16
Kapitalne konsternacije 2017. Agonija najvećeg političkog rudnika DRUGI BOLJI OD PRVOG P rvi broj „Beogradskog glasa“ odživeo je svoj šestodnevni promotivno-prodajni ciklus. Kao i u životu svakog čoveka, utisci o novinama, jedinom beogradskom nedeljniku su – kombinovani. Da ne kažem podeljeni. Kao i sve u ovoj tužnoj zemlji. Ko na to nije pripremljen, može da ćuti i trpi, da se iseli ili da sve zajedno ignoriše. Po navici, odabarao sam ovo treće i odlučio da apstrahujem sve izlive mržnje, psovki, pljuvanja kroz trule čeljusti... sitne i krupne malicioznosti, uvrede dostojne hrabrosti koja se crpe ili iz anonim- nosti ili iz zaštite koju pruža čopor. Prvo, i najbenignije, postao sam kolateralna šteta u osionim napadima na Pokret „Dosta je bilo“, koji je stao iza projekta „Beogradski glas“ sa osnivačkim ulo- gom. Pošteno, javno, otvoreno, bez skrivenih namera, tajnih ugovora ili klauzula... E, tu stižemo do jednog od srpskih apsurda – ne kritikuje se i ne napada ono što se, mimo zakona, označava „poverljivim“ i „tajnim“, ali je zato predmet verbalnog nasrtanja ono što je transparent- no, čisto i bez sumnjivih političkih i državnih kulisa. Drugi apsurd izrodio se iz optužbi kako je „Beogradski glas“ bilten DJB! To su pametnjakovići iz čopora utvrdili i pre nego su išta pročitali iz prvog broja (ionako čitaju samo polupismene narative s društvenih mreža). Dakle, svima njima ne smeta što je 90 odsto svih novina u neprestanoj ulozi biltena jedne političke opcije, bolje reći jednog čoveka. U to ne diraju jer se plaše, poput stada koje je u strahu iako je vuk zalutao u šumi, ali to ne znaju. Otuda uz ovaj broj čitaocima nudimo i bilten DJB da bi neznalice, mrzovoljnici i ostali dunsteri mogli da shvate razliku. Treće, u nedostatku informacija o tome ko sam i šta sam, pre svega šta sam radio i uradio za ove četiri decenije u novinarstvu, hejteri su se okomili na mene lično, uglavnom praveći reklamu mojoj poslednjoj knjizi. Za prethodne dve, objavljene opasnih devedesetih, pune surove satire, nisu ni čuli. Nije mi manir da se natežem s nedovršenim osobama, pa neću da menjam običaj. Raduje me što je nekoliko kolega, čije mišljenje cenim, reklo da je „Beogradski glas“ dobar, čak odličan, a uz neke sitne primedbe predložili su i rešenja. Sve zajedno spada u domen one stare izreke: „Nema uspeha po povoljnoj ceni“! Otkida se deo po deo IZLAZI SREDPM GODINA I BROJ 2 - 3 27. 12. 2017 - 3. 1. 2018. CENA 50 dinara Mi nismo liderska stranka NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR: Saša Radulović, predsednik „Dosta je bilo“ Seks, laži i jelke bez korena Reč glavnog urednika 12 MESECI GRADSKA VLAST UVESELJAVALA DOBRODUŠNE BEOGRAĐANE KAKVA JE SUDBINA GSP-a RTB BOR IZMEĐU POLITIKE I – NADE foto: Katarina Cvijovic

IZLAZI SREDPM GODINA I BROJ 2 - 3 27. 12. 2017 - 3. 1 ...beogradski-glas.rs/wp-content/uploads/2017/12/beogradski-glas-broj-02-3.pdf · gradite kuću bez dozvole“. Doktori nauka

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Kapitalne konsternacije2017.

Agonija najvećeg političkog

rudnika

DRUGI BOLJI ODPRVOG

Prvi broj „Beogradskog glasa“ odživeo je svojšestodnevni promotivno-prodajni ciklus. Kao iu životu svakog čoveka, utisci o novinama,

jedinom beogradskom nedeljniku su – kombinovani.Da ne kažem podeljeni. Kao i sve u ovoj tužnojzemlji. Ko na to nije pripremljen, može da ćuti i trpi,da se iseli ili da sve zajedno ignoriše.

Po navici, odabarao sam ovo treće i odlučio daapstrahujem sve izlive mržnje, psovki, pljuvanjakroz trule čeljusti... sitne i krupne malicioznosti,uvrede dostojne hrabrosti koja se crpe ili iz anonim-nosti ili iz zaštite koju pruža čopor.

Prvo, i najbenignije, postao sam kolateralna šteta uosionim napadima na Pokret „Dosta je bilo“, koji jestao iza projekta „Beogradski glas“ sa osnivačkim ulo-gom. Pošteno, javno, otvoreno, bez skrivenih namera,tajnih ugovora ili klauzula... E, tu stižemo do jednog odsrpskih apsurda – ne kritikuje se i ne napada ono što se,mimo zakona, označava „poverljivim“ i „tajnim“, ali jezato predmet verbalnog nasrtanja ono što je transparent-no, čisto i bez sumnjivih političkih i državnih kulisa.

Drugi apsurd izrodio se iz optužbi kako je„Beogradski glas“ bilten DJB! To su pametnjakovićiiz čopora utvrdili i pre nego su išta pročitali iz prvogbroja (ionako čitaju samo polupismene narative sdruštvenih mreža). Dakle, svima njima ne smeta štoje 90 odsto svih novina u neprestanoj ulozi biltenajedne političke opcije, bolje reći jednog čoveka. U tone diraju jer se plaše, poput stada koje je u strahuiako je vuk zalutao u šumi, ali to ne znaju.

Otuda uz ovaj broj čitaocima nudimo i bilten DJBda bi neznalice, mrzovoljnici i ostali dunsteri moglida shvate razliku.

Treće, u nedostatku informacija o tome ko sam išta sam, pre svega šta sam radio i uradio za ove četiridecenije u novinarstvu, hejteri su se okomili na menelično, uglavnom praveći reklamu mojoj poslednjojknjizi. Za prethodne dve, objavljene opasnihdevedesetih, pune surove satire, nisu ni čuli. Nije mimanir da se natežem s nedovršenim osobama, paneću da menjam običaj.

Raduje me što je nekoliko kolega, čije mišljenjecenim, reklo da je „Beogradski glas“ dobar, čakodličan, a uz neke sitne primedbe predložili su irešenja.

Sve zajedno spada u domen one stare izreke:„Nema uspeha po povoljnoj ceni“!

Otkida se deo po deo

IZLAZI SREDPM � GODINA I � BROJ 2 - 3 � 27. 12. 2017 - 3. 1. 2018. � CENA 50 dinara

Mi nismo liderska strankaNOVOGODIŠNJI RAZGOVOR: Saša Radulović, predsednik „Dosta je bilo“

Seks, laži i jelkebez korenaReč glavnog urednika

12 MESECI GRADSKA VLAST UVESELJAVALA DOBRODUŠNEBEOGRAĐANE

KAKVA JE SUDBINA GSP-a RTB BOR IZMEĐU POLITIKE I – NADE

foto

: Kat

arin

a C

vijo

vic

2 POLITIKA

Piše: Dragica Bg. Pušonjićkarikatura: Zoran Mihailović

Da doktori nauka više nisu odreda intelektualni svetionicidruštva, svedoče i oni kojima je maternji jezik težak tolikoda ne mogu da se izbore ni sa padežima. Očekivano, jer je

Srbija u veoma kratkom periodu stekla dva puta veći broj doktora na-uka od proseka u Evropskoj uniji (EU) – što ne znači da je ispred onihu čijim bi redovima da se (s)nađe. Za doktorate se ne interesuju jošjedino deca i adolescenti. Jagma za obrazovnim prestižom bez po-krića u znanju, međutim, i dalje raste geometrijskom progresijom.Prate je devijacije hiperprodukcije, među kojima dominira kupovina,odnosno prodaja naučnih zvanja. Niko ne zna koliko, sada i ovde, imamo sledbenika Milorada Cvijo-vića, doktora filozofije sa elitnog „Hajdelberga“, pod čijim je ime-nom neko drugi studirao dok se on provodio u Parizu, što je davne1936. godine Branislav Nušić opisao u komediji „Dr“. Tragikomičnog doktora filozofije iz Nušićeve epohe, nažalost, uveli-ko su nadmašili današnji lažni doktori nauka. U odnosu na izmašta-nog dr Cvijovića, ovi današnji bitno brže i znatno jeftinije dolaze dozvanja koje svuda u svetu omogućuje univerzitetsku profesuru iliojačava lične kompetencije za obavljanje kakve funkcije. Pouzdanicenovnik sa crnog tržišta znanja, sa specifikacijom „robe“, do sadanije osvanuo u javnosti. Tvrdi se da samo za pisanje jednog doktora-ta, oni koji to umeju, naplaćuju 3.000 evra. A to nije jedini nezakonitnačin sticanja doktorske diplome. Oko toga je najnovija bura, izgleda opet u čaši vode, podignuta počet-kom decembra. Tada je obnarodovano da su osporene diplome zaoko 2.000 profesora, docenata i asistenata na privatnim univerziteti-ma. Samim tim je negativno ocenjen kvalitet njihovih predavanja,prema tome i znanje koje su poneli njihovi studenti. Ovo se, objavlje-no je, odnosi na predavače privatnih univerziteta „Singidunum“,„Megatrend“, „Union Nikola Tesla“, neimenovane visoke strukovneškole. Potom je stigao demanti da je „Singidunum“ na otužnoj listiprodavaca (ne)znanja. Formalno, počelo je odlukom Komisije za akreditaciju (KAPK) da oddoktora nauka zaposlenih u visokoobra-zovnim ustanovama traži, između ostalog,plan i program doktorskih studija. To ne-maju profesori koji su doktorirali preuvođenja tzv. Bolonje (ranije se samo bra-nila napisana doktorska teza, sada se to-kom doktorskih studija polažu ispiti). Sobzirom na to da nisu dokumentovali onošto je traženo, to znači da su vlasnici ne-važećih diploma, pojasnio je prof. Miro-ljub Milivojčević, član KAPK-a. U rešavanje problema promptno se uključilo Ministarstvo prosvete,tražeći pravnu ekspertizu od Nacionalnog saveta za visoko obrazova-nje i neimenovanih „međunarodnih institucija“. Broj lažnih doktoranauka, međutim, ubrzo je spao na stoti-nak, a potom je precizirano da je reč o„samo“ 95 nepriznatih doktorata. ? Glasina je da je u procesu akreditaci-je osporeno 2.000 doktorata, jer jeosporeno 95 ? navodi prof. dr ŠćepanMiljanić, generalni sekretar KAPK-a, uizjavi za naš list. ? Ne kažem da ih nema više od 95. Mi smo našli to-liko, a ne možemo znati kad neko nešto izdaje nezakonito. U tih 95su diplome i sa državnih i sa privatnih univerziteta. Imamo dogovorda ne navodim koji su to univerziteti, to ne mogu da kažem. Istina,znatno veći broj našli smo na privatnim. Samo jedna visoka škola sežalila na našu odluku i Nacionalni savet žalbu nije prihvatio. Sve ovose u medijima dramatizuje, to je mali procenat ukupnog broja diplo-

ma koje smo gledali. Mi nismo rekli da su ti univerziteti izdavali ne-zakonite diplome, nego smo rekli da imaju i nastavnike čije smo di-plome osporili, a drugo je pitanje ko je njima izdao te diplome.

Po Miljanićevim rečima, KAPK nije naišaona nezakonito izdavanje diploma na držav-nim univerzitetima, ali jeste otkrio da su ioni „angažovali predavače koji imaju neza-konitu diplomu“. Zamoljen da jasno i ne-dvosmisleno razbistri šta je to nezakonita di-ploma, Miljanić odgovara da je „to isto kao

kad vozite kola bez dozvole, ili radite kao taksista bez dozvole, iligradite kuću bez dozvole“. Doktori nauka sa takvim diplomama,dodaje, „ne mogu biti predavači“. U međuvremenu, na margini zbivanja, pažnju javnosti privukla je ini-cijativa sa FON-a, zbog koje je prof. Roberto Veraldi sa Univerzitetau Peskari, imenovan za člana stručne komisije za analizu osporene di-sertacije Siniše Malog, gradonačelnika Beograda. Prof. Veraldi ubrzo

OD OKO 2.000 OSPORENIH DIPLOMA, KOMISIJA ZA AKREDITACIJU

Svesni smo da i u Srbijiima budala. Oni najlakšepodnose ovo ludilo.

Na štandovima SNS-a u Be-ogradu prikupljaju potpisepodrške Vučiću. Nisamznao da se i on kandidovao

za gradonačelnika.

Za potrebe beogradskih iz-bora Neko je odlučio dagrađani za novogodišnju

svirku izdvoje 100 milionadinara svojih (budžetskih) para.

Penzionerima nude popustza šišanje. Niko ne vidi daje milion penzionera zara-

slo u bedu.

Prošla godina je bila loša.Sva je prilika da ni sledećaneće da podbaci.

Za potrebe beogradskihizbora kupljena je jelkaod 83.000 evra. To mu

dođe kao 4 stana po 50kvadrata s parnim grejanjem

- prema onim obećanim 400 evra kvm.

Četiri godine se oduzimadeo stečene penzije samojednom delu nas penzion-era. Jesmo li to naknadno

kažnjeni što smo bili radni ivredni. Da li ste normalni, bre?!

Gospodo, da li smo ponašanjemna izborima u Pećincima

demokratiju sveli na pon-ašanje pećinskih ljudi ili jeu pitanju nešto drugo?

Milan Jerković

Beogradski nedeljnik. Godina prva, broj 2-3 � Izlazi sredom. Rukopisi se ne vraćaju � Izdavač: Restart klub d.o.o. MB 21332887; PIB 110298221 � Direktor: Sunčica Stanojević � Redakcija: Brankova 21, Beograd, tel: 328-2600 � Email: [email protected] � Glavni i odgovorni urednik: Milan Bečejić � Zamenica gl. i odg. urednika: Ružica Mevorah

� Redakcija: Branislav Krivokapić, Dragica Pušonjić, Radenka Marković, Marija Zlatković � Dizajn i prelom Zoran Mihailović, Web urednica: Tatjana Čanak, Lektura: Zorica Antonijević � Štampa: Štamparija Borba AD, Beograd

Beogradski glas, 27.decembar 2017.

Tvitomanija

Doktora ko šašeKonferencija univerziteta Srbije objavila je 2014. godine prvo istraživanje o doktorskim stu-dijama kod nas. Na jedan milion stanovnika imamo 2.000 doktoranada, a članice EU upo-la manje. Tokom 2014. u EU je bilo 738.000 doktoranada, što pokazuje da je njihov broj uUniji bez većih oscilacija. Međutim, u Srbiji je uosmostručen broj upisanih studenata nadoktorske studije u periodu od 2007. do 2014. godine.

Lov na lažne

NATO je u grčkim vodama uhvatiobrod pun oružja za pobunjenike u Li-

biji. Oružje rusko, pošiljka iz Ukrajine,pominje se srpski rukopis.

Kaže premijerka: „Naš sistem sabotirasvako iskakanje iz proseka:“ Sudeći po

kadrovsko-stranačkoj politici koja carujeu Srbiji – premijerka je potpuno u pravu. Akad kaže da je „odgovorno menjati“,ostaje samo da sačekamo kraj sabotaže.

