15
JUGOSLAV TINTOR, PREDSEDNIK ADVOKATSKE KOMORE BEOGRADA Uvodna reč glavnog urednika D a li autokrate imaju lošije pamćenje od svojih podanika? Tek naizgled retoričko pitanje. Sadašnji Luj IV (Država, to sam ja), samo 27 godina kasnije, u lošijoj inter- pretaciji Miloševićevog „Malo morgen“, izgovorio je rečenicu visokog napona: „Šetajte do milje volje, ja nijedan zahtev nikada neću da vam ispunim. Može i pet miliona da vas se skupi.“ Šta ova dva imperativa, osim što su izreče- na u različitom političkom kontekstu, raz- likuje? Prvi je posledica straha od konačnog raspada Jugoslavije, drugi posledica straha od „neplaniranog“ gubitka vlasti. Prvi je 1991. tek zajahao, drugi se klati u sedlu... Isti im je psihološki kontekst – isprazno kurčen- je, besni gnev i infantilnost. Jugoslavija se raspala. Raspada se i ova vlast. Geneza propadanja je skoro ista, valjda prirodna za autokratske vladavine, u tri faze: sve hoću, sve mogu i – sve smem! Vučićeva namera da pokaže odlučnost i čvrstinu prema onima koji imaju različite poli- tičke stavove ispala je groteskna i proizvela odličan šlagvort opoziciji (pet miliona), izaz- vavši inat i kod onih kojima ovakva opozicija nije mila. I kad demonstranti istaknu među zahteve prekid političkog nasilja, svima primeren pristup javnim servisima, rešavanje ubistva Olivera Ivanovića... a odlučni predsed- nik im obeća da ništa od toga neće ispuniti – znači li to i da je priznao postojanje nasilja, sum- njivih okolnosti nerešenog političkog ubistva, zarobljenost medija... Da bi se anksioznost i sve očiglednija nesig- urnost ovog „našeg“ Luja IV prikrila, jedna od metoda je konstantno zbunjivanje naroda. U tu rabotu uključeni su svi – od mašinerije sluđenih i uplašenih naprednih radikala, preko angažo- vanih đubroida, do predsednika i njegovih min- istarskih podanika. I dok nesrećna Brnabićka tvrdi jedno, još nesrećniji Vulin trubi suprotno. A predsednik je pun rešenja koja javno ne izgovara... Da li, zaneti odbranom vlasti, primećuju da je došlo do zasićenja, da su ulaskom u onu treću fazu – sve smem – počeli da sem svoje batinaške policije koriste i regularnu? Ne vodeći računa šta se valja iz Brisela, Pariza, Budimpešte... IZ LAZI SREDOM GODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila sujeta Mogu li se zbuniti 5 miliona ljudi? SRBIJA UKORENJENA MEĐU ZEMLJAMA KOJE SISTEMSKI KRŠE RADNIČ- KA PRAVA EKONOMIJA 2018: NAJBRžI RAST, NEZAPOSLENOST NIKAD MANJA, PENZIJE VEĆE NEGO IKADA... Treća smena u fabrici laži Vlast igra dok bogati diriguju karikatura: Saša Dimitrijević Nedostaje samo poziv na monolitnost misionara Marka Đurića

IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

JUGOSLAV TINTOR, PREDSEDNIK ADVOKATSKE KOMORE BEOGRADA

Uvodna reč glavnog urednika

Da li autokrate imaju loši jepamćenje od svojih podanika?Tek naizgled retoričko pitanje.

Sadašnji Luj IV (Država, to sam ja),samo 27 godina kasnije, u lošijoj inter-pretaciji Miloševićevog „Malo morgen“,izgovorio je rečenicu visokog napona:„Šetajte do milje volje, ja ni jedanzahtev nikada neću da vam ispunim.Može i pet miliona da vas se skupi.“

Šta ova dva imperativa, osim što su izreče-na u različitom političkom kontekstu, raz-likuje? Prvi je posledica straha od konačnograspada Jugoslavije, drugi posledica strahaod „neplaniranog“ gubitka vlasti. Prvi je1991. tek zajahao, drugi se klati u sedlu... Istiim je psihološki kontekst – isprazno kurčen-je, besni gnev i infantilnost. Jugoslavija seraspala. Raspada se i ova vlast.

Geneza propadanja je skoro ista, valjda prirodna za autokratske vladavine, u tri faze: svehoću, sve mogu i – sve smem!

Vučićeva namera da pokaže odlučnost i čvrstinu prema onima koji imaju različite poli-

tičke stavove ispala je groteskna i proizvelaodličan šlagvort opoziciji (pet miliona), izaz-vavši inat i kod onih kojima ovakva opozicijanije mila. I kad demonstranti istaknu međuzahteve prekid političkog nasilja, svimaprimeren pristup javnim servisima, rešavanjeubistva Olivera Ivanovića... a odlučni predsed-nik im obeća da ništa od toga neće ispuniti –znači li to i da je priznao postojanje nasilja, sum-njivih okolnosti nerešenog političkog ubistva,zarobljenost medija...

Da bi se anksioznost i sve očiglednija nesig-urnost ovog „našeg“ Luja IV prikrila, jedna odmetoda je konstantno zbunjivanje naroda. U turabotu uključeni su svi – od mašinerije sluđenihi uplašenih naprednih radikala, preko angažo-vanih đubroida, do predsednika i njegovih min-istarskih podanika. I dok nesrećna Brnabićkatvrdi jedno, još nesrećniji Vulin trubi suprotno.

A predsednik je pun rešenja koja javno ne izgovara... Da li, zaneti odbranom vlasti,primećuju da je došlo do zasićenja, da su ulaskom u onu treću fazu – sve smem – počelida sem svoje batinaške policije koriste i regularnu? Ne vodeći računa šta se valja izBrisela, Pariza, Budimpešte...

IZ LAZI SREDOM GODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara

Advokaturu je lomila sujeta

Mogu li se zbuniti 5 miliona ljudi?

SRBIJA UKORENJENAMEĐU ZEMLJAMA KOJE

SISTEMSKI KRŠE RADNIČ-KA PRAVA

EKONOMIJA 2018: NAJBRžI RAST, NEZAPOSLENOST NIKAD MANJA, PENZIJE VEĆE NEGO IKADA...

Treća smena u fabrici laži

Vlast igradok bogati

diriguju karikatura: Saša Dimitrijević

Nedostaje samo poziv na monolitnost misionara Marka Đurića

Page 2: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

2 POLITIKA

Beogradski/Srpski glas Godina prva, broj 40/5 Izlazi sredom. Rukopisi se ne vraćaju Izdavač: Restart klub d.o.o. MB 21332887; PIB 110298221 Direktor: Sunčica Stanojević Redakcija: Brankova 21, Beograd, tel: 328−2600 Email: [email protected] Glavni i odgovorni urednik: Milan Bečejić Zamenica gl. i odg. urednika: Ružica Mevorah

Redakcija: Branislav Krivokapić, Dragica Pušonjić, Radenka Marković Saradnici: Vladimir Gligorov, Slobodan Samardžija, Aleksandar Crkvenjakov, Danilo Šuković Dizajn i prelom Zoran Mihailović, Web urednik: Nikola Stanković Lektura: Zorica Antonijević Štampa: Štamparija Borba AD, Beograd

Glas razuma, 19. decembar 2018.

SRBIJA U 2019. GODINU ULAZI UKORENJENA MEĐU ZEMLJAMA KOJE SISTEMSKI KRŠE RADNIČKA PRAVA

Vlast igra dok bogatiPiše: Dragica Bg. Pušonjić

Ina izmaku ove godine, sa vlašću koja navodno izgara u biciza prava radnika, stanje radnih prava u Srbiji odslikavanazorovska poduka: Ćuti i trpi, jer ničeg nema važnijeg od

hleba i najveća je sreća trbuh pun! Naime, do te se mere izobičajilo poštovanje ustavnih i zakonskih garancija za rad danovu 2019. Srbija, prema ocenama iz Brisela, dočekuje napretposlednjem mestu u Evropi gledano na subjektivnoblagostanje radnika. A na svetskom nivou, po podacimaMeđunarodne konferencije sindikata, pustili smo korenje ugrupi država koje sistemski krše radnička prava.

Ima logike u tom saldu. U patriotskom zanosu tokom razbijanja SFR Jugoslavije iznedrena je krilatica „Ješćemokorenje“, hipnotička poruka bez vizionarstva koje se odBranka Kostića (političara) nije ni moglo očekivati. Korenje,istina, ne vreba iza zaumlja vlasti, ali su nam prava radnikauzduž i popreko suspendovana, pogažena, ukinuta ilibagatelisana. Sami radnici kao da su u istoj laboratoriji u kojojnekakav vrhovni poslodavac istražuje: koliko dugo čovekmože da živi uz maksimum rada i minimum primanja.

Za one kojima bi ovo poređenje moglo da bude prejako,tu su podaci izneti na konferenciji „Radna prava su našaprava“, održanoj ovih dana Beogradu, u organizacijiFondacije Centar za javno pravo i uz podrškuMeđunarodnog centra „Olof Palme“.

Poslodavci kriju poginule

Dakle, u Srbiji je tokom 2017. bilo ukupno 10.213 povredana radu, od čega devet sa smrtnim ishodom, 898 teškihtelesnih povreda, 677 teških povreda prilikom dolaska iliodlaska s posla i 8.628 lakih povreda na radu. Najgore je uprerađivačkoj industriji, s tim što poslodavcima najviše smeta-ju pravila koja se tiču bezbednosti na radu! Do ove slike stanjadošla je Uprava za bezbednost i zdravlje na radu, koja delujepri resornom ministarstvu. Iste te 2017, međutim, prema evidenciji Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje – naradnom mestu je smrtne povrede zadobilo čak 39 uposlenika,teške telesne povrede njih 3.708, a lake telesne povrede17.558 radnika. Neshvatljive razlike u podacima ove vrste,razlike koje izviru iz državnih institucija, dodatni su odraz potpunog kolapsa radnih prava u nas.

Svi ovi podaci su na pomenutom skupu izneti u okviru„Izveštaja o stanju radnih prava u Srbiji 2018“, čiji je autorIvan Sekulović, savetnik za javne politike Fondacije Centar zademokratiju. Inače, ovaj izveštaj skenira tri oblasti (bezbed-nost i zdravlje na radu, radno pravo i socijalni dijalog), a uspektru od jedan do pet prosečna ovogodišnja ocena stanjaradnih prava u Srbiji je 2,3. Izveštaj se, nadalje, poziva nanalaze inspektora rada i navodi da je u kontrolisanim preduzećima najčešći prestup – ne utvrđivanje prava,obaveza i mera u vezi sa bezbednošću i zdravljem na radumladih, žena zaposlenih na mestima s povećanim rizikom,invalida i profesionalno obolelih.

Inspektori su obavili 919 kontrola povodom smrtnih povreda,teških povreda sa smrtnom posledicom, teških povreda,kolektivnih povreda i lakih povreda na radu. Od toga, 23zbog smrtnih povreda na radu i 16 zbog teških povreda kojesu uzrokovale smrt. Našli su da je radni odnos imalo samo 70odsto stradalih, dok je čak 30 odsto poginulih radilo na crno.Povrh toga, poslodavci ignorišu zakonsku obavezu da u roku

od 24 sata od nastanka povrede prijave inspekciji svaku smrt-nu, kolektivnu ili tešku povredu na radu, kao i onu povreduzbog koje zaposleni nije sposoban da radi duže od tri dana. Iizgubljene živote bi da strpaju pod tepih.

Tokom ove godine stanje, nažalost, nije poboljšano. Nakonferenciji je, uz pozivanje na medije (jer će državna statis-tika biti poznata tek 2019), saopštenoda je tokom 2018. zbog povreda naradu 29 ljudi izgubilo život.

Otkazi bez objašnjenja

„U drugoj polovini ove godinedogodilo se nekoliko uzastopnih nes-reća na radu sa smrtnim ishodom uBeogradu“, piše u „Izveštaju o stanju radnih prava u Srbiji2018“. „Povodom pogibije dvojice radnika na gradilištu’Belgrade Waterfront’, Zoran Đorđević, ministar za rad, izjavioje da inspekcija rada nije izdala saopštenje jer je investitor daopotpunu informaciju o tom slučaju. On je u oktobru izjavio dasu situacije u kojima radnici stradaju ’posledica nemara poslo-davaca koji sebi daju pravo da uskraćuju radnicima osnovnaprava’, dok je Krista Sedlaček, direktorka Evropske agencije za

bezbednost i zdravlje na radu, pohvalila Srbiju, rekavši damože da bude primer drugim zemljama EU jer je povećala brojinspekcijskih nadzora i dala veća ovlašćenja i inspekciji iUpravi za bezbednost i zdravlje na radu“.

Situacija deluje shizofreno. Radna prava su neotuđivi deoljudskih prava i Centar smatra da su ona danas najugroženija,

objašnjava Sekulović odakle kampanja„Radna prava su naša prava“.

„Radna eksploatacija je u Srbiji danasizuzetno raširena i to obični ljudi dobroznaju“, kaže Sekulović za naš list. „I pred-stavnici sindikata su na ovoj konferencijirekli da dobijaju mnogo pritužbi nadnevnom nivou. Uslovi rada u Srbiji sugeneralno dehumanizujući za državu koja

pretenduje da uđe u EU. Radnici se najviše žale na uslove rada,na to da nemaju pravo na odmor u toku dana, na zloupotrebuprekovremenog rada koji se ne plaća ili traje više od zakonskogmaksimuma, na neisplaćivanje ugovorene zarade, nezakoniteotkaze koje dobijaju preko noći, bez objašnjenja.“

Poslodavci čak i poštom vraćaju radne knjižice svojimzaposlenima, bez reči objašnjenja, a tome u kraj ne stajuinstitucije u okviru upravne vlasti u državi. Dok imamorazličite podatke o smrtnosti i povredama na radu, „bilans“psihološke i emotivne štete koje uposlenici trpe tokom radanije sveden, a kamoli prelivanje te štete na njihove porodice,samim tim i društvo u celini.

„Sveprisutan je mobing“, ističe Sekulović. „Mobing višenije izuzetak. To su epidemijske razmere u Srbiji i ljudi dobroznaju šta je to, iz prve ili druge ruke, mada do nekoliko godi-na unazad ni pravnici nisu znali šta je mobing, pa su morali daga izuče. Ova epidemija je posledica političkog narativa ukome se poslodavac stavlja iznad svega, tako da više ne važiin favorem laborem, u korist rada. To potvrđuje nezavisna

Čak 30 odsto poginulih radilo nacrno, a poslodavci ignorišu zakonskuobavezu da u roku od 24 sata od nastanka povrede prijave inspekcijisvaku smrtnu, kolektivnu ili teškupovredu na radu

Koliko dugo čovekmože da živi uz maksimum rada i minimum primanja?

Page 3: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

3„Radna eksploatacija je u Srbiji danas izuzetno raširena i to obični ljudidobro znaju. Uslovi rada u Srbiji su generalno dehumanizujući za državukoja pretenduje da uđe u EU“

Glas razuma, 19. decembar 2018.

ocena Međunarodne konferencije sindikata da se kod naspropisi donose u korist poslodavaca. To je ono što i mi vidi-mo. Uprkos tome poslodavci se žale, konkretno Savet stranihinvestitora (SSI), da nam je zakonodavstvo rigidno i da su imloši uslovi poslovanja. Njima, dakle, ni ovakvo stanje kakvoimamo nije dovoljno dobro, mada smo sada veoma daleko odonoga što smo imali pre 2000. godine!“

Ministar Ðorđević oterao sposobne

U oblasti bezbednosti na radu imamo veoma malo stručnja-ka, ali ni od njih nema vajde. Zašto?

„Pravo pitanje je odakle sve kreće“, ukazuje Sekulović. „UMinistarstvu rada imali smo Veru Božić Trefald, gospođu kojaje u Briselu toliko parirala službenicima Evropske komisije danisu mogli da izađu na kraj sa njenim poznavanjem evropskihdirektiva. Oterao ju je ministar Đorđević, to mu je bilo jednood prvih kadrovskih rešenja. Odatle sve kreće. Onda možeteda zamislite u kakvom su položaju nižislužbenici Uprave za bezbednost i zdravljena radu, koja je mozak sistema i trebalo bida u sferu rada unese najbolje standarde.Iako nije dovoljno samo osmisliti, jer valjato i primeniti, jedna od prvih mera štednjebilo je otpuštanje sedamdesetak inspektorarada, koji su glavni u kontroli primeneradnopravnih propisa. Na sve to, pre nekidan je zabrana zapošljavanja u javnom sek-toru produžena do kraja naredne godine,tako da nemate ni mozak, ni sredstvo zazaštitu koja će biti sve potrebnija jer se građevinarstvo, iz ovihili onih razloga, zahuktalo. Povodom smrti radnika u’Beogradu na vodi’ imamo indikativno i dosad neviđeno odus-tajanje od nadležnosti inspekcijskog nadzora jer ministar kažeda je investitor sve objasnio, kao da je to eksteritorijalno, kaoda nije teritorija Srbije.“

U ovogodišnjem izveštaju o stanju radnih prava najgoraocena data je upravo za oblast bezbednosti na radu.

