigurno često uzi-mamo Bibliju u svoje ruke i čitamo je.Ne jedanput sam čuo od mnogih vjer-nika: „Ja to ne razumijem“ ili još goraformulacija: „To je neprihvatljivo“.Jasno da obje rečenice stoje, jer ako sene razumije nakana pisca i stil kojim jepisao, a napose, okviri mentaliteta onihkojima je pisan, ne može se razumjeti.S druge strane, ako je Božja poruka – ajest – obučena u neki posebni događaj,znak ili simbol, onda ga jednostavno nemožemo razumjeti, te nas neki dijeloviSvetoga pisma i sablažnjavaju. Jednomriječju, vrlo je važno da se sveti tekst,koji ostaje uvijek svet, protumači takoda bude jasan i našem vremenu i to uporuci i posadašnjenju za naše vrijeme.To nikada nije iskrivljivanje svetogateksta, niti je želja za „pomodarstvom“,nego je potreba da i za nas Božja riječbude živa. O tome je raspravljao Drugivatikanski sabor, koji je jasno istaknuonauk da je Crkvi i njenom učiteljstvupovjerena ta božanska baština da ječuva, tumači i predaje. Treba imati naumu još jednu činjenicu. Biblija je općakulturna baština čovječanstva. Danasse ne može zamisliti zrelog intelek-

tualca koji ne bi, barem donekle, po-znavao Bibliju. U mnogim znanstvenimdisciplinama se ona proučava. S jednestrane, to je dobro, ali i vrlo opasno.Zašto? U tumačenju Svetoga pismastalno postoji opasnost tzv. dualizma –dvostrukog tumačenja – Božje riječi.Ako se pristupa na način nevjere, tek-stu koji je po sebi objava vjere, onda sedolazi u svojevrsni sukob. Tako se do-gađa da o Bibliji mogu razgovaratiateist i vjernik, ali će uvijek ostati nasvojim pozicijama imajući „svatko svojuistinu“. Za nas vjernike takav stav je ne-prihvatljiv. Stoga se u Crkvi i isključivou Crkvi tumači autentično biblijska po-ruka kao Božja riječ. Zato je Crkva iovim dokumentom dala na znanje, po-nizno ali istinito, da je čuvarica i tumač.S druge strane, treba otkloniti svakuopasnost sukoba između vjere i ra-zuma. Biblija i u tom području zahtijevatemeljito poznavanje i tumačenje. Timepotvrđuje jedinstvenost Božje riječi. Zanas kao vjernike je važno otkriti tajsklad cjelovitosti objave, na posebannačin, kada smo na liturgiji. Liturgijskisusret je privilegirano mjesto tumače-nja, ne samo zato što je to događaj,nego zato što je na liturgiji prisutna mi-losna dimenzija. Naime, isti Duh koji jenadahnjivao i vodio poruku u pisanju,progovara i nama danas kada čitamo islušamo tumačenje. Konačno, ne mo-žemo razumjeti osobu Isusa Krista kojaje „Riječ tijelom postala“, ako ne razu-mijemo tumačenje one Riječi koja je zanas sada „dohvatljiva“ i vidljiva u osobiIsusa Krista. Ispravno tumačenje Božjihriječi otvara nam i bolje razumijevanjesa svom kršćanskom braćom jer namje to zajednička baština, ali nas i čuvaod zastranjenoga tumačenja. ČašćenjeBiblije i sakrament krštenja predstav-ljaju temeljnu vezu među onima kojivjeruju u jedinoga i trojedinoga Boga,Oca, Sina i Duha Svetoga, u čije se imena liturgiji sabiremo. Pobudnica dajevaljane doprinose za dijalog pastira,teologa egzegeta kao i za usmjerenjeteoloških studija. Konačno, treba za-pamtiti – kao Evanđelje siromaha – dasu sveci najbolji tumači Božje riječi.

U sljedećem broju ću pokušat pro-tumačiti na pojedinim liturgijskim do-gađanjima, koja je uloga Božje riječi.

4/2011 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Hermeneutika Svetog pisma u Crkvi(nastavak)

Piše: dr. Andrija Kopilović

24. 04. 2011.USKRS

Dj 10,34a. 37-43Ps 118,1-2. 16-17. 22-23

Kol 3,1-4 ili

1 Kor 5,6b-8Iv 20,1-9

ili za popodnevne mise:Lk 24,13-35

Ako ste suuskrsli s Kristom, tra-žite što je gore, gdje Krist sjedi zdesnaBogu! Za onim gore težite, ne za ze-maljskim! Ta umrijeste i život je vašskriven s Kristom u Bogu! Kad se po-javi Krist, život vaš, tada ćete se i vi snjime pojaviti u slavi.

1. 05. 2011.2. Uskrsna nedjelja

Dj 2,42-47Ps 118,2-4. 13-15. 22-24

1 Pt 1,3-9Iv 20,19-31

Reče mu (Tomi) Isus: „Budući dasi me vidio, povjerovao si. Blaženi kojine vidješe, a vjeruju!“

8. 05. 2011.3. Uskrsna nedjelja

Dj 2,14. 22-33Ps 16,1-2a.5. 7-8. 9-10. 11

1 Pt 1,17-21Lk 24,13-35

No oni navaljivahu: „Ostani snama jer zamalo će večer i dan je naizmaku!“ I uniđe da ostane s njima.Dok bijaše s njima za stolom, uzekruh, izreče blagoslov, razlomi te imdavaše. Uto im se otvore oči te ga pre-poznaše, a on im iščeznu s očiju.

15. 05. 2011.4. Uskrsna nedjelja

Dj 2,14a. 36-41Ps 23,1-3a. 3b-4. 5. 6

1 Pt 2,20b-25Iv 10,1-10

Stoga im Isus ponovno reče: „Zai-sta, zaista, kažem vam: ja sam vrataovcama. Svi koji dođoše prije mene,kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce neposlušaše. Ja sam vrata. Kroza me tkouđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti ipašu nalaziti“.

Ovih je dana u subotičkoj i vojvođan-skoj javnosti ponovno aktualizirano (ne)hr-vatstvo Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj, pod-sjećanjem na „povijesno“ otkriće dokume-nta Glavnog narodno oslobodilačkog od-bora Vojvodine, Odeljenja za unutrašnjeposlove, od 14. svibnja 1945., koji je sažetu naslov: „Kako su i kad svi Bunjevci po-stali Hrvati“.

Vukov „Kovčežić“ – izvor svih problema

Tim se dokumentom uporno i su-stavno, po tko zna koji put u povijesti odtrenutka kada je u Beču g. 1849. objav-ljena knjiga glasovitog jezikoslovca VukaStefanovića Karadžića: „Kovčežić za isto-riju, jezik i običaje Srba sva tri zakona“,Bunjevcima i Šokcima na bačkim ravni-cama negira pripadnost hrvatskom na-rodu. Na ulazeći u povijesni kontekst ukojem je „Kovčežić“ nastao i Vukove na-mjere, dobro je citirati odlomak u kojemje, zapravo, bit svih nesporazuma, pro-blema, nerazumijevanja, pa i sukoba okospomenutog problema. Zastupajući tezu oSrbima „zakona grčkog, turskog i rim-skog“ tj. Srbima pravoslavne, islamske ikatoličke vjere on ističe:

„A oni zakona Rimskoga sami sebeili zovu po mjestima u kojima žive, n. p.Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalma-tinci, Dubrovčani itd., ili kao što osobitočine književnici, starinskijem ali Bog značijim imenom, Iliri ili Ilirci, oni pak zovuih u Bačkoj Bunjevcima, u Srijemu, Slavo-niji i u Hrvatskoj Šokcima, a oko Dubrov-nika i po Boci Latinima. Bunjevci možebiti da se zovu od hercegovačke rijekeBune, od koje su se, kao što se pripovije-da, negda amo doselili, a Šokac, može bitida su prozvani podsmjeha radi (od talijan-

ske riječi sciocco /glupan, op. T.V./)? alidanas i oni sami reknu n. p. ja sam Šokac,ja sam Šokica, kao i Bunjevac, Bunjevka.Kakogod što oni zakona Grčkoga ove za-kona Rimskoga i oni zakona Turskoganjih zovu Vlasima, a osim toga još oni za-kona Rimskoga u Dalmaciji oko Spljeta iSinja i Rkaćima (ili Hrkaćima), kad čovjekpomisli n.p. da Madžara ima i Rimskoga iKalvinskoga zakona, pa se svi zovu Ma-džari; ili, da Nijemaca ima i Rimskoga iLutoranskoga i Kalvinskoga zakona, pa seopet svi zovu Nijemci: mora se čuditikako se barem ovi Srbi zakona Rim-skoga ne će Srbi da zovu!“

Efektan model „Trojanskoga konja“

O neosporno velikim Vukovim za-slugama za srpski jezik, jezikoslovlje, knji-ževnost i kulturnu baštinu, suvišno je ras-pravljati, ali jednako tako i o njegovomutjecaju u oblikovanju srpske političkemisli, pa se ne treba čuditi da je kroz po-vijest dio srpskih političkih i kulturnihkrugova zastupao njegove teze po kojimasu, između ostaloga, Bunjevci i Šokci„Srbi katoličke vere“. To, nažalost, povre-meno, u ovisnosti o političkim (ne)prili-kama, traje sve do današnjih dana, a po-znato je još od antičkih vremena da je upostizanju politikantskih ciljeva vrlo efek-tivan model „Trojanskoga konja“.

No, već u Vukovo doba ali i kasnije,njegovo je propagiranje „Srba sva tri za-kona“ naišlo na prilično žestoka protivlje-nja. Vuk je ipak ostao ustrajan i nepoko-lebljiv prema Bunjevcima i Šokcima. De-setak godina nakon „Kovčežića“» kao daje malo „omekšao“, ali nikada ne dovodećiu sumnju tezu o „Srbima zakona Rim-skog“. Naime, u „Vidovdanu“ u br. 1 iz g.1861. dopustio je mogućnost da Bunjevcii Šokci nisu izvorni Srbi ali da su takodavno posrbljeni da se nema što rasprav-ljati o njihovoj nekakvoj hrvatskoj etničkojpripadnosti:

„Ovako kao Bunjevci govore i Šokcipo Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. Vrije-dno bi bilo upravo doznati zašto se onidrugi ili prvi Šokci u jeziku onako razli-kuju od čistoga Srpskog jezika: ja bih sadrekao da je tome uzrok što su se Bu-njevci ili Bošnjaci odavno posrbili aovi drugi docnije...“.

„Merom“ i „verom“ za bunjevačku ikavicu!?Dakle, na ovome su tragu i sva novija

otvorena osporavanja Bunjevcima i Šok-cima pripadnosti hrvatskome etničkome

korpusu, u što su puno truda uložili:Jovan Cvijić, Jovan Erdeljanović, Alba M.Kuntić, i drugi. Međutim, postoji i drugi,ne tako otvoreni i izravan način negiranja(mora se priznati vrlo lukav i puno suptil-niji), kojega su poznavali još stari Latini„divide et impera“ tj. „zavadi pa vladaj“! Ine treba puno mudrosti da bi se zaključilokuda vodi sadašnja kampanja određenepolitičke skupine ljudi protiv BunjevacaHrvata. Dovoljno je samo prelistati, pa ipovršno, tek neke od brojnih njihovihumotvorina pa da svima bude jasno kakoje to put u Vukov zagrljaj, od kojega, za-nimljivo nikada nisu osjetili potrebu bra-niti „samosvojnost“ Bunjevaca. Tako jenpr. Marko Peić u Rukovetima br. 1, 2 i3/1993. objavio napis: „Imenoslov bačkihBunjevaca“ u kojemu između ostalogaističe: „Ustvari, konstrukcija ličnih imenakod bačkih Bunjevaca se u znatnoj meripodudara sa konstrukcijom ličnih imenaSrba u Hercegovini, Bosni, Crnoj Gori ikod Srba u Primorju. Takođe su identi-čna, ali u mnogo manjem broju sa imeni-ma kod Dalmatinaca katoličke vere(!?)... iako se zna da se verska i nacional-na pripadnost ne poklapaju“, itd., itd. Na-čelno, uopće nije sporno znanstveno us-poređivati bunjevačka imena sa srpskim ipokazivati njihovo „poklapanje“, što zbogslavenskih korijena i povijesne ispreple-tenosti i međusobnog prožimanja nije iz-nenađujuće, ali treba odati priznanje g.Peiću na stilski dotjeranom srpskom knji-ževnom jeziku u njegovoj obrani etničkeposebnosti Bunjevaca, čija je jedna od te-meljnih sastavnica i njihov jezik (iako jeprilično teško pomiriti bunjevačku ikavicus „merom“ i „verom“). Jednako tako trebažaliti što nije pojasnio sintagmu „Dalmati-naca katoličke vere“ jer ona tako neodo-ljivo podsjeća na redak iz „Kovčežića“.

Dobro je prisjetiti se i izjave vođe„samosvojnih“ Bunjevaca Mije Mandića iNikole Babića u Nedeljnom telegrafu od14. siječnja 2004. u kojima su „na noge“digli ondašnju javnost zbog „katoličkihsveštenika“ koji imaju „ogromnu ulogu uodnarođivanju Bunjevaca“, jer „Bunjevcisu veliki vernici, odani svojoj katoličkojveri“.

Vrhunac klevete na račun Katoličkecrkve, koja je već graničila s mržnjom,bile su njihove izrečene teške optužbe:„Katolička crkva nas ucenjuje time štoslužbu drži na hrvatskom književnom jezi-ku, a ne na bunjevačkoj ikavici. Hrvati,preko Crkve, prevode Bunjevce u svoj na-cionalni korpus...“. Očekivano, ti „verniciodani katoličkoj veri“ u brizi za „držanjeslužbe na bunjevačkoj ikavici“ nisu uspjelipredočiti barem jedan dokaz o „ucenama“i „prevođenjima“, pa su kasnije na sudu

Zvonik � 4/2011 23

AktualnoTragom „Povijesnog“ dokumenta o Hrvatima u Bačkoj

Komedija o falsifikatu u deset slika!Piše: Tomislav Vuković

zkvh.org.rs

malo omekšali i pokajali se (ne, dakako,zbog nekakve iskrenosti nego zbog pri-nude) za klevete. Uostalom, njihov ne-skriven zaključak i javno obznanjeno pro-gramsko usmjerenje, nažalost, itekakopodsjeća (ponovno se vraćamo) na Vuka,kada su izjavili: „Bunjevci imaju više slič-nosti sa Srbima nego sa Hrvatima“, s ko-jima „su nam zajednički katolička vera ilatinično pismo. To je sve!“ Opet bi stariLatini rekli: „Sapienti sat“ – pametnomdosta!

Zbog naredbi su „padale glave“No, potrebno je nešto reći i o „isto-

rijskom“ znanstvenom otkriću, kojim se,tobože, dokazuje „Kako su i kad svi Bu-njevci postali Hrvati“, kako to tvrdi u svo-jem bombastičnom objavljenom sloganuNacionalni savet bunjevačke nacionalnemanjine.

Prvo, odmah je uočljiv otklon od Šo-kaca, koji se, kao što se vidi, u dokumentuspominju svaki puta odmah uz Bunjevce,pa bi ispravnija tvrdnja bila: „Kako su ikad svi Bunjevci i Šokci postali Hrvati“.No, očekivano, zbog prilično „skliskog“šokačkog „terena“ u kontekstu negiranjapripadnosti hrvatskome narodu, njih seostavlja po strani.

Drugo, ako jasno piše da se o na-redbi Glavnog narodno oslobodilačkogodbora Vojvodine iz Novog Sada od 14.svibnja 1945. moraju odmah izvjestiti „svegradske i sreske odbore, a preko ovihmesne“, bilo bi svakako zanimljivo pro-naći tragove „povijesnog“ dokumenta i udrugim mjestima u Vojvodini, u kojima suod tog datuma „na svijet došli“ „novostvo-reni“ Hrvati kao npr.: Apatin, Bač, BačkaPalanka, Bačka Topola, Bački Breg, BačkiMonoštor, Bajmok, Banatska Topola,Bečej, Bela Crkva, Bezdan, Bikovo, Bo-đani, Boka, Borča, Crvenka, Češko Selo,

Doroslovo, Ðurđin, Čantavir, Čonoplja,Futog, Gaj, Glogonj, Hajdukovo, Horgoš,Ivanovo, Jasenovo, Kanjiža, Kikinda, Kru-ščica, Kula, Lok, Mala Bosna, Mol, NoviSad, Odžaci, Opovo, Pačir Palić, Pančevo,Perlez, Plavna, Radojevo, Senta, Sivac,Sombor, Sonta, Srbobran, Stanišić, StaraMoravica, Starčevo, Svetozar Miletić, Ta-vankut, Titel, Vajska, Vrbas, Vršac, Šup-ljak, Zrenjanin, Žednik i još brojna druga.

Treće, u naredbi (koje su se u todoba bez pogovora morale izvršavati jersu usuprotnom „padale glave“ u doslov-nom i prenesenom smislu) jasno piše dase mora „o učinjenom izvestiti“, pa bi si-gurno za suvremenu povijesnu znanostbilo od velike vrijednosti pronaći u svimspomenutim mjestima izvješća što je uči-njeno od onih koji su morali naredbusprovesti.

Četvrto, povijesna znanost, poredtoga što je temeljena na egzaktnim činje-nicama, uvažava i svjedočenja preživjelih,sudionika, svjedoka tj. usmeno naslijeđeo nekim zbivanjima, posebice ako je riječo novijim. Dakle, ako su Bunjevci i Šokcipostali Hrvatima 14. svibnja 1945. pa ih jezbog toga samo tri godine kasnije na po-pisu iz g. 1948. bilo 132.232, današnji bibarem stariji naraštaji morali barem popričanju nešto znati kada, gdje i kako suto Bunjevci i Šokci pozivani kako bi bili„uvedeni“ u Hrvate.

Peto, ako su im tada po naredbi uni-štene stare „legitimacije i isprave“ i izdanenove, teško je povjerovati da baš ni jednaod tih novih nije sačuvana jer je riječ o nji-hovom prilično impozantnome broju.

Kada su Šokci „postali“ Hrvati?Šesto, „Historijski“ se dokument

treba promatrati u povijesnom kontekstuposlijeratnog međurepubličkog razgrani-čenja između Srbije i Hrvatske, o čemu suse tada vodile žestoke polemike izmeđusrpske i hrvatske strane. Nije bila spornasamo Bačka nego i Baranja i Srijem, što jetrebala riješiti tzv. „Ðilasova komisija“, sa-stavljena od pet članova (uz Milovana Ði-lasa članovi su bili: Vicko Krstulović, mi-nistar unutrašnjih poslova Narodne vladeHrvatske, Milentije Popović, ministar unu-trašnjih poslova Narodne vlade Srbije,Jovan Veselinov – Žarko, sekretar JNOF-aVojvodine i Jerko Zlatarić, potpredsjednikOkružnog NOO-a u Somboru).

Dakle, po ondašnjem strogo hijerar-hijski uređenom principu „narodno oslo-bodilačkih vlasti“ bilo je isključeno bilokakvo „soliranje“, pa je sigurno da „načel-nik odeljenja za unutrašnje poslove Glav-nog narodno oslobodilačkog odbora Voj-vodine“ nije „na svoju ruku“ mogao „stva-rati“ Hrvate od Bunjevaca i Šokaca. Zatoje potrebno, prvo: (opet) pronaći partijskidokument, jer je sve važne odluke dono-sila Komunistička partija u svim ustano-vama vlasti, u kojem je odluka donesena iprenijeta GNOOV-u, i, drugo: istu na-

redbu pronaći u „spornim srezovima“ imjestima u kojima žive Šokci, koji su, to-bože, također trebali biti upisani kao Hr-vati (to je jedan od razloga zašto subotički„Vukovi Bunjevci“ izbjegavaju Šokce):Bapska, Baranjsko Petrovo Selo, Batina,Beli Manastir, Beočin, Beška, Bilje, Bra-njina, Branjin Vrh, Brestovac, Čeminac,Čerević, Darda, Draž, Duboševica, Erde-vik, Gajić, Gibarac, Golubinci, Grabovac,Hrtkovci, Ilača, Ilok, Inđija, Irig, Karanac,Kneževi Vinogradi, Kopačevo, Kozarac,Kukujevci, Laćarak, Lovas, Lug, Maradik,Morović, Mohovo, Nikinci, Novi Banovci,Novi Slankamen, Opatovac, Petlovac, Pe-trovaradin, Podolje, Podravlje, Poduna-vlje, Popovac, Putinci, Ruma, Sot, Sotin,Srijemska Kamenica, Srijemska Mitro-vica, Srijemski Karlovci, Surčin, Suza, Ša-rengrad, Šid, Švajcarnica, Tikveš, Topo-lje, Torjanci, Tovarnik, Vardarac, Zemun,Zmajevac i dr.