E sad, da li su libijski pobunjenici, ilioni drugi, tek zahvaljujući poslovičnoj

čovečnosti Milovana Bojića, direktoraKBC Dedinje, ovi ranjenici se leče po srp-skim banjama. Ne čekaju mesecima kaoovi naši – koji jesu siromasi ali nisu ranjeni.

� Unosna trgovina doktoratimas ratom zahvaćenih područjabivše Jugoslavije

ČASNA PENZIONERSKA

REČ

3USTANOVILA SAMO 95

podnosi ostavku na članstvo iz zdravstvenih razloga, a po-vlači se i sa mesta počasnog konzula Srbije za region Abru-co, sa sedištem u Teramu, Italija. Spekuliše se da Italijan,kog je Tomislav Nikolić odlikovao na predlog Filološkogfakulteta, „nije hteo da bude predmet obračuna političk-ih neistomišljenika“. U tom obračunu, inače, osporavanesu akademske kvalifikacije i samog prof. Veraldija („Tajveliki stručnjak prof. Roberto Veraldi ima ukupno četiricitata i h-index 1 na Google scholaru“).Kakav god da bude epilog još jednog lova na lažne dokto-rate, činjenica je da je samo na Beogradskom univerzitetugodišnji prosek odbranjenih doktorata između 600 i 700, alane smo dobili re-kordnih 1.300 novihdoktora nauka. Prošlagodina bila je posled-nja u kojoj su magi-stri nauka mogli dadoktoriraju tako štoprijave, napišu i od-brane tezu, što ih je koštalo oko 5.000 evra. Sada je nasnazi režim trogodišnjih studija, gde su predavanja oba-vezna, polažu se ispiti i radi disertacija, pa su ukupnitroškovi i do 12.000 evra.Osim nekompetentnih predavača na doktorskim studijama,hiperprodukciji doktora nauka pogoduje enormna nezapo-slenost fakultetski obrazovanih građana. Verujući da jedoktorat prečica ka zaposlenju, oslanjaju se na roditelje ko-ji mogu da finansiraju školarinu, neretko i dizanjem kredi-ta. Za nezaposlene doktore nauka saznaju kad doktoriraju ine mogu da se uhlebe. Na ove studije odlazi se i po logici

„upisalo se celo društvo s fakulteta, pa ću i ja“, a nezbog lične potrebe da se produbi već stečeno znanje. Kako je do toga došlo? Kada su, posle petooktobarskedemokratske revolucije i uvođenja „bolonjskog pro-svetnog sistema“, određivane prvobitne kvote zadoktorske studije – delilo se bezmalo i šakom i ka-pom, jer je stvar prestiža za svaku visokoškolskuustanovu da što više školuje doktore nauka. Ne sa-mo što smo u tome preterali nego nismo obezbedilidoktorandima da rade po ceo dan, da svaki ima svo-je radno mesto i uči, poput njihovih kolega u ure-đenim prosvetnim sistemima. Ambicije akademskezajednice nisu usaglašene sa logistikom koju onaima. Na sve to dolazi ekstreman, ali slikovit, primermentora kod koga je za samo dve godine doktorira-lo čak desetoro ljudi, iako u celoj karijeri jedanmentor može da „odneguje“ najviše deset doktoranauka (na doktoratima rade od tri do pet godina).Tako štancovanje doktorata potvrđuje da kvantitetuspeva na štetu kvaliteta. Imamo mi i doktore naukakoji nemaju disertaciju, što postoji i u ostatku sveta,ali ne u meri kao kod nas. Malo se zna o fenomenuunosne trgovine doktoratima s ratom zahvaćenihpodručja bivše Jugoslavije. Iz arhiva bombardova-nih fakulteta devedesetih godina prošlog veka uzi-mani su tuđi doktorati, pa su onda prodavani ili bipojedini primerci bili prerađeni kako bi neko postao„doktor nauka“. Prema tome, ne čudi što su, po standardima koji važeu EU, plagijati deset odsto svih naših doktorskih rado-va i sa državnih i sa privatnih fakulteta. Dok se uMađarskoj, Nemačkoj i drugim zemljama zbog plagi-ranih radova gube i pozicije u Vladi, kod nas se povre-meno vode senzacionalističke rasprave.Kupoprodaja doktorata u kojoj su, na primer, dvojicaSlovenaca u Beogradu bila tačno po dva puta – kad suse upisali na privatni fakultet i kad su podigli doktorske

diplome, kao i štancovanje kog nema bez prepisivanja,nije samo obrazovni problem. To je sociološki akutnaanomalija jer je društvo, čini se, ako ne korumpiranijenego ikada, onda korumpirano koliko je i bilo. Utešno nemože biti saznanje da ovakva slika ne odudara mnogo odstanja u zemljama u regionu. Ali dok privreda u članicama EU prosečno upošljava 49odsto doktora nauka, a 38 odsto njih radi u visokom škol-stvu i naučnim institutima, svega 12 odsto uhlebljenje na-lazi u državnoj upravi, u tranzicionoj Srbiji, kao i u regio-nu – stanje je suprotno.Koliko je validnost diploma, zvanja i znanja u alarmant-

nom stanju, pokazuje i jednakratka šetnja kroz internet.Kad u pretraživač unesemo„kupovina diploma u Srbiji“,otvara se bogata ponuda: „ku-povina diploma više škole“,„diplome na crno“, „kupujemdiplomu srednje škole“,

„Preševo kupovina diploma“, „gde kupiti diplomu“, „ku-pljena diploma srednje škole“, „prodaja diploma“...Srbija je u pristupnim pregovorima sa briselskom admini-stracijom otvorila, februara ove godine, Poglavlje 26 (okulturi i obrazovanju), a u junu i sedmo (intelektualna svo-jina). U EU je opstala diferencijacija između doktorata,kao naučne titule, i kvalifikovanosti za izvođenje nastavena univerzitetu (ius docendi). Ako i kad uđemo u ovaj kon-glomerat država, pitanje je da li će mnogi naši univerzitet-ski profesori moći da privire u strane univerzitete, osim daih razgledaju. Da vide kako izgleda njihova unutrašnjost.

Beogradski glas, 27.decembar 2017.

SREĆNIJA NOVA 2018.

Bliži nam se prvi januar 2018. Koliko god se trudilida budemo hladnokrvni, osećaj decembarskeeuforije polako uzima maha. Nekad smo bili mali

i radovali se filmskom maratonu na dva kanala RTS-a, asada smo veliki i čeka nas isto to, samo malo drugačije.TV programa sada ima bezbroj, ali je samo jedan čovekglavni. I samo je jedan maraton glavni. Verbalni. Naravno,njegov. Indoktrinacija koja predstavlja mešavinu Potemk-ina i Kima Il Sunga. Red obećanja, red državnog autorite-ta. Nova godina je idealna za početak nove sezone serije

„Senke nad Srbijom“. Svaobećanja u seriji namerno nisuslučajna i svi akteri postoje ustvarnosti. Jedino je tetka izKanade fikcija, ali nećemo otome, to je vojna tajna.Kad se osobe nadležne za našusvetlu evroatlantsku budućnostsuoče sa deficitom uspeha iobećanja koja su se negde izgu-bila u prevodu, mora se poseg-nuti za maštom. Pošto je velika

većina nas punoletna, i priče o Deda Mrazu i džakupunom poklona su odavno ad acta, baš kao i atentat uJajincima, onda se mora smisliti nešto u skladu sa našimuzrastom. Otvaranje novih poglavlja ka članstvu uEvropskoj uniji, završetak Koridora 10, strani investi-tori, plate i penzije veće nego ikad (možda je tu uraču-nat i fiskalni period vladavine Dušana Silnog, jer tadsmo bili lider na zapadnom Balkanu), S 300, smenadirektora koji loše rade, Vlada sastavljena od ekspera-ta... Širok je spektar naprednih proročanstava. Samo dase strpimo još ove godine. Samo još ova godina i svimaće nam biti neprijatno koliko nam je dobro. Prorok Tara-bić, da je živ, danas bi verovatno učio nemački i spre-mao prijemni za srednju medicinsku, njegove vizije suprevaziđene. Čak i da hoće da patentira telepromtovan-

je, ne bi se hleba najeo jer i tu je preduhitren.Godina 2018. biće godina velikog jubileja. Samostalnozanatsko preduzeće za proizvodnju i prodaju magle SNSnapuniće deset godina. Ko bi rekao onda, te 2008, da ćepolitička ameba zvana SRS prostom deobom iznedriti jošjedan kolosalni projekat koji će čitavu deceniju egzistiratina našem političkom nebu. Biologija kaže da u nepovoljn-im okolnostima ameba prestaje da se kreće i hrani, a kadanastupe povoljni uslovi, ona nastavlja svoj život. I bi tako.I ne samo to, primoraće ta nova kreatura sve ostale da sevrte oko nje, zakoni koruptivne gravitacije su neumoljivi.Da li će nam biti bolje u 2018, ne znamo, ali znamo da onajelka u centru Beograda sluti progres. Zbilja je čast i priv-ilegija imati pasoš države koja od usta odvaja svojim pen-zionerima da bi Njujork i Abu Dabi pocrkali od muke štoimaju jeftinije jelke od neke tamo male, ali neutralne inapredne Srbije.

doktorate

kolu

mna

Piše: Miloš Lučić

� Sada je na snazi režim trogodišnjihstudija, sa obaveznim predavanjima,polažu se ispiti i radi disertacija, uztroškove i do 12.000 evra

Doata je biloGODINA NA TACNI DRŽAVNIH

SKAKAVACA

� Samo da se strpimo još ove godine.Samo još ova godina i svima će nambiti neprijatno koliko nam je dobro

4 POLITIKABeogradski glas, 27.decembar 2017.

Razgovarao: Milan Bečejić

Usubotu ste u Centru „Sava“ pred-stavili tim DJB za predstojećebeogradske izbore. S kim i sa čim

izlazite pred građane Beograda?Svih ovih godina uvek se nametalo da se

bira neki lider koji će Srbiju odvesti u boljubudućnost. Programi i tim koji treba da ihsprovede nikada nisu stavljani u prvi plan. Mii na beogradske izbore izlazimo sa timomljudi i programom od 20 tačaka za oporavakBeograda. Beogradski izbori nisu izbori zagradonačelnika. Na tim izborima biraju seodbornici u Skupštini grada, koji će ondabirati gradonačelnika. Ljudi koji su se pred-stavili u Centru „Sava“ su ozbiljni, neukal-jani, imaju kredibilitet i integritet, različitaobrazovanja, ostvareni u svojim profesijama,to su ljudi koji su u septembru i oktobruprošli posebnu Školu javne politike koju jeDJB organizovao. Prošli su kroz principe,ideologije, institucije i budžetiranja. Možetebiti sigurni da svako od njih zna šta ga čeka uSkupštini grada i da će znati da razume, kakoda se ponaša i da se svim snagama bori zainterese građana.

Smatraju vas kontroverznim poli-tičarem, krutim i autoritarnim. Da li je tosamo ciljani spoljni utisak ili manifestacija

karaktera? Kako, zapravo, vidite sebe?Zaboravili ste samo da pomenete i fan-

tastičnih milion dolara poreza. Moram da senašalim, kada za nekog kažete kontroverzni,naši mediji odmah dodaju i „odavno poznatpoliciji“. Ja ne spadam u tu grupu ljudi, pasamim time nisam kontroverzan. Protivkorupcije se borim otkako sam se vratio uSrbiju. Imao sam čast da pomažem VericiBarać, obučavao policiju i tužilaštvo, poma-gao u istragama i slao lupeže u zatvor.

Sebe vidim kao nekog ko je dosledan, prin-cipijelan, zahtevan, odgovoran, ne volim pre-bacivanje odgovornosti na druge, ne volimspletke i uvrede, cenim radne ljude, verujem daje reč „izvini“ moć ili priznanje da se pogrešilo,a uvreda slabost, ne podnosim konstantneizgovore. Verujem da se zbog svega navedenogljudima plasira priča da sam autoritaran i krut.To je najjednostavniji način da izvrnete suštinu,što se u politici i radi. Puno tražim i punodajem. Poštujem svačiju različitost i osobenost,ali tražim od svakog da se uporno, hrabro ibeskompromisno bori jer bez toga nema rezul-tata, postignuća. Srbija je navikla na šemu lider-organizacija-ideja, ono na čemu radimo jeste da

se to obrne, da bude ideja-organizacija-lider.„Dosta je bilo“ postala je jaka organizacija kojaokuplja ljude sa idejama, vrednostima, princip-ima i gde je sve to pretočeno u odličan program.Mi nismo liderska partija. Da se još jednomnašalim, očigledno da nije lako raditi sa mnom.

Uspeh je što su nam drugi kopi-rali program

Kako objašnjavate to što vas provladinimediji mnogo manje provlače kroz blatonego neke vaše opozicione kolege?

Na samom početku moramo da neštoraščistimo. Kažete provladini mediji, jačujem, „Pink“, „Informer“, Studio B, „Alo!“,„Srpski telegraf“. To za mene nisu mediji. Toje SNS propaganda. Ona ima svoj način delo-vanja i nisam primetio da sam kod njih neštomanje zastupljen, odnosno da me manjeprovlače kroz blato. Radi se o drugačijem nar-ativu koji je namenjen njihovim čitaocima.Cilj beogradskih izbora mora da bude prome-na celog sistema, ne kontinuitet sa njima.Svestan sam da insistiranje na borbi protivpartijskog zapošljavanja, parazitskog sistema,burazerske ekonomije nije popularno, pamožda otud ta netrpeljivost. Mada sam prime-tio da je jedan deo našeg programa preuzelaopozicija, i stara i novi pokreti, što smatramvelikim uspehom.

Šta su, po vašem mišljen-ju, suštinski problemisadašnje opozicije zbogkojih je građani guraju podmatricu – „svi su oni isti“?