„Tu su podaci neuredni, ne možete da znate kakav je trendkada uporedite podatke Uprave za bezbednost, Inspektorata zarad, Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje“, govoriSekulović. „Srbija nema jedinstveni registar povreda na radu,kasni se nekoliko godina. Tvrdi se da će tek 2022. bitiuspostavljen u punom obliku. Čak i da to bude,, kašnjenje jeopet nedopustivo. Tek pre neki dan usvojili su Strategijubezbednosti i zdravlja na radu 2018‒2022, ali to je tridesetakstranica dokumenta kojim Vlada opet krši neke svojemetodologije, a nije uradila analizu šta je valjalo i šta nije valjalo u primeni prethodne strategije.“

Sve u svemu, u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu opstajeparadoks da imamo veliki broj smrtno stradalih radnika iako jepovećan broj inspekcijskih nadzora. Za to vreme, vlasti nisuusvojile nijedan propis iz ove oblasti koji je bio planiran zaovu godinu (jedan zakon i tri pravilnika), a onomad su donelipomenutu zbrdozdoljenu strategiju. Državni Savet za bezbed-nost i zdravlje ove godine nijednom nije zasedao, pa je u„Izveštaju o stanju radnih prava u Srbiji 2018“ stanje u ovomsegmentu radnih prava ocenjeno dvojkom. Mada, pitanje jeodakle uopšte prelazna ocena.

Savet stranih investitora upravlja Vladom

U oblasti radnog prava, gde reforma teče punih 13 godinau pravcu liberalizacije i olabavljenja radnih odnosa, veliki jebroj nerešenih pitanja u vezi sa usvojenim propisima koji suloši ili se nakaradno primenjuju. Na to suprotstavljeno

gledaju poslodavci i sindikati, a Vlada Srbije se, umesto dabalansira odnos poslodavci-zaposleni, „bori za radnika“,prema mantri ministra Đorđevića. Vlasti ne samo da kasnesa donošenjem zakona, već su u docnji i sa ispunjenjemmeđunarodnih obaveza. A kad se rokova drže, onda zado-voljavaju interese poslodavaca, za šta je primer Zakon opojednostavljenom radnom angažovanju na sezonskimposlovima. Ovaj segment stanja radnih prava ocenjen je uIzveštaju za ovu godinu sa 2,6.

Navedimo da je akcioni plan za Poglavlje 19 (Socijalnapolitika i zapošljavanje), koje uređuje radno pravo, trebaloda po planu rada Vlade bude usvojen u junu, a nije. Tu

napretka nema od 2016, ocenjuje EK aprila ove godine, uzdodatak da je Zakon o radu iz 2014. delimično u skladu saevrostandardima i da je „zakonodavni rad zakazao u oblas-tima kao što su pravo na štrajk, pravni okvir za rad privat-nih agencija za zapošljavanje i sezonski rad“. EK prigovara

zato što nema podrške ženama da pomire profesionalne iporodične obaveze, visoki komesar UN zbog nesmanjivanjajaza u zaradi muškaraca i žena, a pogoršana je saradnja saMeđunarodnom organizacijom rada...

Prema izveštaju Međunarodne konferencije sindikata zaovu godinu, na srpsko radno zakonodavstvo najviše utičuinteresi poslodavaca. Vlada i parlament su prihvatili 80odsto preporuka Saveta stranih investitora, koji su dobilinpr. veću fleksibilnost korišćenja zapošljavanja na određenovreme ili za prekovremeni rad. Uticaj SSI postao jeočigledan kad je Vlada osnovala radnu grupu za usvajanjesvih primedaba SSI iznetih u „Beloj knjizi“, iako oni prigo-varaju i sudovima zato što dosuđuju šest zarada zaposlenom

koji je u nezakonitoj proceduri dobio otkaz. Resorno min-istarstvo pak ćuti povodom pripreme novog zakona o radu,koji stiže na proleće 2020, u okviru čega je Privredna komo-ra Srbije u junu zatražila da poslodavci steknu pravo kont-role bolovanja zaposlenih, što su sindikalci ocenili kaopokušaj zastrašivanja radnika i najavu „još gorih stvari popitanju radnih prava“.

„Kad je reč o donošenju propisa, stanje je konfuzno iodavno je zašlo u domen apsurda“, ocenjuje Sekulović.„Donošenje propisa je od te mere lišeno smisla da ne može-mo ni da ispratimo šta se sve usvaja, a ima veze sa radom.Recimo, Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju uvodi

nove formule zbog kojih ne možete da ostvaritepravo koje je garantovano. Uvode se paušalnikriterijumi i uvećava se diskreciona moć min-istara koji paušalno izračunavaju osnovicu zapenziju. Kažu, ako bude suficita, penzije će ićinaviše, iako penzija nije socijalno davanje, većstečeno imovinsko pravo.“

Politika u interesu kapitala

U oblasti socijalnog dijaloga, kao trećeg seg-menta stanja radnog prava, nastavlja se veoma loše stanje ukome „nema nikakvog napretka u pogledu tripartitnogdijaloga“, naglašava u ovogodišnjem izveštaju EK. USocijalno-ekonomskom savetu nema konsenzusa ni o visiniminimalne zarade za 2019, a poslodavci, neometani odVlade, minimalnu zaradu kao izuzetak od zakonskog pravi-la – tretiraju kao pravilo, što je tek jedan primer izobičaja-vanja zakona. Glavni razlozi za štrajk, i po oceni vlasti, bilisu i ostali ekonomsko-socijalne prirode. Ali štrajkuje semahom van fabričkih krugova i najčešće zbog loše privati-zacije. Parlament nije usvojio tri planirana zakona, kasnidonošenje zakona o štrajku i o Socijalno-ekonomskom save-tu. Ali neka od rešenja koja su u pripremi pogoršaće ionakokritično stanje poštovanja radnih prava (npr. ograničavanjeprava na štrajk). Zbog svega toga je stanje u oblasti soci-jalnog dijaloga dobilo ocenu 2,3.

Zašto se Vlada i parlament do te mere odnose neodgov-orno prema radu i radnicima?

„Ništa ne postoji van konteksta“, zaključuje Sekulović.„Postoje ideologije, a jedina ideologija vladajuće partije jeneoliberalizam u ekonomiji, oni ciljaju da deregulišu sve štomogu u interesu jakih i nauštrb slabijih. Gde je izlaz?Populizam je kao autoimuna bolest, uništiće organizamjednog dana, ne može to dugo da traje. Izlaz je u revitalizaci-ji evropskog socijalnog modela. Na nivou EU se najvišeosmišljava kako kontrirati onima koji bi da štede nauštrbljudi, a u korist kapitala. Trenutno, najbolje što su smislilijeste ’Evropski stub socijalnih prava’, dokument koji je 2017.usvojen u Švedskoj i ima potencijal da bude najava zaokretaka humanijim politikama, čiji su sastavni deo radna prava.“

Osim autora hipnotičkih krilatica imali smo i vizionare, ameđu njima je mesto našao Milovan Ilić Minimaks. Stanjeradnih prava u Srbiji nadomak treće decenije 21. vekaničim ne protivreči njegovom aforizmu: „Ne znam da li ćenas Evropa primiti, ali Afrika nas je već stavila na listučekanja.“

Sindikatima se najlakše manipuliše„Postoji problem solidarnosti pokreta koji prate ciljne grupe, a pitanje je i zašto se sindikati nejavljaju zbog ugrožavanja socijalnih prava“, kaže Ivan Sekulović. „Imali smo primer zakona o soci-jalnoj zaštiti koji je uvređujući. Nikako da se radna, socijalna i politička prava udruže, jer je formu-la napada na sva prava ista. Udruživanja nema zbog hiperprodukcije propisa, zbog stanja uSkupštini gde pljušte amandmani, zbog odsustva kapaciteta u društvu. I mi, koji se bavimo izuča-vanjem kršenja ljudskih prava, a radna prava su samo njihov segment, takođe smo fragmentisanijer radimo po projektnom sistemu, atomizovani smo i nepovezani. Sindikati su pak u međusobnojborbi za članstvo, pa se njima još lakše manipuliše.“

diriguju

„U Ministarstvu rada imali smo VeruBožić Trefald, gospođu koja je uBriselu toliko parirala službenicimaEvropske komisije da nisu mogli daizađu na kraj sa njenim poznavanjem evropskih direktiva.Oterao ju je ministar Đorđević, tomu je bilo jedno od prvih kadrovskihrešenja. Odatle sve kreće“

Page 4: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

4 DRUŠTVOGlas razuma, 19. decembar 2018.

Razgovarala: Dragica Bg. Pušonjić

Srpska advokatura prevazišla je dugotrajne i dubokepodele koje su povremeno skandalizovale javnost,sporovi koji su tada povedeni pred sudovima još nisu

okončani, ali to ne remeti funkcionisanje asocijacijeadvokata, sumira Jugoslav Tintor, predsednik Advokatskekomore Beograda, u razgovoru za „Beogradski glas“.

Ocenjujući stanje u advokaturi Tintor kaže da je ono nor-malizovano već godinu i po i da sada beogradsku advokaturuvode organi izabrani na najmasovnijim izborima u istorijibranše jer je za njih glasalo rekordnih 1.020 advokata.Takođe, da advokati neće zaboraviti ubistvo kolege MišeOgnjanovića, a da će uskoro cela profesija biti zaštićenauvođenjem novog krivičnog dela, napad na advokata.

– Posle izbora u Advokatskoj komori Beograda (AKB) 4.novembra, stanje je potpuno stabilno, a iza nas su svi konflikti koji su obeležili raniji period. Pokazalo se daKomorom može da rukovodi samo onaj ko uživa istinskupodršku advokata, a ako je ne uživa, treba da se skloni. Višenema praznih priča, ono što se kaže mora i da se uradi, jermožete stati samo iza rezultata. Upravni odbor (UO), načijem sam čelu bio i pre ovih izbora, tokom prošle godineizmenio je statut tako da sada imamo mehanizme kojionemogućavaju da predsednik ili UO uzurpiraju ovlašćenja,pa više nikada neće moći da zablokiraju rad Komore.Skupština AKB je tim izmenama postala neprikosnovena, aadvokati imaju jasne mehanizme kojima mogu opozvatibilo koji organ ili raspisati izbore. Održao sam i obećanje daće biti smanjena ovlašćenja predsednika AKB tako da nemože da uzurpira pravo sazivanja i vođenja sednica. To sutekovine na koje sam ponosan jer šalju poruku da AKB nijeničija, već je to kuća svih advokata.

Politici odgovara advokatura u konfliktu

Tokom skoro čitave decenije sukoba u advokaturi,zbog fizičkih okršaja reagovala je i policija, a sudovi itužilaštva zatrpavani su tužbama i prijavama. Šta jepozadina, kakva je bitka vođena naočigled javnosti?

Komora je bila uređena u vremenu kada je Beograd imao700 advokata, pa 1.500, pa 2.000. Tokom minule dvedecenije broj advokata narastao je na 4.700, pa je brojnostčlanstva prevazišla nasleđene formalne okvirefunkcionisanja AKB. Stari statutarni mehanizmi nisu bili pomeri nove glomazne komore. Nekada je kvorum bio 100advokata, sada imate skupštine sa 500, 600 advokata iizbornu skupštinu gde dođe 1.000 advokata. Postojale supravne praznine za situacije koje su se u realnom životudogodile. Uz to, pojavili su se lični sukobi, razlike u viđenjunačina na koji AKB treba da funkcioniše. Kad dodate ličnesujete i nerealne ambicije, dobijate galimatijas koji se sazastarelim statutom teško raspetljava. Kako ja vidim, problem je bio u tome što su normativne praznine pojedincikoristili da sebi produžavaju mandat neograničeno, da odbi-jaju organizovanje izbora iako to traži više stotina advoka-

ta, a AKB postoji zbog advokata. S druge strane, probleminisu rešavani već gomilani, kao da će nestati sami od sebe.

Govorilo se da je u taj sukob prste umešala i politika,zatim da velika advokatska preduzeća hoće da bujajuna štetu malih advokatskih kancelarija. Mnogo toga jerečeno, ali šta je istina?

Kad je reč o uplivu politike,lično smatram da, generalno,nosiocima političke vlasti uvekodgovara advokatura koja je ukonfliktu, da ne bi mogla da,baveći se sama sobom, blagovre-meno reaguje na određena društve-na zbivanja. Mi jesmo kritičkakomponenta ne samo u okviru pravosuđa već i u okvirudruštva u celini, međutim, ne smemo da budemo deodnevne politike, što je jedan od ključnih delova mog pro-grama. Pozvani smo da reagujemo na sve što se odnosi nazaštitu prava i sloboda građana, a onaj ko želi da se bavipolitikom – trebalo bi da se uključi u stranačko organizo-vanje, da profesionalnu karijeru razvija odvojeno odKomore. Kredibilitet Komore biće uništen onog trena kadneko AKB stavi u funkciju dnevne politike ili kad svojupoziciju u AKB vidi kao ulaz u svet karijerne politike.Mislim da politika nije sračunato išla za tim da vuče konceu advokatskim sukobima, već je težište sukoba bilo u ličnojambiciji pojedinaca i viđenju funkcije u Komori kaoodskočne daske za neke druge buduće funkcije. To nije novobrazac ponašanja, bilo je toga i ranije, ne bih dubljezalazio. Mi za ovih godinu i po potenciramo probleme pro-fesije i advokata pojedinca, kao što je zaštita poreskogpoložaja ili ustavnog položaja, a na dnevnom nivoupomažemo advokatima koji žive od advokatske torbe.Prigovoreno nam je da se kao rukovodstvo AKB bavimosindikalnim pitanjima. Mada AKB nije sindikat, ipak morada brine o uslovima u kojima rade naše kolege, da ih

unapređuje delima, a ne lepim rečima.

Šta se događa u sudskim postupcima sa VladimiromGajićem i Nebojšom Avlijašem, uslovno rečeno predvod-nicima „druge struje“?

Postoje sudski postupci, ne znam ni koliko ih je ni kakvisu, jer AKB zastupaju punomoćnici koji su u toj oblasti

znatno bolji odmene. Prvostepenoje presuđeno u pos-tupku u kojem jetražen poništajizborne skupštinena kojoj sam 13.maja 2017. prvi put

biran za predsednika AKB, Viši sud je odbio sve tužbenezahteve kao neosnovane. Sud je prepoznao suštinu stvari,ali dalje ne bih komentarisao jer predmet nije pravosnažnookončan.

Saradnja s resornim ministarstvomje prirodna

Na prvom advokatskom savetovanju najavljeno je da1. novembra startuje kol centar za službene odbrane ukrivičnim postupcima na teritoriji cele zemlje, što finan-sira OEBS. Zašto se kasni?

Imali smo u vidu rok u kome mora da bude promenjensudski poslovnik, to je pretpostavka da taj kol centar zaživi.AKS trenutno između više ponuda bira kol operatera.Aplikacija je završena, imamo gotovu centralu, tako da ćeprofunkcionisati ako ne do kraja godine, onda sigurnopočetkom januara. OEBS je finansirao samo izradu pro-gramske aplikacije i telefonske centrale. Trošakfunkcionisanja će snositi AKS, pa državne organe ništa nekošta to što u ekspresnom roku dobijaju branioca u kriv-ičnom postupku. Uz pravilo da se redosled na listi advoka-

JUGOSLAV TINTOR, PREDSEDNIK ADVOKATSKE KOMORE BEOGRADARAZGOVOR

Tokom minule dve decenije brojadvokata narastao je na 4.700, paje brojnost članstva prevazišlanasleđene formalne okvirefunkcionisanja AKB

Advokaturu je

Notari nastoje da otkinu deo poslaadvokatima praveći modele ugovora izalazeći u sferu pružanja pravnepomoći

Foto

: adv

okat

ska

kom

ora.

rs

Page 5: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

5Glas razuma, 19. decembar 2018.

Pokazalo se da Komorom može da rukovodi samo onaj ko uživa istinsku podrškuadvokata, a ako je ne uživa, treba da se skloni. Više nema praznih priča, ono štose kaže mora i da se uradi

ta striktno poštuje, čime se otklanja mogućnost koruptivnogdelovanja tako što onaj ko postavlja advokata nabacujenekog svog, ko mu je blizak ili će sutra da mu se revanšira,u najgorem slučaju tako što ne pravi puno problema u pos-tupku, a kad ne pravi probleme, to znači da okrivljenigrađanin nema baš puno šanse sa tako „delotvornom odbra-nom“. Takođe, zaključen je protokol između Ministarstvapravde, Vrhovnog kasacionog suda, Republičkog javnogtužilaštava i AKS, i svako ko bude išao izvan ovog sistemasnosiće posledice u okviru institucije kojoj pripada.