Uzaludni ćirilični potpis u razgraničenju

Sedmo, teško je povjerovati da jepotpisnik spornog dokumenta, načelnikMarinković, (koji se, očito, kao Srbin s pu-nim pravom potpisuje ćirilicom), stao nahrvatsku „stranu“ u tadašnjim rasprava-ma o razgraničenju, jačajući njezin etničkiargument, nasuprot zemljopisno-ekonom-skom argumentu srpske strane. Na na-čelnikovu žalost (?!), Ðilasova se komisijau razgraničenju ipak odlučila za drugiprincip: „Iako je srez Subotica u apsolut-noj većini naseljen kompaktnim hrvat-skim stanovništvom, komisija nije mogladoći do zaključka da bi severno od gradaSombora mogao da se uspostavi jedanpojas koji bi zajedno sa gradom Suboti-com pripadao Hrvatskoj. Taj pojas bi biojedna neprirodna tvorevina, koja, iako biimala ogromnu većinu Hrvata, ne bi bilacelovito povezana, a Suboticu, kao krupniprivredni i kulturni centar, pretvorila bi uperiferiski grad, čije komunikacije i čitavprivredni život struje na jug, a ne nazapad“. Stoga je i zaključak komisije biokratak i jasan: „Uključenje svih pomenu-tih srezova u Hrvatsku ne dolazi u obzir...“.

Takvo je mišljenje Ðilasove komisije,kao što je poznato, uvaženo na trećem za-sjedanju AVNOJ-a u Beogradu 10. kolovo-za 1945. (dakle, nakon „istorijskog“ doku-menta o „stvaranju“ Hrvata od Bunjevacai Šokaca), kada je prihvaćeno priključenjeVojvodine federalnoj Srbiji.

„Serijska proizvodnja Hrvata“u Hrvatskoj i Mađarskoj?O tome je Ðilas puno godina kasnije

u intervjuu zagrebačkom Vjesniku od 24.veljače 1991. doslovce izjavio: „S Bunjev-cima koji su Hrvati, iako ih u Srbiji danasneki pošto-poto podvode pod Srbe, stvarje bilo prilično komplicirana. Ako bi ihsmjestili u Hrvatsku, zagrabili bismo ve-

4/2011 � Zvonik24

Aktualno

liki dio, da tako kažem srpskog tkiva svedo Sombora. Da ne pravimo problemeodlučili smo da granica ide Dunavom“.

Budući da je načelnik Marinković„serijskom proizvodnjom Hrvata“ činiosve ono što je bilo u suprotnosti s partij-sko-političkim stavovima, jer je još u trav-nju 1945. KPJ za Vojvodinu i Glavni narodno oslobodilački odbor Vojvodine (!)odlučio da Vojvodina ipak bude auto-nomna pokrajina u federalnoj Srbiji.

Osmo, ako su prema „istorijskome“dokumentu „svi Bunjevci postali Hrvati“,trebalo bi po toj logici pronaći (opet) ne-kakav dokument koji dokazuje taj procesi u zapadnoj Hercegovini, kontinentalnojDalmaciji, Lici i Gorskome Kotaru, kao i udanašnjoj Bačkoj županiji u Mađarskoj, tj.u mjestima: Aljmaš (Bácsalmás), Baćin(Bátya), Baja, Baškut (Vaskút), Bikić(Bácsbokod), Brinje, Bilaj, Cesarica, Ča-volj (Csávoly), Čikerija (Csikéra), Drinak,Dušnok (Dusnok), Gara, Kaćmar (Katy-már), Kaloča (Kalocsa), Karlobag, Keč-kemet (Kecskemét), Krasno Polje, Kriviput, Krmpote, Ledenice, Lič, Lokve, Lovi-nac, Mrkopalj, Lukovo Šugarje, Novi Vi-nodolski, Pazarište, Ruševo, Seline, Senj,Senjska Draga, Sveti Rok, Šator, Veljun,Vukelić Draga, Zagon, Žitnik i dr.

Jednako bi se tako moglo nabrojitistotinjak mjesta u današnjoj Slavoniji u ko-jima su svi Šokci Hrvati, a kojima, zanim-ljivo, nije bila potrebna nikakva papirolo-gija.

Otkuda bunjevački Hrvati prije 14. svibnja 1945?

Deveto, „Vukovi Bunjevci“ bi se mo-rali potruditi i objasniti otkuda svijest kodBunjevaca i Šokaca o pripadnosti hrvat-skome narodu, prije nego su jednim pot-pisom „postali“ Hrvati? Nemoguće jenabrojiti brojne primjere, pa ih je opetdobro spomenuti samo nekoliko.

Tako je npr. glasoviti bunjevački sve-ćenik, književnik, pjesnik i publicist Ante(Miroljub) Evetović imao, izgleda, velikusreću što je svoju knjigu pjesama : „Sretnii nujni časi“, objavio u vlastitoj nakladi nahrvatskome književnom jeziku puno prijepotpisa načenika Marinkovića tj. g. 1908.!

Čini se da ni bunjevački velikan Blaš-ko Rajić nije znao 10. studenog 1939. daće njegov rod običnim dekretom „postatinarod“ jer je već tada izjavio: „Izrekli smonebrojeno puta jasno i glasno i to su svimorali čuti, da smo mi Bunjevci članovihrvatskog naroda... što smo od iskonabili...“.

A subotički su Mađari, izgleda, „ura-nili“ gotovo stotinu godina prije „nastan-ka“ hrvatskog naroda u njihovom gradu,jer su još davne 1860. organizirali u ne-djelju 13. svibnja humanitarnu akciju utek novosagrađenom kazalištu („a hely-beli szinházban“) za „potrebitu hrvatskubraću“ (szükölködö horvát testvéreink).

Jednako tako nije baš posve jasnokako to da su prije „pojave“ Hrvata u Ba-čkoj 14. svibnja 1945. na izborima u Subo-tici 28. studenog 1920. Bunjevci glasali zapolitičku stranku s hrvatskim predzna-kom – Hrvatsku pučku stranku, koja jezahvaljujući njima dobila najviše glasova?Isto je pitanje aktualno i za izbore 11. pro-sinca 1938. kada je u Subotici Hrvatskaseljačka stranka bila druga po glasovima.O tom je „fenomenu“ dr. Slavko Kuzma-nović u poglavlju: „Veza sa Suboticom jeuspostavljena“ u knjizi: „Sećanja učesnikaradničkog pokreta i NOR-a Subotice1920.-1944.“ na str. 563. zapisao: „Gornjiizborni rezultati pokazuju da Hrvatskastranka – bilo da je to Hrvatska pučka iliHrvatska seljačka stranka – dobija skorosve bunjevačke glasove“! Tome se mogupridodati i brojni utemeljeni hrvatski do-movi širom Bačke, organizacija hrvatskihmanifestacija i obljetnica, tiskanje knjiga,osnivanje kulturnih i znanstvenih udrugas hrvatskim predznakom kao što su: Hr-vatsko prosvjetno društvo Neven, Hrvat-sko pjevačko društvo Neven, Hrvatski ka-tolički orao, Hrvatska katolička orlica,Udruženje hrvatskih sveučilištaraca An-tunović, Hrvatsko seljačko prosvjetnodruštvo – Seljačka sloga, Hrvatski pro-svjetni dom, Hrvatska kulturna zajednicaitd., itd.

„Opet su vam pokušali osporiti hrvatstvo“!

I glasoviti bunjevački sakupljač na-rodnog blaga i urednik Subotičke daniceIve Prćić kao da se po „Vukovim Bunjev-cima“ „zaletio“ kada je još 11. studenog1939. govoreći o Jugoslaviji izjavio: „Tkoneće da prizna hrvatstvo Bunjevaca taj jeneprijatelj integriteta države“!

Malo kasnije po njima je o hrvatstvuBunjevaca „pobrkao lončiće“ i generalNOV-a Ivan Rukavina koji je 29. ili 30. pro-sinca 1944. posjetio Tavankut i tamo izja-vio: „Za vrime prošle Jugoslavije opet suvam pokušali osporiti hrvatstvo, a sad kadje stvorena demokratska i federativna Ju-goslavija, ja vam kažem, da nema više bo-jazni, bez obzira kojoj će federativnoj za-jednici pripadati Vojvodina, da će tko višeosporavati vaša prava ili hrvatstvo“.

Mogu se predočiti i riječi jednog odčelnih ljudi vojvođanskog partijskog ru-kovodstva, Srbina Jovana Veselinova –Žarka, koji je u travnju 1945. godine zapi-sao: „Pored Srba, od slovenskih narodakoji žive u Vojvodini (Srem, Banat i Ba-čka) najbrojniji su Hrvati“.

Primamljivi Judini srebrnjaciDeseto, prilično je kompleksan i ni-

malo jednostavan odgovor na pitanje orazlozima samoizdvajanja bilo koje subet-ničke skupine iz etničke cjeline, negiranjabilo kakve međusobne povezanosti i,pučki pojednostavljeno rečeno, zamjenauloga između stabla i grane. Izgleda kakoje to moguće samo u „bunjevačkom pita-nju“ (kod šokačkog je on već prilično de-plasiran) jer teško da bi se zdravorazum-ski i razložno utemeljeno moglo opravdatiizdvajanje npr. Napolitanaca iz talijan-skoga naroda, Šumadinaca iz srpskoga,Bavaraca iz njemačkog, Čangoša iz ma-đarskog i sl. Takva bi nastojanja bez poli-tičkog uplitanja ili pritisaka u startu većizazvala samo podsmjeh, jer bi sve sličilona dobro režiranu komediju. Kolikogodse treba poštivati svačije demokratskopravo o osjećaju (ne)pripadnosti određe-nom narodu (tako i „Vukovi Bunjevci“imaju pravo nebiti, dakako – Hrvati), i ko-likogod treba paziti da se nečija privatnostne „prosipa“ u javnost, kod zagovornikanehrvatstva Bunjevaca i Šokaca može se,vodeći računa o svemu spomenutom, uop-ćeno ipak reći kako je riječ o nekim mo-ralno prilično upitnim osobama. Naime,kakve su to moralne bunjevačke verti-kale, koje se žele staviti na čelo bunjevač-kog i šokačkog roda, i koje se tako grče-vito bore protiv svega hrvatskog u vlasti-tim redovima, kada su svojedobno bili čla-novi Matice hrvatske? Isto su tako kaopripadnici hrvatskoga naroda (što su do-kazali valjanim službenim dokumentom)na temelju članka 16. Zakona o hrvat-skom državljanstvu, koji kaže: „Pripadnikhrvatskog naroda koji nema prebivališteu Republici Hrvatskoj, može steći hrvat-sko državljanstvo...!“, bili primjeni u hr-vatsko državljanstvo i pribavili hrvatskeputovnice? Ako „Vukovi Bunjevci“ budutvrdili kako je to najobičnija kleveta i laž,onda će se morati odustati od zaštite pri-vatnosti.

Jednako je tako poznato da su spo-menuti pojedinci temeljem pripadnosti hr-vatskome narodu obavljali visoke i dobroplaćene dužnosti, pa je teško ne sjetiti sebiblijske slike o blještavim i primamljivimJudinim srebrnjacima. On je zbog njihprije 2.000 godina izdao Isusa, pa nije čud-novati da će se zbog njih neki izjasniti akoto ustreba i „Azerbejdžancima“, „Tibetan-cima“ ili „Aboridžinima“!

Nakon svega čini se da je na djeluipak komedija o najobičnijem falsifikatuGlavnog odbora narodno oslobodilačkogodbora Vojvodine od 14. svibnja 1945. udeset slika!

Zvonik � 4/2011 25

Aktualno

zkvh.org.rs

Zv.: Bili ste odgojitelj našim bogo-slovima u Zagrebu, a i neki od Vašihkolega sa studija su iz Subotičke bis-kupije. Što Vas to još veže sa Suboti-com?� Moj prvi dolazak u Bačku bio je

kad sam došao u Bajmok, još kao sje-meništarac. Moja sestra je časna sestra,pripada redu Kćeri Božje ljubavi. Onesu tada radile pri župi u Bajmoku, pasam dva puta za vrijeme školovanja kaogimnazijalac i sjemeništarac, za vrijemeuskrsnih blagdana dolazio u Bajmok.To su bili moji prvi kontakti s ovdaš-njim Hrvatima. Tom zgodom smo po-hodili i Suboticu. Međutim, pravi mojidolasci u Suboticu najprije su vezani svlč. Belom Stantićem, koji me u dva na-vrata zvao, pa sam mladima imao du-hovne vježbe, duhovne obnove. Najprijesam se upoznao s bogoslovima koji su,dok sam i ja bio bogoslov, bili na Jorda-novcu. To su vlč. Anišić i ta prva gene-racija. Kasnije sam bio odgojitelj, takoda sam mnoge upoznao. Kad je vlč. Ani-šić bio odgojitelj u sjemeništu ovdje uSubotici, pozvao me da imam duhovnevježbe sjemeništarcima. Tad sam pro-veo lijepa tri dana u Subotici. Takođervlč. Josip Kujundžić, komu sam bio pre-fekt na Jordanovcu, pozvao me uoči nje-gove mlade mise, te sam imao trodnev-nicu u Maloj Bosni. Tad sam spavao nasalašu. To me se jako dojmilo. Bilo jezbilja prekrasno. Proveo sam divne

dane tom zgodom. Bio sam također naproslavi 25. obljetnice svećeništva vlč.Anišića. Tada sam davao duhovnevježbe sestrama koje su ovdje uz župu.Mislim da sam od isusovaca najčešće jadolazio u Suboticu, s kojom me evovežu vrlo lijepe zgode i uspomene.

Zv.: Često dajete duhovne vježbe iu tomu imate veliku praksu. Što značidavati duhovne vježbe?� Davao sam duhovne vježbe različi-

tim staležima, od osmoškolaca do sred-njoškolaca, od vjernika laika, redov-nica, bogoslova, pa sve do svećenika.To su različiti profili i svakom se trebana neki način prilagoditi. Kad govorimo duhovnim vježbama, govorim uvijekiz perspektive sv. Ignacija, koji je tomudao jedan posebni zamah. Zato su du-hovne vježbe kod nas isusovaca jedanod važnih prioriteta na koji uvijek mi-slimo, one su uvijek tu u prvom planu.Duhovne vježbe su takve da se uvijektrebaju i mogu prilagoditi onome koji ihobavlja. Drugačije je svećenicima, dru-gačije redovnicima, redovnicama, na-pose mladima, svakome se mogu prila-goditi i u tome je ustvari njihova snagai veličina.

Kao što postoje tjelesne vjež-be, koje tijelo drže u formi i kon-diciji, postoje tako i vježbe za du-hovnu kondiciju. Ako stavljamo

naglasak na samo jednu dimen-ziju svoje osobnosti, na tijelo, azanemarimo duh, onda nismo uistinskoj i pravoj ravnoteži.

Zv.: Pojam duhovnih vježba nijesvakidašnji. Mogu li se one usporeditis fizičkim vježbanjem i kako razumjetišto one u sebi sadrže?� Kad je sv. Ignacije napisao knjižicu

duhovnih vježba onda je napisao i uvod-ne napomene koje se više tiču onogakoji daje duhovne vježbe, ali i onogakoji ih obavlja. Tamo on baš u prvoj na-pomeni, kad govori što su to duhovnevježbe, uspoređuje: kao što postoje tje-lesne vježbe, koje tijelo drže u formi ikondiciji, postoje tako i vježbe za du-hovnu kondiciju. Na kraju krajeva, bilokoja molitva je određena vježba. Kaošto mi kad hodamo činimo određeninapor i vježbu, onda napose ako je topojačano određenim treningom, ondačovjek postiže određenu kondiciju, takoje i u duhovnom životu. Sv. Ignacije bašto uspoređuje. Potrebno je vježbati svojduhovni život, da on bude u formi. Akostavljamo naglasak na samo jednu di-menziju svoje osobnosti, na tijelo, a za-nemarimo duh, onda nismo u istinskoji pravoj ravnoteži. Zato duhovne vježbenastoje uskladiti taj katkad nedostataknaše duhovne izgradnje i rada na sebi.

Zv.: Više puta ste spomenuli sv.Ignacija. Meditacija je, recimo tako,njegov način molitve. Znače li duhovnevježbe možda i drukčiji način molitve?� Apsolutno. Sv. Ignacije nije uveo

ništa novo što već nije postojalo. On jeduhovnim vježbama dao jednu struk-turu i ta njihova nutarnja struktura imajaku snagu u sebi. Zato je potrebno du-hovne vježbe obavljati pod vodstvom.Čovjek ih može obaviti i sam, ali ovdjeuvijek govorimo o duhovnim vježbamakako ih je sv. Ignacije zamislio. To suduhovne vježbe nadasve one od 30 da-na. On ih je napisao kao pomoć čovjekukoji se nalazi na raskrižju životnog iz-bora. Prema njegovu mišljenju, čovjektreba odabrati ili duhovni stalež ili obi-teljski život. Kad se čovjek nađe u tomrascjepu, ne zna što bi odabrao, kamoga to Bog zove, zato je Ignacije napisao

4/2011 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s p. Mirkom Nikolićem, urednikom Glasnika Srca Isusova i Marijina (Zagreb)

Svećenici bi trebali biti eksperti za duhovnost

Razgovarao: mr. Mirko Štefković

Mirko Nikolić SJ (1954.) rodom je iz Bo-rovice (BiH). U Zagrebu kod isusovaca u sje-meništu je završio gimnaziju, te 1972. stupio unovicijat. Nakon redovite isusovačke formacije,za svećenika je zaređen 1981. Potom je bio u Pa-rizu, gdje je djelovao u Hrvatskoj katoličkoj mi-siji te završio poslijediplomski studij iz biblijsketeologije. Potom je u Zagrebu bio odgojitelj naisusovačkoj bogosloviji, te duhovnik sjemeni-štaraca na Šalati, magistar novaka u Splitu, rav-natelj isusovačke gimnazije u Osijeku, boravioje potom u Domu duhovnih vježbi u Opatiji,gdje je davao duhovne vježbe, a istodobno jebio duhovni asistent svećenika Riječke nadbis-kupije. Posljednje dvije godine urednik je Glas-nika Srca Isusova i Marijina. Uz to se bavi pisa-njem i davanjem duhovnih vježba. P. Nikolić je objavio sljedeće knjige: Moliti - alikako?, Radost susreta, Milost susreta, Ljepota susreta, Snaga susreta, Ljepota BožjeRiječi i Nedjeljni susreti – A.

duhovne vježbe. Takva im je struktura,da pomogne osobi da učini dobar izbor.Vodi li me Bog da osnujem obitelj ili mezove da uđem u duhovni stalež. Kadsam napravio taj važan izbor, koji je višenepromjenjiv, onda u vlastitom staležuduhovne vježbe zato služe da trajno po-boljšavam taj svoj izbor. Zato ih zovemoda su određeni servis, remont. Čovjekse u tom svom temeljnom izboru jošbolje i snažnije učvršćuje. Struktura du-hovnih vježba nije puštena improviza-ciji. Premda unutar toga postoji velikasloboda, jer sveti ih je Ignacije zamisliokao osobno vođene duhovne vježbe.Svaka osoba ima neki svoj ritam, kojemse one onda prilagođuju.