Na protestima u aprilunakon predsedničkih izborapojavio se transparent: „Da

ovi odu, a da se oni ne vrate“. Sa Đilasom,Šapićem, koji je bio Đilasov pomoćnik, šaljese poruka „svi su oni isti“. Pokušavaju da sepredstave kao neki „novi“ koji su se čekali,ali se zaboravlja da su upravo oni krivi zaovaj parazitski sistem u Beogradu. Dolazimodo situacije gde Kurtu treba da zameni Murtai da još građani treba da budu zahvalni. Nemavećeg ili manjeg zla. U Srbiji se 27 godinatako bira i na kraju ono „manje zlo“ poraste ibude još gore. Postojala je izuzetna prilika dase napravi ozbiljan dogovor o saradnji zabeogradske izbore na kome je DJB prvi insi-stirao i da se okupe novi relevantni političkiakteri. DJB hoće promenu celog sistema, dase stane na put političkim parazitima. Narodto hoće. Ne mogu se građani prevariti i reći„eto, sada se Đilas promenio, grešio je i sadaviše neće“. To je vređanje građana, njihoveinteligencije. Svi do sada u vlasti su se pon-ašali kao da su budžeti njihovi lični novčani-ci, a ne da su građani izdvajali pare koje trebada se ulože za bolje funkcionisanje grada.Svima je dosta toga. Nas ne zanima pozicioni-ranje za političko preživljavanje. Sve se iden-tično dešava kao za predsedničke izbore, gdeje očigledno bilo važnije pozicioniranje nji-

NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR: SAŠA RADULOVIĆ,

Dosta je bilo predstavio je u Centru Sava tim ljudi sa kojim će nas-tupiti na predstojećim beogradskim izborima. Pred oko hiljadugrađana i simpatizera, predsednik Dosta je bilo Saša Radulović

rekao je da na predstojećim beogradskim izborima očekuje dvocifrenirezultat."Ako osvojimo 15 odsto u Beogradu, SNS će pasti sa vlasti, a DJB ćepobediti na narednim parlamentarnim izborima", rekao je Radulović. Onje istakao da su u timu DJB za predstojeće beogradske izbore "novi,neukaljani ljudi, ostvareni, koji imaju karijere iza sebe, koji tek sad ulaze upolitiku i koji hoće promene". U timu DJB za Beograd su Tijana Šerbula,Milan Popović, Biljana Marković, Ivan Stanojević, Gordana Mirković,Dušan Stanković, Sanja Majdak, Radomir Mrkić, Jadranka Ljubojević iPavle Gašpar."Ti novi ljudi su garant da će doći do promena", istakao je Radulović.On je rekao da je DJB i pored gotovo potpunog medijskog mraka, i utakozvanim opozicionim medijima, uspeo da izgradi pokret, da ima naj-jaču opozicionu organizaciju u Srbiji.Potpredsednik DJB Dušan Pavlović rekao je da će DJB da sarađuje sasvima koji hoće iskreno da menjaju sistem, sem toga što hoće da smenenekoga ko trenutno vlada za koga smatraju da je loš.

Mi nismo

DJB PREDSTAVIO TIM ZA BEOGRADSKE IZBORE

DVOCIFREN REZULTAT

� Svi koji suučestvovali uk o r u p c i j i će odgovarati

5Beogradski glas, 27.decembar 2017.

� DJB će sigurno ući u SkupštinuBeograda i tamo biti kontrolor iKurte i Murte

PREDSEDNIK DOSTA JE BILO

liderska partijahovih budućih organizacija od pobede naizborima. Naš zadatak je da vratimo glasače ida im ulijemo novu nadu. Da im pokažemo idokažemo da nisu svi isti.

Vučić je izneverio naš dogovor

Zašto ste, zapravo, tako brzo i lakoistupili iz Vučićeve vlade?

U Vladu sam ušao na poziv AleksandraVučića. Ponudio mi je mesto ministraprivrede. Rekao sam da ću napisati šta trebada se radi i ako oko toga možemo da se složi-mo, prihvatiću poziv. Nisam ga poznavaopre tog poziva. Bili smo samo jednom zajed-no gosti u „Utisku nedelje“ godinu danaranije. Ono što sam napisao je prihvaćeno ipostalo je ekonomski deo ekspozea tadanove vlade. Ako se vratimo unazad na tajekspoze, videćete da je ekonomski program,čak i socijalni program pokreta DJB bilazvanična politika Vlade Republike Srbije odseptembra 2013. godine usvojena u Skupšti-ni.

Kada sam ušao u Vladu, celom timu samrekao da dok god postoji šansa da sesprovede i jedna od pet tačaka reforme, osta-jemo u Vladi. Kada poslednja otpadne,dajem ostavku. Tako je i bilo. Problem jenastupio praktično od drugog dana. Umestodogovora i ekspozea, Vučić je hteo da nas-tavi sa propalom Dinkićevom politikom(Dinkić je sve vreme bio i ostao Vučićevsavetnik za arapske poslove u Vladi) subven-cija, stranih investitora, 10.000 evra po rad-nom mestu, javašluk u javnom sektoru...Pokušao sam sa svojim timom da uvedemred, da napravimo promene, uvedemo ličnekarte za javna i društvena preduzeća, nismouspeli. Uspeli smo da sprečimo pljačke,„Vršačke vinograde“, u SIEPA, Fondu zarazvoj. Jedna po jedna tačka iz ekspozea jeotpadala, od smanjenja poreza i doprinosa, preko ličnih kara-ta za javna preduzeća, do zakona o privatizaciji i zakona ostečaju, čiji je cilj bio da se spreče pljačke. Postalo je jasnoda je centar korupcije i glavni protivnik reformi u državi samAleksandar Vučić. Borbu protiv korupcije nastavio sam upokretu „Dosta je bilo“, koji sam osnovao sa timom iz Min-istarstva.

Imate li utisak da narušavate izglednu harmoniju delaopozicije koja bi da je predvodi Đilas, izričito odbijajućitakvu mogućnost?

Partokratija nije nastala dolaskom SNS-a na vlast. SNSsamo radi isto ono što su radili pre njih. Samo mnogo boljeza njih, a gore za građane. Đilas, Šapić, Vesić, Mali jesunosioci te partokratije, koja je otela društvo i uništila insti-tucije u Beogradu. Neki bi da ostanu, neki bi da se vrate.Da li treba da biramo nekoga samo zato što je SNS gori odnjih? Za DJB to nije opcija.

DJB zaista želi promenu sistema. Ne deo kolača, već uki-danje partijskog parazitskog sistema i pravljenje uređenedržave. Otvoreni smo za razgovor sa svim relevantnim poli-tičkim opcijama koje žele promenu celog sistema, a ne dabudemo deo nečega gde će građani reći „svi su isti“.

Ne mislim da narušavamo neku harmoniju jer ovako kakoje postavljeno predstavlja upravo ono što su građani napisalina transparentu: „Da ovi odu, a da se oni ne vrate“. Želimo

istinsku promenu. Zato smo i ušli u politiku.Zašto ste se odrekli prilike da lagodno živite van

Srbije i vratili se u zemlju iz koje u talasima odlaze onikoji u njoj ne vide perspektivu? Mazohizam ili nekiskriveni interes?

U Srbiju sam se vratio 2005. godine zbog dece koja suzaboravila jezik. Plan je bio da ostanemo godinu dana, alionda sam ušao u nekoliko projekata i javila se želja dasvoje stečeno znanje i iskustvo prenesem u Srbiju. Život uSrbiji bi bio lep da ogromna većina ljudi nema egzistenci-jalne probleme. Jedva sastavljaju kraj s krajem. Cilj DJB jeda od Srbije napravi zemlju u kojoj se lepo i rado živi.

Ukinućemo sve tajne ugovore

Vi ste rodonačelnik i najglasniji zagovornik borbeprotiv partokratije. Hajd na primerima iz stvarnosti

objasnite šta je suština toga, da vas razume-ju i oni sa osnovnim obrazovanjem, a ima ihpreko 40 odsto u Srbiji.

Mislim da bi ovogodišnji slučaj sa novo-godišnjom jelkom u Beogradu koja je plaćena83.000 evra bio najbolji primer kakofunkcioniše partokratija putem burazerskeekonomije. Namešteni tender na kom jeBeograd dobio možda najskuplju jelku uEvropi, ako ne i šire. A u stvari, takva jelkamože da se nabavi preko interneta za oko 5.000dolara. U međuvremenu, firma „Kip lajt“, kojaje dobila tender, poklonila je jelku gradu.Međutim, nije bila dovoljna afera „Jelka“, većje usledila još jedna gde je ista firma dobila još200.000 evra za dodatno osvetljenje. Niko jošnije odgovarao, a čisto sumnjam i da će bilo koodgovarati. Ili, recimo, ugovor za „Bus plus“,sa nepoznatom malom firmom, sa tajnim ugov-orom i ogromnim novcem koji se preko te firmeobrće. DJB će ukinuti taj tajni ugovor. Ukin-ućemo sve tajne ugovore. Objaviti za svakidinar na šta je potrošen. Svi koji su učestvovaliu korupciji će odgovarati.

Stalno kukate na to što ste i vi i DJB medi-jski izolovani. Da li je to direktiva, strah, nes-impatije prema vama i aroganciji na kojojvam se zamera?

Moram da priznam da sam veoma razočaranstanjem na medijskoj sceni. Govorim o mediji-ma, ne SNS-ovim propagandnim glasilima.Više nego očigledno je da se nad „Dosta jebilo“ nadvio medijski mrak. Iako smo parla-mentarna stranka, čitajući i gledajući medijegrađanima izgleda kao da ništa ne radimo i dapraktično ne postojimo. Kao da živimo „Tru-manov šou“.

Nijedan naš programski predlog se neprenosi. Ni besplatni udžbenici za svu decu usvim osnovnim i srednjim školama, ni da ćemoizgraditi vrtiće za svu decu i da će biti besplat-

ni, ni da ćemo oporezovati neizgrađeno građevinskozemljište i da je to izvor oko 100 miliona evra prihoda zagrad od raznih tajkuna i privatizatora, ni to da ćemo pre-poloviti cenu gradskog prevoza i da ćemo ga dodatnoučiniti besplatnim, ni da ćemo uvesti vaučere za kulturu.Ne prenosi se suština, već ko je koga uvredio, šta je kokome rekao i uradio. Skupština se prikazuje kao jedanrijaliti šou. U subotu u Centru „Sava“ imali smo predstavl-janje beogradskog tima na koje je došlo 1.000 ljudi.Nijedan medij se nije potrudio da prenese šta je rečeno naskupu. Samo je N1 preneo da smo rekli da ćemo imati dvo-cifren procenat na izborima.

Da li je to direktiva, strah, nesimpatije uzrok tome, ne želimoda spekulišemo. Pozivamo samo da se svi drže novinarske etike.

Šta očekujete i čemu se nadate u 2018. godini?Očekujem veliku borbu u 2018. godini, a nadam se da će

građani označiti početak poraza parazitskog sistema nabeogradskim izborima. Promene su uvek kretale izBeograda. Građani će imati priliku da biraju između triopcije: Kurte koji bi da ostane na vlasti i nastavi da trgujejelkama i fontanama, Murte koji bi da se vrati i nastavi davozi „Bus plus“ i novih, ostvarenih, neukaljanih ljudi kojizaista žele promenu sistema. DJB će sigurno ući u Skupšt-inu grada Beograda i tamo biti kontrolor i Kurte i Murte.

� Obučavao sam policiju i tužlaštvo,pomagao u istragama i slaolupeže u zatvor

� Svi do sada u vlastisu se ponašali kaoda su budžeti nji-hovi lični novčanici

6 EKONOMIJA

Piše: Branislav Krivokapićkarikatura: Milenko Kosanovioć

Politizacija javne uprave u Srbijiotišla je tako daleko da je trenutnočak 60 odsto rukovodećih položaja

popunjeno kroz v. d. odredbe Zakona održavnim službenicima, zaključak je naj-novijeg izveštaja o reformi javne uprave,koji je program podrške unapređenju upra-ve SIGMA pri OECD-u uradio za potrebeEvropske komisije. Od budućih članica EUzahteva se da sprovedu proces profesiona-lizacije i depolitizacije državne uprave, atendencija u srpskoj upravi u poslednje dvegodine sasvim je suprotna, piše u izveštajuSIGMA uz konstataciju da je najlošije sta-nje u ešalonu najviših službeničkih mestana koja se, kao vršioci dužnosti na periodod šest ili devet meseci, imenuju ljudi kojinisu prošli nikakve provere kompetencija iradnog iskustva.

U izveštaju se ukazuje na problem dugoročnog političkog uticaja naljude koji se postavljaju na rukovodeća mesta u v. d. statusu jer oninajčešće nisu u stanju da se odupru političkim nalozima pretpostavlje-nih, pre svih ministara i državnih sekretara, niti da na profesionalannačin vode posao. Poplavi v. d. rukovodilaca doprinela je činjenica da

ministri i direktori nemaju obavezu da prilikom zapošljavanja izaberukandidata koji je najbolje rangiran, što u potpunosti devalvira verodostoj-nost procesa zapošljavanja i širom otvara vrata političkom uplitanju.Ovakav sistem neizbežno vodi odlivu najkvalitetnijih kadrova iz vrhadržavne službe, baš u trenutku kada Srbija ubrzava proces pristupanjaEU, koji se ne može uspešno okončati bez sposobne i profesionalne idržavne uprave, piše u izveštaju SIGMA.

Administracija ocenjena kecom

„Često se polazi od pretpostavke da smo najbolji u regionu, a onda se iz-nenadite kad vidite da u nekim oblastima lošije stojimo i od Albanije i Cr-ne Gore. U oblasti depolitizacije državne uprave Srbija je čak nazadovala.Broj v. d. statusa je alarmantno visok s tendencijom povećanja. Ako u vr-hu državne uprave imate ljude koji su uplašeni za svoju sutrašnjicu, on-

Istekao je rok predviđen da skupštine stanara onih zgrada koje imajuviše od 30 stanova izaberu i registruju svog upravnika. Premanovom Zakonu ukoliko stanari nisu postigli dogovor i izabrali

upravnika iz redova svojih komšija ili pak angažovali profesionalnogupravnika sa validnom licencom, nadležna opština u kojoj se zgradanalazi nametnuće im – prinudnu upravu.

U mnogim zgradama do sada su izabrani upravnici, ili se održavajuizbori za njih, a umesto dosadašnjih predsednika skupštine stanara.Upravnici pod ugovorom na neodređeno vreme obavezuju se stanarimada će im najmanje jednom godišnje polagati račune. Od stanara koji nebudu želeli da plate usluge upravnika dug će naplaćivati privatniizvršitelji.

Zakon o stanovanju, takođe, zgradama dodeljuje status pravnog lica,zbog čega je obavezan i upis u registar stambenih zajednica na opštinina kojoj se nalaze. Proces upisa za sada teče traljavo jer je od ukupno14.000 zgrada, koliko ih ima u Srbiji, do sada registrovano svega oko4.000.

Skupština stanara odlučuje o biranju i razrešavanju upravnika.Skupštinu može da vodi neko od vlasnika stana, poslovnog prostora,garaže, garažnog mesta ili garažnog boksa u okviru stambene zgrade.

Za vršenje dužnosti upravnika zgrade nije neophodna diploma fakul-

teta ili više škole, već posao može da obavlja svako ko je završio naj-manje srednju četvorogodišnju školu i da se ne nalazi u krivičnoj evi-denciji.

Upravnik zgrade bira se na redovnoj skupštini stanara, koji mogu daga biraju među sobom, uz uslov da učestvuje prosta većina. To je ujed-no i najčešći problem u zgradama danas – pošto stanari uglavnom nisuzainteresovani da dođu na zakazane „izbore“. Kod višespratnica u koji-ma ima puno vlasnika stanova Zakon rešava problem odobravanjemglasova i pisanim putem ili elektronski. Da bi izbor bio validan, potreb-no je da stanar, osim što će zaokružiti kandidata, potpiše i list.

Stanari mogu da se dogovore sa upravnikom o nadoknadi, ali on tomože da radi i volonterski. Do sada u praksi predsednici skupštine sta-nara malih zgrada nisu uzimali naknadu, ali tamo gde zgrada ostvarujeprihode (na primer od zakupa slobodnih prostorija) to čine.

Stanari, međutim, mogu u svakom trenutku da odluče i da za posloveupravljanja angažuju profesionalnog upravnika koji sa skupštinom ugo-vara iznos plate, uglavnom po osnovu kvadrature stana. Za izbor pro-fesionalnog upravnika trebaju dve trećine glasova od ukupnog brojavlasnika stanova/lokala.

