Izmeštanje - Oliver Jovanović

Embed Size (px)

Citation preview

Oliver Jovanovi

IZMETANJE1. Na papirnoj nalepnici audio kasete koja se vrti u crnom SONY vokmenu stoji: U2 With or With out You. Vrhunski bend a lijepo pae i ono U primeti Kruno Lisac, odloi slualice pa dohvati bocu infuzije s poda. Zaostala boca iz nekog medicinskog kompleta, spolja prilino umaena. Isprazni je tano do pola, gasei od ei usijano grlo, pa je dobaci krupnom, bledunjavom Bosutu kao granatu. Hvataj, Dok Dok obgrli pregibom leve ruke rumunski kalanjikov a akom u konoj rukavici bez prstiju epa plastinu bocu. Pre nego je primae ispucalim usnama, zaljulja se i gotovo pade. Detonacija sasvim jaka, sasvim blizu. Ispije ipak do kraja i usta otre nadlanicom. uj, ima jo onaj svezak? Malter se kruni sa olupanih zidova, upada u nabore pocepanih maskirnih jakni. Dva mitraljeza pakosno kevu negde iza oka Kruno se maa ranca posutog debelim slojem krene praine i izvlai nagorelu knjigu s velikim belim naslovom na zelenim koricama . Rusija u ratu Alexander Werth. Evo, taj dio Bosut brzo prelee oima izbledela slova: Nai protunapadi prije zore bili su u prvo vrijeme uspjeni, ali kad se sunce diglo, njemaki su avioni, u skupinama od pedeset ili ezdeset, nastavljali bombardirati nae snage to su bez predaha polazile u protunapade... Na protunapad nije uspio. Oko podne neprijatelj je uveo u akciju brojne tenkove i motoriziranu pjeadiju... Glavni udarac je bio usmjeren na centralnu eljezniku stanicu. To je bio izuzetno snaan napad unato golemim gubicima. Nijemci su ili naprijed. itave kolone tenkova i motorizirane pjeadije provalile su u sredite grada. Nacisti su sada bili uvjereni da je sudbina Staljingrada zapeaena i jurili su prema Volgi... Nai vojnici snajperisti, protutenkovski topnici, artiljerci, vrebajui u kuama, podrumima i vatrenim tokama, mogli su promatrati pijane naciste kako skau s kamiona, sviraju usne harmonike i pleu po plonicima. Ovo ne kuim Sada su primjerice, jebeni etnici kao Njemci a mi tu kao Rusi branimo na Staljingrad ali na Dunavu na Vukovar A pre pola stolea hrvatska pukovnija s Hitlerom osvajala onaj pravi Staljingrad na Volgi? Dvospratna kua uruena krova u kojoj se nalaze je poput kune na nemirnom moru. Serija monih potresa od kojih betonski temelji kripe kao rebra broda, stare katarke

Kruno se smeje. U ruci mu poutela fotografija krzavih ivica. Na slici mladi vojnik s otrim nemakim lemom i hrvatskim grbom na rukavu injela, u rovu na brzinu iskopanom sred ruinirane fabrike hale. Ugaen sneg na grudobranu, crni dobo pukomitraljeza to ti je to? Moj stari. Tvornica Crveni oktobar. Kaj? Tvoj stari dragovoljac u Staljingradu? Ona ustaka pukovnija? Je. Ta ustaka 369. Legionarska. A sad Kruno potape crno-belo-crvenu oznaku HOS-a na pranjavom rukavu i primeti: Ljepi su oni bili neg mi danas. Deki sad lie na pokretni circus. Evo ja hlae od priuvne policije, sive, na nogama izme vojne padobranke, koulja vojna arena, ispod nje vojna zelena vesta, na glavi crna marama, na marami crna vunena kapa, bajoneta crna dugaka, par bombi, pet okvira punih za kalanjikov, neto malo rezervnog streljiva ovjek bi reko, Boe sauvaj Kao minkeri u lijepim odorama? Al ipak edo s ubarom zna da nije tako, uvjerio se A ono za starog i 369. Legionarsku straan si zafrkant. Kruno se ceri kao lasica. Iz dvorita im neko vie. Jedva ga uju od tektanja mitraljeza i artiljerijske vatre koja tue irom Trpinjske ceste, velikog naselja kojim prolazi drum prema Vukovaru. Prepoznaju po glasu Slavka zvanog Dega. Izvire ipak oprezno kroz velike rupe u zidu koje je izbuio oklopni transporter neki dan ranije. Nekoliko metaka se zakucava pored tih rupa uz karakteristini zvuk od kojeg se jei koa. Vide to je odista Dega, s njim su jo Franci i Heni. ue pored niskog dvorinog zida i gledaju gore prema njima (njih dvojica su na prvom spratu jedne kue kroz ije prozore bez stakala, prekrivene zguvanim roletnama, vrebaju od svitanja vojnike u sivomaslinastim uniformama). Kruno misli gledajui s divljenjem lepukastu, smeokosu devojku koja u ruci dri vojni snajper Dragunov i ima kao i on punih osamnaest: Heni je veliki fajter, pravi bojovnik! Mogo bi se i zaljubit u takvu estoku curu Bosut mahne rukom onima dole: Idemo, sad idemo Sputaju se brzo stepenicama pa klize napolju leima uza zid, titei se od eventualnih rapnela. Dega, HOS-ovac kao i njih dvojica, a Srbin po nacionalnosti, prelazi rukom preko gustih crnih brkova siguran znak da je ekipi koja je bila u izvianju pao neki ulov. Kruno, visok, mrav i ri rukuje se na brzinu s njim, Bosut takoe, ostalima klimnu glavom. Kruno: Dega, kad misli ma taj etniki lonac s glave, mogo bi te napucat koji branitelj? Dega, smejui se: to? Nisi vidio u kinu Maak pod ljemom? Glavu ovjeku spasio.

Kruno: Ja se nisam ni rodio kad je to bilo u kinu Bosut: to ima nova ulini tremeri? Franci, proelav, izgrebana lica, na ijoj od blata pocrneloj uniformi se jedva nazire oznaka ZNG a kao i na Heninoj zelenoj civilnoj vetrovci raportira: Deki skinuli dvojicu, jednog ranjenog asnika priklali bajunetom, da ste ga mogli ut pravi odojak etvrti iv uhien, eno ga iza zida Tko je s njim? eljko. to bi on htio? Ma, poludio Hoe neku razmjenu s etnicima. Brat mu juer zarobljen Idemo viet Prelaze gotovo puzei nekoliko potpuno zaputenih dvorita dok meci lete iznad glava, provlae se kroz razvaljene zidove i ive ograde. Nalaze eljka iz ZNG, on ui leima oslonjen o izreetan reno 4, a do njega je na kolenima, s rukama na potiljku, jedan mlad vojnik JNA u sivomaslinastoj vetrovci koji se trza na svaki ljuti metak koji prosvira u blizini. eljko Bok, deki. Kruno pogleda zarobljenika u lice. Maslinasta tamna koa, pomalo kao ljudi iz Dalmacije, primorci. Velike smee oi, rairene od straha. Na sloju prljavtine koja se skupila na licu, od zemlje, ai ili baruta, dva svetlija traga. Plakao, oigledno. Ime? Sako Sako Georgijev Ti si Makedonac? Jas sum roden vo Prilep, ivim vo Vranje, ena mi Srpkina... Heni koja se pognuta nalazi blizu Kruna, uputi zarobljeniku otar, svirep pogled: to e onda ove s etnicima? Vojnik se prelomi. Krenue opet suze. I preklinjanje. Ja sum mobilisan. Ne pukajte eljko: Pizdi mi ove ve po ure. Da traimo razmjenu za ovo govno? Dega: Jesi poludio, kakva razmjena? Ko e ti vratit brata, etnici? Moda i hoe, vrjedi isprobat Bosut ga obgrli oko ramena: uj stari, nema nita od tog i ti to zna Oni ne vraaju nae pa neemo ni mi vraat njihove, kui? eljko ih gleda. Neto mu zaiskri u oima.