Zv.: Čini li vam se da je taj vid pas-torala nešto što obilježava sadašnjost,pa možda i budućnost Crkve, gdje seosoba prati pojedinačno i osobno?� Danas je općenito naglasak na du-

hovnom vodstvu. Ljudi to traže. Sveće-nici bi trebali biti eksperti za duhov-nost. To im je ono temeljno i glavno.Trebali bi ljudima pomagati da nađusvoje mjesto pred Bogom. Duhovnevježbe su tu. Duhovne vježbe može da-vati svatko tko se nauči, tko prođe odre-đenu praksu i školu davanja duhovnihvježba. Još kod nas u ovim našim pod-nebljima nema ekipa koja daje duhovnevježbe. Ja sam znao biti predstavniknaše provincije iz Hrvatske na kongre-sima duhovnih vježba. U puno zemaljaima ekipa, gdje su i laici i isusovci zaje-dno povezani, i zajedno daju duhovnevježbe, što je i lakše, a ujedno tomu dajei jednu veću kvalitetu.

Zv.: Prijeđimo s duhovnih vježbana Glasnik Srca Isusova i Marijina, čijiste Vi urednik. Recite nam nešto o pro-filu Glasnika i što on to nudi svojstve-noga?� Prije nepune dvije godine sam

preuzeo uredništvo Glasnika Srca Isu-sova i Marijina, koji zbilja ima dugu tra-diciju. Kad sam preuzeo list, to je bilostoto godište njegova izlaženja. Sljedećagodina će biti sto dvadeseta kako jeGlasnik osnovan. On je bio nasilno za-tvoren 1945., a tek 1966. je iznova počeoizlaziti. Što je njegova glavna zadaća?Glavna je zadaća ustvari promicati apos-tolat molitve i pobožnost Srcu Isusovu.Apostolat molitve je jedan, možemo na-zvati, molitveni pokret. Naime, u Fran-cuskoj su u određeno vrijeme u jednojbogosloviji mladi isusovci bili puni željeići u misije. U svojoj tradiciji isusovciimaju snažni naglasak misionarskograda. Činilo im se da je formacija pre-duga, da gube vrijeme. Onda je njihov

duhovnik naišao na jednu zgodnumisao, pa je rekao: Vi možete biti većsada misionari. Studirajući, prikazujućisvoje molitve i svoj rad za misije, vi stepraktički misionari, ali morate se dobropripremiti, dobro školu završiti, da bimogli biti dobri misionari. S tom idejomje izišao pred bogoslove na blagdan sv.Franje Ksaverskog, koji je zaštitnik mi-sija i nakon svetog Pavla najveći misio-nar, i onda su oni to prihvatili. On je tadto predložio na jednu širu razinu, pa isamom svetom ocu, da se nađu nakaneza svaki mjesec, koje bi molili oni kojine mogu ići u misije. Tako su se iskris-talizirala dva područja: jedna opća na-kana za Crkvu uopće i jedna misijskanakana. Tako svake godine imamo tedvije nakane koje sveti otac odabere zasvaki mjesec da se na razini cijeleCrkve moli. A onda je u zadnje vrijemetakođer predloženo da pojedine bis-kupske konferencije mogu za svojuzemlju dodati još jednu nakanu. Takonaši biskupi dodaju uvijek jednu na-kanu. Mi tiskamo poseban listić nakomu su sve te nakane prikazane, takoda ih se ima uvijek pri ruci, a svaki mje-sec Glasnik te mjesečne nakane prikažeuz kratki komentar, da ljudi znaju za štomoliti, na što nas sveti otac poziva damolimo u određenom mjesecu.

Zv.: Glasnik ima veliku tradiciju.Koliko je on još uvijek prihvaćen i tra-žen među vjernicima u Hrvatskoj pa išire?� Glasnik ima dugu tradiciju i jedan

svoj prepoznatljiv stil i svoju čitateljsku

publiku. Još uvijek ide iako je danasjako velika poplava tiska. Gotovo svakažupa ima svoj bilten, ima puno drugogtiska. Ali na kraju krajeva, tu je i inter-net, na kojemu ljudi mogu puno toganaći. Još uvijek knjiga, odnosno papirima jednu svoju vrijednost, i kad čovjekuzme u ruke ono što čita drugačije jenego kad klika i traži po internetu. Toje jedan bliži kontakt. Kako će se novegeneracije koje stasaju odnositi premaknjizi to ćemo vidjeti, ali još uvijek Glas-nik ima svoju publiku, koja traži i kojačita. To vidim po odjeku, pismima, za-hvalama, molitvama. Mi smo evo po-čeli, budući da je u Zagrebu svetišteSrca Isusova, na svaki prvi petak, kadnam dolazi jako puno ljudi, bilo da seispovjede, bilo da dođu na mise kojihima pet-šest, propagirati Glasnik. Ve-černja misa je središnja i crkva budepuna. Ta večernja misa služi se na na-kanu svih čitatelja i na nakanu svih kojisu na bilo koji način povezani uz Glas-nik, bilo da oni pošalju svoje osobne na-kane, ili telefoniraju, ili e-mailom, takoda smo evo i na taj način povezani sonima koji čitaju Glasnik i koji ga vole.

Zv.: Na koji još način njegujete od-nose s čitateljima?� Pokušavam ići na župe, koje pri-

maju Glasnik. Ima župa koje primaju dostotinu primjeraka. Odem jednostavnomalo s ljudima popričati, zahvaliti im,susresti ih. Ipak, njima je drago kadimaju izravni kontakt s onim koji imabrigu za Glasnik. Pokušavam takođerići i na one župe koje ne primaju Glas-nik, doći, ponuditi. Glasnik širi jednu

Zvonik � 4/2011 27

Intervju

zkvh.org.rs

pobožnost koja je dosta važna i koja jeustvari u središtu Crkve, a to je pobož-nost Srcu Isusovu. To je pobožnost kojapočinje već na Kalvariji, gdje je SrceIsusovo probodeno. Uvijek je ta pobož-nost bila prisutna u Crkvi. U pojedinimrazdobljima dobivala je jedan svoj za-mah, kao što je bilo u 16. stoljeću sa sv.Margaretom Marijom Alacoque. Pa iovo kasnije, recimo s Milosrdnim Isu-som. Ljudi su osjetljivi na govor o srcu,na govor o Božjoj ljubavi. Prvi petci sunešto što je vrlo prisutno u našem na-rodu, što ljudi obavljaju i čiju vrijed-nost prepoznaju. Vrlo me iznenadilo –evo ovdje sam sad imao duhovne vježbejednoj skupini mladih – čuo sam da uSubotici napose mladi obavljaju prvepetke. To mi je bila vrlo draga spoznaja.U jednom Glasniku ću prikazati tu jakolijepu ideju, oni su naime počeli tiskati„bookmarkere“ na kojima su ispisanaobećanja Srca Isusova. Upravo sam ovegodine počeo komentirati ta obećanja,da budu ljudima malo bliža, malo ih po-suvremeniti, pojasniti ih u duhu današ-njeg mentaliteta. A vidim da su ovimladi već ušli u to, tako da mi je biloosobno vrlo drago. Ni oni nisu imalipuno saznanja o Glasniku. Na završetkudanašnje emisije na Radio Mariji, jedanje mladić posvjedočio da mu je dragošto je doznao o Glasniku koji širi po-božnost u koju su oni ušli.

Zv.: Pobožnost Srcu Isusovu je vrlostara, više puta obnavljana, prakticirase evo i u našim krajevima. U Crkvidanas ima raznih ponuda što se du-hovnosti tiče. Kako vidite mogućnostda te pobožnosti, koje imaju veliku tra-

diciju, dobiju novo lice kako bi ih da-našnji ljudi mogli prihvatiti i živjeti?� Puno ovisi o župniku, koji je uvijek

duša župe, kako on ljudima predložiodređenu pobožnost, kako ih pokušavaoduševiti za to. Pobožnost Srcu Isusovuimala je u 19. stoljeću jedan snažnizamah, kad je cijeli svijet bio posvećenSrcu Isusovu, građene su bazilike učast Srcu Isusovu, posvećivane institu-cije. Imam dojam da je 20. stoljećedošlo u stadij kad nema tog žara i za-maha, jedan relativizam, ono što današ-nji Papa jako ističe i na što nas upozo-rava. Moramo raditi na tome i uvijeknaći načina kako to ljudima predstaviti,kao što Božju riječ uvijek moramo go-voriti u duhu vremena. Božja riječtrajno ostaje, a na nama je kako ćemo ječovjeku približiti. Kao što i pojedinekarizme u Crkvi uvijek moraju u odre-đenom vremenskom razdoblju naći svojnačin izražaja i prakticiranja, tako je i spobožnostima.

Sve pobožnosti treba pre-vesti u govor današnjeg čo-vjeka i ponuditi mu. To je za-datak nadasve nas sveće-nika kako to izreći suvreme-nom čovjeku, da on razu-mije, da mu ne bude arhai-čno, da mu ne bude neštošto ne može prihvatiti, ali toje veliko umijeće.

Zv.: Vjerujem da se nalazimo usvojevrsnoj krizi molitve. Vjernici lakoodustaju od starih formi, a nove kratko

drže. Vidite li u obnovi starih i drevnihtradicija pobožnosti i molitve moguć-nost da se ignacijanski način molitve,mislim na meditaciju, na razmatranje,više popularizira među vjernicima?� Sigurno da sve ono što je negdje u

Crkvi u jednom trenutku izraslo, ono jeizraslo zbog određene potrebe. Ne čudimožda da pojedine redovničke zajed-nice i pobožnosti možda dolaze u odre-đenu krizu upravo zbog toga što nisuuspjele u tom trenutku naći pravi izričajčovjeku koji je uvijek gladan duhov-noga. Današnji čovjek traži. Htio on toili ne htio priznati, on je ipak u sebi du-boko religiozno biće. Neki to namjernoneće priznati, pa onda jedan ističe da jeagnostik, drugi da je ateist, ali u dubiniipak on se susreće s onim što ga nadi-lazi i osjeća da ipak negdje nešto po-stoji, samo je pitanje kako se on prematomu postavlja. Znači, sve te pobožno-sti treba prevesti u govor današnjeg čo-vjeka i ponuditi mu. To je zadatak na-dasve nas svećenika kako to izreći su-vremenom čovjeku, da on razumije, damu ne bude arhaično, da mu ne budenešto što ne može prihvatiti, ali to je ve-liko umijeće.

Zv.: Ovih dana ste došli u Suboticubiti s mladima, prevesti im na njihovjezik jednu vrstu duhovnosti, preko du-hovne obnove. Kako ste doživjeli i kakovidite Crkvu u našim krajevima?� Ono što bi mene interesiralo još

više je da budem malo na župama. Tučovjek ima bolji kontakt s vjernicima.Trebalo bi više vremena provesti da sedoista osjeti bilo Crkve i ljudi. Ali uvijekvolim kazati što je točno, dijaspora najedan svoj način živi neke stvari življe isnažnije nego što se to recimo u maticiživi. Tako da se određene tradicije kat-kad u dijaspori daleko bolje sačuvaju idaleko bolje žive nego li u matičnojzemlji, gdje neke stvari lako padaju itreba više truda da ih se sačuva. Takoje katkad i vjera kod nekih snažnija ijača tamo gdje se treba više dokazivati ibraniti, i onda su ljudi u sebi vjerniji iiskreniji, koliko god se to naizgled i nevidjelo. Želja mi je posjetiti vaše župeposvećene Srcu Isusovu, uspostavitikontakt s njima. U kontaktu sam s odre-đenim svećenicima, prilični broj ih po-znajem, a s nekima sam dogovorio dadođem i provedem koji dan na tim žu-pama, što bi mi bilo osobno jako drago.Onda bih još više upoznao Crkvu ovdje.No, i ovaj kratki pohod Subotici mi jevrlo drag. Sad je moja slika o vamaovdje cjelovitija. Uvijek mi je drago doćiu Suboticu, nekako mi je ovaj grad po-sebno u srcu.

4/2011 � Zvonik28

Intervju

U finišu ovogodišnje Korizme ipred Uskrs godine Gospodnje 2011.želim u svojoj rubrici osvijetliti jednutešku temu koja svakako spada namoral i moralni život svakoga kršćanina.Želim progovoriti o tom kako bi se krš-ćani trebali ponašati u susretu s raznimpoteškoćama i životnim nevoljama.

Prva reakcija svakoga čovjeka pa ikršćanina kad se nađe u nevolji je nego-dovanje i odbijanje. Nikom nije dragokad doživi nešto neugodno ili teško, kadga prate neuspjesi ili poteškoće kojemogu biti vezane uz nedostatak materi-jalnih dobara nužnih za život, za pro-bleme koji ranjavaju našu psihu kao štosu različita maltretiranja, progoni ili zlo-stavljanja, zatim tjelesne poteškoće ve-zane uz različite bolesti. Naše poteškoćemogu biti vezane i uz duhovno područjezbog dubokih rana koje nosimo na dušizbog nemoralnog, grješnog načina ži-vota koji onda uzrokuje grižnjom sa-vjesti i mnogim drugim tegobama psi-hičke i tjelesne naravi.

Osim toga, svi smo svjedoci a čestoi dionici mnogih nevolja koje uzrokujunepravedne društvene strukture zbogkojih netko ostane bez posla, netko mo-ra gladovati, živjeti u područjima zahva-ćenim nemirima i ratovima, a učestalesu i prirodne katastrofe uzrokovanezemljotresima, poplavama, orkanskimili tornado-olujama…

Kako se snaći u svim tim životnimpoteškoćama, kako se postaviti, kako iz-držati, kako ne izgubiti živce i ne zapastiu depresiju?

U takvim situacijama neki kukaju ačesto postavljaju i pitanje: „Što sam jaBogu skrivio?“. Mons. Beretić više jeputa citirao jednog majstora dekorativ-nog slikarstva koji je znao ponavljati:„Ne volim stenjaroše!“ Nije volio onekoji jadikuju i stalno kukaju. Umjestotoga, navodi mons. Beretić riječi sv.Tome Mora, potrebno je moliti: „Gospo-dine, daj mi dušu koja izbjegava dosadu,koja ne pozna mrmljanja, uzdisanja i ja-dikovki. Ne dopusti da se odveć brinemoko onoga što bi uvijek htjelo rasti, azove se ja. Gospodine, daj mi smisla zahumor. Daj mi milost da mogu razumjetišalu, upoznati malo sreće u životu i sdrugima je dijeliti“.

Još su gori oni koji u životnim po-teškoćama pribjegavaju alkoholu ilidrogi, misleći da će kad se opiju ili dro-giraju zaboraviti svoje nevolje. No, uvi-

jek bude obratno, kad se istrijezne, jošim je gore.

Drugi u životnim poteškoćama gu-taju sedative, a neki nažalost počine i sa-moubojstvo.

Pravim kršćanima moraju biti stra-na takva razmišljanja. Svaki pravi kršća-nin zna da ne može biti kršćanin akonije spreman nositi svoj križ. Isus je topostavio uvjetom da bismo ga mogli sli-jediti: „Hoće li tko za mnom, neka seodrekne samoga sebe, neka uzme svojkriž i neka ide za mnom“ (Mt 16,24).

U jednom razmišljanju kod Petepostaje Križnoga puta molitelj, proma-trajući Šimuna Cirenca kojega su prisi-lili Isusu pomoći nositi križ, pita: „Akako ti nosiš svoj križ?“ Imamo li odgo-vor na to pitanje? Je li on takav da bi Isuss njim bio zadovoljan?

Isus nam je dao primjer kako trebanositi svoj križ i zato nas poziva da svojživotni križ koji se krije u različitim ži-votnim poteškoćama nosimo strpljivo is ljubavlju. Sv. Pavao, ističući svoj osob-ni primjer, ukazuje na neprocjenjivu vri-jednost našega trpljenja jer je ono po-trebno i samom Kristu i njegovu Tijelu –Crkvi: „Radujem se sada dok trpim zavas i u svom tijelu dopunjam što nedo-staje mukama Kristovim za Tijelo nje-govo, za Crkvu“ (Kol 1,24).

Dakle, kršćanin nikada ne bi smiokukati u poteškoćama, nikada ne bismio zdvajati a još manje pasti u bez-nađe, u očaj. Svaku poteškoću trebao bidoživjeti kao milosni trenutak, milosnidogađaj kojim može dati svoj doprinosza Crkvu, za čovječanstvo. Kad kršćanintrpi s ljubavlju i strpljivo nosi svoj križ ikad to prikaže kao pokoru za svoje gri-jehe i kao zadovoljštinu za grijehe svi-jeta, onda je to nešto što je dragocjenoza njega i za mnoge. Tako je učinio Isus:zagrlio je svoj križ, nosio ga do kraja, po-slušan Očevoj volji umro je na križu itako je spasio svijet i otkupio čovjeka.

Zašto Bog dopušta patnju, bol, pa ismrt? Pravi odgovor na to je jednozna-čan: Zato da nas iskuša, da nam dadnešansu pokazati koliko stvarno ljubimoBoga i kako doista slijedimo Krista.Naši životni križevi su dakle šansa daporastemo u svetosti, da učinimo korakbliže Bogu i korak bliže bratu čovjeku.Bog nam može dati križ i radi poniz-nosti, da se ne bismo uzoholili. O tomsvjedoči sv. Pavao: „I da se zbog uzviše-nosti objava ne bih uzoholio, dan mi je

trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udarada se ne uzoholim. Za to sam triputmolio Gospodina, da odstupi od mene.A on mi reče: „Dosta ti je moja milost jersnaga se u slabosti usavršuje“ (2 Kor12,8-9). Nakon toga će otkriti snagu„slabosti“ i uskliknuti: „Najradije ću sedakle još više hvaliti svojim slabostimada se nastani u meni snaga Kristova.Zato uživam u slabostima, uvredama,poteškoćama, progonstvima, tjeskoba-ma poradi Krista. Jer kad sam slab,onda sam jak“ (2 Kor 12,9a-2).

Sam Isus nas je na bezbroj načinauvjeravao da se ne trebamo bojati jer jeon s nama. Kažu poznavatelji Svetogapisma da se rečenica „Ne boj se“, „Nebojte se“ ponavlja 366 puta. Mogli bismoustvrditi za svaki dan u godini, računa-jući i onaj dan više u prijestupnoj godini.

On zna da smo često umorni i op-terećeni, zabrinuti i tjeskobni i zato naspoziva: „Dođite k meni svi vi, izmoreni iopterećeni, i ja ću vas odmoriti“ i opetnas upućuje na svoj primjer i ohrabrujenas da se ne bojimo križa niti jarma nje-govih zapovijedi: „Uzmite jaram moj nasebe, učite se od mene, jer sam krotka iponizna srca, i naći ćete pokoj dušamasvojim (usp. Mt 11, 28-29).

I mogao bih ovdje navesti bezbrojcitata iz Svetoga pisma. No i ovo jedosta. Još samo Isusov uskrsni pozdrav:Ne bojte se! (usp. Mt 28,10) i Mir vama!(usp. Lk 24,36, Iv 20,19.21.26). PovjerujIsusu! Potrudi se susresti ga u molitvi,na misi, u njegovoj riječi, u bratu čo-vjeku pa ćeš onda razumjeti zašto jeIvan napisao: I obradovaše se učenici vi-djevši Gospodina (Iv 20,20). Put do togradosnog iskustva je Križni put, ali krajje uvijek isti: Mir i radost!

Zvonik � 4/2011 29

Moralni kutak

A kako ti nosiš svoj križ?!Piše: Andrija Anišić

zkvh.org.rs

Devetnica u čast sv. Josipu U župnoj crkvi sv. Roka u Subotici i ove smo godine su-

djelovali na devetnici u čast sv. Josipu. Misu je predslavio pre-fekt sjemeništa vlč. Dragan Muharem u zajedništvu sa sje-

menišnim odgojiteljima i župnikommons. Andrijom Anišićem. Razmiš-ljanja ovogodišnje devetnice uprav-ljena su godini obitelji. Stoga je o važ-nosti odgoja duhovnih zvanja u obite-lji svjedočio maturant Emanuel Ma-tes. Nakon misnoga slavlja nastavilismo druženje u obnovljenim župnimprostorijama, gdje nas je župnik okri-jepio ukusnom večerom. Zahvaljujemožupniku i svim vjernicima te župe što

nas podržavaju svojim molitvama i što su nas srdačno primili.