Neke vaše kolege se čude odakle AKB na istom skupusa Ministarstvom pravde, šta je tu tačno čudno?

Ne razumem čuđenje jer je to ministarstvo resorno i uodnosu na advokaturu, pa ako onaj ko rukovodi Komoromželi da ostvari neke rezultate, onda mora da ima adekvatanodnos sa svim državnim ogranima, posebno saMinistarstvom pravde. Mislim da je to jedini put. Na prvomadvokatskom savetovanju, a nadam se da će postati tradi-cionalno, okupili smo predsednike sudova, tužioce, profe-sore prava, NVO, novinare, predstavnike Ministarstvapravde i skup je otvorila i ministarka, a otvorili smoadvokatske teme, od kolcentra ili inicijative da svasuđenja obavezno budu ton-ski snimana. Ako sepostigne saglasnost oko bar20 odsto pitanja, napravilismo veliki korak.

Da li je status advoka-ture trajno bezbedannakon povlačenja izskupštinske procedureZakona o uslugama, gdeste bili svrstani u uslužnu delatnost?

U advokaturi nema dileme da nismo uslužna delatnost, au Ministarstvu pravde imamo puno razumevanje po tompitanju. Predlagač je bilo Ministarstvo trgovine, gde smojoš 2016. objasnili da će se propisi o advokaturi usaglaša-vati sa standardima EU isključivo kroz Zakon o advokaturii da bilo kakvo veštačko imputiranje advokature u oblasttrgovinskih usluga nema smisla. Neobično je što su predlogtog zakona pustili u skupštinsku proceduru bez pribavljanjamišljenja Ministarstva pravde. Bitno je da je jednostranipotez Ministarstva trgovine blagovremeno zaustavljen.

Advokati imaju probleme i zbog Zakona o premeru ikatastru.

Primedbe smo dostavili Ministarstvu građevine i infra-strukture, koje nadzire rad Republičkog geodetskog zavoda.Zavod ne vodi u dovoljnoj meri računa o načinu na kojiadvokati funkcionišu u tom sistemu. I Ministarstvo pravdeje, u odgovoru na dopis AKS, apostrofiralo da se u okvirusistema funkcionisanja katastra ne mogu ograničavatiadvokati u zastupanju prava i interes građana.

Medijacija stigla, ali je nema

I medijacija je stigla na velika vrata, zvona i očekivanja.A kad je stigla? Stigla je odavno, a još je nema. U toku je

formiranje posebnog centra za medijaciju u okviru AKS,analogno centru u Privrednoj komori Srbije. Medijatori će

biti advokati. Poenta je u tome što se svakimnovim zakonom sve više traži način da sesuzi polje delovanja advokata, otkidaju seneki postupci koji su tradicionalno biliadvokatski, pa se traže načini da se proširipolje delovanja advokature, između ostalog iu sferi medijacije.

Zbog besplatne pravne pomoći u klinčusu advokatura i NVO.

Imali smo 14 godina raspravu kako bi tre-balo da bude uređen taj sistem, nije se moglonaći rešenje kojim bi bili zadovoljni iadvokatura i NVO. Oni su sve vreme pružalitu pomoć bez ikakvog zakonskog okvira, pasu mislili da zato što 20 godina pružajupravnu pomoć mogu da dobiju ozakonjenje tedelatnosti. Po članu 67 stav 2 Ustava, tupomoć mogu da pružaju samo advokatura islužbe pri jedinicama lokalne samouprave. Upregovorima sa Ministarstvom pravde našli smo zaadvokaturu prihvatljivo rešenje. Kad je ono ušlo u skupštin-

sku proceduru bilo je pokušaja NVO da gaamandmanima izmene, ali bez uspeha.Tokom sledeće godine očekujemo donošen-je podzakonskih akata, a da primena zakonastartuje za godinu i po. Tako će građani kon-ačno imati uređen pravni sistem na kojimogu da se oslone kad ne mogu da platepravnu pomoć, za to ustavno pravo se ubudžetu moraju naći sredstva, a advokati ćemoći da prihoduju i po ovom osnovu, koji jedosad za njih bio potpuno zamrznut.

Kako advokatura gleda na jednoi-pogodišnji sukob sudskog i tužilačkog ceha sa VladomSrbije zbog ustavnih amandmana u oblasti pravosuđa?

Tu se nastoji doći do izmena koje bi bile usaglašene sastavovima Venecijanske komisije. Advokatura je na sasvimtrećoj poziciji u odnosu na strane koje navodite. Mislim daje naša perspektiva najbliža viđenju građana. Prema AKS iAKB, tu se vodi bitka oko toga ko će imati pretežni uticaj nasastav Visokog saveta sudstva (VSS) i Državnog veća tuži-laca (DVT), a preko tih tela i na izbor i razrešenje nosilacapravosudnih funkcija. Ko ima uticaj na njihov sastav možepretežno uticati i na funkcionisanje pravosuđa. Advokaturaceni da je veoma opasno da bilo kojih deset ljudi, u VSS iliu DVT, imaju takvu koncentraciju moći da odlučuju ko sebira na sudijski položaj, ko karijerno napreduje, ko serazrešava. Ni političke vlasti ni strukovna udruženja ne bitrebalo da imaju uticaj na tih deset ljudi, pa advokatura pred-laže da izbor ostane u Skupštini. Koliko god je neko ospo-ravao, ona jeste narodno predstavništvo i rasprava u njoj jejavna, o svakom kandidatu može da se kaže kritički sud, sačime mora da računa svako ko bi da provuče nekog prob-lematičnog i spornog. Nije dobro da se ide na VSS i DVT,gde sednice po pravilu nisu javne, gde se samo štiklirajuimena i kadrira u okvirima malog broja ljudi. S druge strane,smatramo da većinu u tim telima treba da čine sudije i tužio-ci i da tim telima treba dati ekskluzivno pravo da odlučuju okarijernom napredovanju i razrešenju sudija. Naši stavovinisu prihvatljivi ni jednoj ni drugoj strani, koje su paksaglasne da VSS i DVT moraju da imaju svu tu moć.

Advokati dele sudbinu građana

Notari su preuzeli brojne poslove sudova i advoka-ture, ima li šanse da se advokaturi vrati bar deo?

Pre svega su preuzeli sudske poslove. Nama i građani-ma je oduzeto pravo sačinjavanja privatnih isprava, pasmo protestovali i zakon je izmenjen tako da i građani iadvokati imaju pravo da sačinjavaju privatne isprave opravnim poslovima. U normativnom smislu nama nijeznačajno suženo polje delovanja, koliko sami notari upraksi to pokušavaju da urade. Nastoje da otkinu deoposla advokatima praveći modele ugovora i zalazeći usferu pružanja pravne pomoći. To je nedopustivo i odnotarske komore tražimo da to suzbije. A na našem save-tovanju na Zlatiboru razgovarano je i o odnosu advoka-ture sa notarima i izvršiteljima jer od problema nećemoda se sklanjamo. U Makedoniji je problem rešen, uzsaglasnost države, tako što advokat potpisom i pečatomgarantuje pravnu valjanost ugovora, a notar svojimpečatom i potpisom garantuje ispravnost overe, da su talica potpisala taj dokument i da su upozorena šta zaistapotpisuju. Tako svako obavlja ono za šta je osposobljen.Ovaj recept bismo mogli da primenimo, u tom pravcu idenaša inicijativa.

Da li smo u zoni hiperinflacije advokata, godišnje seupisuje po 500, ima li potrebe za tolikim advokatima,imaju li svi oni posla?

U Srbiji ih ima 9.500. To jeste veliki priliv, pretpostavljamda svi nemaju jednako posla. Držimo se principa da kao slo-bodna profesija moramo pružiti šansu svakome ko ispunja-va uslove za bavljenje ovim pozivom. Ako me pitate kakoćemo sa tim brojem i tom progresijom, mogu reći samo daje važan razvoj poslovnog ambijenta i ekonomski razvojSrbije, porast prihoda građana. Od privredne razvijenosti i tekako zavisi potencijal i resursi koje advokati u jednoj zemljimogu da koriste. S obzirom na to da stanje u Srbiji nije sja-jno, važno je reći da i advokati dele sudbinu građana. UBukureštu, koji je jednako velik kao Beograd, ima 12.000advokata, što potvrđuje da je više od odnosa broja stanovni-ka i broja advokata važan privredni rast, funkcionisanje sis-tema i visina standarda građana. Ako se u tom pravcu Srbijabude razvijala, biće više prostora za sve advokate.

Kredibilitet Komore bićeuništen onog trena kadneko AKB stavi u funkci-ju dnevne politike ili kadsvoju poziciju u AKB vidikao ulaz u svet karijernepolitike

lomila sujetaO napadima na advokate

Kad je ubijen advokat Ognjanović, rečeno je da se advokati osećajunesigurno jer rade profesionalno. Da li se i dalje osećaju nebezbed-no i životno ugroženo?Reč je o individualnom osećaju u konkretnoj situaciji. Lično nemam tajosećaj. Advokatski posao nosi različite pritiske, ali to ne podrazume-va životnu ugroženost i ugrožavanje telesnog integriteta, sigurnostiporodice, imovine. Protiv toga smo digli glas. Ubistvo kolegeOgnjanovića je okidač, slučaj koji je prelio čašu koja se punila desetakgodina, gde je veliki broj napada na advokate, među njima i ubistavanekih kolega. Steklo se opšte uverenje unutar profesije da se urasvetljavanje tih slučajeva ne ulaže dovoljno napora od straneorgana krivičnog gonjenja. Protestovali smo nedelju dana i digli ovopitanje na nivo javnog interesa. Zadovoljan sam što su druge profesi-je prepoznale važnost bezbednosti advokata. Očekujemo uvođenjenovog krivičnog dela – napad na advokata, da pokrije zakonodavnivakuum. Taj napad bi bio normiran po ugledu na krivično delo napadna službeno lice, ali ne bi bilo identično, očekujemo da Ministarstvopravde krene u skupštinsku proceduru. Uz to je potrebna delotvornaistraga, a RJT je donelo obavezujuće uputstvo da se kod napada naadvokata postupa s posebnom pažnjom i hitnošću. Kasnije smo jedandan protestovali jer je bilo diskomunikacije u razmeni informacija uslučaju kolege Ognjanovića, poslali smo poruku da od ovoga nećemoodustati. To je živa tema i dalje.

Page 6: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

6 EKONOMIJAGlas razuma, 19. decembar 2018.

Piše: Branislav Krivokapić

Količina laži kojima nas vlastsvakodnevno bombardujetoliko je velika da iritira i

ljude koji u javnim nastupima popravilu pažlj ivo biraju reči . „PoVuku je: piši kao što govoriš, čitajkao što je napisano. A po Vučiću:piši kao što lažem, čitaj kao što samslagao“, oteo se komentar DraganuVelikiću, jednom od naših najugled-nijih književnika. Među ekonomskimlažima s jedne strane imamo blju-tave hvalospeve o „zlatnom dobu“, as druge neprekidno podsećanje nagrehe prethodne vlasti, pljačkaškuprivatizaciju, rasprodaju resursa itd.Koliko ovaj koktel pije vodu, proko-mentarisao je u nedavnom intervjuuza časopis „Nova ekonomija“ profe-sor Ekonomskog fakulteta uBeogradu Milojko Arsić:

„Postoji tendencija snažnog falsifiko-vanja tekućih ekonomskih kretanja, kao i istori-jskih ekonomskih kretanja. Tu se ne radi oreviziji ekonomske istorije, u smislu da sepronalaze novi dokazi i činjenice, već oobičnom falsifikovanju prošlosti. Sada se kaoglavni problem zašto Srbija zaostaje zaregionom navodi pljačkaška privatizacija, a nerecimo sankcije tokom devedesetih, bombar-dovanje i hiperinflacija. Privatizacija u Srbiji

bila je podjednako neuspešna kao i u drugimzemljama Centralne Evrope, ali su te zemljesada dvaput razvijenije od Srbije. Očigledno jeda se želi izbrisati odgovornost za privrednislom devedesetih, kao i njegov uticaj na istorijskozaostajanje privrede Srbije.“

Profesor Arsić se osvrnuo i na gotovo svakod-nevne manipulacije aktuelnim statističkimpodacima. „Kada se ostvare prosečni ekonomskirezultati kao što je privredni rast ove godine, to se

predstavlja kao najveći rast u Evropi, ili kaonajveći u novijoj istoriji, a mi smo od 2001. do2008. imali prosečan godišnji rast od šest odsto.Slično tome, pad nezaposlenosti predstavlja sekao veliki uspeh vlasti, mada je ona velikimdelom posledica odlaska ljudi u inostranstvo, štose nikako ne može smatrati uspehom“, kaže Arsićističući da su, zbog snažne medijske dominacijeaktuelne vlasti, najvećem delu javnosti dostupni

samo zvanična tumačenja i podaci.“Ako su informacije na

osnovu kojih se ocenjujestanje u privredi i

društvu iskrivljene,tada ni glasanjeljudi na izborimanije realno“,zaključuje Arsić.

ZaštićenaJorgovanka

Kao svoj najveći uspehvlast najčešće navodi konsoli-

dovanje državnih finansija i anuliranjebudžetskog deficita, a rast spoljnogdeficita, naravno, ne pominje. Do togistorijskog uspeha koji se zove stabilnejavne finansije došlo se, međutim,isključivo metodom „pokojne babe“,odnosno štednjom na običnim građani-ma, dok su razne „svete krave“ napredn-jačke nomenklature, državnog i javnogsektora ostale netaknute. Jedan je tviter-aš veoma precizno izračunao da je od

avgusta 2012, kada je postala guverner NBS,Jorgovanka Tabaković zaradila 344.576,27 evra.Zašto njoj u procesu fiskalne konsolidacijeiznos primanja preko 40.000 dinara nije uman-jen za 25 odsto, kao što je to učinjeno pen-zionerima, zapitao se nedavno u rubrici „Međunama“ jedan čitalac „Politike“. Pitanje je krajn-je umesno, a jednostavnim matematičkimoperacijama dâ se pokazati šta bi se dogodilo daje država u merama štednje, poput penzija, pro-

Treća smena EKONOMIJA 2018: NAJBRŽI RAST, NEZAPOSLENOST NIKADKolonoskop

Piše: Branislav Krivokapić

Mišković među „nevinima“

Ne znam kakvo bi to čudo moralo da se dogodi pa da i MiroslavMišković prođe Vučićev poligraf. Ali i bez tog saznanja, iz aviona sevidi da je suđenje najpoznatijem srpskom biznismenu samo paravan

za aboliciju nekih drugih „preduzetnika“ koje je aktuelna vlast, uprkos sumnjida su počinili krivična dela, „sankcionisala“ vaninstitucionalno, bez uplitanjanezavisnog sudstva. I dok se Mišković već pet i po godina svakog prvog umesecu javlja Policijskoj upravi za Beograd, do juče face s poternica najavljujugradnju srpskog Singapura, a anonimusi s buđelarima u obliku nanogica, kojenadgleda SNS server, kao od šale kupuju dve nacionalne frekvencije odjednom. Dvadeset četiri sporne privatizacije više niko i ne pominje.

Srbija baš nema sreće s tajkunima. Taman smo zaboravili Hamoviće,Lazareviće, Drakuliće, tek što su sjahali Beko i Kostić, a već nam za vrat dišenaprednjačka rijaliti oligarhija, polusvet spram kog arogantni milioneri izkluba u Šekspirovoj deluju kao akademija nauka. Uz njih se šlepaju rehabilitovani Miloševićevi tajkuni koji su se bogatili dok je Srbija grcala podsankcijama i NATO bombama. Koje je mesto Miškovića u tom društvu„nevinih“? Po čemu je njegov greh izuzetan?