OK, prihvaa se! Dega: Deki, moramo se istit odavde to pre. Dakle, tko e? Heni se uspravi. Ja u, vi idite Kruno je pogleda u oi. Ne, nego ja. Izvue korpion iz futrole, repetira i naredi zarobljeniku da legne na stomak. Vojnik preklinje i dalje. Kruno ga sabija nogom u zemlju i prostreljuje jednim hicem kroz vrat. Telo vojnika se kratko trzne i ukruti. Kruno ga pogleda sekund kako lei, pa se okrene i kae mirno svojima: Hajdmo. Franci: Priekaj, satnie Skida s grudi bombu, izvlai njen osigura. Dega razume o emu se tu radi, priskae i podie malo le vojnika a Franci postavlja bombu pod telo tako da ,,kaika bude fiksirana njegovom teinom. Sad mogu do da ga pokupe kae Franci smejui se. Dega mu dodaje vojnikov automat s drvenim kundakom na kojem je vlasnik urezao irilino . Baci tog jebenog rumunja evo ti pravi kalanjikov, cijev se ovom ne pregrijava 2. ovek bez glave lei kao odbaena krpena lutka kraj prevrnute, nagorele stolice u sobi bez plafona, krova Pogled kapetana Bojovia nesmetano uranja u mutno, sivo novembarsko nebo. Sedi nasuprot mrtvaca, na praznom sanduku za municiju, u stanju potpune iskljuenosti. Na trenutak kao da ne zna ni ko je ni gde se nalazi ni ta bi trebao da uradi. Veoma sitna kia hladi lice. To donekle prija. uje se odnekud teko dobovanje izama po betonskim stepenicama i u sobu nahrupi Ua. Drue kapetane Neka teka poluga se polako i bolno vraa u svoje leite. Previe lepo da bi dugo trajalo misli kapetan Bojovi i sputa pogled iz oblanih visina. Dobro, razvodnie, ta je sad, gde gori? Klinac koji jedva ima osamnaest, sav trkljast i nespretan, vizira ga ne trepui kroz svoja velika kruna stakla. Ponekad se kapetanu ini da ima posla s totalnim idiotom pa se potom prisea da mu je iz nekog razloga ovaj udan momak ve neko vreme maltene posilni,

njegova desna ruka, iako je samo obian niandija na njegovoj osamdesetetvorki. Nekako mu se uvukao pod kou, mada ne zna ni kada ni kako. Hoe da prevali to preko usta? zapreti nabirui teke vee a la Leonid Brenjev (Jebena vojska sastavljena od dece klinaca koji nemaju pojma ni o emu i samo are skupu tehniku!) Drue kapetane, stiglo nareenje za pokret Izgleda da idemo unutra U grad Kapetan Bojovi se mrti. Ah, znai ipak se setili i njega! Ve tri dana bez ikakvog objanjenja drede ovde nasukani, petnaestak kilometara od tog Staljingrada na Dunavu kako ga zovu Hrvati. Ua baca brz pogled na ukrueni le koji leima dotie garavi zid gusto posut rapnelima. Kapetan prati njegov pogled i glasom koji se pomalo dosauje komentarie: Sam se razneo Ma, kako drue kapetane? Pa, lepo sedeo je tu na ovoj stolici sa,,Armbrustom u rukama, puio cigaru za cigarom (vidi dole onu gomilu pikavaca) i kroz onu tamo rupu u zidu osmatrao, ekajui nae tenkove. Neto je onda pobrkao, mina na raketnom bacau je detonirala a da nije prela ni metar. Mene udi, kako ga nije raznela celog Pogledaj ta mu pie na vetrovci, iznad levog depa. Ua prilazi s gadljivom grimasom na deje glatkom licu i ita: uti mrav. Ispod uglastih slova ispisanih obinom hemijskom olovkom je nacrtan nesrazmerno veliki hrvatski grb i jedno zadebljano U. Te njihove ute buve, mravi, skakavci ili ta ve to su ti njihove posebne jedinice za protivoklopna dejstva Prolama se strahovit, dvostruki pucanj s neba. Dva otra traga bele pare ispod tmurnih oblaka migovi kidaju zvuni zid na komade nosei svoje smrtonosne tovare. Ka Vukovaru Ona druga grmljavina, grmljavina teke artiljerije i minobacaa je s ove daljine manje spektakularna, ali njeno postojano bubnjanje melje grad poput apokaliptine erozije, ravna ga, tanji Nad Vukovarom je stalna vremenska nepogoda tua usijanog eleza, iz sata u sat, ve mesecima. Razruen Vukovar 90-tih mogao bi biti Staljingrad 1943. ili Berlin 1945. ili Sajgon 70-tih Svi gradovi su isti kada preko njih pree ratni parni valjak Vukovar: Dve hiljade pripadnika Zbora nacionalne garde preostalih u ruevinama, jedan broj Paraginih HOS-ovaca i na hiljade oajnih, napola izludelih, srpskih i