Međunarodni susret ravnatelja klasičnih gimnazijaU Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, od 1. do

3. travnja, održan je Međunarodni susret ravnatelja klasičnihgimnazija, koji je okupio predstavnike klasičnih gimnazija izBiH, te susjednih Hrvatske i Srbije. Skupu su prisustvovaligosti iz Zagreba, Požege, Slavonskog Broda, Osijeka, Rijekei Splita, te Visokog kao jedine klasične gimnazije u Bosni. Nasusretu su bili i ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije „Pau-linum“ mons. Josip Mioč u pratnji prefekta vlč. DraganaMuharema.

Nazočne uzvanike dočekao je i pozdravio fra ZvonkoMiličić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.Budući da su nam slični programi i način rada, kao što je nje-govanje grčke i rimske kulture, jezika i civilizacije i klasičneizobrazbe, ovo je prilika da razmijenimo mišljenje.

Prvi dan susreta započeo je predavanjem fra Mirka Jo-zića, profesora na sarajevskoj Teologiji. Predavač je govorioo klasičnom odgoju nekada, te poteškoćama i izazovima s ko-jima se susreće u današnjem obrazovanju. Klasični odgoj uto-liko je potreban danas jer ne samo da nastoji učeniku preni-jeti informacije i znanje, već štoviše, nastoji ga formirati iosposobiti za kreposti.

Sudionici su se tijekom susreta upoznali s Franjevačkomprovincijom Bosnom Srebrenom, koja je i osnivač Klasičnegimnazije u Visokom. Posjetili su samostane u Kraljevoj Su-tjesci, Kreševu i Fojnici, rizničare kulturnog blaga, Franjeva-čku teologiju u Nedžarićima, te lokalitet Mile u Arnautovi-ćima, krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva.

Čestitka Rektoruza imendan

Uoči svetkovine svetoga Jo-sipa okupili smo se u svečanojdvorani naše gimnazije kakobismo uputili čestitku našemrektoru mons. Josipu Miočupovodom njegova imendana. Bioje to radosni susret prožet iskre-nim željama i pjesmom. Prigo-dne čestitke uputili su u ime svih učenika maturanti DaliborBoldiš i Edmond Égető. Najmlađi učenici su predali pri-godni poklon a onda nam se obratio naš slavljenik i svimazahvalio za lijepi susret. Svečanom svetom misom na samblagdan proslavili smo sv. Josipa i utekli se njegovu očinskomzagovoru.

Otvorenje izložbe o Franzu LisztuU sklopu 200. godišnjice smrti velikog Franza Liszta,

konzulat Republike Mađarske pripremio je malu izložbu kakobi obilježio ovaj jubilej važan za sav glazbeni svijet. Bili smopočašćeni jer je zamišljeno da ova izložba prođe kroz svakuškolu, a naša gimnazija je bila izabrana kao prva u kojoj je taizložba priređena. Prilikom otvorenja izložbe priredili smokratak program u kojem su sudjelovali učenici gimnazije izbor Schola cantorum. Nakon toga, ravnatelj mons. JosipMioč pozdravio je sve nazočne naglasivši da je Liszt bio diokatoličkog klera jer je primio niže redove toga vremena, svedo subđakonata. Nakon ravnateljeva govora mr. PaskoCsaba, katedralni zborovođa, u kratkim je crtama iznio naj-značajnije momente Lisztova života i djela, a onda je progo-vorio i mađarski konzul, zahvaljujući školi što je bila spremnaprihvatiti ovu izložbu. Još nekoliko narednih dana izložba ćebiti dostupna za sve znatiželjnike i ljubitelje glazbe, te vas sr-dačno pozivamo da svratite i pogledate.

4/2011 � Zvonik

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

30

O sebi iz osobnog kutaZovem se Nataša Perčić. Drago mi je da mogu na

ovaj način svjedočiti o tome kako je neizmjerna ljubavBožja. Rođena sam u Subotici 1974. godine u obitelji Dra-gana i Tereze Glišić kao prvo dijete. Djetinjstvo mi je pro-teklo u emotivno vrlo teškom ozračju. Iako su me oba ro-ditelja neizmjerno voljela, nisam imala sreću toliku da tuljubav osjećaju i jedno prema drugom. Razišli su se a jasam odrastala u naručju moje majke (bake) koja se trudilanadomjestiti nedostatak oca. Iako sretna i zadovoljnasvime što mi se pružalo, u dubini duše žalila sam što mojaobitelj nije cjelovita. Krštena sam još na rođenju ali bezživljene vjere, jer su roditelji pripadnici različitih kršćan-skih konfesija, u namjeri da izbjegnu sukobe između sebe,odlazak na misu ili liturgiju isključili iz mog života. Kaomala divila sam se svojoj prijateljici Miri iz osnovne školekoja je bila drugačija od svih prijatelja u razredu: nije seružno izražavala, bila je neizmjerno mirna i vesela curica,radovala se odlasku na vjeronauk kod vlč. Anišića i radus časnim sestrama, a duša mi je bila pomalo tužna jer janisam imala tu mogućnost. Bog uvijek nađe put do čo-vjeka, tako je našao i put do mene.

Životna kušnjaNakon udaje rodila sam sina Matiju i kćerkicu Vanju.

Još uvijek nisam shvaćala veličinu i važnost Boga u ži-votu, a onda se dogodio za mene sudbonosni trenutak.Kćerka Vanja doživjela je veoma tešku povredu glave išanse da preživi bile su minimalne. Još uvijek ne znamkako, ali u tom trenutku otvorila sam Bogu srce, obratilismo se župniku vlč. Želju Šipeku za pomoć, cijela zajed-nica je narednih desetak dana molila za Vanjin život. Krugmolitve se širio, a Bog je bio milostiv i dao je snage Vanjida se bori. Ona je sad jedna divna djevojčica puna životai ljubavi prema Bogu. Od tada Bog je ušao u naš život,potpuno smo mu se otvorili i krenuli putem obraćenja. Jasam upisala Teološko katehetski institut i sad sam na za-vršnoj godini. Život je za mene dobio drugi smisao, mojživot je poslanje, svjedočiti o Bogu, o njegovoj neizmjer-noj ljubav i veličini, o tome da nikada nije kasno otvoritisrce Bogu jer nas čeka i raduje se svakoj pronađenoj ov-čici. S radošći smo prihvatili i treće dijete, malog Andriju.

Župne radioniceBog mi je dao priliku raditi s djecom župne radionice

u kojima kroz igru i pjesmu i razne kreativne aktivnostiprilagođene događanjima u crkvi, radimo na izgradnji za-jedništva, ljubavi prema Bogu i ljudima. Tijekom vremenau radu su mi se pridružila još tri animatora: Nada Polja-ković, Nataša Vojnić i Zoltan Vincer, što je pridonijelo daradost u slavljenju Boga bude još veća.

VjeroučiteljicaVeoma sretno i ponosno odgovaram na pitanje o

mom zvanju. Iako sam nastavnica u Medicinskoj školi već

devet godina, ono što me ispunjava je prilika koju mi jeBog darovao – da živim i radim kao vjeroučiteljica u Sta-rom Žedniku. Biti vjeroučiteljica za mene je mnogo višeod posla. Djeca su za mene blago koje nam Bog dariva naživotnom putu, svaki vjeroučenik za mene je poseban idragocjen i povjeren od Boga da mu pomognem da usvom životu nađe put do Boga.

Nastava vjeronauka potpuno je drugačija od ostalihsatova u školi. Ona treba biti svjedočanstvo, njome trebaoduševiti djecu za Boga i učiniti našu vjeru bliskom djeci.

Izvor snage inspiracije i ljubaviIzvor snage inspiracije i ljubavi u mom radu su sva-

kodnevni odlasci na svete mise i osobne molitve upućeneBogu kojima svoj dan prožimam. Vjeroučitelj bez moli-tve gubi se u svakodnevnim obvezama i problemima i nje-govo svjedočanstvo polako blijedi.

Životni motoŽivotni moto mi je: „Kad je Bog na prvom mjestu

sve drugo je na pravom mjestu“, i trudim se nikada to nezaboraviti, to prenijeti mojoj djeci i mojim vjeroučeni-cima koje volim i kojima se trudim približiti Boga, a uje-dno od njih naučiti voljeti Boga tako nevino, otvoreno iiskreno.

Zvonik � 4/2011 31

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

Upoznajmo naše katehete – Nataša Perčić

Vjeronauk je svjedočanstvo

zkvh.org.rs

Laici, dionici svećeničke, proročke i kraljevske

službe Isusa KristaU prošlom broju smo spomenuli

da su kršćanski vjernici laici kršte-njem združeni u jedno tijelo s Kris-tom, učinjeni Božjim Narodom i nasvoj način postali dionici Kristove sve-ćeničke, proročke i kraljevske službe(LG, 31).

Pozivam sve kršćanske vjernikelaike da si nabave, preko svojih žup-nika, koncilske dokumente i da či-taju, razmišljaju, te s plodnom i bo-gatom ljubavlju usvoje koncilskinauk o svome sudjelovanju u tro-strukoj Kristovoj službi i na temeljuvlastitog čitanja i razmišljanja rastu iučvršćuju se u svojoj laičkoj duhov-nosti koja iz molitve i razmatranjaprerasta u kontemplaciju i mistiku.Kontemplacija i mistika nisu povlas-tice samo svećenika, redovnika i re-dovnica. Veliki teolog Karl Rahner jerekao da kršćanstvo ima budućnostiako bude mistika. I danas ima krš-ćanskih laika u svijetu za koje se go-vori: On je duhovan. On je mistik. Onje karizmatična osoba. Ovdje se mislida ono što vjera znači, čovjek moraiskusiti iznutra. Čovjek duhovan, mis-tik, znači da je dirnut samom stvarivjere, da je dirnut iskustvom Božjeblizine. On ima za Boga pripravanživot. Dva su bitna elementa duhov-nog života svakog kršćanina: ljud-ski, što znači živjeti kao čovjek, ži-vjeti čineći dobro; te mistični, štoznači, da je ucijepljen u Krista, pro-svijetljen milošću i na neki način „na-stanjen“ od Presvetog Trojstva. Na-dalje, u kršćaninu Bog ima svoje bo-ravište. U nutrini kršćanina koja nijeprazna, nastanjena je onostrana Bo-žja Prisutnost. Za kršćanina, ono-strana Božja Prisutnost je čvrsta vezas Osobom Boga, Trojstvenog Boga.U odnosu s Bogom, s PresvetimTrojstvom, stvara se u duši kršća-

nina svojevrsni oblik predblaženogaživota koji je neopisiv, koji se kao ne-zasluženi Božji dar može iskusiti,koji učvršćuje kršćanina na temeljčvrste stijene Krista. Kršćanin trebabiti budan i paziti da ga bujica svaki-dašnjeg života i briga ne obori uponor zla i Zloga. Stoga je od velikevažnosti za kršćanina biti povezan sKristom i raditi oko vlastita kršćan-skog savršenstva. Promotrimo tajdivni poziv kršćanskog laika na dio-ništvo Kristova svećeničkog, proroč-kog i kraljevskog dostojanstva.

Svećenička službaIsus Krist je prinio sama sebe na

križu i neprestano se prinosi u euha-ristijskom slavlju na slavu Očevu zaspas čovječanstva. Kršteni vjernicilaici sjedinjeni su s Njime i njegovomžrtvom u prinosu samih sebe i svihsvojih djela, „jer sva njihova djela,molitve i apostolski pothvati, bračnii obiteljski život, svagdanji rad,odmor duha i tijela, ako se vrše uDuhu, dapače i tegobe života, ako sestrpljivo podnose, postaju duhovnežrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu(usp. 1Pt 2,5) koje se u služenju Eu-haristije pobožno prinose Ocu s pri-nosom Gospodinova Tijela. Tako ilaici, sveto radeći posvuda kao kla-njaoci, posvećuju Bogu sam svijet“(LG, 34). Vlastita oznaka kršćanina,kraljevskog svećenika, nalazi se uosjetljivosti, solidnome i odgovor-nome životu i prinosu samih sebe isvoga djelovanja u Euharistiji, najuz-višenijem činu štovanja Boga.

Proročka službaDioništvo u proročkoj službi Kri-

sta osposobljava vjernike laike i ob-vezuje da u vjeri prigrle Evanđelje inavješćuju ga riječju i djelom te uka-zuju na štetnost prisutnosti Zloga izla u svijetu. Sjedinjeni s Kristom ve-

likim prorokom i pomazani DuhomSvetim postavši svjedocima Kristauskrsloga, vjernici laici pozvani susuosjećati s Crkvom i činiti sve da unjihovom svagdanjem, obiteljskom idruštvenom životu zasja snaga i no-vost Evanđelja. U svim protivštinamasadašnjeg vremena pozvani su dahrabro i strpljivo, kroz oblike svje-tovnog života pokazuju svoju nadu isvoju slavu. Prorok nije onaj tkonešto proriče da će se u budućnostidogoditi. Prorok je onaj tko, bez ob-zira u kojem i kakvom vremenu živi,čvrsto stoji u vjeri, nadi i ljubavi predsvagda prisutnim Bogom i obzna-njuje svijetu njegovu slavu, poputIlije proroka i sv. Ivana Krstitelja.

Kraljevska službaSvojom pripadnošću Kristu Gos-

podinu i Kralju svemira, vjernici laicisudjeluju u njegovoj kraljevskojslužbi. Krist ih poziva na službu uKraljevstvu Božjem i na njegovo ši-renje u povijesti svijeta. Vjernik laik,svoje kršćansko kraljevsko dostojan-stvo proživljava duhovnom borbom,pobjeđujući najprije u samome sebikraljevanje grijeha i darivanjem sa-moga sebe u ljubavi i pravdi, služećiIsusu koji je nazočan u svoj svojojbraći, osobito: Što god ste učinili jed-nome od moje najmanje braće, meniste učinili (Mt 25,40). Sva stvorenjaproizišla iz stvoriteljske Božje ruke,a grijehom potamnjela, od vjernikalaika očekuju da im vrate njihovu iz-vornu vrijednost i ljepotu. Uređujućistvorenja prema istinskom čovje-kovu dobru kroz svjetovne aktivno-sti, vjernici laici sudjeluju u izvršava-nju one moći kojom Uskrsnuli Isus ksebi privlači sve stvari i podlaže ihskupa sa samim sobom, Ocu da Bogbude sve u svemu. Ovo trostruko su-djelovanje u službi Krista svećenika,proroka i Kralja, zahtijeva jedinstvou jednom Tijelu Kristovu, Crkvi.

(nastavlja se)

4/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćana laika (3)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

UvodPolemizirajući s korintskom zajed-

nicom, u kojoj su mnogi dovodili u pita-nje Kristovo tjelesno uskrsnuće kao itjelesno uskrsnuće uopće, Pavao ovakoveli: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludnaje vjera vaša, još ste u grijesima. Onda ioni koji usnuše u Kristu, propadoše. Akose samo u ovom životu u Krista ufamo,najbjedniji smo od svih ljudi (1Kor15,17-18). Suglasno s drugim novoza-vjetnim piscima, apostol Pavao u sre-dište vjere stavlja Kristovo uskrsnuće,koje ujedno znači i uskrsnuće onih kojivjeruju u Krista. Ovakav nauk o uskrs-nuću tijela posljednja je karika u veli-kom nizu, o kojem nam svjedoči Svetopismo. Promotrimo ukratko razvojvjere u uskrsnuće, kako bismo bolje ra-zumjeli njezino značenje.

Na vratima podzemlja mjesto mi je dano…

Početkom starozavjetnog doba ži-dovska vjera u vječni život bila je ogra-ničena tadašnjim srednjoistočnim poi-manjem šeola. Po tom poimanju, nakonsmrti čovjek silazi u podzemni svijet na-zvan šeol, u kojem postoji poput sjene.Iako postoji, potpuno je odijeljen od ži-vota, ne osjeća ni radost ni tugu, odije-ljen je od ljudske zajednice i nadasve odBoga izvora života. Kralj Ezekija ovakogovori o zagrobnom životu: Govoriosam: U podne dana svojih ja moramotići. Na vratima Podzemlja mjesto mije dano… Vidjet više neću Gospodina nazemlji živih, vidjet više neću nikoga odstanovnika ovog svijeta (Iz 38,10-11).Slično veli i Psalmist: Duša mi je zasi-ćena patnjama, moj se život bliži Pod-zemlju… Među mrtvima moj je ležaj,poput ubijenih što leže u grobu kojih seviše ne spominješ, od kojih si ustegaoruku (Ps 88,4-6). Starozavjetnom čo-vjeku dakle zagrobni život ne predstav-lja nadu, nego odijeljenost od Boga,mjesto beznađa. Sjene koje borave ušeolu predstavljaju dijametralnu su-protnost onomu čemu se vjerni židov,na temelju Božjih obećanja, nada. Zbogtoga je starozavjetni vjernik ovdje nazemlji očekivao Božji blagoslov, vezanza zemlju i narod, gdje može iskusiti pu-ninu života, ukoliko ostaje vjeran Bož-

jem Savezu. Ovo poimanje nije smjelovoditi k pohlepi, jer bi ga ona odijelilaod Izvora života, a svaki grijeh auto-matski približava k sjenama u šeolu.

Kasnije je ovo poimanje onostra-nosti radikalno izmijenjeno, iako se unjemu do kraja sačuvalo temeljno tra-ženje pravog života.

Moju će dušu Bog ugrabitiPodzemlju iz pandža…

Židovsko iskustvo Božje blizinebrzo je nadišlo općenito poimanje ono-stranosti drugih naroda. Prije svega,uvjerenje izabranog naroda da Božjusvemoć ništa ne može ograničiti sve jejasnije. Čak iako mora proći kroz pat-nju, vjernika ni tada ništa ne može otrg-nuti iz Božje ruke. Divno to formuliraPsalmist: Kamo da idem od duha tvo-jega, i kamo da od tvog lica pobjegnem?Ako se na nebo popnem, ondje si, ako uPodzemlje legnem, i ondje si… Reknemli: „Nek’ me barem tmine zakriju i nek’me noć umjesto svjetla okruži!“ – nitmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kaodan i tama kao svjetlost (Ps 139,7-12). Osvijesti Božje svemoći progovara i Job:Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i po-sljednji će on nad zemljom ustati. A kadse probudim, k sebi će me dići: iz svoje ćuputi tad vidjeti Boga (Job 19,25-26).

Tada će oni koji su mnogeučili pravednosti, kao

zvijezde blistati navijekeJobovo vjerovanje u biti sadrži slje-

deći stupanj razvoja vjere u uskrsnuće:vjeru u uskrsnuće tijela. Ovaj pomakvjere u uskrsnuće se događa relativnokasno, tj. oko 160. godine prije Krista,za vrijeme Makabejskih ratova. To jedoba jake helenizacije, kad Židovi zbogsvoje vjere trpe progone. Iz ovog raz-doblja potječe apokaliptična literatura,u kojoj se povijest predstavlja kao po-zornica na kojoj se odvija borba izmeđudobra i zla. Ta borba se ne događasamo u ljudskim dušama, nego i u cije-lom svijetu. Usprkos privremenoj po-bjedi zla, u posljednji dan Bog će učinitida pobijedi dobro. U ovakvom ozračjunastaje Knjiga Danielova, koja traži od-govore na pitanje pretrpljenog mučeniš-tva zbog vlastite vjere. Tada će se pro-buditi mnogi koji snivaju u prahu zem-

ljinu; jedni za vječni život, drugi za sra-motu, za vječnu gadost. Umnici će blis-tati kao sjajni nebeski svod, i koji sumnoge učili pravednosti, kao zvijezde na-vijeke, u svu vječnost (Dn 12,2-3). U po-sljednji dan Bog će po pravdi učiniti do-brima i zlima, te će proslaviti one kojisu dostojni: oni će sjajiti kao dan, kaozvijezde, tj. bit će proslavljeni u tijelu.Uskrsnuće ne znači iščeznuće iz pro-padljivog tjelesnog svijeta, nego napro-tiv uzdignuće istog u božanski život.Iako će stvarnost proslavljenog tijelabiti drukčija od ove sadašnje, time se negube prave vrijednosti sadašnjeg stanja,nego dobivaju svoje ispunjenje.

