Izdavač OGRANAK MATICE HRVA TSKE U PODSTRANI filegodina xvii - broj 36. - podstrana, prosinac 2018. izdavač ogranak matice hrva tske u podstrani

GODINA XVII - BROJ 36. - PODSTRANA, prosinac 2018.

Izdavač OGRANAK MATICE HRVATSKE U PODSTRANI

PODSTRANSKA revija2 iz općinskih uredaLJETNE KULINARSKE RADOSTI

IZ OBITELJSKOG ALBUMA

Nema nikakve dvojbe da su fotografije iz obiteljskog albuma ujedno i svojevrsni dokumenti vremena u kojem su nastale. Dokaz za to je i fotografija koju imamo pred sobom, a nastala je na prijelomu trećeg desetljeća prošlog stoljeća.

Na fotografiji je ponosni domaćin s obitelji pod lisnatom krošnjom dvorišnog stabla. Odatle se pruža pogled na dio Jadranske straže sa zrcalnim odbljeskom osunčane stobrečke uvale. Iščitavamo pojedinosti i atmosferu s fotografije. Očigledno, to je uspješan domaćin na svojem imanju. Zauzeo je pozu ispunjenu zadovoljstvom što su s

njim najmiliji, njegova nada, sigur-nost i smisao njegovih radnih i ži-votnih nastojanja. To je vrijeme kad je i Podstrana počela svoj društveni preporod u smislu oživotvorenja Radićevih ideja o modernizaciji hr-vatskog sela, napretka poljodjelstva i gospodarstva uopće. Uz članove obitelji, na čijim se licima odražava svečani mir i spoznaja važnosti tre-nutka, tu je i kućni ljubimac Šarko, predani čuvar kuće i dvorišta. On upotpunjuje atmosferu seoskoga do-maćinstva. Obitelj Vlašić upravo je prešla iz Stare Podstrane na svoje imanje u Strožancu, točnije na pre-dio zvan Miljevac-Bunje.

Martin VlašićFabjan Vlašić

Ovog se ljeta u Podstrani dobro kuhalo. Manifestacije Podstranskog ljeta.

PODSTRANSKA revija 3sadržaj

PODSTRANSKA revijaOsnivač i izdavač:Ogranak Matice hrvatske u PodstraniJurasova 2Žiro račun MH u PodstraniHR2425030071100016832ISSN 1334-2827

Uredništvo:Darijo Radović, Dražen Vlašić, Ante Šiško, Zorana Ivanković Buljan, Antonio Vrbatović, Divna Ban Ba-kota, Ivan Bašić, Mario Tomasović, Denis Jonjić, Zlatko Juras, Zoran JurišićZa fotografije zaslužni:Zoran Jurišić, TZ Podstrana, Ivica Sopta, Vlado Zemunik, Dražen Vlašić, Stipe Dedić, Ivan Tadej, Zlatko Juras, Denis Jonjić, Josip Žaper, Neven Marin, Jelena Čović, Ivica Listeš, Kristina Zubić, Slaven Matković, Ante MilkovićFotografija na naslovnici: Zoran JurišićGrafička priprema: Neven MarinTisak: DalmacijapapirNaklada: 1500 primjeraka

Za potpisane tekstove odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo

SADRŽAJ

Ovaj broj Podstranske revije možete čitati i na internetskoj adresi: www.omh-podstrana.hr

Vrati se u zavičajVrati se u zavičaj

svome bolu, svome grobuvrati se u jazbinu

svojoj tjeskobi i umoru.

Jer ti si samo tugdje kamen raste iz žila sna

jer ti si na guvnugdje sunce sreće pleše u očima.

Vrati se prije smrtiu leglo zmija, da ti povrate snagu

k jablanima, da ti povrate vidk visinama, gdje je zvijezda pir.

Vrati se u zavičaju kolijevku straha i nade

tamo gdje pušu hladne burei bit ćeš san kamene gromade.

Ivan Šarolić

Vaše tektove i fotografije možete slati na email: [email protected] ili [email protected]

Rezime proteklih šest mjeseci rada ............................... 4Općinski proračun za 2019. godinu .............................. 8Turistička godina 2018.u Podstrani ............................ 11Marketinško upravljanje informacijama u funkcijijačanja privlačnosti turističke destinacije ................... 12Koliko vrijede diplome naših škola i fakultetaili „E, sinko moj, zašto tebi ćaća školu plaća?“ .......... 15Tko vlada Hrvatskom? ................................................ 16Još nešto o Podstrani ..................................................17Žurba ............................................................................18Očuvanje povijesne baštine ......................................... 19Pravni i društveni odnosi u Poljicima u 16. i 17. stoljeću u svjetlu osmanskih dokumenta .................................. 21

PERUN - KULTURNI PRILOGPjesnici .................................................................... 1Ivan Bašić, Razglednice .......................................... 4Poetsko meljivo ispod Šujanova žrvnja ................... 522. pjesnički susreti Dobrojutro more .................... 6Izložba Nikše Ercega ............................................... 7U Strožancu prikazan film “Ovčara – neispričana priča” ................................................. 8Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju 2018.i ........ 8In memoriam, Anita Latković .................................. 8Haiku dalmatinskih pjesnika II. dio. ........................ 9Smoke Gets In Your Eyes ...................................... 10Svemirska meteorologija ...................................... 12Botanički vrt Monte Marian .................................. 14Zaratustra i Hrvati ................................................. 17„... Daleka obala nas mami...“ ................................ 16

Misterij poljičke škrinje .............................................. 23Konstantin Vojnović – velikan hrvatskog prosvjetiteljstva .......................... 24Četrdeset godina od ubojstva Ante Bruna Bušića ....... 26Ispraviti povijesne laži ................................................ 28Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima ............................................................... 30Don Nikola Mikačić - novi podstranski župnik .......... 32Kao od brda odvaljeni ................................................ 33Radionica eko-mediteranske prehrane ........................ 35Ljepota zajedništva ..................................................... 36Prije 50 godina sjeli su u školske klupe ...................... 36Fešta od uja ................................................................. 37NG 7 ............................................................................ 37Duće imaju najbolja mlada vina u Poljicima .............. 37Sveti Nikola izronio iz mora ....................................... 38Konjička udruga Dalmacija Equino ............................ 38Artut i zmaj ................................................................. 39Balotaški turnir u Strožancu ........................................ 39Jedriličarski klub Podstrana ....................................... 40Veterani kao mladići ................................................... 41Prvi šahovski turnir Podstrana 2018. .......................... 42Šahovski turnir u Podstrani ......................................... 43

PODSTRANSKA revija4 iz općinskih ureda

Rezime proteklih šest mjeseci rada

Piše: Mladen BARTULOVIĆ

Nova plaža u Strožancu

Sa zadovoljstvom mogu po-gledati na naš rad u proteklih pola godine. Nastavili smo

pozitivan trend uspješnih apliciranja i osiguranja sredstava za naše vitalne projekte iz sredstava Europske unije i nacionalnih izvora, te rad na reali-zaciji projekata u svim segmentima značajnima za razvoj naše općine.

PROJEKT UREĐENJA OBALNOG PODRUČJA OPĆINE PODSTRANA

Dovršeni su radovi na trenutno našem najvećem aktualnom pro-jektu – projektu uređenja obalnog područja Podstrana od ušća rije-ke Žrnovnice do hotela Lav - faza 2. Projekt je ugovorene vrijedno-sti 18.644.445,96 kuna s PDV-om. Izvođač radova je zajednica ponudi-telja čiji je nositelj Pomgrad inženje-ring d.o.o., a voditelj cjelokupnog projekta iz Općine bio je Božen Ži-valjić, pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša. Posebno je značajno ovdje spomenuti da je ovaj kapitalni projekt Općine Podstrana u potpunosti sufinanciran sredstvi-

ma Ministarstva turizma, Ministar-stva regionalnog razvoja i fondova EU-a, Splitsko-dalmatinske župani-je, Hrvatskih voda i Urbane aglome-racije Split. Moram istaknuti izni-man trud i angažman Danire Zanki, naše pročelnice Upravnog odjela za javnu nabavu, gospodarstvo, druš-tvene djelatnosti i EU fondove. Svečano otvaranje naše nove plaže planirano je uoči Dana općine slje-deće godine, a u tijeku je priprema za tehnički pregled i primopredaju izvedenih radova.

Naravno, ne namjeravamo se tu zaustaviti, tako da sljedeće godi-ne planiramo nastavak realizacije projekta uređenja obalnog područja naše općine od ušća rijeke Žrnovni-ce do hotela Lav - faza 1. Pripreme su u tijeku, kao i aplikacije na sve dostupne fondove.

PROMETNA INFRASTRUKTURA

Svjesni da je jedan od gorućih problema naše općine vrlo otežan i intenzivan promet na dionici dr-žavne ceste D-8, preuzeli smo do-datnu inicijativu kako bismo barem dijelom olakšali prometnu situaciju izvedbom novih križanja na kritič-nim mjestima. Tako smo u suradnji s

Hrvatskim cestama na temelju spo-razuma pristupili izradi idejnih pro-jekata za sljedeća raskrižja: raskriž-je D-8 s Ulicom poljičkih knezova i Zvonimirovom ulicom, raskrižje D-8 s Ulicom Mile Gojsalić i Zagor-ske ulice, Raskrižje D-8 s Ulicom Franje Tuđmana i raskrižje D-8 s no-vim ulazom u Ulicu kneza Mislava. Sljedeći je korak ishođenje lokacij-skih dozvola te planiramo početak radova na njima tijekom sljedeće godine, ovisno o datumu ishođenja građevinskih dozvola, vodeći računa o nadolazećoj turističkoj sezoni.

Raskrižje D-8 s Pavićevom i Starčevićevom ulicom i raskrižje D-8 s Kaštelančićevom ulicom pred ishođenjem je građevinske dozvole.

U kontekstu što sigurnijeg i kva-litetnijeg odvijanja prometa kroz Podstranu, nastavilo se s realizaci-jom glavnog projekta izgradnje juž-nog nogostupa i javne rasvjete na di-jelu državne ceste D-8, od križanja kod hotela Lav do križanja sa Zvo-nimirovom ulicom, te se pristupilo rješavanju imovinskopravnih odno-sa, što je preduvjet za građevinsku dozvolu.

Cjelovito rješenje prometa kroz naše mjesto neće biti moguće bez realizacije dugo priželjkivane zao-bilaznice – državne ceste od čvora TTTS do mosta Cetina. Zbog pro-mjena u projektnoj dokumentaciji te dionice, pokrenute su izmjene i dopune Prostornog plana uređenja općine te su provedene dvije javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš planiranog zahvata. Nakon provede-ne javne rasprave za izmjene i dopu-ne Prostornog plana uređenja općine Podstrana, upućujemo ih na usvaja-nje Općinskom vijeću do kraja 2018. godine, kao jedan od preduvjeta za realizaciju navedene zaobilaznice.

Vezano uz projekt s kojim su uglavnom upoznati naši građani, izgradnju i rekonstrukciju Poljičke ceste od D-8 do kamenoloma, do-vršetak radova očekujemo do kraja 2018. godine, a u tijeku je izvedba završnih radova. Ovim zajedničkim projektom Županijskih cesta, Opći-ne Podstrana, HEP-a i Vodovoda i

PODSTRANSKA revija 5iz općinskih ureda


kanalizacije obuhvaćena je izgrad-nja nogostupa i autobusnih ugibali-šta, rekonstrukcija kolnika, izgrad-nja javne rasvjete, vodoopskrbe, od-vodnje i energetske infrastrukture.

VODOOPSKRBA I FEKALNA KANALIZACIJA

Dovršeni su radovi na izgradnji kanalizacijskog sustava Podstrane, prva etapa, prva faza (crpna stanica Lav), a za drugu fazu, kanalizacijski sustav Sv. Martin – hotel Lav, dobi-vena je građevinska dozvola i radovi će početi sljedeće godine zajedno s radovima izgradnje vodovoda i ka-nalizacije za Gornju Podstranu u vri-jednosti od 26 milijuna kuna. Ovim je projektom predviđena gradnja triju vodosprema, postavljanje vo-doopskrbnih i fekalnih cjevovoda, te kanalizacijska crpna stanica Sv. Fabijana.

PROŠIRENJE MJESNOG GROBLJA BAN

Nakon ishođene pravomoćne građevinske dozvole, izrađen je izvedbeni projekt te je u sklopu pri-preme za objavu javne nabave za odabir izvođača u tijeku revidiranje izvedbenog troškovnika u pogledu tehničkih detalja i završnih rado-va. U sklopu proširenja groblja bit će izgrađeno 248 novih grobnica. Grobnice su tipske sa šest i tri leža-ja, a naši građani već sada, ovisno o svojim potrebama, mogu se pred-bilježiti, odnosno upisati se na listu zainteresiranih. Za sve detaljnije informacije vezano uz predbilježbe građani se mogu obratiti upravitelju Vlastitog pogona Josipu Vrdoljaku. Raspisivanje natječaja za nabavu i odabir izvođača radova planiran je za početak prosinca 2018. Rok za dovršetak svih građevinskih rado-va je kraj 2019. godine, nakon čega počinje prodaja i korištenje novih grobnica.

RECIKLAŽNO DVORIŠTE PERUN

Za projekt izgradnje reciklažnog dvorišta ishođena je pravomoćna građevinska dozvola te je izrađen

izvedbeni projekt. Vrijednost pro-jekta iznosi 7.500.000 kuna s PDV-om, a projekt namjeravamo prijaviti za financiranje iz fondova Europske unije. Od Ministarstva zaštite okoli-ša i energetike dobili smo odluku o

Mjesno groblje Ban

Reciklažno dvorište Perun


financiranju projekta izgradnje reci-klažnog dvorišta Podstrana. Tom od-lukom Ministarstvo se obvezuje su-financirati trošak projekta u iznosu od 59,34 posto, što iznosi 4.199.999 kuna. U studenom očekujemo potpi-sivanje ugovora, potom raspisivanje postupka javne nabave za odabir izvođača radova, nakon čega slijedi izgradnja. Početak radova očekuje se u prvom kvartalu 2019. godine. Reciklažno dvorište Podstrana bit će izgrađeno na padinama Peruna uz kamenolom i bit će reprezentativan kompleks na koji ćemo biti ponosni. Projekt se financira u sklopu Ope-rativnog programa Koherentnost i kohezija 2014.-2020., specifični cilj 6i1 - Smanjena količina otpada koji se odlaže na odlagališta.

IZGRADNJA NOVE ŠKOLE S PRISTUPNOM CESTOM NA PREDJELU ŠĆADIN

Trenutno je u izradi idejni pro-jekt za lokacijsku dozvolu za pristu-pnu prometnicu do planirane škole. Planirana prometnica projektira se u dvije faze, gdje je zasebna faza rekonstrukcija križanja D-8 s Uli-com dr. Franje Tuđmana. Prijedlog Općine Podstrana o izradi idejnog projekta i za tu fazu prihvatile su Hrvatske ceste, te su pokrenule izra-du projektne dokumentacije. Nave-dena prometnica jedan je od osnov-nih uvjeta kako bismo mogli steći osnovu za realizaciju nove škole. Obveza je Općine Podstrana izra-da projektne dokumentacije škole na razini idejnog projekta u skladu s urbanističkim uvjetima i prepo-ručenim pedagoškim standardima, te osigurati zemljište za gradnju i pristupnu cestu. U suradnji sa Split-sko-dalmatinskom županijom i Mi-nistarstvom znanosti pripremljen je projektni zadatak, te su pripremljene sve potrebne podloge za izradu pro-jektnog rješenja. Trenutno se radi na konceptualnom rješenju, nakon čega slijedi nabava za izradu projektne dokumentacije. Planirani kapacitet škole je 600 učenika u režimu rada u jednoj smjeni.

TIMSKI RAD

Iskoristio bih ovu priliku da ista-knem važnost pozitivnog ozračja i timski rad koji u ovom trenutku kra-si općinsku upravu i koji je zapravo rezultirao realizacijom ovih projeka-ta i razvojem onih koji tek slijede. Svi se upravni odjeli međusobno nadopunjuju i pomažu u okviru nji-hovih nadležnosti, a isto vrijedi i za Vlastiti pogon, koji je doslovno 24 sata na usluzi našim građanima. Tu moram posebno istaknuti nesebičan rad kolege Josipa Vrdoljaka, koji je često uvijek dostupan i izvan radnog vremena.

Također, sljedeće godine plani-ramo nastavak realizacije projekta uređenja obalnog područja Podstra-ne od ušća rijeke Žrnovnice do ho-

tela Lav - faza 1. Pripreme su u tije-ku, kao i aplikacije na sve dostupne fondove.

ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA 2019. GODINA!

Na kraju želim zahvaliti svim na-šim sumještanima na dosadašnjoj potpori, suradnji i strpljenju za vri-jeme izvođenja građevinskih radova, ali i na konstruktivnim kritikama, jer svi mi zajedno imamo isti cilj – još bolju i ljepšu Podstranu koju ćemo ponosno ostaviti generacijama koje tek dolaze.

Od srca upućujem najiskrenije čestitke svim našim građanima u po-vodu nadolazećih blagdana: čestit Božić i sretna Nova 2019. godina!

Načelnik sa suradnicima nadgleda radove


Sinoć, u utorak 27.11. 2018 za-vršena je 18. sjednicu Općin-skog vijeća općine Podstrana.

Uz rebalans za 2018. i još neke usvo-jene odluke općinskog Vijeća po-trebne za provedbu novog proračuna najznačajnija je točka bila usvajanje proračuna za 2019. godinu. Usvoje-ni proračun je najveći proračun od osnutka općine Podstrana. Donosi-mo vam skraćene tablice, te njihova kratka obrazloženja na uvid, kako bi naši mještani upoznali kako se na-mjeravaju prikupiti predviđena sred-stva, te gdje će se potrošiti. Čestita-mo Općinskoj upravi na ovakvom zahtjevnom proračunu, pogotovo na dobivenim pozamašnim sredstvima iz EU i državnih fomdova, uz želju da se ostvare svi predviđeni planovi.

Ukupni rashodi proraču-na su planirani u iznosu od 82.823.550,00 kn.

OPĆINSKI PRORAČUN ZA 2019. GODINU

Planirani prihodi proračuna Općine Podstrana za 2019. godinu:

6 Prihodi poslovanja 64.986.150,0061 Prihodi od poreza 23.650.000,0063 Pomoći iz inozemstva i od sub. unutar općeg proračuna 22.535.150,0064 Prihodi od imovine 2.541.000,0065 Prihodi od upr. i admin. prist. 15.610.000,0066 Prihodi od prod. proiz. i robe te pruž. usl. i prihodi od donac. 470.000,0068 Kazne, upravne mjere i ostali prihodi 180.000,007 Prihodi od prodaje nefinancijske imovine 23.040.300,0071 Prihodi od prodaje neproizvedene dugotrajne imovine 19.690.300,0072 Prihodi od prodaje proizvedene dugotrajne imovine 3.350.000,00

Najznačajniji udio u prihodima poslovanja su prihodi od poreza, koji su za 2019. godinu planirani u iznosu od 23.650.000,00 kn.

Najveći dio odnosi se na pri-hod na osnovi dodijeljenog udjela u porezu na dohodak od nesamo-stalnog rada, te prirezu, u iznosu od 19.000.000,00 kn. Ostali dio odno-si se na udjel od poreza i prireza na promet nekretnina na području naše općine u iznosu od 3.950.000,00 kn, te ostale prihode od općinskih pore-za.

Odmah iza poreznih prihoda veli-ki udio imaju prihodi koji se odnose na pomoći od strane Ministarstava,

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Županije Splitsko-dal-matinske, te pomoći temeljem prije-nosa EU sredstava, a planirani su u ukupnom iznosu od 22.535.150,00 kn, a odnosi se na:- pomoći od EU za program IN-

TERREG EUROPE za izgradnju obale u iznosu od 4.000.000,00 kn,

- sufinanciranje održavanja ko-munalne infrastrukture od strane Županije Splitsko-dalmatinske 860.000,00 kn za održavanje plaža, uređenje trga dr. Franje Tuđmana, uređenje protupožar-nih putova, nabavu sadnica…

- kapitalne pomoći za izgradnju obale od Županije Splitsko-dal-matinske u iznosu 3.000.000,00 kn, Ministarstva turizma u izno-su od 500.000,00 kn, te pomoć pri nabavi vatrogasnog vozila u iznosu od 260.000,00 kn od stra-ne Županije.

- sufinanciranje projekata iz-gradnje obale od strane prije-nosa sredstava iz EU fondova: 8.500.000,00 kn, pomoći za izradu projektne dokumentacije za budući SC Miljevac u iznosu od 600.000,00 kn od strane Mi-nistarstva regionalnog razvoja i EU fondova

Općinski vijećnici


- sufinanciranje projekata izgrad-nje reciklažnog dvorišta od stra-ne Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu od 4.200.000,00 Kn

- sufinanciranje javnih radova od strane Hrvatskog zavoda za za-

pošljavanje, iznosi 400.000,00 kn.

- tekuće pomoći za projekte Raz-mišljaj EKOlogično u iznosu od 213.200,00 kn, te za Izmjenu i dopunu strateškog razvojnog programa u iznosu od 48.750,00 kn.

Prihodi od prodaje nefinan-cijske imovine odnose se na pro-daju materijalne imovine, tj. pro-daju zemljišta „Jadranske straže“, zgrade ex. „Poljičanke“, te stana u Splitu, za koje se planira uprihoditi 23.040.300,00 kn.

Ukupni rashodi proračuna su planirani u iznosu od 82.823.550,00 kn.Rashode je najbolje prikazati kroz programskoj klasifikaciju sa pripadajućim projektima kako slijedi:

PROGRAM: JAVNA UPRAVA I ADMINISTRACIJA 9.536.000,00Aktivnost : Financiranje redovne djelatnosti UO Načelnika 635.000,00Aktivnost: Financiranje rada Općinskog vijeća 185.000,00Aktivnost: Financiranje političkih stranaka zastupljenih u Općinskom vijeću 70.000,00Aktivnost: Općinske manifestacije 240.000,00Aktivnost: Gradovi prijatelji 40.000,00Aktivnost: Mjesni odbori 120.000,00Aktivnost: Financiranje redovne djelatnosti upravnog odjela za pravne poslove i strateško upravljanje 1.342.000,00Aktivnost: Obnova zemljišne knjige Gornja Podstrana 95.000,00Projekt: Izrada katastra Gornja Podstrana 163.000,00Aktivnost: Financiranje redovne djelatnosti upravnog odjela za proračun i financije 4.451.000,00Aktivnost: Rashodi redovnog poslovanja komunalnog pogona 2.195.000,00

Opće funkcioniranje cjelovite općinske uprave, i općinskog vijeća, mjesnih odbora.

PROGRAM: FINANCIRANJE PROJEKATA UDRUGA - Financiranje projekata od interesa za Općinu Podstrana koji dobiju odobrenje sredstava po provedenom javnom pozivu

900.000,00

PROGRAM: PREDŠKOLSKI ODGOJ – sufinanciranje vrtića 3.990.000,00

PROGRAM: JAVNE POTREBE U SPORTU - Zajednica sportskih udruga Općine Podstrana i najam dvorane OŠ “Strožanac”

1.040.000,00

PROGRAM: POTPORA POLJOPRIVREDI - Sufinanciranje nabave sadnica. 25.000,00Aktivnost: Subvencije poljoprivrednicima 25.000,00PROGRAM: JAČANJE GOSPODARSTVA 5.000,00Aktivnost: Subvencije građanima i obrtnicima 5.000,00

PROGRAM: SOCIJALNA SKRB 3.945.000,00Aktivnost: Novčane pomoći 3.945.000,00

Ova aktivnost obuhvaća davanja različitim kategorijama mještana, od socijalno ugroženih do školske i starije populacije. Okvirni iznos se može prikazati u slijedećoj tablici:

RASHOD PLAN 2019.NAKNADE GRAĐANIMA U NOVCU 270.000,00POMOĆ RODILJAMA 280.000,00STIPENDIJE I ŠKOLARINE 750.000,00UDŽBENICI ZA UČENIKE SREDNJIH ŠKOLA 450.000,00UDŽBENICI ZA UČENIKE OŠ STROŽANAC 400.000,00SUBVENCIJA PRIJEVOZA ZA STUDENTE I ĐAKE 650.000,00SUBVENCIJA PRIJEVOZA G. PODSTRANA 210.000,00SUBVENCIJA PRIJEVOZA ZA UMIROVLJENIKE 200.000,00


SUBVENCIJA PRIJEVOZA INVALIDNIH OSOBA 30.000,00PRIJEVOZ VODE G. PODSTRANA 50.000,00NAKNADE GRAĐANIMA U NARAVI 50.000,00ASISTENT ZA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA U VRTIĆIMA 420.000,00ASISTENT ZA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA U ŠKOLAMA 150.000,00POMOĆ ZA OGRJEV 30.000,00

PROGRAM: RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA – Crveni križ, knjižnica i vjerske zajednice 1.555.000,00

PROGRAM: ORGANIZIRANJE I PROVOĐENJE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA – DVD, HGSS i CZ 2.980.000,00

PROGRAM: PROMICANJE KULTURE - Rashodi redovnog poslovanja CZK OP 157.000,00

PROGRAM: RAZVOJ I UPRAVLJANJE SUSTAVA VODOOPSKRBE, ODVODNJE I ZAŠTITE VODA – izgradnja vodovodne mreže, kanalizacije i odvodnjavanje oborinskih voda

6.390.000,00

PROGRAM: PROSTORNO UREĐENJE I UNAPREĐENJE STANOVANJA 33.035.550,00Projekt: Izrada prostorno planske dokumentacije 260.000,00Projekt: Izgradnja javne rasvjete 2.260.000,00Projekt: Izgradnja reciklažnog dvorišta 7.705.550,00Projekt: Izgradnja obalnog područja 6.100.000,00Projekt: Hortikulturno uređenje obalnog pojasa u Strožancu 650.000,00Projekt: Proširenje groblja Ban 10.000.000,00Projekt: Osnovna škola “Sveti Martin” 1.450.000,00Projekt: Geodetski elaborati nerazvrstanih cesta 100.000,00Projekt: Modernizacija javne rasvjete 1.400.000,00Projekt: Izgradnja SC Miljevac 1.700.000,00Projekt: Stambeno zbrinjavanje branitelja iz DR 1.000.000,00Aktivnost: Uređenje protupožarnog puta 500.000,00Projekt: Izgradnja zone Petrićevo 300.000,00Projekt: Razmišljam EKOlogično 260.000,00

PROGRAM: RAZVOJ I SIGURNOST PROMETA - Izgradnja i rekonstrukcija ulica te nogostupa uz D8 - kod HC Lav s južne strane

9.200.000,00

PROGRAM: ODRŽAVANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE – održavanje cesta, plaže, javne rasvjete, dječjih igrališta i sl., te rashodi redovnog poslovanja komunalnog pogona

10.845.000,00

PROGRAM: UPRAVLJANJE IMOVINOM – održavanje groblja i zgrada u općinskom vlasništvu 1.025.000,00

Božen Živaljić i Mladen Bartulović

PODSTRANSKA revija 11turizam

Nakon završetka ovogodišnje turističke sezone naš je ured obavio analizu turističkog

poslovanja za prvih devet mjeseci ove godine i mirne duše možemo reći da smo opravdano zadovoljni. Očekivali smo dobro poslovanje, s obzirom na dosadašnje trendove i globalna turistička zbivanja, ali su rezultati koje smo ostvarili ipak malo premašili ta naša očekivanja. Stoga itekako imamo razloga biti zadovoljni.

Podaci koje je naš ured obradio odnose se prije svega na broj dola-zaka i broj noćenja, na sastav go-stiju s obzirom na države iz kojih dolaze (inozemni i domaći gosti) te na udjel vrsta smještajnih objekata. Ova je vrsta podataka najbolji poka-zatelj uspješnosti sezone, pa ćemo ih ukratko izložiti.

U razdoblju od siječnja do kraja rujna ove godine u našoj je opći-ni registrirano 118.728 dolazaka te 616.651 noćenje. U odnosu na proš-lu godinu broj dolazaka porastao je za 5 posto, a broj noćenja za 2,73 posto.

Posjetili su nas gosti sa svih kon-tinenata, iz 70-ak zemalja svijeta, no statistički su najvažniji gosti iz deset zemalja, među kojima su i domaći. Najbrojniji su bili Poljaci, oni su ostvarili 12.026 dolazaka i 91.671 noćenje. Za njima su Nijemci s 9182 dolaska i 61.671 noćenjem. Potom slijede gosti iz Velike Britanije, Nor-veške, Češke, Slovačke, Švedske, Hrvatske, Francuske i SAD-a (Ame-rikanci su ostvarili 6396 dolazaka i 19.203 noćenja). Usporedbe radi,

Zdravka ŠVENDA, direktorica TZ-a Općine Podstrana

TURISTIČKA GODINA 2018. U PODSTRANI

britanski su gosti prijašnjih godina bili na sedmom i devetom mjestu, a ove su se godine „popeli“ na tre-će mjesto. Norvežani su se također „popeli“ – sa sedmog na četvrto mjesto, a Česi svojim petim mje-stom održavaju poziciju na sredini ljestvice. Grafički to izgleda ovako:

unaprjeđenje podstranske turističke ponude i stvaranje imidža destina-cije u županiji, a sudjelovala je i u ostvarenju nekoliko potpuno novih proizvoda. Sportske su manifesta-cije: Dalmatinko cup (predsezona), Malonogometni turnir Petrićevo, Je-driličarski kup i Kup Podstrana u no-gometu, a tu je i za nas važan projekt Dani hrvatske male brodogradnje. Posebno smo ponosni na via ferra-tu Perunika, novi, vrlo atraktivan sadržaj naše avanturističke ponude te, u sklopu potpore razvoja destina-cijskih menadžmentskih kompanija, na rad konjičke udruge Dalmacija Equino i njezine škole jahanja u kavi kamenoloma Perun.

Podstransko kulturno ljeto i ove je godine imalo bogat program s kul-turno-zabavnim sadržajima za sva-čiji ukus. Pučke fešte Podstranske ribarske noći, Fešta od uja i ujen-ka, Za poljičkim stolom organizirale su se praktički svake subote i bile su popraćene prigodnim glazbenim programom. Umjetnički sadržaji bili su koncerti klasične glazbe, operni dueti i arije, nekoliko solističkih na-stupa, smotra klapa, nekoliko kaza-lišnih predstava, koncert evergreen glazbe te tradicionalne večeri poe-zije.

Marketing i komunikacija po-sebno je područje djelatnosti Ureda Turističke zajednice. Prava prezen-tacija destinacije ključan je čimbe-nik o kojemu ovisi konačan rezultat svega uloženog rada. Unutar ovog segmenta izveden je čitav niz aktiv-nosti u online i offline komunikaciji koje su promicale podstransku smje-štajnu, gastronomsku i ostalu ponu-du, a jedan od najlakše prepoznatlji-vih je izrada mobilne aplikacije za virtualnu šetnju Podstranom.

Ovaj kratki pregled smijemo zaključiti konstatacijom kako smo zadovoljni postignutom razinom za-jedništva i suradnje između privat-nih turističkih subjekata svih vrsta (iznajmljivača, ugostitelja, vlasnika agencija, klubova, udruga i ostalih) i podstranske Turističke zajednice. Što i ne čudi kad nam je cilj svima isti – prosperitet naše općine.

Skup 1: broj dolazaka; Skup 2: broj noćenja

Najviše je noćenja ostvareno u domaćinstvima – 391.566, u hote-lima manje – 156.666, a ostatak od oko 70.000 noćenja ostvaren je u ostalim ugostiteljskim objektima (kampovima i dr.) te u nekomercijal-nom smještaju. Približno tri četvrti-ne naših gostiju stiglo je u vlastitom aranžmanu, a četvrtina je došla po-sredstvom agencija.

Našu općinu i dalje atraktivnom čine prirodna i kulturna baština, gostoljubivost i gastronomija. Turi-stička zajednica ove je godine, što organizacijski, što financijski, po-državala sve zabavne, sportske, kul-turne i druge manifestacije bitne za

PODSTRANSKA revija12 turizam

Šerić Neven, Ph. D. Batalić Mihaela, mag. oec.Ekonomski fakultet SplitSveučilište u Splitu

Uvodne naznake

Usprkos dinamičnom rastu broja turista, raste i broj re-ceptivnih turističkih subje-

kata, a sve je izraženija i konkuren-cija među destinacijama. Smještajni se kapaciteti ni na Mediteranu više ne popunjavaju po inerciji. Turistič-ki resursi, sadržaji, pa čak ni turistič-ke atrakcije sami po sebi nisu dostat-ni za turistički rast destinacije (An-holt, 2010). Informacije o onome što destinacija nudi su važne, no još je važniji način diseminacije tih infor-macija. Turizam je specifična druš-tvena pojava (Šerić, Jurišić, 2014), pa uobičajeno informiranje global-nog turističkog tržišta ne može ga-rantirati dolazak novih gostiju u de-stinaciju. Jedan od potvrđenih kata-lizatora turističkoga rasta destinacije je koncept marketinškog upravljanja informacijama o destinaciji. Svaki turistički resurs, sadržaj i turističku atrakciju treba marketinški predsta-viti (Kaplanidou, Vogt, 2003) kako bi publika s kojom se komunicira prepoznala dodanu vrijednost desti-nacije. Dodana vrijednost destinaci-je danas se sve više prepoznaje u se-kundarnim i tercijarnim sadržajima. No ako se ovi sadržaji formalizirano predstavljaju, percepcija dodane vri-jednosti destinacije može opet izo-stati.

Kako bi destinacijska ponuda bila jasno prepoznata među globalnom konkurencijom, u komunikaciji tre-ba ciljano objediniti važnije sastav-nice identiteta i turistima privlačne atribute destinacijskog imidža (Mor-

gan, Pritchard, Pride, 2005). U ko-munikaciji s globalnim turističkim tržištem treba težiti uspostavljanju dvostrane veze koja ima reperkusi-je na dojam privlačnosti destinacije (Pike, 2005). Obilježja turističke de-stinacije turisti prepoznaju kao nje-zine atribute, odnosno asocijacije na spomen destinacije. Te su asocijaci-je često direktna posljedica marke-tinškog upravljanja informacijama o turističkoj destinaciji i njezinim specifičnim, jedinstvenim i origi-nalnim sadržajima, prepoznatljivim obilježjima krajobraza, autohtonim kulturnim, povijesnim, vjerskim i mističnim sadržajima iskoristivima u promociji specijaliziranih turi-stičkih proizvoda. U marketinškom upravljanju informacijama o desti-naciji svi navedeni sadržaji trebaju se rangirati sukladno viziji i misiji turističkoga razvoja destinacije.