Profesionalni upravnik mora da prođe obuku i da se upiše u registarprofesionalnih upravnika. Takođe, mora da poseduje i polisu osiguranja

EVROPSKA KOMISIJA LOŠE OCENILA REFORMU Iz Nemačke stižunovi robovlasnici

Nemačka mesna industrija „Tenis“ perfidnokoristi jeftinu radnu snagu sa istoka Evrope,piše „Dojče vele“. U Nemačkoj „Tenis“ jepoznat po brojnim skandalima, od izrablji-vanja i špijuniranja radnika do stvaranjakartela i falsifikovanja deklaracija na svo-jim proizvodima. Dolazak ove firme u Srbi-ju dogovoren je u ličnim kontaktima pred-sednika Aleksandra Vučića i milijarderaKlemensa Tenisa, ali će, piše „Dojče vele“,„Tenis“ uložiti tri puta manje nego što jenajavljeno – 100 miliona evra, od čega srp-ska vlada daje 20 odsto, uz brojne poreskeolakšice i subvencije.

I vozači beže u inostranstvo

Srbiji nedostaje oko 5.000 profesionalnihvozača autobusa i kamiona. Samo ove godi-ne GSP Beograd napustilo je 213 vozača, akonkurs za prijem novih konstantno jeotvoren. Prosečna plata vozača autobusakod nas iznosi od 25.000 do 60.000 dinara,a u Sloveniji, Hrvatskoj, Nemačkoj i ze-mljama Skandinavije, gde najčešće odlaze,srpski vozači zarađuju tri puta više.

Penzioneri kivni naministra Vujovića

Najmanje što ministar treba da učini jeste dase izvini penzionerima, jedna je od brojnihreakcija na izjavu ministra finansija DušanaVujovića da se „stiče pravo na penziju, aline i na njen iznos“. Ogorčeni penzioneriskreću pažnju Vujoviću da su oni kojima suprogresivno umanjene penzije, nekima i do25 odsto, tokom radnog veka bili profesoriuniverziteta, inženjeri, lekari, pravnici, eko-nomisti itd., da su mnogi bili na odgovornimmestima, a deo njih je pošteno stekao i titu-lu doktora nauka. Takvi su ljudi, ističe se ureakcijama, danas potcenjeni i diskrimin-isani jer vlast ne želi da kaže kada će presta-ti da im otima deo penzija.

Ko dobija 13. platu?

Isplatu godišnjih bonusa ili tzv. trinaesteplate u Srbiji dobija svega osam odsto zapo-slenih, rezultat je istraživanja slovačkog po-slovnog portala „PayLab“. U proseku 13.plata u Srbiji iznosi 481 evro, skoro tri putaviše nego u Hrvatskoj, gde je prosečan no-vogodišnji bonus manji od 200 evra, višečak i od Slovenije, gde se pred kraj godineisplaćuju prosečni bonusi od 422 evra, pišeslovački portal.

Srbija druga po proizvodnji nafte

Najveći proizvođač sirove nafte na zapadnomBalkanu sa 21.100 barela dnevno jeste Alba-nija, dok je Srbija na drugom mestu sa 20.560barela proizvedenih na dnevnom nivou, obja-vljeno je u izveštaju atinskog Instituta zaenergetiku Jugoistočne Evrope. Na područjuJugoistočne Evrope sirovu naftu u manjoj ko-ličini proizvode Bugarska sa 3.600 bareladnevno i Grčka sa 1.900 barela na dnevnomnivou, a u regionu ubedljivo dominira Rumu-nija sa 103.000 barela sirove nafte dnevno,dok je iza nje Turska sa 61.000 barela.

Šta ne valja u državnoj upravi� nedostatak transparentnosti i otvorenosti � nedostatak izveštavanja vlade ka javnosti� netransparentnost odlučivanja na nivou vlade� loš nadzor nad institucijama u sistemu� netransparentnost procesa pripreme budžeta� loša interna finansijska kontrola

Beogradski glas, 27.decembar 2017.

Hitno pozovi v. d.

OD POLOVINE DECEMBRA SVE ZGRADE SA VIŠE OD 30 STANOVA

Zgrade dobijaju

7Beogradski glas, 27.decembar 2017.

od profesionalne odgovornosti, u vrednosti od najman-je 10.000 evra, u slučaju da svojim radom nanese štetuzgradi. Obuke za buduće upravnike su u toku, do sadaih je prošlo 800, dok je licencu dobilo 400 njih.

Potrebno je još oko 10.000 profesionalnih upravnikakako bi svaka zgrada mogla da dobije uslugu. Obukatraje mesec dana i za to vreme polaznik treba da savla-da pravni, bezbednosni, tehnički i komunikacioniaspekt upravljanja problemima vezanim za zgradu istanovanje. Do sada najstariji profesionalni upravnikima 71 godinu, a najmlađi 19.

Obuke, međutim, nisu obavezne, ali zato licenca zaobavljanje ovog posla jeste. Privredna komora zaduže-na je i za obuku, organizovanje polaganja ispita, izda-vanje i oduzimanje licence, ona utvrđuje prava, dužnos-ti i etičke norme ponašanja u obavljanju ove delatnosti.Postoji inicijativa da se osnuje i udruženje profesional-nih upravnika, pri kojem bi se organizovao sud časti.Prava i obaveze regulišu se ugovorom i ovlašćenjem dazastupa interese stanara.

Poslovi upravljanja zgradom mogu da se povere

prinudnom upravniku ukoliko stanari nisu postiglidogovori i stambena zajednica nije prijavljena, ili akopo isteku mandata starom upravniku nije izabran novi.Prinudnu upravu uvodi lokalna samouprava, tj. opština,a prinudni upravnik ostaje na funkciji sve dok se stanarine organizuju i taj posao ne povere nekom drugom licu.Prinudna uprava traje samo onoliko koliko stanarimatreba da izaberu upravnika. Opština će te poslove pre-pustiti firmama na tenderima. Prinudna uprava, među-tim, ne može da bude uvedena odmah, čim istekne rokza registrovanje stambenih zajednica i izbor upravnikazgrada. Zakon najpre nalaže inspekcijski nadzor i uko-liko se utvrditi da zgrada nije registrovana, krećurokovi.

Grad ili opština na svojoj teritoriji potom, poazbučnom redu, dodeljuje prinudnog upravnika, a akoga nema, obraća se najbližoj lokalnoj samoupravi.Dužnost lokalne samouprave je, takođe, i da propiševisinu novčane nadoknade za prinudnu upravu, kojamože da traje samo onoliko koliko je stanarima potreb-no da se dogovore. M. Zlatković

da će oni biti skloni da sprovode možda i nekenezakonite naloge i neće davati svoje profesio-nalno mišljenje, a to za građane nije dobro“, iz-javila je programska direktorka Centra zaevropske politike (CEP) Milena Lazarević.

Na nedostatak političke podrške reformijavne uprave u Srbiji Evropska komisija uka-zuje od vremena vlade Ivice Dačića(2012?2014). Stvari su se u međuvremenu do-datno pogoršale i u poslednje dve-tri godinegotovo da nije zabeležen nikakav napredak. Unajnovijem izveštaju SIGMA reforma javneuprave u Srbiji je u 17 odsto pokazateljaocenjena jedinicom, u 27 od-sto dvojkom, 40 odsto je do-brih ocena, oko osam odstovrlo dobrih, a nismo dobili ni-jednu peticu. Najslabiju oce-nu – nedovoljan jedan – dobi-li smo za odgovornost i orga-nizaciju centralne administra-cije, nadzor nad institucijamau sistemu i u oblasti interne finansijske kontrole iinterne revizije, dok je izveštavanje o realizacijibudžeta ocenjeno ocenom dovoljan dva.

Prekim putem kroz Skupštinu

Vladi je zamereno što većinu zakona koje predlažeSkupštini usvaja po hitnom postupku (65 odsto u 2016),čime je praktično onemogućena normalna rasprava otim predlozima, a u nekim slučajevima hitnost se koristii kao izgovor da se ne sprovede javna rasprava. Vladapreviše često važne političke odluke donosi u vidu za-ključaka koji se, za razliku od predloga zakona, uredbi irešenja, javno ne objavljuju. Takođe, zbog nepoštovanjabudžetskog kalendara i netransparentne pripreme

budžeta, srpska javnost i parlament ne-maju dovoljno vremena da se upoznaju sapredlozima, u šta smo mogli da se uveri-mo i prilikom nedavnog usvajanja budže-ta za 2018. Iako Poslovnik Vlade pred-viđa da se svake godine Skupštini podne-se godišnji izveštaj o radu, u izveštajuSIGMA konstatuje se da je Skupština dosada objavila samo jedan takav izveštaj –

i to još za 2013. godinu.U takvu javnu upravu, kakva je opisana u ovom iz-

veštaju, građani Srbije nemaju mnogo poverenja, čaki kada je reč i institucijama koje od eksperata imajudobre ocene. Tako je u najnovijem istraživanju Centraza evropske politike svega 24 odsto ispitanika izrazi-lo veru u nezavisnost Državne revizorske institucije(DRI), iako je ona u izveštaju SIGMA solidno ocenje-na. Samo 18 odsto anketiranih veruje da su sudovi ne-zavisni od političkih uticaja, a 73 odsto smatra da sedržavni službenici ne zapošljavaju po zaslugama, od-nosno da poslove u državnoj upravi ne dobijaju najbo-lji kandidati. Građani, dakle, nepogrešivo prepoznajukarakter vlasti. Preostaje samo da to iskažu i na bi-račkim mestima.

direktoraGRADSKI BUDŽET

PRSTI BOJE MEDA

Teško je pokraj meda sedeti, a ne osladiti se, izjavio je kra-jem prošlog milenijuma legendarni Bracika Kertes, začijeg je direktorovanja Carinom zabeležen slavni rekord u

vidu godišnjeg uvoza cigareta od neverovatnih osam kilograma.A onda dođe „zloglasni“ DOS, dok si rek’o piksla prodade duvan-sku industriju, uvede akcize i koliko-toliko utera priču u legalnetokove koji su, bar kad su finansije u pitanju, počeli da liče naozbiljnu državu. I nisu se toliko busali u grudi koliko se danashvali gradonačelnik Mali.„Nema više politike, nema više uzimanja skupih kredita, kao štoje to radila prethodna gradska vlast. Nisam neskroman kadakažem da smo zaista sjajno doveli javne finansije u red“, opisu-je Siniša „politiku štednje i odgovornog ponašanja premasvakom dinaru građana“. Lično bih voleo da je tako, ma koliko da ne simpatišem vlastkoju predvode oni koji su pre dvadesetak godina iz Srbije pro-terivali novinare čija se prezimena ne završavaju na „-ić“, akoliko do juče političke protivnike proevropske orijentacijeoptuživali za nacional-nu izdaju. E, pošto nasdanas takvi vode uEvropu, ja moram daih pitam: Kakvo je toodgovorno ponašanjeako se njime, usredbožićne euforije, bavi štampa u čitavom regionu, u Kanadi,Brazilu, Argentini, Francuskoj, Belgiji, Austriji, Italiji?Skupština Beograda većinom glasova usvojila je budžet za2018, kojim su predviđeni ukupni prihodi od 102,7 milijardidinara ili 855,8 miliona evra (po kursu 120 dinara za evro). Daje sreće, ovako bih počeo tekst. Uz konstataciju da je blagajnaprestonice u boljem stanju nego pre nekoliko godina, što piše iu izveštaju Fiskalnog saveta o lokalnim finansijama, podsetiobih da je, uprkos tome, Beograd u 2017. na trećem mestu povisini sredstava dobijenih iz budžetske rezerve – čak 110 mil-iona dinara. I tu bi mi, umesto pitanja čemu tolike pare iz rez-ervi ako su vam finansije sjajne, pogled pao na „darove“ ispodjelke. Fontanu četiri puta skuplju od kataloške vrednosti,vatromet od 235.000 evra, jarbol, gondolu, novogodišnjeukrase, crkavicu Ace Lukasa… Da ne grešim dušu – u poređenju s Bracikom Mali je mala maca. Iobrnuto. S licencom portfolio menadžera i iskustvom iz Agencijeza privatizaciju (smenjen zbog propusta u sprovođenju tendera zaprodaju Veterinarskog zavoda), gradonačelnik Beograda i s „prsti-ma u medu“ bez problema „gura nož među zube, menja oblik kaovidra, nosi sablju oko bedra, skuplja znoj sa čela…“ Takav je Malikad ga štiti Veliki. Bez tog štita on je samo „dečak iz Beograda navodi“ koji „ima trag pod levom miškom“ vidljiv iz aviona. B. K.

JAVNE UPRAVE U SRBIJI

Ocene dobre, usluge lošeU izveštaju SIGMA Srbija je pohvaljena za unapređenjeprocedura za pokretanje biznisa, elektronski sistem izda-vanja dozvola, Akcioni plan „Stop birokratiji“ i uslugu „Be-bo, dobro došla na svet“, a od institucija dobre ocenedobili su Državna revizorska institucija, Uprava za javnenabavke i Komisija za zaštitu prava ponuđača. Međutim,u domenu kvaliteta javnih usluga imamo vrlo loše ocenejer ne postoje zajednički standardi, a od građana se netraže povratne informacije za usluge koje su im pružene.

Posao kojim se potraživanja od kupaca prodaju specijalizova-nim finansijskim institucijama (faktorima) pre roka dospeća zanaplatu. Kad mu preduzeće pošalje fakturu faktor je dužan da od-luči da li će da preuzme rizik naplate tog potraživanja ili neće.Pošto je dobro upućen u finansijsku snagu svakog kupca na tržiš-tu i zna ko među kupcima redovno ispunjava obaveze, a ko to nečini, greške faktora su vrlo retke. Za svoju uslugu faktor naplaću-je komisionu premiju koja se obično kreće oko tri odsto od nomi-nalne vrednosti potraživanja.

� Širom otvorenavrata političkomuplitanju u zapošljavanja

FAKTORING

upravnikeMORAJU POD KONTROLU

� U poređenju sBracikom Kertesom,Mali je mala maca

8 BEOGRAD U REDUBeogradski glas, 27.decembar 2017.

Kapitalizovala: Ružica Mevorah

Trešti Slavija za sve pare

Prvih dana juna, posle šest meseci gradnje i isto toliko da-na patnje za sve učesnike u saobraćaju, proradila je mu-zička fontana na Slaviji. Koštala je građane neverovatnih1,8 miliona evra – na društvenim mrežama je ubrzo osva-nuo podatak da potpuno identičnu košta 200.000 dolara na„Alibabi“. Zasad i radi i ne radi, a tek ćemo videti hoće lizbilja raditi na obećanih minus 20 stepeni i koliko će bitikvalitetan led koji će tada da pravi. Pink joj je udarna bo-ja, slučajno ili ne, a što se sinhronizovanog repertoara tiče,zasad vrti pet istih pesama. Ali pamtimo 10. jun kad se Tr-gom Slavija orila pesma Nade Topčagić „Rodio se sin, ma-li gospodin“. Valjda zato što je Aleksandar Vučić, predsed-nik Srbije, prethodnog dana dobio sina.

Vijore se kompleksi

Govoreći o rebalansu budžeta, gradonačelnik Siniša Malinajavio je početkom jula da će viškom novca podići naUšću jedan veliki jarbol od 120 metara i 30 manjih od po30 metara. Ukupna investicija od oko 360 miliona dinara!Najviši sprat rekonstruisane Palate „Ušće“, bivšeg CK, na-lazi se na 115 metara visine. Palata „Albanija“ visoka je 58metara. Pre no što baci pare poreskih obveznika na zasta-ve veće od života, vlast bi mogla da sa jarbola širom ze-mlje poskida prljave, izbledele, is-cepane i ofucane zastave.