Ovo uvjerenje izražava Isusovatvrdnja: Oni koji se nađoše dostojni onogsvijeta i uskrsnuća od mrtvih… anđe-lima su jednaki i sinovi su Božji jer susinovi uskrsnuća (Lk 20,35-36).

Ovo raspadljivo treba da seobuče u neraspadljivostSvojim naukom Isus u biti ne do-

daje ništa vjeri u uskrsnuće koja mu jeprethodila, ali zato tim više dodaje svo-jim uskrsnućem. Isusovo tjelesno uskr-snuće potvrđuje da vječni život ne značibijeg od tijela, nego proslava cijelogljudskog bića: Jer ovo raspadljivo trebada se obuče u neraspadljivost i ovo smrt-no da se obuče u besmrtnost (1Kor 15,53).

Pavao pojašnjava na koji načinćemo i mi dospjeti do uskrsnuća i tosamo po zajedništvu s Kristom. Jedinoje Krist bio dostojan dospjeti do slaveuskrsnuća, a mi kršćani po zajedništvus njima imamo mogućnost postići isto:Doista, ako vjerujemo da je Isus umro iuskrsnuo, onda će Bog i one koji usnušeu Isusu, privesti zajedno s njime (1Sol4,14).

Biblijsko poimanje onostranostiima svoj razvitak, počevši od najstarijihtekstova pa sve do onih posljednjih, ukojima je vjera u uskrsnuće jasno i ko-načno izražena. Oblikovanje vjere uuskrsnuće tijela je rezultat dugog pro-cesa. U tom procesu konstantu činiuvjerenje kako je Bog cijelog čovjekapozvao u svoje zajedništvo života. Onspasenje nije odredio samo ljudskojduši, nego snagom kojom ima moć svesebi podložiti on će preobraziti ovo našebijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomuslavnomu (Fil 3,21).

Zvonik � 4/2011 33

Upoznajmo Bibliju

UskrsnućePiše: mr. Endre Horváth

zkvh.org.rs

U svojoj knjizi „Ljudi laži“,Skot Pek govori o svom pacijentuDžordžu. Džordž je bio trgovac,otac troje djece, i jednog dana jeprošao pored kutije za prikuplja-nje novca u dobrotvorne svrhe. Unovčaniku nije imao puno novcapa je izvadio pet dinara i stavio ihu kutiju. Tada mu se javila misao„umrijet ćeš za pet godina“. Brzoje ispraznio čitav novčanik i pobje-gao. Ove misli su se nastavile. Pre-lazio bi preko mosta i javila bi muse misao da je ovo posljednji putda prelazi preko njega. Gledao bidokumentarac o selu Apton i po-mislio da će ga ubiti čovjek poimenu Apton. Ove misli su užasa-vale Džordža, pa je sebe uvjerioda, ako se vrati na mjesto gdjeprvi put pomisli strašnu misao,ona se neće ispuniti. Ovo mu seučinilo kao odlično rešenje, ali jeuskoro otkrio da je vrlo nepraktič-no. Stalno je vodio bitku s tim da lida se uopće vraća na neko mjestoili ne, a ponekad kada bi izgubiotu bitku i odlučio da nametnutumisao ne može podnijeti i mora sevratiti, morao bi putovati po 5-6sati da dođe na mjesto gdje ju jepomislio.

Konačno, jednog je danadošao do zastrašujuće odluke: usvojoj glavi je sklopio pakt s đavo-lom da, ako se još jednom vrati naneko mjesto gdje je pomislio novumisao, neka umre njegov najmlađisin. Džordž je svoju dušu kukavič-ki izložio najvećoj opasnosti za ko-ju čovjek zna: stupio je u odnos sđavlom. Na sreću, ovom odlukomje Džordž uplašio i sam sebe, te jeodlučio potražiti pomoć psihologa.

Džordž je bolovao od opsesiv-no-kompulzivnog poremećaja. Na-vedena priča je ekstremni primjer

tijeka ove bolesti. Opsesivno-kom-pulzivni poremećaj je jedan od po-remećaja anksioznosti. Većina lju-di doživi osjećaj anksioznosti, tj.strepnje, tjeskobe prije kakvihvažnih događaja: prvog dana ško-le, ispita, važnog sastanka. Ovoosjećanje je u tim prilikama nor-malno i obično kratko traje. Priro-dno je da se ljudi osjećaju uz-

nemireno, neprijatno ili napeto –drugim riječima, anksiozno – ka-da su pod kakvim stresom.

S druge strane, poremećajianksioznosti su ozbiljni emocio-nalni poremećaji. Osoba koja bo-luje od ovog poremećaja je pre-plavljena kroničnim strahom kojise vremenom pogoršava. Kodovog poremećaja osobe imajuuporne ponavljajuće misli (opse-sije) koje ih drže u pretjeranomstrahu. U Džordžovom slučaju, tosu bile misli o smrti. Osim opse-sivnih misli mogu se javiti i opse-sivne slike koje su živa vidnaiskustva. Obično su to ružne slike,ubojstva ili silovanja i još važnije ibliže svakodnevnom životu, opse-sivna uvjerenja. Opsesivna uvjere-nja su vrsta magičnog mišljenja:Ako budem koristio svoju omi-ljenu olovku, položit ću ispit; Akomi mačka prijeđe preko puta, do-godit će se nešto loše. Ove opsesijemogu voditi do izvođenja rituala(kompulzija) čiji je cilj oslobađa-nje od straha nastalog zbog opse-sivnih misli. Kod našeg primjera,

to je bilo stalno vraćanje na mjestogdje se opsesivna misao prvi putpojavila, ali kompulzivne radnjemogu biti i stalno čišćenje ili izvo-đenje radnji po posebnom redosli-jedu.

Opsesivno-kompulzivni pore-mećaj se može javiti i kod muška-raca i kod žena. Prvi simptomi seobično pojavljuju u adolescencijiili ranoj odrasloj dobi. Oboljeli se,kao što smo vidjeli u primjeru sDžordžom, opiru i pokušavajukontrolirati svoje opsesije. Ovomože dovesti do toga da osobatroši jako puno vremena u ne-odlučnosti da li da popusti predsvojom opsesijom ili ne. Opsesiv-no razmišljanje također dovodi dovelikog nedostatka sigurnosti ilivelike sumnje: Jesam li zaključaovrata?; Jesam li isključila peglu?

Osoba koja boluje od opsesiv-no-kompulzivnog poremećaja oba-vezno treba otići psihologu. Uposljednjih deset godina, prog-noza za osobe s opsesivno-kom-pulzivnim poremećajem se po-boljšala. Sada postoje dva glavnapristupa liječenja ovog poreme-ćaja, često se koriste u kombina-ciji. Prva metoda je kognitivnabihevioristička terapija. Drugi jepristup uzimanje lijekova. Uzdobru volju i terapeuta moguće jepovratiti se i živjeti normalan, slo-bodan život.

4/2011 � Zvonik34

Psiholog odgovara

Čovjek koji je sklopio pakt s đavlomOpsesivno-kompulzivni poremećaj

Piše: Antonija Vaci

Ona izvorno ne dolazi sa granica iskustva o svijetu, negoiz čovjekove slobode. Čovjek koji je stvarno svjestan svoje slo-bode u isti mah postaje siguran u postojanje Boga. Sloboda iBog su nerazdvojivi. Zašto?

Ja znam pouzdano: u svojoj slobodi ja ne postojim zahva-ljujući sebi, nego sam u njoj sâm sebi poklonjen, jer sebe moguizostaviti, ali svoju slobodu ne mogu iznuditi. Kad sam istinskija sâm, ja sam siguran da to nisam zahvaljujući sebi. Najvećasloboda zna da biti slobodan u odnosu na svijet, znači biti naj-dublje povezan s transcendencijom.

Čovjekovu slobodu nazivamo njegovom egzistencijom. Bogje za mene izvjesnost zajedno s odlučnošću u kojoj egzistiram.Njegovo postojanje je izvjesno ne kao sadržina znanja, nego kaoprisutnost egzistencije (Jaspers, 1973., 156).

Ovim riječima započinjem članak jer je današnji čovjekuglavnom egzistencijalist, zabrinut za svoj opstanak, bilo daje na to priseljen ili je to sam odabrao.

Karl Theodor Jaspers je njemački filozof egzistencije ipsihijatar, protivnik Hitlerovog nacionalsocijalizma i totalita-rizma uopće, u središtu čije filozofije je pojedinačni, egzisti-rajući čovjek.

No, i pored brige za danas, za opsta-nak, za ono što ćemo pojesti, čime platitistanarinu, ima i te koliko mjesta za Boga.Jasper kaže: Sloboda i Bog su nerazdvo-jivi. Čovjek najprije mora biti slobodan.Pada mi na um film koji počinje s dvaruska vojnika u II. svjetskom ratu. Bivajunapadnuti od nacista a brod, na kojem subili, osvojen. Jednom od njih biva ponu-đeno da ubije svog suborca da bi zado-bio slobodu, što on i čini. Slobodan, alishvaća da sloboda koju je dobio nije ninalik slobodi koju bi želio. Ova zbivanjau njemu pobuđuju kajanje i on se redi, najednom osamljenom Otoku (Ostrov)kako se i zove film. Tu živi pokornički sasvojom braćom monasima. Ubrzo postaje glasovit po svojojsvetosti i zbog tog ga ljudi posjećuju tražeći pomoć i iscjelje-nje.

Igrom slučaja dolazi do njega drug kojeg je prije mnogogodina ubio i saznaje da ga je zapravo tom prilikom ranio, teje ovaj, pavši u vodu, preživio. Priča je slojevita, ali kao po cr-težu možemo pratiti liniju života iz neslobode u slobodu.

I zapravo, što je onda sloboda koju današnji čovjek to-liko žudi? Pouzdano možemo reći da izvorna sloboda dolaziod Boga.

Ali, je li to dovoljno za vjeru? Na koji način čovjek poči-nje razmišljati, filozofirati?

Filozofija nastaje postavljanjem pitanja. Djeca najviše po-stavljaju pitanja, jer su radoznala. Čovjek postavlja pitanja,kada se čudi, kada sumnja, kad je potrešen.

On oduvijek pokušava odgovoriti na pitanja o svijetu okosebe: o postanku svijeta, poretku stvari, svom položaju u svi-jetu i smislu života. Činjenica smrti je ključna za svaku reli-giju i filozofiju. Pitanja nastaju iz težnje čovjeka kao konačnogbića da pruži odgovor, odgonetne beskonačno, tj. cjelinu sve-mira koji ga nadilazi.

Filozofija priznaje samo autoritet ljudskog razuma, dok

religija ide korak dalje i govori i o onom što nadilazi ljudskoshvaćanje.

A je li to dovoljno za osobnu vjeru? Poslanica svetogPavla Rimljanima kaže: Jer što se o Bogu može spoznati, očitoim je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječnanjegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom sepo djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoz-naše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost,nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumnosrce njihovo (Rim 1,19-21).

Mnogi danas govore da vjeruju.Znanstvenici kažu da vjeruju u zdravrazum, u dostignuća znanosti, u labora-torijska ispitivanja. No, možemo se zapi-tati može li se logika, na primjer, svestina laboratorijsko ispitivanje, ili pak, mo-že li se dokazati pod mikroskopom. Sva-kako da i znanost mora biti u koaliciji svjerom. Mi danas znamo da u fizikalnomeksperimentu i sam promatrač ulazi ueksperiment i da samo tako može doćido fizikalnog iskustva. To znači da ni ufizici nema čiste, prave objektivnosti, daje i ovdje rezultat eksperimenta, to jestodgovor same prirode, ovisan o pitanjukoje joj je bilo upravljeno. A tako se istvarnost – „Bog“ – pruža tek pogledu

onoga tko se upušta u eksperiment s Bogom – eksperimentkoji nazivamo vjerom. Jedino tako dolazi do iskustva; i jedinoako se vrši taj eksperiment bivaju postavljena i pitanja. A od-govor dobiva samo onaj tko pita, riječi su glasovitog teologaJosepha Ratzingera, današnjeg pape Benedikta XVI.

I kao što vidimo, nije dovoljno spoznati Boga a ne iska-zati mu slavu i zahvalnost. Potreban je naš stav ZA Boga, našeopredjeljenje, jer je vjera prije svega čovjekovo osobno pria-njanje uz Boga. Istodobno dolazi u naš život slobodnim pri-stankom uza svu istinu što ju je Bog objavio, kako navodi Ka-tekizam.

O tom nas izvješćuje Sveto pismo, o težini i krhkosti ljud-skog shvaćanja Boga i objave Imena Božjega. No, spoznavšiga jednom, Židovi su potpuno uvjereni da je to jedan jediniBog, Bog koji ih je pozvao iz ropstva u slobodu.

Osobito je Isus jasno pozivao ljude na obraćenje, te takočitamo:

Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratitese i vjerujte evanđelju! (Mk 1,15).

Isusu je stalo do svakog čovjeka, sve ljude želi privestiBogu, svakoj ljudskoj osobi želi navijestiti Nebeskog Ocakako bi postao Spasitelj svakom čovjeku na svijetu.

Zvonik � 4/2011 35

Kršćanski stav

Ali otkuda ta vjera?Piše: Silvester Bašić

zkvh.org.rs

4/2011 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Objavljen 2. broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja

Drugi broj Godišnjaka za znanstvena istraživanjaZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvataizašao je iz tiska polovicom travnja.

Na 376 stranica, glavni urednik Tomi-slav Žigmanov, ravnatelj Zavoda, uvrstio je12 znanstvenih i stručnih radnji, koje za glav-nu temu imaju neki aspekt društvenog ži-vota Hrvata u Vojvodini, i to bilo u povijestibilo u sadašnjosti, te dvije radnje u kojima seprezentira, opisuje i tumači povijesna građaod značaja za mjesnu povijest ovdašnjih Hr-vata. Sve radnje, osim jedne, po prvi se putaobjavljuju u 2. broju Godišnjaka.

Sadržaj Godišnjaka podijeljen je u osamcjelina, pri čemu su kriteriji podjele bili znan-stvene discipline. Riječ je o društvenim i hu-manističkim znanostima koje su od značajaza očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i iden-titeta. Osim, dakako, povijesti, ovdje se još računa i na jezi-koslovne znanosti, zatim etnologiju, demografiju, sociologiju,kulturologiju, filozofiju i sl.

Uredništvo je svjesno nastojalo radovima ravnomjerno„pokriti“ i subetničku raznolikost Hrvata u Vojvodini i terito-rijalnu raspodijeljenost, kako bi se izbjegla dominacija poje-dinih subetničkih skupina ili teritorijalnih cjelina. U tom smi-slu, 2. broj Godišnjaka sadrži radnje i o bunjevačkim i o sri-jemskim Hrvatima, zatim one koje su više od značaja za bačke

Hrvate, kao i one koje mogu biti više inte-resantne Hrvatima u Srijemu, dok jedanbroj radnji uračunava i tematizira Hrvate uVojvodini kao cjelinu, to jest kao relativnosamostalni socijalno-kulturni fenomen.

Objavljeni sadržaj 2. broja Godišnjaka iovakav uređivački koncept posljedica jeplanskog djelovanja Zavoda za kulturu voj-vođanskih Hrvata u području znanosti. Onoje od početka uračunavalo okupljanje okoprogramskih aktivnosti Zavoda predstav-nika znanstvene elite, koji su do sada u svo-jemu znanstvenom i/ili istraživačkom raduveć očitovali interes za pitanja Hrvata u Voj-vodini, zatim njihovo uključivanje u planskipristup novim istraživanjima povijesti i sa-dašnjosti Hrvata u Vojvodini te postupnoradno povezivanje u realizaciji znanstvenih

istraživanja. Na taj način u prostoru kulturnih praksi vojvo-đanskih Hrvata područje znanosti postaje ne samo vidljivijenego dobiva vlastitu čvršću profilaciju.

Korizmena izložba radova od komušine

Gradski muzej Subotica i Međunarodni centar zausluge u kulturi iz Zagreba otvorili su u subotičkojGradskoj suvenirnici 29. ožujka korizmenu izložbu podnazivom „Korizma – snaga Božje krhkosti“. Riječ je oskulpturalnim scenama od komušine s. Samuele Ma-rice Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe u Za-grebu, na temu Isusove smrti i uskrsnuća.

Izložbu je otvorio ravnatelj Muzeja István Hullo, izra-zivši radost zbog suradnje s Međunarodnim centrom za uslu-ge u kulturi iz Zagreba, čiji je plod i ova izložba. Stručnasuradnica Centra iz Zagreba Snježana Krnjak predstavila jeovu nesvakidašnju izložbu rekavši kako s. Samuela od pri-rodnih materijala, koje drugi ne zapažaju, stvara skulpturejedinstvene ljepote povezane s biblijskim pričama.

Autorica ovih skulptura s. Samuela je rekla kako se ovimradom počela baviti prije četrdeset godina, ali ozbiljnije i in-

tenzivnije počela je raditi kada je zbog zdravstvenih problemaprekinula rad u dječjem vrtiću. Prirodne materijale je izabralajer su besplatni i svima dostupni, a ona svoje slike i predmetepotom daruje drugima.

„Radeći slike iz Isusova života vraćam se u prošlost i po-vezujem sadašnjost, tj. ljubav prema Bogu, prema ljudima iprema prirodi“, rekla je s. Samuela te dodala:

„Nije vrijednost u daru, nego je vrijednost u srcu, u lju-bavi i onome daru što ga imam i darivam ga drugima. Nemamnikakvih komercijalnih pretenzija, ne bavim se prodajom svo-jih radova. Stvarno sam puno toga poklonila i uvijek mi je ra-dost kada mogu usrećiti drugoga.

Izložba se može pogledati svakog radnog dana do 26.travnja.

Sestra Samuela Marica Premužić i Snježana Krnjak po-sjetile su 30. ožujka Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvatagdje ih je ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov upoznao sradom ove institucije. Prigodom posjeta bilo je riječi o dalj-njoj suradnji, koja se očekuje tijekom ljeta, u okviru rada etnokampa Hrvatske čitaonice.

Zvonik � 4/2011 37

Kultura

Uskršnja izložba HKPD „MatijaGubec“ i HKC „Bunjevačko kolo“

Sekcija slamarki Hrvatskog kulturno prosvjetnogdruštva „Matija Gubec“ iz Tavankuta i Likovni odjel Hr-vatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ priredilisu osamnaestu po redu uskršnju izložbu u predvorjuGradske kuće u Subotici, koja je pred brojnim posjeti-teljima otvorena 11. travnja.

Posjetitelje izložbe pozdravila je voditeljica Likovnogodjela HKC „Bunjevačko kolo“ Nedeljka Šarečević pože-

ljevši svima da pred-stojeći blagdan protek-ne u znaku mira, srdač-nih čestitki i darova.

Osim uskršnjihjaja, čestitki od slame,šlinga i drugih prigod-nih darova, ovoga suputa izložene i slike izfundusa HKC „Bunje-vačko kolo“, koje setakođer prodaju.

Izložbu je otvo-rila voditeljica sekcije slamarki HKPD „Matija Gubec“, Joze-fina Skenderović, riječima nekada popularne pjesme „Novihfosila“ – „Za dobra stara vremena“, Kako je dobro vidjeti teopet…“:

„Baš je dobro što ste tu, i baš je dobro što ove godine iz-ložba slavi punoljetstvo, i baš je dobro što je to u godini kadanaša sekcija slavi pedesetu obljetnicu postojanja, i baš jedobro što je to u godini kada naša Dužijanca slavi 100 godinapostojanja. Još je isto jako dobro što ove godine svi kršćani unašem gradu slave Uskrs istoga dana. Može li biti ljepšeg po-voda da se opet nađemo uz ovako veselu i šarenu izložbu!“.