Privlačnost turističke destinacije

Privlačnost destinacije specifičan je turistički fenomen na koji utječu prepoznatljive destinacijske ikone, turističke atrakcije i širina asortima-na turističkih sadržaja (Baxter, Kerr, 2010; Anholt, 2010; Buck, 2011). O tim obilježjima destinacije potreb-no je sustavno informirati globalno turističko tržište. Informiranje turi-stičke javnosti o ponudi, proširenju receptivnih kapaciteta i rastu kvali-tete smještaja nije dostatno za rast turističkog posjeta, a posebice rijet-ko pridonosi produljenju turističke sezone. U turističkim destinacijama u kojima se upravljanje informacija-ma ne provodi kao strateška aktiv-nost, odnosno gdje se informiranje globalnog turističkog tržišta prak-ticira isključivo određenim promo-

Marketinško upravljanje informacijama u funkcijijačanja privlačnosti turističke destinacije

tivnim aktivnostima (Šerić, Jurišić, 2014), često se zanemaruje valori-zacija ukupnih raspoloživih potenci-jala koji pridonose privlačnosti de-stinacije (Kaplanidou, Vogt, 2003). Informiranje globalnog turističkog tržišta preko odabranih promotivnih aktivnosti učestala je praksa mnogih turističkih destinacija u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, izražena je i sezonalnost turističkog posjeta. Lokalni turistički dionici privlačnost destinacije procjenjuju s drugačijih aspekata od percepcije posjetitelja. Nesklad percepcije privlačnosti de-stinacije otklanja se kontinuiranom dvostranom marketinškom komuni-kacijom s posjetiteljima. Sustavno marketinško upravljanje informaci-jama o destinaciji pridonosi i real-noj evaluaciji svih resursa i sadržaja destinacije. O percepciji turističke destinacije, odnosno doživljaju de-stinacijskih ikona, turističkih resur-sa, turističkih atrakcija i drugih sa-držaja, u značajnoj će mjeri ovisiti i interes turističke potražnje za prvi posjet nekoj destinaciji (Hall, Smith, Marciszewska, 2012). Percepcija turističke destinacije formira se na temelju njezina identiteta, postoje-ćeg imidža, ukupnih resursa, dojma privlačnosti, atributa i asocijacija. Imidž i asocijacije destinacije formi-raju se nezavisno, dok dojam svega ostaloga u značajnoj mjeri ovisi o marketinškom upravljanju informa-cijama o destinaciji (Hosany, Ekinci, Uysal, 2007). Analogno toj činjeni-ci, ove su aktivnosti pretpostavka razvoju i rastu lokalnog turističkoga gospodarstva (Ivanov, Illum, Liang 2010).

Privlačnosti destinacije pridonosi ciljano isticanje pojedinih obilježja destinacije uz argumentaciju poseb-nih turističkih vrijednosti za posjeti-

Šerić Neven, Ph. D. Batalić Mihaela, mag. oec.

PODSTRANSKA revija 13turizam

telja. Posebice onih koje je moguće uspoređivati s alternativnim destina-cijama (klimatski uvjeti, očuvanost i atraktivnost krajobraza, postojeća turistička infrastruktura, postoje-ći turistički sadržaji i dr.). Osim tih općih obilježja destinacije, njezinoj diferencijaciji značajno pridonose i specifična obilježja – posebni spe-cijalizirani turistički resursi i posto-jeće turističke atrakcije koji omogu-ćuju neka nova i posebna iskustva. Marketinškim upravljanjem ovim informacijama o destinacijskim sa-držajima direktno se pridonosi nje-zinoj privlačnosti, rastu posjeta i turističkoga prihoda (Buhalis 2006; Conrady, Buck, 2011; Šerić, Pepur, Kalinić, 2011).

Kako marketinški upravljati in-formacijama o destinaciji? Percep-cija plasirane informacije potenci-jalnoj turističkoj klijenteli koja još nije boravila u destinaciji treba biti usklađena s onim što će se tijekom boravka doživjeti. Informacijske sadržaje treba temeljiti na destina-cijskim ikonama i turističkim atrak-cijama, jer su one opipljive sastav-nice doživljaja turističkog boravka (Kotler et all, 2010; Šerić, Vitner Marković, 2011). One su i jedna od pretpostavki poticanja lojalnosti gostiju destinaciji. Nalazi recentnih istraživanja ovakav fokus u infor-miranju globalne turističke javnosti predstavljaju i kao jednu od tajni održavanja konkurentnosti destina-cije i poticanja cjelogodišnjeg turi-stičkog posjeta.

Donošenje odluke o prvom posjetu nekoj turističkoj destinaciji

Odabir nove destinacije u praksi je često posljedica percepcije njezi-ne privlačnosti, odnosno privlačno-sti integriranog destinacijskog pro-izvoda. Privlačnosti destinacijske ponude značajno pridonosi dojam potencijalnih dodatnih koristi borav-ka i novih iskustava (Hosany, Ekin-ci, Uysal, 2007). Turističke atrakcije osobito su važan poticaj prvom po-sjetu nekoj destinaciji, pa izostanak sustavnog marketinškog informira-nja turističke javnosti o ovim sadr-

žajima rezultira sporijim turističkim rastom od mogućega (Butler, 2006; Šerić, Jurišić, 2014).). Efektivno marketinško upravljanje informa-cijama o destinaciji podrazumijeva cjelovitost sadržaja bez težnje ka senzacionalizmu. Senzacionalistič-ko informiranje kod turista potiče nerealna očekivanja (Buhalis 2006). Nerealna očekivanja u konačnici će rezultirati odstupanjem doživljenog od očekivanog tijekom boravka u destinaciji. Takvi dojmovi turista ne pridonose lojalnosti destinaciji. Sustavnost pristupa podrazumijeva da se sve odluke i aktivnosti marke-tinškog upravljanja informacijama provode planski, predviđajući i mo-guće negativne njihove konotacije (Kapferer, 2008). Negativne reper-kusije posljedica su nesklada oče-kivanja i doživljaja turista tijekom njihovih prethodnih boravaka u de-stinaciji (Baxter, Kerr, 2010). Kako bi se ovakve negativne konotacije umanjile ili u potpunosti otklonile, lokalna turistička zajednica treba in-formacije plasirati preko izvora koji preferiraju turisti koji su već boravili u destinaciji. Preporučljivo je izbje-gavati informacije o destinacijskim sadržajima koji pridonose odstupa-njima od očekivanog i doživljenog kod postojeće turističke klijentele. Često se radi o sadržajima koji su sami po sebi asocijacije na spomen destinacije. Pridržavanjem navede-nih sugestija u marketinškom uprav-ljanju informacijama o destinaciji pridonijet će se rastu broja novih posjetitelja destinacije.

Marketinško upravljanje informacijama vs. promocija destinacije

U turističkoj se praksi marketinš-ko upravljanje informacijama o de-stinaciji učestalo brka s promocijom destinacije. Promocija destinacije je informiranje turističke javnosti o de-stinacijskim sadržajima, dok je mar-ketinško upravljanje informacijama o destinaciji svjesno i planirano oblikovanje informativnih sadržaja s ciljevima poticanja prvog dolaska novih posjetitelja i podsjećanja po-stojećih posjetitelja na ugodne do-

življaje tijekom prethodnih posjeta. Zanemarivanje sustavnog marke-tinškog upravljanja informacijama o turističkoj destinaciji jedan je od uzroka sezonalnosti turističkog posjeta i neočekivanih sezonskih turističkih rupa (Hall, Smith, Mar-ciszewska, 2012). Kako bi se ovaj problem u turističkoj praksi otklo-nio, marketinške aktivnosti uprav-ljanja informacijama o destinaciji na razini jedinice lokalne samouprave treba tretirati kao stratešku aktiv-nost, za razliku od turističke promo-cije, koju lokalna turistička zajedni-ca provodi kao taktičku i podređenu joj aktivnost (nastupi na turističkim sajmovima i sl.).

Marketinško upravljanje infor-macijama jedna je od pretpostavki stvaranja željenog turističkog imid-ža kroz destinacijske ikone i oda-brane turističke atrakcije (Markgraf, Scheffer, Pulkenat, 2012). Turističke atrakcije privlače šire turističke se-gmente i predstavljaju temelj cjelo-godišnjeg turističkog posjeta. Desti-nacijske ikone privlače uže turistič-ke segmente čiji su profesionalni ili hobistički interesi vezani uz karak-teristike konkretnih destinacijskih sadržaja (povijest, kultura, gastrono-mija, sport i dr.). Brojnost i dojmlji-vost destinacijskih ikona pridonosi prepoznatljivosti, a turističke atrak-cije privlačnosti turističke destinaci-je. Slijedom te činjenice korisno je usvojiti metodologiju osmišljavanja i kreiranja destinacijskih atrakcija na destinacijskim ikonama.

Marketinško upravljanje infor-macijama turističke destinacije po-drazumijeva selektivnost pristupa i intenziteta diseminacije različitih sadržaja prema globalnom turistič-kom tržištu. U kontekstu marketinš-kog upravljanja informacijama o destinacijskim ikonama i turističkim atrakcijama važno je povezivanje tih sadržaja. Prvi je korak jasno razlu-čiti što je destinacijska ikona, a što turistička atrakcija (Morgan, Pritc-hard, Pride, 2005). Dobra globalna praksa dokazuje da implementacija destinacijskih ikona u postojeće tu-rističke atrakcije pridonosi jačanju njihove privlačnosti i razvoju ideja novih proizvoda i usluga temeljenih

PODSTRANSKA revija14 turizam

na atrakcijama. Komercijalizacija takvih ideja direktno pridonosi rastu turističkog prihoda destinacije. Na-stavno na tim činjenicama, marke-tinško upravljanje informacijama o destinaciji treba razvijati poveziva-njem postojećih turističkih atrakcija s destinacijskim ikonama, posebice onima koje nisu značajnije turistič-ki valorizirane. Takav koncept po-drazumijeva drugačije rangiranje i odabir informacija koje će se pla-sirati globalnom turističkom tržištu (Conrady, Buck, 2011).

Fokus u marketinškom uprav-ljanju informacijama o turističkoj destinaciji treba biti na odabranom jedinstvenom obilježju (unique de-stination proposition). Jedinstveno obilježje destinacije temelji se na bitnoj i za posjetitelje istinitoj vri-jednosti koju je moguće percipirati kao motivaciju za posjet. Motiva-tor prvog posjeta destinaciji često je ono što je razlikuje od ostalih u okruženju. Ako je takav sadržaj i jednostavan za komuniciranje pre-ma globalnom turističkom tržištu, dileme su raščišćene (Pride, 2002). Ako ima više alternativa, može ih se grupirati u slična ili povezana obi-lježja. Potom se rangiraju s aspekta poticaja za prvi posjet destinaciji. Jedinstveno destinacijsko obilježje marketinškim se upravljanjem infor-macijama transformira u jedinstveni emocionalni atribut (unique emotio-nal proposition) koji destinaciju ra-zlikuje i potiče vjerovanje turista da

će tijekom turističkog boravaka oče-kivanja biti kvalitativno ispunjena ili čak nadmašena. Jedinstveni emo-cionalni atribut temelj je konkuren-tnosti destinacije, pa ga tako treba i prezentirati.

Kreiranje učinkovite platforme marketinškog upravljanja infor-macijama o destinaciji pridonosi i privlačnosti njezine marke (Vukić, 2009). Marketinško upravljanje in-formacijama o destinaciji ima po-zitivne reperkusije na njezin imidž i na imidž svih lokalnih turističkih dionika. Praktički, objave se plasi-raju u svim dostupnim medijima, unaprjeđuje se sustav turističke prodaje i sustav poslije prodajnih usluga, razvijaju se aktivnosti publi-citeta i prihvatljivi oblici direktno-ga marketinga. Učinkovito marke-tinško upravljanje informacijama o destinaciji podrazumijeva suradnju lokalnih tijela vlasti s receptivnim turističkim dionicima uz zajedničku odgovornost u provedbi svih aktiv-nosti. Pridržavanje ovih standarda u komunikaciji s globalnim turistič-kim tržištem pridonosi i uvrštavanju destinacije u turističke aranžmane agencija na emitivnim turističkim tržištima, rastu interesa investitora za nova ulaganja u te destinacije i održavanju lokalne populacije pri-vlačenjem novih stanovnika. Ori-ginalnost koncepcije marketinškog upravljanja informacijama o desti-naciji pridonosi jasnoći razlučivanja sastavnica destinacijskog proizvoda

kod turista, čime se potiče njihov interes za prvi i za ponovljen posjet (Šerić, 2012). Različitost percepci-je destinacijske ponude kod turista je i preduvjet premijskim cijenama turističkih proizvoda i usluga (Go-eldner, Ritchie, McIntosh, 2000), pa su ulaganja u ove aktivnosti ne samo poželjna, nego i ekonomski oprav-dana. Dobra praksa globalno pozna-tih turističkih destinacija ukazuje na to da je privlačna i jasna percepci-ja destinacijske ponude učinkovito marketinško oružje za privlačenje novih i poticanje lojalnosti postoje-ćih posjetitelja (Ivanov, Illum, Li-ang, 2010).

Marketinško upravljanje infor-macijama o destinaciji je imperativ očuvanja i rasta udjela na tržištu re-ceptivne turističke zemlje. Turistič-ke destinacije u posttranzicijskim zemljama učestalo promoviraju te-meljne turističke sadržaje. Rijetko se predstavljaju sekundarni i terci-jarni destinacijski sadržaji koji mogu značajnije pridonijeti diferencijaciji ponude. Fokus je učestalo na cilja-nom turističkom segmentu, umjesto na genezi turističkih potreba koje može ispuniti konkretna destinacij-ska ponuda. Informacije o destina-ciji treba kreirati na način da potiču na promišljanje o doživljaju boravka u konkretnoj destinaciji. Turistički djelatnici trebaju biti svjesni svega što njihov destinacijski proizvod jest i sukladno tome ga predstavljati i nuditi globalnom turističkom trži-štu. Smještaj i prehrana trebaju udo-voljiti očekivanim standardima, ali konačni odabir provodi se sukladno sekundarnim i tercijarnim sastavni-cama ponude, pa se za ovakve sadr-žaje treba pronaći prostora u marke-tinškom upravljanju informacijama o destinaciji.

Prihvaćanjem navedenih smjer-nica smanjit će se nesklad očekiva-nja turista i povećati njihovo zado-voljstvo doživljenim. Ponuda inte-griranog destinacijskog proizvoda treba biti jasna i argumentirana da doživljaj boravka neće biti lošiji od očekivanja. Tako se sustavnim mar-ketinškim upravljanjem informaci-jama proaktivno pridonosi i jačanju privlačnosti destinacije.

Podstrana zimi

PODSTRANSKA revija 15ja tako mislim

Piše: Ines BOŠKOVIĆ-SORIĆ

Trebamo se zapitati jesu li svi oni koji su negativnom se-lekcijom došli do diplome i

odgovarajućih radnih mjesta pošte-no došli i do odgovarajućih znanja i vještina za obavljanje takvih poslo-va.

Dragi čitatelji, ja se moram, jer ne mogu to izbjeći, vratiti na stare teme kao što je davno zaboravlje-no samoupravljanje, jer se unatoč čistki i kemoterapiji još nismo zau-vijek riješili metastaza tog karcino-ma, nabujale administracije, mita i korupcije itd. Eto, ja sve ovo stalno ponavljam i lupam kao Maksim po diviziji.

Kako bih čitavu priču možda uči-nila zanimljivom, započet ću je po-put mnogih pisaca za djecu.

U jednom gradu (nama pozna-tom) na jednom fakultetu studirala su dvojica studenata. Jedan je već u ranim godinama prihvatio odgo-vornost za sebe i svoje postupke jer nije imao roditelje i bio je svjestan da će nešto postići u životu samo napornim radom. Drugi je živio vrlo lagodno i sve je želio postići linijom manjeg otpora. Očito, njegovu lije-nost i nemar imao je tko pokriti. Bio je svjestan da će se vječito udovo-ljavati njegovim hirovima. Rezultat njegovih životnih uvjeta bio je nje-gov stav prema učenju i radu, a to je bilo vidljivo za vrijeme vježbi i pre-davanja. Naime, jednom prilikom studenti su morali uključiti strujni krug i čekati da se zatvori. Nakon napornoga radnog dana, spremali su se poslije tog zadnjeg sata i za-vršenog pokusa otići svojim kuća-ma, ali taj zadnji sat vježbi trebalo je produžiti za nekoliko minuta dok

pokus ne bude završen, odnosno dok se strujni krug ne zatvori. Nemarno-me momku, koji je olako shvaćao svoje obveze, žurilo se kući, želio je što prije napustiti laboratorij i otići. Međutim, student koji je ozbiljno i odgovorno prihvaćao svoje obaveze zgrozio se nad takvim ponašanjem i upozorio ga je da mu ne bi smje-lo biti teško ostati pet do deset mi-nuta dok se pokus ne završi. On se oglušio na takvo upozorenje, na što mu je marljivi kolega rekao: „E moj sinko, ne znam zašto tebi ćaća školu plaća.“

E sada, kako prihvatiti način po-našanja i razgovor ova dva mlada čovjeka?

Jesu li ponašanje, upornost i sa-modisciplina vrijednog studenta možda previše prepotentni?

Je li ponašanje lijenog studenta možda samo pomalo lakomisleno?

Ja mislim da je došlo vrijeme kad se svi napokon moramo uozbiljiti.

Lakomislenost i neodgovornost jednog mladog čovjeka moramo shvatiti ozbiljno. Napokon treba znati da se diploma, znanje i zvanje mogu steći samo mukotrpnim ra-dom.

Ako je važno da se samo bilo kako prođe kroz školovanje i da se

pri tome ne dođe do odgovarajuće stručnosti, to je jedan od najvećih uzroka mita, korupcije i kompletne opstrukcije čitavog društva i države u kojoj će svaki pojedinac (osim ma-lobrojne političke elite) biti oštećen i bačen u ralje siromaštva i bezizla-znosti. Propast ćemo ako se ne bude-mo u svakom pogledu držali načela izvrsnosti, a ne načela „Daj, zaposli mi maloga, a ja ti uzvraćam uslugu.“

Očito, svi ostali kandidati ne mogu doći u obzir. Potrebni su samo poslušnici.

Sve ovo opisano upropastit će nam sve dobro za koje smo se mi, a posebno naši branitelji, goloruki borili.

Na koliko god prepreka nailazili, mnogo toga moramo promijeniti jer inače idemo u propast. Moramo se potruditi da ne izgubimo najbolje i najkvalitetnije ljude. Dakle, došlo je vrijeme (i to pet nakon dvanaest) da najsposobniji mladi ljudi zauzmu najodgovornije položaje u društvu i dobiju najodgovornija radna mjesta.

Potrebno je adekvatno nagraditi inovativnost i kreativnost i dati pri-znanje onima koji mogu sami stvo-riti radno mjesto koje će biti profi-tabilno, te spriječiti razvoj nabujale korumpirane državne administraci-je, da ne opstruira njihov rad u svo-ju korist. Potrebno je najenergičnije spriječiti olako i nezasluženo pola-ganje ispita i dobivanje diploma bez znanja, s kojima se, izgleda, može najbrže i najlakše zaposliti.

Ovaj članak moram privesti kraju te moram reći što se već dogodilo s dva spomenuta mlada momka. Onaj koji je bio vrijedan diplomirao je u rekordnome roku s visokim ocje-nama. Ubrzo se zaposlio u jednoj stranoj kompaniji na vrlo odgovor-nom i dobro plaćenom poslu. Drugi je vjerojatno dobio lagan činovnički posao, možda nešto lošije plaćen, ali bez puno odgovornosti.

Na kraju moram naglasiti – tko je vrijedan, zaposli se tamo gdje se ci-jeni znanje, pa makar to bilo u stra-noj kompaniji, i gdje se adekvatno plaćaju stručnost i rad.

Koliko vrijede diplome naših škola i fakultetaili „E, sinko moj, zašto tebi ćaća školu plaća?“

PODSTRANSKA revija16 ja tako mislim

TKO VLADA HRVATSKOM?

Piše: Mario TOMASOVIĆ

Mnoštvo je primjera u bližoj i daljoj prošlosti kako se zapadnoeuropske zemlje

s Hrvatskom i Hrvatima igraju kao mačka s mišem. To su, među ostalim, pokazali i 1991. godine, kad su nam uveli embargo na samoobranu i pre-pustili nas agresorima, krvolocima i barbarima s istoka. To su nam poka-zali promatrajući krvoločne barbare koji su provodili genocid u Vukova-ru, Škabrnji, Srebrenici, Sarajevu, Dubrovniku, to su nam pokazali i na suđenju hrvatskim braniteljima u Haagu itd. Isto tako, sada ne dopušta-ju hrvatskom narodu u BiH da sami izaberu svoje predstavnike u politič-ke institucije države koju nisu htjeli urediti po volji ni jednog bosansko-hercegovačkog naroda. Nažalost, mi Hrvati ne možemo očekivati da ta za-padnoeuropska politika postane pra-vedna, jer je ta ljigava Europa dubo-ko zabrazdila u krivi smjer. Ni papa Franjo nije se usudio proglasiti sve-tim blaženog Alojzija Stepinca jer su se opet srbijanski predstavnici civilne i vjerske vlasti, uz potporu svojih eu-ropskih saveznika, umješnije izborili za velikosrpski interes. Ne pomaže nam ni naša jedina i vječna uloga koju su nam dodijelili pokvarenjaci iz Europe – predziđe kršćanstva.

Ne znam zbog čega se naši poli-tičari dodvoravaju takvoj pokvarenoj zapadnoeuropskoj zajednici, niti mi je jasno dokad će te naše političare držati kokošje sljepilo. Niti imaju pravu viziju hrvatske budućnosti, niti imaju snage izboriti se za interese hrvatskog naroda. Zapravo, izgleda da oni ni ne znaju koji su to naši in-teresi jer još uvijek lutaju po magli, vodeći ovu državu kojom nitko nije zadovoljan. Vlast ne uvažava veliku većinu katolika ni njihovo mišljenje, pravosuđe je na koljenima, a sud-stvo, kao neovisna vlast, nikome ne odgovara za površnost, sporost, neu-

jednačenost sudske prakse, korupciju itd. Policija ide drumom, a pravosuđe šumom. Poljoprivrednici zbog preve-likih uvoznih kvota, na kojima država ubire dobre namete, ne mogu plasirati svoje proizvode (mandarine, jabuke, grožđe, dinje, pšenicu...) na tržište, a kako kaže dr. Vladimir Margeta, dr-žava bez sela ne postoji. Zbog huli-gana koji vladaju sportskim terenima normalni se građani boje ići na uta-kmice na kojima stradavaju gledate-lji, policajci, vatrogasci, a da i ne go-vorimo o materijalnoj šteti, kaznama, sramoćenju.

Mnoštvo je primjera anarhije i neuređenosti državnog aparata da bi stalo na stranice naše Revije. Za sve te anomalije u društvu ljudi s pravom kažu da je to obraz naših političara. Neki komentiraju da bi nam bilo bo-lje da smo izgubili rat jer nam u tom slučaju okupatori ne bi činili ovo što nam čine „veliki Hrvati“. Država se otuđila od naroda i ponaša se kao samostalno administrativno tijelo. Može se zaključiti da je sve plani-rano i da još uvijek ovom državom upravljaju jugoslavenski velikosrpski kadrovi koji su infiltrirani u svim po-

litičkim strankama i državnim služ-bama. Nitko nema volje u ovoj našoj državi staviti stvari na svoje mjesto i nikoga nije briga za ovaj narod i naše interese, za našu budućnost i buduć-nost naše djece koja, nažalost, kao i poslije filoksere, moraju bježati u tuđinu, trbuhom za kruhom. Naža-lost, spavaju i oni koji bi prvi trebali dignuti glas vapijućeg u pustinji. Ali što očekivati od njih kad i oni za in-teres tuđinaca daju potporu, na pri-mjer, Istanbulskoj konvenciji, čiji je sadržaj suprotan kršćanskom nauku i kršćanskoj tradiciji našega naroda. Ni Hrvatska akademska zajednica ni Matica hrvatska ne bi trebali koristiti pridjev „hrvatska“, jer su ga osramo-tili.

Postao sam pesimist jer u Hrvat-skoj više ne postoji snaga, osim ne-koliko pojedinaca koji mogu, znaju i hoće pokvarenoj zapadnoeuropskoj zajednici pokazati da Hrvati nisu ono za što nas drže, nego da imamo svoje ja i da možemo bolje od njih. To im, nažalost, pokazuju samo naši sporta-ši. Naši su sportaši svjetlo na kraju tunela, oni su svjetlo koje trebamo slijediti, njima se trebamo pokloniti do zemlje. Oni su naša svetinja i ovaj im se naš napaćeni, potlačeni, ali po-nosni dio zdravog hrvatskog korpusa treba odužiti. Zato predlažem da se njima posvećuju imena trgova i uli-ca, a ne kvazipolitičarima koji ovaj narod tlače, vrijeđaju, ponižavaju i iskorištavaju za tuđe interese.


Legende su priče iz davnina koje su nam pričali naši sta-ri, a vjerojatno su se rodile iz

nekog događaja koji je bio čudan, nevjerojatan, spontan, možda i izmi-šljen. Navečer na kominu uz vatru, pa i uz čašicu vina, svašta se može čuti, a uz ovo posljednje i doživje-ti. Pričalo se o vilama, o sjenama i morinama, ali i o nekim događajima koji su se stvarno mogli dogoditi. Istina je da su se ondašnji ljudi ne-kako morali i zabaviti. Na primjer, po pričama nekih kazivača, kad bi se doznalo da netko ide ranije put gra-da, dočekalo bi ga uz put nekoliko „pajdaša“ zamotanih u lancun (bijelu plahtu), pa bi se taj putnik zbog stra-ha vratio kući i govorio da je vidio duhove i da dalje ne želi niti može ići sam. Priče o morinama također su bile česte, a kako su ih doživlja-vali oni koji su to pričali kao istinit doživljaj, meni nije poznato. Mit o kralju Arturu, Zmijskom kamenu, bogu Perunu, obrednim gomilama povijesne su priče koje mogu imati utemeljenje u istinitim događajima, kao i naše najpoznatije legende koje i dandanas kruže Podstranom.

Ženska pravda Ova stara legenda potječe vjero-

jatno iz davnih vremena kad su se naši preci bavili stočarstvom. Na-ime, muž je tvrdio ženi da se ovca šiša, a njegova je žena uporno tvr-dila da se striže. Prepirka je toliko isprovocirala muža da je svoju ženu utopio u moru pred livadama ispod Miljevca, gdje se danas nalazi hotel-ski centar Lav. Ona je tako tonući u morsku dubinu pokazivala prstima jedne ruke da se ovce strižu. Sim-bolično se u spomen na taj događaj taj dio morske obale naziva Ženska pravda. Nije poznato otkada ova le-genda postoji i je li istinita, ali priča

traje i prenosi se s generacije na ge-neraciju već stoljećima. Možda je i istinita, tko će znati?

Kuga pred Podstranom Kako je u srednjem vijeku kuga

harala cijelom Europom, pa i šire, ni Podstrana nije trebala biti pošteđena te pošasti. Međutim, legenda kaže da je prema Podstrani sa zapadne strane, dakle od Splita, dolazila kuga (vjerojatno neka osoba zaražena ku-gom) koja se na putu pokraj današ-nje crkvice sv. Fabijana i Sebastijana ubola na trn, zaustavila se i vratila se natrag odakle je došla. Je li se vrati-la natrag ili je tu umrla, nije pozna-to. Legenda kaže da su se mještani Podstrane zavjetovali sv. Fabijanu i Sebastijanu da će na tome mjestu podići crkvicu kao znak zahvalnosti što kuga nije došla u selo. Sve done-davno bio je pokraj crkvice stari ve-liki trn, no uklonjen je prilikom ure-đenja okoliša, ali sa zapadne strane crkvice još ima dosta trnovih stabala na koja se mogla ubosti kugom za-ražena osoba, te se može zaključiti da bi ova legenda mogla biti istinita.

Babina stina Ante Tomasović Bevanda priča

da je jedna stara baka na predjelu Gračina sjedila na stijeni i da je za-jedno s njom pala, otkotrljala se niz brdo i pritom poginula, dok Davor-ka Jakulj priča da je jedna djevojka bacila osrednji kamen s obližnjega brežuljka i da je taj kamen iz godi-ne u godinu rastao i bivao sve veći.

Oba pripovjedača po pričama naših starijih slažu se s drugim dijelom ove priče, da je kamen s vremenom rastao sve do današnje veličine. Svakako je moguće da je u nekim davnim vremenima neka baka na toj strmini sjela na kamen i da se zajed-no s njim otkotrljala niz padinu. Ako je pritom ta baka poginula, priča je objektivna, pa time i legenda o Ba-binoj stini.

Kralj Artur (legenda, mit ili zbilja)

Na temelju pronađene nadgrobne stele rimskog vojskovođe na starom groblju u Sv. Martinu i natpisa na njoj koji sadrži velik popis službi koje je imenovani vojskovođa Lu-cije Artorije Kast obnašao tijekom svoje časničke karijere, vrlo je mo-guće da ova legenda može biti stvar-nost. Da je to uistinu točno, trude se dokazati mnogi naši, ali i svjetski povjesničari koji su već na prvom međunarodnom znanstvenom skupu održanom 2012. godine u Podstrani raspravljali o toj mogućnosti. Ova je legenda nastala na čvrstom dokazu, pa je moguće da je istinita, pogotovo jer je utvrđeno da su mnogi zaslužni rimski časnici i ostali rimski građani dobivali posjede u našim krajevima.

Bilo bi lijepo da nam netko od starijih mještana napiše nekoliko redaka o Špirinu dubu, Grgurevoj jami, Suvoj gomili i o još ponekom mjestu koje ima zanimljivu priču. Sve je to naša povijest i naša nema-terijalna baština koju smo dužni sa-čuvati i prenijeti na mlade.

Piše: Mario TOMASOVIĆ

Još nešto o Podstrani


Neki kažu da je najčešća re-čenica današnjega čovjeka: Nemam vremena! U ne-

prestanoj smo jurnjavi; još nismo završili jedno, a moramo započe-ti drugo... Zbog čega je tako? Je li problem u nedostatku vremena ili u nama?

Žurba počiva na umišljenom ne-dostatku vremena. Ona je posljedi-ca pohlepe, želje za zadovoljenjem svojih potreba, koje se, što ih brže zadovoljavamo, više množe. Petar Preradović to je prekrasno opisao u pjesmi Ljudsko srce:

Ljudskom srcu uvijek nešto treba,zadovoljno nikad posve nije;čim željenog cilja se dovrebaiz njeg’ novih sto želja mu klije.

Problem nije u nedostatku vre-mena, nego u nedostatku čovjeka.

U žurbu neminovno zapada svatko tko želi gospodariti svojim živo-tom, vršiti svoju, a ne volju Božju. Tko vrši volju Božju, vremena ima taman toliko koliko mu treba, jer Bog ga ne opterećuje s toliko poslo-va koliko ih svojom snagom ne bi mogao kvalitetno i na vrijeme oba-viti. Tko vrši svoju volju, egoist je, a iz egoizma izvire pohlepa koja ga tjera u jurnjavu sad za ovim, sad za onim... do samouništenja. Žurba je pouzdan znak da se udaljavamo od Boga, upozorenje da se zaustavimo i upitamo za čim žurimo, koliko je ono za čim žurimo zaista vrijedno truda, i koliko nas to vodi k ostvare-nju našega vrhovnog cilja. A znamo li što nam je vrhovni cilj? Znamo li koji je vrhovni cilj jedino vrijedan truda? Drugim riječima, znamo li što je smisao života, smisao koji nas može učiniti sretnima? Nedvojbeno je da je to samo Bog, ljubav, okrenu-tost ka bližnjima i briga za njih. Sve ostalo je isprazno, vodi u smrt.

Iz svega navedenog proizlazi za-ključak da naš problem nije u tome

ŽURBAPiše: Ivan BAŠIĆ

što nemamo vremena, nego to što nemamo vremena za druge. Kad obraćamo pažnju na svoje potrebe, nema im kraja. Kad uz jednu košulju na sebi počnemo razmišljati i o dru-goj, koja nam je potrebna za presvla-ku, pojavi se i potreba za ormarom, ormar traži sobu... i tako unedogled. Vlastite potrebe najbolje se kontroli-raju i cenzuriraju preusmjeravanjem pažnje sa sebe na ljude oko nas i nji-hove potrebe.

Žurba nije poželjna u obavljanju ni jednoga posla. U brzini vidimo samo obrise stvari kraj kojih proju-rimo, vidimo ih zamagljene i iskriv-ljene, i njihova bit ostaje nam skri-vena. Žurba i brzina ubijaju pažnju, bez koje se život ne događa.

Arapska poslovica kaže: „Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što sazna, odgovara prije ne-goli nešto shvati, odluči prije negoli provjeri, kudi prije nego što se u ne-što uvjeri.“

Narodna poslovica kaže: „Nije priša ulovila miša.“ Žurba je, da-kle, i pomanjkanje strpljenja. Ništa se vrijednoga ne postiže bez promi-šljanja i dugotrajna, strpljiva rada. Reklame kojima nas svakodnevno bombardiraju preko svih vrsta medi-ja: „S našim čudesnim čajem smrša-vite 10 kilograma za samo 7 dana“, „Naučite engleski jezik za 14 dana“ i slične ne zavrjeđuju našu pažnju.

Žurbom ne stižemo ništa osim stresa. Stoga je najbolje ne družiti se s njom, iako se često čini da nam je kao suputnik kroz život prijeko po-trebna.

SLOBODA OD VREMENA

O, srce ludo, kucaj polako,ravnomjerno, bez potresa,baš kao vrijeme.Ono nikad ne žuri,a sve stiže i prestiže.Opusti se, ne utrkuj se s njime.Na svom putu samo pazida ljubavlju svakoga podariš,a dokle ćeš za života stići,zar je važno naspram vječnosti?

Ivan Bašić


Općina Podstrana obiluje brojnim povijesnim zna-menitostima i kao takva za-

služuje više pažnje u okviru struke. S namjerom da tu kulturnu baštinu približimo stručnjacima i ostalim znatiželjnicima, Ogranak Matice Hrvatske u Podstrani okupio je sku-pinu volontera koji se aktivno bave pisanjem projekata i stvaranjem mo-gućnosti za buduću konzervaciju, prezentaciju i ekonomsko-turističku profitabilnost spomeničke građe. Po-vjerenstvo za zaštitu povijesne bašti-ne u Podstrani sastalo se 8. listopada 2018. godine. Članovi povjerenstva su: Ema Goreta, Denis Jonjić, Zo-ran Jurišić, Karla Kristić, don Niko-la Mikačić, Zdravka Švenda, Nino Švonja, Mario Tomasović, Dražen Vlašić, Tonći Vrbatović, Ivan Vuko-vić, Mladen Žanić i Božen Živaljić. Sastanak je rezultirao dogovorom o terenskom obilasku nekih lokaliteta na području Podstrane.