Županijski sud u Zagrebu je Ivici Todoriću, osumnjičenom za nezakonitopribavljanje više od milijardu kuna (oko 135 miliona evra), odredio kauciju uvisini od 7,5 miliona kuna ili oko milion evra i, uz oduzimanje pasoša i meru

zabrane napuštanja Zagreba, dozvolio mu da sebrani sa slobode. Miškoviću, koga terete da jesinu Marku pomogao da utaji porez od 320 miliona dinara (2,7 miliona evra), Viši sud uBeogradu uslovio je odbranu sa slobode jemstvom od čak 12 miliona evra. Dakle, zbog50 puta manje para Mišković je 12 puta većapretnja za Srbiju nego Todorić za Hrvatsku.Zašto? Za razliku od hladne Kolinde GrabarKitarović, srpski predsednik je emotivac i svako

pominjanje „slučaja Mišković“ kod njega izaziva impulsivnu reakciju urasponu od zadovoljstva do besa. Nakon Miškovićevog hapšenja, koje jesnažno uticalo na rast njegove popularnosti, odlučno je izjavio: „Biće suđenja,a biće i presude!“ Prvostepenu presudu, kojom je vlasnik „Delte“ osuđen napet godina zatvora, okarakterisao je kao značajan napredak u borbi protivkorupcije, a oslobađajuću presudu Apelacionog suda ljutitom porukom: „Evovam, tajkuni, neka vam oni vode državu i neka pokradu sve što je umeđuvremenu stvoreno!“

Vratimo se sad na početak teksta. Kakvo bi to čudo trebalo da se dogodi pada i Mišković, poput Bogoljuba Karića, evoluira u vođinim vizijama? Odtvrdnji da „obračun sa tajkunima ne treba da se završi samo na Kariću jer trebada se hapse i ostali mafijaši i lažni biznismeni“, preko navodno besne reakcije kad je Bogoljubu ukinuta poternica, do prisustva svečanom otvaranju šoping mola BK grupe u Minsku svega dvadesetak dana kasnije. Atokom čitave te „evolucije“ Bogoljubov Pokret snaga Srbije, za koji je Vučićtvrdio da je stranka kojoj je „lopovluk metod delovanja“, neprestano je koalicioni partner naprednjaka.

Ali glavna razlika između Miškovića i Karića nije u tome što je prvi samofinansirao različite političke opcije i medije, a drugi je, povrh toga, osnovao isopstvenu partiju i televiziju. Niti u težini optužnice – ona, zastarela, teretilaje Bogoljuba da je sa računa „Mobtela“ izmuzao i na privatne račune prebacio više od 60 miliona evra, ova, aktuelna, Miškoviću pripisuje pomaganje u utaji poreza 25 puta manjeg iznosa. Pa čak ni u tome koliko suspremni da sklapaju pakt sa đavolom, mada je Bogoljub na tom planu bezpremca, a Mišković tu i tamo ipak podvuče crtu.

Karićeva i Miškovićeva Srbija, te naše nesrećne tranzicione strele, gađaju umetu na kojoj se sudaraju neotesani primitivizam i volstritovsko milosrđe,pećinsko preduzetništvo i prepredeni modernizam, lažna tradicija i lažnielitizam. Jadan je to izbor, ali takav je vrli novi svet kome i mi stremimo. I

dok običnim ljudima, opterećenim borbom za golu egzistenciju, nije lako daprelome, Aleksandar Vučić nema dilemu. On je izabrao srpskog Trampa i populizam zelene salate, a suđenje Miškoviću, vlasniku najveće domaće kom-panije koju bi svaka pametna vlast tretirala kao zaletište rasta BDP-a, koristiza imitaciju borbe protiv korupcije i kao krunski dokaz detajkunizacije društva predvođenog političkom partijom kojoj je laž osnovni metod delovanja.

Kakvo bi to čudotrebalo da se dogodipa da i Mišković,poput BogoljubaKarića, evoluira uvođinim vizijama?

U 2018. bez povećanje penzija

godina opšti bod rast2012/IV 681,10 3,46 %2012/X 694,72 2,0 %2013/IV 708,61 2,0 %2013/X 712,15 0,5 %2014/IV 715,71 0,5 %2015/XII 724,66 1,25 %2016/XII 735,53 1,5 %2017/XII 772,31 5,0 %2018 772,31 /OBJAŠNJENJE: Svako povećanje ili smanjenjepenzija dovodi do korekcije vrednosti tzv. opšteg bodakoji služi za izračunavanje visine svake pojedinačne penzije. Kaošto se vidi iz tabele, preuzete sa sajta Fonda PIO, poslednjepovećanje penzija za pet odsto bilo je decembra 2017. Ovegodine vrednost opšteg boda se nije menjala. Počev od 1.novembra ukinut je zakon o umanjenju, pa je oko 500.000 pen-zionera konačno primilo pun zakonom garantovan iznos penz-ije, ali bez ikakvog povećanja. Ostalih 1,2 miliona penzionera suna osnovu uredbe Vlade dobili uvećanje od pet odsto. Uvećanjevaži samo za isplate penzija za oktobar i novembar, knjiži seposebno i ne ulazi u osnovicu, dakle nema tretman trajnogpovećanja.

Milojko Arsić:Privatizacija je bila

podjednako neuspešna i udrugim zemljama Centralne

Evrope, ali su te zemljesada dvaput razvijenije

od Srbije

Page 7: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

7Glas razuma, 19. decembar 2018.

Uprkos bljutavim hvalospevima o „zlatnom dobu“, nemoguće je falsifikovati niz ekonomskih pokazatelja koji govore da je za vreme Vučića zaostajanje Srbije dodatno povećano

MANJA, PENZIJE VEĆE NEGO IKADA...

gresivnim stopama umanjila i zarade najmanje 25.000(verovatno ih ima i više) državnih činovnika koji primajuizmeđu 100 i nekoliko stotina hiljada dinara, sve doJorgovankine plate ili plate direktora „Srbijagasa“ iKontrole leta koje su blizu fantastične sume od miliondinara. Računica pokazuje da bi time državni budžet ušt-edeo oko 400 miliona evra, dakle polovinu novca koji je začetiri godine oduzet penzionerima. Doduše, gospođaTabaković bi u tom slučaju, umesto 550.000, primalasvega 430.000 dinara, ali zar je to malo?

Očigledno je da su se tadašnji ministar finansija DušanVujović i njegov gazda Aleksandar Vučić opredelili zadranje sirotinje. Da nije bilo tako, mogli su penzioneri daprođu sa znatno manjim umanjenjem, mogli su od meraštednje makar delimično da budu izuzeti medicinski iprosvetni radnici, moglo se još mnogo toga pravičnijeguraditi, a da efekti po budžet budu isti. Ali Vučiću i nje-govim ministrima do pravdeje stalo koliko do lanjskogsnega. Laž je njihovoglavno oružje. Otuda beztrunke stida Siniša Malinajavljuje da je budžet za2019. usmeren na rast živ-otnog standarda, dok seistovremeno penzionerima,koji će i naredne godineostati bez zakonom garanto-vanog usklađivanja penzija,pred Novu godinu deli po 3.000 dinara, a zaposlenima uEPS-u, gde je prosek plata 60 odsto veći od proseka udržavi, po 35.000 dinara.

Uostalom, struktura prihodne stavke budžeta najboljepokazuje ko finansira državu. Poslednje dve godine porezičine 83,9 odsto ukupnih prihoda, a među porezima najvišenovca dolazi od PDV-a i akciza. Jasno je, dakle, da budže-tu najviše doprinose obični građani koji kao krajnji kupcine mogu izbeći plaćanje nijedne od navedenih dažbina.Učešće PDV-a u BDP-u je 10,7 odsto (prosek u EU je 7,1odsto), po čemu je Srbija, verovali ili ne, druga u Evropi,odmah iz Hrvatske. Nasuprot tome, imamo jednu odnajnižih stopa poreza na dobit u Evropi, a država čini sveda poslodavcima, posebno stranim, omogući i razne drugeolakšice, pa nije čudo što srpsko društvo sve češće naziva-ju „socijalizam bogatih“.

Zaostajanje i u 2018.

U poslednjih pet godinaBDP Srbije porastao je zaoko 10 odsto, a BDP upore-divih zemalja CIE(Centralne i IstočneEvrope), dvostruko više –oko 20 odsto. Otuda Srbijasve više zaostaje, pa je takoBDP po stanovniku 50 odsto niži od rumunskog, a 30 odstood bugarskog, podaci su Fiskalnog saveta, koji konstatuje daje zaostajanje nastavljeno i u 2018. Jedan procentni poenovogodišnjeg rasta BDP-a posledica je oporavkapoljoprivrede od suše, tako da je realan rast od tri do tri i poodsto, a u zemljama CIE preko četiri odsto. Strukturapovećanja javnih investicija koncipirana budžetom 2019,smatra Fiskalni savet, neće uticati na ubrzanje privrednograsta. U odnosu na prosek zemalja CIE kod nas su javneinvesticije u infrastrukturu za trećinu manje, izdvajanja zazdravstvo, prosvetu i ekologiju niža su čak tri puta, ali suzato investicije u vojsku i policiju trostruko veće.

Ali ostavimo po strani Fiskalni savet. Pokušajmo da pron-ađemo neki ekonomski institut ili nevladinu organizacijukoji svojim istraživanjima argumentovano i egzaktno potkre-pljuju priče o zahuktavanju „zlatnog doba“. Nažalost, takvihistraživanja nema, za razliku od mnogih drugih kojaupečatljivo govore o daljem zaostajanju Srbije. Tako se, naprimer, Centar za visoke ekonomske studije (CEVES), načijem je čelu Kori Udovički, bivša ministarka i u Đinđićevoji u Vučićevoj vladi, pozabavio Agendom UN za održivirazvoj do 2030. koju su potpisale 193 zemlje, među njima iSrbija. Pitanje glasi: gde je mesto Srbije kada je reč o ostvari-vanju 17 globalnih ciljeva održivog razvoja definisanihAgendom UN? A odgovor nije naročito prijatan.

BDP po glavi stanovnika u Srbiji iznosi 4.905 evra i jošuvek nije sustigao nivo iz 1989, među najnižima je u Evropi,skoro je 40 odsto ispod nivoa Bugarske, najmanje razvijenečlanice Evropske unije, stoji u istraživanju CEVES-a. U

pogledu ljudskog razvoja Srbija zauzi-ma 66. mesto u svetu, što je znatnoslabije nego pre 30 godina i niže negobilo koja zemlja članica EU i CrnaGora, a bolje samo od Makedonije iBiH. Ljudski razvoj Srbije najviše seurušio tokom devedesetih godinaprošlog veka, upravo u vreme kada jepredvođena Miloševićem na vlasti bilaSocijalistička partija Srbije u saradnji saradikalima, a sadašnjim naprednjacima.

Stope siromaštva i nejednakosti uSrbiji takođe su među najvišim u Evropi. Prema podacimaevropske statistike „Eurostat“, čak četvrtina građana Srbijezarađuje manje od 60 odsto, što je najviša stopa u Evropi.Suprotno podacima kojima se hvali vlast, istraživanjeCEVES-a ukazuje da je ključni problem Srbije izuzetnoniska stopa ukupne zaposlenosti, posebno niska stopa dosto-janstvene zaposlenosti. Takođe, stopa nezaposlenosti međudiplomiranim studentima je oko 42 odsto, što je više nego ususednim zemljama, a skoro polovina mladih koji radezaposlena je neformalno.

Srbija se suočava i sa jednom od najbrže rastućih stopasmanjenja broja stanovnika u Evropi. Pod pretpostavkom dase postojeći demografski trendovi nastave, stanovništvoSrbije će se do 2030. godine smanjiti za skoro 600.000 ili zaosam odsto, a do 2041. za 12 odsto, s tim što će taj procenatbiti znatno viši u regionima južne i istočne Srbije. Takođe,

prema procenama Svetskezdravstvene organizacije (SZO),pokazatelj očekivanog životnogveka u trenutku rođenja u Srbiji je75,6 godina, što je kraće nego ubilo kojoj drugoj državi članiciEvropske unije ili bivšojjugoslovenskoj republici, osim uRumuniji, Bugarskoj, Letoniji iLitvaniji.

Toplica kao Surinam

Istraživanje CEVES-a pokazuje da je zaostajanje Srbijeposebno izraženo u oblasti gazdovanja nacionalnim resursi-ma, pogotovo u energetskom sektoru. Srbija reciklira samo34 odsto otpada koji generiše (ne računajući mineralniotpad), manje od bilo koje zemlje Evropske unije u kojoj jeprosek 75 odsto. Iako gotovo da više i nemamo veliku teškuindustriju, energetski intenzitet je dvostruko veći od prosekaEU, a uz to nemamo ni strategiju za period kada rezerve fos-ilnih goriva na koje se trenutno oslanjamo budu iscrpljene,što će verovatno nastupiti ubrzo nakon 2030. godine.Integrisano upravljanje vodenim i šumskim resursima goto-vo da i ne postoji, a poseban problem je što većinom prirod-nih resursa gazduju javna preduzeća, najčešće neefikasno ikrajnje netransparentno.

Manje od sedam odsto teritorije Srbije je pod zaštitom, zarazliku od Hrvatske gde je zaštićeno 38 ili Slovenije gde jepod zaštitom 53,6 odsto teritorije. Zbog niskih investicija uzaštitu životne sredine Srbija je jedna od najzagađenijihevropskih zemalja. Kao ilustracija potencijala boljeg upravl-janja zaštitom životne sredine u istraživanju CEVES-a navo-di se primer regiona gornje Soče u Sloveniji, u kome živisvega 5.000 stanovnika, a gde je ukupna vrednost turističkogribolova mušičarenjem dva miliona evra godišnje.

I najzad, Srbija je jedna od evropskih zemalja sa najvećimregionalnim razlikama. Beograd i Vojvodina su znatno razvi-jeniji od ostatka Srbije, sa dva i po puta većim BDP-om poglavi stanovnika nego u najmanje razvijenom regionu južnei istočne Srbije, gde je, opet, stopa siromaštva dvostrukoveća nego u Vojvodini, zapadnoj Srbiji i Šumadiji, a tri putaveća nego u Beogradu. U prestonici živi 24 odsto građanaSrbije i stvara se 40 odsto BDP-a, tako da je nivo razvojaBeogradskog okruga sličan nivou razvoja Mađarske iliHrvatske. Nasuprot prestonici, npr. Moravički okrug je otpri-like na nivou razvoja Azerbejdžana ili Gruzije, dok je nivorazvoja najmanje razvijenog okruga u Srbiji – Topličkog,sličan nivou razvoja Jamajke ili Surinama. Ali vlastima to nesmeta jer Surinam je prijateljska država, jedna od prvih kojesu povukle priznanje nezavisnosti Kosova.

Postoji, dakle, čitav niz ekonomskih pokazatelja koje vlastjoš nije stigla da falsifikuje, a koji govore o tome da je posr-tanje srpske ekonomije, započeto u vreme raspada SFRJ, anakratko prekinuto u prvoj deceniji ovog veka, nastavljeno itokom vladavine Aleksandra Vučića. Samim tim što jenapredak daleko sporiji nego što je to objektivno moguće,zaostajanje Srbije za razvijenim zemljama, pa i za neposred-nim okruženjem, dodatno se produbljuje. Nedostatak vizije,intelektualnih kapaciteta, pa i političke volje da se o ovimtemama govori, pokriva se besomučnim fabrikovanjem lažio epohalnim, većim nego ikada ekonomskim uspesima, uzsvesrdnu pomoć licemera iz Brisela, koji nam s vremena navreme otvaraju nova poglavlja u pregovorima o pridruživan-ju EU iako za to ne ispunjavamo mnoge uslove. Ali tvrdnjada su za sve krivi „žuti“ nema više efekat hepo kocke ipolako ali sigurno postaje argument na klimavim nogama.Ostala je samo treća smena u fabrici laži.

Da su državnim činovnicima koji primaju ponekoliko stotina hiljada dinara zarade smanjenepo progresivnoj stopi kao penzionerima, uštedelobi se 400 miliona evra

Koliko zaostajemo za Evropomindikator Srbija prosek EU 28

stopa zaposlenosti (15‒64 god) 55% - 67%

BDP po stanovniku 4.904 EUR 25.783 EUR

izdvajanja za prosvetu 4,2% BDP 5,2% BDP

soc. pomoć i dečji dodaci 0,6% BDP 1,1% BDP

očekivano trajanje života 75,6 godina 80,6 godina

u fabrici laži

U odnosu na prosek zemaljaCentralne i Istočne Evropeizdvajanja za zdravstvo,prosvetu i ekologiju su triputa niža, ali zato su investicije u vojsku i policijutrostruko veće

Karikatura: Saša Dimitrijević

Page 8: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

9Glas razuma, 19. decembar 2018.

8 GRAD NA DLANU

Rušimo Sneška 22. decembra

Treći protest „Protiv nasilja – Stop krvavim košuljama –Hajde da se prebrojimo – Jedan od pet miliona“ biće održanu subotu 22. decembra i biće to treća uzastopna subota uznaku masovnog marša Beograđana protiv vlasti. Sneg jeprošlog vikenda vejao 24 sata, teško da su uslovi za šetnjumogli biti gori, zbog redukovanog gradskog prevoza satimase putovalo od i do centra, i opet se okupilo najmanje dvade-set hiljada Beograđana. O tome najbolje svedoči fotografijakoju objavljujemo. Impozantna kolona demonstranata uKralja Milana snimljena je dronom, a na društvene mrežepostavio ju je Nikola Jovanović, potpredsednik Narodnestranke i zamenik šefa odborničke grupe Saveza za Srbiju uSkupštini grada.