Prije samog otvorenja izložbe, recitator Hrvatske čitao-nice, Zdenko Ivanković, recitirao je jednu uskršnju pjesmicupod nazivom „Želja“, autora Josipa Dumendžića Meštra.

Izložba slika od slameU prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih

Hrvata otvorena je 28. ožujka izložba slika od slame izbogatog fundusa Hrvatskog kulturno-prosvjetnog druš-tva „Matija Gubec“ iz Tavankuta, gdje se čuvaju i brojnipredmeti od slame, kao i drvene skulpture.

Na izložbi se mogu vidjeti slike koje svjedoče razvoj ovevrste umjetnosti kroz pedeset godina organiziranog rada, štoje i bio povod za ovaj likovni postav. Od slike Rit Ane Miloda-nović do novijih koje su djelo mlađih autorica, vidljiv je kvali-tativan pomak u radu umjetnica, o čemu će likovna umjetnostsvakako imati svoj sud, a koji je tijekom godina izostajao.

Na otvorenju izložbe, stručna suradnica za kulturne pri-redbe Katarina Čeliković istaknula je kako su „slike u tehnicislame postale među Hrvatima u Vojvodini znak prepoznatlji-vosti“, a Zavod ovu umjetnost želi predstaviti subotičkoj i široj

javnosti. Ovo je prilika i da se javnost upozna s novouteme-ljenom Galerijom Prve kolonije naive u tehnici slame.

Postav izložbe predstavila je predsjednica novoosnovaneudruge, povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić re-kavši kako je „izložba koncipirana na sagledavanju razvitkatehnike rada, odnosno, promjene motiva na slikama“ kroz pe-deset godina.

Na otvorenju izložbe bile su brojne „slamarke“, pred-sjednik HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta Ladislav Suk-nović, predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvat-ske u Subotici, ravnateljica osnovne škole „Matija Gubec“ izTavankuta kao i drugi zainteresirani ljubitelji likovne umjet-nosti.

Izložba se može pogledati do konca lipnja, svakog rad-nog dana, od 9 do 13 sati, kao i u Noći muzeja, 14. svibnja,kada će vrata Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, u Ha-rambašićevoj 14, također biti otvorena za ljubitelje umjetnosti.

Poruka Uskrsa trajno nas podsjeća da je život jači od smrti te da vazda treba činiti djela ljubavi i dobrote

svjedočeći tako radost i nadu novoga života.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima vama kojima je na srcu trajno kulturno

dobro hrvatske zajedniceu Vojvodini, kao i onima

s kojima živimo,žele djelatnici

Zavoda za kulturu vojvođanskih

Hrvata

Sretan Uskrs!

Najveći kršćanskiblagdan – Uskrs – svimanama osvjetljava putk zajedničkom dobru, temeljenom na kršćanskim vrijednostima mira, pravde i dostojanstva čovjeka.

Neka nam radost Uskrsa oživi zajedništvo u obiteljima i bude ohrabrenje našem narodu u svemu štonam život donosi.

Hrvatsko nacionalno vijeće zkvh.org.rs

Isus je uskrsnuo – i mi ćemo!Sretan vam svima Uskrs! Sretan vam dan pobjede nad smrću!Sretan vam dan u kojem je svjetlo pobijedilo

mrak!Sretan vam upravo ovaj dan kojim započinje naš novi život.A mi znamo – Biblija nam svjedoči – da ćemo svi uskrsnuti.Sada samo morati život tako živjeti da nakon života na zemlji uskrsnemo na život u raju.A kako se to postiže, to znamo:vršenjem volje Božje!Vršenjem Deset Božjih zapovijedi, živimo onako kako nam

Bog to nalaže.Do to činimo, nitko

nam ništa ne može!Stoga, dragi Zvončići,

jer ste se u korizmi pri-premili za najveći krš-ćanski blagdan,

s radošću i vedra lica proslavite sa svojom obiteljina obredima u crkviUSKRS – blagdan ŽIVOTA!

Vaša Zvončica

Korizma je vrijemeodricanja i nutarnjih pro-mjena, vrijeme u kojemdjeca župe sv. Marka u Sta-rom Žedniku pokušavajuna svoj način doprijeti doBoga i što dublje shvatitiotajstvo Kristove smrti nakrižu. U tome im svestranopomažu njihovi animatoriNada Poljaković, ZolikaVincer, Nataša Vojnić iNataša Perčić.

Na početku korizme ucrkvu se unosi križ kojegsu djeca sama izradila, sva-

kim dolaskom na misu i molitvu križnog puta djeca postav-ljaju po jedan cvjetić na križ. Poruka ovog čina je da odrica-njima i molitvom svaki križ u životu procvjeta i bude na spa-senje onoga tko ga prepozna i prihvati. Na župnim radioni-cama djeca su izrađivala svoj prikaz križnog puta s osobnimmolitvama, a pokrenuta je i humanitarna dječja akcija – djecasu sama izradila kasice i odlučili su tijekom korizme odvajatidio svog novca. Na kraju korizme od tog će novca kupiti darza dijete iz siromašne obitelji. Djeca su veoma rado prihvatilavođenje tri Križna puta, a jedan od njih je ostvaren u suradnjis nama dragim susjedima – vjernicima iz Ðurđina i nihovimžupnikom vlč. Lazarom Novakovićem.

Djeca se uveliko pripremaju za Uskrs i stotu obljetnicunaše crkve, svojim dragim osmjehom, recitacijama i lijepimpjesmama doprinijet će veličini i ljepoti radosti koja je prednama.

Nataša Perčić

4/2011 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Djeca u Starom Žedniku vrlo aktivna u korizmi

Adrijan Vuković – 3. razred, Bajmok

Krunoslav Dulić – 1. razred, Đurđin

Zvonik � 4/2011 39

Djeca

Kada bih ja bila kao Isus KristIspripovjedit ću vam što sam jednom sanjala. U snu sam imala darove,

koje je imao samo Isus Krist: dar spoznaje, dar tuđeg razmišljanja, dar sje-ćanja, dar zagovaranja, dar pokazivanja, dar mirenja ljudi. Doista, puno do-brih djela učinila sam u mom snu.

Vjeroučiteljica mi je na satu vjeronauka govorila o tomu kakve je sveosobine imao Isus. Sigurno sam zato sanjala da posjedujem te osobine. Jed-nog jutra krenula sam u crkvu. Vidjela sam četvoricu ljudi kako se svađaju.Nisam mogla proći a da se pravim kao da ništa nisam vidjela. Prišla sam irekla: Nemojte se svađati ni zbog čega. Budite prijatelji, a ne neprijatelji.Svađa ljudima ništa dobro nije donijela. Oni su se mojim riječima iznenadili.Odjednom sva četvorica zašutje, pogledaju se i pruže jedno drugom ruku.Time su ipak svoje prijateljstvo potvrdili.

Sretna u duši krenula sam dalje putem ka crkvi. Odjednom čula samškripu kočnica i prasak. Okrenula sam se iza sebe, nestala je sva moja sreća.Vidjela sam strašni prizor. Automobil je udario jednog mladića kada je pre-lazio pješački prijelaz. Otrčala sam do prijelaza. Užasnut vozač je izašao izkola, a mladićeva majka vikala je: Igore, sine moj. Užasno sam se rastužila iiz sveg glasa sam povikala: Igore, ustani! Odjednom, nepomičan, bez svijestimladić je ustao. Živ je, zaključila sam. Žurila sam u crkvu, samo to mi je bilovažno, mladić je živ. Trčala sam do crkve zahvaliti Bogu. Divno mi je bilo togjutra na svetoj misi. Na povratku iz crkve, čula sam kako dvojica žele opljač-kati banku. Hrabro sam im se obratila rekavši im: Nemojte krasti, a o tomeznam da razmišljate. Samo ćete sebi nanijeti zlo. Znam da novac ljude kvari.Što će vam to? Naviknut ćete se i uvijek ćete krasti. Obojica su me šokiranogledala. Vidjela sam im to na licu, kako su se postidjeli pred vlastitim mis-lima. Znala sam da sam ih uspjela odgovoriti. Osjećala sam to.

Ovo je bio san, ali mogao bi biti stvarnost! Koliko mi je samo darovaIsus dao tog dana! Razmišljala sam o svojim prijateljima, o darovima kojenam svima Isus daje i o tome koliko se svi mi doista trudimo biti kao Krist.

Danijela Barušek, VI. razredSombor, župa „Sv. Križa“

Križni put za djecu nasubotičkoj Kalvariji

Pobožno ali na svoj dječji način, djeca su sa svojimroditeljima, vjeroučiteljima i župnicima molila Križniput 3. travnja na subotičkoj Kalvariji.

Tekst Križnoga puta za djecu predmolili su vjeroučeniciiz različitih subotičkih župa, a pjevanje su predvodili mladi

župe Isusova Uskrsnuća. Ipak, najveće zanimanje bilo je kodnošenja križeva i drugih predmeta vezanih uz muku Isusovu.Tako su se mnogi smjenjivali u nošenju križa, krune od trnja,koplja, jastučića sa simbolima muke. Najmanji su molili mo-litve Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu i uključili se u ovudivnu korizmenu pobožnost.

Nakon 14. postaje župnik Bela Stantić je pozvao svudjecu do kapele. Najbržih 50 mališana dobilo je otajstva žalos-nih otajstava krunice o kojima je vrlo zorno govorio župnikBela. Oni su otajstva ponijeli kući, ali i sličice kao uspomenuna Križni put. Župnik Bela je onima koji su to željeli nježnostavio krunu od trnja na glavu kako bi osjetili makar približ-no kako je bilo Isusu. /K. Čeliković/

Marija Kujundžić7c razred, O.Š. „Ivan Milutinović“ Subotica

zkvh.org.rs

Mladiću, djevojko!… reče: Žedan sam. A ondje je stajala po-

suda puna octa. I natakoše na izopovu trskuspužvu natopljenu octom pa je primakoše nje-govim ustima. (Iv 19,28-29)

Jesi li čuo? Bog te je žedan! I prijenego ti pomisliš i poželiš, Živi Bog seveć želi susresti s tobom. Bog je sav sat-kan od želje za nama, za tobom, satkanje od želje da ti daruje mir, radost, bla-gostanje. Divnog li Boga! Krasnog li čo-vjeka koji je toliko voljeno i željeno biće!Nemoj više nikada pomisliti kako si sami odbačen od svih. Ljudi, istina, moguprezreti jedni druge i učiniti mnogestrašne stvari – uvjerena sam da si i tibio povrijeđen i to ne jedanput. Ali, tvojStvoritelj i Spasitelj te nikada neće i nemože napustiti. Nikada! Isus Uskrslikoji nas neizmjerno i besprekidno ljubi,jučer, danas i sutra, naša je nada! Ostajepitanje, što ti činiš i na koji način odgovaraš na tu i toliku lju-bav? Nisli li ti onaj koji se udaljava od Boga? I nakon korizme

i nakon proslave Uskrsa – korizma i Uskrs ne bi trebali pre-stati! Korizma neka bude naša svakodnevica, a Uskrs svakisusret s Gospodinom. Jer, Isusova Muka i Uskrsnuće su te-melj naše vjere, našega života – zemaljskog i nebeskog, našanada.

Dobri Oče, koji nas neizmjerno ljubiš, hvala Ti što si do-kazao i pokazao svoju ljubav premanama, nevjernim ljudima, poslavši svo-ga jedinorođenoga Sina na Zemlju i žr-tvovavši ga za naš spas i spas svega svi-jeta. Hvala Ti što je tom ljubavi oprav-dana svaka nada u Tebe i Tvoj Spas.Neka nam ova istina bude u svakom tre-nutku u srcu i na pameti.

Dragi Isuse, koji vapiješ s križa,evo me, dolazim! Nauči me prihvatiti daje Tvoj križ, osamljenost i izranjenost,poniznost koja se očituje Tvojom sva-kodnevnom pretvorbom u bijeli kruh,najčešći i najsigurniji način da Te su-sretnem. Neka mi svaka poteškoćabude novi susret s Tobom.

Ovim molitvama, želim ti blago-slovljen i sretan Uskrs!

Nevena Mlinko

ObavijestiRadio Marija

www.radiomarija.rs i na 90,7 MhZ FM* nedjeljom u 15 sati Omladinska emisija* srijedom u 22 sata Kateheza za mlade

Vjeronauk* nedjeljom u 19 sati u crkvi sv. Roka u Subotici * srijedom u 20 sati u biskupijskom Pastoralnom

centru (Strossmayerova 20, Petrovaradin)

Misa za mlade će se održati upetak 6. 05. u 20 sati u crkvi Isusa radnika pored SUP-a u Subotici

Tribina za mlade u mjesecu travnju neće biti

4/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Čuđenje(iz Rimskog triptiha)

.....Što mi pripovijedaš, potoče gorski?Na kojemu mjestu sa mnom sresti se imaš?Sa mnom koji također prolazim – slično kao i ti...Zar slično kao i ti?(Dopusti mi ovdje zastati – dopusti mi na pragu se zadržatiovo je jedno od najčešćih čuđenja.)Bujica se ne čudi dok se nadolje rušii šume šuteći silaze u ritmu bujice – ali čovjek se čudi!Prag koji svijet u njemu prekoračuje,prag je čuđenja.(Nekoć je upravo tomu čuđenju ime „Adam“ dano.)

Bio je osamljen s tim svojim čuđenjemposred bića, koja se nisu čudila– bilo im je dosta da postoje i da protječu.Čovjek je prolazio zajedno s njimana valu čuđenja,Čudeći se, stalno je izranjaoiz toga vala koji ga je uzdizao,kao da govori svemu naokolo:„Zaustavi se! – pristan u meni imaš!“„u meni je mjesto susretus Predvječnom Riječju“ – „zaustavi se, ovo prolaženje ima smisao“„ima smisao... ima smisao... ima smisao!“

Ivan Pavao II., kojega će papa Benedikt XVI. 1. svibnja

u Rimu proglasiti blaženim

Čestitka HeleniPalićka župna zajednica sa župni-

kom Josipom ponosna je na HelenuNađ, te joj ovom prigodom iskreno če-stita na postignutim rezultatima.

Naime, na blagdan Blagovijesti,25. ožujka, na Filozofskom fakultetuSveučilišta u Novom Sadu, Helena je diplomirala sociologijute stekla zvanje diplomirane sociologinje. Rođena je na Pa-liću od majke Ane i oca Bele. Odmalena je išla u crkvu i bilaaktivna u župnoj zajednici te može biti uzor mnogima kakosačuvati svoju vjeru i u najtežim trenutcima.

Helena zahvaljuje Bogu za sve primljene milosti, a ve-lika joj je želja naći posao u struci. Moji roditelji nisu utje-cajni ni bogati, a nisam ni u kojoj stranci te ću teško naćiposao. Svi znamo da se danas posao može dobiti uz „debeleveze“, a ja ih nemam. Brat mi je diplomirani pravnik i većdvije godine traži posao, ali… Uzdam se u Božju pomoć kao ido sada – zaključuje Helena. /G. M./

Vjerovati u Isusa Krista, a ne vidjeti ga!Znamo i mi često biti Tome i ne vjerovati. Istina, mi ne

možemo opipati Njegove rane i staviti ruku na Njegov bok,ali to ne znači da ne postoji čvrst dokaz da je Krist tu, da po-stoji i sad, među nama. Mi se nemožemo uvjeriti u očiglednost Nje-govih rana, ali što je s očiglednoš-ću Njegove ljubavi? Njegovu ljubavi dalje možemo osjetiti, gotovo opi-pati, i to je najveći dokaz Njegovapostojanja.

Danas se često preispitujemo:Postoji li Bog doista? Zašto Gaonda nitko nije vidio? Otkudamogu znati da on zaista postoji?Javljaju se sumnje. Sve je to zbognedostatka razgovora.

Isus je poput prijatelja s kojim dugo nismo razgovarali. I,nekako s vremenom i obvezama, zaboravili smo da postoji.Više ne osjećamo nikakvu privrženost niti ljubav prema

Njemu. Da bismo se uvjerili, potrebno je samo uspostavitikontakt s Njim, jer on nas jedva čeka. On nije mogao doći donas, jer smo ga uporno izbjegavali. Treba samo ponovno obra-titi mu se. On tako čeka da nam opet čuje glas, da čuje našeumilno i nježno „Isuse“. Ta odmah će nam odgovoriti! Kon-takt možemo uspostaviti na toliko načina: svetom misom,

osobnom molitvom... Treba samo napravitikorak, i opet ćemo biti tu, s Njim, opet ćemobiti najbolji prijatelji.

Kako to u prijateljstvu biva, potrebno jeslušati jedni druge. On će nas uvijek saslu-šati, uvijek dati najbolje savjete. Na žalost,mi ga ponekad ne želimo slušati. Mi mladičesto tvrdimo da nam Isus ne odgovara namolitve. Ali je to zato jer smo zaokupljenisvakakvim stvarima. Isusov glas možda senećemo čuti od zvučnika televizora, od mo-bitela, od slušalica u ušima.

Da bismo vjerovali, bez da smo vidjeli,potrebno je samo razgovarati, što pored go-

vorenja podrazumijeva i slušanje.Vedrana Cvijin

Dogodilo se...* Sedamdesetak mladih prisustvovalo je 13. ožujka Tribini mladih

pod nazivom „Svetac naših prostora“ (o. Gerard Tomo Stantić), a pre-davač je bio o. Mato Miloš

Isuse, ti si u nama lijepo proljetno žito, koji želiš u nama rasti. (o. Ge-rard)

* Misu mladih za mir održanu 1. travnja, glazbeno je animirao VIS„Ritam vjere“ u Franjevačkoj crkvi. Iz propovijedi gvardijana Ivana Boš-njaka izdvajamo:

Tko radi s ljubavlju, taj nema osjećaj opterećenja u sebi; On kao da ni-kada i ne radi, a daje se, čini, stvara!

* Deveti po redu Hodočasnički križni put održan je po olujnomvjetru u subotu 9. travnja. Stotinjak mladih čiji je prosjek popravilo ne-koliko kršćana s pokojom „sijedom“ vlasi i iskrenim osmijehom na li-cima (hvala im na svjedočanstvu neumornosti u vjeri i pokori!), obila-zili su križeve krajputaše, počevši od crkve na Halaškom putu zaključnos katedralom gdje ih je pozdravio, blagoslovio i osladio „kišobranima“župnik Stjepan Beretić. Bio je ovo još jedan veličanstveni primjer prija-teljevanja s Bogom i ljudima kao i svjedočanstvo naše vjere u pjesmipo selima u kojima je mladosti i života sve manje, i u tišini po gradukoji bruji napetom svakodnevicom.

Sutradan je održan Križni put za mlade na subotičkoj Kalvariji u 15 sati.

Križ puta je jedini put do neba.Želiš li ići tamo?DAUzmi svoj križ svaki dan i pođi.... (V. L.)

N. M.

Duhovna obnova za mlade U subotičkoj župi sv. Roka, 26. ožujka zavr-

šena je trodnevna korizmena duhovna obnova zamlade, koja je po prvi puta održana u obnovljenomžupnom domu i vjeronaučnoj dvorani. Na duhov-noj obnovi okupilo se trideset mladih iz subotičkihžupa, dvije djevojke došle su iz Novoga Sada ajedan student čak iz Zagreba, kako je rekao, speci-jalno zbog te obnove. Duhovna obnova započela jezazivom Duha Svetoga i uvodnim razmatranjem.

Voditelj duhovne obnove bio je isusovac p.Mirko Nikolić, urednik Glasnika Srca Isusova iMarijina iz Zagreba. Njega je mladima kao svogkolegu sa studija i dugogodišnjeg prijatelja pred-stavio župnik mons. Andrija Anišić.