Dana 13. listopada 2018. oku-pili su se Mario Tomasović, Karla Kristić, Nino Švonja i Ivan Vuko-vić kako bi utvrdili realno stanje na terenu. Obilazak je započeo na sta-rom mjesnom groblju sv. Martina. Tu smo razgledali staru crkvicu sv. Martina, u kojoj se čuva glasoviti natpis koji spominje Lucija Artorija Kasta. Razmjenjujući ideje o nado-lazećem kongresu o Luciju Artoriju Kastu, zamijetili smo kako na gro-blju ima još zanimljivih antičkih

OČUVANJE POVIJESNE BAŠTINEKarla Kristić, univ. bacc. archeol.; Nino Švonja, mag. archeol., hist.; Ivan Vuković, dipl. arheolog i profesor povijesti

Antička stela, groblje u Svetom Martinu


ostataka. Među njima treba istaknuti antičku stelu (nadgrobni spomenik), sekundarno upotrijebljenu kao po-klopac svećeničkoga groba. Na steli se ističu zanimljivi elementi poput natpisa i prikaza ascije (sjekirice za tesanje). Bilo bi odgovorno tu stelu izvaditi, konzervirati i pohraniti na odgovarajuće mjesto poput muzeja ili priručne arheološke zbirke, a na njezino mjesto staviti repliku.

Terenski obilazak nastavio se prema starom selu Podstrana. Pri obilasku crkve sv. Ante i Roka uo-čene su brojne spolije. Pločica s pri-kazom nimfi, ulomak zabata oltarne

pregrade, ostatak antičkog natpisa iznad kojega se nalazi srednjovje-kovni natpis na glagoljici, samo su neke od spolija koje plijene pažnju pri pogledu na fasadu crkve. Unu-trašnjost crkve u novije je vrijeme renovirana, ali se po zidovima već vide tragovi vlage i plijesni. Na dr-venim oltarima vidljivi su tragovi oštećenja, premda su također ob-novljeni kad i crkva. Na pojedinim slikama Križnog puta primijećeno je kako se ispod tiskanih slika nalaze starije slike na platnu. Bilo bi dobro utvrditi njihovu umjetničku vrijed-nost, a ako se utvrdi da su značajne,

trebalo bi ih obnoviti. Dvije antičke nadgrobne ploče (stele), koje su u dobrom stanju, uzidane su u jednu od niša unutar crkve.

Najveća crkva u staroj Podstrani, nedavno obnovljena crkva Blažene Djevice Marije, također je bila dio ovog terenskog obilaska. Zahvalju-jemo Fanilu Gavraniću, koji nam je otvorio crkvu i pokazao unutrašnjost ispunjenu obnovljenim freskama. Crkva ima pet oltara, a zanimljivo je da se na stražnjoj strani glavnog oltara nalazi sekundarno uzidana rimska stela. Steli je natpis otučen, ali bojom je na toj plohi naznačen datum: 10. studenog 1879. godine.

Terenski obilazak završio je po-sjetom crkvici sv. Jure na Vršini. Na putu prema vrhu pratile su nas ruše-vine stare pučke arhitekture. Putem smo naišli na poskoka koji se grijao zrakama jesenskog sunca. Okoliš crkvice lijepo je uređen, a u nje-mu se posebno ističe jedna kamena konstrukcija unutar koje se nalaze posložene kamene ploče. Potenci-jal takvih konstrukcija je velik, ali bez dodatnih istraživanja lokacije ne može se ništa pretpostavljati. Proma-trajući zalazak sunca i pretresajući dojmove toga dana, razmišljali smo o načinima prezentacije podstranske kulturne baštine široj javnosti.

Silvanov reljef, crkva sv. Ante i Roka

Crkva sv. Ante i sv. Roka

Oltarna pala

PODSTRANSKA revija 21povjesnice

U dvorani Glagoljaškog sje-meništa u Omišu 25. rujna svjedočio sam iznimno važ-

noj povijesnoj tribini u organizaciji udruge Savez za Poljica, koja donosi nove, do sada nepoznate, poglede i tumačenja povijesti Poljica. Preda-vač je bio svjetski ugledan povjesni-čar osmanist, prof. emeritus dr. sc. Michael Ursinus, dugogodišnji pre-davač i profesor islamistike na sveu-čilištima u Birminghamu, Freiburgu i Heidelbergu, te predsjednik Među-narodnog udruženja osmanista.

Nazočne su na početku pozdra-vili predsjednik Saveza za Poljica Ante Mekinić, dogradonačelnik Omiša Ivan Bartulović, prof. Jurica Matijević, voditelj Povjerenstva za arhiv Poljica, te prof. Marko Rimac, koji je vodio program i prevodio na

hrvatski jezik predavanje priznatog predavača.

Povijest Poljica za vrijeme vla-davine Osmanskog Carstva u našim područjima najmanje je istraže-no doba poljičke povijesti. Razlog tomu je nepoznavanje jezika i pisma da bi se sačuvani dokumenti mogli rastumačiti, premda u Splitu postoje dvije velike zbirke turskih dokume-nata, jedan u Nadbiskupskom arhi-vu, drugi u Arheološkome muzeju, od kojih se većina tiče Poljica. A i u samim Poljicima u nekoliko mje-seci prikupljeno je pedesetak novih dokumenata. Važno je naglasiti da postoji jezična barijera, jer je neg-dašnji osmanski jezik bio mješavina turskog, arapskog, perzijskog i grč-kog jezika. Stoga današnji Turci ni sami ne bi mogli razumjeti što piše u ovim sačuvanim dokumentima, pa je za njihovo dešifriranje potrebno veliko znanje.

PRILOZI ZA POVIJEST POLJICA

Pravni i društveni odnosi u Poljicima u 16. i 17. stoljeću u svjetlu osmanskih dokumenta

Prvi dokument koji je prof. Ur-sinus predstavio napis je na kame-nom bloku koji je uočio u podrumu Dioklecijanove palače u Splitu. Po dosadašnjim povijesnim tumačenji-ma, Poljica su došla pod tursku vlast 1514. godine, kad je veliki poljički knez pristao plaćati harač Osman-skom Carstvu. Alfons Pavić u svojoj knjizi navodi da su Poljičani došli pod osmansku vlast 1530., ili 917. godine po arapskom brojenju godi-na. Tu je Pavić pogriješio jer je 917. godina 1511. godina kršćanske ere. Selo Radobilja (današnje selo Kre-ševo-Katuni) bilo je pod turskom vlašću već 1501. godine. Današnji povjesničari razilaze se u svojim tumačenjima te tvrde da su Poljica došla pod osmansku vlast od 1508. do 1540. godine, premda se doticaji s Turcima bilježe već 1499. godine. No, na ovom kamenu na arapskom piše: „(Svibnja 1508. godine. U ime milosrdnog Boga. Onaj koji sastav-lja tekst prihvaća ono što je zabra-njeno, kao zabranjeno. Mustafa Su-baša. Sita).“

Neobičnost je u tome što je prvo zapisana godina, te prof. Ursinus smatra da je trebalo postojati još nekoliko blokova ispred njega, iste

Piše: Zoran JURIŠIĆ

Michael Ursinus i Marko Rimac

PODSTRANSKA revija22 povjesnice

veličine, na kojima bi bio tekst o odredbama o proizvodnji i regulaciji trgovine soli koju je potpisao zapo-vjednik redarstva (Subaša Mustafa) u tržnici uz solanu u Siti (solana u Strožancu). Bez ikakve sumnje go-dina 1508. potvrđuje da je osman-ska vlast došla u Poljica ranije nego što se do sada smatralo, i to između 1499. i 1508. godine.

Iz drugih je dokumenata pozna-to da su Poljica razvrgnula plaćanje harača 1529. godine, kad je Petar Kružić postao zapovjednik Kliške tvrđave, a potom i nekoliko puta po-slije. Poljica su uvijek više naginjala Veneciji nego Osmanskom Carstvu. Nekoliko su puta prekidali plaćanje harača kojim su imali status vazalne samouprave, i svaki put kad su po-novno dolazili pod osmansku upra-vu ta su davanja bila veća. Osim toga, Poljica su imala status nahije pod izravnom vlašću hercegovačkog emina, odnosno vladara pokrajine Hercegovine. Osmanska je uprava bila složena, jer su imali zasebno teritorijalnu vlast, vojnu, te sudsku vlast u društvenim i u vjerskim pita-njima. S obzirom na to da su Poljica imala neku vrstu autonomije pa je veliki dio ovlasti ostao u posjedu ve-likoga kneza, imala su svoju sudsku vlast, neovisnu o osmanskoj.

No, brojni dokumenti koje je pro-fesor Ursinus pročitao i protumačio svjedoče da su se pojedini Poljičani žalili i tražili pravdu kod osmanskih sudaca (kadija) ako ne bi bili zado-voljni odlukama poljičkih sudaca. To su bile uglavnom tražbine u ze-mljišnim ili nasljednim predmetima, ali i u društvenim odnosima. Iako je za svako pristupanje pred sudsku ili upravnu vlast u Osmanskom Car-stvu trebalo platiti poveliki novčani iznos, pojedini su se Poljičani par-ničili i tražili su „svoja“ prava kod kadija vjerujući u bolji ishod presu-de. Presude je donosio muftija, vjer-ski sudac, i ti dokumenti nisu nikada datirani niti su poznata imena osu-đenika kojima se sudilo. Iz nekoliko sačuvanih sudskih zapisa (presuda) izdvojio sam dvije.

„Po smrti Tadije Popina, koji je imao brojnu obitelj, kadija je pre-

sudio da se njegova imovina podjeli na sljedeći način: dvije trećine pri-padaju njegovim kćerima, šestina majci, jedna desetina ženi, a ostatak njegovim sestrama i braći, već pre-ma njihovim obiteljskim odnosima.“ (Presuđeno po šerijatskom zakonu, premda se sudilo o diobi vlasništva kršćanima, što nije bilo neuobičaje-no u tadašnjim sudskim presudama).

Presude koje je donosio muftija, vjerski sudac, u dokumentima nisu nikada datirane niti su poznata ime-na osuđenika kojima se sudilo.

„Muftija Ahmed iz Mostara do-nio je fetvu: Pitanje. Koja je presuda kada skupina kršćana napadne sve-ćenika u crkvi kada on služi misu? Odgovor je: Dobro namlatiti i dugo zatvoriti.“ (Ovakve su presude bile česte u onodobnoj praksi.)

Poljičani su osobno morali doći kod kadije ili muftije, usmeno izlo-žiti svoj slučaj, da bi onda s tom presudom, pisanom fetvom, odlazili konkretnim dužnosnicima, eminu ili veziru, očekujući provedbu rješenja koje bi potvrdio određeni dužnosnik. Ovo je sudovanje bilo iznimno sku-po jer se moralo platiti svaku poseb-nu sudsku ili državničku instanciju. Premda je svaki stanovnik Osman-skog Carstva, bilo rob, slobodnjak ili plemić, mogao pokrenuti spor i tražiti svoja prava, u praksi, zbog iznimno velikih troškova dokaziva-nja i provedbe, mogli su ih pokretati tek bogati pojedinci ili obitelji.

S obzirom na opsežnost predava-nja, čini mi se da je najvažnije iz ci-jelog ovog predavanja prenijeti neke zaključke profesora Ursinusa, pa ih prenosim po mojem izboru.

Poljica su u odnosu prema voj-nom, sudskom i upravnom položaju Osmanskog Carstva uspjela zadržati državnu autonomiju. Nikada u Po-ljicima nije prebivao i sudio osman-ski kadija, muftija, te se nije sudilo po odredbama šerijata – islamskog vjerskog zakona, niti su se one u praksi primjenjivale, uz određene, kako svjedoče nađeni dokumen-ti, malobrojne iznimke. Premda su Poljica bila okružena sudskim sre-dištima osmanske vlasti, primjeri-ce u Klisu, Sinju, Imotskom, imala

su svoju sudsku autonomiju, ali i upravnu i vojnu samostalnost. Jedi-na dva osmanska dužnosnika koja su bila prisutna u Poljicima bili su emin – koji je upravljao hasom (carskim, sultanovim imanjem), te nagib – koji je upravljao radom solane u Strožan-cu. No Poljica, premda su okružena osmanskim teritorijem, imaju status sultanova privatnog vlasništva. Ta-kvih je primjera samouprave bilo i u drugim područjima Osmanskog Carstva (neki grčki otoci, dijelovi Turske). U ovom dijelu Europe ta-kvu samoupravu imala su jedino Po-ljica i Dubrovnik. Ta se samouprava u Poljicima očitovala kroz nekoliko razina. Prva razina proizlazila je iz sultanova monopola na proizvodnju i trgovinu soli, te su Poljica bila pod direktnom sultanovom vlašću, kao dio izdvojene nahije iz direktne nad-ležnosti sarajevskog paše, o kojoj se skrbio hercegovački emin. Budući da su Poljičani morali osigurati rad-nu snagu za rad solane, što je inače ekstremno težak posao, a sultanu je bilo u interesu da rad u solani i trgo-vinama solju teče neometano, morao se osigurati povlašten i privilegiran položaj Poljica. Na terminološkoj razini značajno je istaknuti: prili-kom obraćanja pokrajinskih vlasti iz Sarajeva, primjerice velikom knezu, događalo se da mu se obraćaju kao vladaru kršćanske nacije, što je izraz kojim su se osmanske vlasti obra-ćale vladi Francuske, generalnom providuru u Zadru ili samom caru u Beču. Istanbulske su se vlasti Po-ljicima obraćale kao zasebnoj cjeli-ni, tzv. sultanovoj nahiji, a u našem slučaju kneževini, u najmanju ruku autonomnoj poput Dubrovačke Re-publike.

Najvažnije je, što je prof. Ursi-nus posebno istaknuo, to što se nje-govo istraživanje poljičke povijesti nastavlja. Rekao je da je ovo samo njegov prvi posjet Poljicima, te da se nikako ne mogu donijeti konačni za-ključci o odnosima Poljica i Osman-skog Carstva. Svaki novi dokument može donijeti i nove spoznaje.

PERUN kulturni prilog 1

PERUNIvan Golub (1930. - 2018.)Laureat 12. pjesničkih susreta Dobrojutro more, Podstrana, 2008. godine

SUPUTNIK U EMAUSPribliži im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. (Lk 24,15–16)

Prerušen si u prosjaka s dlanom Prerušen u dječaka s praćkom Prerušen u dijete s igračkom Prerušen u pustinjaka u stepi Prerušen u igrača na pozornici Prerušen u pisca nad listom papira Prerušen u slikara s kistom Prerušen u kipara s dlijetom Prerušen u ženu na putu Prerušen u majku u kući Prerušen u djevicu u crkvici Prerušen u staricu u klecalu Prerušen u redovnicu u kapelici Prerušen u teškog bolesnika Prerušen u sestru u bolnici Prerušen u zaraženoga gubom Prerušen u pijanca na ulici Prerušen u prezrenoga od gordih

Prerušen u uznika u samici Prerušen u vozača tramvaja Prerušen u uličarku na stanici Prerušen u kopača na polju Prerušen u pelivana na žici Prerušen u športaša na igralištu Prerušen u gospodara na vladalačkoj stolici Prerušen u skijaša na snijegu Prerušen u učitelja za zborištem Prerušen u učenika u klupi Prerušen u starca sa štapom Prerušen u prijatelja grješnika i carinika Prerušen u hramskog službenika Prerušen u protivnika Prerušen u uredskog činovnika Prerušen u prijatelja Prerušen u namjernika na putu u Emaus Prerušen u bližnjega

I tako s kim god sam, Isuse, s Tobom sam

Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće,meni učiniste. (Mt 25,40)

Vesna Dumičić Radomir Dumičić, potrtret Ljubomira Dumičića

Mario Tomasović

OZBILJNA RAZBIBRIGATrešeta i briškula igra je ča dadeGušte i veseje za stare i mlade.Akužavat, tuć i laškat, čini svak po voji Ali pantit „ča je vanka“, problemi su moji.Kad se fali izać, nemaš se ča pravdat Jerbo pada nebo beštime do raja.Briškula je lakja jer dogovor igra Malo sriće, malo znanja, rizik tu je briga.Eto tako i mi, ka i naši stariNećemo da trešeta dane nan pokvari.S briškulon se svađamo, igramo za petSamo će nas žena doma razapet.Argola je nekako smirija Silvanu A kako ću, jadan, ja moju Zoranu.Kvragu i trešeta, briškula i vikaTa je naša igra zabava velika.

Ina Aljinović Alfirević, New Haven II, akril na platnu

PERUN kulturni prilog2 pjesme

Drago Čondrić

ČUDNA RIJEKA VREMENA

Evo gledam rijeku vremena kakoPotpuno ravnodušno vuče svoje trenutkeKroz sve zemaljske životeStiješnjena obalama svih tih pustih rođenjaI umiranja i kako udara svoje pečate na njihKao po nekom prethodnom određenjuI nisam siguran da teče al’ opetLako se primijeti naplavinaOd kojekakvih sjećanja i uspomenaSa svim onim što jest, što je biloIli može biti1 na dnu korita što jeNeprimjetno usporava i kočiI u pličini starosti skoro zaustavlja u tijeku.

Odakle izvire i je li tekla i prijeI hoće li i kamo teći poslijeOvih života kroz koje danas tečeHoće li nam oči ostati u sumnjiZaslijepljene njenom iluzijomPrije poniranja ne iščitavšiPravila življenja do same katarakteO ne zamaraj se jer ono što sada vidišSamo je sjena – sjena tvoga životaŠto blijedi istog časa kad sakrije se SunceTvoje da prigne koljena pred TajnomJer kada se pronađe pouzdana skelaČini se da sama rijeka i ne fascinira toliko.

1 J. R. Jimenez: Oaza

Nives Puhalo

IMA LI MORE SLOBODU

Ima li more slobodudok se valja preko obala?Imaš li ti dušudok hladnoću prebacuješpreko kormila?Zapljuskuje pjenausamljene hridina kojima seodmaraju nevidljive morske nimfei čudne nemaninakon dugog kupanja.Sumrak dotičetek usnule palme horizonta;tebe naravno nikad nema ovdjekada si potreban.Neki mladići iznajmljujuna plaži vodene juriliceza ekstremne sportove;podsjećaju me na gusare.Sparina popušta zajedno s tjeskobomi nervozom u smiraju danakoji uranjau plavetnilo koje šumi.More ima slobodu,ali moje mislinisu slobodne,jer one su postaleodavno robljeopterećeno tvojim imenom.

Ivan Šarolić

A ZIMA DOLAZI

U smrtonosnom strmoglavuSokola koji se zanio strasnoSudbina skriva zgusnutu stravuNjegove žrtve. Kliktanje jasnoU silnoj brizi za sokolićeKoji gladni u gnijezdu pištePobjedu slavi. Na kraju pričeJede ostatke, više ne ište.

A onda, prije no dođe zimaVrijeme je prvim letovima.Anđele zime, zar gotovo je?Zar su stvari došle na svoje? Jer vidim da ga, međ’ stijenama,Ostavljaš tada potpuno sama?

Vatro u krvi, što želiš dićiNa noge čvrste prpošne snove.Kroz životne oluje ićiS njima, gdje ne bi smjeli da plove.Zašto ih tetošiš kao djecu,

Dok ne očvrsnu ko sokolići?I pališ svijeću svakom svecu,Sve da bi smjeli životu prići.

Zažari srce prije no stigne Jesen, i kičma se ka zemlji prigneKad strah se pođe provlačit svudaI smrt se kesiti odasvuda.Jer, ko da se tada nešto desi sa snimaI u srce se uvuče zima.Mladen Vuković

BERAČI KAMENA NA PREDZIĐU SUHOZIĐA

Dva zemaljska ekvatora suhozideIzgradili naši meštri od kamena,Duži sedam puta – vidi se iz zraka –Od Kineskog čak drevnog zida stamena! Volumenom svojim višestruko većiI od čuda – egipatskih piramida,Svjetsku spomeničku će baštinu stećiUNESCO kad pobroj žulje pradîda. Hrvatski je kamen baš kao prasica,Od njeg’ se ništa ne baca, kažu Mleci,Zidali krune, bunje preci potomcima. I primoštenskim vinogradima dicaDive se; u Blacama sklesali sveciI pčelinjak s kamenim poklopcima.

Velimir Vrsalović

NEDJELJA

Da l’ nam je upravo nedjelja svetail’ ista ko svakog drugog dana,mjeseca ili ljeta?

Ipak, nedjeljom ljudi odlaze na misu,utakmicu, odaberu neki od izleta.

Netko na kartama varaNetko neko umjetničko djelo stvara.

Nekog zanimaju mnoge stvariA netko baš ni za šta ne mari!

A ja nedjeljom pišem pjesmeTebi, sebi, svima namaDa te pjesme ostanu trajnije od meneI podsjete na lijepe uspomene! Anita Latković

PERUN kulturni prilog 3pjesme

Dragan VučetićOliveru Dragojeviću u spomen

SRCE Srce je tuklojedino srce koje jestponad ovih tragovašto nestaju u prašini jedino srcenad mojim riječimaiz Božje rukejedino srce srce je kucalou susjedstvu momeu ovoju svome izašlo je na šetnjunikad se vratilo nije srce slijeposrce gluho ne znaš gdje sini komu poslužiš

KRIŽALJKA Duša ti je bilaokomito ili vodoravnorješavao si čitav život križaljkudok je duša bila uspravnao njoj više nisi mislio znaš dobro da će sesve nepogrešivo dovršitiu malome križu ponadvodoravna tijela

DA SAM ŽIVIO NOĆU Ah, da sam živio noćuipak morao sam gurati sunces jednog na drugi kraj danai nisam se promijeniozaboravljajući što je vječitopod svjetiljkom ili ću sesigurno probuditi

Stanko Krnjić

D R V O

Posadit ću drvojednomdaleko od svih šumaod njihovih hladova i zaštitaod mrakova njihovihi zvijeriod čopora stabalagdje se ne bi vidjeloni disalone želim jedno iz gomilesvoje drvo želimukorijenjenou zemlju koja je samo njegovapod kupolom samo svog komada nebai nikom da ne pravi sjenu niti u bilo kojem hladu da listadrvo koje ište baš svoj komad vjetranebitno s koje će strane doćinevažno koliko će ga lomitii samo svoju kišu će imati.

Drvo posaditi kanim,grane mu pustiti u svjetovepa sjesti,s njim sloviti i sanjati.

Radomir Dumičić

BEZ OKRETANJANoć je bila crna i hladna. Iz teš-

kih oblaka izlijevale su se žalosne suze, skupljene u godinama tuge i čekanja, u ovu prozeblu noć nedo-stižnih uspomena. Noć je bila i u meni. Ranila me teška tišina, nera-zumno bezglasje i šutnja prepuna dubine. A kiša je uporno šibala bol-nim odjecima iz tmurnih prostora neba.

Vjetar je nemilice, na mahove, savijao osamljene tamarise, lomio suhe i stare grane stoljetnih maslini-ka; kao da ih želi očistiti i izliječiti od bolesne truleži. Čempresi su se klanjali prema imenima na grobnim spomenicima, nad srušenim križe-vima, rasipajući suho lišće i noseći cvjetne aranžmane bez imalo milo-sti i sućuti. I jecali dugo i pritajeno u svojim grudima. I tako dugo u noć.

I u meni je sve kipjelo od nemi-ra, od onih pitanja na koja nisam znao dati odgovor, pa i onda kad bih odgovorio, pitao sam se je li pravi.

Noćas sam slušao bijes prirode, pitajući se tko ga je izazvao. Ali tko može proniknuti u odgovore priro-de i razumjeti ih.

Te olujne noći lutao sam našim gradom teško ojađen i sam, tražio razlog za bezrazložnost svega što se dogodilo, potiskivao sve sumnje iz srca i vraćao se u riznicu snova, nejasnih misli i podmuklih bolova.

Gledao sam Te zdvojan i zami-šljen čekajući odgovor na nepostav-ljena pitanja koja su se jasno otkida-la s mojih usana. Osjećao sam Tvoj drhtav i molećiv glas pun tajnog preklinjanja, neutješan plač. A tople kapi vlažile su moje lice.

Gledali smo se puni očaja, ne govoreći ništa, a sve smo rekli, odlazeći suprotnim stazama života praćeni strašnim pljuskom razljuće-ne sudbine.

Da smo se bar jednom okrenuli – ali nismo.Josip Banić, crtež

PERUN kulturni prilog4 knjige

Nevenka NekićLaureat Dobrojutro more 2018.

MARULU Blagoslovljen da si Marulezarad one riječiu versih hrvatski složenablagoslovljen i zarad tuge svojenad rasutom bašćinomblagoslovljen zarad šetnjina groblje u Sustipanui pogleda što je milovao one pećinei pustinjačke stanove na Marijanudok na tužnim konopima zvona ciličuplave i ljubičaste stijene pucketaju noćui miriši Marule mojplemenšćina tvoja i moja

ZLATNA VRATABila sam u gradovimačija se vrata nikada ne zatvarajua zvijezde su tako male da se ne pale u strahuod blistavih reklama

putevi su me vodilis osamom pod rukomu gustoj masi plamenih tijelao kojima drugi tako dobro pišu

jednom sam sišlasa predačkoga jedrenjakana pustu zemlju moga otokacrvenu pod krošnjom boras golemom planinom na leđima

i rodih bićepostadoh vreli vjetar jugaplanina ljubičasta u sutonrijeka koja juriduh ove zemljejahač kroz olujuprođoh kroz zlatna vrata najljepšega grada

KIŠA NAD LOVRANOMNoćas sam ptica na gudalu violinenad Lovranomu kišnoj tamiuz Vivaldijevu jesens tvrdim pazinskim kastelom u dušiduši istarskoj kamenoj dok crni čempresi nadnose svoj liknad sinjim pustim morema Istra u magli spava

Zbirka pjesama Ivana Baši-ća „Razglednice“ pisana je u slobodnom i vezanom

stihu, sa srokom i u proznom izrazu, s jezičnim prinovama i svakodnevnim kazivanjima.

Zbirka „Razglednice“ ima sve značajke razglednice. Razgledni-ca ima sliku i pismo, bljesak slike i poruku pisma. Šalje ju se s puta.

Zbirka „Razglednice“ donosi slike s puta vanjskim i unutarnjim svijetom, povijesnim i sadanjim, nadasve domovinskim svijetom. Pokazuje rascvjetale krajolike i tmurne tragove. Spominje sret-ne susretnike. Suputnik mu je „Jedan Vjeran i Vječni – Bog. S njime pjesnik razgovara. Donosi i putokaze uz i za stazu života za putnika.

Zbirka „Razglednice“ kratko-ćom, koja je vlastita razglednici, daje upute – o putu se radi – za putovanje životom nutarnjim i vanjskim.

Pjesme zbirke „Razglednice“ – razglednici vlastitom liku sli-ke i pisma – živopisne su, iskaz životnoga puta vanjskim i nutar-njim svijetom, vesele i rasplaka-

ne, poletne i ljutite – ispovjestne.Zbirka „Razglednice“ poziva

čitatelja na putovanje nutarnjim i vanjskim svojim svijetom.

Pjesnik pjeva o svojim pje-smama „Razglednice“:

„Sve ove moje pjesme, tužne i vedre,

odraz su moje duše jedre,s putovanja svakodnevnih u sešaljem vam ih kao razglednice.

Dao Bog da gledajući ove slikepoželite u vlastite krajolike

da u svoju dušu zaronitei iz izvora kao i ja uživate.“

U Zagrebu, 27. svibnja 2018. Presveto Trojstvo

NOVA KNJIGA U IZDANJU NAŠEG OGRANKA

IVAN BAŠIĆ RAZGLEDNICEPogovor: Ivan Golub

JA

Ni za što nemam pravobusati se u prsa.

Kad bih vratio svakome njegov diokojim me je u prolazu obdario

ne bi mi ostalo ni imekoje sam na krštenju dobio.

No, ipak, nisam ono što od vas dobih,

nego tek ono što dalje dijelim.

PUSTINJA

Tek ovdje gdje je život rijetkostuočavam ga posvuda,cijenim mu vrijednost.

Ovdje gdje je svega manje,osim mira i tišine,

pogled k Nebu češće dižem,u srcu mi venu želje,

sve lakše i dublje dišem.

Ovdje gdje je svega manjećutim da je mene više.

PERUN kulturni prilog 5događanja

Piše: Mladen VUKOVIĆ

Naklada Bošković Split, u su-nakladništvu s Ogrankom Matice hrvatske u Podstra-

ni, objavila je dvanaestu zbirku sti-hova Žrvanj Ivana Bitange Šujana (1959.) s izborom pjesma iz pret-hodnih jedanaest knjiga, koje su popraćene pogovornim tekstovima Zlatka Tomičića (pisan 1998.), Petra Gudelja, te Mare Pezo, Mladena Vu-kovića i Ivice Šušića, koji je izabrao pjesme. Knjiga je predstavljena 6. studenoga 2018. u Knjižnici Marka Marulića u Podstrani. Pred lijepim brojem štovatelja stiha, o konci-znom Šujanovu poetskom izričaju, na književnom standardu i zavičaj-noj ikavici, koji bljeskovitom meta-forom ili poentom osvoji čitatelja, govorili su Mara Pezo, Ivica Šušić i Mladen Vuković, a pjesme su čitali Ivana Giove Župa i Marijan Grba-vac.

Ususret šezdesetog rođendana i tridesete obljetnice pjesnikovanja, Ivan Bitanga Šujan dovršava svoju kuću od stiha, sagrađenu u predvor-ju duše, na krškom kamenu iznad svijeta podzemnih tekućica, ispod nebesa otvorenih za krik života i molitvu smiraja. Dvanaesti mu je to

naslov već objavljivanog stihovlja, s pokojom novom pjesmom, koje kao dvanaest apostola riječi omeđuju ga-barite njegova poetskog svijeta na-pojenog mjerom i vjerom, mirom i hirom, radom i nadom. U temeljima su mu domoljubni, socijalni i kri-stolični stihovi, već odavna prepo-znatljivi svojim iskrenim kucajem rukopisa.

Možda slučajnom znakovitošću, između korica zbirke je sedamdeset sedam naslova koji poput sedamde-set i sedam mračajskih vilinskih po-sestrima rese traganje za istinskim pitanjima života, poput sedamde-set sedam zavelimskih izvora nude rosu za neiskazivost odgovora na sve naše ljutnje, slutnje i šutnje. Sva ta bujica kaosa svijeta došla je pod Ivanov žrvanj, samljela duhovni ku-kolj i prosipa nam duhovno brašno, lirsko meljivo, koje katkada zna biti i memljivo, ali i streljivo, najdraže kad je željivo, šegljivo, igrivo, kad zna nahraniti gladnu dušu čarolijom ljepote stiha.

Šujan krči kroz šumor govorenja, žamor sveglasja, i sadi poetsku mla-dicu koja plijeni svojom lapidarno-šću i amalgamizmom, posvjedoču-jući staru umjetničku istinu „manje je više“. Te ustihovljene malešnice na granici ubodljivih haikua i po-učne gnome posebno se zrcale u aforističkom ciklusu Gargaše (Šuja-nizmi, opet ih je duzina), u kojemu autor poseže za zavičajnim etnograf-skim pomagalom čije šipkaste oštri-ce izravnavaju ostriženu vunu, što će reći da nam kao „šiljci u masi“ šapuću „čija mati crnu vunu prede“, p(r)okazuju tukce među guskama u magli.

Sve je manje žrvnjeva na vodeni-cama, ti kameni turnji za mljevenje žita odlažu se u muzej uspomena, a na hladnoj Vrljici (u Runovićima zvanoj Matici) pjesnik Ivan Bitanga Šujan, nadomak ušća Šajnovca, još melje žitaričnu liriku, i ispod svog žrvnja zasipa čitatelja hranjivom i melemnom riječju, bez modernistič-kih aditiva, zdravo meljivo zaborav-ljenoga čistog domaćeg mirlusa.

KAD BI SE VRATIO(pok. ocu)

kad bi se vratio obradovala bi se maternije se zasmijala od kad si ošakad bi se vratione bi ti da iz prančiokane bi diga teže od kašikesamo da mi kažeš šta ćuali znam da od toga nema ništajer niko se od naši nije vratiokad bolje promislinljudski je ne vraćat se u goremakar mi vali oni još jedan susretoni još jedan zagrljaj

UMIROVLJENIK ZAGORE

Sjedi skamenjenPred starom kućomČekaPoštara il smrt

VESELA PJESMA

Pred kamen kućomNa sušilu LepršaDječji smijeh Ivan Bitanga Šujan

IZABRANE PJESME IVANA BITANGE ŠUJANA

Marijan Grbavac, Ivana Župa, Ivan Bitanga, Mara Pezo, Ivice Šušić i Mladen Vuković

PERUN kulturni prilog6 događanja

U povodu Dana pobjede i domo-vinske zahvalnosti 5. kolovo-za, ispred zgrade Čitovnice u

Gornjoj Podstrani održana je 22. kul-turno-umjetnička manifestacija Do-brojutro more, na kojoj je proglašena ovogodišnja laureatkinja pjesničkih susreta – profesorica i književnica Nevenka Nekić.

Dobrojutro more je tradicionalna književna i kulturna priredba koja se od 1996. održava svake godine u kolovozu u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Podstrani i Općine Podstrana, u surad-nji s Društvom hrvatskih književnika, a u spomen na hrvatske književnike Jo-sipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj i kao takav se odrazio u njihovim književnim dje-lima. Inicijator ove manifestacije bio je Milan Vuković, a ime je dobila po amblematskoj pjesmi velikog poljičkog pjesnika Josipa Pupačića. U ove dvade-set dvije godine pjesnički susreti zauzeli su jedno od središnjih mjesta na karti hrvatske kulture, a popis dosadašnjih laureata svjedoči o imenima bez kojih se ne može sastaviti ni jedna antologija suvremene hrvatske poezije.

Nakon otvaranja 74. skupne izlož-be Likovne udruge Ante Kaštelančić iz

Podstrane, na kojoj se slikama predsta-vilo šest slikarica, nastavilo se na otvo-renom, gdje je krenula pjesnička riječ kojom su se pjesnici i književnici domo-ljubnim stihom pridružili svečanom obi-lježavanju vojno-redarstvene operacije Oluja i Danu domovinske zahvalnosti.

Manifestaciju su prigodnim slovom pozdravili i svojom nazočnošću uveli-čali predsjednik Društva hrvatskih knji-ževnika Đuro Vidmarović, književni tajnik Matice hrvatske Božidar Petrač, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Podstrani dr. Darijo Radović i načelnik općine Podstrana Mladen Bartulović zajedno je proglasivši otvorenom. U prigodnoj riječi predsjednik DHK Đuro Vidmarović naglasio je kako je za knji-ževnike ovo prilika da pjesmom zahvale domovini, te je dokaz da imaju što kaza-ti našem narodu kojeg se oduvijek samo dijelilo; taj je narod sanjao o slozi dije-leći sudbinu, i dobro i zlo.

„U Domovinskom ratu pobijedila je posebna vojna jedinica koju su činili književnici i umjetnici, Art garda, dajući na taj način i riječju i djelima svoj obol u velikoj pobjedi u našem slavnom Do-movinskom ratu“, kazao je Vidmarović.