hrvatskih civila zarobljenih bez svoje krivice u vatrenom kotlu, izmeu dve vatre Nekoliko desetina hiljada regularnih vojnika JNA, Belih orlova, Arkanovih Tigrova arolikih etnikih odreda, uz jake oklopne snage, avijaciju i renu flotilu, stee gvozdeni obru, see polako ali sigurno sve mostobrane pupane vrpce opkoljenih boraca sa spoljnim svetom. Pritee i lagano davi A negde na ivici tog kotla su i dva tenkovska voda kapetana Bojovia osam plus jedna blatom prekrivena osamdesetetvorka. 3. Grupa s Krunom, Bosutom, Heni i Degom brzo se udaljujea jo nekoliko boraca im se prikljuuje usput dok se provlae klimavim ruevinama. Njihova osnovna taktika je da deluju u malim grupama i budu veoma pokretljivi, onako gerilski, za razliku od formacija JNA koje kreu u masovne jurie na klasian nain kao u udbenicima, uz podrku artiljerije i tenkova. Podrum jedne vee zgrade im neko vreme slui kao privremeno boravite. Jedu na brzinu mesne nareske, bez hleba i bilo ega drugog. Nisu jo ni pojeli sve a proradi motorola koju nosi Kruno. Barbarosa, javi se, ovde Zagorac, ge si? Kruno u iframa objasni nadreenom da su i dalje na Trpinjskoj cesti gde su i bili rasporeeni. E, Barbarosa, ima novu zadau, - produi glas, - upueni ste u Lipovau kao popuna. To vam je kroz kukuruze nekoliko kilometara Koristei ranije dogovoreni uvijeni nain obavetavanja Zagorac im doturi informaciju kako JNA uskoro napada pomenuto naselje ali kao po obiaju opet imaju konfuziju u lancu komandovanja, pa im peadija kasni iako su tenkovi ve odavno krenuli. Grupa od sedmoro gerilaca desetak minuta kasnije naputa vlani, mrani podrum i upuuje se na zapad. 4. Na monim elinim gusenicama lie, korenje, grude stvrdnute ute slavonske ilovae. Devedeset est lanaka na svakom oklopnom vozilu, spojenih gumeno-metalnim arnirima, deluje krajnje istroeno, pohabano. Pokretne tvrave sa napred privezanim praznim drvenim sanducima za municiju (improvizovana zatita od RPG-a ) teko pritiskaju masnu zemlju na ulazu u delimino porueni sala, aavih zidova, unakaenih hrvatskim i srpskim vulgarnim parolama o pobedi i vojnoj premoi. Kapetan Bojovi u pratnji viljastog momka s cvikerima, izlazi iz kue s obezglavljenim leom hrvatskog borca i prolazi kao na smotri kroz palir oklopnih vozila iji 125-milimetarski topovi pretei tre u pravcu fronta (da nije obraena i zasejana repom i kukuruzom, pljosnata kao tepsija ravnica oko salaa liila bi

na pravu rusku stepu. Grad se ne vidi ali na samoj crti horizonta stoje uspravno poput udovita, tri velika stuba crnog dima kao da gori rafinerija ) Na kraju ulice kapetana eka tabni pinc. Njime je pristiglo nareenje. Nisu morali da troe gorivo, mogli su to i vezom mudruje kapetan po navici sebi u bradu, dok se gega onako teak ka pincu. Glavat, crnpurast, medvee grae. Neobinih oiju. Kapetanove plave zenice su nejednake levo oko svetlije, desno tamnije nekoliko nijansi. To mu daje udan, dvosmislen izgled. I kapetanovo poreklo otac Srbin iz Bosne, majka banatska vabica, upuuje na kovitlac osobina, zavaenih suprotnosti Kapetan je u detinjstvu i patio zbog neke svoje pritajene dvojnosti ne mogavi sebe da odredi a ni svoj ivotni put. Vojna kola, uinila je kraj tom jalovom lutanju. Bio je roen jedino za ratovanje. U obinom ivotu sirov i nespretan, kapetan Bojovi je postajao sasvim drugi ovek kada navue na sebe elezni tenkovski oklop i stopi se s ratnom mainom u jedno bie, neka vrsta destruktivnog mehanikog kentaura. Vojnici kapetana Bojovia u svojim vreastim kombinezonima, odmaraju sedei na smotanim podmetaima od sunera i gume leima oslonjeni o blatnjave gusenice. Dvojica kao da se sunaju na oklopu iako je poetak zime i hladan, vlaan vetar mirie na sneg. Nekoliko ljudi izmeni vesele poglede videi izdaleka svog kao od brega odvaljenog oficira i kraj njega goljavog Uu. Smeak im pree na trenutak preko usana ali se ipak brzo uozbilje. Njihov komandant deluje esto nezgrapno i smeno ali svojim oima su gledali kako na daljini od 4.000 m pod nezgodnim uglom, prvim pogotkom unitava vatrenu taku. Bila bi to sluajnost da mesec dana kasnije nije stvar ponovio na drugom mestu. Takoe, znaju da je predan svom pozivu i da voli svoje eline grdosije, pa su ak od starijih vojnika sluali kako ih je u vie navrata uporeivao sa ivotinjama, posebno- slonovima. A desilo se jednom prilikom i da je nekome priao (s neskrivenim vojnikim divljenjem) o Hanibalu Barki i njegovom uvenom prelasku preko Alpa (u tom pohodu je, zna se, uestvovala i grupa oklopom zatienih bojnih slonova). I to je bilo sasvim dovoljno. U vojsci, kao po pravilu, veina uesnika dobije ratni nadimak. Tako je 211. Oklopna brigada stekla svog Hanibala. Potom je jednog dana na kapetanovom tenku osvanula i novokomponovana verzija Ciceronove izreke. Kapetan se pravio da ne vidi poalicu koja je bila u sutini onaj grub, muki nain iskazivanja naklonosti vojnika prema svom ratnom komandantu, ali je Ua ipak neki minut kasnije obrisao na sopstvenu inicijativu vickast natpis:

HANIBAL AD VUKOVAR PORTAS! U pincu kapetan zatie samo vozaa koji izgleda kao da ima esnaest godina i koji oigledno veoma uiva da sedi za volanom i vilicama natenane gnjei vaku. Iz zvunika radio-kasetofona dopire glas voditelja radio programa koji teatralno najavljuje novi hit Radija 202 grupa Metallica, Enter Sandman. Kapetan suspree mrane atavistike nagone koji ga nagone da trgne klinca za kragnu i izlema ga naoigled ostalih vojnika. Brunda: Vojnie, gde ti je stareina? Voza tinejder mlako salutira ne ustajui i neto mrmlja. Kapetan kipti od besa ali nema vremena da se bake s ,,tuim vojnikom. Nalazi tog novog pukovnika ije ime nikako da zapamti iza jedne osamdesetetvorke zajedno s ostatkom njegove svite zastavnikom kojeg je poveo iz taba. Zastavnik snima kamkorderom svog nadreenog dok ovaj neto ivo govori i pokazuje. Kapetana Bojovia je oduvek bio glas da je neotesan i da nema dlake na jeziku (to je i bio glavni razlog njegovog dugogodinjeg nenapredovanja u vojnoj hijerarhiji) Propisno salutira pa razvee svojim medveim baritonom: Drue pukovnie, zato va zastavnik snima moje tenkove? Prosedi pukovnik ptijeg lica, nenaviknut na takvu neposrednu prirodu, osmotri situaciju pred sobom jednim kratkim, pronicljivim pogledom. Shvati s kim ima posla, pa odvrati mirnim tonom: Snimamo kapetane, dokumentarac za internu televiziju taba tree vojne oblasti. Ah, tako, a ja mislio ta ste mislili, kapetane? Mislio sam da neto nije u redu Ne, kapetane sve je u redu, mada vai tenkovi NISU BA U NAJBOLJEM STANJU. Vi ste naredili da se sa nekih oklopnih vozila poskidaju prednji blatobrani? Lice kapetana Bojovia crveni kao rak. Drue pukovnie... tako su napravljeni da se guvaju i krive i na kraju samo smetaju. Dozvolio sam dvojici komandira koji su imali taj problem da ih uklone. Iz praktinih razloga Pukovnik se upilji u kapetana, kao avka koja bi da vadi oi. A naelo jednakosti, kapetane? Zato nekoga favorizovati? Ili svi ili niko! Blatobrane vratiti na oklopna vozila za sat vremena, da li ste razumeli? Kapetan paljivo u sebi izbroji do tri. Bio je fronta, onaj u vatri, a penjao mu se na glavu obian mastiljar, takorei kancelarijski slubenik koji u tabu pomera maketice na karti. Razumem, drue pukovnie. Vae nareenje bie izvreno. Nadreeni ga paljivo odmeri da prepozna eventualno neke nove znake pobune, ne nae nita pa malo spusti loptu. Hm, da. Doneo sam vam vae nareenje. Gde moemo?