Okvirna tema duhovne obnove bila je Obratitese i vjerujte evanđelju. Na ovu temu mladi su slu-šali razmatranja i razgovarali u skupinama. Vrhu-nac susreta bila je sveta misa i nakon toga euhari-stijsko klanjanje. U nedjelju, 27. ožujka, mladi susudjelovali u župnoj misi koju je predvodio p.Mirko, a oni su predvodili pjevanje.

Za vrijeme duhovne obnove u župi se dano-noćno čitala Božja riječ. Mladi su se u čitanju Božjeriječi izmjenjivali cijelu noć u petak i u subotu. Unedjelju poslije podne sudionici duhovne obnovebili su „uživo“ gosti emisije za mlade na Radio Ma-riji u kojoj su iznijeli svoje dojmove s duhovne ob-nove. /A. A./

Mladi

Zvonik � 4/2011 41zkvh.org.rs

Na izvorima vaših najdubljih težnja!

Znam da se mučiš u ovom vremenu u kojem si apsolutnoneshvaćen.

Želio bi imati prave prijatelje oko sebe, želio bi što višeuspjeti na svojim studijima, znam da bi još više želio napre-dovati na svojem radnom mjestu.

Ohh daaa, znam da bi želio upoznati svoju pravu ljubav.Znam, želio bi sigurnost... Boriš se i trebaš...

Baš zbog toga, ti tražiš nešto više, ne zadovoljavaš se pro-sječnošću.

Želio bi živjeti nekako veći život, u svoj njegovoj punini iljepoti.

Ta tvoja želja da se izdigneš iznad svakodnevice neka tene plaši,

ma i ovi stariji bi voljeli biti drukčiji, željeli bi i oni stalnonapredovati.

Sanjaš li možda san koji će jednoga dana potpuno nestati?NE!!! Nipošto! Otrijezni se!Čovjek je stvoren za ono što je beskonačno, za nešto što

ne prestaje.Ta težnja ti upravo dokazuje da si Božja kopija, jednostav-

no težiš svome originalu. Bogje život, a kako nas i Drugi vatikanski koncil naučava:

„Stvorenje naime iščezava bezStvoritelja“. Toplo ti preporučam: ne udaljavaj se, odvojit

ćeš se od prave ljubavi, praveradosti i pravog mira.

Sjeti se u svom danu da ti Bog želi puno toga reći. On nešalje jednom godišnje poruku, nije kao ja, kao ti, kao prija-telj koji se zaboravi javiti. On ti šalje pisma svaki dan, nemojda te mrzi otvoriti svoj sandučić, dobro znaš gdje se nalazi.

Vidiš, to ti kažem jer vjerujem da i tebe užasava ta činje-nica relativizma, nećemo moći ti i ja kao zastupnici Crkvenadvladati ju lako ako ne izgradimo svoj kršćanski identitet.

Bez toga da ne znaš da je Bog tvoj Otac, Krist brat, a DuhSveti prijatelj, ne ide.

Zato moli zajedno sa mnom:Gospodine, kao što mlada biljka treba hranljivu podlogu

kako bi njezino korijenje moglorasti, toliko Te trebam.Želio bih biti stablo snažno, kadro davati plodove, stoga te

molim učini me, voljom Svojom.

Privezana lađaNismo li često poput lađe koju vjetar puše po uzburka-

nom moru? Dopuštamo da nas svatko odvuče ispraznim rije-čima, koje su riječi ljudi, riječi materijalizma i relativizma, ane riječi Krista. Zato naša lađa nema mira. Nekad zna, pri naj-manjem vjetru, ma pri lahoru, promijeniti svoj smjer, skre-nuti sa svoga pravoga puta, puta ka luci zvanoj „Krist“, i vra-titi se u luku iz koje se često želi ka Kristu poći, a ta luka je„Grijeh“. Ponekad lađa misli da može sama, i da sama znanaći put. Ishod je opet isti – lađa se nasuče na krivu obalu.

Tako je i s nama. Često se ne želimo izdvojiti od ostalih,pa plovimo vođeni krivim vrijednostima. Mi ne želimo bitilađa drukčije boje ili veličine jer se bojimo. Ili smo opijeninašom mladošću, moći i samopuzdanjem, pa vjerujemo dasami sebi možemo naći dobar put. I taj put nam se čini takodobar. A onda shvatimo da nismo bili u pravu. Tada dolazišTi, Gospodine, koji si nas sve vrijeme pratio pogledom, molioza nas kad smo Ti rekli „ne“ i bio tu da nas izbaviš. Ti nas tadpodižeš, ponovno uzimaš u naručje, govoriš riječi koje će svepopraviti, izbrisati one ružne trenutke. I nikada nam nećešnaše grijehe i zablude spočitati. Sve si nam oprostio.

Često volimo slobodno ploviti po moru. Ali to je ona is-kvarena, nekršćanska sloboda, ona sloboda koja ne ispu-njava. Mirna luka ukojoj je Krist, čininam se često nepri-vlačnom, sputavaju-ćom. Privezati lađučini nam se kao zaro-biti sebe. Ali upravotada, kada smo takoprivezani, kada namsavjest govori ne smi-jemo ovo ili ono, ta-da smo najslobodniji.Kad pustimo da nasBog nosi na svom ra-menu i kad mu sepotpuno prepustimo,tad smo najsretniji.

Zato, pustimo svoje korijene, stvorimo čvrste temelje ustijeni, privežimo zanavijek lađu, predajmo sve svoje Kristu,tada ćemo donositi najljepše plodove, tada se nećemo srušitipod naletom prvog grijeha, tada ćemo biti najslobodniji.

Vedrana Cvijin

4/2011 � Zvonik42

Mladi – tema

M

E

D

I

T

A

C

I

J

A

Svake godine iščekuje se da netko progovori. Taj redovito to čini, svake godine.

Nije problem u tomu da naš Sveti otac neće poslati svoju poruku mladima, možda već ni sam ne zna koji jenajbolji način da priđe mladom čovjeku. Problem može biti u tomu da napisano pismo nitko ne otvori, malotko pročita, gotovo nitko ne razumije i nitko ne primi u svoje srce…Zato Papa i vapi u svom pozdravu: Dragi prijatelju, zato s njime vapimo i mi, zavapi i ti pa pročitaj ….Papinu poruku u cijelosti možeš pronaći na: mladisb@gmail.com

Ukorijenjeni i nazidani na → → → na temelju Papine poruke upućene

Da bismo bili svjedoci…Jednostavno vjerovati i pouzdati se u Kri-

sta nije dovoljno. Zar možemo, nakon što smospoznali svu slobodu i ljubav koju nam Kristdaruje, tu ljubav zadržati samo za sebe? Zarne bi bilo bolje da odmah potrčimo i našembratu, koji je tužan i bez Krista, posvjedočimoo onom što smo doživjeli?

Sveta misa u crkvi nije samo nešto suhoi obvezatno, ona nas hrani, ona nam samodaje snage za poslije. Misa se ne završava bla-goslovom. Kad iziđemo iz crkve, naš je za-datak posvjedočiti, pronijeti Isusove ri-ječi. Možda ne znamo kako. Dovoljno je samose osmjehnuti, pomoći nekom, savjetovati ga,svojim življenjem dati mu do znanja kako jenama dobro, kako je uz Krista život veseliji.Nije dovoljno nakon mise otići u svoju sobu.Potrebno je potrčati i viknuti „Krist nassve ljubi. I tebe isto!“. To je ono najvažnije,bit našeg kršćanskog života, da kršćanstvo iživimo, svim svojim bićem tako da ljudi okonas ne mogu odoljeti tolikoj sreći i tolikoj lju-bavi.

Vedrana Cvijin

Dragi mladi ljudi:Budite „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri“ (Kol 2,7), još davno

pisao je sveti Pavao da odgovori na točno određenu potrebu kršćana gradaKolosa.

Nije li i u Subotici danas tako?Imate prijetnju raznih kulturnih promjena, koja vas odvraća od Evanđelja.

Zar određeni slojevi ljudi ne žele potisnuti dragoga Boga na margine života? Zar vaši prijatelji ne favoriziraju neke materijalne stvari? Siguran sam da

vam je poznata ona: Ako nisi u trendu, bezveze si, onda si nepotreban...Zar vam ne žele servirati takav svijet pun racionalizma, „cool“ ideja, tradi-

cije i naizgledlijepoga ... Zar ne žele vjeru pretvoriti u običaj?

Ne dajte se!Osnažite se, jer iskustvo nas uči da se svijet bez Boga pretvara u pakao u

kojem su glavne datosti sebičnost, razdori u obitelji, mržnja među narodimai narodnostima.

Čujte Božji zov, jer se jedino tako gradi civilizacija ljubavi.

Dragi prijatelju, Isus Krist je ponio sva naša trpljenja, preuzeo na sebe našegrijehe, podario nam oproštenje i što je najvažnije, pomirio nas je s BogomOcem.

Pa povjeruj Mu onda, kad te već toliko ljubi. Nemoj se plašiti križa. Budi odvažan.To je privilegij. Zar ćeš ti, koji si privilegiran, tako lako odbaciti njegov naj-

veći izraz ljubavi?Postavljam to pitanje i sebi iz dana u dan ...

Pokušaj ovako moliti zajedno sa mnom:Gospodine Isuse Kriste, Ti si moj oslonac i u tebe se ufam, samo me Ti možeš

spasiti.Nauči me da znam nositi svoj križ, nauči me što znači biti prikovan.Pouči me da ne mrmljam nego s radošću prigrlim svaki NAŠ novi izazov,

novu šansu, novi put spasenja.

Odluka o nasljedovanju i vjerovanju u Isusa Krista nije laka; stoje jojmnoge zamke na putu. Ne daj nevjeri i ne daj drugim glasovima, ne vjerujdrugim glasovima koji ti pokazuju lakše putove.

Crkva računa na tebe. Treba tvoju živu vjeru, kreativnu ljubav i snagu tvojenade. Tvoja prisutnost obnavlja, pomlađuje i daje novi polet Crkvi.

Djevica Marija,njezino DA na anđelov navještaj uvijek podsjeća na pravi primjer života

vjernika, neka i tvoj DA (izgovori i govori ga svakodnevno) bude dar zaBoga po kojemu ćeš primati obilate blagoslove. Tako ćeš pristati da Bog potebi ostvari snove.

Zar još uvijek misliš da ne možeš ostvariti svoje snove?

Žurno otiđi pred Svetohranište i zavapi:Gospodine, ti znadeš da sam slab, znaš da ponekad ni sam ne znam što bih

htio, pomozi mojoj nevjeri da vjerujem kako ti možeš SVE.

Vlado Kovač

Zvonik � 4/2011 43

Mladi – tema

M

E

D

I

T

A

C

I

J

A

Kristu, čvrsti u vjeri (Kol 2,7)mladima za Svjetski dan mladih 2011.← ← ←

Jedino nam Božja riječ pokazuje pravi put, samo je vjera koja nam je prenesena svjetlokoje prosvjetljuje put. Zahvalno primite taj duhovni dar koji ste primili od svojih obitelji itrudite se odgovorno odgovoriti na Božji poziv, postanite zreli u vjeri. (iz Papine poruke)

zkvh.org.rs

Dok ne smislimo kako i što daljeDragi čitatelji! Puno puta, kad smo „u problemu“ pokušavamo sve, samo

ne tražimo i ne čekamo – Božju intervenciju! Nekad čak i molimo usnama, apameću grozničavo sami tražimo rješenje. Kad zastanemo kao ukopani, ne-moćni i depresivni, (jer se ništa nije „dogodilo“ i „problem“ nas sve jače pri-tišće), možemo pokušati ovo: ljubiti Boga i bližnje. Kako? Dok ne smislimokako i što dalje, dobro je početi raditi nešto što inače možda ne volimo, ali semora učiniti i obradovat će bar nekoga (supruga, suprugu, dijete), tko ne bude to morao sam raditi. Npr. – izbaciti otpatke ilioprati posuđe – umjesto njega/nje. Pokušajmo svi! Dok se posao još i ne dovrši, sljedeći korak je već „smišljen“, jer smo od-morili mozak jednostavnim fizičkim radom i očistili srce od svega lošega – ljubavlju. A „problem“? Zašto uopće mislite da nijeveć riješen? Bog može i hoće sve dobro učiniti onima koji ga ljube i koji ljube bližnje... Sretan Uskrs!

Uskrsnuće obiteljiKad bi se krize mogle lako rješavati, ne bi se zvale krize

i ne bismo ih ni primjećivali! Krize su prijelazni periodi bezkojih nema rasta. Ipak, kada smo u njima predugo i kada senjima ne bavimo, djeluju kao Križni put, nekad čak i koristimoriječi „muka Isusova“. Je li to zbilja tako ili ne, ne može tvrditionaj tko nije doživio ni Isusovu ni muku nekog od braće. Mo-žemo znati samo svoju, a s drugima suosjećati. Ali, što reći iučiniti kako bismo pomogli – uskrsnuću naših obitelji?

Možemo istraživati sami i isprobavati sve što nam struč-njaci savjetuju, a možemo i učiti od Isusa. Njegov Križni putje imao svoje postaje, njih četrnaest ili više ili manje, nije nibitno. Njemu je netko pomogao rado utjehom, a netko je „podužnosti“ pomogao. Majka ga je susrela i pratila na putu, alinije mogla ništa učiniti, već samo moliti i biti uz njega. Ženesu plakale i „suosjećale“, nesvjesne da su same u većoj nevo-lji. On je prvo mučen surovim bičevanjem, pa tjeran nositi križna kojem će završiti svoj život. Kad je već tri puta pao i stigaona mjesto gdje će ga ubiti i možda skupljao snage da to izdrži,ponižen je do srži svlačenjem. Svatko od nas može u svom ži-votu naći iste situacije. Mogli bismo pronaći situaciju kad smonevini optuženi, kad smo ubijeni. Oko sebe imamo dobrona-

mjerne i „dobronamjerne“, a najbliži najčešće – šute i mole. Isve ide svojim tijekom, do kraja. Postaja po postaja do Gol-gote. Pitajte samo djecu i ona će vam sigurno reći da ima ipetnaesta postaja – uskrsnuće! Ne može biti križa, muke ismrti bez Uskrsa!

Važi to i za naše obitelji, koje kao da su – zbog izuzetnoteške situacije koju i„sa strane“ vidimo –već blizu Golgote.Kao kršćani, ne mo-žemo reći da je to krajili smrt zauvijek. Slav-lje će biti radosno isvečano ili sjetno itiho, ali križ će pro-cvjetati, a patnje i bolikrižnog puta dobitisvoj smisao. Sada jesamo pitanje kojećemo mjesto mi zau-zeti na tom putu – dokpratimo druge ili saminosimo križ... (lh)

Ulični sviračWashington, DC, metro stanica hladnog siječanjskoga

jutra 2007. godine. Čovjek na violini 45 minuta svira Bachovodjelo. Za to vrijeme, oko 2.000 ljudi prošlo je stanicom. Većinaje išla na posao.

Tri minute nakon što je počeo svi-rati, uočava ga sredovječni čovjek.Usporava, zaustavlja se nekoliko se-kundi, a zatim žurno odlazi kud je na-mjerio. Četiri minute kasnije: Violinistprima svoj prvi dolar: žena baca nov-čić u šešir, i bez zaustavljanja, nastav-lja hod. Šest minuta kasnije: Mladi čo-vjek se naginje nad ogradom kako biga poslušao, zatim pogleda na ručnisat i nastavlja žureći. Deset minutakasnije: Trogodišnji dječak se zaus-tavlja, ali ga majka odvlači. Malac za-staje da ponovno pogleda violinista, nomajka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djeceponovilo je isto. Svaki roditelj, bez izuzetka, prisilio je dijeteda nastavi hodati. Četrdeset i pet minuta kasnije: Glazbeniksvira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i na kratko gaposlušalo. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali su nastavili ho-

dati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno 32dolara. A on je bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenikadanašnjice. I svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikadanapisanih, na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara. Samo dvadana prije ovoga rasprodao je koncertnu dvoranu u Bostonugdje je prosječna cijena karte bila 100 dolara. Sat vremena

kasnije: Glazbenik završava svirku i na-stupa tišina. Nitko to ne primjećuje.Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvopriznanje.

Priča je istinita. Inkognito svirkuJoshue Bella na stanici metroa organi-zirao je Washington Post kao dio socio-loškog eksperimenta o percepciji, uku-su i ljudskim prioritetima. Zapitajmo se:Koliko ima snobova među nama, kojiidu na koncert plaćajući basnoslovne iz-nose, a to isto ne prepoznaju u drugimprigodama? Ako nemamo niti trenutakza zastati i poslušati jednog od najboljih

glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komadaikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikadanačinjenih ..., KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARIPROPUŠTAMO?!

(www.nadbiskupija-split.com/katehetski)

4/2011 � Zvonik44

Obitelj Uredila: obitelj Huska

male mudrosti

Dobrodošli u Nizozemsku!

Često me pitaju da opišem svoje iskustvo u po-dizanja djeteta s teškoćama u razvoju – da pokušampomoći ljudima koji nisu imali to jedinstveno iskus-tvo da ga razumiju i zamisle kako bi se osjećali.Ovako to izgleda...

Čekanje bebe je kao planiranje predivnog puto-vanja – u Italiju. Kupujete gomilu vodiča i pravitedivne planove. Koloseum. Mikelanđelov David. Gon-dole u Veneciji. Možda ćete naučiti neke nove kori-sne fraze na talijanskom. Sve je vrlo uzbudljivo.

Nakon više mjeseci očekivanja, taj dan konačnodolazi. Pakirate svoje torbe i polazite. Nekoliko satikasnije zrakoplov slijeće. Stjuardesa dolazi i kaževam: „Dobro došli u Nizozemsku“.

„Nizozemska???“, kažete vi. „Kako to mislite Ni-zozemska? Prijavila sam se za Italiju! Trebalo bi dasam u Italiji. Čitavog života sanjam otići u Italiju“.

Ali došlo je do promjene u planu leta. Zrakoplovje sletio u Nizozemskoj i tamo morate ostati. Važnastvar je da vas nisu odveli na strašno, užasno ili pr-ljavo mjesto, puno zaraze, gladi ili bolesti. To je samodrukčije mjesto. I onda morate kupiti nove vodiče. Imorate naučiti potpuno nov jezik. I upoznajete to-talno novu grupu ljudi, koje inače nikada ne bisteupoznali. To je samo drukčije mjesto. Sporije je odItalije, manje raskošno od Italije. Ali nakon nekogvremena tamo provedenog, uhvatite dah, pogledateokolo... i počinjete primjećivati da ... Nizozemska imavjetrenjače i Nizozemska ima tulipane. Nizozemskaima čak i Rembrandta!

Ali svi koje poznajete su zauzeti odlaskom i do-laskom iz Italije i svi se oni hvale kako su se tamopredivno proveli. I do kraja vašeg života, govorit ćete„Da, tamo sam trebala i ja otići. Tako sam planirala“.I taj bol neće nikada, nikada proći... zato što je gubi-tak tog sna veoma značajan gubitak.

Ali... ako provedete svoj život tugujući zato štoniste otišli u Italiju, možda nikada nećete biti slo-bodni uživati u vrlo posebnim i divnim stvarima...koje vam pruža Nizozemska!

Emily Perl Kingsley

/Emily Perl Kingsley je spisateljica i članicatima koji je radiodječju emisiju„Sesame Street”,majka Jasona,mladića s Downsindromom i za-stupnica pravadjece i odraslih sinvaliditetom. Pri-ču „Dobro došli uNizozemsku“ jenapisala 1987. go-dine./

za život: ZA BOLESNU DJECU

Udruženje „ŽIVOT“ nastalo jeiz nužnosti, a osnivači su obiteljiČović i Mirosavljević čija su djecaAleksa i Zoja, oboljela od rijetkeBatenove bolesti. Svugdje u svijetu,veliki je problem doći do dijagnozekada se radi o rijetkim bolestima,što znači da je kod nas to još teže.Batenova bolest javlja se u 3. godiniživota i počinje teškim epileptičnimnapadima, zatim dijete prestaje pri-čati, hodati, ne može više komuni-cirati. Ishod je za sad uvijek fatalan,a umire se između 8. i 12. godine.Međutim, roditelji polažu nade utretmane matičnim stanicama koje rade liječnici u Pekingu, a cijenaterapije za jedno dijete iznosi nešto više od 30.000 dolara.