Nazočnima se obratio i Božidar Pe-trač, književni tajnik MH, istaknuvši:

„Veliko mi je zadovoljstvo pozdra-viti vas u ime Središnjice Matice hr-vatske, i svoje osobno, i to na blagdan Dana domovinske zahvalnosti, dana

slobode, Dana hrvatskih branitelja. Ova manifestacija, kako je već rečeno, na-stala je na humusu te želje da se svake godine obilježi kako ono što je časno postignuto Olujom, tako i ono što uzno-si slobodu, ali i ljepote ovoga podneblja, ljepote ovoga zavičaja.“

Petrač je zatim kazao kako su pje-snici bili ti koji su održali hrvatski narod kroz stoljeća.

„Nemojte to nikada zaboraviti, i oni anonimni u ovih zadnjih 25 godi-na, i pjesnici su bili ti koji su očuvali hrvatsku državnost u svijesti hrvatskog naroda. Nisu to mogli političari onako jasno i glasno, jer bili smo sputani. Ali pjesnička je riječ poslana i ona je štitila, čuvala, održavala identitet svoga naroda kroz svoj hrvatski jezik“, kazao je Pe-trač.

Za njima su svoje pjesme i književ-ne priloge čitali Luko Paljetak, Danica Bartulović, Enerika Bijač, Vesna Boi-nović-Grubić, Miljenko Buljac, Drago Čondrić, Zdenka Čorkalo, Mirko Ćurić, Zoran Jurišić, Dunja Kalilić, Stanko Krnjić, Ivan Šarolić i Mladen Vuković, koji je i vodio program. I na kraju ve-černjeg dobrojutrenja velikim pljeskom proglašena je Nevenka Nekić ovogodiš-njom dobitnicom Povelje Dobrojutro more Društva hrvatskih književnika, rad akademskoga kipara Kažimira Hraste, koju joj je uručio predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Podstrani dr. Darijo Radović.

U podužem obrazloženju nagrade Dobrojutro more za Nevenku Nekić, koji je cjelovito tiskan u ovogodišnjem zborniku pjesničkih susreta, Vidmarović je u svojoj prolegomeni za književni ži-votopis kazao kako je Nekić nesumnji-vo danas jedna od najintrigantnijih, ali i najiskrenijih književnih osobnosti u su-vremenoj hrvatskoj literaturi. Rođena je u Zagrebu 1942. godine, u obitelji koja s majčine i očeve strane prezentira hr-vatski etnički prostor, ali i prostor bivše Austro-Ugarske Monarhije. Upravo ova vezanost uz pretke, kako bi suvremenici rekli, uz genetski kod, odredila je nje-zinu hrvatsku, ali i europsku književnu poziciju. Istaknuo je vrijednosti njezina pjesništva, književnih ogleda, a osobito romana o bl. Alojziju Stepincu te s te-mama mučenika iz Domovinskog rata.

U glazbenom programu nastupili su sopranistica Antonela Malis i Maja Vu-kojević uz glasovirsku pratnju Marina Limića.

22. pjesnički susreti DOBROJUTRO MOREPiše: Ivica LUETIĆ

PERUN kulturni prilog 7događanja

Naš talentirani Podstranjin, umjetnik Nikša Erceg, inače član Likovne udruge Ante

Kaštelančić, proteklog je ljeta izlož-bom svojih radova u galeriji Nun-cijata u Orebiću zadivio brojne po-sjetitelje, koji su se zaustavljali pred njegovim živopisnim slikama iz ko-jih progovaraju priroda i more. To je ujedno bila njegova 16. samostalna izložba, a ovom je prilikom prikazao retrospektivu radova kojima je do-čarana atmosfera Mediterana i šarm vječno inspirirajućeg juga. Izloženo je dvadeset autorovih likovnih djela iz njegove realistične, hiperrealistič-ne i ostalih umjetničkih faza u ko-jima je plivao i još uvijek to vješto radi. Zaljubljen u more i Dalmaciju, apostrof stavlja na morske motive koji dominiraju platnom, a njegov su istančan smisao za umjetnost prepoznali brojni posjetitelji, koji se rado odazivaju njegovim izložbama.

Izložbu je otvorio i prigodnu ri-ječ kazao akademski slikar Ivo Đani Maričić.

Ercegov talent zadivio je i ku-stosa Stanka Špoljarića, koji je u katalogu zbirke napisao: „Nikša bojom ostvaruje vibran-tnost oblika, pa se stječe dojam da forma pulsira i da se približava sim-boličnomu. Čistoća boje i blistavost svjetla također naglašavaju ljepotu jer je ostvaren dijalog znaka i pej-zažnosti, a predmeti i priroda stoje u ravnoteži. Identičnim slikarskim načinom Erceg povezuje taktilitet različitog i ostvaruje cjelinu u kojoj je šarm juga progovorio punim in-tenzitetom kao slika sadašnjosti, ali i kao slika ukupnosti vremena koje je u prikazu pitoreskne arhitekture vezano uz prošlost.“

Izložba NIKŠE ERCEGAPiše: Silvija MELIĆ

PERUN kulturni prilog8

Anita Latković, naša draga prijateljica i članica LU Ante Kaštelančić, napustila nas je 25. studenog 2018. nakon teške bolesti. Njezini radovi uvijek će nas pod-sjećati na njezinu vedrinu i dobrotu, a dio nje zauvi-jek će ostati u njezinim slikama.

TJEDAN SJEĆANJA na Vukovar i Škabrnju 2018.

Hrvatska udruga Benedikt, Udruga veterana 4. gardijske brigade i Udruga Domovinske vojske 1941. - 1995. – Glavni stan Split održali su večer poezije i predstavljanje zbornika Vukovaru - Škabrnji H Memento - Poetika.

Pjesnici koji su zastupljeni u zborniku i koji su krasnoslovili svoje pje-sme su Danica Bartulović, Frano Livajić, Lenka Gospodnetić, Ilija Protu-đer, Keti Mijolović, Nikša Krpetić, Stipan Medvidović, Dragan Vranješ, Ivan Bašić i Zvonimir Hazdovac.

U glazbenom dijelu nastupio je VIS Gospe od Zdravlja. Program je uredio i vodio Mate Buljubašić.

U sklopu programa Tjedna sje-ćanja na Vukovar i Škabrnju, u suor-ganizaciji Ogranka Matice hrvatske u Podstrani, u utorak, 13. studenog, u dvorani Pastoralnog centra crkve Gospe u Siti u Strožancu prikazan je dokumentarni film Ovčara – neispri-čana priča.

Pedesetak nazočnih pozdravili su predsjednik OMH u Podstrani dr. Da-rijo Radović, u ime Hrvatske udruge Benedikt Marijo Popović, te u ime Nezavisnog sindikata policije Eugen Ujević. Gledatelji su suznih očiju ispratili bolno svjedočanstvo preživje-lih hrvatskih vojnika i civila s Ovčare uz poruku – da se nikad više ne po-novi.

Zoran Jurišić

U Strožancu prikazan film “OVČARA – NEISPRIČANA PRIČA”

sjećanje


Ovaj esej nastavak je teksta objavljenog u knjizi Haiku u Dalmaciji (izd. MH Pod-

strana, Biblioteka Perun, 2001.), a predstavlja autore i njihove radove koji su se uglavnom pojavljivali na-kon 2001. godine.

Voda koja pada i voda koja se diže Suncu spojene su istom dugom.

Usnilo selo.Pod grozdjem zvizda vatraiskri komin

U zoru lepetuzlet grlice budivale tišine

Par valova u bonaci donosi bâvu (lahor). Kako enigmatično – budi li tišina lepet, ili lepet krila tišinu – osobni je doživljaj.

Ima minuta kad nevidljive erge-le bijelih konja jure nad gradom u radosnom pohodu blistavom puta-njom, a zvone nečujna zvona, kao u sljedećem haikuu Vesne Parun:

Spomenicišeću se gradom.Kameni konji ržu.

Čuje se suglasje neba i zemlje, a poskoče kameni konji na gradskim trgovima, ožive kamena bića na pro-čeljima katedrala i palača, srebrnim osmijehom pokrenu se ulice.

Vesna Parun

Zatvori usta.Sve što kažešbit će zrak.

Kako veselo, humoristično, kao vedar osmijeh atmosfere u koju smo uronjeni. Zvuk tišine nije prazan zrak oko nas, nego može biti duša dana:

Dani nemaju dušu.Noć je priglupaod praznine.

Duša dana nekome je rijedak cvi-jet u sivilu svakodnevice, a poneka priprosta, naizgled glupa noć zna biti puna smisla, oslobođena tereta egzistencije, makar na trenutke za-rona u dubine praznine.

Tonka Lovrić

zimska noćjoš je bliži beskrajuveliki hrast

A gole grane i grančice velike

krošnje kao da se pretaču u nebo zimskog sutona.

list do listai svaki u sjenionog drugog

… a u proljeće svaki list ima do-voljno sunca da nastane gusta kroš-nja.

horizontkako su lakakrila leptira

Mali događaji poput zgode lepr-šanja leptirovih krila proljetnim ju-trom po pravcu pogleda ka horizon-tu mogu u lancu uzroka i posljedica poticati velike zgode. Stvari i bića u beskonačnom nizu susreta i meta-morfoza tvore sklad u cjelini mikro-svemira i makrosvemira.

Zvonimir Penović

Širina krajolika, daljina obzorja, dubina noći, visina zvijezda. Ana-logija koračanja i kretanja zvijezda, mikrosvemira i makrosvemira, zr-cale se u ovom haikuu četverstvom dimenzija:

Široka noć –dokle nas god noge nosezvijezde trepću

U gluhoj noćićutim padanjesmokvina lišća.

Vjetar jedrozamijenio košuljommalena dječaka.

Vjetar katkad prolista par listova zaboravljene knjige dok diže prašinu s njezine korice:

Aljoša Vuković

Živi obzor, život stada i živi po-gled predstavlja ovaj haiku o pogle-du koji se produžuje u više dimenzi-ja po stadu koje je možda prisutno i preko brda:

pogled na obzorprodužilostado ovaca

doletjela loptau polje lubenicakakav sklad

Poput galaksija u širećem sve-miru, šire se lubenice do zrelosti,

HAIKU DALMATINSKIH PJESNIKA II. dioPiše:Zlatko Juras

U spomen, na početku, Ljubi Sti-pišiću Delmati, Fani Fjamengo i Ve-sni Parun, nekoliko trostiha u slutnji „druge obale“.

Ljubo Stipišić Delmata

gledam jedrošto se udaljavadok ne posta točkica

Nije više vidljivo, ali jest u nama jedro koje smo dugo pratili pogle-dom do druge strane obzorja, a tako i dragu dušu koju vidimo u srcu.

parobrod tulikroz gustu magluštinukopno zvuk vidi

Razdvojenost sfera, i dalje spaja pjesmom, poput sirene parobroda u morskoj izmaglici.

Fani Fjamengo

Pod lumbrelom.Srebreni žubor kišei svitla duge

knjiga u pripremi


dok lopta, poznajući polje lubenica, nalazi svoju ravnotežu u plesu s nji-ma. Ples stavlja u jedinstvo strane svijeta identitetima gore = dolje, do-lje = gore, naprijed = nazad, nazad = naprijed, lijevo = desno, desno = lijevo, predstavljajući ravnopravne igrovnoplesne dimenzije, kao u po-gledu leta dvaju leptira u sljedećem haikuu Tončija Kirigina:

Tonči Kirigin

il’ desno – il’ livoćakulaju dva leptiraa jubav – usridu

Nema divergencije u lepršanju dvaju leptira. Kako li se samo ne iz-gube u igri skrivača na velikoj cvjet-noj livadi? A cvjetovi u letu bumba-ra, svi su nabrojeni – neizbrojivi:

dugo čekam osmijehbumbar na 1000 cvjetova– proljetna tajna

Tajna tisuće cvjetova u bumba-rovu letu, kao u onoj poznatoj Rim-ski-Korsakovljevoj međuigri, pred-stavlja četverodimenzionalni pro-stor-vrijeme, za razliku od Kantova čistog opažaja vremena – sukcesije vremenskih trenutaka predstavljenih tihim otkucajima sata – suprotstav-ljenima bučnom bubnjanju krupnih kapi kiše u sljedećem haibunu Ivana Tadeja:

Ivan Tadej

Mrak, budan u krevetu. Noćno bubnjanje pljûska po krovu, vegeta-ciji i tlu naglo prestaje. Tišinu osvje-šćuje jedva čujan zvuk usporena ku-canja starog uređaja…

stala je kišaopet se samo čujekucanje sata

Ljeto. Milna. Pjesnička kolonija. Napušteno odmaralište u ruševnu stanju privremeni je dom sedmorma boemima koji kontempliraju o sebi i svijetu oko sebe. Spavaju na prljavim madracima. Prozori bez stakala i okvira. Ljetna vrućina privlači mnoštvo podivljalih muha. Kako danju, tako i noću…

sedam svjetovau napuštenoj kućiludi ples múhā

Pod dnevnom žegom, mnoštvo kupača, poput mravā. Ali u noćnim satima plaže su puste, more crno, hladno, jezovito. Boemi za stolom, pod stablima, slave život, uz vino i rengu. U sjećanjima, gotovo grotes-kne gravure iz starih knjiga o čud-novatim stvorenjima koja nastanjuju abìsāl, taj duboki, tamni morski bez-dan…

mračna dubinasakriva strašna bićadanju nestvarna

Vjerujem, da ne kažem da sam potpuno siguran da svi oni koji budu čitali ovaj fe-

ljton u ovom posljednjem ovogodiš-njem broju Podstranske revije nisu bili ni rođeni kad je pjesma o kojoj će biti riječ ugledala svjetlo dana. Vratit ćemo se 85 godina unatrag, točnije u subotu 18. studenog 1933. godine. No, prije toga nekoliko vije-sti iz te godine.

Počela je gradnja mosta Golden Gate u zaljevu San Francisco. Papa Pio XI. proglasio je Svetu godinu u

povodu 1900 godina Isusova raspe-ća i uskrsnuća. Adolf Hitler postao je njemačkim kancelarom – loše se piše čovječanstvu. Zapaljen je Reis-chstag – loše se piše komunistima. Otvoren je prvi koncentracijski lo-gor u Njemačkoj – Dachau. U New Yorku je održana premijera filma King Kong. Hitler zabranjuje sindi-kate, a pred Reichtagom je spaljeno 25 tisuća knjiga. Boeing 247 prvi put leti od San Francisca do New Yorka – samo je 10 sjedala. Premi-jerno je prikazan Disneyjev film Tri praščića. Počelo je emitiranje Radio Luxemburgha. Albert Einstein kao izbjeglica iz Njemačke stiže u SAD.

U Americi prijatelji dobre kapljice slave – ukinuta je prohibicija. Među inima, rođeni su Dalida – popularna francuska pjevačica, Kim Novak – glumica, Nina Simone – pjevačica, kantautorica i pijanistica, Špiro Gu-berina – glumac, Krsto Papić – film-ski redatelj, i Ivo Serdar – hrvatski glumac. Ovaj poročni svijet napusti-li su Srećko Albini – hrvatski skla-datelj i dirigent, Dragutin Domjanić

Smoke Gets In Your EyesPiše:Radomir Dumičić

knjiga u pripremi

PERUN kulturni prilog 11– hrvatski pjesnik, Dinko Šimunović – književnik, Jimmie Rodgers – co-untry pjevač. I tu bih se zaustavio.

Oni koji redovito čitaju Pod-stransku reviju mogli su primijetiti da je tematski dosta raznovrsna. Jed-nom doznate tko se rodio, drugi put tko je završio svoju životnu i glaz-benu karijeru. U njoj možete proči-tati koja je pjesma dosegnula najvišu poziciju ili kad se pojavila na nekoj popularnoj top-ljestvici, odakle pje-sma dolazi – iz filma, mjuzikla i da ne nabrajam. Mnoge pjesme koje dođu na popularne ljestvice često proizlaze iz filmova i mjuzikla, a tek naknadno dožive punu afirmaciju na popularnim glazbenim ljestvicama. Neke od njih popularnost postignu dok su još takorekuć vruće, drugima treba neko vrijeme da ih slušatelji prihvate. Jednom se izgube u pro-sječnosti dok ih netko od popularnih pjevača ne uzdigne na sam vrh glaz-bene popularnosti.

Jedna od pjesama koja se odmah pojavila na popularnoj američkoj ljestvici je Smoke Gets In Your Eyes ili, kako bi netko slobodno preveo, Suzne oči, dok bi drugi koji vole pre-voditi riječ po riječ rekli Dim je ušao u tvoje oči. Kad bismo zapitali imalo upućenijeg slušatelja glazbe starijeg datuma tko izvodi ovu pjesmu, svi bi, vjerujem, uprli prstom u petero-članu crnu grupu iz pedesetih godina The Platters. Svakako jedan od naj-boljih, ako ne i najbolji crni sastav prošlog 20. stoljeća. I tu bih se malo zadržao. Istina je da je možda izved-ba grupe The Platters najpoznatija, ali nije ni prva ni jedina koja se našla na prvome mjestu popularne ljestvi-ce. Da bismo to doznali, moramo se vratiti u glazbenu povijest 25 godi-na ranije, dakle u 1933. godinu. Te su godine američki skladatelj Jero-me Kern i tekstopisac Otto Harback napisali pjesmu za mjuzikl Roberta, nastao na predlošku novele Gowns by Roberta spisateljice Alice Duer Miller, čija je premijera bila u New Amsterdam Theatreu na Broadwayu 18. studenog 1933. godine. Bila je to inače priča o jednom Amerikan-cu koji u Parizu nasljeđuje modnu kuću, ali i sve radosti tog vječno otvorenog grada svjetla i tame –

kako za koga. Dvije godine kasnije ovaj se komad s broadwayskih dasa-ka preselio na filmsko platno. Film je režirao William A. Seiter, a u nje-mu su glavne uloge tumačili Irena Dunne, Fred Astaire, Ginger Rogers i Randolph Scott. Film je trajao 106 minuta.

Među inim pjesmama koje su se pojavile u mjuziklu, oni dobrog slu-ha su izlazeći iz kazališta fućkali i pjesmu o suznim očima. Da ne bi zaostao za tim glazbenim amateri-ma, pobrinuo se Paul Whiteman sa svojim orkestrom i vodećim pjeva-čem Bob Lawrenceom i, ne budi li-jen, pjesmu je obradio, da bi se već 9. prosinca te 1933. godine pojavio na američkoj popularnoj ljestvici, a 20. siječnja 1934. i na samom nje-zinu vrhu. Pjesma je ostala na prvo-me mjestu punih šest tjedana. Kad su ostali glazbenici vidjeli kako su Suze u očima donijele uspjeh kole-gi Paulu, i oni su se uhvatili obrade, pa se te godine još troje glazbenika popelo na popularnu ljestvicu HOT 100. Bili su to Leo Reisman sa svo-jim orkestrom i gospođicom Tama-rom koji su dohvatili treću poziciju, dok je orkestar Emila Colemana bio slabiji za jedno mjesto. U veljači te 1934. godine na popularnu američku ljestvicu popela se jedna od najvećih broadwayskih pjevačica Ruth Etting i zaustavila se na 15. mjestu, ukupno tri tjedna. Sedam godina kasnije, točnije 15. ožujka 1941. godine, na ljestvicu se popeo i najveći zavodnik među vođama orkestara Artie Shaw, kojega zlobnici optužuju da se ženio devet puta, što je čista neistina jer je

pred velečasnog sa svojom mladom stao samo u osam navrata. Dakle, li-jepi Artie suzne je oči brisao svojim obožavateljicama tjedan dana, i to s 24. mjesta američke pop-ljestvice. A sada dolaze oni – četiri crna pjevača i crna pjevačica Zola Taylor – grupa The Platters, koji su se 17. stude-nog 1958. godine popeli na američ-ku pop-ljestvicu, da bi 19. siječnja 1959. zasjeli na prvo mjesto i tu se zadržali tri tjedna, ukupno 19 tjeda-na na ljestvici. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi (po cijeni od 25 dolara, ako vas baš zanima), a izved-ba pjesme traje 2:39 minuta. Nalazi se i na ljestvici RIAA, na 190. mje-stu, a pet je tjedana bila i na prvome mjestu britanske popularne ljestvice. I tu bih se zaustavio, iako je pjesma do danas bila još u četiri navrata na popularnoj američkoj ljestvici.

Ovaj se komad s broadwayskih dasaka preselio na filmsko platno. Film je režirao William A. Seiter, a u njemu su glavne uloge imali Irene Dunne, Fred Astaire, Ginger Rogers i Randolph Scott. Film je trajao 106 minuta, a u njemu su se, osim spo-menute pjesme, čule još i I Won’t Dance i Yesterdays. Godine 1952. ponovno se pojavio film, ali sada u drugoj postavi i pod nazivom Lovely To Look At, koji je režirao Nicole Holofcener, a u njemu su glumi-li Kathryn Grayson, Red Skelton, Howard Keel, Zsa Zsa Gabor i Ann Miller. Na kraju ću napomenuti da je ovo bio posljednji broadwayski hit za Jeromea Kerna. Ostatak živo-ta proveo je pišući filmsku glazbu s jednakim uspjehom.

knjiga u pripremi


Naše je Sunce na prvi pogled jedna po svemu obična mirna i naoko nepromjenjiva zvijezda

koja neumorno obasjava Zemlju već go-tovo pet milijardi godina. Međutim, već su stari narodi uočili, opažanjem Sunca golim okom kroz jutarnje i večernje iz-maglice, da se na njegovu disku povre-meno pojavljuju tamne mrlje, tj. da nje-gova površina nije nepromjenjiva. Tu pojavu, koju danas nazivamo Sunčevim pjegama, početkom 17. stoljeća nepo-bitno su dokazali teleskopskim opaža-njima Thomas Hariot, Johannes Fabrici-us, Galileo Galilei i Christoph Scheiner. Dva stoljeća kasnije njemački amater astronom Samuel Schwabe ustanovio je da se pojava pjega odvija ciklički, tj. da broj pjega na Suncu raste i pada s peri-odom od desetak godina. Danas znamo da taj Sunčev ciklus traje u prosjeku 11 godina te ga nazivamo 11-godišnjim ci-klusom Sunčeve aktivnosti.

Sunčeve pjege su područja na Sun-čevoj površini koja su za oko tisuću stupnjeva niže temperature od okolne „mirne“ površine, koja ima tempera-turu oko 6000 stupnjeva, te ih stoga u kontrastu s obzirom na okolinu vidimo kao tamne tvorevine. Posljedica je to prisutnosti vrlo jakog magnetskog polja (i do 4000 gaussa) koje priječi efikasan protok energije iz dubljih i vrućih unu-trašnjih slojeva. Pjege se obično pojav-

ljuju u nakupinama (tzv. grupe pjega) koje imaju bipolarno ustrojstvo – jedan dio ima sjeverni, a drugi južni, magnet-ski polaritet. Ponad pjega, u Sunčevoj atmosferi (tzv. kromosferi i koroni) ma-gnetsko polje tvori složena ustrojstva koja uskladištavaju ogromnu količinu „slobodne energije“ te, kad postanu ne-stabilne, erumpiraju u međuplanetarni prostor (tzv. heliosferu), a nazivamo ih koroninim izbačajima (engl. coronal mass ejection; CME). Istovremeno, u nižim slojevima atmosfere opažamo tzv. Sunčev bljesak (engl. solar flare), koji predstavlja eksplozivno oslobađanje energije u obliku visokoenergetskih če-stica, zagrijavanja plina na temperature od nekoliko desetaka milijuna stupnjeva te silovitih gibanja plazme. Za vrijeme Sunčeva bljeska, sjaj Sunca u rendgen-skom i radiovalnom području spektra poveća se i nekoliko desetaka tisuća puta. Sveukupno zbivanje za vrijeme ovih silovitih provala energije nazivamo Sunčevim olujama (engl. solar storm).

Sunčeve oluje značajno utječu na Zemlju i njezin bliski svemirski okoliš, ponekad s vrlo upečatljivim posljedi-cama. Pojačano rendgensko i ultralju-bičasto zračenje dramatično mijenja stanje zemaljske ionosfere, što dovodi do problema u telekomunikacijama. S druge pak strane, čestično zračenje i naleti magnetskog polja nošenog koro-ninim izbačajima uzrokuju na Zemlji snažne geomagnetske oluje. Svi ovi po-remećaji utječu na razne vidove ljudskih djelatnosti, od onih u svemiru (kvarovi na svemirskim letjelicama, smrtonosne opasnosti za astronaute) do onih na tlu (raspadi elektroenergetskih sustava u sjevernim zemljama, poremećaji u te-lekomunikacijama i mobilnoj telefoniji, greške u GPS sustavu, teškoće u avio-prometu i sl.). Ne smijemo zaboraviti i da Sunčeve oluje imaju i ljepšu stranu, naime, one uzrokuju spektakularne po-jave polarne svjetlosti.

Jedan od najstarijih primjera dale-kosežnih posljedica Sunčevih oluja je raspad telegrafskih sustava povezanih s takozvanim Carringtonovim bljeskom koji se zbio 1859. godine. Također, često se spominje i raspad elektroenergetskog sustava koji je 1989. ostavio na devet

SVEMIRSKA meteorologijaPiše: Bojan Vršnak (Opservatorij Hvar Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dobitnik prestižnog međunarodnog priznanja Kristijan Birkeland za područje svemirske meteorologije

sati cijelu pokrajinu Quebec bez struje. Manje je poznato dramatično zbivanje iz vremena Vijetnamskog rata, kada je zbog geomagnetske oluje izazvane Sun-čevom erupcijom došlo do masovnog aktiviranja i eksplozije desetaka protu-brodskih mina u obalnim vodama Sje-vernog Vijetnama. Zbog ovih, ponekad vrlo skupih, pa čak i pogibeljnih poslje-dica Sunčevih oluja, sredinom prošlog stoljeća uspostavljena je nova multidis-ciplinarna znanstvena grana, tzv. space weather. Za ovo područje istraživanja kod nas su se uvriježili nazivi svemirska

Hrvatskom znanstveniku Boja-nu Vršnaku, djelatniku Opserva-torija Hvar, Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prošle je godine dodijeljeno prestižno me-đunarodno priznanje za izuzetan znanstveni doprinos u području svemirske meteorologije Kristian Birkeland Medal for Space Weather and Space Climate.

Bojan Vršnak je od 1981. za-poslen u Opservatoriju Hvar Ge-odetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 2000. izabran je u trajno zvanje znanstvenog savjetnika. Ve-ćina njegovih istraživanja odnosi se na eruptivne procese u Sunčevoj atmosferi, s naglaskom na uzrocima pojave koroninih izbačaja i njihove dinamike te utjecaja na heliosferu i bliski svemirski okoliš. Za područje svemirske prognostike posebno je važan uvid u fizikalne zakonitosti međuplanetarnog gibanja izbačaja i predviđanje naleta na Zemlju te posljedica na magnetosferu Zemlje. Sa svojim timom Vršnak je razvio analitički magnetohidrodinamički model heliosferskog gibanja izba-čaja koji je našao široku primjenu u području svemirske meteorologi-je. Njegov je model znatno brži od postojećih, uz istovjetnu ili bolju točnost. Pogodan je za upozorenja u stvarnom vremenu o mogućnostima pojave geomagnetskih i ionosfer-skih oluja koje ugrožavaju razne vi-sokotehnološke sustave na Zemlji i u svemiru, poput elektroenergetskih mreža, komunikacijskih i navigacij-skih sustava, zrakoplovstva, GPS-a, umjetnih satelita svih namjena, ljudskih posada u svemiru.

znanost


meteorologija, svemirska prognostika i svemirsko vrijeme.

Inače, počeci svemirske meteorolo-gije vežu se uz razdoblje Drugog svjet-skog rata. Nijemci su gubili kontakt s postrojbama generala Erwina Romme-la u Africi pa su počeli istraživati za-što dolazi do toga. Čak su izgradili niz solarnih opservatorija namijenjenih is-ključivo praćenju Sunčeve aktivnosti. Jedna od njih, Sonnenobservatorium Kanzelhoehe (spada pod Sveučilište Karl-Franzens u Grazu), aktivna je još i danas. Do intenzivnijeg razvoja svemir-ske meteorologije dolazi 60-ih godina prošlog stoljeća, ulaskom u eru istraži-vanja pomoću svemirskih letjelica.

Ipak, treba spomenuti da su znan-stvenici već u 19. st. nazirali vezu iz-među Sunčeve aktivnosti i zbivanja na Zemlji. Tako je, na primjer, Edward Sa-bine 1852. uočio podudarnost pojačanja Sunčeve aktivnosti i pojave geomagnet-skih oluja. Također, Richard Carrington je 1859. godine povezao erupcije dva vrlo jaka Sunčeva bljeska s izrazito ja-kim geomagnetskim olujama, tvrdeći da je jasno da su geomagnetski poremećaji povezani sa zbivanjima na Suncu. Na temelju tih i nekih drugih empirijskih podudarnosti, Kristian Olaf Birkeland je 1908. predložio teoriju koja objašnja-va pojavu polarne svjetlosti, povezujući je sa Sunčevom aktivnošću i uvođenjem pojma Sunčeva vjetra. Teorija, iako ispravna, u to je vrijeme bila odbačena,

kada je prosječna temperatura pala za više od jednog stupnja.

Istraživanja u području svemirske meteorologije provode se i u Opserva-toriju Hvar. Jedan od triju teleskopa na opservatoriju je tzv. dvostruki solarni teleskop (druga dva služe za opažanja zvijezda), a namijenjen je za praćenje Sunčeve aktivnosti opažanjima visokog razlučivanja. Objašnjenja radi, „visoko razlučivanje“ znači da možemo uoči-ti pojave u Sunčevoj atmosferi koje su čak i manje od 1000 kilometara (za us-poredbu, to znači da bismo, na primjer, na Visu mogli vidjeti detalje veličine pivske boce). Opažanja služe za praće-nje razvoja Sunčevih pjega, Sunčevih protuberanci, pojavu Sunčevih erupcija,

Kristian Birkeland Medal for Space Weather and Space Clima-te je nagrada koju od 2013. godi-ne dodjeljuju Europska svemirska agencija (European Space Agency), belgijski Solar-Terrestrial Centre of Excellence, Belgijska kraljevska akademija znanosti, Norveška kra-ljevska akademija znanosti i Ruska akademija znanosti, a u suradnji sa znanstvenim časopisom Journal of Space Weather and Space Climate. Nagrada se dodjeljuje u spomen na norveškog znanstvenika Kristiana Olafa Bernharda Birkelanda, ko-jega se najviše pamti po teorijama atmosferskih električnih struja koje su omogućile fizikalno objašnjenje polarne svjetlosti te predviđanjima postojanja Sunčeva vjetra. Kristian Birkeland izumio je takozvani elek-tromagnetski top i Birkeland-Eyde-ov proces za izlučivanje dušika iz zraka. Nominiran je za Nobelovu nagradu sedam puta.

Krajem rujna 2018. godine na Hvaru je održan međunarodni znanstveni skup na temu svemirske meteorologije International Study of Earth-a’ecting Solar Transients; ISEST 2018 Workshop. Skup se odvijao u hotelu Amfora, a organizirao ga je Opservatorij Hvar, u sklopu međunarodnog projekta The In-ternational Study of Earth-Affecting Solar Transients (ISEST). To je bio završ-ni skup u sklopu petogodišnjeg znanstvenog projekta ISEST, koji je pokrenut 2013. godine na znanstvenom skupu također održanom na Hvaru.

da bi bila prihvaćena tek u drugoj po-lovini 20. st. Na kraju spomenimo da Sunčeva aktivnost utječe i na klimu – poznato je, na primjer, da je za vrijeme tzv. Maunderova minimuma, tj. između 1645. i 1715. godine, kad je Sunčeva aktivnost gotovo potpuno zamrla, na Zemlji nastupilo „malo ledeno doba“,

Grupe pjega na Sunčevu disku u usporedbi s veličinom Zemlje

Struktura Sunčeve atmosfere uobličena magnetskim poljima Sunčevih pjega, u

usporedbi s veličinom Zemlje (foto NASA)

Erupcija Sunčeve prominencije i Sunčev bljesak u njezinu podnožju

(foto NASA)

znanost


kao i drugih značajki koje zajednički nazivamo Sunčeva aktivnost. Hvarska opažanja upotpunjuju se mjerenjima sa svemirskih letjelica koje mogu opažati pojave na Suncu u području ultralju-bičastog i rendgenskog zračenja, kao i mjerenjima zemaljskim radioteleskopi-ma. Tek takvim kombiniranim opažanji-ma može se steći sveobuhvatni uvid u fizikalne procese koji dovode do pojave Sunčevih erupcija, kao i uvid u njihovo širenje međuplanetarnim prostorom od Sunca do Zemlje, te u moguće ugroze povezane s njihovim naletom.

Dvostruki solarni teleskop Opservatorija Hvar (foto Jaša Čalogović)

Djelatnici Opservatorija Hvar razvi-li su tijekom posljednjih desetak godina fizikalni model za predviđanje trenutka naleta koroninih izbačaja na Zemlju i druge objekte u Sunčevu sustavu. Iako počiva na puno fizike i matematike, model je vrlo jednostavan za korištenje. Praktički bilo tko može, prateći upute, unijeti podatke dobivene promatranjem Sunca i odmah dobiti procjenu. To je posebno važno zbog toga što izbačaji nekad mogu stići do Zemlje za samo 12 sati. Model ne traži velike računal-ne resurse, pa je razvijena i aplikacija

za mobitele koju je moguće koristiti na terenu. Rješenje je dostupno svima, i to besplatno, kako kod nas, tako i na poslu-žiteljima Europske svemirske agencije, iako treba zatražiti dopuštenje Agencije za pristup njihovim serverima. Model je trenutno i na provjeri u NASA-i, a pro-ces validacije obično traje nekoliko go-dina. S druge strane, već neko vrijeme ovaj model koriste brojni znanstvenici u svojim istraživanjima i izradi znanstve-nih radova.