Samo pravo kapetan Bojovi zabrunda i isprui ruerdu ovde su moji razapeli jedan ator, napravili magacin Uo, pozovi sve komandire vozila. 5. Na Krstanovom zelenom kombinezonu nema oznaka pripadnosti. U depu ima zguvanu beretku i na njoj jednostavnu srpsku trobojku. Na glavi crnu fantomku. Da je mrtav i da ga neprijatelj pretresa, ne bi naao nikakva dokumenta. Jedino pare papira koje poseduje, zatieno plastinim omotom, je ono sa kletvom cara Lazara: Ko ne doe, U boj na Kosovo A na kraju, kao potpis: Srpska Dobrovoljaka Garda. Kree se meko i gipko poput make, proraunatim korakom kraj izvaljenih ograda zadnjih kua Bradina drei u naruju laki hekler s priguivaem. Paljba je sada u naselju povremena ,,rade mahom snajperi, poneki minobaca koji tue odreenu oblast pre nego odreeni cilj. Praina i izmaglica slile se u jednu poluprozirnu zavesu ovek koji ga prati kao gavranova senka, nosi crno sukneno odelo vojnog kroja a na glavi ubaru sa srebrnom kokardom. Na ramenu priiven amblem dvoglavi orao s krunom i natpis ,,Beli orlovi desantni bataljon. Njegova brada boje suvih listova duvana je otra kao u jarca, nos dugaak i kukast. Ispod velike, zift-crne ubare, okolinu paljivo motre svetle, zelene, lukave oi. Arkanovac, ekaj malo Krstan osmotri kratko etnika zvanog Karavuk. Moja ptiica kae to je ova kua preko puta Krstan oima prati Karavukov pogled. Ustako gnezdo? - pita klinikim tonom, bez traga emocija. Karavuk se smei zadovoljno, otkrivajui otre, jake zube i irei tri prsta. Trojica. U potkrovlju kue Kua je udaljena pedesetak metara. Prilaze joj u irokom luku iz pravca koji je za eventualne stanare malo oekivan. Krstan poput duha klizi u tamu jednog prozora u prizemlju. Tiho prolazi preko razbacanih stvari u sobi, izlazi u hodnik i polako se uspinje betonskim stepenitem. Gore na spratu je mrani hodnik nalik na katakombu s nekakvim ormanima i kartonskim kutijama. Nazire dvoja vrata. Jedna su malo odkrinuta, netaknuta pauina blago poigrava na promaji Ni zvuka ljudskog prisustva, bilo ega. Odakle Karavuku uopte informacija da ovde ima ustaa? Da nema paljbe napolju u kui bi bilo tiho kao u grobu.

Da se nije prevario taj udni ovek koji zenge zove zeke? Nosi za pojasom kvalitetnu tanto-kamu otru kao ilet, kae Ja sam i u civilstvu kasapin i tako to imam, ljudi, laku ruku. Kada nisu u borbi, njegov gotovo ritualan obiaj je da gladi drku svog hladnog oruja na kojem nikada ne zaboravlja da udari recku. esto naglaba o tome ,,kako je ljubitelj ivotinja, posebno kunia i usraa Krstan se privue do odkrinutih vrata. Ne sme da ih pomera, ako su unutra osue paljbu kroz drvenu plou. Kroz pukotinu delimino oblepljenu pauinom vidi unutar polumraka sobe veliki regal od hrastovine, s jedne strane zastakljen. Na staklenoj povrini, izmeu porculanskih piksli i pranjavih lutaka odraz ljudskih ramena i lica. Imaju crne marame na glavama a i uniforme su im sasvim crne. Jedan okrenut bono, paljivo osmatra kroz otvore sputenih aluzina. Druga dvojica dremaju u foteljama sa pukama u krilu. Izgleda tek se vratili iz borbe i odmaraju u svojoj jazbini. Spremaju se za no. Polako izvue osigura defanzivne bombe. Bombu zadri nekoliko sekundi u ruci da stanari ne bi imali vremena da je vrate. Ukotrlja je unutra. Gotovo da uje slab uzvik iznenaenja. U zatvorenoj prostoriji bomba eksplodira uz straan, zagluni tresak Krena praina pojuri kao usov iz dovratka i spusti se na Krstanovu glavu, vrat i ramena. Kroz rupe u vratima kao kroz reeto, probi svetlo. S prstom na obarau ulee u sobu punu gustog, plaviastog dima. Nijedan nije mrtav to je neverovatno Lee u krvi na podu, valjaju se od bola kao crvi. Najblioj dvojici saspe kratak rafal u glavu crne marame se izmeaju s mozgom i kostima Prilazi treem. ekaj, ekaj, arkanovac Karavuk ueta lagano u sobu, kez mu na licu. Gde si dosad, tako mi pokriva lea? prosike Krstan a oi mu gore. Ne grei duu, burazeru Karavuk iskrivi uvreeno lice a rukom se sveano prekrsti kao Raspuin dole se zatekao jo jedan Okree u ruci seivo sjajno od krvi. Vrlo sam tih zar ne? Ruka laka, veze Sputa pogled prema ranjenom crnokouljau koji muklo stenje na podu. Karavukovo lice se nekako grabljivo izduuje. Razmiu se usne, otkrivajui bele, otre zube. ta kae, bratac svakom po dvojica? Volim onaj lepi kabilski osmeh na njihovoj njuci ta ti je sad pa taj ,,kabilski osmeh? upita Krstan.