Prvotimac Minesote Darko Miličić prodao je šampionski prstenkoji dobivaju osvajači NBA lige kako bi prikupio sredstva za novo-sadske mališane oboljele od Batenove bolesti. Prema njegovim rije-čima, prsten je prsten i ako može spasiti ljudske živote, ne treba mu.Pored šampionskog prstena koji je dobio za osvajanje NBA šampio-nata s Detroit Pistonsima, Miličić je na aukciju stavio i dresove s au-togramima kao i pojas koji je dobio na dar od NBA legende RašidaValasa. Miličić je sa suprugom Zoranom u Americi osnovao Fond zadjecu oboljelu od Batenove bolesti. Pomogao je i drugi odlazak uKinu, organiziranjem humanitarne akcije.

„Jer svako dijete zaslužuje šansu za život… jer život nema ci-jenu… jer svaka dječja bolest treba imati lijek…“ (www.zivotorg.org)

protiv života: TRETMANOM MATIČNIM STANICAMA DO LJEPOTE

Jedan salon ljepote uDubaiju od nedavno nuditretman za uklanjanje bora nabazi matičnih stanica iz pos-teljice novorođenčadi. Svebrojniji korisnici usluga sa-lona oba spola s nestrplje-njem čekaju da isprobajuserum mladosti spravljen odstanica posteljice. Tretman jeusavršen u Americi, ali matič-ne stanice potiču od poste-ljica beba iz Rusije. Američkidobavljač salona u Dubaijutvrdi da se porodilje dobro-voljno odriču posteljica kojekoristi. Ova tehnika nije ni-kakva novina pošto je redo-vito koriste mnoge poznateosobe poput Jennifer Lopez i Viktorie Beckham. Tretman, zbog ci-jene, nije dostupan svima, jer seansa od 60 minuta košta blizu 300dolara.

Katolička crkva podupire istraživanja matičnih stanicaSAMO odraslih osoba u SAMO terapeutske svrhe, u kojima jeposljednjih godina ostvaren određeni napredak, jer ne uklju-čuju uništavanje embrija.

Zvonik � 4/2011 45

Obitelj / Za život

zkvh.org.rs

Stjepan Jagodić 1781.–1784.

Stjepan Jagodić rođen je u Kaptolu.Kaptol je danas općinsko središte sjeve-roistočno od Požege u Hrvatskoj. Gra-dić je 2001. godine imao nešto manje od1600 stanovnika. Premda su partizanispalili stari kaštel i crkvu svetoga Jurja usklopu zidina u središtu mjesta, ruše-vine kaštela su i danas impozantne. U ti-jeku je njihova spora, ali sigurna ob-nova. Pod tim je zidinama živio i odra-stao kasniji somborski župnik, Jagodić.Za svećenika je zaređen 1747. godine,pa je bio kapelanom u Baji, a od 1749.godine u Kalači. Godine 1750. je postaosantovački kapelan, a 1752. je premje-šten za kapelana u Dušnok. Godine1754. je bio upravitelj župe u Kolutu.Upravljao je i župom Santovo. Nalazimoga i na popisu župnika u Dušnoku. Son-ćansku župu je 1771. godine preuzeo odfranjevaca. Stjepan Jagodić je od franje-vaca preuzeo tri župe današnje Suboti-čke biskupije: Sontu, Kolut i Sombor.Nakon što su franjevci napustili župuSantovo, Jagodić je bio treći svjetovnisvećenik na čelu te župe (HercegszántóLakatos 203). U župi Kolut bio je prvisvjetovni svećenik na čelu župe od 1754.godine (Lakatos 234), a bio je i prvi svje-tovni svećenik župnik nakon odlaskafranjevaca iz Sonte od 1771. godine (La-katos 294).

Jagodić u SomboruJednako tako Stjepan Jagodić je

prvi svjetovni svećenik na čelu sombor-ske župe, gdje je 1781. godine zamijeniofranjevce. Bio je već starac, pa kad gasomborski ljetopisac fra Bono Mihalje-vić na kraju 1781. godine spominje kao„manuduktora” na mladoj misi sombor-skog sina Nikole Tomašića, kaže da jebio „Seniculus venerabilis = časni star-čić”. (Manuduktor je bio obično starijisvećenik koji je stajao obučen u plaštkraj mladomisnika kako bi mu pomogaou slavljenju svete mise, koju je nakonsvećeničkog ređenja prvi put slavio sa-mostalno). Ljetopis fra Bone Mihalje-vića spominje da je Jagodić umro 18. srp-nja 1784., a drugi izvori tvrde 29. srpnja(Lakatos Andor, A Kalocsa-Bácsi főegy-házmegye történeti sematizmusa (1777-1923). Prije nego što je Jagodić došao uSombor, sastalo se 15. rujna 1781. go-dine kraljevsko povjerenstvo koje su či-

nili dvorski prisjednik Sigismund Gro-mon, dožupan Aradske županije AndrásFerray, generalni vikar kalačko-bačkognadbiskupa, Antun Gašlević i baćinskižupnik Ivan Lukić te su za privremenužupnu crkvu u Somboru odredili kapelusvetoga Roka na istoimenom sombor-skom groblju.

Somborci su namjeravali graditi novu župnu crkvuKako je kapela svetoga Roka pre-

mala, a dotadašnja župna crkva Presve-toga Trojstva je imala ostati samostan-ska, Somborci su odlučili graditi novužupnu crkvu. O možebitnoj gradnji novecrkve su 15. rujna 1780. godine rasprav-ljali članovi kraljevskog povjerenstva:dožupan Aradske županije András For-ray, kamorni prisjednik Sigismund Gro-mann, generalni vikar Kalačko-Bačkenadbiskupije, Antun Gašljević i IvanLukić – baćinski župnik. Već narednogmjeseca se trebala dogoditi primopre-daja župe, pa je odluka o gradnji novecrkve u Somboru bila neodložna. Prijed-log o gradnji nove crkve se nije dopao

gradskom poglavarstvu. Bazilije Damja-nović je, prema zapisu u fra Boninomljetopisu, 9. svibnja 1780. izabran za gra-donačelnika. On je gradskom poglavar-stvu bio spreman prodati svoju kuću zažupni dvor, a senator Marković je graduponudio zemljište na kojem bi se moglapodići crkva. Za gradnju nove crkve suse zalagali gradski senatori Franz Hau-ke, Filip Fratrić i Miksa Ribényi, a svidrugi su bili protiv. Oni koji su bili pro-tiv gradnje su predlagali da se franjev-cima oduzme crkva, te da crkva i daljebude župna crkva u Somboru. Na spo-menutoj sjednici je odlučeno da fra-njevci 1. studenoga 1781. godine imajupredati župu novom župniku. Tada sekonačno odustalo od gradnje novežupne crkve, a kad je franjevcima odu-

zet i samostan, u dio nekadašnjeg fra-njevačkog samostana se smjestilo župnosvećenstvo, dok su u drugom dijelu zda-nja bile smještene prostorije županije.

Somborski mladomisnikSomborski mladomisnik Nikola

Tomašić je očigledno bio iz dobro sto-jeće obitelji. Vidi se to po tome kako jenjegov otac počastio goste kad je slaviosvetu misu. Svetkovina svetoga Franjese u Somboru uvijek svečano slavila.Tako je 4. listopada 1781. godine o svet-kovini svetoga Franje u somborskoj cr-kvi Presvetog Trojstva svečanu svetumisu služio kalački kanonik i apatinskižupnik Simon Soldan. Propovijedao jeđakon Nikola Tomašić, somborski sin,bogoslov kalačke bogoslovije svetogaKarla Boromejskog. Somborci su oči-gledno rado slušali mladog đakona, kojije u Somboru propovijedao i o blagdanuPresvetog Trojstva. Tako je obradovaosvoju rodbinu, a najviše roditelje. Nablagdan svetoga Franje je njemački pro-povijedao gakovački kapelan HyazintPetner, a mađarski fra Joákim Gazsy.

Mlada misa pred novim župnikom

Mladu misu je Tomašić slavio1781. godine u nedjelju Božićne osmineu franjevačkoj crkvi presvetog Trojstva.Propovijed na njemačkom jeziku je žup-nik iz Sentivana (Prigrevica) József Ber-nolák, na hrvatskom jeziku je govoriofra Bono Mihaljević, koji je čak zapisaoi temu propovijedi: „Josip i Marija, Isu-sova Majka divili se onomu što se govo-rilo o njemu (Lk 2,32)... Tada ih Šimunblagoslovi“ (Lk 2, 24). Mađarski je pro-povijedao fra Joákim Gazsy domaći pro-povjednik somborskog samostana zamađarski jezik. Objed je pripravio mla-domisnikov, gore spomenuti roditeljJosip Tomašić, koji je pet dana sjajno ča-stio goste i domaće rođake.

4/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Svjetovni svećenici – župnici u SomboruPiše: Stjepan Beretić

Stari grad u Kaptolu danas

Stari grad u Kaptolu krajem 19. stoljeća

Radujem se Vašem pitanju. Čuvaosam ga za ovaj Uskrsni broj, jer je pri-lika progovoriti o jednoj temi koja namje svima zajednička, a koja zna biti upit-na. Ponajprije, pokušajmo razumjetinačin komunikacije i razumijevanja ve-likih događaja iz povijesti spasenja, pa iopćenito iz područja religioznosti. Pi-sana riječ je samo jedan od najredoviti-jih načina komunikacije, ali je u prošlo-sti, pa nažalost i u sadašnjosti, mnogimanedostupan. Stoga se u Objavi i samBog služi, ne samo jezikom, nego zna-kovima i simbolima, kako bi progovoriočovjeku govorom koji će on razumjeti. Sdruge strane, govor znakova i simbolalako se pamti i prenosi iz generacije ugeneraciju. Dakle, običaji spadaju ugovor znakova i simbola kako bi selakše pamtili i prenosili. Druga datostkoju treba imati u vidu jest i ljudskanarav, koja je sklona ne samo razmišlja-nju, pa i spoznaji, nego i gestama i „či-njenju“. Liturgija je stoga i riječ i znak.Što je više aktivnoga sudjelovanja u li-turgiji i boljega razumijevanja znakova isimbola, lakše se doživljava i samo Otaj-stvo i lakše se slavi liturgijsko slavlje.Stoga Crkva niti hoće, niti može bitiprotiv simbola i znakova, kako liturgij-skih, tako i onih koji obogaćuju „litur-giju domaće Crkve“. Međutim, trebasada postaviti jasnu razliku između vjer-skih i liturgijskih simbola i između sim-bola koji su postali vanjski znak ili obi-čaj, a da nisu vezani ni s liturgijom, ni sOtajstvom. Čitajući Bibliju kao Učite-ljicu na tom području, vidimo kako se isam Bog često suprotstavlja iskrivljiva-nju ljudskoga dodavanja njegovim zna-kovima i događajima na način koji samdogađaj stavljaju u drugi plan, a u prviplan dovode svoje – ljudsko – tumače-nje i shvaćanje. Jedno je, dakle, činje-nica da su simboli i znakovi potrebni jeriz njih onda nastaju i običaji, ali je istotako sigurno da postoji trajna opasnostda se težište poruke prenese sa istini-toga sadržaja i Otajstva na običaj i tzv.dodatke. Treća činjenica o kojoj tre-bamo razmišljati je mentalitet u kom

živimo. Održavanje običaja, pa čak ionda kad odražavaju Otajstvo, još nijepoziv na vlastitu nutarnju promjenuprema tom Otajstvu koje se slavi. Kon-kretno, održavati uskrsne običaje, a ne„uskrsnuti“ je kontraproduktivno. To jevrlo dobro poznato načelo u svim totali-tarizmima koji su vrlo vješto manipuli-rali tom dimenzijom ljudske osobnosti,te su redovito čak i iznudili održavanjeobičaja, a marginalizirali ulogu vjer-skoga znaka i simbola u tim običajima.Tako se dogodilo i kod nas da su čak trigeneracije do danas više-manje saču-vale običaje, a potpuno su distanciraneprema Otajstvu i prema Crkvi koja jenositeljica i prijenosnik samoga Otaj-stva.

Uskrs je. Što je za Uskrs simbol iznak, a što običaj? Onima koji su u crkviočito je jasno da je jedini uskrsni simbolsvjetlo – Uskrsna svijeća. Svi ostali sim-boli i znakovi liturgijskog govora su je-dinstveni i neponovljivi tijekom cijelegodine, jer se sveto Trodnevlje slavi

kao događaj spasenja i ne može se iska-zati simbolima izvan crkve. Međutim,običaji su daleko širi pojam oko Uskrsanego što je liturgijska simbolika. Mo-ram vrlo jasno reći da zec, šarena jaja,polivači, jela nisu znakovi koji bi odra-žavali Otajstvo Uskrsa. Više su to zna-kovi proljeća, novog života i unošenjačak poganske tradicije u zajednicu krš-ćana. Jasno, ako je to postalo jedino za

Uskrs važno, onda se Uskrs ne možedogoditi. Blagoslov uskrsnih jela je takouvjetovan da se uistinu kroz korizmupostilo i da se sada zaziva Božji blago-slov na nove plodove i jela, da nambudu na zdravlje i blagoslov koji jasnoupućuje na događaj u slavljenju Otaj-stva, a to je žrtvovano Pashalno janje –Isus Krist. Tko se to od nas prigodomblagoslova jela sjeća te dvije velikestvarnosti: Pashalnog janjeta i stvar-noga posta? Ako se dakle, slavljenjeUskrsa, pa i u obitelji, slavi samo uokviru običaja, a bez uskrsnog sadržaja,onda nam ostaje bez odgovora Vaše pi-tanje, da li općenito običaji održavaju ipodržavaju blagdane. Potpuno realnomoramo priznati da veliki dio kršćan-

skog puka rađe ostaje samo na običaju,jer on jest neki znak, ali nije dovoljnojak da se čovjek duhovno opredijeli zanutarnju promjenu ili obnovu, štoUskrs po svojoj naravi znači kao blag-dan. Uskrs je jedinstveni događaj u po-vijesti, a nama po krštenju biva događaj

našega života u kojem se iz godine u go-dinu duhovnom obnovom, po riječimaapostola Pavla – „Oblačimo u Krista“.Simboli, pa i liturgijski, ne daju po sebisam sadržaj, nego samo dovode donjega a običaji tek prate blagdan. Kona-čno, trebaju i običaji, ali samo kao pri-jenosnici sjećanja i podsjećaj na istinitoslavljenje.

Zvonik � 4/2011 47

Vjernici pitaju

Liturgija je stoga i riječ i znak. Što je više aktivnoga sudjelovanja u liturgiji i boljega razumijevanja znakovai simbola, lakše se doživljava i samo Otajstvo i lakše seslavi liturgijsko slavlje. Stoga Crkva niti hoće, niti možebiti protiv simbola i znakova, kako liturgijskih, tako ionih koji obogaćuju „liturgiju domaće Crkve“.

Simboli, pa i liturgijski, ne daju po sebi sam sadržaj, nego samo dovode do njega a običaji tek prate blagdan.Konačno, trebaju i običaji, ali samo kao prijenosnici sjećanja i podsjećaj na istinito slavljenje.

Što znače uskrsni običaji?Odgovara: dr. Andrija Kopilović

Održavaju li i podržavaju općenito

običaji blagdane uz koje su vezani?

Koja su značenja uskrsnih običaja?

G. J., Subotica

zkvh.org.rs

4/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg sv. Terezije 3, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

STOTA OBLJETNICA CRKVE USTAROM ŽEDNIKU

25. 04. u 18 satiJubilejsko euharistijsko slavljepredvodi mons. dr. Ivan Pénzes,

biskup

26. 04. u 19 satiSveta misa za pokojne župnike i

dobročiniteljePoslije mise Svečana akademija

i promocija knjige dr. Ante Sekulića: „Selo na raskrižju putova – stoljetnica crkve“

Nastupa i zbor Collegium musicum catholicum

27. 04. u 19 satiSveta misa za blagoslov mladih

i djeceNastupaju: VIS „Markovi lavovi“

i VIS „Sveti Marko“Poslije mise druženje mladih

raznih župa Subotičke biskupije

III. DANI A. G. MATOŠA I DR. JOSIPA ANDRIĆA U PLAVNI

u organizaciji mjesnog HKUPD-a„Matoš“ i Zavoda za kulturu

vojvođanskih Hrvata

petak, 29. travnja– u 9 sati okupljanje slikara likovne

udruge „Cro Art“ iz Subotice i otvore-nje Likovne kolonije u Podunavskomlovištu u Plavni

– u 19 sati, u Plavoj dvorani Kultur-nog centra u Baču

koncert „Impresije iz zavičaja“, izglazbenog opusa Josipa Andrića

subota, 30. travnja– u 16 sati u holu OŠ „Ivo Lola Ribar“

u Plavni otvorenje izložbe radova na-stalih na Likovnoj koloniji

– predavanja: „Josip Andrić i Irska“ –dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba

i „Antun Gustav Matoš i Bunjevci“–prof. Tomislav Žigmanov, ravnatelj Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvataiz Subotice

– u 18 sati sv. misa u župnoj crkvi sv.Jakova

Otvoren je natječaj

za Bač 2011.na temu

U Kristu čvrsti u vjeriod 11. III. do 21. V. slati:

– literarne radove – proza, poezija(do 8000 karaktera)

– fotografije (minimum 2126 x 3000piksela)

– glazbu/kompozicije (snimanje osigurano, javiti se radi dogovora)

na e-mail: bac.natjecaj2011@yahoo.com

In memoriam

Ove godine, 29. travnja navršila setužna godina od kako nije s nama našvoljeni suprug, otac i dida

MARKO DULIĆ(1937. – 2010.)

U subotu, 7. svibnja u 9 sati molitćemo za njega u crkvi sv. Josipa Rad-nika u Ðurđinu u kojoj i on bezbrojputa molio za nas.

Uvijek Te se sa zahvalnošću sjećai moli za Tebe, s nadom u vječni život iponovni susret s Tobom u nebu,

tvoja obitelj

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 4/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

zkvh.org.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 4/2011 � Zvonik

zkvh.org.rs

P"-)Lf J, LINI 1,A

I SENTE ~ 24000 Subo lca

Jo laJoša 4a t I: 024/520-698

EKG

EEG

Holter

Dopler

Ultrazvuk

Laser

Denzitometrija

U našoj Poliklinici možete obaviti sljedeće specijalističke preglede:

pregled madeža - dermos op1Ju dugotrajno uklanjanJe dlaka - ep1lac1Ju

fotopomlađivanJe kože liječenje akni i kozmetičke tretmane aknozne kože

kemiJski pihng uklanjanje bradavica, mekih f1broma

1 drugih kožnih promjena tekućim dušikom, eketrokirurški, ugljikodioksidnim laserom

ispitivanje sluha

Ultrazvučni pregled: vrata, štitnjače, dojke, gornJeg i donjeg

abdomena, testisa, kukova kod djece

Kolor depler krvnih žila vrata Dvadesetčetverosatni holter srca i krvnog tlaka

Alergo test Liječenje bolnih stanja mekim laserom

Liječenje bola intramuskularnom stimulacijom i drugih stanja tradicionalnom kineskom akupunkturom

Svi pregledi se zakazuju telefonom: 024/ 520 - 698

Zahvaljujemo Vam na ukazanom povjerenju!

Dermatovenerolog

Otorinolaringolog

Neurolog

Ginekolog

Pedijatar

Ortoped

Urolog

Kardiolog

Gastroenterolog

Endokrinolog

Reumatolog

Specijalist za

ultrazvuk

Akupunkturolog

Dječji neurolog

Dječji nefrolog

Psiholog