Piše: Ivan Tadej

Početkom 20. stoljeća jedan je naš prirodoslovac oduševljeno pisao o stranim i domaćim bo-

taničarima koji su u Marjanu prepo-znavali jedinstveno područje prirodne ljepote i obilja botaničke raznoliko-sti bez premca na Jadranu. Dragutin Hirc (1853. - 1921.) godine 1910. započinje svoj rad Flora vrha Marja-na (objavljen u Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, XXII – ½) ovim riječima: „Nema domaćega i

Hirc kaže da je na floru Marjana prvi upozorio profesor Franjo Petter, koji je u Split došao iz Dubrovnika 1826. godine i tu je susreo botaničara Tomasinija, koji je u njemu razbudio davno zamrlo oduševljenje cvijećem, nakon čega je Petter postao „preza-služnim botaničarom, pribravši više od 20 tisuća biljaka“. Petter je u Spli-tu ostao pet godina i 1832. godine tiskao je u Zadru djelo Botanischer Wegweiser in der Gegend von Spalato in Dalmatien, na 143 stranice, u ko-jemu je zabilježio 1037 vrsta biljaka splitske okolice. „U nijednom kraju Dalmacije nije flora tako bogata kao u okolici Splita, zato ima Petterovo djelo i s te strane osobitu vrijednost“, nastavlja Hirc, navodeći kako je pod-ručje Splitskoga polja (od Trogira do Poljica) najplodniji kraj u cijeloj Dal-maciji. Zasigurno je to i bilo razlogom zašto je ovaj kraj oduvijek naseljen,

stranoga botaničara, koji ne bi poznao taj vrh kod grada Splita... Na ovom poluotoku nasadio se glasoviti vrh Marjan, poznat u botaničkome svijetu kao Monte Marian.“ U morfološkom i florističkom pogledu znamenita je baš južna strana vrha, kaže Hirc, te zatim opisuje krajolik spominjući Dijanin hram (na mjestu tik iznad današnjeg Instituta za oceanografiju i ribarstvo), Pustinjačke špilje (Šantine), kapelicu sv. Jeronima, kapelicu Betlehema, vrh Telegrin i groblje Sustjepan kao naji-staknutije toponime. Biljnim vrstama najbogatije područje Marjana, kaže, upravo je ono oko Pustinjačkih špilja: „Tu i tamo uspinju se sive vapnene stijene kao zidovi, ukrašene biljem do kojega botaničareva ruka ne može dosegnuti... Ovdje ima što za vidjeti i geograf i botaničar, a oba se čude značajnoj južnoj vegetaciji, koja im se najavlja prvi puta u Dalmaciji.”

znanost

PERUN kulturni prilog 15a čovjek je naselio i urbanizira baš najbolje dijelove prirode, one koji su nekad davno bili najplodniji i najbo-gatiji vrstama. Obilje privlači ljude, ali rezultat tolike urbanizacije tijekom tisuća godina sadašnje je stanje: po-svemašnja prisutnost betona i asfalta, proizvodnih postrojenja koja utječu na okoliš, neumjerene gradnje, zagađena zraka, zatrovane vode, uprljana mora, zatrovane zemlje; i tužno nestajanje biljnih i životinjskih vrsta, koje su vje-kovima nastanjivale ove krajeve, i nji-hova prirodnog okruženja. Posljedice su nesagledive.

Područje oko Marjana je kraj u ko-jemu, tada početkom 20. stoljeća, ra-ste najznačajnije i najrjeđe bilje. Hirc piše: „Monte Marian je botanička bašta kojoj je profesor Petter pronio ime na daleko i na široko.“ Najviše građe za floru Marjana pribrao je prof. Petter, a po njemu je pisao i najzna-čajniji obrađivač dalmatinske flore Šibenčanin Roberto Visiani (1800. - 1878.), profesor botanike na Sveučili-štu u Padovi, gdje je zaslužan za ob-novu znamenita botaničkog vrta, iako je i ovaj potonji sam zabilježio neke nove biljke prvi put. „Tko nije taj vrh upoznao po Petteru, upoznao ga je po Visianiju ili po Schlosseru i Vukotino-viću, kad je uzeo u ruke djelo Flora Croatica. Ovi botaničari nisu nikad bili u Dalmaciji, ali su iscrpili Visiani-jevo životno djelo Flora Dalmatica. U Petterovu Wegweiseru nema stranice na kojoj nije pribilježeno ime Monte Marian.“

Hirc navodi poimence mnoštvo (brojem, 347) biljnih vrsta nađenih na Marjanu, a spominje i „znamenito mjesto s istočne strane Marjana“ pod imenom Torrete ili Glavice (po svemu sudeći, Turska kula), gdje ima bilja koje se nigdje drugdje ne može naći i kojemu se botaničar ne bi nadao, na-vodeći koje su to.

Propadanje Marjana kao prirod-noga botaničkog vrta odvija se otkad god čovjek živi u njegovoj blizini, a suvremena faza započinje krajem 19. i početkom 20. stoljeća; istočna strana već gubi svoj prijašnji izgled, jer tu se, „na žalost botaničara, započelo zagaji-vanjem (alepskim borom) i uređenjem umjetnog perivoja, koji za ljubitelja flore neće nikada biti ravan prirod-nome perivoju južne strane..., a vile i ljetnikovci sve se to više uspinju“ pa na tim mjestima flora više „nije tako

Kavanjinovi stihovi, uokvireni vegetacijom, na jednoj od sivih hridina južne strane Marjana

(Foto: I.T., 2015).

bujna i raznolična kao sa južne strane. Kultura bora uništila je prvobitno lice flore, jer na tlu koje na gusto pokrivaju iglice, nema botaničar što tražiti“. U Hircovo vrijeme već je zagajivanje bo-rom uzelo maha i na sjevernoj strani, pa su mnoge rijetke i značajne biljke potisnute s prvotnog staništa. Godine 1892. potaknuo je prof. Juraj Kolom-batović pošumljavanje Marjana, koje se provodilo sadnicama alepskog bora ili bilobora. Iako provođeno s najbo-ljim namjerama, ovo je pošumljavanje u biti bilo pogrešna intervencija, jer je monokultura dodatno poremetila bio-lošku ravnotežu. Trebalo je sačuvati i protežirati postojeću mješovitu floru, ili je eventualno upotpunjavati vrsta-ma koje bi odgovarale uvjetima stani-šta, kao što je, na primjer, česmina, to jest primorski hrast.

Međutim, još uvijek u to doba po-sjet Marjanu, a posebno njegovu juž-nom dijelu u lipnju, kad je vrhunac cvata, doživljaj je „raskoši kojoj u Dalmaciji nema premca“.

Među istraživačima flore Marjana spominju se Tomo Pichler iz Lienza, koji Marjan naziva doslovno „botanič-kom bašćom“, G. C. Spreitzenhofer iz Beča, koji je na Marjanu otkrio još novih vrsta, Bogoslav Jiruš, profesor botanike na hrvatskom sveučilištu, te C. Studniczka, koji je u Dalmaciji bo-ravio osam godina, proučavajući floru od Trogira do Budve. Sam Hirc bio je na Marjanu tri puta i te su ga ekskurzi-je potaknule na to da na ovaj lokalitet upozori domaće i strane botaničare, i u ono vrijeme on je uvjeren da će se na Marjanu naći još biljaka, a samo one biljke koje on u svojemu djelu navo-di smatra dovoljnim svjedočanstvom „da je flora vrha Marjana ne samo za-nimljiva, već bogata i značajna“.

Vrlo nadahnuto i zanimljivo o flori Marjana piše 20-ih godina proš-log stoljeća prof. Umberto Girometta (1883. - 1939.) u djelu Priroda Mar-jana. Navodeći zanimljivu geološku prapovijest ovoga nekadašnjega mor-skog dna, taj vrli obožavatelj Marjana piše da je Marjan bio za miocena nase-ljen „bujnim tropskim biljem, poseb-no palmama, lovorikama, akacijama i vrijestovima“. „U nižim krajevima uspijevahu razne močvarne i vodene biljke, trsike i lopoči.“ Nadolaskom ledenog doba razno tropsko bilje išče-zava, osim onoga koje se uspjelo brzo prilagoditi novim klimatskim prilika-

ma. Kad su hladnoće počele pomalo popuštati, florni je pokrov počeo po-primati oblik kakav ima danas. Sudeći prema nekim biljkama koje još i da-nas nalazimo na Marjanu, zaključuje Girometta, u najranije povijesno doba Marjan je bio obrastao gustom šumom bjelogorice, pogotovo hrastovima. Makija, koje još uvijek ima na Mar-janu, može se smatrati nižim šumskim drvećem, a ona je „karakteristična vegetaciona formacija mediteranske flore i sastoji se uglavnom od smrči-ke, pukinje, somine, planike, tršlje, vrijesa, lemprike, divlje komorike, česmine, ružmarina itd.“ Kako se na istočnom dijelu brda nastanio čovjek, prvobitna je šuma počela propadati jer su je ljudi počeli koristiti za građu i gorivo. Kad je propala šuma, uzeo je maha razvoj makije. Girometta nagla-šava izuzetnu zanimljivost marjanske vegetacije, ističući i kako je privukla mnoge domaće i strane botaničare, pa i on spominje čuvenog Visianija.

Girometta također ukazuje na uočljivu razliku između sjeverne i južne strane Marjana. Ta je razlika bila uočljiva i u vrijeme kad nisu po-stojale šume alepskog bora. Razlika je primjetna i u geološkoj građi; sje-verna strana je gotovo u potpunosti sastavljena od alveolinskog i numulit-nog vapnenca, dakle naslaga koje su tvrđe i stvaraju samo krš, dok južnom stranom dominiraju pretežito tanko slojeviti flišni sedimenti (tj. lapori ili „tupina“ u izmjeni s pješčenjacima i karbonatnim pješčenjacima), a ima i vapnenaca koji pogoduju stvara-nju rastresite zemlje i plodna tla, što se odražava i na razlike u vegetaciji. Sjeverna je strana izložena i udarima bure, a južna je pak od bure zaštićena samim marjanskim grebenom. Zbog svega toga je i vegetacija južne stra-ne različita od one na sjevernoj strani,

promišljanja


pogotovo nakon zagajivanja bilobora, a taj kontrast naglašeno je uočljiv baš na lokalitetu zvanom Sedlo.

Jerolimske stijene

Godine 1959. objavljena je vrlo zanimljiva i obuhvatna studija, Vege-tacija Marjana, autora Petra Matko-vića, u izdanju splitskoga pododbora Matice hrvatske. To je rasprava o di-namičkom procesu razvitka vegeta-cije Marjana, koji je, kako kaže autor u predgovoru, posljedica neposredna i snažna utjecaja čovjeka, koji pak „stalno upada u marjanski biljni po-krov i u razvoju i siromašenju vege-tacije na Marjanu zauzima prvo mje-sto i presudan udio“. Od najranijih vremena uvijek se „više bilja rušilo i uništavalo, nego njegovalo i čuvalo“ jer su to zahtijevale nužnosti života ovdašnjeg stanovništva, koje se stal-no uvećavalo. Iako je u nekim davnim vremenima Marjan bio obrastao šu-mom česmine, već je na grafikama iz 1757. godine, istraživača antičke arhi-tekture Škota Roberta Adama (1728. - 1792.), vidljivo da je u to vrijeme Marjan krševita golet. Iskoristivši sve drvo marjanskih šuma za ogrjev i gra-đu, stanovništvo nastavlja crpiti pri-rodu poluotoka brojnim vinogradima i maslinicima, te korištenjem pašnja-ka i ostalim mjerama ekstenzivnoga gospodarenja. Uz to, „stalni migraci-oni procesi stanovništva od prije naše ere pa sve do danas, samo su nanosili štete marjanskom biljnom pokrovu“. Posebnim destruktivnim djelovanjem čovjeka mnogi su biljni organizmi ne-stali s popisa marjanske flore.

Floristički najvrjednije područje Marjana, u čemu se slažu svi autori, predio je okomitih stijena i pećina Sv. Jerolima („Pustinjačke špilje“). Mat-ković ističe: „Flora okomitih stijena Sv. Jerolima uistinu predstavlja pre-krasan i u svakom smislu interesan-tan prirodni botanički vrt, koji je flo-ristički ponos Marjana i Splita. Ovaj

botanički vrt stijena i gudura treba najenergičnije zaštititi od propadanja i uništavanja od čovjeka ili nekog dru-gog štetnog faktora.“

„Naseljene biljke ovih čudnih sti-jena mogu nam pričati mnoge intere-santne priče iz historije razvitka vege-tacije ovog kraja i posebno destruktiv-nog djelovanja čovjeka na marjanski biljni pokrivač. Na ovim stijenama bilo je malo napadaja čovjeka i ži-votinja i živjelo se je skromno, vrlo skromno, ali bez direktne opasnosti glavnih nemilosrdnih neprijatelja, kojima bilje jerolimskih stijena nije bilo na dohvatu.“ Donedavno, reklo bi se, jer zadnjih smo godina svjedo-ci pojačanih ljudskih napada i na ova posljednja uporišta divlje, netaknute prirode bogate biološke raznolikosti, gdje sve više alpinista i slobodnih pe-njača (kojima se ljubav prema prirodi ne treba osporiti, ali jednako tako i nedovoljan stupanj svijesti o tome što sve prirodno blago jest i gdje se sve i u kojim oblicima ono nalazi) ostavlja mnoštvo, već iz daljine vidljivih i ne-izbrisivih tragova svojih destruktivnih aktivnosti na najdragocjenijim dijelo-vima prirode.

Matković piše kako se „na ovim okomitim stijenama organizirala jed-na osebujna i specifična biljna zajed-nica, koju izgrađuju postojani biljni graditelji, stanovnici ovih okomitih gudura i oni suštinski predstavljaju svojstvene vrste tih čudnovatih biljnih zajednica, koje žive na zavidnoj slo-bodi od destruktivnih utjecaja čovjeka i životinja“.

Karakterističan skup biljnih orga-nizama Jerolimskih stijena predstav-lja, kaže Matković, „jednu posebnu botaničku i fitocenološku rijetkost na poluotoku Marjanu neslućenih znan-stvenih bogatstava i istodobno neopi-sive estetske vrijednosti“.

Procesi razaranja marjanske vege-tacije danas su krajnje aktivni u vidu pomahnitale urbanizacije i nepromi-šljenih sportskih i rekreativnih aktiv-

nosti koje prelaze okvire bezazlenosti u odnosu na prirodu i park. Upitnom i pretjeranom izgradnjom sportskih i turističkih objekata i prateće opre-me, pojačanim prometom na kopnu i moru, mijenjanjem drevne obale radi uređivanja neprirodnih kupališta, a time i mijenjanjem tokova priobalnih morskih strujanja, te nedovoljno struč-nim agresivnim zahvatima održavanja postojeće vegetacije, poput aštrenja i kljaštrenja donjih grana borova (čime se, osim nanošenja rana stablima kroz koje lako prodiru potkornjaci, uništa-va i podstojna flora), danas se žesto-ko nastavlja sustavnim uništavanjem samonikle i zasađene parkovne ve-getacije i čitave krajobrazne arhitek-ture parka u cjelini. Glomazna i gu-sto smještena betonska zdanja upitne estetske vrijednosti dopiru do polo-vine južnog dijela poluotoka i dalje, do Bambine glavice, pod Jerolimske stijene i do samoga rta.

Na poluotoku je biljni pokrov već stoljećima podvrgnut procesu degra-dacije različitih podrijetla i intenzite-ta. Ovi se procesi degradacije očituju danas jače i učestalije i na čitavoj mar-janskoj površini obrasloj biljnim orga-nizmima. Matković piše da je u nje-govo vrijeme situacija marjanske flore po biljnim vrstama već bila mnogo siromašnija od one koju opisuje Hirc. Sve u svemu, nabraja postojanje 246 vrsta (Hirc 1910. godine nabraja 347 vrsta, a Petter 1832. godine čak 1037 vrsta, uključujući širi okoliš). Uspore-đivanjem broja vrsta i količine jedinki biljnih organizama sa susjednim po-dručjima opaža se, već u to vrijeme, odsutnost ili prorijeđenost do krajnjih granica mnogih flornih elemenata. A od Hirca do Matkovića proteklo je manje vremena nego od Matkovića do danas. Razoran utjecaj čovjeka sve se više pojačava, pa se može pretposta-viti da je broj očuvanih biljnih vrsta danas znatno manji.

Ne bi bilo naodmet da se u buduć-nosti zadrži barem nešto od smisla onih nadahnutih Kavanjinovih stiho-va uklesanih u epigraf postavljen na jednoj od južnih marjanskih stijena: „Bez bahornic i liečnika / tu mi narav zdravlje goji / izvarsniega ni e bo lieka / neg u miru kad duh stoji... // samo-ćo u svem blažena si, / i blaženstvo ti sama si.“

Jerolimske stijene, srce prirodnoga botaničkog vrta Monte Marian, s vidljivim tragovima erozije izazvane sportskim aktivnostima (Foto: I.T., 2001.)

promišljanja

PERUN kulturni prilog 17nosti koje prelaze okvire bezazlenosti u odnosu na prirodu i park. Upitnom i pretjeranom izgradnjom sportskih i turističkih objekata i prateće opre-me, pojačanim prometom na kopnu i moru, mijenjanjem drevne obale radi uređivanja neprirodnih kupališta, a time i mijenjanjem tokova priobalnih morskih strujanja, te nedovoljno struč-nim agresivnim zahvatima održavanja postojeće vegetacije, poput aštrenja i kljaštrenja donjih grana borova (čime se, osim nanošenja rana stablima kroz koje lako prodiru potkornjaci, uništa-va i podstojna flora), danas se žesto-ko nastavlja sustavnim uništavanjem samonikle i zasađene parkovne ve-getacije i čitave krajobrazne arhitek-ture parka u cjelini. Glomazna i gu-sto smještena betonska zdanja upitne estetske vrijednosti dopiru do polo-vine južnog dijela poluotoka i dalje, do Bambine glavice, pod Jerolimske stijene i do samoga rta.

Na poluotoku je biljni pokrov već stoljećima podvrgnut procesu degra-dacije različitih podrijetla i intenzite-ta. Ovi se procesi degradacije očituju danas jače i učestalije i na čitavoj mar-janskoj površini obrasloj biljnim orga-nizmima. Matković piše da je u nje-govo vrijeme situacija marjanske flore po biljnim vrstama već bila mnogo siromašnija od one koju opisuje Hirc. Sve u svemu, nabraja postojanje 246 vrsta (Hirc 1910. godine nabraja 347 vrsta, a Petter 1832. godine čak 1037 vrsta, uključujući širi okoliš). Uspore-đivanjem broja vrsta i količine jedinki biljnih organizama sa susjednim po-dručjima opaža se, već u to vrijeme, odsutnost ili prorijeđenost do krajnjih granica mnogih flornih elemenata. A od Hirca do Matkovića proteklo je manje vremena nego od Matkovića do danas. Razoran utjecaj čovjeka sve se više pojačava, pa se može pretposta-viti da je broj očuvanih biljnih vrsta danas znatno manji.

Ne bi bilo naodmet da se u buduć-nosti zadrži barem nešto od smisla onih nadahnutih Kavanjinovih stiho-va uklesanih u epigraf postavljen na jednoj od južnih marjanskih stijena: „Bez bahornic i liečnika / tu mi narav zdravlje goji / izvarsniega ni e bo lieka / neg u miru kad duh stoji... // samo-ćo u svem blažena si, / i blaženstvo ti sama si.“

Od pamtivijeka je poznato, kada koji narod dođe do samoga ruba svoje propasti

– kako se to Hrvatima događa da-nas – onda se u tom narodu poneki pojedinci i skupine dosjete kako je za spas ponajprije potrebna obnova duha toga naroda. U povijesti svi-jeta bilo je naroda koji su iz svojeg duhovnog probuđenja ojačali i pro-cvjetali, a bilo ih je još više koji su duhovno kolabirali i zauvijek nestali iz povijesti. Čeka li takav nestanak uskoro i Hrvate, ovisi o tome hoće li uspjeti prepoznati i obraniti supstrat svojih etičkih vrijednosti i okosnicu svojih transcendentnih izvora, odno-sno, hoće li se htjeti i moći „obratiti“ k onim prvotnim svetinjama što su ih dobili u baštinu.

No, koje su to „prvotne svetinje“ i u kojem bi se smjeru današnja Hr-vatska trebala obratiti i „probuditi“, otkuda bi to probuđenje trebalo doći i tko bi ga i kako trebao provesti, o tome vlada prava kakofonija zami-sli. Moguće je danas ugrubo raza-brati tri „tabora“ koji polažu pravo na hrvatsku duhovnu obnovu: mar-ksističko-socijalistički, newage-ovsko-alternativni te kršćanski, sa središnjom Katoličkom crkvom i njezinim ekumenskim i pseudokr-šćanskim satelitima. Ostavit ćemo zasad po strani kako svaki od njih ima poprilično drugačiju viziju kraj-nje svrhe tog „obraćenja i spase-nja“: marksisti u rastvaranju nacije u „ljudski rod“, alternativci u ana-cionalnom individualizmu, a Crkva u budnom nadzoru kako nikad ne bi došlo do predoziranja nacionalnog mimo i izvan njezine vlastite svrhe. Jednako tako ovdje ćemo zanemari-ti i pitanje treba li uopće spašavati

„hrvatstvo“, i zašto, i zadržat ćemo se na jednostavnim činjenicama, da smo ovdje gdje jesmo, da nestajemo i da smo izloženi određenim sfera-ma duhovnih utjecaja koje, svaka u svome modu, iskazuju prema nama dušobrižničke namjere.

Svaki od ta tri „tabora“ nudi u svrhu neke moguće duhovne obno-ve određeni set vrijednosti koji čini više ili manje zatvorenu ideološku strukturu. Ovdje ne treba posebice tumačiti zašto, na primjer, obični kršćani nipošto ne mogu prihvati-ti „bezbožni“ marksizam, ili zašto newageovci nipošto ne prihvaćaju „crkveni dogmatizam“, itd. Upravo zbog toga nastaje „u narodu“ jedna vrsta kognitivne zbunjenosti, zasno-vana na nejasnom dojmu kako u sva-kom od tih tabora postoje pojedine vrijednosti, na izvjestan način čak i „sakralne“ naravi koliko god u da-nom surječju bile „desakralizirane“, koje dubinski rezoniraju s bićem na-šeg naroda. No, jesu li pravda, isti-na, dobrota, pa, eto, i „humanizam“, istoznačni za marksista, kršćana, newageovca? I ako nisu, kao što nisu, može li tu biti nekog dubljeg dogovora, u smislu da se dopre bliže do te stvari same?

Vidljivo je i prije pobliže analize kako nijedan od navedenih „tabora“ ne može i nikada neće imati odluču-jući utjecaj na „duhovnu obnovu“ našeg naroda, ma za kojim sredstvi-ma koji od njih posegnuo i kakvim god se pranjem mozga ili čak tero-rom poslužili. Zajedno disonantni, a odvojeno disparatni, svi ovi naši „centri duhovne obnove“ samo uno-se nered i pomutnju, što se onda manifestira kao „hrvatska nesloga“, „dva Hrvata tri stranke“, i na koncu kao duhovna apatija i blokada.

Pa dobro, ima li tomu lijeka? Je li suvremeni duhovni nered nepoprav-ljiv i hoće li se, kako to misle pri-mjerice kabalisti, od tog nereda na zemlji na kraju i samo nebo unere-diti i hoće li prestati vrijediti ono što danas nazivamo „prirodnim zakoni-ma“? To jest, kako to Isus opisuje u Mateju 24, „s neba će zvijezde pada-ti i nebeska zviježđa će se uzdrma-ti“. Izgleda kako cijela ezoterijska

tradicija smatra da ljudski um ima tu moć, bilo načiniti kaos „kako na zemlji tako i na nebu“ (crnomagij-ski princip) bilo dovesti sebe i svoje djelovanje u sklad s jednim redom koji izvjesno nije vječan, ali koji se ravna i temelji na nekim bezvremen-skim principima. I ne samo dovesti sebe u sklad s njime, nego taj red ra-zvijati i promicati dalje, tako što će ta načela spoznavati i primjenjivati.

Otprilike takva jedna etička koz-mogonija, nazovimo to tako, o uni-verzumu, svijetu i čovjeku koji je u stalnom napredovanju i razvijanju uređenosti svijeta, zasnovana na etičkim principima, bila je, izgleda, najranije formulirana u učenjima Zaratustre, legendarnog iranskog-arjanskog vjerskog reformatora. Grčki povjesničari i filozofi datirali su Zaratustru najdalje u 6. tisućlje-će pr. n. e. (Xanthos), dok je za pi-tagorejce Zaratustra bio suvremenik Pitagorin, štoviše i njegov učitelj tijekom Pitagorina boravka u Babi-lonu u 6. st. pr. n. e. Naš renesansni filozof Franjo Petrić svoju je Novu sveopću filozofiju zasnovao na „kal-dejskim proroštvima“ pripisanima Zoroastru (grčko ime za Zaratustru) te ga je svrstavao u red prisci the-ologi, drevnih teologa, i smatrao ga je „starijim od Mojsija“, suvremeni-kom biblijskog Abrahama i Herme-sa Trismegista. Petrić je, isto kao i pojedini ranokršćanski oci na tragu novoplatonizma, smatrao zaratu-

Zaratustra i HRVATIPiše: Marina Kralik

Spiritus intus alit(Duh sve krijepi)Vergilije

Tanajska ploča

promišljanja

PERUN kulturni prilog18stranstvo objavljenim naukom jed-nako koliko je to i židovska Tora. Uostalom, i samom se Mojsiju Bog objavio prvi put u posve zaratustran-skoj maniri, u obliku gorućega grma koji nikada ne izgara, vatra vječno živa, poput kozmičkog ognja iz ko-jeg isijava životna sila i energija uni-verzuma i koji predstavlja simbolič-ko središte zaratustranskoga kulta. Tako su stari arjanci zapravo bili i prvi „ognjištarci“.

Nije nimalo slučajno što je upra-vo jedan Hrvat, nakon gotovo tisuću godina „zastare“ od vremena kasne antike, u 16. st. ponovno iznio na svjetlo dana ime i naučavanja Za-ratustre, čime je zakratko oživio jednu prilično nepoželjnu temu, o „kršćanstvu prije kršćanstva“. Da je nepoželjna, vidimo primjerice po tome što su iz evanđelja netragom nestala „tri maga“ koji dolaze vidje-ti i darivati novorođenog Spasitelja, a pri čemu je u svim „originalnim“ tekstovima nedvojbeno da je riječ o perzijskim – iranskim – „magima“, zaratustranskim svećenicima. Zara-tustranska baština esencijalni je te-melj kršćanstva, a stare zaratustran-ske vrijednosti mnogo su dublje usađene u hrvatski duh nego teko-vine novovjekog, moderniziranog kršćanstva. I kada su danas s punim pravom „papskiji od pape“, Hrvati zapravo, često i ne znajući, stoje za neko drugačije, iskonskije, „pretkr-šćansko kršćanstvo“, istinske istine, prave pravednosti i pobjedonosnog junaštva. Baš to nas čini „konzer-vativnima“ i „tradicionalnima“, to instinktivno obraćenje k prvim prin-cipima i izvorima.

Mi više volimo heroje vjere nego mučenike. Tako isto kada je riječ o žrtvi, nesrodna nam je zamisao da bi se netko drugi trebao žrtvovati i plaćati naše dugove. Povijesni Zara-tustra prvi je u svijetu zabranio pri-nošenje žrtava, osobito krvnih. Koje li razlike od starozavjetnoga Abela! Mi se više divimo ratniku negoli ne-kom poluprisebnom mistiku. To je zaratustranizam, duh pobjede, na-pretka, otkrića, uvođenja reda u ovo-me svijetu, stvaralački duh izobilja, a ne duh poraza, samosakaćenja i

siromaštva. Zaratustranski je duh ono što Hrvati trebaju obnoviti da bi opstali. A još više bi obnova toga duha bila potrebna suvremenom kr-šćanstvu, ako za takvu reviziju već nije prekasno.

No, a otkuda Hrvatima taj perzi-stentan unutarnji otpor prema mar-tirskim, žrtvoslovnim i nejunačkim vjerskim naglascima, koji u biti zna-če dići ruke od pravednog i istinitog uređenja ovoga svijeta? Nomen est omen, kaže stara poslovica, i doista je poučno pogledati s kojim žesto-kim pregnućem Hrvati vjekovima brane svoje ime. Apsolutno je ne-osporno da je to ime iransko-arjan-skog podrijetla te u originalu glasi Haurvatat (čita se Horvatat) i ozna-čuje peto od sedam glavnih načela zaratustranske „sedmice“ – sedam Ameša Spentas („besmrtni sveti“ = nepromjenjivi i besmrtni principi napretka) – zapisanih u Gathama. Načelo Haurvatat označava cjelinu, cjelovitost, i povezano je s elemen-tom vode. Cjelovitost prije svega znači zdravlje, integralno mentalno i tjelesno zdravlje, a vitalnost tijela odraz je zdrave duše koja napredu-je u mudrosti, umnosti i uskladbi s vječnim principima. To zdravlje simboliziraju svete vode, rijeke, je-zera, izvori..., koje je stoga potreb-no čuvati čistima od zagađenja. Na to upućuje i simbolizam „Gospe od jezera“, djevice Anahite koja gospo-dari vodama i brine se za čistoću i cjelovitost duha i tijela. Kult Gospe u našem narodu neosporno ima ar-janske korijene.

Ne treba biti osobito maštovit da bi se odmah i izravno povezalo „svete vode“ i njihovu ozdravljuju-ću metaforičku i stvarnu funkciju sa zemljicom Hrvatskom. Hrvatska je zemlja koja obiluje svetim vodama i po tome je dobila svoje iransko-perzijsko ime. Ne, nećemo se ovdje upuštati u intrigantnu temu iranskog podrijetla Hrvata. To čak nije ni naj-bitnije, s obzirom na to da smatramo kako zaratustranstvo prožima reli-gijsku, ezoterijsku i kulturnu povi-jest cijele Europe. Ipak, činjenica je da je Perzijsko Carstvo u doba Dari-ja Velikog krajem 6. st. pr. n. e. do-

prlo i do krajeva današnje Hrvatske, te da su možda baš iranski osvajači nadjenuli toj čudesnoj zemlji Pli-tvičkih jezera, slapova Krke, Cetine, Zrmanje, izvora Kupe i Une... nje-zino ime. Hrvatsko ime zapisano je prvi put u povijesti na Behistunskoj stijeni, gdje su nabrojeni Darijevi vojni pohodi i osvajanja. Tanajske ploče s Azova na Crnome moru iz 2. st. n. e. svjedoče o iranohrvatskoj državi prije sarmatsko-gotsko-alan-skog kretanja na zapad. Brojni to-ponimi, patronimi, pojmovi, glazba, no nadasve etos upućuju na arjansku podlogu hrvatske etnogeneze. Nara-tiv o „Hrvatima od stoljeća sedmog“ već odavno nema nikakve veze s istinom.

Zaratustranska zamisao ljudskog društva počiva na istini i praved-nosti. Još Herodot piše kako Perzi-janci odgajaju svoju djecu od 5. do 12. godine u samo tri stvari: jahanju konja, gađanju lukom i strijelom, i tome da govore istinu i samo istinu. Hrvatske su majke, koliko znam, do danas sačuvale ovu potonju odgojnu vertikalu – ustrajavanja na objek-tivnoj istini. Novovjeko kršćanstvo ima, naprotiv, velikih problema s istinom: najkasnije od reguliranja isusovačkog reda, novovjekom kr-šćaninu omogućeno je ustima izgo-varati i laž, ako je to potrebno, samo ako „u srcu“ ispovijeda „istinu“. Re-lativizacija istine možda je najtragič-nije opisana u Braći Karamazovima, gdje Aljoša tumači Ivanu: „Čak ako bi se kako i matematički dokazalo da u Isusu nema istine, ja bih i opet krenuo za Isusom, a ne za istinom.“ Psihologizacija istine ovdje se odvi-ja pod plaštem „ljubavi“, kao da bi „ljubav“ na neki način, „ako je po-trebno“, isključivala istinu. Nije vje-rojatno da će Hrvati ikada, u svom unutarnjem biću, pristati uz ova-kve metafizičke distorzije. Dapače, upravo i samo „ljubav prema istini“, Spenta Armaiti – četvrto besmrtno načelo zaratustranstva, omogućava održanje reda i poretka u univerzu-mu i napose u ljudskom društvu, te donosi sve dublju vedrinu i spokoj-nost kao rezultat usklađenosti riječi i

promišljanja

PERUN kulturni prilog 19djela s mislima i savješću pojedinca.

Istina je uvijek jednostavna i pri-zemna, ne u nikakvim oblacima koje vjetar nosi kako i kuda hoće. Istina o Bleiburgu, istina o Vukovaru, istina o Domovinskom ratu – to su, reci-mo, suvremene istine od kojih Hrva-ti nikada neće odustati, koliko god infuzije „oprosta i pomirbe“ morali primiti. Metla tzv. ljubavi kojom bi se pod tepih pomelo istine prije će se pohabati nego obaviti taj zadatak.

Treći besmrtni nepromjenji-vi princip, Arta Vahišta, „najbolji kozmički red i poredak“ zasnovan na istini i pravdi, isto tako ne osta-je lebdjeti u zraku, nego traži svoje ostvarenje ovdje na zemlji, u obliku Kašatra Vairja – pravedne vladavi-ne, pravednog kraljevstva-carstva. „Vairja“ ovdje označava vlast koja je „najpoželjnija“, najdostojnija biti izabrana, takva da bi je svaki narod poželio imati. Najpoželjnija, najbo-lja vladavina nema, dakako, nikakve veze s današnjim koruptivnim „de-mokracijama“. Ona je „arja“ – do-bro iskovana, vješto i mudro sači-njena, i u njoj se prvo pita kakvoga je tko „kova“, karaktera, koliko je „plemenit“ vladarski pretendent i hoće li biti u stanju urediti vladavi-nu u skladu s „arta“ najvišim vrlina-ma istine i mudrosti. Ukratko, to je vladavina najboljih, prava „aristo-kracija“, o kojoj nipošto ne može odlučivati pûk na lokalnim izbori-ma. Pravedna i najbolja vladavina jednostavno isključuje egalitarizam, isto koliko isključuje i kastinski su-stav „dinastičkih rodoslovlja“ i isto koliko isključuje svaki rasizam. Naj-bolji, plemeniti, ljudi „od kova“ su oni koji su iskovali svoj karakter, prekalili ga u vatri, u životnoj borbi za zadobivanje i za provedbu „najiz-vrsnijeg mišljenja“, na opću dobro-bit i korist svih.

Utopijska zaratustranska zami-sao pravednog društvenog uređenja upravo ovdje na Zemlji odjekuje civiliziranim svijetom već tisućlje-ćima i neprihvatljiva je, kako abra-hamskim religijama koje tu praved-nost vide konačno ostvarenu ono-strano, na nebu odnosno u raju, tako

i istočnjačkim dharma kozmozofi-jama koje „iluziju postojanja“ razr-ješavaju samoponištenjem „jastva“. Tvrdoglavi Hrvati, međutim, vrlo će se teško dati potkupiti bilo kakvim „onostranim“ ispunjenjem svojih pravednih zahtjeva. Smicalicama, prijevarama i lažima Hrvatima je najkasnije od 12. stoljeća i Pacta Conventa onemogućeno da odgaja-ju i biraju između sebe najodličnije narodne vladare.

Neodoljivu privlačnost ideje pravednosti iskoristio je u zadnje vrijeme na svoj osobit način i mar-ksističko-socijalistički „tabor“, što djelomice objašnjava njihov i dalje primjetan utjecaj na hrvatsku zbu-njenu duševnost. Njima pogoduje takav naopak izborni „demokratski“ sustav, budući da je očito kako će dio puka rado glasati za geslo „svi-ma jednako“, što, dakako, nema ni-kakve veze s pravom pravednošću.