Subotnji protesti nastaviće se sigurno do kraja godine, ali iu januaru, jer jedan od zahteva organizatora jeste da se rešiubistvo Olivera Ivanovića, kome će godišnjica smrti biti 16.januara 2019. Protest je pokrenut povodom napada na BorkaStefanovića, jednog od osnivača Saveza za Srbiju, i još dvo-jicu aktivista Saveza u Kruševcu, ali i protiv nasilja vlastiprema svima koji drugačije misle. Reči predsednika SrbijeAleksandra Vučića posle prve protestne subote (8. decembar)da neće ispuniti nijedan zahtev opozicije pa makar izašlo ipet miliona ljudi na ulice, inspirisale su prošle subote jednuod glavnih parola demonstracija „Jedan od pet miliona“.

„Odlučili smo da zimska čarolija ne prestaje! Vidimo sesledeće subote, 22. 12, 18 h, Plato Filozofskog fakulteta!Grudva raste i neće se zaustaviti! Rušimo Sneška“, napisalaje Jelena Anasonović, diplomac Fakulteta političkih naukaBU iz Zaječara i jedan od organizatora protesta, na svom„Tviter“ nalogu @AnasonovicJ.

Crna hronika „Beograda na vodi“

Još jedan radnik stradao je prošle nedelje na gradilištu„Beograda na vodi“. Pukla je daska, radnik (46) pao je savisine od šest metara na beton. To je četvrta nesreća za trimeseca! Trećeg oktobra radnik iz Turske pao je s iste visinei opet s teškim povredama prevezen u bolnicu. Dva radnikapoginula su 14. septembra dok su, kako se pričalo, kon-trolisali statiku, pa se čitav betonski pod terase odvalio, tro-jica se spasla pogibije, a dva građevinca nastradala. I nijed-nom se potom ni policija ni tužilaštvo nisu oglasili, počev odone prve tragedije od pre 13 nedelja. Kao da su ljudske žrtveneminovne, kao da investitori i izvođači nisu odgovorni zasmrt na radnom mestu, kao da su ljudske žrtve neminovnekad se megalomanski poslovno-stambeni kompleks, kojiubija grad, podiže bez ikakve kontrole i odgovornosti. Biloprema gradu, bilo prema struci, bilo prema graditeljima.

Gradski budžet premašio milijardu evra

Prvi put će u 2019. godini budžet Beograda biti veći odmilijardu evra! I biće sigurno usvojen ove nedelje, 21.decembra, na sednici Skupštine grada, pošto SNS ima 64 od110 gradskih odbornika. Pred njih stižu odluka o budžetuprestonice za 2019. i niz odluka o obimu sredstava namen-jenih za vršenje poslova gradskih opština, javnih i komunal-nih preduzeća.

Neke odluke su već na prvi pogled problematične. Naprimer, otpis duga „Galenici“, kupovina 1.500 javnihbicikala od po 1.500 evra komad, a da bi se tako sprečiokolaps javnog gradskog prevoza!, silni darovi Kinezima, odzemljišta i infrastrukture u Borči za naučni park do izgradnjei (večite) eksploatacije četiri garaže u strogom centru grada,brojna zatvaranja ulica na po godinu i više dana, i to vitalnihsaobraćajnica, još beskrajno mnogo popločavanja u užem iširem centru, protiv kojih se stanovnici bezuspešno bune, jerosim odlivanja para u privatne džepove ne vide drugu svrhui smisao blokada, još apsurdnih rokova od po 400 i više danaza izvođenje besmislenih radova itd. itd. Velika je milijardaevra, treba opravdati buduće fakture, poput onih koje je samo„Kip lajt“ izdao samo ove godine za novogodišnji šljaštećikičeraj: 250.000 evra!

Gondola od 15 miliona evra

U budžetu za 2019. godinu predviđeno je da Beogradobezbediti 600 miliona dinara za gradnju gondole, koja trebada košta 15 miliona evra! Znači li to da će nas Grad svezadužiti nekim novim kreditom da od naših para pokrije

„investiranje“ u još jednu (besmislenu) „turističku atrakciju“?Kako je prošle nedelje saopštio gradonačelnik Zoran

Radojičić, gondolu će graditi jedna italijanska firma i tridomaće, a to su „Leitner Vipiten“, „Koto“, „Elkoms“ i „Deling“. Kako je prošle nedelje Dejan Ćik, direktor JP „SkijalištaSrbije“, izračunao (očas posla na konferenciji za štampu),prva BGD gondola prevoziće korisnike po pojedinačnoj ceniod 500 dinara od Ušća do Kalemegdana za oko tri minuta.Kako je to Inicijativa „Ne da(vi)mo Beograd“ navela u tužbiprotiv Grada, gondola će ugroziti bedeme Kalemegdana,prvorazrednog kulturnog dobra Beograda. Ali, rekosmo već,treba opravdati budžet teži od milijardu evra.

Siroti milijarder

Skupština grada Beograda odlučila je da „Galenici“ otpišedug iz Fonda solidarnosti od 640.000 evra. U kojem je totačno univerzumu Grad Beograd bogatiji od KarlosaSančeza, brazilskog milijardera i od pre godinu dana vlasni-ka „Galenike“, pa može da mu pomaže parama građana?Možda toliko košta srpski pasoš, budući da ga je Sančezdobio krajem ovog leta? I osnovne računske operacije moguda pokažu da Sančez u svoje procenjene 2,2 milijarde evramože lagano da spakuje oko dva godišnja budžeta Beograda.Sve je to javno rekao Miloš Marković, advokat specijalizo-

van za privredno pravo i odbornik Pokreta slobodnih građanau Skupštini grada Beograda.

„Dug se otpisuje tek ako imate dokaze da dužniku nijemoguće blokirati račun i odatle preusmeravati sredstva, ili danema pokretnu i nepokretnu imovinu adekvatne vrednosti, ilida nema svog dužnika od kojeg je moguće naplatiti potraži-vanja. Odbornici od predlagača nisu dobili odgovor da linešto od navedenog važi za firmu Karlosa Sančeza uBeogradu“, rekao je Marković.

Malo smo nadogradili

U centru Beograda ponovo niču višespratne nadogradnjena starim zgradama, kao što se radilo krajem devedesetih. Koje izdao dozvolu za ovo ruglo u Dositejevoj ulici, pita seBodin Starčević na svom „Tviter“ nalogu. Ako mislite danema goreg primera, pogledajte „Malo smo nadogradili“nalog na „Instagramu“. Ne zna Beograđanin da li da se smejeili da plače dok gleda fotografije beogradskih nadogradnji.

Malo smo zakrčili centar

Jedna od posledica zatvaranja Topličinog venca za sao-braćaj je svakodnevni kolaps u Ulici maršala Birjuzova. Toje učinak besomučnog popločavanja centra Beograda i čin-jenice da nas vode „stručnjaci“ za stvaranje saobraćajnoghaosa. Zatvaranje Karađorđeve ulice na 425 dana takođesvakodnevno proizvodi jezive gužve. U stvari, zahvaljujućitim „stručnjacima“, višesatni zastoji u saobraćaju postali sunormalni u svim delovima grada. A zima tek dolazi.

Zašto plaćamo najskuplje grejanje

Beograđani koje greje JKP „Beogradske elektrane“ plaća-ju najveću cenu grejanja u zemlji, iako je kvalitet grejanjaupitan, a isporuku prekidaju učestala havarijska oštećenja,navodi se u saopštenju Demokratske stranke. DS smatra da

je cena od 120 dinara po kvadratnom metru stana visoka zatošto se nerazumno i nestručno radi, a pitaju i koliko od tih 120dinara pripada firmama van sistema elektrana? Takođe pita-ju da li Beograđani, pored najskupljeg grejanja, plaćaju inajskuplje popravke sistema? Do 2013. godine na računimagrađana koji su imali problema s grejanjem postojala je istavka bonifikacija. Sada je to ukinuto, a DS pita – zašto?

Na pomolu kolaps u prevozu

Uskoro neće imati ko da nas vozi! GSP-u fali 600 rad-nika, pred nama je haos, upozorava Sindikat GSP„Nezavisnost“. Odlazak profesionalnih vozača u inos-transtvo, radi hleba, doveo je do toga da Srbiji trenutnonedostaje 6.000 profesionalaca, a gradu između 200 i 300vozača i još toliko radnika u održavanju, kažu sindikalci.Problemi mogu da se reše ako se utvrdi realan brojzaposlenih i visina zarada i ako se naplata karata vrati uGSP. Nezvanično se čuje da ni dinar od „bus plusa“mesecima nije lagao na račun javnog preduzeća.

Favorizovanje privatnih prevoznikasamo produbljuje krizu, koju najvišeosećaju Beograđani. U„Nezavisnosti“ objašnjavaju da sesvakog dana iz gradske kase privat-nicima prebaci 21,8 miliona dinara zapređenu kilometražu, mimo novcakoji dobijaju po drugim osnovama.Da će isto biti dogodine, vidi se pobudžetu za 2019, gde je za subvencijeprevoza predviđeno 27 milijardidinara, deset sleduje GSP-u, a 17dobijaju privatnici, koji pokrivajumanji deo linija. GSP je inače najvećiproblem Grada: generiše godišnji

gubitak od 2,4 milijarde dinara.A kako to izgleda iz ugla građana, dok sve duže čekaju

na stajalištima? Kažu, razdaljina između dva vozila javnogprevoza sve se češće meri ili kilometrima ili milimetrima.Ili ih nema ili u gužvi formiraju gusenicu.

„Zarobljeni smo godinama, ne samo dok je Vučićna vlasti. Milošević je dopustio taj suludi sistem, aniko ga već 30 godina nije popravio. Zato šetam“

CURE POSLEDNJI DANI STARE GODINE, BUDŽETIRAJU SE SUMNJIVI POSLOVI ZA NAREDNU GODINU, GRAD ŠLJAŠTI, A PROTESTI SE ZAHUKTAVAJU

Piše: Ružica Me vo rah

Glas razuma, 19. decembar 2018.

Druga protestna šetnja, subota 15. decembar

„Beograd na vodi“: četiri tragedije za tri meseca

Buduća pozicija polazne stanice i stuba gondoleKalemegdan–Ušće

Trasa gondole Kalemegdan-UšćeKako se ovih dana doziđuje u Dositejevoj ulici

Imovina vlasnika „Galenike“ dvaput je veća od budžeta Beograda

Ugao Pop Lukine i Ulice maršala Birjuzova

300 vozača i još toliko majstora nedostaje Gradskom saobraćajnom preduzeću

Najskuplje grejanje, najskuplji ukrasi...

Šta odnosi 2018, šta donosi 2019.

Pitamo se – gde su saksije u budžetu za 2019. godinu?Zato što nam se čini da bi te saksije mogle dogodine daolakšaju pravdanje budžeta od milijardu evra.

Tokom juna i jula meseca duž 22 kilometra auto-puta krozBeograd, od petlje Lasta do Aerodroma „Nikola Tesla“, na492 stuba javne rasvete okačene su po dve saksije. Prvo suokačene, a onda su uz 492 bandere sproveli cevi za zalivanje. Potom je „Zelenilo Beograd“ povremeno zatvaralo pojedine trake auto-puta i štelovalo zalivne sisteme. Već smo tada pisali da dekorativne saksije niko živinigde u svetu ne kači duž auto-puta. Većina od 1.000 jadnihbiljaka preminula je još letos, a sredinom jeseni sve su sak-

sije nestale. Lepo bi bilo kad bi se neko setio saksija 21.decembra. I postavio neka lepa odbornička i budžetskapitanja: gde je 1.000 iščezlih saksija uskladišteno; kolikokošta skladištenje i održavanje (valjda biljke moraju daimaju optimalnu temperaturu, zalivanje, orezivanje...);koliko je koštalo postavljanje i skidanje; ko će to da vraćana proleće i koliko će to da košta; da nisu to bile jednogodišnje biljčice, pa ćemo dogodine da kupujemonove i, ako kupujemo nove, koliko će da koštaju? Primetilismo još da creva za zalivanje nisu skinuta, pa se nadamo dasu vodu zavrnuli, da ne poledi i da dekoracija ne propadnetokom zime. Tek bi to bila šteta. Nova i novčana.

Gde su saksije u budžetuDecembar 2018. Jun 2018.

Snežana Đorđević, nezaposlenaBeograđanka, prošle subote nosila jeparolu „Dokle će Srbija trpeti zlo“

Page 9: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

10 GRAD NA DLANUGlas razuma, 19. decembar 2018.

Ako se pitate šta su pre stogodina radili Beograđani unoći između 31. decembra i

1. janura, odgovor je jednostavan:spavali su. Za njih je naš današnji 31.decembar bio tek 18. decembar, anaš današnji 1. januar zvali su i „maliBožić“ jer je padao tačno sedamdana pre Božića. A Božić je tada biocentralni zimski praznik. Novi datu-mi praznika i nove navikeBeograđani počeli su da usvajaju tekod naredne 1919. godine.

Kraljevina Srba, Hrvata iSlovenaca zamenila je 19. januara1919. godine julijanski kalendar gre-gorijanskim, ali samo u Srbiji i CrnojGori. U ostalim delovima države,rođene pod tim imenom manje odgodinu dana ranije, gregorijanski kalendar bio je u upotrebi ipre donošenja ove odluke. Ipak, Srpska pravoslavna crkvazadržala je julijanski kalendar, kom su danas ostale verneJerusalimska, Ruska, Srpska, Gruzijska, Ruska pravoslavnacrkva i Sveta Gora.

Stari i novi kalendar

Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45. godine p.n. e., a on se koristio u čitavoj Evropi do 16. veka, kada sudržave počele da prelaze na gregorijanski kalendar. NaPrvom vaseljenskom saboru u Nikeji, 325. godine, hrišćans-ka crkva prihvatila je julijanski kalendar za svoj zvaničankalendar. Tvorac kalendara je grčki astronom Sosigen na ini-cijativu Julija Cezara, po kojem kalendar i nosi ime.

Kalendar se zvanično promenio tog 19. januara 1919, alistari kalendar nastavio je da živi sve do danas. To je razlogšto danas imamo dve nove godine, pa jednu čekamo 31.decembra, a drugu 13. januara.

Božić su u Beogradu pre sto godina slavili svi, a Novugodinu tek poneko. Između ostalog i zato što doček novogleta pada u dane kad je božićni post najstroži, pa svečarskaatmosfera među pravoslavnima nije ni česta ni primerena.

Znamo ipak da su u doba Kneževine, pa KraljevineSrbije, na dvoru zvanično slavili sadašnju Srpsku novugodinu. Obeležavala se i u bogatijim kućama, povojničkim garnizonima i, naravno, po kafanama.Priređivani su balovi i proslave, a od uvođenja „novog“kalendara stigle su i neke novine iz belog sveta. U bogati-jim kućama darovi su, recimo, počeli da se dele i na Novu

godinu. Do tada se darivalo na tri pokretna praznika. NaDetinjce su se vezivala deca, a mogla su da se razrešesamo poklonima (ove godine Detinjci padaju 23.decembra). Na Materice su se vezivale mame (30.decembra ove godine), a na Očeve ili Oce tate (ovegodine Oci padaju na Badnji dan 6. januara 2019.

Zime su u Beogradu inače nekad bile mnogo hladnijenego danas, pa su Beograđani voleli tih dana da budutamo gde je toplo, uz neko ognjište. Ako nisu bili kod

kuće, kafansko ognjište im je bilo veomamilo. U boljim kafanama svirala bimuzika, a u svim se kafanama pilo, raz-govaralo i kartalo.

Još nešto je bilo isto kao danas: puca-lo se. Beograd je još sredinom 19. vekaizdao prva uputstva i zabrane da se ovelikim praznicima ne puca iz vatrenog

oružja. Danas pucaju petarde i vatrometi, a nekad je tobilo vatreno oružje. Međutim, daleko je to vreme oddanašnje praznične euforije.

Zoran Nikolić u svojim sjajnim tekstovima o staromBeogradu pominje, recimo, da se novine od 1. januara1938. godine bave isključivo politikom. Tek u unutrašnjemdelu novina našao je reklamu za kalendar koji će objavitisatirični časopis „Ošišani jež“. Najinteresantniji tekst oočekivanjima u novoj 1938. godini bio je, kaže Nikolić,razgovor s najpoznatijom beogradskom proročicomMilicom Miočinović, a ona je dala prognozu da ćedemokratske države teško preživljavati 1939. godinu, daće doći do pada komunizma, da čitaoce čeka hladna alikratka zima, a da će godina biti slabo rodna.