Karavuk mu pokaza. 6. U atoru nekoliko stolica i sto na rasklapanje postavljenih kraj naslaganih sanduka i buradi. Komandiri se uz agor tiskaju u prostor ispod gole sijalice koju napaja generator. Pukovnik iz kone oficirske torbice izvlai presavijenu mapu podruja i olovkom belei nekoliko brojeva. Zastavnik mu neto brzo saopti na uvo, pa odjuri. Pukovnik paljivo odmeri prisutne i otpone: Stvar vojsko, stoji ovako kapetan Deli koga svi znate, je imao zadatak da rano jutros ue ovde (pukovnik zaokrui olovkom na karti Lipovau malo, izdvojeno prigradsko naselje Vukovara s nekoliko stotina stanovnika) i samim tim pojaa nae prisustvo za operaciju koja je ve bila u toku (olovka povue dve paralelne crte). Oigledno stara lovaka strategija, - razmilja kapetan Bojovi pratei izlaganje vieg oficira koji mu se od prvog asa nije svideo tenkovi su imali zadatak da poput kratkodlakih balkanskih gonia priu divljai s lea i raunajui na faktor panike, poteraju je na istinu gde ve ekaju brojni lovci s prstom na okidau. Problem tenkovi uopte nisu predvieni za uline borbe (to su jednom shvatili i Nemci i Rusi a nai tek treba da naue). Jutros u est asova, - objanjava dalje energini pukovnik, - Deli je krenuo sa svojim vodom ali je spreen da izvri zadatak Desila se nepredviena situacija i njegova etiri tenka su praktino opkoljena, postoji mogunost i da su sva etiri unitena. Nije sasvim jasno ta je s Deliem i njegovim vodom a sada je ve (bacio je pogled na cifarnik runog asovnika) devet asova U tom rejonu, mislili smo da zenge ostaju bez municije, posebno protivtenkovskih sredstava a sada imamo informaciju da tokom noi koriste poljoprivredne avione i padobranima doturaju neophodna sredstva. Va zadatak, bio bi da pokuate da deblokirate naa oklopna vozila i da potom s njima, zajednikim snagama izvrite ranije postavljeni zadatak. Ima li pitanja? Ljudi kapetana Bojovia ute. Jedan ipak prekida neugodnu tiinu, zbijeni, nekako sav etvrtast ibenanin Boban (koji je jednom bezuspeno beao iz JNA kui): Drue pukovnie, ne shvaam jednu stvar, to je radila peadija koja je titila te tenkove? Pukovnik mirne. Nije bilo peadijske podrke, komandire Kapetanovo lice se smrkne. Poslali potpuno same tenkove? Pa to je ludost! (Hteo je u stvari da kae neto mnogo gore kako je to prava izdaja ali se na vreme suzdrao)-

Ja takoe imam svoje privatno miljenje o tome kapetane ali na alost, kao to znate o ratnim operacijama ja ne odluujem, samo ih prenosim primeti pukovnik kiselo pa nastavi vi ete imati potrebnu peadijsku podrku i to tamo na licu mesta. Za sada nemam detalje o kojoj naoj jedinici se radi, stvari se sada reavaju u hodu. Vi kreete u narednih sat vremena. Kapetan Bojovi osmotri ponovo kartu sa iscrtanim linijama. U desnom uglu mape, velika tamnoplava okuka Dunava i uz nju tesno pripijen grad Vukovar, izdeljen na crne kvadrate naselja. Levo, on uoi svoju priblinu poziciju pa oima krene opet polako na desno prema Lipovai, zatim Trpinjskoj cesti, Bradinu, Borovu, Vukovaru Ima lo, opor ukus u ustima koji na neto sluti. U tome obino ne grei. Na povratku u tab pukovnik ponudi zastavnika cigaretom iz svoje paklice. Hvala drue pukovnie, prestao sam, - ree zastavnik uz utiv, pomalo uliziki osmeh. Pukovnik nije morao da vodi rauna o pluima jer nije pripadao ljudskoj vrsti. Niti svetu ovekovom. Njegov privremeni fiziki oblik odloi paklicu u dep vetrovke pa uoblii jezikom i ustima jednu misao: Ovo sa JNA i Vukovarom podsea na Crvenu armiju i Finsku 30-tih Mislite, na Zimski rat drue pukovnie? Da, Staljinov pohod na sever i sovjetska pirova pobeda nakon desetina i desetina hiljada glupo potroenih vojnika i besmisleno protraenih tenkova i aviona Nesposobnost u komandovanju? - upita zastavnik verujui da se njegov nadreeni razmee teorijom koju je kao i on pokupio iz knjiga. Da je samo to, - ree pukovnik gadljivo i zavali se u seditu, puei svoju cigaretu. 7. Krstan i Karavuk se vraaju svojima (pedesetak pranjavih, iscrpljenih ljudi u arolikim uniformama raznih dobrovoljakih jedinica, rezervista JNA i etnika koji odmaraju unutar dvorita mecima oteene kolske zgrade) i zatiu tamo naravno, i porunika Krajovia, demekastog, nervoznog oveuljka sa kratkim, tankim briima na crvenom licu koji privremeno vri tu nekakvu dunost valjda komanduje? Tip birokratskog oficira bez ikakve sopstvene inicijative, - misli s gaenjem Krstan skenirajui suenim oima Krajovia. Krajovi tresui vilicom kao konj dok mu se na briima pojavljuju mehurii pljuvake: Gde ste vas dvojica? Kako to sami polazite u izvianje a da nikoga ne obavetavate Odgovaraj kad pitam! Krstana podiu marci, ruka mu blizu heklera. Jo koji sekund lupetanja ovog idiota

Stvar spaava Karavuk. Vadi iz RAP-a koji mu slui kao torbica-svatara jednu crnu krvlju isflekanu maramu. Krajovi, kolutajui oima: A ije je to? Karavuk: Mi mislili porunie, isprva da je od usraa al' nije. Nego? Belgijanci. Karavuk, ti me opet zajebava... Ama, pravi Belgijanci, porunie, asti mi. Plaenici? Nemam pojma, porunie. Ja i Krstan jedino to znamo momci s Belgijskim pasoima, nekim malim plavim knjiicama u kojima lepo, kitnjasto pie Vlamen Wafen SS i imenima kao Edmon, Alber, Pol, an. Obueni stvarno po poslednjoj modi svi u elegantnim crnim odelcima kao da ale nekog a oko vrata ovo Karavuk zazvecka laniima. Na svakom laniu svastika. Vidite to su lepi ovi krstii, porunie, nije plastika Porunik pravi kiselu grimasu, pa se okree i slee gadljivo ramenima. Kao i svi oficiri regularne vojske on ne voli tipove poput Karavuka, poludisciplinovane probisvete i koljae, ali je istovremeno i svestan da je taj ,,kadar neizbean jer drugih naprosto nema na raspolaganju zbrisali oni najpametniji pred patrolom vojne policije u neku Francusku, Nemaku Belgiju... Mozga o tome par trenutaka a onda kao da se neeg setio: Krstane, moram neto s tobom da razgovaram Sluam, - kratko odvraa potiskujui bes prilika u kombinezonu. Skida crnu fantomku s glave pa grubo trlja akom svoju riu, kratko podianu kosu oi su mu pune praine i svrbe ga kapci edan je kao pas. Krajovi: Stiglo neko nareenje. Treba da odredim bar polovinu ljudi iz ove jedinice za taj zadatak. Ostavili su mi da sam izaberem mogunost ko e te ljude da predvodi. Ja sam odredio tebe. ta kae? Krstan: U redu. Znai, slae se? Dobro onda! Uvek si prednjaio i bio eljan akcije ak i mimo mojih nareenja. Evo ti sad prilike! Neu da tajim drago mi je da nee biti vie u ovoj jedinici i praviti probleme Bitno je da ti doe mirno do svoje penzije, zar ne porunie? - misli Krstan. Krajovi, oigledno veoma zadovoljan sobom:

Uzmi moj dvogled i pogledaj kroz prozor, eno tamo, prema severu Krstan prinosi dvogled licu, podeava. Kakvo je to naselje? Lipovaa. Uglavnom Srbi, ima neto Hrvata. Njihova TO je pukla pre neki dan, naselje sada dre HOS i zenge. Civilno stanovnitvo je izgleda na vreme pobeglo. Nai smislili neku bezveznu operaciju, poslali jedan tenkovski vod bez peadije da zenge kao izbace napolje a onda bi tu grupu po njihovoj ideji, presrela jedinica Novosadskog korpusa koja do tamo nikada nije ni stigla jer je veina dezertirala i pobegla kuama A sada alju dva tenkovska voda da izvuku ove u kotlu. Trenutno ste samo vi na raspolaganju kao peadijska podrka. Ko komanduje jedinicom? Kapetan Momir Bojovi. Hanibal? Jeste, Hanibal. Zna ga? Ne porunie, ali bih veoma voleo da ga upoznam 8. Kapetan Bojovi stupa pred stroj svojih ljudi. Grmi: Tenkisti, uli ste onog pukovnika. Vreme je za pokret! Gleda njihova golobrada lica. Svi veoma mladi ali ipak, mnogo ozbiljniji, vri nego onda kada ih je prvi put upoznao. Drue kapetane, - pitali su ga prvih dana sukoba, - da li smo u ratu? Interesantno, nije znao ta da im odgovori. Jedan vojnik, rodom iz Borova je primetio: Neprekidno govore da smo agresori. Kako ja mogu da budem agresor u sopstvenoj zemlji? Vukovar je i moj grad A ovo je formalno jo uvek Jugoslavija Kapetanu te stvari takoe ne idu u glavu. To agresor zvui kao da je on, Momir Bojovi, doao preko okeana, kao Amerikanci u Vijetnam i Kambodu potpuni stranci koji stiu odnekud iz daleka i osvajaju Kao da nikada nisu iveli zajedno u jednoj dravi, nisu se enili i udavali, zajedno proslavljali Sve se brie? Tek tako? A golobradi momci? U ratu se mnogo bre odrasta

Gleda i gvozdene monstrume iza njihovih lea, oseajui po ko zna koji put onaj svim tenkistima znani paradoks. Oklopno vozilo je istovremeno mono, izgleda gotovo neunitivo a opet je tako ranjivo! I dan-danas teko mu je nekako da u to poveruje. A injenice su neoborive osamdesetetvorku recimo, sa svojih 410 mm eonog oklopa na kupoli ipak moe da uniti jedan jedini vojnik savremenim RPG-om, da ne pominjemo nemaki Armbrust koji bui tenkove kao sir. Dakle, projektil od nekoliko stotina dolara i jedan obian peadinac rastavljaju na zavrtnje maineriju ija je proizvodna cena blizu milion dolara i koja se sastoji od neverovatno mnogo sloenih komponenti posebnog balistikog raunara, periskopa, meteo-senzora, laserskog daljinomera, ak i ureaja koji mu omoguuju da itav kilometar putuje ispod povrine vode! A najgora stvar kod osamdesetetvorke, usavrene jugoslovenske verzije ruskog T-72, je ono dole... na podu Kada su Rusi gradili svoj T-72, napravili su i jednu znaajnu konstrukcijsku omaku (koja je ostala u naslee i poboljanoj osamdesetetvorki) Borbeni komplet za glatki 125 milimetarski top koji se sastoji od 42 granate (kumulativne, fugasne, potkalibarske) je smeten na podu tenka, tamo gde je oklop najranjiviji (tu je i veliki obrtni transporter za automatsko punjenje topa). Dovoljno je da tenk naleti nezgodno na protivtenkovsku minu ak i da mina ne probije sasvim tenk, ona redovno izazove lananu reakciju uskladitenih granata Uglavnom, ono to preostane od posade je kasnije nemogue sakupiti. Pripreme za pokret su relativno brzo sprovedene. Kapetan Bojovi se onako teak kao medved vere uz oklop, zatim se penje na kupolu i sputa frkui kroz komandirski luk. Ostali poput automata praktino jednovremeno uleu u svoje silazne otvore. Okree se i oima kao foto-aparatom belei poslednji put sliku pusti sala i njegove garave zidove, beskrajnu ravnicu koja ga okruuje, uglavnom prekrivenu repom i kukuruzom, niske, nekako spljotene tenkove sa svojim ogromnim senkama i par metara dalje, vlanu prugu druma kojim ne prolaze nikakva vozila (i na kojem trune olupina raznetog spaeka). Kapetan Bojovi podie desnu ruku iznad glave i u zglobu ake s ispruenim kaiprstom napravi krugove u smeru skazaljke na asovniku. Motori od hiljadu konjskih snaga teki jednu tonu strano zagrme uz istovremeno izbacivanje velikih, tekih peurki crnog dima iz auspuha. Kapetanova osamdesetetvorka resko zazvei kada voza Jano Sever zakoi desnu gusenicu a levu pokrene u suprotnom pravcu izazivajui trenutno pomeranje ratne maine teke etrdeset jednu tonu s mesta. Drum naprsne kao ledena skrama a grude materijala stanu da prte pod optereenjem od vie desetina tona koje okretanjem gusenica vri dodatni pritisak na asfaltnu podlogu. Po drumu stanu da odmiu unazad beskonane merdevine sastavljene od kratkih lestvica, urezanih u asfalt gusenicama. Poinje ,,kretanje konvoja.