Zaratustranska „najpoželjnija vlast“ nipošto ne podrazumijeva uravnilovski internacionalizam - globalizam marksističkog tipa, nego homolognu provedbu istih najviših principa u skladu s različitim tradi-cijama, povijesnim okolnostima i različitim pozvanjima narodâ uklju-čenih u neko svjetsko „carstvo“. Pravedna uređenost ne podrazumi-jeva sveopću toleranciju, nego stal-nu kultivaciju duha i nesnošljivost prema svemu što narušava nepro-mjenjive i vječne principe – Ameša Spentas – zajedničke dobrobiti.

Mogu li se Hrvati ikako „othr-vati“ novoj-staroj navali njima tu-đih duhovnih vođa i dušobrižnika? Mogu pod jednim uvjetom, a to je da se čvrsto uhvate drugog besmrtnog načela, a to je Vohu Mana, „najbolji um“, „najizvrsnija misao“, što traži stalno vježbanje i izoštravanje inteli-gencije i intelekta. Za zaratustrijan-ca ovaj je svijet u svojoj sveukupno-sti inteligibilan, stvoren tako da ga je moguće shvatiti umnim naporom. Kultiviranje uma prva je i osnovna zadaća ljudskog bića, pa zato oni koji odluče trajno ostati u ignoranci-ji nikada i ne dosegnu pravu razinu humaniteta. Čini se da je ulaganje

intelektualnog napora najslabija toč-ka hrvatskog nacionalnog bića, koje je sklono uvjerenju kako je „zdrava pamet“ dostatan nadomjestak za na-porniju kultivaciju uma. A upravo i samo je um ono što otvara čovjeku mogućnost pristupa najvišem prin-cipu, Spenta Manyu, rekli bismo „Duhu Svetom“, ali pretkršćansko-ga tipa: duhu dinamičkom i pokre-tačkom, otvorenom novim spozna-jama, duhu napretka, inovacija, ot-krića, za kojeg je budućnost uvijek potencijalno bolja od sadašnjosti. Taj i takav duh, vatreni, izgarajući, neugasli, esencijalna je odlika Ahu-ra Mazde, divovske Mudrosti, koja poziva ljude na prijateljstvo i surad-nju u stvaranju jednog zajedničkoga uređenoga svijeta koji bi mogao biti ugodno i blagotvorno boravište svi-ma.

Za kraj, potrebno je istaknuti da je daleko od toga da bismo zagova-rali nekakvu „obnovu“ zaratustra-nizma u Hrvata. Bitno je osvijestiti i ne odustati, ustrajati na sadržaju navedenih principa, njih u stvarnom životu razvijati i primjenjivati te ne podleći nominalističkim izvrtanjima i relativističkim obratima. Objektiv-na istina i ostvarena pravednost po-stoje i mogući su, tamo gdje boj bije „um i srce u junaka“.

Velikaya Horvatiya

promišljanja

PERUN kulturni prilog20 književni ogledi

Daleko za nama u brazdi uz-bibane pjene, kao pučinski dragulj na modroj odori

mora, ostala je Issa. Nadlijeće nas bijelo jato, klikćući u znak pozdra-va. Pred nama je labirint tjesnaca i moreuza u mozaiku još nepozna-tog arhipelaga. Bordizamo s jakim južnjakom u jedrima, a čvrsta nam argola određuje pravac i smjer. Ar-gosi nam bijahu nadahnuće. Strast traženja iznjedrila nas je u nautičar-ske vjetrogonje i moreplovce... Naše je geslo: ploviti se mora – a živjeti baš i ne. Cilj nam je Terra Incogni-ta. Gotovo opipljivo zamišljali smo tu čudesnu zemlju vječitog proljeća. Mami nas priča o bajkovitom zlat-nom runu.

Prvog dana plovimo uzduž otoč-nih stjenovitih obala iza kojih su brežuljci čije su padine obojene ljubičastim cvjetovima visokih tra-va. Okružuju ih prodolja ispunjena crnikom i vrijesom. Slijede duboke šljunčane uvale sa šumarcima srebr-nastih smrika i rogača čije se siluete zrcale na tirkizu morske površine. Čini se da smo u jednom trenutku naslutili u prošarici i samu lovkinju Artemis. Nastupa sa zapetim lukom nalik raskošnom profilu njezina po-prsja. Ovo poveće kopno, bogato ra-znovrsnim biljem i faunom, pročulo se bogatstvom života. Čini se da su

„...DALEKA OBALA NAS MAMI...“Iz dnevnika jednog moreplovca...U POTRAZI ZA „ZLATNIM RUNOM“

ponosni jeleni bili njihov zaštitni znak. Od njih je otok baštinio i ime. Plovimo dalje. Čeka nas izlaz iz tje-snaca u obliku sike. Mimoilazimo hrid na kraju. Nekad je tu između otočića tumarao i sam Jazon. Bio je ushićen krajobrazom.

Šuškao je povjetarac u srebrna-stom lišću maslina. Nadomak smo nepoznatom kopnu. Slutimo, snovi-ta „daleka obala“ je pred nama. Nje-zin sirenski zov postaje zavodljiviji: valovi šume, a brnistra cvate...

Sa zapada se dižu oblaci i pri-stiže pulentada. Evo, kao da se već čuje lomljava valova preko stijena. Gromadni klifovi vapnenca odolije-vaju mlatu valova i udarima vjetra. Na ulazu u uvalu čeka nas izbočena čvrsta hrid mjestimice obrasla maki-jom. Instinkt mornara nalaže nam: tamo valja baciti sidro i smjestiti se u zaklon.

– O, Eole, gospodaru podneblja južnog, dobrostivo poguraj ovo je-drilje da stignemo u sigurnost, cilju. Otkriva se pred nama očaravajuće lijepa i gostoprimljiva uvala. Tu je naše spasonosno privezište. Podi-ći ćemo Epetionu bedeme. Postavit ćemo temelje budućem gradu u sla-vu dobitnika lovorova vijenca. Ovu će koloniju obilježiti ime Lavrenti-os. Bit će zaštićena od valova lebića sa zapadne strane i Borejeve bure sa sjevera. Jedino su galebovi svojom kolonijom pretekli naš dolazak.

Zastadosmo na trenutak ushićeni ljepotom autentične arkadije. Ljepša je od onih koje smo ostavili tamo na Peloponezu. Ovdje caruje mir. Pitomost u raznolikosti oblika oži-votvoruje sklad. Obale su šljunčane, a plićaci pješčani. Ima i vodâ koje izviru iz kamena na radost Nejada i Nereida, a bistra rječica stiže s gor-skih obronaka i ušće čini dobrohot-nim i podatnim. Šumarci su uokolo prave dubrave. Ptičji se pjev razlije-že posvuda.

– Eole razvigore, već si pokrenuo pupoljke. Sada stabla čekaju tvoj dah da ih ogrneš obiljem cvjetnih la-tica. Gle, Eole, kako se tamarisi, te morske vrbe, ljupko njišu. Još malo pa će se i skupne cvjetne čaške ure-siti svjetlucavim kapljicama morske rose. Neće ih upadom iznenaditi ni siloviti gost sa sjevera. Iza brda i gorskih vrhova, u šumi Striborovoj, gdje je leglo vjetrova, on skuplja svoju snagu. Tu negdje je i zemlja gorštaka, gdje planinci domaćini žive u skladu s prirodom i od izvor-ne prirode. BÎlo svemira odjekuje u njihovu bioritmu. Plejade ih bude da svoje zlatorune ovčice izvedu na rosomirisne travke u pastorali jutra. Blankinih sedam sestrica razigrano dojavljuju s visina osvit i ljepotu. Alkiona, Elektra, Kelena, Maja, Me-ropa, Steropa i Tajgeta uvijek su na okupu.

Tragajući za čarobnom Terrom Incognitom, tu negdje oko ove idi-lične epetionske uvale, na padinama okolnih brda spoznali smo smisao „zlatnog runa“. Ovdje se u jarkožu-tim, leptirastim cvjetovima brnistre ugodna mirisa opsesija za zlatnim runom obistinila zorno i konkretno.

U kasno proljeće okolne se uzvi-sine putniku namjerniku ukažu snaž-nom kolorističnom impresijom kao more zlatnih cvjetnih latica. Stoga su ta brda dobila naziv Mons d’Or i Mons Aureus.

Sve to odbljeskuje na mirnoj po-vršini uvale. Unatoč protoku vreme-na, sačuvala je nešto od svoje izvor-ne ljepote. U hvalu i slavu Stvorite-lja, i danas se nad uvalom radosno razliježe svečani zvuk zvona sa zvonika crkve sv. Lovre, zaštitnika mjesta i kraja.

Piše: Ema i Martin VLAŠIĆ


Pripremila: Jelena ČOVIĆ

Uvijek kada krene priča o slavnoj Poljičkoj kneževini, nezaobilazna je rasprava o

tome što se dogodilo s kneževom škrinjom.

Dugo se smatralo da ju je tadaš-nji veliki knez Ivan Čović ponio sa sobom u Rusiju.

Međutim, po zapisu don Petra Mrčele, objavljenom u Prijepisima dukala, a koji je predočio Marko Mišerda u knjizi Spomenici Gornjih Poljica, vidimo da je škrinja ostala tu, čuvana od časnih ljudi da ne dođe u ruke neprijatelja i da ne bude uni-šteno najveće blago – Poljički statut.

Misterij poljičke škrinje

1160 1807, POLJICA. – Bilješka o škrinji poljičkoj obćenoj Bil č.št.z. /1807/

Bi knez od Poljica Ivan Čović kad se prosuše Poljica. Ovo neka se zna do poslidnjega vrimena ko sara-ni skrinju i dukale poljičke kad poro-bi Vrancez poljica. Odo ja, don Petar Mrčela, vidit što se radi po Poljicim. Kad izađo na Mosor: biže poljički banduri priko Ostarvice a dolačke i vikara Bana skobi na Rastovači. Trupa vrančeška na Naklicam. Upita vikara: Di je skrinja? Reče: Sakri-vena e. A ja, puno smućen, uze tri druga – Stipana Šarića, Jura Vranj-ka, Marka Vidaka – odosmo iskat skrinju u kući Čovića. Izapsova nas Petar Čović i reče: Sakria je d. Ante Kuvačić. Kad dođosmo u dom Ante, on nas psuje više nego Čović, i reče da je je sakrio d. Andrija Proso. Kad nađosmo Prosu reče: Varga sam je na Tarpeze u gaj. Ode prid nami: u jednomu dočiću skrinju i toliku nađo robu gasku i njiove skrinje. Mi od-

nismo skrinju poljičku, a do ure-dvi vojska Zubanova sve ostalo. Podi-lismo tolike pritnje i stra da je ka-žemo. Odlučismo pria izgubit glavu nego kazat skrinju.

Sta po jama i u kući Jure Vranjka do godine č.št.i.z. /1807/. Poče niki šušur da će se tražit ista skrinja. Ču-jić za ti glas, i da iste aranbaše od ovi sela nastoje pridat je u gospodske ruke, digo skrinju u moju kuću, pak skupi one ljude od ovi sela u ponoć, da niko ne vidi, u moju kuću.

„Prijepisi dukala“, f. 12v /objav-ljeno u Bullettinu 18/1895, omot, 22, no nedovoljno precizno/ Mišer-da, Marko. Spomenici Gornjih Poljica: pisani spomenici na području Gornjih Poljica do propasti Poljica godine 1807. (prijepisi, regesti). Priko: Udruga Poljičana „Sveti Jure“, 2003.

Mozaički prikaz Velikog kneza i Poljićana sa škrinjom i statutom. Rad Joke kneževića a nalazi se u muzeju u

Gatima. Snimila: Jelena Čović


Piše: Ante Samardžić

Konstantin Vojnović rodio se 19. veljače 1832. u Herceg Novom u Boki kotorskoj

od oca Ivana, plemića i veleposjed-nika, te od majke Katarine, rođene pl. Gojković iz Kulpina u Vojvodini. Konstantin Vojnović pripada staroj plemićkoj obitelji Vojnović koja svo-je podrijetlo vuče iz Bosne i Hercego-vine. Vojnovići su hercegovački, od-nosno hrvatski plemići, čiji su bogati zemljišni posjedi smješteni u južnoj Hercegovini, uza samu dubrovačku granicu. U jednom razdoblju živjeli su na prostoru između Dubrovnika i Herceg Novog. Krajem XV. stoljeća živjeli su ispod Petrove gore na svo-jim imanjima u Vojniću i Vojnović Brdu s gradom Trupinjakom. Nakon što su Turci poharali njihova imanja, pod zaštitom Zrinskih, Vojnovići su se trajno naselili na području Ozlja u bli-zini rijeke Kupe. Mnogi članovi ove obitelji bili su vrsni vojnici i obnašali su razne vojne dužnosti, a značajno su se istaknuli u sukobu s Turcima. Oso-bito se bio proslavio Stjepan Vojnović (1633. – 1687.), koji je bio vicekape-tan, a potom kapetan Ogulinske kape-tanije, gdje je za svoju uzornu službu od generala hrvatske krajine Herbarta Auersperga dobio na dar jedan falat

zemlje ispod Ogulina. Za njegove rat-ne zasluge poveljom kralja Leopold I., izdanom u Beču 9. kolovoza 1675., uzdignut je na čast slobodnog baruna (baro de Zenta et Vojnovichi).

Dobro poznavati svoj narodKonstantin Vojnović smatrao je da

samo bogati i kulturni narodi mogu dostići visok stupanj nacionalne svi-jesti. Da bi se u Dalmaciji postigao taj visok stupanj nacionalne svijesti, moraju se dobro proučiti i poznavati gospodarske prilike i vlastita prošlost, jer preko njih se dolazi do bogatstva, a preko bogatstva do kulture i prosvije-ćenosti i visoke naobraženosti, a pre-ko njih do nacionalne svijesti, a samo se nacionalno svjestan narod može izboriti za svoju slobodu. Glavni pak preduvjet da bi se to sve ostvarilo jest poznavanje vlastitih prilika i vlastitog naroda, tj. dobro poznavanje samog sebe.

O potrebi osnivanja katedre za domovinsku povijest

Vojnović je pisao o važnosti po-znavanja vlastite povijesti, jezika i književnosti jer je to glavni predu-vjet za građanski preporod Dalma-cije. Tvrdio je da mlade generacije to slabo poznaju i da tijekom svoga ško-lovanja po Dalmaciji i izvan nje stječu malo znanja o tome. Da se to promi-jeni, predlagao je da se tiskaju neo-bjavljena ili ponovno tiskaju objav-ljena, ali rijetka povijesna i književna djela, te da se u gimnazijama u Zadru, Splitu i Dubrovniku osnuju katedre za „domovinsku povijest“. Domovinska povijest je uz poznavanje gospodar-skih znanosti veoma važna za vlastiti napredak i za prepoznavanje vlastite misije. Sam je zbog toga u rujnu 1860. objavio članak koji je izišao u La voce dalmatica u dva nastavka pod nazi-vom O potrebi osnivanja katedre za domovinsku povijest.

O hrvatskom jezikuPrvi je vodio sudsku raspravu

na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Bilo je to u vrijeme kad je autonomaš-kim Splitom gotovo potpuno vladala talijanska riječ, a upotrebljavali su je ne samo autonomaši, nego i narod-njaci, nešto iz navike, a nešto i zbog

– nažalost – nedovoljnog poznavanja vlastitog narodnog jezika, a prečesto i zbog straha pred terorom. „Naš Kosto s djecom svojom na javnim šetališti-ma“, bilježi jedan njegov suvremenik, „na oči dušmana nikad druge riječi nego hrvatski“, iako se u kući zbog vježbe govorilo talijanski i francuski.

Prvi u Splitu izvisio hrvatsku zastavu

On je prvi u Splitu na svojoj kući izvjesio hrvatsku trobojnicu i zbog toga se izvrgnuo napadu razjarene i zavedene, potplaćene svjetine. No, ni tada nije uzmaknuo. Takvim svo-jim djelovanjem i neustrašivim dr-žanjem Vojnović je ubrzo došao na čelo splitskih Hrvata.

Sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom

Životni ideal bio mu je sjedinjenje hrvatskih zemalja i čuvanje hrvatskih narodnih prava. Ideja sjedinjenja Dal-macije misao je vodilja svega njego-va djelovanja. Osobito se pročuo svo-jom brošurom Un voto per lùnione (Jedan glas za sjedinjenje), koja je izazvala senzaciju i divljenje na samo među prijateljima nego i među protivnicima sjedinjenja. Među mno-gobrojnim raspravama i polemičkim spisima jedne i druge strane, aneksi-onista i autonomaša, Vojnovićev Un voto..., bez sumnje je najopširnija i najcjelovitija studija o tom pitanju, koja je zbog toga postala program za akciju narodnjaka. Ona je svo-jem autoru pribavila opće priznanje i de facto, mada i ne formalno, laskav naslov glavnog pravnog stručnjaka i savjetnika pokreta.

O Srbima„Po Vojnoviću, velika smetnja sje-

dinjenja Dalmacije s Hrvatskom bila je nesloga i svađe između Hrvata i Srba i u Banskoj Hrvatskoj i u Dal-maciji. Dok su prije i jedni i drugi bili oduševljeni pristalice i borci za sjedinjenje, sada se nadmeću u isklju-čivosti oko etničke pripadnosti Dal-macije i posebno Bosne i Hercegovi-ne. Hrvati i Srbi, razmišlja Vojnović, moraju imati jednaka prava u hrvat-skoj državi. Međutim, kako jedni i drugi imaju svoja plemenska obilježja

Konstantin Vojnović – velikan hrvatskog prosvjetiteljstva

(Magistar znanosti iz znanstvenog po-dručja humanističkih znanosti, znanstve-no polje povijest, grana hrvatska povijest. Obranio je 2009. godine znanstveni magi-starski rad pod naslovom Uloga Konstan-tina Vojnovića u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji od 1858. do 1874. godine.

Iz njegova opsežnog rada izdvajamo nekoliko redaka kako bi se upoznalo ve-lebno djelo jedne od perjanica hrvatskog narodnog preporoda iz sredine 19. st., po-sebno zaslužnog za pobjedu nad autono-mašima u Splitu, u čijoj su pobjedi ključne glasove donijeli tadašnji poljički delegati.)


i svetinje, to treba svakako poštovati. Ipak, dok su po Vojnoviću, hrvatska i srpska zastava dvije sestrinske zasta-ve, hrvatska je zastava, prirodno, u Hrvatskoj znak države, dok je ovdje srpska samo plemensko obilježje i zastupa i predstavlja srpsko pleme. Po njemu, pravoslavni Srbi, koji čine ogromnu većinu u srpskom narodu, imaju pravo i životni interes da se sje-dine s Hrvatskom jer je u njoj središte njihova vjerskog poglavara, patrijarha i Srpskog narodnog kongresa u Sri-jemskim Karlovcima. Srbi u Banskoj Hrvatskoj i oni u Vojvodini, predbacu-je im Vojnović, sada tek vide koliko su sebi zla nanijeli kad su više voljeli da njihovi narodno crkveni odnosi za-vise od Pešte, a ne od Zagreba.“ (Pre-neseno iz: Ante Marinović, Vojnovi-ćev Un voto per lùnione)

O autonomašima„A što o samozvanim Talijanima

u Dalmaciji?“, pita se dalje Vojnović. „Oni su, stvorivši u Dalmaciji jed-nu posebnu i tuđu narodnost stavili sami sebe (navodi pri tome Tomma-saea, Bajamontija i Petrovića, op.a.) u nezgodan položaj jer bi smo mi mogli sada s njima zaista postupati kao sa strancima.“ (Ovo bi danas moglo vri-jediti i za Srbe (AS)). (Preneseno iz: Ante Marinović, Vojnovićev Un voto per lùnione)

O odnosu s MađarimaVojnović je smatrao da prema sa-

veznici Ugarskoj treba izvršavati svo-je dužnosti onako kako to dolikuje slobodnomu i poštenom narodu koji se neće odreći hrvatskih prava. Za-stupao je nepokolebljivu odlučnost i upornost u stjecanju zajamčenih prava u borbi protiv Mađara i mađarizacije. Pritom se pozvao na cjelokupnost Hr-vatske, koja je jednom ozakonjena i potvrđena kraljevom zakletvom.

O združivanju Bosne i Hercegovine s Hrvatskom

Vojnović je vjerovao da o združi-vanju Bosne i Hercegovine s Hrvat-skom u savezu s cijelom Monarhijom ovisi pitanje opstanka hrvatskog na-roda: „Mi želimo iz dubine srca naše-ga da se oslobodi iztok, da se krstaš barjak podigne slavodobitnim nad

ostvarivši u isto doba stoljetni zahtjev ove zemlje, cielokupnost hrvatske kraljevine.“

Cjelokupnost Hrvatske„Cjelokupnost je vapaj i želja vje-

kovima rastrgane naše majke i može postati stvarnom jedino značajnim i neumornim nastojanjem njenih sino-va.“ Sjedinjenje je, po njemu, trebalo krenuti s Vojnom krajinom, a onda s Dalmacijom: „Pravednost Božja sa-zorit će vrieme valjda nedaleko, kad riedke kreposti i starodavne zasluge otaca Hrvatske za krst časni i slobodu zlatnu naći će svoju nagradu možda obilatiju, nego je sanjamo.“ Tom pro-cesu prethodila bi dobra priprema i složnost hrvatskog naroda.

Na Sveučilištu u ZagrebuVojnović se u Zagrebu aktivno

bavio politikom, koja je obilježila i početak i kraj njegove sveučilišne ka-rijere. Ban Mažuranić dodijelio mu je ukor, ban Pejačević suspenziju od službe i plaće, a ban Hérderváry rje-šenje o prijevremenom umirovljenju. U svim odlukama nadređenih bili su presudni politički razlozi.

Sve na slavu Božju i na korist Hrvatske

Konstantin Vojnović imao je ge-slo: Sve na slavu Božju i na korist Hrvatske. Njegov vjerski svjetonazor posebno je bio izražen u javnim nastu-pima, a posebno kad se raspravljalo o ulozi Katoličke crkve u društvu. Zbog toga su ga suvremenici i historičari re-dovito svrstavali u redove klerikalaca, vatrenih katolika i Hrvata domo-ljuba. Međutim, Vojnovićevu vjer-sku dimenziju, njegov osobni i javni život u vjeri, možda je najbolje sažeo dopisnik Katoličkog lista iz Đakova 13. rujna 1877., prenoseći vijest da je Vojnović u Đakovu izabran za narod-nog zastupnika: „Viest da je dr. Kosto Vojnović izabran narodnim zastupni-kom u Djakovu veselo je odjeknula po cieloj Hrvatskoj. Veselili su se tomu osobito dobri katolici, jer je Kosta isto tako oduševljen katolik, kako je i vatren Hrvat. Svojim obsežnim i temeljitim znanjem Kosta će na sa-boru mnogo privriediti i katolicizmu i hrvatstvu.“

razvalinama osmanskog carstva; ali pamtimo dobro, da ni Rus ni Srb, ni Bugarin, ni Grk neće spasiti Hrvatsku, ako je mi sami ne spasimo. Dajmo od prestolnice naše pravac obćemu mne-nju ciele Hrvatske te izjavimo želju, da mjerodavni faktori zemlje, sav svoj upliv ulažu, je da bi naša monarkija zaposjednula Bosnu i Hercegovinu, i tim dopriniela oslobodjenju istoka,

A. Zuccaro, 1876. Aula Sveučilišta

Rektor ak. god. 1877./1878. Herceg Novi, 2. 3. 1832. - Dubrovnik, 20. 5. 1903.

Redoviti profesor građanskog prava na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu

Studirao je pravo na Sveučilištu u Beču od 1851. do 1854., doktorirao je u Padovi 1856. U Splitu je djelovao kao vrstan odvjetnik, tajnik trgovač-ke komore, pravni pisac i političar. Zalagao se za ujedinjenje Dalmacije i Istre s Hrvatskom i Slavonijom. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru. Na preporuku njegova istomišljeni-ka i prijatelja biskupa Strossmayera, izabran je 1874. na Zagrebačkom sveučilištu za profesora austrijskoga prava. Bio je prorektor za mandata prvog rektora Matije Mesića. Drugu prorektorsku dužnost obavljao je na-kon svojeg rektorskog mandata. Od 1878. do 1884. bio je zastupnik u Hr-vatskom saboru. Bio je redoviti član JAZU od 1890. Iz političkih razlo-ga, suprotstavljajući se mađarizaciji, suspendiran je privremeno iz sveuči-lišne službe i umirovljen 1891.godi-ne. Vratio se u Dubrovnik i posvetio se istraživanju dubrovačke pravne povijesti. Od 1933. ulica u Zagrebu nosi njegovo ime.


Piše: Mario ŠIMUNDIĆ

Bruno Bušić bio je hrvat-ski emigrant, domoljub te simbol ujedinjenja domo-

vinske i iseljene Hrvatske. Veći-nu svojeg života bio je posvećen samo jednom cilju, a to je stva-ranje slobodne Hrvatske. Bušić se cijeli život svjesno žrtvovao za domovinu Hrvatsku i hrvatski narod, a njegova je smrt, pečat njegova domoljubnog i državo-tvornog djela, ugrađena u teme-lje suverene Republike Hrvatske. On je u borbi za slobodnu Hrvat-sku potkraj 1980–ih i početkom 1990–ih postao posebnim naci-onalnim simbolom, što je prido-nijelo mnogim manifestacijama hrvatskog nacionalnog osjećaja – od promicanja njegova nacio-nalnog značenja do iskazivanja najvećih poštovanja i počasti na razne načine.

Još od srednjoškolskih dana navijestio je da je njegov hrvat-ski duh izražen te je bio izbačen iz škole zbog Tajne organizacije hrvatske inteligencije (TIHO). Nakon mnogih žalbi završio je gimnaziju, a zatim i ekonomski fakultet. Nakon toga Tuđman ga je zaposlio u Institutu za histo-riju radničkog pokreta Hrvatske, gdje je člankom Žrtve rata pobio jasenovački mit o broju ubijenih u tom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je uzburka-lo javnost u SFRJ te je napokon 1969. Bušić dobio otkaz i morao je otići u emigraciju. Vraća se 1971. te aktivno sudjeluje u stu-dentskom pokretu za vrijeme hr-

Četrdeset godina od ubojstva Ante Bruna Bušića

vatskog proljeća (1967. – 1971.) zajedno s Ivanom Zvonimirom Čičkom i Draženom Budišom. Slomom hrvatskog proljeća za-tvoren je na dvije godine u zlo-glasnom zatvoru u Staroj Gradiš-ki. Nakon izlaska iz zatvora po-sljednji put odlazi u emigraciju. Svojom platformom Duh Lunda Bušić je u suradnji s Tuđmanom zapravo stvorio program stvara-nja samostalne Hrvatske koji je Franjo Tuđman proveo u djelo 1990./1991. godine. Duh Lunda sažet je u nekoliko točaka:

1. Nacionalno pomirenje i općehrvatsko jedinstvo – Bu-šić je smatrao da se Hrvatska ne može stvoriti sve do trenutka kada se sinovi i unuci zaraćenih strana u Drugom svjetskom ratu ne pomire i zajedno ne odluče stvoriti samostalnu i slobodnu Hrvatsku.

2. Djelatna veza domovine i izbjeglištva – Smatrao je da se Hrvatska ne može stvoriti iz inozemstva, nego da emigracija

mora biti spremna podržati borbu u domovini kad se stvori kritična masa ljudi u Hrvatskoj koji će za-početi borbu za oslobođenje.

3. Razvoj vlastitih snaga i oslonac na njih – Neće biti Hr-vatske dok se ne stvori jaka hr-vatska vojska koja je spremna braniti granice domovine i pobi-jediti u ratu protiv svih neprijate-lja stvaranja Hrvatske.

4. Nadideologijska nacio-nalna borba – Dok se ne stvori Hrvatska, za Bušića je podjela na „lijeve“ i „desne“ bespredmetna jer jedini je bitan cilj stvaranje Hrvatske.

5. Neutralnost u borbi Isto-ka i Zapada – Njegovati dobre odnose i sa SAD-om i SSSR-om, ali ne pripadati ni jednom suko-bljenom bloku.

6. Korištenje svih primjere-nih načina borbe – Nada se da će se Hrvatska stvoriti mirnim putem, ali ako to nije moguće, onda se mora posegnuti i za ra-tom kako bi se stvorila država.

Tuđman je 1990./1991. pro-veo svih šest točaka Duha Lunda, dakle, ujedinio je bivše partijske dužnosnike i hrvatske emigrante. Emigracija je pomogla i s ljudima i financijskim sredstvima obranu Republike Hrvatske, stvorena je hrvatska vojska i policija koja je pobijedila u Domovinskom ratu.


Stvorena je Vlada nacionalnog jedinstva, nismo se priklonili ni jednom bloku, iako je cilj bio pripadanje Europskoj uniji, te je pokušano mirno razdruživanje od SFRJ, ali kako nije bilo moguće, morali smo kroz Domovinski rat izvojevati svoju slobodu. Jedan je od tvoraca ideje pomirbe hr-vatskog naroda, odnosno djece zaraćenih strana u Drugom svjet-skom ratu, te je trebao biti ujedi-nitelj hrvatske emigracije.

Kad je postalo očigledno da bi se hrvatska emigracija mogla ujediniti, Udba ga je odlučila li-kvidirati jer je postao preopasan. Tim tužnim činom 16. listopada 1978. u pariškoj je uličici presta-lo kucati srce jednog od velikana hrvatske povijesti 20. stoljeća. I danas, 40 godina nakon njegove smrti, njegov je ugled u narodu s razlogom ostao velik i pose-ban. Jedan je od rijetkih ljudi koji je bio cijenjen i u Hrvatskoj i u emigraciji. Sudjelovao je u svim važnim događanjima hrvatske povijesti toga doba. Osobito su ga poštovali studenti, uz koje je ostao do samog sloma hrvatskog proljeća, te mladi ljudi u emigra-ciji koji su napustili Hrvatsku na-kon hrvatskog proljeća.

Možemo zaključiti da je Bru-no Bušić bio vizionar slobodne Hrvatske, one koju, nažalost, nije dočekao, ali je u velikoj mjeri po-mogao njezinu stvaranju. I napo-kon, 16. listopada 1999. godine, uz 20. godišnjicu njegove smrti, njegov prijatelj Franjo Tuđman naredio je da se posmrtni ostaci iz Pariza prenesu na Mirogoj, da ba-rem tako vječno počiva u svojoj voljenoj Hrvatskoj. Dva mjeseca nakon toga umro je i Tuđman, te su tako dva arhitekta hrvatske dr-žavnosti napustila svoju voljenu Hrvatsku, no počivaju u miru u hrvatskoj zemlji za koju su neu-morno radili cijeloga života.



Stjepan Lozo, povjesničar, osnivač i dugogodišnji di-rektor Pomorskog muzeja u

Splitu, stekao je zvanje magistra znanosti na Sveučilištu u Zadru, na kojem sada priprema i obranu dok-torata. Objavio je desetak stručnih knjiga i veći broj članaka, bio je nositelj niza značajnih muzejskih projekata i prvi promotor zaštite broda kao kulturnog dobra u Hrvat-skoj, a danas radi kao kustos u Po-morskome muzeju na Gripama. O tome zašto se upustio u pisanje ove knjige i još ponečemu razgovarali smo s njim u Lučici u Strožancu. Prvo je pitanje kakve su veze njega i Podstrane, s obzirom na to da da-nas tu živi.

– Pa kad danas gledam, ima tu više konopa koji me vežu. Moj je otac iz Imotskih Poljica. Kupio je zemlju u Splitu, na Pojišanu, i do-selio se tu 1959. godine. Tada su tu bili vinogradi i ja ih se, koji sam rođen 1961. godine, dobro sjećam. Pojišan je predio Splita kojim su svakodnevno prolazili Poljičani na putu u grad i iz grada, pa se i u tra-diciji Gospa od Pojišana držala kao poljička Gospa. Kroz povijest su uz nju bili vezani popovi glagolja-ši. Godine 1978. moj je otac kupio zemlju na Žminjači, ispod Peruna, gdje sam se ja preselio. U istraživa-nju svojih korijena vidio sam da je moj predak Mile Lozo nakon oslo-

bađanja od turske vlasti, u čemu je po svemu i sudjelovao, dobio 1724. godine u posjed zemlju u okolici Imotskog. Tu su se Loze potom na-rodili u većem broju, pri čemu se negdje navode u obliku Lozić. Za kontinuitet loze znamo od 1684. godine, no po nekim podacima vrlo je vjerojatno da su moji Loze podrijetlom iz Gornje Podstrane. I sada pogledajte kako se zatvaraju ti povijesni lukovi kod Hrvata. Mi smo svuda u domovini na didovoj zemlji, ponekad i na temeljima sta-rog doma doslovce, a da najčešće to i ne znamo.

Što vas je ponukalo da se upu-stite u pisanje ove knjige?

– Ja vam u ovom prostoru ne mogu dati cjelovit odgovor na to pitanje, no mislim da mogu sliko-vit. Još od mladih dana, i prije nego što sam upisao studij povijesti, osjećao sam silnu neravnotežu iz-među javnih tvrdnji optužbe da su Hrvati počinili genocid nad Srbima i paralelne stvarnosti koju sam su-sretao u mnogim hrvatskim kuća-ma u koje bih ušao. Stariji ljudi bi se družili i često bi govorili ispod glasa, pokušavajući to što govore skriti od djece. Poslije sam shva-tio da i zidovi imaju uši, no djeca, ako i ne čuju, naslute, a slutnja je izazov za znatiželju i istraživanja. Kao dijete sam tako mogao čuti o progonima i ubijanjima neduž-nih Hrvata od izravnih svjedoka, obiteljskih prijatelja ili poznani-ka kada bi razgovarali, od starih Splićana na Bačvicama, od ljudi iz sinjskih sela, Bosne, Hercegovine, Poljičana, Imoćana, čak i otočana. Zbog čega su Hrvati morali šutje-ti o svojim nedužnim žrtvama? S

druge strane, gotovo neprekidno su se pronalazili razlozi i načini da se komemoriraju žrtve koje su u ne-brojenim masama pobili „strašni“ ustaše i proveli genocid nad Srbi-ma. Jednako tako, kad bismo pu-tovali prema Imotskom, ili prema Zagrebu, otac je govorio koja su sela naseljena Srbima, a koja Hrva-tima. Ja sam kao dječak primjeći-vao da su sela naseljena Srbima na broju. Onda sam pitao oca kako to da ih je tako puno ostalo ako je bio genocid u NDH, a on mi je govorio da mi je pametnije šutjeti. Siguran sam da ni njemu takva jednadžba nije bila jasna, ali ipak je u nekom kantunu držao da tu ima nešto. Pu-sti matematiku, kao gotovo je. No ja ni na kraj pameti nisam imao na-mjeru „pustiti matematiku“, samo je bilo pitanje vremena kad ću za nju pronaći vremena.