Kako se nekad slavila Nova godinaVremeplov

1940: kralj Petar II Karađorđević dočekuje badnjak na dvoru

Tito i Jovanka u rezidenciji na Brdu kod Kranja uoči nove 1966.

1920: Svetosavski bal u Beogradu

1901, pozivnica na Novogodišnji bal, dvor Obrenovića: „Po naloguNjihovih Veličanstava Kralja i Kraljice Maršal Dvora ima čast poz-vati Gospodina Jovana Nikolića, kasacionog sudiju, na bal koji će

biti u Novom Dvoru 31. Dekembra 1901. god. Dolazak u 9 i tri četvrtsahata uveče. Odelo: za gospođe za bal, za gospodu frak. Zakuska:

na gornjem spratu“

1940: Božić na dvoru kralja Petra II Karađorđevića

Nova godina jezvanično proglašena za državni praznik 1955. godine

Page 10: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

11Iako smo elektronskom poštom iz Gradskog saobraćajnog preduzeća Beogradtražili informacije i podatke o stanju u ovom preduzeću i javnom prevozu ugradu, nikakav odgovor u traženom roku nismo dobili

Glas razuma, 19. decembar 2018.

JAVNI GRADSKI PREVOZ U PRESTONICI SVE LOŠIJI

Piše: Radenka Marković

Do pre nekoliko godina raditi u Gradskom sao-braćajnom preduzeću Beograd bio je sanmnogih vozača. Tražila se veza i čašćavalo koga

je trebalo kako bi se dobio posao u gradskom prevoznikujer to je značilo pre svega dobru platu, ali i solidne usloverada. Sada jekonkurs za vozače uGSP-u stalnootvoren, ali ljudi seveoma slabo javlja-ju. I oni koji dođu neostaju dugo, već, kaoi njihove starijekolege, iz GSP-a iduu inostranstvo, uItaliju, Francusku,Sloveniju, Slovačku,Nemačku, pa i uHrvatsku.

Idu za platu veću ido tri, četiri puta.Kako navode uSavezu ozbiljnihsindikalaca (SOS)GSP-a, jednoj odsindikalnih organi-zacija u ovom pre-duzeću, vozač u GSP-u, bez prekovremenih sati i noćnograda, mesečno može da zaradi oko 45.000 dinara, dok uinostranstvu dobije tri pa i četiri puta više.

Ovo je i jedan od razloga što vozila Gradskog sao-braćajnog preduzeća Beograd nema ko da vozi i štoBeograđani čekaju prevoz duže nego ranije i ne mogu dase pouzdaju u red vožnje istaknut na terminusima.

Ivan Banković, član Izvršnog odbora Saveza ozbiljnihsindikalaca, navodi da je GSP za prvih deset meseci ovegodine svojevoljno napustilo 170 ljudi, od čega najvećibroj čine vozači autobusa. Oni imaju položenu C i D kat-egoriju, pa ispunjavaju uslove da voze i kamione i auto-buse, a u zemljama u koje vozači idu najviše se i tražeupravo vozači autobusa i kamiona.

Osim malih plata iz firme ihteraju i loši uslovi rada, kao štoje osmočasovno radno vreme,često uskraćivanje za pauze nakraju linije i slično.

– Poseban je problem to štosu vozači često dovedeni usituaciju da upravljaju tehničkineispravnim vozilima samo dabi se zadovoljila forma da jevozilo u određenom, tzv. vre-menu preseka bilo u prevozu.Najvažniji preseci, koji zapravopredstavljaju broj vozila u pre-vozu u tom trenutku, rade se u 6, 8, 14, 16 i 18 časova.Menadžmentu preduzeća bitno je samo da u tom trenutkuu prevozu bude dovoljan broj vozila, a da li će to voziloposle pola sata ili sat zbog tehničke neispravnosti bitipovučeno iz prevoza njih ne zanima. A upravo to se čestodešava – kaže Ivan Banković

On dodaje da nisu tačne tvrdnje iz menadžmenta inekih drugih sindikalnih organizacija u preduzeću da jejavni prevoz u Beogradu slab zbog saobraćajnih gužvi ugradu i slabe protočnosti saobraćaja, već zbog nedostat-ka vozača i ispravnih vozila u GSP-u. Jer, kako kaže,saobraćajnih gužvi je uvek bilo, ali se vozila gradskog

prevoza nisu ovoliko dugo čekala kao što se čekaju sada.Zbog manjka vozača i neispravnih vozila mnogi plani-

rani polasci se ne realizuju.– Izveštaj o izlaznosti vozila jasno pokazuju da

imamo lošu realizaciju reda vožnje. Tako je, recimo, uoktobru, na liniji 16 realizacija polazaka iznosila 84odsto, što znači da 16 odsto polazaka uopšte nije ost-vareno. Na liniji 23 realizovano je samo 81 odstopolazaka, dakle skoro petina planiranih polazakauopšte nije ostvarena. Problematična je i nekadanajbolja linija u gradu, 31, gde je procenat realizacijeiznosio svega 86,1 odsto. U ovim podacima nisu uraču-nati polasci koji nisu realizovani zbog gužvi ili zasto-ja, oni su nešto posebno, reč je samo o polascima kojih

nije bilo zbog nedostatka vozača ili kvaro-va – objašnjava naš sagovornik.

On navodi da ne piju vodu ni objašnjen-ja iz Grada, kao osnivača GSP-a, kao iposlovodstva samog preduzeća, da je pre-voz loš zato što se navodno mnogo ljudišvercuje pa su zbog toga prihodi preduzećasmanjeni.

– Činjenica je da novac koji GSP švercov-anjem putnika ne prihoduje nadoknadi izsubvencija koje dobija od Grada. To naravnonije opravdavanje za neplaćanje karata, alidefinitivno ni problem sa prevozom nije utome što svi građani ne plaćaju karte.

Zapravo, švercovanje je problem Grada i „Bus plusa“.Inače, od novca prikupljenog prodajom karata, 8,53odsto ide „Apeksu“, 65 odsto GSP-u, a ostatak privat-nicima – kaže on i dodaje da su mehanizmi kontrole urukama Grada i da bi Grad trebalo da sprovedeneophodne mere da se prevoz urednije plaća.

Beograđane nema ko da vozi

Baba Zima vs Deda Mraza

Sve se dramatično promenilo posle Drugog svetskog rata, kadsu socijalistička revolucija i nova ideologija odlučile da potpunoizmene kalendar praznika. Tokom nekoliko posleratnih decenijaideološki je bilo nepoželjno, a često i kažnjivo, praznovati slavei crkvene praznike. Zna se, recimo, da su decenijama svebeogradske kafane 13. januara smele da rade samo do desetuveče, da se ne bi, je li, slavila Srpska nova godina.

Stari brojevi dnevnih novina u posleratnoj, komunističkojJugoslaviji neretko su imali oglase putem kojih su nekeporodice najavljivale kako „ne primaju tokom narednihdana“. Tako su i javno davali do znanja da ne slave slavu ilineki od crkvenih praznika. Ako bi se odvažili da obeležeBožić ili porodičnu slavu, mnogi članovi Saveza komunistabili bi javno prozivani na partijskim sastancima, ukoravani ilikažnjavani.

Posle rata Nova godina postaje najvažniji praznik.Obavezno je počinjala željama i čestitkom predsednikaJosipa Broza Tita, a novine bi svake godine izveštavale otome kako su najveseliju noć proveli maršal i njegovasupruga Jovanka.

Nova godina je zvanično proglašena za državni praznik1955. godine. To je ujedno bio početak proslavljanja nalikovom danas. Organizovane su raskošne proslave, oblačile suse večernje haljine i svečana odela. U vreme SFRJ slavlja suse obično organizovala u domovima kulture i vojske, fabrikama i radnim organizacijama. Puštali su se šlageri,ples je bio obavezan, a sve novogodišnje priče iz tih godinasvedoče o osećaju zajedništva i pripadništva.

I nije samo Božić bio „sumnjiv“ u ta vremena. Pokušala jeondašnja vlast da izbaci i Deda Mraza, taj „prozapadni element“. Tim pre što ga „tamo“ zovu „Santa Klaus“, što jeskraćenica od Svetog Nikole, a to je stvaralo dodatnu reli-gioznu zbrku. Rešenje je bila Baba Zima, novo, ideološkiispravno znamenje, ali ta baka nije preživela probu vremena.

Za tri godine kupljenosamo 30 autobusa

Drugi razlog zbog koga Beograđani poslednjih godinaimaju sve lošiji prevoz jeste manjak vozila GSP-a jer sestara vozila zbog celodnevne upotrebe raubuju, a novase slabo kupuju. Tako je u poslednje tri godine kupljenosamo 30 novih autobusa.– To je premalo, a s druge strane problem je što su sve tovozila „Ikarbusa“. To donekle jesu dobra vozila, u smisluda im je recimo dobar motor, dobar menjač, ali završnaobrada i održavanje tih vozila, dok su u garantnom roku,veoma je sporno. Nedostaci koji se pojave nekada sesporo otklanjanju, što GSP-u pravi problem jer poduževreme ne može da računa na neko vozilo koje je zapravonovo i od koga se očekuje da bude u pogonu – objašnja-va Ivan Banković.

Tito i Jovanka na dočekunove 1969. godine

u hotelu „Esplanada“u Zagrebu

Javni prevoz uBeogradu nije lošzbog saobraćajnihgužvi u gradu islabe protočnostisaobraćaja, već zbognedostatka vozača iispravnih vozila uGSP-u

Page 11: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

12 SRBIJA NA DLANUGlas razuma, 19. decembar 2018.

Dogorelo do nokataVANREDNO STANJE U NIŠKOM SNS-U – DA LI SE TO PRIPREMAJU IZBORI?

Izvor: Eurostat

Stvarna individualna potrošnja u Srbij iprošle godine bila je na 45 odsto prosekaEU, dok je bruto domaći proizvod po

stanovniku bio na 36 odsto proseka svih članicaUnije, saopštio je „Eurostat“.

Prema izveštaju evropske statističke službe o potrošn-ji u EU, zemljama u okruženju i zemljama kandidatima,stvarna individualna potrošnja i BDP po glavi stanovni-ka u Srbiji nisu se bitno menjali od 2015.

U Srbiji je prošle godine stvarna individualnapotrošnja smanjena sa 46 odsto proseka EU, kolika jebila 2016. i 2015. godine. Istovremeno, BDP postanovniku u Srbiji bio je 2015. na 36 odsto proseka EU,sledeće godine na 37 odsto, a prošle opet na 36 odsto.

U članicama EU stvarna potrošnja po glavi stanovni-ka ide od 54 do 132 odsto proseka EU, a BDP po glavistanovnika od 49 odsto do 253 odsto.

Među zemljama kandidatima najveću stvarnu individ-ualnu potrošnju ima Turska sa 68 odsto proseka EU. U

Crnoj Gori je ona 56 odsto, u Makedoniji 41 odsto,Albaniji 39 odsto i u BiH, koja još nema status kandida-ta, 41 odsto proseka EU.

U Crnoj Gori je i 2016. stvarna individualna potrošn-ja bila na 56 odsto, dok je 2015. bila 54 odsto. BDP poglavi stanovnika u Crnoj Gori porastao je sa 42 odsto2015. na 44 odsto 2016. i na 46 odsto 2017. Makedonijaje 2017. godine imala BDP po glavi stanovnika 36odsto, a Albanija 30 odsto, dok je u Bosni i HercegoviniBDP bio 32 odsto proseka EU.

Piše: Marko Smiljković

Srpska napredna stranka u Nišu „proglasila jevanredno stanje“. Na jednom od poslednjih sas-tanaka gradskog odbora naprednjaka članstvu je

poručeno da se redovi „moraju zbiti“, da „nema šale“ ida se organizacija od 25.000 članova u niškom regionumora podići na viši nivo.

Kako nam insajderi govore, to se odnosilo na sve predsed-nike mesnih odbora i druge funkcionere koji po principupiramide moraju narednih meseci da „zgusnu partijskeredove“.

Kako se sve više priča o vanrednim parlamentarnim izbori-ma u Srbiji, ova odluka naprednjaka naslanja se na te priče.Jasno je da je vrh stranke osetio „jezu na leđima“ od spomenaNiša jer je poznato da su neki od državnih prevrata krenuliupravo iz ovog grada, ali nakon totalne apatije naroda, gde seto psihološko stanje pretvorilo u izlive besa. Stanje ugrađanstvu je danas apsolutno takvo.

„Prvo je članarina na godišnjem nivou sa 100 povećana na200 dinara“, pričaju za „Beogradski glas“ dvojica visokopozi-cioniranih članova ove stranke. „Obični članovi su odmah’graknuli’ po principu ’šta smo dobili za te novce’. Ipak, tamera nije uvedena zbog para, već zato što će prilikom naplatečlanarine da se jasno vidi ko je kivan na neispunjena obećanja, a ko će sigurno da glasa zaSNS. To su ti takozvani kapilarni glasovi, koji su mnogo bitni prilikom bilo kojih izbora.Nas očekuju unutarstranački izbori marta ili aprila, a skoro sigurno parlamentarni do krajagodine. Sada nam je naređeno da napravimo kompletnu reviziju članstva. To znači da svakimesni odbor krene od čoveka ili porodice i da razgovara sa članovima stranke. Onda bi tre-balo da se formira nova baza podataka. Nakon toga bi trebalo da saznamo raspoloženječlanstva.“

Oni kažu da postoji strah da su loše odnose i frakcijaštvo u stranku uneli razni preletačijer je danas veliki broj ljudi koji su osnovali SNS u Nišu nezadovoljan.

„Na vodeća mesta se dovode ljudi iz G17 plus i njihovi poltroni“, objašnjavaju našisagovornici iz vrha niškog SNS-a. „Normalno je da su osnivači kivni kad, na primer, većni-ci u gradu i opštinama potiču iz SNS-a, ali sve su to Dinkićevi ljudi. Obično članstvo to nevidi, ali mi koji bi trebalo da ubeđujemo ljude da zaokruže SNS više nemamo snagu da toradimo. Što bih ja za nečije babe zdravlje agitovao?“

Iako, gledano sa strane, većini u narodnom parlamentu izbori nisu potrebni, ove mere uniškom SNS-u dovoljno pokazuju da se posle nekih istraživanja zaključilo da poverenje premastranci opada. Kako nam kažu ova dva funkcionera, „klanje sa žutima“ (DS i Savez za Srbiju)biće u opštini Medijana, a o čemu se posebno razgovaralo na sastanku Gradskog odbora SNS-a.

Ova opština je jedina teritorijalna celina koja nema sela u svom sastavu i tradicionalnoje privržena opoziciji, ma koja ona bila. Važno je napomenuti da od 125.000 građana inešto više od 80.000 glasača, čak polovina na poslednjim lokalnim izborima nije izašla nabirališta. Pokazano je nepoverenje političarima.

To nepoverenje će kasnije biti opravdano jer je trenutni aktuelni predsednik opštineNebojša Kocić kao odbornik Demokratske stranke (na čijem je čelu tada bio Šutanovac)

prešao u SNS i preko noći postao predsednik. To je obesmislilo izbore.Zvezdan Milovanović, poverenik SNS-a u Nišu, rekao je gostujući nedavno na jednoj

televiziji, da je SNS najveća politička organizacija u jugoistočnoj Evropi. „SNS je jedinadržavotvorna stranka i normalno je da jedna takva organizacija sa toliko članova ima nekihproblema“, izjavio je Milovanović. „Ali, srećom, te probleme rešavamo. Mi smo uspeli uSrbiji da zaustavimo propadanje u svim društvenim sferama i sada idemo polagano u oporavak.“

Ne bi trebalo zaboraviti da su na sličnim mukama s padom popularnosti bili i SlobodanMilošević, predsednik SR Jugoslavije, i Boris Tadić, predsednik Srbije. Isto su, po mišljenjumnogih nepotrebno, zbog nezadovoljstva članova i birača raspisali izbore – i izgubili. Aliprethodno nisu pravili nove baze podataka.

Građani Niša su trenutno politički autistični, iako su se mnogi problemi nagomilali.Nepravde ima na svakom koraku, a narod svakodnevno uživo gleda razne marifetlukevlasti. Nešto slično se dogodilo i 1996. godine kada su ovu lepu varoš zvali „Crveni grad“.Bilo je potrebna samo jedna noć da građani osete prešvrljavanje izbornih rezultata, pa dana ulicama bude više od 10.000 duša svakodnevno. Beograd, pokojni premijer ZoranĐinđić i lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković su se tek posle dva dana opasuljili iprošetali sa pristalicama Terazijama, dajući podršku Nišu. Tako su krenule tromesečnedemonstracije protiv prekrajanja izbora.