Skadarlijska klizavica

Oko skadarlijske kaldrme lomilasu se koplja tokom čitavog okto-bra. Kad su je skinuli, pa krenulida asfaltiraju ulicu, gradska vlastje smušeno objavila da su starokamenje poslali na pranje!, pa ćega vratiti. Ipak su položili novouvezeno iz Turske (ili Grčke).Prozivke i slike faktura širile su sekao požar.Da je onlajn informisanje površno,aferaško i hejtersko, znali smo i ra-nije. Ovoga puta okliznuli smo se

na faktografiji.Uglješa Rajčević, istoričar umetnosti koji je svojevremenoradio kao samostalni stručni saradnik nadležan za pro-gramske i druge aktivnosti u Skadarliji, ispričao je „Vajsu“(vice.com) da je grad 1966. rešio da pretvori Skadarliju upešačku zonu i da joj vrati kaldrmu. Uspeli su da nađu pri-vatnu firmu kadru za kaldrmisanje – tada jedinu u Beogra-du – i jednu ulicu na Pašinom brdu, odakle je kaldrma iz-vađena i 1968. preneta u Skadarliju.

Metro među maslačcima

Posle sto godina maštanja i polaveka planiranja, Beograddobija metro. Grad-ska vlast je letosobećala da ćeizgradnjapočeti krajem2018, a da ćeprvu linijuotvoriti do2023. I to odMakiškog po-lja do Beogradana vodi. Makiškopolje zasad nastanjujukorov i ambrozija, a do-skora je bilo šira zona zaštite jedine beogradske fabrike vo-de. Jeste Bogoljub Karić bacio oko na to zemljište, ali očitojoš nije uglavio posao, te ni metro ne ide njemu na dušuveć Beogradu na vodi. Istoimena metro stanica obaveza jeiz ugovora potpisanog s arapskim investitorom. U ugovorunavodno stoji da će prva linija metroa tuda proći 2020. Dabi se naselio Beograd na vodi, o trošku poreskih obveznikatreba svašta nešto podići – novu fabriku vode, novi kanali-zacioni kolektor, trafoa onoliko, železničku obilaznicu sviše novih putničkih i teretnih stanica i čitavim jednim no-vim mostom preko Dunava...

Odoše temeljiPrvih dana septembra na delu obaloutvrde između mosta„Gazela“ i Starog savskog mosta otvorila se rupa dubine naj-manje 16 metara, koja je sa sobom povukla i deo nasipa u

dužini od 30 metara. Brže-bolje je iz firme „Beograd na vo-di“ stiglo saopštenje da je došlo do blažeg osipanja novognabačaja kamene nožice u dužini od oko 30 metara. Grado-načelnik Siniša Mali odmah nas je umirio da se to dešava ida se problem rešava, pomenuo neki novi oblik kamenenožice obaloutvrde, ali opasnost od poplava nije pominjao.Valjda zna da se Sava nikada više neće izliti.Šta s druge strane znaju iskusni građevinci? Pa recimo da seu svetu gradi na močvarnim i podvodnim terenima, kao štoje Bara Venecija, ali onda se postavljaju neki plivajući pot-porni stubovi s oplatama od haj-tek materijala – sve skupo daskuplje ne može biti.

43 kilometra za 43 godine

Naplatna rampa kod Bubanj potoka pomerena je da bi pr-vih dana avgusta bila (najzad) otvorena „Ikea“. Nešto se nehvale posetom ni pazarom, ali nećemo da budemo pakosni,već ćemo toplo da preporučimo deo gde prodaju hranu.Probali smo švedski senf uz smrznute viršle i zemičke izPoljske – viršle smo kuvali, naravno, a u svemu smouživali.

Ono što u dogledno vreme niko neće probati je da zaobiđeBeograd. Zato noću kroz centar tutnje teške krstarice, a da-nju mile u koloni. Drumski saobraćajni prsten oko grada uizgradnji je već 30 godina i sva je prilika da će gradnja traja-ti više od 40 godina –nedostaje nam 43 km obilaznice.Između Orlovače i Bubanj potoka nešto se kao radi na sekto-

ru od 5,4 km od Orlovače do Aval-skog puta, a nije ni započet teži sek-tor s tunelima od Avalskog puta doBubanj potoka (7,4 km). Ove jesenije Zorana Mihajlović, nadležna mi-nistarka, rekla da će obe deonice bi-ti gotove do kraja 2020. i da jepočela pregovore s Kinezima o deo-nici od Bubanj potoka do Vinče iPančeva (31 km).

Iskušenje zvano

Brankov mostSredinom avgusta počela je rekon-strukcija Brankovog mosta i još tra-je. Probijen je rok za završetak rado-va do kraja godine i sad Direkcija za

12 MESECI JE GRADSKA VLAST UVESELJAVALA DOBRODUŠNE BEOGRAĐANE.

Kapitalne Konsternacija znači poraženost, preneraženost, zaprepašćenje.Koliko ste puta tokom 2017. iskusili to

osećanje? Dva-tri puta ili dvaput dnevno?

9Beogradski glas, 27.decembar 2017.

Njujork plaća 25.000 dolara norvešku omorikuvisoku 20 metara (bez ukrasa),

koja stoji ispred Centra „Rokfeler“

građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, zvanično, navodikao optimističan rok 18. februar, a sredinu marta kao pesimi-stičan. I bez radova, već godinama svako popodne i predvečeimamo kolone na prilazima Brankovom mostu. Sva sreća daje Beograd ipak mali i te kolone duge tek kilometar-dva, a neviše desetina kilometara kao u svetskim metropolama.

Pijačni barometarRekonstrukcija Palilulske pijace počela je u septembru i treba-lo bi da traje godinu dana. Maketa budućeg objekta deluje bog-zna kako dinamično i futuristički, ali treba dočekati da se slikepretvore u stvarnost. Gradska vlast je rešila da premosti tih 12meseci gradnje tako što je poređala stare tezge po trotoaru Uli-ce Ilije Garašanina, u dva reda. Pretvorila grad u vašarište! Nezna se kome je lepše! Prodavcima, stanarima, posetiocimaTašmajdana ili đacima Pete beogradske gimnazije.

Ponižavanje penzionera

Udruženja sindikata penzionera Srbije i sindikata penzioneraBeograda ocenila su da je akcija beogradskih vlasti za uvođen-je „senior kartice“, kojom penzioneri ostvaruju određene po-puste pri nekim plaćanjima, predizborno ponižavanje najstari-je populacije.Beogradska vlast potcenjuje sposobnosti penzionera da razlučekako je ova marketinška akcija sračunata na kratko pamćenjebirača, a ne stvarna želja da se život najstarijih građana učinipodnošljivijim, piše u saopštenju penzionerskih udruženja.Inače je najveći popust na „senior karticu“, onaj od 15 odsto,dalo JKP „Pogrebne usluge“.

Zvezdice sa Trga republike

Petar Matijević, vlasnik Mesne industrije „Matijević“, preuzeoje 1. februara poslovnu zgradu nekadašnjeg „Jugoeksporta“ naTrgu republike, isplatio celokupnu sumu od 7,3 miliona evra ioverio ugovor. Zgradu „Jugoeksporta“ od 5.500 kvadrata pre-tvoriće u hotel sa 65 soba, 40 parking mesta i četiri zvezdice.Tabla istaknuta na zgradi pokrivenoj skelama kaže da su radoviodobreni sredinom oktobra i da je odgovorni projektant Brani-slav Folić, licencirani inženjer arhitekture i njegova firma „Fo-lic Architects“. Da li je množina u nazivu firme (architects,engl., arhitekte) zato što je brat suvlasnik? Reč je o Milutinu Fo-liću, pomoćniku gradonačelnika i glavnom gradskom arhitekti.

Naši oci, gondolijeriGradski oci najavljuju za 2018. godinu izgradnju gondole kojabi povezivala Kalemegdan s Ušćem. Vožnja bi trajala pet minu-ta, dužina trase bila bi jedan kilometar, a tridesetak bi kabinamoglo da preveze 3.000 osoba na sat u oba smera. Kojih osoba,glavno je pitanje? Stanice nisu povezane s linijama javnog grad-skog prevoza, vodiće između dva mesta za šetnju, a kome je dopogleda, dovoljno je da zastane na bilo kojoj obali Save ili Du-nava, ne mora to još i da plaća 100, 200 ili 300 dinara.

Saplitanje prolaznikaPjaceta ispred Doma omladine rekonstruisana je ove jeseni.Po prvobitnom projektu potpuno je bio blokiran pogled naMakedonsku ulicu i, što je još strašnije, dramatično je biosužen trotoar na mestu gde se sudaraju oni što čekaju autobu-se i oni koji bi da stignu do jednog od najfrekventnijih pešačk-ih prelaza u gradu. Neko je shvatio da je prvobitni projekat ap-

surdan, pa je blokadu sveo napola. Stručni urbanisti tvrde daje zatvaranje vizura zločin arhitekata nedoraslih pozivu, alikoga u Beogradu briga za struku! Stručnjaci su retke zverke usvim državnim i paradržavnim ustanovama.

Zabrinula nam se dr Nada Macura

Učesnici aprilskog „Protesta protiv diktature“ bili su baš izne-nađeni kad su čuli jedno od redovnih jutarnjih uključenja drNade Macure u TV program. Portparolka Hitne pomoći kaza-la je da protesti koji se održavaju na beogradskim centralnimulicama otežavaju rad ove zdravstvene službe, jer se sporijestiže na odredišta. Na poziv Bete da objasni tu izjavu, dr Ma-cura je rekla da ne može da navede nijedan konkretan slučajkoji je bio problematičan, ali da je evidentno da službe Hitnepomoći sporije stižu na intervencije zbog višečasovnih prote-sta i da građani to treba da znaju.Znamo da dr Nada Macura, koja se zabrinula zbog višednev-nih protesta, ništa slično nije izjavila tokom višemesečne sao-braćajne blokade Beograda zbog (loše) sinhronizovane rekon-strukcije glavnih gradskih ulica i trgova. Valjda zato što je pro-letos lepo objasnila da Hitna pomoć nije ustanova koja vodipolitiku, bilo gradsku bilo državnu.

Najskuplja jelka na svetu

Malo je falilo da Beograd dočeka novu 2018. s najskupljom jel-kom na svetu! Onaj plastični kič na Trgu republike (na najružni-jem postamentu na svetu) trebalo je da košta 83.000 evra! Aličim je jelka postavljena – a postavljena je pre nego što je done-ta odluka o dodeli ugovora – portal „Pištaljka“ objavio je daGrad kupuje jelku od firme „Kip lajt“, iste one od koje godina-ma unazad kupuje prazničnu rasvetu i za koju je namešten

prošlogodišnji, ali i ovogodišnji tender zanovogodišnju rasvetu. „Pištaljka“ je takođeobjavila da Njujork plaća 25.000 dolara nor-vešku omoriku visoku 20 metara (bez ukra-sa), koja stoji ispred Centra „Rokfeler“, a daje od beogradske jelke jeftinija čak i ona naTrgu Venecija u Rimu, koja je ove zime iza-zvala najveću pažnju svetske javnosti.„Pištaljka“ je alarmirala javnost, pa se brže-bolje javio i gradonačelnik. Nije znao, od-mah će, kaže, raskinuti ugovor. Pepelom sepotom posuo i „Kip lajt“ – poklanjaju, vele,jelku Beograđanima. Ha! Kao proviziju? Idogodine će im trebati pristup kasi poreskihobveznika.

OSTALI SU BILI LJUTI – S PRAVOM

konsternacije 2017.

10 BG NA DLANUBeogradski glas, 27.decembar 2017.

KAKVA JE SUDBINA GRADSKOG

Piše: Radenka MarkovićFoto: E-stock Agency Miloš Rafailović

Mnogi poslovi koje je Gradsko saobraćajno pre-duzeće ranije samo radilo za svoje potrebe posled-njih godina prepušteni su raznim privatnim firma-

ma, tvrde u Savezu ozbiljnih sindikalaca GSP-a (SOS). Čelni-ci ove sindikalne organizacije navode da je sve počelo 2011.kada je privatna firma „Apeks“ ušla u samo srce GSP-a ipreko tzv. Bus plus sistema počela da naplaćuje prevoz unjemu. Kasnije su gradskom prevozniku uzeti poslovipranja vozila, fizičko-tehničkog obezbeđenja, farban-ja autobusa, u toku je i tender za izbor firme koja ćeservisirati grejanje u autobusima, a primetno se sman-juje i broj linija koje drži GSP i koje se prepuštaju pri-vatnim prevoznicima.Nikola Antić, predsednik SOS-a navodi da pomenuteposlove privatnici rade i skuplje i lošije nego što su ihnekada obavljali radnici GSP-a.

A gde su gume?

– Naša vozila peru privatne firme „Mopeks“ i„Pepeljuga“, rade to našom vodom, našim četkama isredstvima za pranje, u našim garažama. Samo radni-ci nisu naši, dovedeni su. Posao se odvija unutarfirme, a plaća se trećem licu. A koliko su nam vozilačista, može da se uveri svako ko se vozi gradskimprevozom – kaže Antić.Njegov kolega Vladan Vasiljević, sekretar SOS-a,navodi da je i farbanje autobusa prepušteno privatnimfirmama, dok „Centralni remont“ – kako se zoveorganizaciona jedinica GSP-a koja je to nekada i toradila – propada. Tako se došlo u situaciju da se far-

banje vozila skupo plaća drugima. Grad je letos preduzećudao dodatnih 28 miliona dinara za farbanje autobusa, a pre

nekoliko dana doneta je odluka o izboru firmiza farbanje 200 „Solarisovih“ i 55 „Ikarbuso-vih“ vozila, što će se realizovati od januara.– Analizom svih ugovora za farbanje autobusai remont karoserije došli smo do računice daje samo u 2017. godini za farbanje autobusaizdvojeno 215 miliona dinara, odnosno oko1,8 miliona evra. Ista privatna firma dobila je

i posao farbanja naših trolejbusa, po ceni od 7,7 milionadinara za uklanjanje starih reklama i farbanje oštećenih delo-

va oplate. Ovaj trošak je tehnološkim osavre-menjivanjem, odnosno nabavkom komore zafarbanje, lakiranje i brzo sušenje vozila, kojakošta između 200.000 i 450.000 evra u zavis-nosti od tehničkih karakteristika i zahtevakupca, mogao biti znatno smanjen, budući daGSP ima prostor i stručni kadar za obavljanjeovog posla. Da je nabavljena komora i rekon-struisan prostor koji koristimo, ona bi ostala upreduzeću i koristila bi nam i kasnije. Mi smopredlagali da se „Centralni remont“ rekonstru-iše i osposobi za znatno veći kapacitet od onogakoji se trenutno koristi. To bi nam se isplatiloveć za nekoliko godina jer na ulicama svakod-nevno imamo oko 800 vozila, koja se i ošteću-ju usled saobraćajnih nezgoda, ali i starosti imoraju da se remontuju – kaže Vasiljević.