Poput krda slonova ili dinosaurusa, valjaju se na istok. 9. Nakon izvesnog vremena, pred tenkovima poinju da iskrsavaju avetinjske, izgorele olupine vojnih i civilnih vozila vojni kamioni samo na bandaima, ije su cirade planule pa se sada vide metalni skeleti konstrukcije ispod, raznete lade i fijati, poneki oklopni transporter koji podsea na crni mrtvaki sanduk na gusenicama. Uglavnom su blizu ivice puta ali nekada moraju i da ih poguraju s druma, da tu jadnu limariju odbace u stranu, a to kao protest, izaziva estoko cviljenje gvourije. Ima mrtvih u poljima, tu i tamo lee kao gomilice odbaene stare odee. Jata vrana krue, neke su kraj leeva, skakuu, mau krilima. Prolazi jo dvadesetak minuta S kolonom nije sve kako valja, - misli kapetan Bojovi dok okree na crvenom bikovskom vratu iznad ivice ulaznog otvora svoju krupnu tvrdu glavu, dodatno uveanu crnim lemofonom. Jasno, sve vie zaostaju. Oduzmi gas, - vie a mikrofon laringofona priljubljen na vratu hvata brujanje njegovih glasnih ica, - smanji malo, imamo prazninu izmeu tenkova Nema promene brzine. Voza kao da ne uje. Mora da lupa dlanom po svom lemofonu koji izgleda ima problem s kablom. Sever, smanji gas, da li me uje Ovaj put zvuk motora je drugaji. Gusenice menjaju ritam. uje i kranje potvrdnog Severovog odgovora. Vihor, ta se kod tebe deava? - rei preko veze jer bacivi brz pogled preko ramena primeuje da zadnji tenk previe zaostaje kao da hramlje. Koava, ovde Vihor, nastavljamo s pokretom, sustiemo odgovara malo nesigurnim glasom komandir zadnjeg oklopnog vozila. Kapetan se malo uspravlja, obema rukama se dri za ivicu otvora. Dva projektila najednom siku vazduhom visoko iznad kupola i eksplodiraju na jednoj njivi. Kukuruz na polju se razlee na sve strane kao delovi dinovske metle dok zemlja obilno zasipa najblie oklope. S antene na jednoj tureli uskovitlana parad otkida trobojku s crvenom petokrakom i ona pada na gusenicu. Ova je uvlai u sebe, kida i mea s blatom. Vraa se niz komandirski luk povukavi za sobom elini poklopac. Srui se desno pored Ue, s mukom navikavajui ponovo oi na zaguljivi, zeleni polumrak svog borbenog odeljenja. Ali ni tu nije miran. Klopara li klopara gore Polugu nije zavrnuo na poklopcu.

Opet se pridie da otkloni kvar. Mala je verovatnoa da se neko uspue na tenk i ubaci granatu ali ipak Zveckajui, tenk kao da na trenutak menja pravac. Trzaj ga baca okrutno na metal ali na neugodnosti takve vrste ve se odavno navikao (vie i ne broji masnice) Vraa se u plitko, izjedeno sedite. Sudei po komentarima njegovih komandira, kolona se postepeno uigrava i rastojanje je sada dobro. Ovde Koava, dosta razgovora, neka kolona otvori na trenutak paljbu, prijem. Kapetan uje pozadinski um u slualicama VHF ureaj dometa 20 km hvata odnekud raznolike piskave signale i zvuke koji lie na veoma izvitopereni ali ipak prepoznatljivi ljudski govor. Psovke Spregnuti mitraljezi PKT M-86 od 7,62 mm trete, slobodna paljba po okoliu koliko da zenge nakratko prikuju za zemlju. Niko jo ne otvara vatru iz neeg teeg, 12-milimetarski protivavionski PAM-ovi za sada ne riu crveni oganj. 10. Kapetan ima na raspolaganju etiri razliita periskopa preko kojih osmatra dok se nalazi u borbenom odeljenju s niandijom. Vidi samo samotan sivi drum i poneki stub dima kako se izvija na horizontu. Dosadno, banalno slavonsko obzorje. Ali, to je samo zatije pred buru Onaj iznenadni napad neprijatelja je prestao jednako brzo kako je i zapoeo. A to je sutina ovog rata nenadan ugriz kobre Neprijatelj je daleko slabije opremljen i prirodno, koristi sve pogodnosti gerilskog, asimetrinog naina ratovanja. S oima na okularu takozvane dnevno-none nianske sprave pomno izotrava predmete u daljini (njegov ureaj, slubeni naziv DNKS-2, uveava do etiri a onaj niandije i do sedam puta). Nazire obrise prvih kua manjeg prigradskog naselja, proverava na karti. Lipovaa. Ovde negde je po poslednjim informacijama zaglavio Deliev vod. Okree glavu nalevo i baca brz ispitivaki pogled na Uu. Njegov niandija je trenutno uposlen oko komandnog bloka s irilinim natpisima: daljina, raunar, top, mitraljez, elektronika, iroskop, laser. Tu su i razna obavetenja koja asociraju na podatke meteorolokih stanica: uzduni vetar, temperatura, pritisak vazduha Ve se jasnije uoavaju nagorele dvospratnice, neke bez krovova. Neto dimi u dubini naselja. Koava ovde, otvorite etvore oi. Pravo napred, obrati panju... Zove komandu: Koava ovde, ne vidim nigde obeanu peadijsku podrku, prijem. Zagluuje ga kranje.

Serija vrlo monih, udnih feedinga kakve nikada ranije nije uo. Na putu lei mrtva krava, ukruenih, nogu. Nema vremena da je izbegne. uje se tup udarac i gusenice odmah potom pretvaraju veliku mrcinu u kau mesa i kostiju, krv i creva trcaju s gusenica... Ulaze u naselje koje deluje opustelo. Kapetan Bojovi nema dobar pregled iz tenka te odluuje da podigne poklopac i pojavi se na izlaznom otvoru. Drum koji sada postaje ulica naglo se rava pod pravim uglom, tu je nekoliko raskrsnica. Nailazi otro skretanje kapetan se nervira jer moe samo da nagaa ta je na onom drugom kraju... Zdanja bez stakala na prozorima s tragovima vatre u unutranjosti, keze se zlobno na kolonu. Iupane ili poput ibica prelomljene bandere, neke opasno nagnute u vazduhu iznad ulice. A iza okuke ... Iza okuke gamie jedan T-55 s velikim crveno-belim ahovskim poljem na oklopu.... Verovatno jedan od onih jo na poetku rata zaplenjenih tenkova JNA koji je i onako bio predvien za staro gvoe. Sledei svoju potrebu da uvek istaknu svoju pripadnost zapadnoj civilizaciji Hrvati su pourili da ovaj tenk prefarbaju u maskirne are koje oponaaju vegetaciju, kako to ve radi nemaki Bundesver. teta to u urbanoj zoni nije bilo vie drvea a ni mnogo bunja video se, zahvaljujui napadnim tigrovim prugama, bolje nego da su ga ostavili s obinom fabrikom bojom. Kapetan Bojovi se prodere preko laringofona. Videli su istovremeno jedan drugog T-55 se ukopa zbog boljeg ciljanja i njegova turela s topom poe da opisuje pretei polukrug. Hrvatski tenk je u povoljnijem poloaju i arena kupola ima da pree krai put od one na elnoj osamdesetetvorki. Kapetan Bojovi urla ve znajui nee uspeti, nee stii... I tada se dogaa jedna od onih bizarnih situacija o kojima vole da raspredaju tenkisti top pedesetpetice gotovo stie do predviene take kada uleti u splet elektrinih vodova to slobodno vise s prelomljenih bandera. Mehanizam turele se bori s nepredvienom preprekom. Uasni, veliki top osamdesetetvorke udaljen od svoje mete manje od pedeset metara, poklapa se s nianskim krstom. Turela pedesetpetice poupa kablove i okrene se sasvim. U tom trenutku, ruka u neprijateljskom tenku oajniki posee za komandama ali su se prsti niandije na osamdesetetvorki ipak prvi zatvorili oko prekidaa. Stodvadesetpetica grune, strahovitom silinom izbacivi iz glatke cevi projektil mase 19 kg, poetnom brzinom od 850m/s... Crveni oganj sune napred, deo usijanih gasova primi gasna konica blokirajui prejaki trzaj.