To je bilo tada, kad je opozicija bila naivna, ali danas je opozicija osam godina bila vlast– pa im malo ko u Nišu veruje. To su pokazale brojke. Četiri ili pet stranaka se udružilo naposlednjim izborima. DS, SDS, LDP i još poneki jedva su prešli cenzus. Tako da je nejasno ko bi predvodio taj eventualni bunt Niša, ali je ipak jasno da je dogorelo do nokata.

Ćutanje srpskog naroda mnogo govori.

„Mi koji bi trebalo da ubeđujemo ljude da zaokruže SNS višenemamo snagu da to radimo. Što bih jaza nečije babe zdravlje agitovao?“

POJEDINAČNA POTROŠNJA U SRBIJI NA 45 ODSTO PROSEKA EVROPSKE UNIJE

Srbija tone u siromaštvo

Page 12: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

13Glas razuma, 19. decembar 2018.

Mikrofonom po opozicijiKRUŠEVAC SPREČAVANJE ODBORNIKA OPOZICIJE DA GOVORE REDOVNA POJAVA

VRANJE VRANJSKI SNS BOT SE BAŠ „OTVORIO“!

Srpska napredna stranka u Nišu „proglasila je vanredno stanje“. Na jednom od poslednjih sastanaka gradskog odbora naprednjaka članstvu je poručeno da se redovi „moraju zbiti“, da„nema šale“ i da se organizacija od 25.000 članova u niškom regionu mora podići na viši nivo

Izvor: Portal KruševacGrad

Povodom poslednje sednice lokalnog parlamen-ta kada su se, jedino dok je on govorio, javljalesmetnje u tonu skupštinskog prenosa, odbornik

Demokratske stranke Milomir Marinković je na kon-ferenciji za novinare u sedištu Demokratske strankerekao da je ometanje opozicionih odbornika uraspravi česta praksa.

„Kao opozicionim odbornicima uskraćuje nam se pravona normalnu komunikaciju time što nas predsednikSkupštine isključuje iz rasprave i omalovažava komentari-ma kako navodno ne znamo da se prijavimo, a sveopcije su u njegovim rukama“, objasnio jeMarinković i konferenciju iskoristio da, kako kaže,saopšti ono što mu je bilo onemogućeno naskupštinskim sednicama.

On je najpre ukazao na praksu lokalne skupštineda u dnevni red uvrsti nekada i po petnaestak tača-ka po hitnom postupku, ocenjujući da je najčešćereč o želji da se izbegne rasprava o njima.

Komentarišući poslednje skupštinsko zasedanje,Marinković se osvrnuo na odluku o uvećanjuporeza na imovinu. Prema njegovim rečima,objašnjenje da je, zbog povećanja cena nekretnina

ovo povećanje moglo biti i daleko veće, licemerno je kadase zna kakav je materijalno-socijalni položaj građana.

„Povećanje poreza za 10‒20 odsto je dodatni nametgrađanima, naročito onima u trećoj i četvrtoj zoni, gde jeuglavnom reč o poljoprivrednom zemljištu.“

Ocenio je i da su poljoprivrednici, čini se, višestrukokažnjeni zato što proizvode hranu za sve nas – počev odteških vremenskih prilika prošle godine, preko povećanja

cena nafte, protiv čega su se i pobunili, ali je pobuna pretn-jama ugušena, pa do sada ustanovljenih stopa poreza.

Marinković je još kritikovao i javno privatno partnerstvokoje je Grad sklopio u oblasti javne rasvete, uz ocenu da bijeftinije bilo da je uzeo komercijalni kredit za rekonstrukcijurasvete i zamenu živinih LED sijalicama. Rekao je i da je narekonstrukciju javnog osvetljenja u selima potrošeno oko 900miliona dinara, a da tek predstoji novi ugovor i novi trošak zapodručje grada. Milija Jezdić, predsednik Foruma penzioneraDemokratske stranke i član skupštinskog odbora za kadrovs-ka pitanja, izrazio je na konferenciji ozbiljnu sumnju u način

formiranja Saveta za praćenje primene lokalnogantikorupcijskog plana. Njihov izbor je, smatraJezdić, bio krajnje netransparentan.

„Odbor za kadrovska pitanja nije imao uvid niu biografije prijavljenih kandidata niti u postu-pak njihovog testiranja i rangiranja“, ukazao jeJezdić. Napominjući da je Gradsko veće formi-ralo komisiju za njihov izbor, te da je Skupštinasamo „aminovala“ izbor izvršne vlasti, Jezdić jeprocenio da gradsko zakonodavno telo nemanikakve garancije da novoformirani savet od petčlanova ima stvarni integritet za bavljenjekorupcijom i antikoruptivnim merama.

Objašnjenje povodom uvećanjaporeza na imovinu – licemerno

Izvor: Portal Intervju.rs

Poklonu se u zube ne gleda,ali donacija od 30 evračlana Srpske napredne

stranke predškolskoj ustanovi uGolemom Selu nadomak Vranjaviše je nego mizerna.

Naime, Momčilo Nastić,preletač, nekadašnji članDemokratske stranke, a danasdežurni internet bot i veran članSNS-a, poklonio je predškolcimaračunar vredan 30 evra. Davnotehnološki prevaziđeni monitorkoji će deci, što se tiče vida, višebiti od štete nego od koristi, nasajtovima za prodaju polovnihračunara prodaje se po ceni od500 do 1.000 dinara. Računar semože naći i za 2.500 dinara.

Javnim eksponiranjem i isko-rišćavanjem dece u političkesvrhe Nastić je pokušao prikupitijeftine političke poene zanaredne lokalne izbore u Vranju.

Mališani iz Golemog Selazaslužuju mnogo više od jednogdavno prevaziđenog računara.

Zdravko Stoilković

vrtiću Poklon od 30 evra

SNS o napadu na Stefanovića: Nemamo šta da dodamo!

„Naš predsednik stranke Aleksandar Vučić je već na zvaničnoj konferenciji za nov-inare izneo stavove stranke i smatramo da nemamo šta da dodamo“, kazao je na kon-ferenciji za novinare Zoran Tomić, član Saveta za informisanje GO SNS-a, odgovarajućina novinarsko pitanje zbog čega se kruševački odbor Srpske napredne stranke nijeoglasio povodom napada na Borka Stefanovića, lidera Levice Srbije.Inače, ova konferencija sazvana je kako bi se još jednom dala podršku AleksandruVučiću u, kako je rečeno, njegovim naporima i zalaganju da se sačuva suverenitet i ter-itorijalni integritet naše zemlje.

Page 13: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

Najpre su, bez najave, počeli da hodaju na rukama.Oni nametljiviji i slobodniji prvi su krenuli dase šepure džadama po obodu grada

Uspravnih. Njihova razmetljivost isprva je samoprivlačila pažnju lokalnih pandura, i tek ponekog

dokonog prolaznika. Pozornici su ih opominjali, podsećajući nadužnost pridržavanja javnog reda i mira, dok su ih prolaznicizagledali, upućujući im podsmešljive komentare.

„Pogledajte ih, molim vas!“, doviknula bi neobičnim prizorom zatečena gospođa. „Kao da i bez toga nisu dovoljnojadni!“

„Nema nijedne belosvetske gluposti koju ovde nećemovideti“, coktao bi neko iz gomile.

„Seljačine!“, začulo bi se odasvud. No, sve u svemu, u tim prvim danima hodači na rukama bili

su tek malobrojni, u balansiranju veštiji pajaci i lokalnevucibatine, koje niko nije shvataoozbiljno. Izgledalo je da ćebizarno ulično ponašanje bitisamo još jedna prolazna razbibri-ga nekolicine luzera, koji suglupiranje odabrali kao zgodannačin da u gradu, u kojem nisustekli sopstveno mesto, prekonoći prigrabe komad žarko žel-jene slave.

No, na iznenađenje mnogih koji su ih u tim prvim danimaignorisali, stvari su krenule drugačijim tokom.

Iritirajuća provincijalna zabava najpre je počela da privlačigradsku mladež. Klincima željnim razonode i oponiranja,hodanje na šakama učinilo se zgodnim vidom iskazivanjarazličitosti, samostalnosti i otpora. Malo-pomalo, sa perifernihsokaka i utrina, naopako hodanje selilo se najpre na prigradsketrgove, a zatim, korak po korak, i u delove varoši koji su sedičili nobilitetom. Čak i na centralnim gradskim ulicama svečešće su se mogli videti momci i devojke koji su džedžili upozi šišmiša, oponašajući vesnikenovog običaja, koje su do juče sma-trali dostojnim jedino prezira. Neki odnjih pokazivali su i zavidnu umešnostu ovom kopiranju. Takmičili su se utrčanju i obrtanju ukrug, prebacivali su se sa jedne nadrugu ruku, dubili su na glavi… Domišljatiji su unosili i sop-stvene elemente u prihvaćenu neobičnost. Sve u svemu, biva-lo je sve očiglednije da naopaki hod neće ostati zabavanekolicine dokonih ugursuza. Postalo je izvesno da se novioblik javnog ponašanja kapilarno širi centralnim delovima pre-stonice, i da će se baš tu zadržati mnogo duže nego što je toisprva bilo očekivano.

Misleći ljudi, takozvana intelektualna elita, u početku nisupokazivali interesovanje za ovu novotariju. Jednako kao i dreseremedveda, pljuvače udalj ili gutače vatre na vašarima, „naopakehodače“ smatrali su nedostojnim sopstvenog vremena.

„Ne mislite valjda da je dužnost inteligencije da se izjašnjavao svakoj budalaštini koja nekome padne na pamet?!“, brecnuo se jedan od uglednih profesora zamoljen da protumačipojavu sve većeg broja građana koji su uobičajili naopaki hod.„Naše društvo suočava se sa čitavim nizom ozbiljnih problema,i trošiti intelektualne resurse na takve bedastoće bilo bi ravnonajgorim oblicima rasipništva.“ Ništa više pažnje pojavi nisupridavali ni gradski oci, analitičari i dežurni kritizeri. Bili suzaokupljeni najnovijim društvenim reformama i uspesima kojesu reformisti najavljivali, tako da su Naopake, kako su ih ubrzopogrdno nazvali, u potpunosti zanemarili.

Jedini koji su blagovremeno shvatili potencijale nove para-digme bili su mediji. Intervjuisali su slučajne prolaznike i„rukohodače“, dovodili su stručnjake u studija i posvećivali suvikend-izdanja ovoj pomami. Famu o Naopakima širili su

gradom poput požara… Tih dana, među brojnim neproveren-im vestima, kolale su i one koje su ih povezivale sa stranimagenturama, sektama, trockistima i cionistima. Međutim,izgledalo je da novoj modi ništa nije moglo da naudi. Sve ovekritike i preuveličavanja samo su im još više davali na znača-ju, tako da je broj onih koji su u dvorištima, podrumima igaražama uvežbavali naopaki balans svakodnevno rastao.

IIU uslovima neočekivane popularnosti, Naopaki se nisu dali

zbuniti. Ubrzo, kada je broj njihovih pristalica porastao, počelisu sa organizovanjem. U proglasu prvog Udruženja šetača narukama, navedeno je da je cilj mlade organizacije zaštita pravana različitost, i očuvanje grupe u uslovima koje diktira većins-ka kultura. Istovremeno, mediji su zabeležili i par incidenata,tokom kojih je nekolicini Naopakih bio zabranjen ulazak na

šakama u prodavnicu ilirestoran, što je dodatnopotvrdilo nužnosti udruži-vanja. A bio je to i signal zabuđenje do tada uspavanihintelektualaca…

„Bez obzi-ra na

t o

šta mislim o njima“,uzviknuo je penzion-isani profesor etike,„braniću pravo svakogod nas na hodanje upoložaju koji sâmodabere, sve dokne ometa drugekoji hodaju dru-

gačije.“

„Koga oni ugrožavaju?“, zapitala se poznata aktivistkinja.„Možda je i dobro da u ovu našu žabokrečinu unesemo maločistog vazduha i drugačijih koraka?! Vive la liberté!“

I dlanom o dlan, dok mnogi još nisu uspeli ni da shvate štase zbiva, Naopaki su bili prisutni svuda. U fabrikama i u tržn-im centrima, na stadionima i na koncertima. Svakoga dana,broj onih koji je odlučivao da se pridruži njihovoj narastajućojskupini rapidno se povećavao. Kretanje naglavce postajalo jemejnstrim. Tih dana, sve češće bilo je moguće videti igroteskne scene. Nesposobni da u potpunosti preobrate hod,mnogi stariji sugrađani pokušavali su da se pridruže trendu,

hodajući četvoronoške. Ovakvi prizori ponovo su budilipodsmeh onih koji su se i dalje tvrdokorno opirali novotariji,ali su i ovakva govorkanja ubrzo zamrla. Naročito od kada suse pojavile prve olakšice…

Najpre je u jednoj kafani na obodu grada istaknut natpis:„Značajni popusti na hranu i piće onima koji uđu na ruka-

ma!“Presedan je izazvao domino efekat. Jedna za drugom

otvarane su prodavnice, kafići i samoposluge u kojima suNaopaki imali posebne pogodnosti pri kupovini. Sledili suposebni turistički aranžmani, olakšice prilikom zapošljavanja ipomoć prilikom kupovine udžbenika ako makar jedan odroditelja dubi na glavi. Penzionerima koji su imali potvrde oafilijaciji odobravani su posebni popusti pri kupovini medicin-skih aparata. Tih dana, na posebnoj ceni bile su lekarskepotvrde o diskus herniji izazvanoj dužim boravkom u pozičetvoronošca.

Ulice su sada već bile sasvim podeljene. Naopaki i Uspravnikoračali su jedni pored drugih, ali je podvojenost bila jasnouočljiva. Dok su se Uspravni i dalje ponašali manje-višeuobičajeno, Naopaki su se držali na okupu, trudeći se da usvakoj situaciji istaknu pripadnost grupi.

Vremenom, posebna pravila bontona zaživeše u novoj družini.Kako su većinu dana provodili na rukama, komuniciranjeNaopakih postalo je otežano. Tradicionalni govor, zbog novogpoložaja usta, bio je kompromitovan. Zbog toga su ustanovilinovu kulturu opštenja. Pri međusobnim susretima, isprva tiho,a kasnije sve snažnije, pozdravljali bi se glasnim ispuštanjemgasova. Jedan kraći i jedan duži bas označavali bi novi načinzdravljenja, dva duga bila bi dovoljna da iskažu zahvalnost iuveravanje da je sagovornik dobro, a tri kraća to da je prijatelj posebno poradovan susretom. Iako je takvo, donedavno sasvim neprimereno ponašanje, u novonastalim

okolnostima imalo isključivo anatomsko opravdanje, bilo jesve jasnije da se na tome neće stati. Javnost je postajala sve-dok rađanja novog kulturnog izraza.

U m e s t onejasnog i n e p r i j a t n o g

mumlanja kojeje proizvodila

naopakost u kretnji, sada su se uvećini situacija sugrađani jedni drugima

obraćali ispuštanjem karakterističnihstomačnih tonova koji, zbog novog

položaja nosne šupljine iosobine gasa da se penje uvis,više nikom nisu preteranosmetali.

Novogovor, koji sunajpre prihvatili mediji, brzo jedobijao sve više pristalica.Spontano se širio međuNaopakima, ali ni Uspravninisu bili sasvim imuni na njega.U njegovom prihvatanju poje-

dini su pronalazili davno zaboravljenu slobodu u ispoljavanjuprirodnih poriva. Tvrdili su da imaju osećaj da se zapravosamo vraćaju jeziku koji su nekada davno govorili.

Paralelno sa promenama u anatomiji govornih organa,dešavao se i zaokret kada je reč o funkciji kloake. Višesatnaizloženost neprirodnom položaju dovodila je do toga da sevećina telesnih izlučevina, nečistoća i nesvarene hrane, umestokroz creva, kod Naopakih izlivala na usta. Njihove usne dupljeproširile su se toliko da su postale u potpunosti nespremne dazadrže kuljajući otpad. Gravitacija i evolutivna nepripreml-jenost ždrela za nove zadaće činili su da su Naopaki u svakomtrenutku, na poslu, ulici i u kućama, iz sebe izbacivali pogan.

Pripadnost novoj eliti donosila jesve očiglednije prednosti. Naopakokretanje postalo je ulaznica zaubrzano penjanje po novojdruštvenoj lestvici

Hodači na rukama Piše: dr Miodrag MajićKarikatura: Dušan petričić

kolumna

Sve u svemu, u tim prvim danima hodači na rukama bilisu tek malobrojni, u balansiranju veštiji pajaci i lokalne

vucibatine, koje niko nije shvatao ozbiljno

14 FORUMGlas razuma, 19. decembar 2018.

Page 14: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

15Glas razuma, 19. decembar 2018.