U jednom ste razgovoru rekli da ste se upustili u pisanje kad ste osjetili zov stotina tisuća po-bijenih nedužnih Hrvata.

– Da, kao student povijesti po-čeo sam otkrivati tu strašnu istinu o zločinu nad hrvatskim narodom, koji mi se već tada počeo oblikovati kao povijesni lik, kao sustavno vo-đen, planiran velikosrpski genocid nad Hrvatima. Već tada sam prepo-znavao da osnovna inspiracija toga zločina nije bila komunistička, nego velikosrpska. No, zbog raznih razloga i vrtloga koji su me nosili u

Razgovor s autorom knjige “Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima”


životu nisam se mogao istraživač-ki posvetiti tom pitanju. Vjerovali ili ne, tek u odrasloj dobi doznao sam da su moga pradjeda, potpuno nedužnog obiteljskog čovjeka, bez ikakva povoda 1942. godine zakla-li četnici iz Bosanskoga Grahova. O tome se u obitelji nije govorilo. To je tipična priča hrvatskog na-roda. Ta spoznaja, da se to uopće dogodilo, a jednako tako i da se na neki način držalo poželjnim šutjeti o tome, utisnulo je u mene duboki pečat. Mi Hrvati moramo se us-pomenom odužiti našim precima, nedužnim žrtvama, i onoj divnoj mladosti koja se nije stigla naro-diti. Ta memorija, to je naša ljud-ska obaveza. Bez toga ne možemo biti ni zacijeljeno društvo, ni zdrav pojedinac. Ta tuga neka nam bude nadahnuće za vedrinu novog života u našoj domovini, za našu djecu na zemlji naših didova.

Radi li hrvatska država do-voljno na tome?

– U vezi s ovim pitanjem puno sam očekivao od stvaranja hr-vatske države, što je bilo i realno očekivanje. Nije mi bilo na kraj pa-meti da bih osporavao zločine nad Srbima, tamo gdje ih je doista bilo, i u mjeri u kojoj su se doista do-godili. Ali očekivao sam da će dr-žava istražiti zločine nad Hrvatima i u tom smislu skinuti nametnutu, tešku hipoteku velikosrpske propa-gande stavljene nad hrvatski narod. No dogodila se nevjerojatna priča, da smo mi u hrvatskoj državi po-jačano optuženi klevetama za zlo-čine i genocid nad Srbima. Čak je iznesena nevjerojatna optužba da su Hrvati počinili novi genocid nad Srbima 1995. godine, dok je srp-ski genocidni zločin nad Hrvatima potpuno prešućen i izbrisan. Iako je cijela nacija živi svjedok istine Do-movinskog rata. Takvu inverziju snažno su zastupali glavni mediji u Hrvatskoj, zastupala ju je politika, a može se reći da je na neki način bila respektirana i od pravosuđa.

Istovremeno nam je nametnut i nekakav genocid nad Bošnjacima, kako se proglasila neka nedovoljno definirana skupina u Bosni, dok i tamo nedostaju hrvatska sela. Tako smo mi Hrvati, iako višestruke žr-tve u dugom razdoblju, postali eu-ropski negativci broj jedan. To je nedvojbeno pitanje propagande, a ne činjenica, i to govori da svoj posao nije odradila hrvatska drža-va, a sve više spoznajem da to nije odradila ni Katolička crkva. Srpska država i Srpska pravoslavna crkva jesu, i to vulgarnom i bestidnom protuhrvatskom propagandom, izmišljotinama, dakle lažima. Mi nemamo potrebe za izmišljanjem. Hrvatima laganje ne treba. Nama treba istina i ja sam uvjeren da će ovaj put istina pobijediti.

Odakle materijali, dokumen-ti, građa za pisanje ove knjige? Pretpostavljam da toga nema puno.

– Sama činjenica da nam Srbija službeno odbija predati arhivsku građu nastalu u Hrvatskoj govori gdje je istina. Njima nije u interesu da istina iziđe na vidjelo, a nije ni njihovim kompanjonima u Hrvat-skoj, pogotovo onima koji imaju utjecaja na vlast. No, do istine se može i mora doći, makar i težim putem. Građe, pogotovo one o Dru-gom svjetskom ratu, ima dovoljno. Mnogi su vrijedni povjesničari već iznijeli na vidjelo vrijedna djela u kojima ima mnoštvo povijesnih ulomaka. Meni je puno pomogao rad u muzeju. U stručnom muzej-skom postupku vidio sam kako se rekonstruiraju određeni predmeti. Iz ulomaka nekog predmeta u ru-kama vještog restauratora on stvori cijelu posudu. Tako i povjesničar. To je jedna vrsta zanata koja omo-gućuje da se napiše vrsna historio-grafija.

Jedno pitanje koje me dugo tišti. Od mladosti osjećam da se Hrvatima stalno nametao jedan osjećaj krivnje. Krivnje pripad-

nosti jednom zločinačkom naro-du. Sada se pokazuje – za laži i izmišljene zločine. Čak su i po-neki Hrvati prihvatili te zločine kao činjenicu i stavili se u službu dušmana. I dandanas jedna regi-menta političara, povjesničara i novinara propagira tu tezu. Što učiniti da se to ispravi?

– To je bit moje knjige koju sam naslovio Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hr-vatima, koja već svojim naslovom dovoljno govori. Dakle, ideologija i propaganda. Velikosrpske snage dominiraju srpskom politikom či-tavo dvadeseto stoljeće, ako ne na vlasti, onda su pri vlasti. Danas u Srbiji imate otvoreno četništvo, a propaganda ih predstavlja kao de-mokrate. Vučić, Nikolić, Šešelj su pravi i formalni četnici. A nama ovdje prikriveni četnički agenti i poneki korumpirani hrvatski luđak gleda kojim poljem počinje hrvat-ski grb. U ovakvim okolnostima upravo je to govor mržnje i uzne-miravanje javnosti. Na takve nevje-rojatne inverzije pristajemo jer se nismo oporavili od velikosrpskog genocida 1941. – 1945. godine i od ponovnog velikosrpskog razaranja 1991. – 1995. godine, i jer nemamo potrebna znanja. Ja sam razobličio velikosrpsku protuhrvatsku propa-gandu. Bit njihove propagande, i još uvijek jest, bila je u tome da na svjetskoj političkoj sceni ozloglase Hrvate kao genocidne. Ali nakon ove knjige, naravno, i niza prvo-razrednih doprinosa drugih mojih kolega, istraživača, pali su. To se osjeća i to se više nikad neće vratiti na staro. Pa čak ako i papa Bergolio ponovno izlaže našeg pravednika Stepinca sudu Srpske pravoslavne crkve, koja je prva Hrvate, i njega, oklevetala. I to moralno posrnuće dovest će do istine o časti i patnja-ma velikog i slavnoga hrvatskog naroda. U tom smislu, znam da će ova knjiga i za mnoge Srbe koji su žrtve laži svojih ideologa biti pravo otkriće.


Ideja teritorijalnog širenja srpske države i istrebljenja nesrpskog stanovništva na ciljanim prosto-

rima razmatrana je i ostvarivana na razne načine djelovanjem suvreme-ne srpske države nastale početkom 19. stoljeća. Ideja o genocidu nad Hrvatima rezultat je razvoja veli-kosrpske ideologije u dužem razdo-blju, a dorađeno se i snažno izlaže u projektu Homogena Srbija, koji je u lipnju 1941. godine u pisanoj for-mi pustio u optjecaj bosanski Srbin, odvjetnik Stevan Moljević. Projekt se u velikoj mjeri temeljio na pret-hodnim velikosrpskim očitovanji-ma, primjerice Srpskoga kulturnog kluba koji je od 1937. godine izno-sio već sazrele stavove ekstremne velikosrpske politike, no sadržavao je i neka specifična „rješenja“ koja su ga činila prepoznatljivim među drugim velikosrpskim programima.

U svojem uvodnom dijelu Ho-mogena Srbija poziva na ponovnu uspostavu države Srbije, nestale uspostavom monarhističke Jugo-slavije 1918. godine, te na njezino ekstremno proširenje, posebno na hrvatske zemlje. Zapadna granica takve „Velike Srbije“ išla bi, pri-bližno, crtom Virovitica – Karlovac – Karlobag. Okupacija hrvatskih prostora postigla bi se vojno-poli-tičkim djelovanjem na kraju Drugo-ga svjetskog rata, „odmah pri uskrsu Jugoslavije“. Na tako zaposjednu-tom prostoru žurno bi se kao „svrše-ni čin“ provela genocidna kampanja nad Hrvatima i nacionalnim manji-nama kako bi „Velika Srbija“ posta-la homogena, naseljena samo Srbi-ma. Projekt također predviđa obno-

vu Jugoslavije kao neuravnotežene federacije s trima federalnim jedini-cama, „Velikom Srbijom“, Sloveni-jom i malom Hrvatskom, pri čemu bi i nad tako malom Hrvatskom bila uspostavljena srpska hegemoni-ja, što je projektiranje dugoročnog procesa potpunog nestanka Hrvata. U uvodnome dijelu projekta Mo-ljević inaugurira izmišljenu optuž-bu o genocidnosti Hrvata jer su, navodno, i u Prvome svjetskom ratu i u vremenu dotadašnjeg postojanja NDH, do lipnja 1941. godine, „s planom išli za istrebljenjem Srba“. Riječ je o temeljnoj frazi tada di-zajnirane velikosrpske propagan-de koju u istom vremenu iznosi i Valerijanov memorandum Srpske pravoslavne crkve, a koju može-mo nazivati „strateškom klevetom Hrvata“. Moljević nema nikakve osnove za tvrdnju da su Hrvati planski išli za istrebljenjem Srba, posebno ne u smislu fizičke likvi-dacije, ni u Prvome svjetskom ratu ni u vremenu dotadašnjeg postoja-nja NDH. Kuriozitet je, međutim, u tome da upravo Homogena Srbija studijski promišljeno i eksplicit-no „s planom ide za istrebljenjem“ Hrvata. Hrvatska strana nikada nije proizvela jedan takav dokument. Projekt Homogena Srbija plod je očite patologije društvene okoline iz koje je proizišao, no može se reći, nažalost, nije ga oblikovao nekakav izolirani čovjek s ruba društva, nego

jedan od najuglednijih pripadnika srpske nacije. Projekt je prihvatila i provodila u ratnom vremenu naj-snažnija struktura srpskog naroda, Jugoslavenska vojska u otadžbini, odnosno organizacija koju može-mo nazivati četnički pokret Draže Mihailovića, ministra obrane, pa se može držati vladinim dokumentom sui generis. Sam Moljević 1942. godine ulazi u Vrhovno zapovjed-ništvo vojske Kraljevine Jugoslavi-je prebačeno u zemlju, a polovinom 1943. godine postaje vodeći čovjek za politiku i propagandu, odnosno, uz Dražu Mihailovića, najznačajni-ja osoba u vodstvu četničkog pokre-ta.

Valerijanov memorandum pred-stavlja temeljnu sastavnicu srpske protuhrvatske strateške propagan-de. Riječ je o projektu ozloglaši-vanja Hrvata koji čini nekoliko dokumenata istovrsnog sadržaja, karaktera i uloge, koji su izišli iz iste radionice pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, a pušteni su u optjecaj u ljeto 1941. godine. Nastao u prvoj verziji u istom vre-menu kada i Homogena Srbija, u lipnju 1941. godine, od ljudi iz veli-kosrpskog miljea kojem je pripadao i Moljević, Valerijanov memoran-dum je uz izmišljenu tvrdnju o ge-nocidu nad Srbima u NDH iznosio patološki dimenzionirane brojke od 100.000 srpskih žrtava do kraja lipnja, odnosno 180.000 do početka kolovoza 1941. godine. Na sličan je način velikosrpska propaganda skokovito uvećavala broj navodnih srpskih žrtava do kraja rata, pa i po-slije rata.

Potpuno izmišljena i patogeno dimenzionirana kleveta Hrvata za genocid nad Srbima, koju izno-se Homogena Srbija i Valerijanov memorandum, imala je za cilj pro-vedbu izravno suprotnoga, srpsko-ga genocida nad Hrvatima, koji je u lipnju 1941. godine već i počeo. Tako dimenzionirana kleveta poka-zuje i dalekosežnu namjeru obilje-žavanja Hrvata kao posebno teških zločinaca protiv čovječnosti među narodima. Nad preživjelim pripad-

IDEOLOGIJA I PROPAGANDA VELIKOSRPSKOG GENOCIDA NAD HRVATIMASAŽETAK KNJIGE


nicima jednoga „takvog“ naroda bila bi „u obnovljenoj Jugoslaviji“ uspostavljena srpska hegemonija, kako to projektira Homogena Srbi-ja, što bi dugoročno dovelo do pot-punog nestanka Hrvata.

Kritikom izvora, znanstvenim utvrđivanjem činjenica i logič-ki utemeljenom rekonstrukcijom konteksta dokazao sam da je na-vodni zločin pogubljenja od „140“ do „oko 200“ nedužnih srpskih seljaka na Koritskoj jami („Golub-njači“) u istočnoj Hercegovini 4. lipnja 1941. godine propagandna konstrukcija. Vrijednost te činje-nice višestruka je i dalekosežna. Ona je prije svega egzemplar, a potom i polazište, ne i jedino, koje je omogućilo bitnu promjenu pa-radigme o srpskoj „Vidovdanskoj pobuni“ u istočnoj Hercegovini u lipnju 1941. godine, pa posljedično i o odnosima Hrvata i Srba uopće u vremenu Drugoga svjetskog rata. U vrijeme kad velikosrpska propa-ganda u Srbiji, NDH ili u Londonu optužuje Hrvate za likvidaciju više od 300.000 Srba do kraja 1941. go-dine, četnici počinju genocid nad Hrvatima. Tako nestaju gotovo sva sela u istočnoj Hercegovini nase-ljena katolicima i muslimanima, te katolička sela u srednjoj Lici i za-padnoj Bosni; sve hrvatske kuće u Grahovu i pet okolnih sela, Oblja-ju, Koritima, Lukama, Ugarcima i Crnom Lugu su spaljena, ubijeno je 90 civila, a župnik Juraj Gos-podnetić živ je nabijen na ražanj i ispečen. Ova rimokatolička župa s 1000 vjernika je nestala. U Drva-ru je pobijeno 350 katolika i nešto muslimana. Dvjesto hodočasnika pobijeno je, a župniku je odsječe-na glava. U Bosanskom Petrovcu živjelo je 1051 i u Krnjevuši 1268 katoličkih vjernika. Četnici su u Kr-njevuši ubili 232 osobe, a ostali ka-tolici pobjegli su te su Hrvati potpu-no istrijebljeni s područja Grmeča. U selu Brotnjo živjelo je 43 Hrvata, sve roda Ivezić. Od njih šestorica su se spasila, svi su drugi pobijeni. Isto tako se dogodilo na području Gra-čaca, Malovanu (26), Velikoj Planoj

(8), Ričica (33). S područja Otrića i Zrmanje svi su Hrvati istrijebljeni.

U istočnoj Hercegovini četnici ubijaju jednako i muslimane i kato-like. Do kraja 1941. ubijeno je više od 100 katolika i 1056 muslimana: Dabar (300 muslimana), Bileća (40), Fatinca (400), Ulog (40 ka-tolika)... Pokolj se nastavio u kota-rima Foča i Goražde, gdje je stra-dalo više tisuća osoba... Tijekom 1942. iz Stoca i okolice nakon po-kolja protjerano je između 10.000 i 15.000 Hrvata.

Pokolj hrvatskog življa, katoli-ka i muslimana nastavio se čitavog rata, a nastavio na „križnom putu“ i u poraću, sve do kraja Domovin-skog rata.

Iako razmjerno malobrojni, u ostvarenju velikosrpskih ciljeva posebnu su ulogu imali četnici hr-vatskoga etničkog podrijetla. Toj nastranoj pojavi u ovom radu daje se nešto širi prostor i plastično je praćena na primjeru pisca propa-gatora Đure (Jure) Vilovića, koji se u neprekinutom procesu od mlađih dana deformirao u protuhrvatskog ekstremista. U ratnom vremenu djelovao je kao nositelj četnič-ke propagande u Splitu, a potom i kao bliski Moljevićev suradnik u samom središtu zločina, u sto-žeru Draže Mihailovića. U ovom se radu iznosi niz podataka koji ukazuju na to da je takva pojava u bitnoj mjeri proizvod srpskih orga-nizacija i službi, odnosno projekt velikosrpske propagande. Pojave sličnoga značenja u partizanskom pokretu nismo pobliže osvijetlili, no upozorili smo na nastojanja srp-ske propagande da „pošteni“ Hrvati sami likvidiraju Hrvate „izdajnike“. Jugointegralisti, odnosno jugona-cionalisti od početka 1944. godine doživljavaju satisfakciju u procesu obnove Jugoslavije, pri čemu su mogli činiti zločine i prema Hrva-tima i prema Srbima. No kako su se u prethodnoj Jugoslaviji vezivali uz diktaturu i monarhizam, tako su se i u okolnostima stvaranja nove Jugo-slavije vezali uz diktaturu i komuni-zam. Tako će i njihovu ulogu u po-

ratnom pokolju Hrvata, genocidu, valjati sagledavati kao sastavnicu i u onom spletu zločina koji imaju komunističku genezu i u većoj mjeri onom koji ima velikosrpsku genezu. Projekt Homogena Srbija nije bio napušten nakon njegova neuspjeha ili, možda bolje rečeno, necjelovita uspjeha, u Drugome svjetskom ratu. Postoje pouzdani podatci da su „ra-dovi“ na projektu nastavljeni i ka-snije. I u ratnoj se agresiji na Hrvat-sku 1990. – 1995. godine ostvarenja u velikoj mjeri, od novoga genocida nad Hrvatima do zapadnih grani-ca „Velike Srbije“, pa čak i većem broju sasvim specifičnih oblika, po-dudaraju s određenjima Homogene Srbije.

Pad komunizma 1989. godine i slom Jugoslavije velikosrpske su snage dočekale pripremljene. Hr-vati su ponovno snažno oklevetani, a potom su u velikosrpskoj agresiji 1990. – 1995. pretrpjeli nova raza-ranja i genocidne zločine. No nakon svega, iako su u teškom obrambe-nom ratu 1991. godine Hrvati iz-borili državnu neovisnost, hrvatska im je država u pomno vođenom procesu uzurpirana. Nakon 2000. godine zavedeno je vulgarno javno izrugivanje i ponižavanje Hrvata, nezamislivo čak i u monarhističkoj i u komunističkoj Jugoslaviji. Imalo je ono i svoja tamna internacional-na izvorišta, no matica je dolazila iz susjedstva i s domaćeg terena. Velikosrpski genocid nad Hrvatima je izbrisan, a razni su se „aktivisti“, pa i osobe koje su obnašale najviše državne dužnosti, čak i dva pred-sjednika države, gotovo natjecali tko će uspješnije oklevetati Hrva-te, pokraj ostaloga i za izmišljeni, tobože ponovljeni, genocid nad Srbima 1995. godine. Ponovno su počeli brutalni progoni i ubojstva Hrvata, te je vođenim sustavom propagande, destruktivnih zakona i državnog terora (predložak: Srbin Vasa Čubrilović: Istjerivanje Ar-nauta) život u domovini za mnoge Hrvate postao nemoguć. Hrvatski je narod nastavio gubiti teritorij, te istodobno gubiti i ljude i bogatstva.

PODSTRANSKA revija32 iz mjesnog života

Piše: Zoran Jurišić

Prošlo je nekoliko mjeseci ot-kako je don Ivica Barišić, žu-pnik crkve Gospe od Zdravlja,

premješten na službu u drugu župu. Na njegovo je mjesto imenovan don Nikola Mikačić. I do sada smo obi-čavali predstavljati naše svećenike mještanima, pa je red da porazgova-ramo i s novim svećenikom. Za po-četak nam se sam predstavio.

– Rođen sam u Kaštel Gomi-lici 1989. godine i tu sam završio osnovnu školu. U Splitu sam završio Nadbiskupijsku gimnaziju, također i malo sjemenište. Potom sam upi-sao i završio Katolički bogoslovni fakultet. Nakon šest godina zaredio sam se i postao svećenik. Prva mi je služba bila u Nadbiskupiji, gdje sam dvije godine bio tajnik, a potom dvi-je godine kapelan u crkvi Gospe od Otoka u Solinu.

Ovo vam je, dakle, prva sa-mostalna župa? Kako vam se čini mjesto u koje ste došli i ljudi koje ste susreli u ovih nekoliko mjese-ci?

– Prekratko je vrijeme da bih svakoga koga sam sreo mogao po-

Don Nikola Mikačićnovi podstranski župnik

bliže upoznati. Mogu reći da sam u ovo kratko vrijeme jako zadovoljan. Ljudi su me lijepo primili, prihvatili, mnogi su se ponudili za pomoć ako mi što treba. Meni je ovo prva samo-stalna župa pa mi je sve novo, a pret-postavljam da i ljudima treba neko vrijeme da se priviknu na novog žu-pnika. Smatram kao svećenik da se moje poslanje vrši na slavu Božju za spasenje duša koje su mi povje-rene. To je moj najvažniji zadatak, taj duhovni dio. Jer kako ja shvaćam svoj poziv, lijepo je dati doprinose u izgradnji zgrada ili nekih kulturnih događanja, no mislim da je za sve-ćenika najvažniji zadatak spasenje duša. A to i vjernicima i svim ljudi-ma treba biti prvi zadatak.

Kad smo već dotaknuli ovu temu, po crkvenom učenju Dru-gog vatikanskog koncila svaki je vjernik dužan biti evangeliziran i također sam evangelizirati druge. Mnogi se svećenici žale da vjerni-ci vrlo malo poznaju svoju vjeru. Vjera se prakticira na tradiciona-lan način, površno, izvanjski, bez dubine, pa čak i bez općeg znanja o Isusovu nauku. Kako vi gledate na to?

– Mi smo svi na putu upoznava-nja svoje vjere, upoznavanja Boga. Onaj tko bi rekao da sve zna, taj ne govori istinu. I ja kao svećenik svaki dan učim. Župa je širok spektar vjer-nika, neki su vjernici više prožeti vjerom, neki manje. Što više uđemo u bit i dubinu naše vjere, lakše je i evangelizirati. Kao što je moja duž-nost evangelizacija, to bi trebala biti i dužnost svakog vjernika. Raspiti-vati se o svojoj vjeri, čitati o svojoj vjeri, pitati, razgovarati. Vjera se uči i proučava cijeli život. S tim da je to učenje drugačije za različite uzraste, jedno je za djecu, drugo za odrasle. I svatko ima konačan cilj – spasenje duše. Kad se duboko uđe u Kristovu vjeru, tada ju je lako živjeti.

S obzirom na to da je razgovor upoznavanja zamišljen kao vaše kratko predstavljanje kao sveće-nika, ne bismo ulazili u dublje te-ološke ili župne teme. Za to će biti prilike u drugim brojevima Revi-je. Imate li kakvu poruku svojim župljanima?

– Želio bih svim vjernicima da osjete duh Božića. Da se kao vjer-nici ne prilagođavaju svijetu koji je oko nas, koji nas ne shvaća i ne razu-mije. Ne bi trebali slaviti svjetovni Božić, Božić bez Isusa Krista. Božić bez Boga.

Da se ne zadrže samo na površ-nom, materijalnom. Na darovima, kupovanju, na praznom slavlju. Naše slavlje može biti samo rođenje Sina Božjega, dolazak živoga Boga na zemlju. To je naše istinsko slavlje. Bez tog slavlja nema pravog doživ-ljaja Božića. Posebno smo mi vjer-nici dužni stalno naviještati radosni susret s Kristom koji se rađa radi nas. U tom bih svjetlu čestitao ro-đenje Isusa Krista svim vjernicima, rođenje našega Spasitelja koji dolazi radi našeg spasenja na zemlju. Jer Isus Krist je tu s nama, on je tu radi nas i u njemu uvijek iznova možemo nalaziti snagu u problemima i teško-ćama, te u njemu naći radost i mir, i spokoj naše duše.


Kao od brda odvaljeni

Tekst i snimka: PD Perun

Prosinac već po nekoj tradiciji sa sobom donosi potrebu za svo-jevrsnim rezimiranjem protekle

godine. Dok će se oni najmlađi po-sljednji mjesec u godini svojski truditi dospjeti na onu dobru stranu popisa debelog, bradatog djedice u crvenom, mi nešto stariji otprilike već znamo je-smo li protekle godine bili dobri ili ne.

Što se nas u Planinarskom društvu Perun tiče, bili smo dobri. Najbolji. Iza nas je možda i najplodnija godina od

osnivanja društva. Da se kojim sluča-jem nalazimo u nekakvoj planinarskoj inačici kultnog filma Waltera Hilla, Ratnici podzemlja, Perunovci nipošto ne bi poput junaka filma imali proble-ma s izlaskom iz anonimnosti, dapače. Protekla nas je godina debelim crnim slovima stavila na kartu planinarskih udruga u Hrvatskoj. Ako se pitate za-što, odgovor je i više nego jednostavan, odnosno, jednostavno zvuči onda kada se izgovori, ali iza njega stoje sati i sati rada koji naši vrijedni članovi sada već odrađuju gotovo pa zatvorenih očiju. Ako za vedrog dana uznemirenog po-kojim naletom burina dobro naćulite uši, čuti ćete brujanje naših strojeva koji i u ovim trenucima rade na izgrad-nji via ferrate na Dinari. Ipak, prvo je kako se kaže valjalo počistiti u svom dvorištu. Protekle godine iznenađu-juće blagu zimu i proljeće iskoristili smo za održavanje planinarskih staza na našem voljenom Perunu. Počešljali smo Vilar i put koji vodi od Strožanca do Hrastovine, a „makeover“ je dobila i staza koja će vas iz Gornje Podstra-ne odvesti na Pišćenicu. Valja dodati i kako su sve staze na Perunu sada za

još jednu „zvjezdicu“ sigurnije, pošto smo na strateškim mjestima postavili nove smjerokaze i sada bi se već svaki iole pristojan planinar pošteno osra-motio kada bi javio da se na našem Perunu i izgubio. Sve skupa „posolili“ smo i povremenim akcijama nošenja materijala (popularni „tovaring“) na mjesto na kojem bi u skoroj budućno-sti trebalo osvanuti sklonište. Ono na što smo posebno ponosni je doprinos naših članova u organizaciji natjecanja Vickov stup, Mosor

Na Velebitu


izvan našeg poštanskog koda. Natjeca-nja poput Dalmacija ultra traila (koji je doduše prošao i kroz Podstranu), Vela Luka outdoor festivala, smotre klapa u Žrnovnici sada već tradicionalno ne prolaze bez nemalog obola vrijednih ruku članova Planinarskog društva Perun. Teško je nabrojiti sve akcije u kojima su protekle godine sudjelovali članovi PD Peruna. Ono što svakako treba reći je da su vrijedni Perunovci što na svom brdu, što na drugim „bori-lištima“ ostavili preko dvije tisuće vo-lonterskih radnih sati, a to je prijatelji više nego zapanjujuća brojka.

Perun je ove godine po prvi puta u svojoj milijunima godina dugoj po-vijesti bio poprištem vježbe jedne stanice vodiča i to ni više ni manje nego one splitske. 19. svibnja „who’s who“ planinara iz Splitsko-dalmatin-ske županije okupio se baš na našem Perunu i čitavo popodne brusio svoje planinarske vještine. Nakon odrađenih

vježbi naše smo goste počastili pravim planinarskim grahom i time ih kupili za sva vremena. Ponosni smo i na či-njenicu da naš rad u protekloj godini nije prošao nezapaženo. Planinarsko društvo Perun Općina je nagradila Zahvalnicom Općine Podstrana. Druš-tvo je pohvalu zaradilo i na službenoj stranici „Via Adriatice“ kao jedno od prvih društva koje je svoj dio trase tog sve popularnijeg planinarskog puta u potpunosti označilo i uredilo. Kakvi bismo mi to planinari bili da se nakon svih ovih akcija nismo i pošteno zaba-vili. Proslavu dana društva ove smo godine podignuli na neke nove razine. Dva su dana padine voljenog nam Pe-runa tresli zvuci dobrog rock n’ rolla, a sve je kulminiralo spektakularnom bakljadom kojom smo svečano otvori-li našu Via ferratu, „Peruniku“ na kojoj su marljivo radili članovi PD Peruna i agencije Iris adventures.

Što se izleta tiče, bilo nas je svugdje. Od Biokova, preko Dinare i Velebita. Visjeli smo sa sidrišta na penjalištima, gledali u ponore pupčanom vrpcom čvrsto vezani za sajlu. Bili smo na otocima, na logorovanjima, glazbenim festivalima, ali i u susjednim država-ma. Posebno valja istaknuti društveni izlet na Perun u Bosni i Hercegovini na kojem su nas srdačno dočekale kolege planinari iz Vareša. Nismo dugo čekali da im gostoprimstvo uzvratimo i nedu-go je zatim Perun iz BiH posjetio ovaj naš, nešto niži, ali jednako zanimljiv i atraktivan. Dogovorili smo se kako će dogodine dva Peruna „napasti“ onaj treći u Istri. Miriše na dobru priču, zar ne. Perun je i od ostalih planinarskih društava u županiji prepoznat kao sja-jan poligon za izlete, ali i planinarske škole. Osim već spomenutog društva iz Vareša, Perun su u svoj ovogodišnji plan izleta uvrstila i druga planinarska društva iz županije, ali i šire.

Protekla godina za PD Perun neće ostati zapamćena samo po broju odra-đenih projekata. Sedam naših članova prošlo je tečaj za planinarske vodiče, a i HGSS je bogatiji za još jednog Peru-novca na što smo posebno ponosni. 3. planinarska škola Planinarskog druš-tva Perun iznjedrila je dvadeset novih planinara koje ćete često sretati odlu-čite li vikend kvalitetno iskoristiti i za-putiti se na Perun. Nema sumnje kako će vas dočekati toplim pozdravom i vedrim osmijehom, a ako ste baš jako dobre sreće, i hladnom pivicom koja posebno dobro sjedne nakon aktivno provedenog dana.

Poslušajte koji put onog malog čo-vječuljka u sebi koji se probudi onda kada vam pogled, slučajno ili ne padne na Mitsko brdo tu, iza vaše kuće. Na-vucite čizme, spakirajte nešto hrane i vode i put pod noge, a ako vam treba društvo, nema problema. Navratite sri-jedom u prostorije Matice hrvatske na tjedni sastanak Planinarskog društva Perun i zgrabite nekoga za ruku, mi se opirati nećemo. Uostalom, sve ove radne akcije, predivne staze, penjalište i via ferrata još su vrjednije kada njima provedemo nekoga iz mjesta, odnosno iz sela, kako mi Podstranu od milja zo-vemo. Posebno kada taj netko njima još nikada nije prošao, pa onda još i kada vas taj isti netko ujutro probudi porukom u stilu: „kuda ćemo danas?“ onda nam je srce veliko kao kuća.

Brdu Hum iznad Komiže

Pogled s Peruna noću

PODSTRANSKA revija 35iz mjesnog života

RADIONICA EKO-MEDITERANSKE PREHRANE

Članovi Ekološke udruge Eko-Sita iz Podstrane su u sklopu programa Eko-mediteranska

prehrana, a ujedno u povodu Svjet-skog dana hrane, imali radionicu u prostoru udruge Zdravi grad. Radio-nicu je vodio Željko Petrović, direk-tor Centra izvrsnosti George Mate-ljan iz Splita.

U izvrsno opremljenoj kuhinji zatekli smo malo namirnica, za naš pojam vrlo skromnih: rašćiku, leću, proso, maslinovo ulje, izvornu ston-sku kuhinjsku sol, malo sjemenki suncokreta, kapulu, kiseli kupus, ba-tat, petrusimul i luk. Pogledi su nam govorili da ne možemo očekivati gozbu, ali znali smo da ćemo naučiti kako pravilno pripremiti i kuhati ove namirnice kako bi bile blagotvorne za naš organizam.

Željko Petrović smireno nam je objašnjavao, s naglaskom na to da je iznimno važna mirnoća i da je bo-lje ne kuhati nego unositi nervozu u namirnice. Naglasio je da nezavisna znanstvena istraživanja priznatih svjetskih stručnjaka u sastavu fon-dacije koju je osnovao George Ma-teljan, podrijetlom iz Splita, koji živi na Havajima, svrstavaju ove namirnice među 100 top namirni-ca, odnosno da su to uglavnom naše mediteranske namirnice, uz poneku iznimku. Važno je obratiti pažnju ako kupujemo ekološke namirnice da na pakiranju imaju znak lista, jer inače se puno toga prodaje kao eko-loški proizvod, a daleko je od toga.

Uz malo priče i objašnjenja, ku-halo se i pritom se pazilo na vrijeme (leća – 30 minuta, proso – 25 mi-nuta, rašćika pet minuta na pari...). Osim toga, namirnice zadržavaju blagodati uz adekvatno rezanje, ki-danje i sjeckanje. Željko je s lako-ćom završio kuhanje i svi smo dobili pune tanjure, a usta su nam bila puna

Tekst: IVANKA ŽAPER, prof., predsjednica Eko-SiteSnimke: ŽAPER JOSIP, ing., voditelj Eko-sekcije

raznolikih izvornih okusa. Nazdra-vili smo izvorskom vodom Kosinac i zasladili se košaricama napunjeni-ma kremom od prosa i bundeve koje nam je pripremila gospođa Dara. Kako je to bilo ukusno!

Pozdravili smo se iznimno zado-voljni, siti i s osjećajem lakoće.

Zaželjeli smo nove radionice i predvidjeli održavanje jedne prije

blagdana, o blagdanskoj trpezi, že-leći imati čistu savjest, pun želudac i ugodan osjećaj koji ovakav način prehrane pruža.

Hvala, Željko, hvala, Daro, na kolačima, a nadasve hvala Georgeu Mateljanu na daru koji nesebično pruža.


U prošlom broju Revije potkra-la mi se nehotična pogreška. Naime, u tekstu u kojem sam

naveo imena dobitnika općinskih na-grada pogrešno sam naveo ime zbora mladih crkve Gospe u Siti. To me je ponukalo na to da u ovom broju upra-vo oni dobiju prostora te da prikažem njihov rad.