Farbanje, pre svega

Pomenuto farbanje autobusa deo je obavezeGradskog saobraćajnog preduzeća premanalogu gradskog rukovodstva koji su svi pre-voznici dobili pre dve godine, a po kome su

GSP se privatizuje deo

� Za fizičko tehničko obezbeđenje trima privat-nim firmama plaća se 295 dinara po satu, bezPDV-a, što godišnje iznosi oko 60 milionadinara, takođe bez poreza

11Beogradski glas, 27.decembar 2017.

SAOBRAĆAJNOG PREDUZEĆA

dužni da svoja vozila ofarbaju crvenom bojom. – Privatnici su to ranije obavili, a GSP-u se kao gradskom preduzeću gledalo krozprste. Na stranu to što i ne postoji realna potreba za farbanjem svih autobusa i da bibilo mnogo potrebnije da se vozila opreme delovima koji im često nedostaju, kaošto su farovi ili sijalice za njih, da im se nabave nove gume. Valjda je važnije da lije autobus ispravan i opremljen kako treba nego da li je žut ili crven. Takođe, i dase majstorima u garažama nabavi zaštitna oprema, cipele i savremeniji alat, kako biimali čime da rade. Dajemo tolike pare za farbanje, a oni nemaju sredstva za rad –ukazuje Nikola Antić.On dodaje da velikim delom baš zbog neopremljenosti vozila i nevođenja dovoljnoračuna o njima kada je reč o tehničkom održavanju, GSP gubi korak sa privatnimprevoznicima, pa ostaje i bez linija gradskog prevoza. Najsvežiji primer je gubljen-je tzv. poteza 500, odnosno linija koje kreću sa Glavne železničke stanice i Banovogbrda, a među kojima ima i veoma frekventnih linija, kakva je recimo 511 zaSremčicu, na kojoj svakodnevno saobraćaju 23 autobusa. Od Nove godine na„potezu 500“, dakle za Sremčicu, Umku, Rušanj i druga mesta gde autobusiovog poteza idu, voziće privatnici, dok je „potez 600“ izgubljen još ranije.– Bilo je najava da će nam „potez 600“ biti vraćen, ali GSP, nažalost, nemakapaciteta za to. Nemamo ni ljudstva ni vozila da opet saobraćamo na tim lini-jama. Smanjuje nam se broj operativnih vozila jer se ona ne održavaju i stoje naklocnama na Novom Beogradu, gde je, nažalost, i 15 novih „solarisa“. Pre dvegodine kupljenim „Ikarbusovim“ autobusima ne menjaju se filteri za vazduh jerGSP neće da ih kupi. Inače, filter košta oko 7.000 dinara. Toliko nemaju, a imajustotine miliona za farbanje – kaže Nikola Antić uz opasku da bi, kada bi se pareza farbanje dale za delove i vodilo računa o ispravnosti i preventivnom održa-vanju vozila koliko se poklanja pažnje tome kojom će bojom biti prefarbana,GSP radio kao švajcarski sat.Ali tu se priča o ustupanju poslova GSP-a privatnim firmama ne završava.Naime, početkom decembra raspisan je tender za servisiranje i popravke grejan-ja na četiri tipa „Ikarbusovih“ autobusa, što je, prema Antićevim rečima, teškorazumeti i opravdati jer je to jedan od poslova koji GSP može da obavlja potpunosam, a do sada je to i činio.Antić ukazuje i na još jednu manjkavost ovog tendera. Naime, dok se postupak proce-duralno ne završi i posao ne započne, već će biti februar mesec i zima, a s njom i hlad-ni dani na izmaku, zbog čega bi mnogo svrsishodnije bilo da je ovaj posao već završen. Ali putnici GSP-a, a naročito oni koji se voze trolejbusima, dobro znaju kako tanesvrsishodnost izgleda i kako je jednako nepodnošljivo kada zimi ne radi a letiradi grejanje u vozilima. O ovim navodima SOS sindikata želeli smo da razgovaramo sa nadležnima izGSP-a, ali na našu molbu za razgovor odgovor nismo dobili.

po deoT

eško je objasniti zašto nas naše televizije, uz svu stvarnost koja nas okružuje, redovno zasipa-ju i horor – fikcijama... Kao kada bi neko ginekologu, posle 48–časovnog dežurstva, pustioporno–film! Nije ta rezistentnost samo posledica činjenice da je u srpskoj narodnoj tradiciji

upotreba sekire u porodičnim razmiricama sasvim legitimna... Naprotiv, savremena životna praksaobogatila je naš narod takvom količinom novog iskustva da ga ni “montipajtonovsko” ismevanjeapsurdima više ne može oraspoložiti – nama i u stvarnosti ljudi stradaju napadnuti bananama... Bartako je, svojevremno, vojvoda od Karlobaga opisao događaje sa televizije koja je u jeku promocijesvog principa otvorenih očiju, specijalno za tu priliku imala zatvorene oči.Ipak, ponekad, dok ga posmatramo hladnim okom iskusnog profesionalca, filmski horor nas može

dovesti i do nekih praktičnih pretpostavki... Recimo, masa filmova nas uči da kuća, ili naselje,sagrađeno na starom groblju, obećava novim stanovnicima neprekidno druženje sa avetima.Sic! Eto odgovora zašto se na beogradskoj javnoj sceni neprekidno pojavljuju kreature; zašto su, zbogprigodnog ambijenta, naherene fasade; zašto je bezuspešna potraga ovog grada za spokojnim i boga-tim životom ušla već u treći milenijum... Ono što bi se moglo nazvati političkim, ekonomskim i kul-

turnim jezgrom Beograda – Knez Mihajlova ulica i šira okolina, utemeljeno je na području kojeje zahvatalo “Orta mezarlik” – tursko srednjevekovno groblje. Tu jeključ naših problema! Bavite se, recimo, nacijom u Akademiji,ekonomijom u Privrednoj komori ili politikom u sedištu jedne odstranaka tu stanujućih, a u podsvesti vam urlaju konjanici s čalmama,kotrljaju se odsečene glave, promiču spahije i sakupljači harača, šeta-ju se sultani–apsolutisti, ugnjetava se raja... Pa kako, u takvomokruženju, uopšte i mogu da izgledaju rezultati!?Stvari idu još i dalje... Tamo, kod Kluba Vojske, je nekadašnje rimskogroblje. Emituje prikaze savršeno postrojenih kohorti u svetlucavimgrudnim oklopima – savršeno neupotrebljivih da Carstvo spasu od,unutrašnjim silama izazvanog, raspada...Stvari idu još i dublje... Najstariji beogradski kostur pripadao jemamutu, a iskopan je na dvanaestom metru, prilikom izgradnje palate“Albanija”, potonjeg sedišta Udružene beogradske banke, pomajke

svih naših banaka ocvalog socijalizma. Nezgrapna i neprilagodljiva promenama sredine, morala je danestane s ovog sveta... Mislim i na jadnu životinju, ne samo na banku.Vratimo se sada bližoj istoriji... Progonjeni avetima prošlosti, Srbi, doseljeni u Beograd, spas iopuštanje potražili su u kafanama, pa je šezdesetih godina prošlog veka dostignut rezultat koji,verovatno, ni do danas u svetu nije prevaziđen: po jedna kafana na 24 odrasla muška lica; tako-reći – svaki stanovnik podoban za kafanu na sopstvenoj kafanskoj stolici! Mogli su, da su znali zadocnije rediteljske navike, na naslonu daispišu svoje ime! Ustanove u kojima su, izgleda, žamor ialkoholna isparenja duhove prošlosti oživl-javali i, čineći ih pristupačnijim, isterivalina čistinu; a ovi, opet, duhove sadašnjostiuznemiravali i uigravali – postale su osov-ina javnog, posebno političkog života uSrba. Za razliku od potonjih vremena, u kojima se na susret s kafanskom politikom i političarimamoglo računati na iznenađujuće raznovrsnim mestima, u prošlom veku su stvari bile uređenije. Zapolitičke skupove služile su kafanske sale; Svetoandrejska skupština je u pivari smenila kneza; predi-zborno lobiranje obavljalo se za kariranim stolnjakom... Kuća i posao bili su časna mesta, pošteđenapolitike, ali, kao i danas, ostavljeni na milost i nemilost njenih posledica. Takozvanom vođenju poli-tike prepušten je ambijent kafanskog, dimom zamagljenog vazduha i alkoholom zamagljenog mozga.Tada je, bar, za nakaradne rezultate postojao dobar izgovor... Za žene je bilo nepristojno ući u kafanu, pa tako i u politiku. Parapolitika za doručkom i na jastukuostavljena je samo čaršijskim nagađanjima. Savremene žene su se emancipovale, pa je ta parapoliti-ka danas javna. Šta reći ovog trenutka, kada politika identična kafanskoj uporno pokušava da se kamuflira svečanimakademijama, salonskim konferencijama, šarenim bilbordima i skupim odelima? Ništa. Treba bitipraktičan pa bar iskoristiti nešto od tog bogatog političkog nasleđa...Recimo, u kafani “Dobro jutro!”, na prošlovekovnoj Topdžijskoj pijaci, tamo gde je danas, na ugluNemanjine i Balkanske, Hotel “Beograd”, pevana je jedna praktična pesmica:

“Plati porez za mene,pa da glasam za tebe...”

Nastala je u vreme kada je pravo glasa imao samo onaj ko plati porez. Ako je stranka to činilau ime glasača – imala je i pravo da zatraži njegov glas. Dakle, za sve glasače jednaki uslovi, a ne kaodanas, kada su oni iz grada obespravljeni u odnosu na one sa sela. Naime, svaka seoska kuća možeda trampi glasove za banderu ili otkup letine; svaki zaseok može da se cenka i na konto izbora izvučetransformator, repetitor, put ili dom zdravlja... Gradski glasači mogu da računaju samo na prazna obećanja o opštoj sreći i prosperitetu. A ona se uBeogradu, pomenuo sam, slušaju već treći milenijum... (“Čekajući Spasovdan”, 2005)

O MAMUTIMA I POLITIČARIMA

� Najstariji beogradski kostur pri-padao je mamutu, a iskopan je nadvanaestom metru, prilikomizgradnje palate “Albanija”

kolu

mna

Aleksandar Crkvenjakov

12 DRUŠTVOBeogradski glas, 27.decembar 2017.

Tekst i foto: Aleksandar Jaćimović

Zima je stigla, s njom i veća opasnost od požara, a vatrogasaca je nedovoljno. Beogradne dobacuje ni do polovine evropskog standarda po kome na hiljadu ljudi ide jedanvatrogasac. Najgora je situacija na Novom Beogradu. Najveća beogradska opština, grad

od blizu 250.000 stanovnika, nema nijednu vatrogasnu stanicu. Kada će je steći ne zna se, aako je suditi po odnosu gradske vlasti prema vatrogacima – uskoro neće. Jer obećanje da ćeNovi Beograd najzad dobiti vatrogasnu stanicu odavno je dato i od tada su novobeogradskivatrogasci ostali mrtvo slovo na papiru.– Do kraja 2015. godine biće završena manja vatrogasna stanica na Novom Beogradu, a ciljnam je da, shodno potrebama Uprave za vanredne situacije, izgradimo ukupno pet takvih stan-ica širom grada – rekao je Siniša Mali, gradonačelnik Beograda, pre više od dve godine. – Timeće biti pokriven mnogo veći broj lokacija i stanovnika, a vatrogasci će moći brže da stignu doodređene lokacije.

Ruska donacija ostala da čami

Dodao je tada da će pokušati da pronađe donatore, koji će pomoći u nabavci opreme zavatrogasce. U međuvremenu se od planirane dve vatrogasne stanice na Novom Beogradudošlo do toga da je i jedna manja dovoljna, a što se opreme tiče, gradski oci su rekli da ćeopreme biti kad i ako nađu donatore.

Treba reći da je iste te 2015. godine Ruska Federacija donirala Srbiji 14 vatrogasnih vozi-la vrednih 9,2 miliona dolara. Vozila su prošla tehnički pregled i ostavljena da čame u vatro-gasnim depoima jer vlasti nisu voljne da plate osiguranje za njih!O neodgovornosti države i grada prema vatrogasnoj službi govori i podatak da se na gašen-je požara ide vozilima u proseku starim 28 godina, a u upotrebi su i vozila stara 40 godina.Već 10 godina poznata je lokacija jedne od dve neophodne novobeogradske vatrogasnestanice. Reč je o raskrsnici dva bulevara, Milutina Milankovića i Omladinskih brigada ubloku 40. Plac je površine 10.461 kvadratnih metara, a dozvoljena je gradnja objekta od9.000 kvadrata. Garaža bi imala 11 mesta za vatrogasna vozila, prostorije za dnevni i noćniboravak vatrogasaca, a planiran je i toranj visok 25 metara za uvežbavanje intervencija navisini. Plan je u međuvremenu napredovao, ne i gradnja, pa je predviđena i zgrada centraza vanredne situacije.

Partokratija i među vatrogascima

Skupština grada usvojila je plan generalne regulacije mreže vatrogasnih jedinica, čime suobezbeđene lokacije za 22 stanice, od kojih bi se dve nalazile na Novom Beogradu. Pomenutavelika u bloku 40 i jedna manja u privrednoj zoni uz auto-put.

NAJVEĆA BEOGRADSKA OPŠTINA NEMA VATROGASNU STANICU,

Partijske veze ne

Protvpo�arna decentralizacijaVatrogasne aktivnosti treba preneti sa republičkog na nivo Grada Beograda, a vatro-gasce izdvojiti iz Sektora za vanredne situacije. Tako ćemo rasteretiti MUP od bavljenjanečim što mu po prirodi stvari nije u opisu posla. Potrebno je uvesti obaveznu trogodišnju protivpožarnu inspekciju višespratnica, bez kojeneće biti moguće osigurati stambeni objekat. Opštine bi trebalo da nabave protivpožarne aparate, odnosno creva i mlaznice akozgrade imaju hidrantske ormariće. Treba uvesti minimalno obavezno osiguranje od požara, poplave i zemljotresa na nivouopštine – time bi se delom finansirale i lokalne vatrogasne stanice.Vatrogasne jedinice većih opština trebalo bi da pokrivaju manje opštine.

Ti vatrogasci ne gase po�areNa teritoriji Novog Beograda postoje tri dobrovoljna vatrogasna društva, ali u poslednjih10 godina nikada nijedna od te tri organizacije nije učestvovala u gašenju nijednogpožara na Novom Beogradu!Dobrovoljno vatrogasno društvo „Kadinjača“, sa sedištem u Bulevaru Zorana Đinđića 64,osnovano je 1978. godine, a zastupnik mu je je Branislava Đorđević. Društvo se vodi kaočlan Vatrogasnog saveza Beograda. Opštinski vatrogasni savez osnovan je 1987.godine, a zastupnik mu je Ružica Belanović. I ovo društvo vodi se kao član VSB, a sedištemu je u Gandijevoj 59 a. DVD „Beogradske elektrane“ (Savski nasip 11) osnovano je1992. godine, a zastupnik mu je Zoran Jovanović. Ružica Belanović i Zoran Jovanovićvodili su se i kao potpredsednik i predsednik Vatrogasnog saveza Srbije. Belanovićeva jezaposlena u MUP-u. Sva tri društva imaju račune kod „Vojvođanske banke“ i vode se kaoaktivna na sajtu Narodne banke Srbije.