U uslovima neočekivane popularnosti, Naopaki se nisu dali zbuniti.Ubrzo, kada je broj njihovih pristalica porastao, počeli su sa organizovanjem

Politički motivisano nasilje često može da bude posledicamedijske atmosfere iz koje se ono rađa i koja ga podstiče.Medijski prostor Srbije je zatrovan, monopolizovan i

korumpiran. Medijski prostor Srbije morao bi da bude kritičkabrana svakoj netrpeljivosti, jednoumlju i zloupotrebama.

Zahtevamo oslobađanje našeg medijskog prostora. Zahtevamostvaranje preduslova za prostor koji je utemeljen u ravnopravnosti,odgovornosti i transparentnosti.

Pozivamo sve političke partije, pokrete, medijske kuće, nov-inarska i strukovna udruženja, udruženja građana i sve pojedincezabrinute za stanje medijskog prostora Srbije da javno stanu izaovih zahteva upućenih nadležnim institucijama.

RAVNOPRAVNOST

Zahtevamo da na javnim servisima u Srbiji predstavnici opozi-cionih stranaka i pokreta, kao i predstavnici građanskih udruženjai nezavisni analitičari, imaju ravnopravan tretman sa predstavnicimavladajućih političkih stranaka, kao i sa predstavnicima udruženjai komentatora bliskih vlasti.

Zahtevamo da predstavnicima opozicije i kritičke javnosti budeomogućeno da gostuju u emisijama političkog karaktera na javn-im servisima u Srbiji kako bi bili ravnopravni sa predstavnicimavladajućih stranaka, a javni servis postao objektivan i uravnoteženu interesu svih građana Srbije.

Zahtevamo da prestane zloupotreba nacionalnog javnog servisaRTS i pokrajinskog javnog servisa RTV monopolizacijom odstrane vladajućih stranaka.

ODGOVORNOST

Usled očiglednog gubitka nezavis-nosti, samostalnosti, objektivnosti,ispunjavanja zakonom predviđenihobaveza i elementarne unutrašnjefunkcionalnosti zahtevamo da pose-ban Anketni odbor Narodne skupš-tine Republike Srbije utvrdi odgov-ornost za propuste u radu postojećegsaveta REM-a.

Zahtevamo da se predviđenomprocedurom odaberu novi članoviSaveta REM-a ukoliko se ustanovi nesavesnost i nepravilnost uradu Saveta REM-a.

Zahtevamo odgovorne zakone i odgovornu primenu zakonakoji se tiču medija u Srbiji.

TRANSPARENTNOST

Zahtevamo da se javnosti omogući uvid u sve ugovore kojimase između državnih preduzeća i republičkih ili lokalnih medijaregulišu odnosi u vezi sa reklamiranjima, sponzorstvima i donacijama.

Zahtevamo da nezavisna komisija sastavljena od članovaSaveta za borbu protiv korupcije, Državne revizorske institucije ipredstavnika novinarskih udruženja utvrdi sve nepravilnosti ineregularnosti na svim dosadašnjim konkursima za programskofinansiranje medija i da se nalazi dostave na uvid javnosti.

Zahtevamo potpunu transparentnost u trošenju sredstava dobi-jenih putem ovih konkursa.

Ove zahteve upućujemo kabinetu predsednice Vlade RepublikeSrbije, predsednici Narodne skupštine Republike Srbije, šefovimasvih poslaničkih grupa, rukovodstvu Radio-televizije Srbije iRadio-televizije Vojvodine.

Grad je sve više zaudarao na fekalije i produktetrbuhozboraca…

III„Da li shvatate šta nas je snašlo?“, pitali su se sve

ređi Uspravni građani, koji još uvek nisu mogli da sepomire sa onim što se dogodilo. „Zašto se pretvarateda ne vidite ovaj užas? Okupirali su nas besprizorni!Oni koji se rukuju spolovilima i komuniciraju rektu-mom! Moramo ih nekako zaustaviti,inače ćemo uskoro i sami, prilagođava-jući se njihovim pravilima, postati život-inje!“

Ali avaj… Pripadnost novoj elitidonosila je sve očiglednije prednosti.Naopako kretanje postalo je ulaznica zaubrzano penjanje po novoj društvenojlestvici… Obezbeđivalo je ekspresnostečeno bogatstvo… Titule i zvanja…Bilo je dovoljno samo pridružiti se…Mnogi Uspravni shvatili su da je posled-nji trenutak za promenu kursa, i da ihtvrdokorno insistiranje na normalnomhodu neće nigde odvesti. „I dinosaurusi su izumrli jernisu uspeli da se prilagode novim okolnostima!“,uzvikivali su vežbajući stoj. Hodanje na nogamaupražnjavali su još samo oni koji, uprkos svemu, nisumogli da se priviknu na slivanje krvi u glavu i rektal-nu komunikaciju.

Sve učestaliji postali su i incidenti. Ostareli profe-sor koji je svojevremeno smatrao da Naopake trebazaštiti i omogućiti im ispoljavanje različitosti pre-tučen je od strane dvojice ostrašćenih hodača na ruka-ma. U novonastalim okolnostima njegovo tradicional-no koračanje smatrali su provokacijom. Sudiju koji seusudio da presudu pročita stojeći visoki predstavnikvlasti nazvao je pripadnikom „bivših“, obećavši mutretman koji će ga naterati da se savije.

A odmah zatim počela su i prva hapšenja… Najpre jeodveden poznati pisac, jedan od glasnijih „revizion-ista“ i „reakcionara“, koji je uporno tvrdio da je nenor-malno prihvatati kulturu bljuvanja i govora na zad-njicu, nazvavši naopake „moralnim slepim miševima“.Za njim, pritvorena je i nekolicina onih koji su mupružili podršku javnim eksponiranjem retrogradnoghodanja. Najekstremniji pripadnici Naopakih pretili suodmazdom i otpuštanjima svima koji su se solidarisalisa Uspravnima. Sve to praćeno je izmenama zakonakoji su tolerisali uspravni hod i odlukama sudova kojisu se još jednom, simbolično, prilagodili donosećiodluke koje su bile pisane nogama.

Supstanca Uspravnih se sve više tanjila. Bivalo ihje sve manje, a oni koji bi se i osmelili na pojavljivan-je u javnom životu brzo bi bili zatvoreni i ismejani.

„Pogledaj, molim te, ove kretene!“, dovikivali supripadnici novog staleža. „Mislite li da ćete još dugomoći nekažnjeno da ispoljavate svoje nastranenavike? Gotovo je! Nema vas više!“

Malobrojne preostale Uspravne zatvorili su u geta.Tu su se u tišini družili, sećajući se dana kada je bilonormalno hodati nogama, govoriti jezikom ifiziološke potrebe obavljati u zaklonu. No, čestimracijama i praćenjima Naopaki su ih sprečavali dasopstvenim idejama truju generacije koje su o svetuUspravnih sada mogli da čuju samo iz predanja.

IVOd tada je prošlo mnogo godina. Toliko da se više

niko ni ne seća da se u gradu Naopakih nekada hoda-

lo drugačije. Nestali su najpre Uspravni koji nisuuspeli da se priviknu na slivanje krvi u glavu… Jošjedno vreme za njima su opstajali Naopaki, daveći seu produktima sopstvene komunikacije. A onda su i onipočeli da iščezavaju. Metanska kultura koju su stvo-rili uspela je da iznedri samo nekolicinu kolosalniheksplozija koje su desetkovale trbuhozboračkostanovništvo. Nestalo je i lekara koji su operisali

čukljevima, inžen-jera koji su pro-jektovali tabanimai sudija koje supresude pisalinogama. Još nekovreme društvocirkuskih artistaoponašalo je životna teritorijizagađenoj sop-stvenim produkti-ma. A onda su,usled anatomskih

deformiteta stvorenih neprirodnim položajem u kre-tanju, postali podložni bolestima i nesposobni zareprodukciju.

Kažu da su doseljenici u opustošene krajeve bilizatečeni tužnim prizorom u napuštenom Naopakomgradu. Nekolicina ostarelih besciljno je hodala narukama, tumarajući po ruševinama zatrpanim nji-hovom pogani. Pitali su se šta se dogodilo ljudimakoji su nekada nastanjivali grad.

„Verovatno je to bio sanatorijum za sišavše sauma“, reče neko. „Pogledajte ove starce oteklih glavai gigantskih, krvavih udova.“

„Možda je tlo zahvaćeno radijacijom ili ih jenatopila otrovna kiša“, doviknu drugi.

„Ne…“, usprotivi se mladi naučnik, koji je predoseljavanja proučavao prilike u gradu. „Bio je tosamo jedan veliki, neuspeli eksperiment. Postojalo jepleme koje je, iz nepoznatog razloga, na sebiisprobavalo održivost neodrživog… Naopake odluke,naopake misli, naopaki ljudi, naopaki zakoni…Jednom rečju, iz nekog razloga, verovali su u obrnutievolutivni proces, kao i u to da očigledne istine zanjih ne važe. Naposletku, počeli su i da koračajunaopako… Poverovali su u to da se tako najpre možestići u budućnost. I bili su uporni u tome. Kasnije,kada su dovoljno odmakli, više nije bilo onih koji sumogli da razlikuju pravac… I tako su nestali.“

Nekoliko trenutaka doseljenici su ga gledali u nev-erici. Jedan junoša, ponukan rečima naučnika, cereka-jući se, smušeno se podiže na šake, oponašajućinaopaki hod… Za njim, uz glasni kikot, učiniše to jošnekolicina…

„Šta im je nanelo najviše štete? Šta ih je zapravouništilo?“, zapita neko iz gomile. „Slivanje krvi uglavu? Metan? Stečene bolesti?“

„Ne“, ozbiljnim tonom reče naučnik. „Najviše štetenanelo im je ćutanje. Tišina onih među njima koji suznali, ali su se pretvarali da je neodrživost održiva, ikoji su verovali da će pretvarajući se uspeti da sespasu. Oni su ih zapravo uništili.“

Kolona doseljenika lagano krenu i uđe u razrušeniNaopaki grad.

(Autor je sudija Apelacionog suda u Beogradu – tekst jepreuzet sa njegovog bloga)

Zahtevamoodgovornezakone iodgovornu primenuzakona kojise tičumedija uSrbiji

Malobrojne preostaleUspravne zatvorili su u geta.Tu su se u tišini družili, sećajući se dana kada je bilonormalno hodati nogama,govoriti jezikom i fiziološkepotrebe obavljati u zaklonu

i Uspravni grad#STOPMEDIJSKOMNASILJU

Zahtevi za slobodnim

medijima u Srbiji

Page 15: IZ LAZI SREDOMGODINA I 19. 12. 2018. CENA 50 …beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2018/12/LAKI-pdf...IZ LAZI SREDOMGODINA I BROJ 40 19. 12. 2018. CENA 50 dinara Advokaturu je lomila

16 REPORTAŽAGlas razuma, 19. decembar 2018.

VAN TURISTIČKE RUTE – MUZEJ SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Piše: Radenka Marković

UMuzeju Srpske pravoslavne crkve, u Kneza Sime Markovića 6, preko puta Saborne crkve uBeogradu, čuva se više od hiljadu muzejskih jedinica, vrednih svedočanstava kakocrkvene, umetničke i kulturne istorije, tako i istorije same srpske države.

Njihova starost, objašnjava Biljana Cincar Kostić, kustos Muzeja, seže od ranohriščanskih vremena, odnosnozbirke ranohrišćanskih krstova iz 2. i 3. veka, preko vizantijskih pečata od 9. do 11. veka. Čuvaju se i predmetiiz doba Nemanjića, Svetog kneza Lazara, zatim vremena Srpske despotovine, pa ropstva pod Turcima, obnovljene Pećke patrijaršije u 16. veku. Ipak, najveći broj eksponata jesu predmeti nastali nateritoriji Karlovačke mitropolije, a nakon Velike seobe Srba 1690. godine.

Eksponati u stalnoj postavci raspoređeni su u pet soba. Ima ih više od 300 i svisu originali, dok se ostali čuvaju u muzejskim depoima.

– Prva prostorija stalne postavke posvećena je liturgiji, odnosnov, oltarskomprostoru. U njoj je izvedena rekonstrukcija časne trpeze, sa svim predmetimakoji su se na njoj nalazili: kašičica, putir, dikirija, trikirija, prestoni krst,četvorojevanđelje. Ovde su i predmeti koji stoje u oltaru, a preko puta suizložena odejanija, odnosno, odeća crkvenoslužitelja – priča Biljana CincarKostić, pokazujući na svečane, zlatom ukrašene svešteničke kostime.

Oni stariji ukrašavani su zlatovezom, a kasniji zlatotkanjem, pa jedan takavizložen teži i više od 20 kilograma. U stalnoj postavci izložena su i dva epitrahilja iz 16. veka sa pripadajućim narukvicama koje su sveštenici nosili.

Osim bogoslužbene odeće, Muzej čuva vredne primerke rukopisnih knjiga od 13. do 19.veka. Ima ih oko 600.

– Najstariji primerci, poput ovog izvornog Jevanđelja koje je nastalo u mestu Crkolezi u okolini Dečana u 13.veku, pisani su na pergamentu dok papir dolazi teksredinom 14. veka.

U Muzeju se može videti i original čuvenog cetinjskogOktoiha iz 15. veka, pa prva štampana beogradska knjiga, Beogradsko četvorojevanđelje iz 16. veka.

Posebna prostorija posvećena je svetim Srbima. U njojsu dve dečanske svetinje, originalni kivot StefanaDečanskog iz sredine 14. veka i žiteljnaikona Svetog Stefana Dečanskog sa scenamaiz žitija, rad poznatog slikara ZografaLongina.

U rukopisnoj zbirci Muzeja čuva se višeoriginalnih dokumenata srpskih vladarapisanih na pergamentu. Među njima je iprepis osnivačke povelje manastira RavanicaSvetog kneza Lazara, zatim jedna povelja VukaBrankovića. Najznačajnija je svakako povelja caraDušana u vidu svitka iz sredine 14. veka.

Ipak, najveću pažnju posetilaca Muzeja privlačeplašt kneza Lazara, zatim plaštanica kralja Milutina iJefimijina Pohvala knezu Lazaru.

– Ova svečana vladarska odeća je knezu Lazaru obučena tri godine nakon njegove smrti, kada su sahranjene njegove mošti, odnosno telo koje je nađenocelo. Plašt je imao 70 dugmadi, od kojih je sačuvanojedno. Posle Drugog svetskog rata skinuta je sa moštiju dabi se restaurirala i konzervirala, a mošti su dobile novuodeću – priča naša domaćica u Muzeju.

Plaštanica kralja Milutina je, ističe ona, jedinstven predmet primenjene umetnosti srednjovekovnog crkvenogveza. Stara je više od 700 godina.

– Po zapisu ispod nogu usnulog Hrista, gde piše „PomeniBože dušu raba tvojego Milutina Ureši“, jasno je da je ovajtekstil poručen za pokoj duše kralja Milutina. Kao vrhunskirad srednjovekovne vizantijske primenjene umetnosti plaš-tanica je prikazana u brojnim pregledima, enciklopedijamai velika je putnica na vizantijske izložbe. Poslednje njenoputovanje bilo je 2004. godine na izložbu „Vizantija: vera imoć“ u Muzej „Metropoliten“ u Njujorku.

Pohvala knezu Lazaru je originalno pesničko i veziljsko delo prve srpskepesnikinje Jefimije, despotice Jelene udate za Uglješu Mrnjavčevića, koja se posle

pogibije svog muža u Maričkoj bici zamonašila i uzela ime Jefimija. Pohvala je rađena na atlas svili zlatnim nitima, izvezena je u 26 redova, a među

slovima nema razmaka.

Najveću pažnju posetilaca Muzeja privlače plaštkneza Lazara, plaštanica kralja Milutina i JefimijinaPohvala knezu Lazaru

Muzej SPC otvoren je svakog radnog danaod 9 do 15.30 časova, a cene ulaznica kreću se od 50 do 200 dinara

Vodič kroz vekove crkve i države

Nije lako čuvati originaleBiljana Cincar Kostić ističe da su se muzejski poslenicinekada ponosili time što u stalnoj postavci imaju sameoriginale. Međutim, kako kaže, to je veliki izazov jer jeveoma teško predmete koji su prebrojali vekoveodržati u dobrom stanju da u njima uživaju i budućegeneracije.– Trend je u razvijenom svetu da se u stalnim postavka-ma izlažu dobre kopije. To je mnogo jednostavnijepošto omogućava da se originali čuvaju u posebnim fiz-ičkim i hemijskim uslovima koji pomažu da oni dužeostanu u dobrom stanju, Jer eksponatima smeta prom-ena temperature, vlage, svetlosti kojoj su izloženiulaskom ljudi. Nadam se da ćemo jednom i mi moći danapravimo takve dobre kopije, pa da ovo originalnoblago možemo duže da sačuvamo.

Plašt Svetog kneza Lazara

Jefimijina pohvala Svetom knezu Lazaru