Zbor mladih crkve u Strožancu po-čeo je s radom prije tri godine, a danas ima dvadesetak članova. Vodi ga Kri-stina Zubić, koja je jedan od najboljih soprana na našoj klapskoj sceni i već godinama pjeva u ženskoj klapi Anko-ra iz Podstrane, koja je i ove godine osvojila dvije nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš. Svoje bo-gato glazbeno znanje Kristina prenosi djevojkama i mladićima, članovima ovog zbora, uglavnom studentima ili

srednjoškolcima, u dobi od 17 do 24 godine, čije je pjevanje na nedjeljnoj večernjoj misi uistinu melem za uši. O tome što ih je ponukalo da pjeva-ju upravo u crkvi sami su napisali na svojoj web-stranici:

„Za nas je to više od pjevanja – prije svega to je naš izraz ljubavi i zahvalnosti prema Gospodinu, ko-jem služimo svojim talentima – onim najmanjim što mu možemo dati što On iskreno prima i umnaža u svim poljima našeg života. To je također neopisiva radost i ljepota zajedništva prožeta smijehom i druženjima; sati rada i vježbe u kojima se oblikujemo i kao glazbenici i kao osobe; te sigur-nost, podrška i razumijevanje članova s kojima dijelimo svoje brige, s kojima odrastamo i s kojima ćemo uvijek biti povezani na poseban način.

Osim glavnog razloga zbog kojeg smo se okupili, a to je da uzvisujemo i slavimo ime Kristovo svojim pjeva-


njem, u zboru su se razvila i brojna prijateljstva kroz druženja nakon pro-bi i nedjeljnih misa.“

U zboru pjevaju: soprani: Ivona Šantić, Lara Prgomet, Kristina Bio-čić i Maja Ajduković; altovi: Matea Suša, Anđela Krišto, Karla Hrgović, Filipa Duvnjak i Nina Pavić, te tenori: Zvonimir Zubić, Toni Vuletić, Dino Kahrić, Marko Vekić i Leonardo Nar-diello.

Gitaru sviraju Anđela Beroš i Još-ko Kevo, cajon Ante Šakić, klavijatu-re Josipa Krželj, a violinu Klara Šarić.

Zbor mladih nastupio je ovog ljeta na svečanoj sjednici Općinskog vije-ća u hotelu Le Meridin Lav i svojom je izvedbom oduševio sve nazočne. Na Susretu hrvatske katoličke mlade-ži u Vukovaru sudjelovali su svojim pjevanjem u župi sv. Vendelina (Jar-mina), nekoliko puta su animirali du-hovnu obnovu za mlade u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, a velike pohvale zbor prima i na Božićnom koncertu koji se redovito održava u našoj župi. Još možemo izdvojiti odlazak zbora na hodočašće u Rim ovog Uskrsa, koji su dobili na poklon od župe, te ani-miranje na duhovnoj obnovi Hoda za život u Nadbiskupijskom sjemeništu ove godine.

Poželimo im da uz glazbu i moli-tvu, u zajedništvu s Bogom i prijate-ljima oko sebe, pjesmom slave Stvo-ritelja, ljubav i dobrotu kao putokaz i ideal kršćanske vjere.

Ljepota zajedništva

Ove se godine obilježava izgrad-nja i početak nastave u po-dručnoj Osnovnoj školi Bruno

Ivanović na Petrićevu u Podstrani. Te davne 1968. godine novoizgrađena po-dručna škola, čiji je ravnatelj bio Mili-voj Lalin, primila je i prve prvašiće, koji su ove godine u restoranu Jure sveča-nim okupljanjem i ručkom proslavili taj za njih veliki jubilej. Na druženju u prelijepom restoranu u neposrednoj blizini područne škole bila je i najihova draga učiteljica Tašenka Matulović te školska domaćica Cvita Anić. Emotivni susreti izazvali su suze radosnice i pro-budili sjećanja iz djetinjstva. Generaciju 1961./1962. tom su prigodom u dobrom raspoloženju držali njihovi školski kole-

ge Tonći Jakulj i Damir Luketa. A gdje je Tonći, tu je pjesma, tu je šala, tu je štimung i veselje.

Polaznici jubilarnog razreda bili su: Anić Dražen, Božiković Desanka, Bo-žiković Marinka, Božiković Silvana, Braičić Darko, Car Jasna, Čičerić Duš-ko, Jakulj Anita, Jakulj Tonći (Mališa), Jakulj Tonći (Kaja), Juradin Boris, Ju-radin Ivo, Juras Ante, Jovanović Mari-

na, Jovanović Rajka, Karaman Duško, Kovačić Maja, Lazić Lazo, Listeš Ro-zarija, Luketa Damir, Marić Silvana, Marić Sonja, Matešan Ljiljana, Mate-šan Marinko, Mikuličić Ljiljana, Perišić Ante, Perišić Dijana, Ruše Jurica, Ružić Fabjan, Ružić Neda, Šarić Anka, Šarić Stjepko, Tomasović Petar, Tomasović Marija, Vujević Jasminka, Vlašić Miro-slav i Vuleta Nelica.

Prije 50 godina sjeli su u školske klupe

Piše: Mario Tomasović


Premda počeci djelovanja sežu još u 2005. godinu, Udruga maslina-ra Toć osnovana je 28. rujna 2007.

godine s ciljem razvoja i širenja kulture uzgoja maslina. Kao i proteklih godina, i ovoga ljeta, točnije 7. srpnja 2018., ispred Čitovnice u Staroj Podstrani odr-žana je osma Fešta od uja. Tom prigo-dom najboljim maslinarima uručena su priznanja, diplome i medalje.

Najbolje ulje za proteklu godinu proizveo je Ivica Karaman, te je dobio zlatnu medalju, pehar i diplomu. Drugo mjesto osvojio je Vlado Vlašić, a treće Mario Perišić. Ispitivanje kvalitete po-nuđenih uzoraka ulja proveo je Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatin-ske županije u Splitu, a ukupno je bilo

FEŠTA OD UJA

30 uzoraka, od kojih je svaki dobio svo-ju ocjenu kvalitete. Najviše uzoraka bilo je iz Podstrane, no bilo ih je s područja od Poljica do Kaštela.

Udruga je za sve sudionike, goste i posjetitelje ove izuzetno popularne mjesne fešte pripremila jela koja se ne

U organizaciji Općine Podstrana i Društva Poljičana Sv. Jure Priko – Ogranak Podstrana, a

u čast sv. Martina, 11. studenog odr-žana je već tradicionalna 11. smotra mladih poljičkih vina. Tim povodom u caffe baru Porat u Svetom Martinu održan je prigodni program dodje-le zahvalnica i priznanja za najbolja mlada poljička vina. Kad je vino u pi-tanju, nije nedostajalo interesa, pa se okupilo dvjestotinjak zainteresiranih za degustaciju vina, ali i poljičkih spe-

Duće imaju najbolja mlada vina u Poljicima

mogu ni pripremiti bez maslinova ulja: uljanik (soparnik), bakalar, crni rižot, slane inćune i sir u maslinovu ulju, te degustaciju maslinova ulja. Naravno, uz glazbu i prigodni likovni ugođaj. Nastu-pile su ženske klape Kurjože i Ankora, muška klapa Praska i kvartet Porat, svi iz Podstrane, a u prostoru Čitovnice Li-kovna udruga Ante Kaštelančić izložila je ulja na platnu svojih članova na temu masline.

Dvjesto pedeset sudionika i posje-titelja ove fešte i dogodine će željno iščekivati sljedeću Feštu od uja. U ime organizatora, predsjednik Udruge Toć Jozo Žanić izrazio je posebnu zahval-nost Općini Podstrana, Turističkoj za-jednici Podstrane, Županiji splitsko-dal-matinskoj, Zavodu za javno zdravstvo u Splitu, Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, restoranu Jure, uljari Simunić i svim volonterima koji su sudjelovali u pripremi i organi-zaciji ove uspjele priredbe.

Zoran JurišićFoto: Ivica Listeš

cijaliteta. Prisutne je posebno pozdra-vio veliki poljički knez Petar Rodić, a u ime Podstrane i crkve sv. Martina 11. smotru blagoslovio je župnik don Nikola Mikačić i zaželio umjerenu de-gustaciju.

Kako nam je kazala organizatori-ca smotre Željana Krželj, povjerenica Društva Poljičana za Podstranu, za

ovu smotru prijavljeno je 50 uzora-ka vina, od toga 35 crnih i 15 bijelih. Ocjenjivački odbor enologa iz Institu-ta za jadranske kulture odabrao je 29 vina, dok 21 vino mora na popravni. Najboljim mladim vinima dodijeljene su brončane, srebrne i zlatne medalje, a najboljim vinarom 11. smotre pro-glašen je Dućanin Ivo Vojnović, arhi-tekt iz Splita, koji je dobio zlatnu me-dalju za bijelo vino, te srebrnu i zlat-nu medalju za crno mlado vino. Ivin vinograd je u Čalopeku u Dućama, a njegove vinske sorte su pošip, plavac i crljenak.

Program je svojim nastupom po-sebno obogatila muška klapa iz Pod-strane, „ne salata, nego Praska“, kako se našalio voditelj programa Vedran Očašić.

Tekst i fotografije: Vlade Zemunik

Nova generacija 7 sportska je udruga u koju se slobod-no i dragovoljno udružuju djeca, mladi i odrasli, bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru,

nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje, fizičke i pravne osobe radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i djelatnosti u sportu.

Udruga je osnovana 13. prosinca 2017., na Sv. Luciju. Znak udruge je skraćeni naziv NG 7 ispisan na hrvatskoj gla-goljici.

Namjera nam je na području općine Podstrana podignuti razinu rekreativnih sadržaja kako bismo mještanima i njiho-vim gostima omogućili kvalitetnije korištenje slobodnog vre-mena.

Velimir GavranićNG 7

Petar Rodić, Željana Krželj i Ivo Vojnović


Sunce koje je blago zalazilo iza Šolte i Drvenika obasjavalo je skupinu djece i roditelja koji su

se okupili na plaži u Strožancu na poziv članova Ronilačkog ekološkog društva Podstrana i Braniteljske udruge Pod-strana. Oko 15.30 pojavio se bijeli bro-dić prepun darova i uplovio u uvalu. Iz mora su izronili Sveti Nikola i nekoliko ronilaca, svečevih pomagača, i izvukli brodić na plažu. To je bilo popraćeno ushićenim pogledima djece i odraslih. Nakon što je pozdravio djecu, Sveti Ni-kola je upitao:

– Tko je ove godine bio dobar?– Ja, ja, ja... – zabrujalo je plažom.– Onda ste svi vi zaslužili ove po-

klone...Ovaj poseban doživljaj izrona Sve-

tog Nikole iz mora zasigurno će djeci i roditeljima ostati u nezaboravnom sjećanju. O ovoj originalnoj ideji nešto nam je kazao jedan od organizatora, Jo-sip Bagatin.

– Dogovorom članova Ronilačkog kluba, odlučili smo sami prikupiti sred-

stva i prirediti akciju darivanja najmla-đih. Odmah nam se pridružila i Brani-teljska udruga Podstrana, pa smo ovu priredbu zajedno organizirali. Danas smo podijelili dvadesetak prigodnih pa-keta djeci iz Strožanca. Namjera nam je također sve ponoviti na Svetu Lucu za djecu iz Grljevca, a uoči Božića isto po-noviti za djecu iz Svetog Martina. Kako smo mi ronioci, odlučili smo da Sveti Nikola iziđe iz mora, te da darovi doplo-ve u brodu. Nikola i pomoćnici izlaze iz mora i dijele darove djeci u dobi do dva-

SVETI NIKOLA izronio iz mora

naest godina iz obitelji koje smo birali slučajnim odabirom. Nadamo se da smo svojim darovima, a i samom izvedbom razveselili najmlađe.

Ova uistinu lijepo priređena akcija izmamila je djeci osmijehe na licu, a na plaži su ovu predstavu pratile kamere čak triju televizija. Svatko od nas koji smo se tog popodneva našli na plaži u Strožancu otišao je radostan.

Uostalom, fotografije će vam reći više od riječi.

Zoran Jurišić

Equino je vještina jahanja konja po kojoj je splitska udruga ljubi-telja konja dobila ime. Dalmaci-

ja Equino naziv je lake dalmatinske ilir-ske konjice koja je kao posebna jedinica bila u sastavu rimske vojske nakon što su Rimljani pokorili Iliriju. Predsjed-nik ove zanimljive udruge Denis Zelj-ko proveo nas je kroz njezinu povijest. Udruga je osnovana 2017. godine, a po-čela je s radom ovog proljeća. U bivšem kamenolomu izgrađena je štala za konje i u njoj ih je sedam, a uz rijeku Žrnovni-cu je još sedam konja.

Kako ste došli na ideju da osnujete konjičku udrugu?

– Ideja se rodila u mladosti. Jaha-njem se bavim dvadesetak godina i dugo sam tražio adekvatan prostor u našoj žu-paniji. Idealni prostori pokazali su se u

Podstrani, jedan je uz rijeku Žrnovnicu, a drugi na Perunu, na platou bivšega ka-menoloma. Udruga ima 40-ak članova i stalno nam pristupaju novi.

Čime se udruga konkretno bavi?– Organiziramo školu jahanja za dje-

cu i odrasle. Uz to imamo terenska jaha-nja, a u pripremi su terapijska jahanja za djecu i odrasle s posebnim potrebama.

Uz mene su, kao predsjednika udru-ge, dopredsjednik Renato Zeljko, tajnik Joško Tijardović, te Domagoj Ostojić i Vjekoslav Bajić. Treneri su Martina Mudnić i Ema Listeš. Navedeni članovi

Konjička udruga DALMACIJA EQUINO

svakodnevno su s konjima, brinu se o njima, hrane ih i timare, te rade s kori-snicima i posjetiteljima.

Zahvaljujem na potpori Hrvatskom konjičkom savezu, a posebno Gordanu Šebalju, koji je glavni u Hrvatskoj za dužinske utrke.

Koje pasmine konja imate u udru-zi?

– Imamo četiri borička arapa, jedan je egipatska linija arapskog konja, jed-nu paint mustang kobilu i četiri velška ponija, te jednog mješanca quarter–arap i holštajn – bosanskog brdskog. Imamo i jednu posebnu pasminu, dalmatinskog bušaka. Taj konj nije kategoriziran, iz našeg je podneblja, na njima se jahalo na prvim Sinjskim alkama. Svi su toplo-krvni konji za jahanje.

Vjerujem da će se i naši mještani zainteresirati za vašu udrugu i pružiti joj potporu. Tko se i kako može učla-niti i postati član udruge?

– Svi podaci o radu udruge dostu-pni su na internetu, na adresi Dalmaci-ja Equino. Tu je raspored rada i brojevi mobitela za kontakt. Bit će mi drago da se što više naših mještana uključi u rad udruge.

Zoran Jurišić


U Podstrani su oduvijek živje-li ljudi umjetničkih sklonosti. Neki su, poput slikara Ante Ka-

štelančića, ostvarili velike umjetničke domete, drugi su svoje umjetničke sklo-nosti i kao amateri ostvarivali na viso-koj razini. Prije osamdeset godina mje-štani Podstrane sami su glumili, režirali i izvodili dramske predstave, stoga nije neobično da se jedna takva ideja nanovo rodila, a uskoro će se i realizirati. Tako je i ovaj članak najava dramske pred-stave čija bi se premijera trebala održati početkom srpnja iduće godine. Predsta-va Artur i zmaj autorsko je djelo Slavka Popadića i Ivice Lolića, a povezuje dva podstranska mita – onaj o kralju Arturu i staroslavensku mitologiju.

O predstavi smo razgovarali s pred-

U ljetnim danima kolovoza i ruj-na na balotaškom se igralištu, koje je već odavno okupljalište

mještana Strožanca, uz zvuke izbije-nih balota, smijeh i vesele komentare, održao turnir zaljubljenika u ovu lijepu igru. Posebnost je ovog turnira bila u tome što su na njemu sudjelovali samo mještani Podstrane, a novac od uplata utrošen je za zajedničku večeru i pe-hare pobjednicima. Zbog toga nije bilo „profi“ igrača sa strane, koji dolaze na

stavnicima udruga Artorius iz Podstra-ne i Žrvanj iz Žrnovnice, nositeljima ovog projekta. Pitali smo Ivicu Lolića, koji je dramaturški obradio predstavu, kako je nastala ideja o toj predstavi.

Ivica Lolić: Ideja je došla sama od sebe. Povijesnu baštinu Žrnovnice i Podstrane trebalo je samo kulturno oblikovati. Odlučili smo se za scenski nastup jer u tome već imamo određe-nog iskustva. Predstavu namjeravamo premijerno izvesti sljedećeg ljeta u ka-menolomu Perun, jer je to idealan pro-stor za kulturna zbivanja. Bit će vrlo atraktivna, sudjelovat će konji i konja-nici, plesači, svirači autohtone glazbe i brojni statisti. Uz glumce, četrdesetak sudionika.

Ova predstava povezuje dva mita koji se vežu uz Podstranu, ali i šire. Možete li nam iznijeti kratki siže predstave?


Marin Marić Banje: Predstava je složena, seže u našu povijest. A Poljica imaju dugu povijest. U predstavu smo uvrstili priču o bogu Perunu i legendu o kralju Arturu jer se oba lika međusob-no vremenski nasljeđuju i izmjenjuju. Ovom dramom želi se prikazati iskon-ska povijest Hrvata, koji su došavši na ovo područje donijeli svoje mitove i su-sreli mit koji je već postojao. Predstava će se izvesti na dvije pozornice, imat će dvije scene. Jedna je scena Arturov dvor, druga Perunov.

Rekli ste da je ovo predstava i za domaću i za stranu publiku?

Marin Marić Banje: Da, tiskat ćemo popratni tekst koji će moći prati-ti stranci, a tu su još svjetlosni i zvučni efekti, te videozid koji će dodatno vodi-ti kroz predstavu.

Dokle se stiglo s nabavom kosti-ma i opreme?

Marin Marić Banje: Naravno da za predstavu treba brojna oprema i ko-stimi, nešto smo naručili, a ostalo ćemo pokušati sami izraditi ili posuditi. No, počeli smo na vrijeme. Znamo da pred-stava košta. Aplicirat ćemo projekt na Općinu Podstrana, na Mjesni odbor Žrnovnica, na Županiju. Nadamo se da ćemo dobiti sredstva za tehniku i za ono što moramo platiti. Ostalo ćemo sami, jer predstavu izvode volonteri uz neko-liko profesionalnih glumaca i dramatur-ga koji su se sami javili i žele sudjelo-vati u tome. Predstava ih je privukla i to je naš najveći uspjeh.

turnire na kojima se najboljima dijele novčane nagrade. To nije bio cilj ovog turnira, nego zajedništvo i druženje. Uz jelo i piće, pjesmu i zabavu do kasno u noć proveli su balotaši i njihovi gosti 8. rujna finale ovog turnira.

Naravno, red je navesti tko je bio najbolji. Prvo mjesto u kategoriji parovi

osvojili su Bruno Ćićerić i Toni Đerek, drugo Ante Modrić i Ivan Javorčić, a treće, zbog boljeg skora, Vinko Bešlić i Žarko Pulić. Pehar najboljem igraču osvojio je Bruno Ćićerić. U kategoriji samci Ivan Ćurković je u finalu pobije-dio Tomislava Papića.

Zoran Jurišić


ARTUR I ZMAJ

Žarko Pulić, Bruno Ćićerić, Ante Modrić, Ivan Javorčić i Toni Đerek

PODSTRANSKA revija40 sport

Jedriličarski klub Podstrana osno-van je 2004. godine sa svrhom ši-renja i promocije jedrenja u našoj

Podstrani. Nevjerojatno je da do te godine u Podstrani, koja se najvećim dijelom nalazi uz more, nije postojao nijedan jedriličarski klub koji bi oku-pljao zaljubljenike u ovaj predivan sport.

Zbog toga je nas nekoliko zanese-njaka i zaljubljenika u jedrenje odlu-čilo to promijeniti i osnovati klub koji i nakon 14 godina još uvijek djeluje u Podstrani i koji je danas, sa 60 člano-va, među najjačim windsurfing klubo-vima u Hrvatskoj, a najvažnije je da je većina baš iz naše Podstrane. Od tih 60 jedriličara, njih 28 su djeca koja su prošla našu školu jedrenja. Škola jedrenja ovog je ljeta trajala dulje od tri mjeseca, a završnom svečanošću sredinom rujna sve smo polaznike na-gradili prigodnim diplomama. To su većinom djeca iz Podstrane, ali bilo ih je dosta i iz okolnih gradova i općina. Organiziranje škole jedrenja za djecu i edukacija najmlađih glavni nam je cilj i sljedeće godine, i nadamo se još većem odazivu svih, a posebno naj-mlađih.

Kao kruna ljetnih treninga, počet-kom rujna otišli smo na Državno pr-venstvo u jedrenju na dasci u Zagre-bu koje se održava na Jarunu, i to za djecu do 12 godina, gdje je naša Klara Buzov osvojila treće mjesto u svojoj kategoriji. Petero naših najmlađih, za-jedno s Klarom, prvi je put osjetilo i kako je jedriti na jezeru.

Uz edukaciju najmlađih kategori-ja, paralelno organiziramo i individu-alne tečajeve za odrasle. Za odrasle smo odredili jesen i proljeće, a zima je rezervirana za najupornije i najisku-snije članove kluba, kojima hladnoća ni u zraku ni u moru nikad nije pred-stavljala problem za surfanje.

A zbog dugogodišnjeg organizi-ranja hrvatskih prvenstava u jedrenju na dasci, najbolji hrvatski i slovenski natjecatelji u ovom sportu već su se

navikli na to da svake godine Hrvat-ski kup, koji se inače sastoji od osam regata, počinje i završava u Podstra-ni. Tako je i ove godine Hrvatski kup u jedrenju na dasci počeo regatom u Podstrani 18. svibnja, a završio je je-senskom regatom 23. studenog. Ova su natjecanja najvišeg stupnja, pa se od nas tražila maksimalna ozbiljnost i profesionalnost.

Prije početka ljeta, 10. lipnja, u čast sv. Ante, zaštitnika naše općine, organizirali smo u klubu cjelodnev-no druženje za sve članove i prijate-lje kluba. Na ovoj kulturno-sportskoj priredbi, uz živu glazbu i laganu zaku-sku, te uz iskusne instruktore iz našeg i susjednih klubova, prezentirali smo jedrenje na dasci (WSURF), zatim sve popularnije uspravno veslanje na velikim širokim daskama (SUP) te je-drenje na brzim katamaranima (CAT). Cijeli dan ekipa iz JK Podstrana spre-mno je sve to besplatno pokazivala i prezentirala svima koji su se tog dana zatekli na plaži u Mutograsu.

Sredinom kolovoza, zajedno sa surf centrom Zoo Station u Bolu, or-ganizirali smo Euro kup u jedrenju na

dasci u disciplini slalom, gdje su naši natjecatelji u konkurenciji 50-ak eu-ropskih natjecatelja iz šest europskih država ostvarili odlične rezultate. Katarina Pelivan bila je brončana u ženskoj kategoriji, a maloljetna Lara Bulić također brončana u juniorima.

U 2019. godini odmah nakon za-vršetka školske godine počinjemo sa školom jedrenja za djecu i mlade. Organizirat ćemo feštu u klubu za Sv. Antu, zatim smo u srpnju opet suorga-nizatori natjecanja u jedrenju na dasci, ove godine Svjetskog kupa koji će se održati u Bolu na Braču. Dva vikenda u listopadu sljedeće godine rezervirali smo za Državno prvenstvo u hydrofo-ils jedrenju na dasci, pri čemu surfer jedri 50 centimetara iznad morske po-vršine. Ta je disciplina vrlo atraktivna i za jedriličare i za gledatelje.

Za sljedeću godinu planiramo do-sta događanja i druženja u klubu i oko kluba, te ste svi pozvani da svojom prisutnošću ili članstvom u klubu po-mognete da jedrenjem privučemo sve više mladih i onih malo starijih blizini mora i svladavanju mnogih morskih vještina.

Piše: Nikola Aljinović

Jedriličarski klub PODSTRANA

PODSTRANSKA revija 41sport


Prije desetak godina MNK Stro-žanac bio je jedan od najboljih malonogometnih klubova u

našoj županiji, kad je osvojio Split-sku ligu i Liga kup, Kaltenberg kup, igrao polufinale Torcida kupa i ušao među 16 ekipa na Kutiji šibica.

Smjena generacija učinila je svo-je, no nekadašnji igrači, danas vete-rani, jednako uspješno brode u vete-ranskim vodama. Okupili su igrače, uglavnom iz Podstrane, starije od 35 godina, pretežno iz MNK Stroža-nac, i osvojili veteranske lige Splita i Solina. Promijenili su ime u MNK Podstrana i osvojili sve što se moglo osvojiti u našoj županiji. U Splitskoj ligi ostvarili su dva rekorda – kao eki-pa s najviše osvojenih bodova u sezo-ni (67) i s najviše postignutih golova (109) otkada se igra po ovom sustavu natjecanja. Od toga je Tomislav Bu-ljan postigao gotovo trećinu golova (35) i postao najbolji strijelac lige, pa smo mu za Reviju postavili nekoliko pitanja.

Što vas drži da još uvijek igrate nogomet na najvišoj razini?

– Drži me dobra ekipa prijatelja. Zajedno smo već više od deset godina i svi volimo nogomet. Imamo odlič-nog trenera, Antu Milkovića, i glav-

nog menadžera Boru Puljiza, koji je doslovno Katica za sve. Oni su glavni organizatori, mi samo dođemo odi-grati.

Koliko puta tjedno igrate nogo-met?

– Nedjeljom igramo Solinsku ligu, utorkom Splitsku, a petkom zaigramo mladi protiv starih. Naše druženje nije samo na utakmicama. Nema ro-đendana koji se ne slavi, zajedno smo gledali utakmicu Juventus – Milan u Italiji, planiramo ove godine zajed-no posjetiti Vukovar i Ovčaru. Evo, i danas smo se okupili kako bismo zaigrali uzvratni meč protiv veterana iz Novigrada. Mi smo nešto više od sportske ekipe.

O radu i uspjesima kluba nešto su nam kazali Boro Puljiz i Ante Milko-vić.

– Splitska veteranska liga ima če-tiri ranga. Mi smo pobjednici najjače, prve lige. Apsolutni smo prvaci gra-da, jer smo osvojili i superkup, i to u ligi u kojoj igraju bivši igrači Hajdu-ka – Ivica Mornar, Vedran Runje, Ve-jić, Jarni, Mladinić, Butorović... Mi smo ekipa iz Podstrane, samo dvojica igrača ne žive tu. Sve su to, prije sve-ga, dobri ljudi i nogometaši, a to je najvažnije da bi klub koji postoji go-dinama mogao opstati i napredovati.

Uz ova dva osvojena prva mje-sta, koji su najvažniji rezultati?

– Ove godine osvojili smo Kup sv. Ante u Podstrani. Kao mlada momčad nikad nismo mogli osvojiti ovaj kup, no ove godine osvojili smo ga kao ve-terani. Prije dvije godine osvojili smo Torcida kup za veterane, najveći tur-nir u Hrvatskoj poslije Kutije šibica. Perica Perica bio je najbolji vratar, a Tomislav Buljan najbolji igrač. Po-bjednici smo turnira u Cisti i osvajači kupa u Splitu. Kvalitetom smo prera-sli ovu županiju.

Što je ostalo za osvojiti?– Jedino Kutija šibica. Ona nas

čeka. Pokušat ćemo to ove godine ako nas zdravlje posluži, jer s obzirom na to da igramo dvije lige paralelno, ima ozljeda i često se ne možemo okupiti u najjačem sastavu.

Red je spomenuti najvažnije igra-če: vratari su Perica Perica i Kićo Pivčević, kapetan je Romeo Perišić, pa Tomislav Buljan, Toni Dobrić, Martin Mikuličić, Dinko Mikuličić, Ante Jerčić, Marko Galiot, Antonio Lisica, Ante Barać, Mijo Juričić, Bo-ris Odak. Kad nas baš fali, zbog obi-teljskih i poslovnih obaveza, uskoči Ivo Bogdanović ili naši prijatelji iz Dugog Rata.

Kako uspijete sve to financirati?– Najveći dio, a to su kotizacije za

natjecanja, daje Zajednica športskih udruga naše općine. Ostalo su dona-cije sponzora, istaknuo bi Dadu Bog-danovića i sve druge dobre ljude koji pripomognu novcem, kupnjom opre-me ili nekom uslugom koju ne napla-te. Ostalo daju sami igrači. Osnovno imamo. I dok je zdravlja, uživat ćemo igrajući nogomet.

I za kraj nekoliko riječi Marti-na Mikuličića, najboljeg strijelca Solinske lige:

– Igrat ću dok me zdravlje bude služilo, jer moji su suigrači i moji pri-jatelji. Prvenstveno su dobri, pošte-ni ljudi, a i izvrsno igraju nogomet. I onda nije teško odvojiti vrijeme za balun kad ga provodim s izvrsnim ljudima. Kvalitetom smo prešli grani-ce županije, a ljudskošću i odnosom prema sucima i suparnicima granica ne postoji. Gdje god dođemo igrati nogomet, ime Podstrana s ponosom nosimo na prsima.

PODSTRANSKA revija42 sport

Dana 10. lipnja 2018. ŠK Knez Mislav iz Podstrane organizirao je prvi šahovski turnir Podstrana 2018.

U seniorskom dijelu natjecanja nastupilo je 10 šahista. Direktor turnira je predsjednik ŠK Knez Mislav Mario Tomasović. Glavni sudac turnira bio je Ivo Ivanković, uz pomoćnike Stj-epana Gudelja i Berislava Ševelja. Turnir je imao i međunarodni rejting.

Igralo se na vrijeme od 15 minuta po natjecatelju, plus dodatak od pet sekundi za svaki povučeni šahovski potez. Prvo mjesto među se-niorima osvojio je Dražen Vlašić.

U juniorskom dijelu natjecanja nastupilo je 22 šahista i šahistica. Prvo mjesto među juniorima osvojio je Ivan Jurčević, a druga je bila Ema Aljinović.

Mj. SNo Ime FED Rtg Klub/Grad Bod. TB1 TB2 TB3

1 4 VK Dražen VLAŠIĆ CRO 1615 ŠK Knez Mislav, Podstrana 4,5 13,5 8,0 12,5 ...

2 1 Berislav SEVELJ CRO 1797 4,0 15,0 9,0 10,0 ...

3 8 VK Josip PENAVA CRO 1600 3,0 14,0 8,5 11,0 ...

4 6 VK Tonći JAKULJ CRO 1600 ŠK Knez Mislav, Podstrana 3,0 13,5 7,5 9,0 ...

5 2 VK Zdravko FILIPOVIĆ CRO 1399 ŠK Knez Mislav, Podstrana 3,0 11,0 6,0 9,0 ...

6 5 VK Darko IVANKOVIĆ CRO 1600 ŠK Knez Mislav, Podstrana 1,5 13,5 7,5 5,5 ...

7 10 VK Fabjan VLAŠIĆ CRO 1600 ŠK Knez Mislav, Podstrana 1,5 11,0 6,0 5,0 ...

8 3 VK Zlatko JURAS CRO 1675 ŠK Knez Mislav, Podstrana 1,5 10,0 6,0 2,0 ...

9 9 VK Mario TOMASOVIĆ CRO 1600 ŠK Knez Mislav, Podstrana 1,0 13,0 7,5 3,0 ...

10 7 VK Zoran JURIŠIĆ CRO 1600 ŠK Knez Mislav, Podstrana 0,5 11,0 6,5 1,0 ...

Mj. Sbr. Ime i prezime FED Bod BH. BH.1 7 Ivan Jurčrvić CRO 6 291/2 201/2

2 1 Ema Aljinović CRO 6 29 203 4 Gabriel Eres Alberto CRO 5 261/2 191/2

4 17 Mate Sliško CRO 41/2 291/2 211/2

5 8 Maro Kašteiančić CRO 41/2 28 196 16 Toma Mikulić CRO 4 281/2 191/2

7 22 Duje Čulić CRO 4 26 188 19 Lea Vlašić CRO 4 23 169 10 Ivan Ante Kovač CRO 4 22 161/2

10 13 Nora Lovrić CRO 31/2 29 2011 18 Petra Sunara CRO 31/2 271/2 191/2

12 12 Drago Lovrić CRO 3 28 2013 21 Borna Čagalj CRO 3 261/2 191/2

14 5 Natali Jakešević CRO 3 24 1815 9 Niko Kaštelančić CRO 3 22 1616 2 Leon Buble CRO 3 22 1517 11 Antonio Kovačević CRO 21/2 201/2 141/2

18 6 Andrija Jurić CRO 2 221/2 151/2

19 20 Niko Vrdoljak CRO 2 16 1220 3 Lana Dragaš CRO 11/2 18 131/2

21 14 Ivana Madunić CRO 1 22 1422 15 Marijela Marković CRO 0 201/2 14

Ivo Ivanković

U POVODU DANA OPĆINE PODSTRANA

Prvi šahovski turnir Podstrana 2018. - Konačan poredak nakon pet kola

“PODSTRANA 2018” - DJEČJI TURNIR - KONAČAN POREDAK

Hrvatski prijevod knjige BORBA, njemačkog šahista, matematičara i filozofa Eman-uela Laskera, o kojoj smo pisali u prethodnom broju Peruna, izišao je iz tiska početkom rujna 2018. godine. Knjiga se bavi zakonima koji upravljaju borbama. Proizišla je iz autorovih razmišljanja o načelima borbe dvaju umova koja se zove šah. Autorovo bav-ljenje šahom pružilo mu je mogućnost formulacije strateških pravila koja vrijede na šahovskoj ploči na način toliko općenit da bi mogla biti primjenjiva na sve ostale borbe u prirodi.

Više informacija može se pronaći na:https://emanuel-lasker-borba.blogspot.com

rješenje šaHovskog rebusa iz prošlog broja #

PODSTRANSKA revija 43sport

U organizaciji Šahovskog sa-veza Županije splitsko-dal-matinske Podstrana je bila

domaćin pojedinačnog juniorskog i kadetskog prvenstvo županije Split-sko-dalmatinske za 2018. godinu. Turnir je održan u Zgradi općine Podstrana 08. i 09. prosinca 2018. godine. Pravo nastupa su imali svi juniori i kadeti sa prebivalištem u Županiji splitsko-dalmatinskoj. Natjecanje je bilo organizirano po dobnim skupinama: U20, U18, U16, U14, U12, U10 i U8. Šahovske partije su igrane po pravilima šaha FIDE a vrijeme razmišljanja po igra-ču iznosilo je 30 min + 30 sekundi dodatka za svaki odigrani šahovski potez. Organizator je osigurao i na-grade za pobjednike po kategori-jama natjecanja. Na ovom turniru i Podstrana je imala natjecatelje koji su branili boje svojeg šahovskog kluba “Knez Mislav”. Članica na-šeg šahovskog kluba “Knez Mi-slav”, Ema Aljinović osvojila je 1. mjesto u kategoriji do osam godina starosti. Čestitka pobjednici Emi uz želje za nastavkom uspješne šahov-ske karijere.

Kapetan šahovskog kluba „Knez Mislav“-Podstrana

Dražen Vlašić

ŠAHOVSKI TURNIR UPODSTRANI


Documents

Izdavač OGRANAK MATICE HRVA TSKE U PODSTRANI filegodina xvii - broj 36. - podstrana, prosinac 2018. izdavač ogranak matice hrva tske u podstrani