� Opština sa 220.000stanovnika ima vatrogasce od papira

13Beogradski glas, 27.decembar 2017.

gase požareA KADA ĆE JE STEĆI NE ZNA SE

Na parceli u bloku 40 navodno se ništa ne gradi zbog baraka koje su bivši radnicigrađevinskog preduzeća ,,Ratko Mitrović“ godinama koristili kao

privremeni stambeni smeštaj. Još pre sedam godina utvrđeno je daskoro svi stanari baraka imaju prebivalište na drugim

adresama, osim trojice za koje je preduzeće ,,Ratko Mitro-vić“ obećalo da će im obezbediti drugi smeštaj.

Kako izgleda kad se partokratija umeša među vatro-gasce, vidi se iz dopisa koje je Sindikat vatrogasaca

Srbije slao zainteresovanima za obuku i radni odnos.U martu 2013. potencijalni vatrogasci upućeni su datraže partijske veze da bi bili angažovani!Ko se i kako angažuje lepo ilustruje vest od predve godine da je član orkestra Lepe Brene priml-jen u Vatrogasnu spasilačku brigadu Beograd –kao pripravnik u 45. godini! – da vozi komandan-ta Brigade. Vest nikada nije demantovana.Novom Beogradu se u međuvremenu nude planovi

i kvazirešenja, bez ozbiljne zainteresovanosti zasigurnost ljudi. Pa imamo prebacivanja zaposlenih s

jednog na drugo radno mesto, uslovljavanje onih kojitraže posao da prvo nađu vezu, ali i zloupotrebu

dobrovoljnih vatrogasnih društava, koja se koriste zaizvlačenje budžetskog novca. A dobrovoljna vatrogasna

društva su važan akter bezbednosti u ozbiljnim zemaljama,gde sedam od 10 vatrogasac čine dobrovoljci!

Prva robna kuća u Beogradu otvorena je pre 110 godi-na, u Ulici kralja Petra broj 16, tadašnjoj glavnoj trgo-vačkoj ulici, carstvu dućana. Projekat je uradio inžen-

jer Viktor Azirel, rođen u bogatoj jevrejskoj trgovačkojporodici, inače bečki đak i jedan od pionira moderne arhitek-ture Beograda. „Robni magazin“, kako je nazvana robnakuća, podignut je za Benciona Bulija, poznatog bankara inarodnog poslanika. Ovde su se od 1907. godine garder-obom vrhunskog kvaliteta snabdevale onovremene gradskedame i trendseterke. Kao prvo arhitektonsko zdanje urađenou duhu secesije, odlukom gradskog Zavoda za zaštituspomenika iz 1966. uživa status kulturnog dobra.

DUŠKO RADOVIĆ

„BEOGRADE,DOBRO JUTRO“

Naš grad se pretvorio u veliku čekaonicu. Svi čekamo lepšedane.Ko želi da je stalno u pravu mora često da se menja.Mnoge badavadžije statiraju u društveno-političkom životu.Niti imaju šta reći, niti šta mogu uraditi. Oni su živispomenici nedavnoj prošlosti, kojoj danas palimo sveće.Čuvajmo rukovodioce, jer nemamo druge. Za svakogpovređenog rukovodioca biće streljano 50 novinara.Kad više ne bude ni vas, ni vaše slave i privilegija, vašadeca će prodavati Dedinje deci fudbalera, pevača, trgovacai nakupaca. Posle kraće pauze, Dedinje će ponovo postationo što je nekad bilo.

PRVA ROBNA KUĆA

vrem

eplo

v

Beogradu nedostaje 1.000 vatrogasacaBeogradu nedostaje hiljadu vatrogasaca – Srbiji tri do četiri hiljade! Beograd ima nešto više od 600 vatro-gasaca, a potrebno mu je 1.700! Izgleda da u tih 600 ulaze i ljudi preuzeti 2011. godine iz ministarstava odbranei životne sredine, a to nisu obučeni vatrogasci već administrativni radnici.Srbija je ove godine raspisala konkurs za 100 vatrogasaca.Svake godine u Beogradu se u proseku dogodi blizu 4.500 požara i eksplozija. Godišnje strada do deset osoba,a povredi se oko sto. Svaki deseti požar u gradu izbije na Novom Beogradu.Ma kako to neverovatno zvučalo, Novi Beograd, iako najveća opština u gradu, nema svoju vatrogasnu stan-icu. Kada dođe do požara, vatrogasci stižu iz Zemuna ili sa Voždovca.Ni Novobeograđani ne brinu za požare! Većina stambenih zgrada nema protvpožarnu opremu – pokradena jejoš devedesetih godina.U Beogradu 13 od 15 hiljada hidranata nema creva! U 14.000 stambenih zgrada koje održava „Gradsko stam-beno“, a to je 60 odsto gradskog stambenog fonda, po papirima bi trebalo da ima više od 20.000 pro-tivpožarnih aparata. Trenutno je na broju 3.200 aparata.Vatrogasna stanica Novi Beograd trebalo bi da ima 45 profesionalnih vatrogasaca raspoređenih u tri smene,da uključi dobrovoljce i obezbedi im novčanu naknadu – takvo rešenje bi omogućilo sprovođenje EU standar-da i principa supsidijarnosti.

14 FORUMBeogradski glas, 27.decembar 2017.

Piše: Brana Filipović

Nakon promašene „investicije vekau metalurgiji“, čestih subvencija iopraštanja ogromnih dugova,

državnih garancija za kredite, silnih premi-jerovih molbi i preklinjanja (čak i ponižava-nja?!) da Kinezi preuzmu upravljanje nji-me, skupo plaćenog stranog ekspertskogskeniranja sveukupnog stanja (švajcarskafirma Mikenzi), uzaludnih najava za do-vođenje profesionalnog menadžmenta, na-vodnog interesovanja najvećih svetskihkompanija za strateško partnerstvo, te aferai bogzna koliko najoštrijih novinarskih ko-mentara i članaka, TV priloga i emisija,skupštinskih i ostalih rasprava – urušeni iogoljeni RTB Bor ostao je nepomaknut samrtve tačke. Naprotiv, nastavljano je propa-danje i zamajavanje javnosti – čak i od naj-višeg vrha vlasti – da će se krenuti u pozitiv-nom smeru jer „strateški partneri samo štonisu stigli, a i cena bakra je naglo skočila“.

Svetske kompanije, od kineskih do ka-nadskih i ruskih, mudro ćute i navodno ana-liziraju postojeću problematiku podstaknuticenom od prosečnih 7.000 dolara za tonubakra. Vreme prolazi, RTB i dalje pravi gu-bitke i bode oči novim aferama vezanim zakriminal i korupciju najširih razmera. Jav-nost se bombarduje novim saznanjima onajvećoj srpskoj finansijskoj „rupi bezdna“, državni funkcioneri daju uopštene ijalove izjave, nemajući nimalo hrabrosti dase suoče sa gorkom istinom: RTB Bor, podokriljem države, i dalje tone u propast sanesagledivim posledicama koje se na krajusvaljuju na leđa naroda. A na narodnoj gr-bači već je strašan teret: 1,1 milijarda evra oproštenog UPPR duga, gu-bici u 2014. i 2015. od 250 miliona evra nastavljeni su i u 2016 pa i uovoj godini, samo u manjem obimnu. Godine 2016. dobijene su badavai dve milijarde dinara budžetskih para na ime pospešivanja likvidnosti.Ukupni aktuelni dug, što krediti za novu topioni-cu i rudarstvo u Boru i Majdanpeku, štopreostalih 300 miliona evra po UPPR-u i ostale obaveze (recimo duggrčkom Mitilineosu, neplaćenastruja i sl.), težak je, prema ne-zvaničnoj proceni, oko mili-jardu evra. Povrh svega:poslednjih devet godina,otkako je najnoviji me-nadžment stupio na kormi-lo kompanije, ostvaren jedohodak, po grubimračunicama, od najmanjedve milijarde a možda i višedolara. Štaviše, 2011, pa i 2012.godine beleže se rekordne cenebakra, veće od 10.000 dolara po tonikatoda. Još 2013. ekipa „Insajdera“ na-pravila je serijal – i ko zna koliko puta ga repri-zirala – „Rudnik dugova“, gde je dokazano da su ogromneinvesticije u projekat „Nova topionica“ „pretvarane u nekontrolisanotrošenje para“. Na primer, od početnih 135 miliona evra ta topionica jepojela oko 300, a kompetentni stručnjaci smatraju da je u pitanju između400 i 500 miliona evra. Država je garant za ovaj „topionički“ kredit, s tim

što nije reagovala kada je kanadski „Lavalin“ dobio posao gradnje novetopionice bez tendera, u direktnim pregovorima. Zbog toga je glavni za-govornik ovog poslića, tadašnji ministar ekonomije i lider URS-a MlađanDinkić u januaru ove godine saslušavan u Beogradu u svojstvu građanina

u policiji za organizovani kriminal. Uostalom, u Boru više nije tajna dabeogradska policija već oko godinu dana češlja poslovanje

RTB-a i da nije samo njegov generalni direktor BlagojeSpaskovski „crna ovca“, iako je on stalno glavni i jedini

na udaru javnosti.

Spaskovski zalepljen za fotelju

Dolaskom na čelo RTB-a, još u primopreda-ji sa prethodnim direktorom Miodragom Co-nićem, Spaskovski je konstatovao veliki mi-nus. Po našim saznanjima, reč je o tadašnjih860 miliona dolara. Neki dugovi dosežu i sta-

rost od 40 i više godina, ali to nije suština priče.Epicentar problema je u neodgovornom po-

našanju vlasti i pitanju zašto se efikasnije ne reša-va sudbina nekadašnjeg borskog i srpskog giganta?

Jer da je vrh države bio odlučniji i energičniji – ne bidošlo do najgoreg, ne bi ni toliko prozivani Spaskovski

odavno bio na čelu kompanije.� RTB mora da promeni vlasnika. Već u martu 2018. biće raspi-

san međunarodni poziv za strateškog partnera. Ko najviše bude inve-stirao u povećanje proizvodnje, taj će najverovatnije biti i novi ga-zda. Za sada četiri kompanije obavljaju dubinsku analizu lične kartebakarnog kompleksa, a država će se odlučiti za najpovoljniji model

RTB BOR IZMEĐU HAOSA, POLITIKE I

Da li ste vi ovih dana dobiliopomenu da ispunite svoje poreskeobaveze za tekuću godinu? Uprava

javnih prihoda, Odeljenje Rakovica, slala jeveoma revnosno opomene poreskimobveznicima i tražila ispunjenje poreskihobaveza za godinu na izmaku, s pretnjomozbiljnim merama i veoma tesnim rokovi-ma. Samo u moju kuću stigle su čak tri. Jedna se odnosila na isplatu poreza na fir-marinu za nepostojeću firmu, druga napogrešno upisan tzv. poziv na broj, a trećaje upućena čoveku koji je preminuo predeset godina, da plati porez za 2017. godinu– u celosti. Imate li predstavu koja je ovo vrsta mal-tretiranja u dokazivanju da su sve triopomene bez osnova?U okviru opomene koja se odnosi napogrešno upisani takozvani poziv na broj,između ostalog, u rešenju za porez zatekuću godinu sadrži i novi „poziv na broj“koji treba upisati prilikom uplate. U rešenjuza 2017. godinu piše jedan, a u opomeni

drugi, sada važeći „poziv na broj“. Ništastrašno ni neobično, da nije masovno. Opomenuti poreski obveznik od toga morada se „brani“ tako što će da dokazuje da jesamo postupao po rešenju Uprave koje jeprethodno dobio i da nije greška do njega.U takvom slučaju poreski obveznik dužanje da se zaštiti i ode u opštinu da fotokopi-jama dokazuje sve u vezi sa navedenim, uroku od pet dana. A ako nije kriv – nikomništa. Osim što je izložen nepotrebnimfinansijskim troškovima, psihičkom i fiz-ičkom maltretiranju.Opomenu dobijaju i krivi i pravi, i živi imrtvi. O čemu se ovde radi? O nebrizi, nez-nanju, aljkavosti, površnosti zbog uznemi-ravanja građana ili nečem trećem. Bilo bizanimljivo saznati koliko je tih opomenauopšte poslato, koliko su neosnovane iosnovane, i koliko i koga sve to košta.

Pravnik u penziji

PROF. DR RADOMIR MIHAJLOVIĆ, NJUJORK:

Rešenje je u totalnoj privatizacijiIzlaz je u totalnoj privatizaciji RTB-a Bor. Vučić je dovoljno pomogao da se država osamostali, tako da je totalna privatizacija apsolutno moguća. Jedini uslov je – da budući gazda pre uzme obavezu da sačuva naš ljudski resurs.

NEZNANJE ILIALJKAVOST

Ovo svet nema- Godinama upozoravam, čak i pred

skupštinskom gvornicom, da je RTB-e najvećipolitički rudnik na svetu. Svaka zemlja će sve

učiniti da direktori rudarskih kompanija, posebno onihkoje proizvode zlato, bakar i retke metale, budu krajnjeposvećeni svom poslu. Niko ne bi kao što je slučaj u Bo-ru pustio da se glavni direktor „zaglavi“ između vlada-

jućih partija i rudarskih horizonata. U nas je direktor RTB-a godinama lokalni poverenik partija u vlasti, ili URS-a

ili SNS-a, kad je trebalo i DS-a. Istovrmeno, brine – iza sve se pita – i u firmi i u opšptini. A ni tamo,

ni ovamo ne valja. Neverovatno – kažeDragan Marković, odbornik u SO Bor

Agonija najvećeg RAKOVICA

15Beogradski glas, 27.decembar 2017.

budućeg RTB-a – izjavio je novinarima Blagoje Spaskovski,direktor RTB-a koji, uprkos mnogim kritikama, pa čak ioštrim primedbama Aleksandra Vučića i čestim aferama, op-staje u fotelji.

Potporu Spaskovskom, odnosno održavanju života RTB-ana slamčicu, pre neki mesec pružio je i ministar rudarstva ienergetike Aleksandar Antić:� Za strateško partnerstvo interesuje se više svetskih

kompanija. Aktuelni menadžment ostao je (pre toga je triputa produžavan konkurs za novi menadžment, ali uzalud,prim. aut.) kako bi pomogao strancima u sagledavanju celo-kupne slike RTB-a.

U sličnom tonu oglašavao se i ministar privrede GoranKnežević, što samo svedoči o tome da milion puta prozivaniza katastrofu RTB-a Bor Blagoje Spaskovski nije jedini, nitinajveći krivac. Ova istina u Boru sazreva iz dana u dan, od iz-java s najvišeg državnog i partijskog vrha do spletkarenja i iz-uzetno neprijatnih nagađanja. Ko stoji iza Spaskovskog ili

upropašćenog RTB-a gurajući ga i dalje u prova-liju? Nije li reč o organizovanom kriminalu svakevrste ili političkoj zavrzlami neslućenih razmera?Višemesečna policijska istraga morala bi – što pre,to bolje – najmanje zbog izbora, da saopšti rezultatesvog rada, jer građani u Boru i istočnoj Srbiji predugosumnjaju u sve i svašta. I deo medija iz dana u dan pro-ziva nadležne da preseku Gordijev čvor i zaustave „bakarnui zlatnu agoniju“. Bilo kakvi izgovori i odakle god oni dolazi-li više ne drže vodu. I predsednik Vučić je na nedavnom Glav-nom odboru SNS-a poručio da do kraja godine stižu „čistka“i „metla“ za mnoge jake ličnosti zbog kriminala i korupcije.Da li se mislilo i na Bor, o tome niko više, suočen sa dosa-dašnjom praksom, ne daje prognoze. � Pouzdano znam da Spaskovski, kad je reč o projektu

„Nova topionica“, osim što je sa Dinkićem potpisao ugovoro gradnji, nije više nigde stavljao svoj paraf. I ne samo utom slučaju. To su činili drugi – rekao nam je nedavno je-dan od najbližih saradnika direktora RTB-a. Možda i zatopolicija dugo sedi u RTB-u. Pojedini radnici otvoreno priča-ju da policajci danima iznose klasere pune dokumentacije ida se s pažnjom kopiraju vredni papiri.

U međuvremenu, oglasila se grupa naših eksperata za ba-kar iz Bora i dijaspore, nekadašnjih vrsnih stručnjaka ukombinatu bakra (danas svetskog glasa) kako bi pomoglada „Bor ponovo postane profitabilna firma u Srbiji“. Oni suubeđeni da RTB Bor može da prebrodi krizu uz domaću pa-met i bez mnogo stranih investicija. Inostrani partner jestepoželjan, ali nije i neophodan. Jer izlaz RTB-a na profitabil-nu granu moguć je za nekoliko godina i u čvrstoj saradnji sadržavom i menadžmentom.

Ne bi pomogao ni Đorđe Vajfert

� Potrebna je dokapitalizacija za povećanje proizvodnje,dakle – reč je o ulaganjima u postojeće rudnike i otvaranjebar još jednog rudnog ležišta. Osim bakra koristili bi se i vi-sokoprofitabilni metali iz grupe „retke zemlje“. Stranci sudakako neophodni, ali uz srpske stručnjake. Oni, ako dođui budu većinski vlasnici, ne bi smeli da unište možda i naj-važniji resurs: znanje i iskustvo naših ljudi. Dovođenjemstranih investitora i kreditora (Nemačka, SAD) dopuštamoim da kontrolišu našu vladu i njenu politiku – kaže prof. drBora Dačić sa Novog Zelanda, nekada profesor na Teh-

ničkom fakultetu u Boru, sada inicijator okupljanja našiheksperata oko novoosnovane firme KIPIRO, naglašavajućida je neizbežna revizija u modernizovanoj novoj topionicijer je „napravljen niz propusta i grešaka kod odobravanjainvesticije 2009?2012“. Istovremeno, pogubna je bila slabakontrola trošenja para od te investicije. Dopušteno je velikoprekoračenje rokova gradnje, što je znatno poskupelo proje-kat. On za to u prvom redu krivi Ministarstvo rudarstva ienergetike i postavlja pitanje: zašto se o tome ćutalo. Nijemu jasno zašto nije izgrađena ni nova fabrika otpadnih vo-da iako su pare bile obezbeđene.� Da je živ i prvi investitor i, uz francusku banku „Mi-

rabo“, najzaslužniji za otvaranje borskog rudnika bakra1903. Đorđe Vajfert, ni on ne bi mogao da raščivija ujdur-me oko RTB-a – ubeđen je jedan od dvojice doktora rudar-skih nauka u kompaniji i republički poslanik Branislav Mi-hajlović, podsećajući da je svojevremeno rukovodstvo sud-ski odgovaralo što je ugasilo nerentabilno Cerovo, a danasga, nakon pet godina, neki drugi ponovo zatvaraju. On jeviše puta ukazivao i na ćutanje ili spregu sa menadžmen-tom sindikalnih šefova, ali bez efekta. Pokušaj Rudarskogsindikata da ukaže na propadanje kompanije rezultirao jeotkazima liderima i stalnim potucanjima po sudovima. Jersuditi se i suprotstavljati državnim direktorima je, kažusindikalci, uzaludan posao sa opasnim posledicama po eg-zistenciju, pa i zdravlje.� Ako hoćemo pošteno, zaposleni, iako su plate smanje-

ne, i danas lepo zarađuju, pogotovu oni koji su godinamaapsolutni višak. Takvih je ubedljivo najviše u kancelarija-ma. Oni su mezimčad države koja ih drži samo radi mira ukući, jer od 5.000 radnika realno je da bar njih 1.500 do2.000 malo radi ili ništa ne radi. Oni su čist tehnološki višaki po UPPR-u. I to je jak razlog što se retko ko buni – sma-traju u opozicionim strankama u Boru, naglašavajući da je„RTB najveća partijska kompanija u Srbiji“.

– NADE U BOLJE DANE

Otvaraju, zatvarajuBoris Tadić je u predsedničkoj kampanji 2012. otvo-

rio već jednom zbog nerentabilnosti zatvoreni Rudnikbakra Cerovo, da bi 31. oktobra ove godine taj istirudnik bio ponovo zamandaljen za sva vremena. Na-prosto, nema više isplative rude. Cerovo je ukupno ra-dilo 16 godina i stalno je, s razlogom, nosilo prirepak„politički rudnik“. Mlađan Dinkić je sredinom 2010, kaotadašnji ministar ekonomije i lider URS-a, potpisao ugo-vor o početku gradnje nove topionice bakra (dobrimdelom i iz političkih interesa), koja se pokazala tehno-loški promašenom i preskupom investicijom, a premijerAleksandar Vučić je tu istu topionicu, iz političkih razlo-ga i po volji lokalnih moćnika, otvorio pre konačnogzavršetka, pa je za protekle dve godine imala čak šestremonta i – gomilu gubitaka (za pet godina rada tre-balo bi da ima jedan remont).

Pisma lete, niko ne reagujeBorislav Dačić sa žaljenjem konstatuje da je poslao pisma sa projektnim paketom „RTB Bor ponovo profitabilna fir-ma u Srbiji“ resornim ministrima, prmeijerki AniBrnabić, a pre dve nedelje i predsedniku Re-publike Vučiću. Ostvaren je posredan kontaks ministrom Nenadom Popovićem od kogase očekuje da će bar da se javi i „pokaže barmalo interesovanja“.

U stručnim krugovima vlada čuđenje zašto senadlženi ministri zvanično ne konsultuju ni sa jedi-nom u Srbiji specijalizovanom naučnom kućomza bakar, borskim Institutom za rudarstvo i meta-lurgiju, te Fakultetom za rudarstvo i geologiju iTehničkim fakultetom u Boru. Ni kod projektaNova topionica borski Institut nije ni za šta pitan,još manje angažovan da bilo šta uradi.

Politika je u slčučaju RTB-a Bor napravila ha-os koji, eto tuge goleme, i danas caruje ovimsve siromašnijim prostorom.

političkog rudnika

16 REPORTAŽABeogradski glas, 27.decembar 2017.

Piše: Radenka MarkovićFoto: Foto E-stock Agency Miloš Rafailović

Unazad dve godine u savskom priobalju na kome niče ili ćetek nicati „Beograd na vodi“, srušeno je, što milom, štosilom, na stotine privatnih i poslovnih objekata. Moćnoj

građevinskoj mašineriji odoleva još samo stara prizemna kućaIvana Timotijevića.

On je tu sa suprugom Vidom i ćerkama Anom i Marijom od 1989.godine, kad je od firme „Iskra“, gde je tada radio, prvo u kući dobiona korišćenje jednu sobu, a 2005. godine i celu kuću u vlasništvo.U međuvremenu, Ana se udala i otišla iz Bare Venecije 55, što jezvanična adresa kuće. Kad su mašine počele da tutnje oko kućeotišla je i Marija, jer tu više nije bilo uslova za njenu decu školarce,pa su Ivan i Vida ostali sami.

Njemu 76, njoj jedna manje. Živeokruženi građevinskim mašinama,cevima i raznim građevinskim mater-ijalom. Od prvih zgrada i prvih ljudideli ih bar pola kilometra. Starekomšije se raselile, a njihove kućeporušene. Jedan zid kuće ranijegprvog komšije, baš onaj do Ivanovekuće, još stoji uspravno. Ivan svojuogradio improvizovanim zidom odkojekakvih dasaka i pruća i zaštitiootrovom za pacove.

– Morao sam da pobacam otrov.Svuda su okolo ruševine a pacovamnogo. Ovi što noću dolaze i bacajuhranu za kučiće više hrane pacovenego pse. Oni sve pojedu, pa se nap-atilo toga – priča Ivan dok dvorištemprilazimo kući.

Kuća stara, napravljena još sredi-nom prošlog veka, sastoji se iz dva dela. U jednom Ivan i Vida, u dru-gom bila ćerka Marija s porodicom dok se nije odselila. Crveni kućnikrov, suvo cveće, preostalo lišće jagoda i dve paprike koje se crvene udvorištu prilično sablasno deluju u blatu gradilišta, sivilu betona i bucigrađevinskih mašina koje rade punom parom. U tom hladnomokruženju čudnom se doima i toplota Ivanovog „smederevca“ u kući.

– Zamalo da ostanem bez drva ove zime. Obećavali mi stan. Reklida od onoga što nude izaberem po stan za nas i zakćerku koja je prijavljena ovde. A kad sam izabrao,oni kažu da, pošto sam pričao po novinama kako vršepritisak na mene, ne mogu da mi daju stan. Kad samvideo da ću opet zazimiti ovde, morao sam da seobezbedim drvima.

Lanjske zime mu, priča, drva krali migranti koji suživeli u blizini. I ne samo drva. Uzimali hranu, odneli posuđe. Vidajednom, kad su upali u kuću, dobila fras. Džaba je Ivan zakivao pro-zore na kući. Nalazili su načina da uđu. Ove godine ih nema.

Nisu samo migranti bili problem. Jednom nepoznat čovek ranimjutrom banuo u kuću sa ogromnim nožem. Mislio da nema nikog. Vidazanemela kad ga je videla. Nije smela ni da pozove Ivana koji jespavao u drugoj prostoriji.

Zbog svega što je doživela Vida bi, kaže Ivan, i prihvatila sve što

ponude, ali on se plaši da će ga navući na tanak led i dati mu smeštajna godinu dana ili dok se ne reši sudski spor koji vodi oko vlasništva,pa da će završiti na ulici.

Zna da, ako mu sruše kuću, nema više za šta da se sudi, pa je čuvai ne miče se nigde. Da su mu bar one pčele što su se bile naselile natavanu njegove kuće, pa bi se branio ko u davna vremena. Al’ i oneotišle. Kad su krenuli buka i smrad izduvnih gasova mašina – odletele.Ostale samo slike meda u saću i velike kajsije u dvorištu koju su pčeleoprašivale, pa bila nadaleko najrodnija i najlepša. Pola kuće natkrilji-vala je svojim granama.

– A znala je da dâ i po 800 kila roda. Pitali me iz Ritopeka i Zak-lopače kako to moja kajsija tako rađa. Sve zbog pčela koje su sletalena njen cvet.

I nju je morao da poseče. Teška srca. Nije mogao da dozvoli da je

mašine oskrnave i čupaju u rodu a on da mora to da gleda. Ostao samoširoki panj iza kuće. I slike na kojima jedva drži rod. Ispod kajsije biomačak, pa i on otišao. Preslab za pacove koji u ovom kraju caruju.

Bez drveća i životinja bi se nekako i moglo. Najteže je bez ljudi. Uovom kraju živela je uglavnom radnička klasa. Ona fina, starinska, štoje znala da se druži s komšijama.

– Ma ovde se živelo ko u selu. Družili smose i lepo živeli jedni s drugima. Uveče jeznalo i da se zapeva.

Nema više večernje pesme u Savamali.Samo dvoje starih ljudi. Obiđu ih kćerke sporodicama. Sada je bar asfaltirano oko kućepa mogu da dođu i kolima, a jedno vreme su

jedva stizali kroz blato. Bile su im potrebne čak i propusnice krozgradilište. Za krsnu slavu Aranđelovdan okupila se cela familija.Ćerke, zetovi, unučad. Timotijevići se nadaju da će sledeću proslavitina nekom boljem mestu, bliže ljudima.

– Nemamo mi ništa protiv toga da se ovo uljudi i trebalo je odavno,ali samo da se i nama kojima je ovo bio dom u zamenu da nov krovnad glavom – kaže Ivan ispraćajući nas iz doma za koji ne zna kolikoće ga još dugo moći domom zvati.

KAKO ŽIVE POSLEDNJI STANARI SAVAMALE

Život bez komšiluka

Uredakciji „Riplija“ zagrc-nuli su se kad su čuli zacenu beogradske novo-

godišnje jelke – skoro 5.000 evrićapo dužnom metru!Zanimljivo je to koliko je javnost bilaiznenađena i šokirana novim dome-tom Siniše Malog i Malog Vesića, štosamo upućuje i na nove mogućnosti udemonstraciji bahatosti. Šta je tuneočekivano?! Da Mali nije znao zaovaj poslić; da je malčice slagao; dasu povlašćeni poslovi godinama skla-pani sa istom firmom; da će, uhvaćeniu burazersko-stranačkoj mahinaciji,monster-jelka završiti kao poklonBeograđanima...? Ovo je samo trend spoznatim ishodima. Nepoznato jesamo ko će biti žrtvovan zbog oveegzibicije? Možda Darko Glavaš,gradski sekretar za vanredne situacije,jer ovo jeste u domenu vanrednesituacije! Naročito je nepoznato„duboko grlo“ unutar gradske vlastikoje je „Pištaljki“ dobacilo podatke omonster-jelci. Nepoznato je i da li će ikad reagovati sterilna Agencija zaborbu protiv korupcije i telo VladeSrbije zaduženo za kontrolu tendera.Takođe, ne zna se da li će promptnareakcija Višeg javnog tužilaštva biti,po običaju, okončana u tišini i pravnojzastarelosti (dok ne prođu izbori). Naivici nepoznatog je i to ko je Malogudario velikom šakom i naglo gaprobudio usnulog ispod jelke? MoždaDeda Mraz?! Prvo, nemoguće ja da gradonačelnikkao izvršni organ ne zna za kupovinujelke. Na račune sa ovakvom cenomon ili stavlja potpis ili daje saglasnost.Drugo, odluka burazerske firme danaprasno pokloni jelku samo prokazu-je loše namere, prljavu rabotu, svesnumahinaciju i jadan pokušaj da se Malispase odgovornosti. Treće, tender zajelku objavljen je još u novembru, takoda je Mali morao znati da Grad kupu-je jelku od 18 metara. A ako sve to nijeznao, tako je ljudski, odgovorno, poli-tički zrelo i džentlmenski da – podneseostavku. Kakav bi to bio vrhunski poli-tičko-marketinški potez SNS-a predizbore! Čitava ova priča ima i širi kontekst.Naime, ista firma koja godinama snab-deva Beograd novogodišnjim šljokica-ma (i koja je zaradila oko četiri mil-iona evra) bila je najkonkurentnija i nasličnom tenderu u Zaječaru, sa skrom-nih 30.000 evra. U gradu gde stoluječauš svih vlasti, novopečeni napredn-jak Boško Ničić. Dakle, cela Srbija, nesamo Beograd, sija za sve pare!

SLUČAJ„JELKA“

Događaj nedelje

Verka Atanasković, i obavestitejavnost da li vas v. d. status direktorkeAgencije za borbu protiv korupcijeobavezuje da se dokažete ili da ništane radite kako ne biste pogrešili.

!

� Propusnice za„Beograd na vodi“