Oklop prugasto iaranog tenka prestane da postoji u kovitlacu nejednake paradi, plamena i belog dima. Nekoliko dugih sekundi kia metalnih delova zasipa okolinu. Ua zine i pogleda nagore u svog komandanta: Tresnuo sam ga fugasnom Ugruvan, kapetan Bojovi se nasmeje od srca i srdano potape svog hrabrog niandiju, kojem je ovo bio prvi ulov. O Uu se ogreio. Deko je sila! A to s fugasnom Pa, naravno raunali su s neprijateljskom peadijom pa je u topu bila trenutno fugasna a ne kumulativna ili potkalibarska probojna granata koja se koristi protiv oklopa. Ipak, s ove daljine i udar obine fugasne granate je dobro obavio posao, verovatno izazvavi i samopaljenje spremita municije pedesetpetice. Preko veze uje radosne povike, padaju estitanja. Kolona nastavlja dalje, na veini kupola se vide figure komandira kako vrsto steu ruice protivavionskih PAM-ova s kojih vise teke metalne kutije s municijom. Ulaze u jazbinu zveri uz gromku riku velikih motora (ko je ikada uo da su se tenkovi prikrali neprijatelju?). Nova serija neobinih feedinga prisiljava kapetana Bojovia da se privremeno mane upotrebe radio-veze. Valjaju se pored delova pedesetpetice u plamenu. Neto dalje, ulica pokazuje veu ruiniranost. Ovde su ve bile neke ee bitke isprva se vide manje gomile uta na asfaltu, potom i itavi delovi na put sruenih krovnih konstrukcija. Dim koji ne potie od unitenog hrvatskog tenka i koji su uoili jo pre ulaska u naselje, vije se iz jedne pobone ulice. Uskoro imaju i odgovor na neizreeno pitanje. Na poetku tog, tako rei sokaka, tinja jo uvek razneta osamdesetetvorka... Uniteni tenk Delievog voda koji je pre samo koji sat bio jo uvek u jednom komadu. Slike se po nekom automatizmu same stvaraju u glavama tenkista: Direktan pogodak kumulativnom raketom... Jarosni blesak crvenog ognja. Mlaz rastaljenog metala, oklop koji poputa na preko hiljadu stepeni celzijusa i razliva se po unutranjosti vozila i ljudima koji su u takvim prilikama isto to i... papir. A ostali? - seva kapetanovom glavom. - ta je s onim drugim oklopnim vozilima? Ponekad moral jedinice nije na zavidnoj visini. Napustili tenkove? Predali se? Voza Sever nespretno zaobilazi jo uvek vrelu olupinu izazivajui nervozni tik na licu kapetana Bojovia. I na ovom tenku je detoniralo spremite bojeve municije.

Kupole nigde nema odbaena je verovatno, desetinama metara dalje, moda i preko krovova kua (imao je prilike da se jednom uveri svojim oima kupola ,,lansirana trideset metara daleko od tela tenka, zabola se vrhom topovske cevi u zemlju i ostala u tom poloaju poput kakvog nadrealistikog spomenika). Kolona klopara dalje. Muice PAM-ova ciljaju mrane kvadrate prozora, prsti ukoeni na obarau... Kue su samo konture nekadanjih domova, poput loeg pozorinog dekora. Scenografija jugoslovenske tragedije... Kapetan se osvre iza sebe koliko mu to doputa podignuti ulazni poklopac. Prate ga u stopu, stvarajui seizmiki talas slian prolasku dizel-lokomotive. Guste crne perjanice dima iz njihovih ogromnih motora odnosi hladni novembarski vetar negde u stranu. Tada Ua povie gotovo mu sabivi bubne opne u glavu: Zolja! Zolja! uta kua levo... Kapetan se ispravlja kao na oprugama i refleksno raspali po moguoj meti a grmljavina njegovog oruja istovremeno povede i vatru drugih tekih mitraljeza. Paljba se stapa u jedan jedini gromoglasni urlik. Zid sumnjivog zdanja je vodopad maltera, krea i delova cigle. Istovremeno, kapetan krajikom oka registruje narandastu vatrenu loptu kako lebdi u vazduhu tik iznad tla. Ono to lii na loptastu munju, promauje za dlaku njegovu desnu gusenicu i itei prelazi ulicu pa se zabija estoko u niski zid od cigala. Tresak i gejzir krhotina koje ibaju vazduhom. Nekoliko skrivenih kalanjikova najednom ljutito ekia po prednjem oklopu u ije se okrilje kapetan opet sklanja. Naslepo, bez ciljanja, dva topa otvaraju vatru u najblii red kua. Crepovi lete nebu pod oblake a s jedne trospratnice otkida se, uz silan prasak, velika terasa i rui u dvorite. Pratanje kalanjikova naglo jenjava, neko vriti unutar onih zadimljenih ruevina iv pokopan, zgnjeen poput insekta. uju se PAM-ovi kako poput elinih metli iste put pred sobom. Kapetan proklinje u sebi. Do sada je bilo sree ali nisu ljudi bez razloga Fortunu naslikali kako stoji na lopti i jedva odrava ravnoteu... A ko je one idiote u komandi uio vojnoj taktici? Gde je ta obeana peadija predviena za zatitu njegovih bokova? Zar drveni generali misle da on s oklopnim vozilima treba da ide od kue do kue i reava stvari kao u nekom dvoboju? Jo jedna plamena lopta izlee odnekud i iti celom duinom njegovog oklopa a da ga ne dotie, pa se deli sekunde potom prolama silan udar koji potresa sve od gusenica na gore. ulo tenkiste zna da je neki oklop pogoen ak i kada to nije odmah vidljivo. Drugi tenk u koloni je dobio raketu malo iznad gusenice i nad njim se ve nadvio oblak gustog dima.

Dolazi do remeenja poretka unutar kolone jer se smrtno ranjena osamdesetetvorka naglo ukopala u mestu, postavi prepreka drugim oklopnim vozilima. Bojei se vee konfuzije kapetan ponovo aktivira vezu (otkrivi s olakanjem da ova sada funkcionie kako valja) i izdaje nareenje. Tenkovi treba za sada da ostanu tamo gde jesu i tite se vatrom. Iz neposredne blizine raznose stambene objekte s obe strane ulice topovima, dok se do njihovih od krea pobelelih gusenica gomilaju brda slomljene armature, greda, delova nametaja... Iz zadimljenog tenka, poput crva iz zgaene jabuke, ispuu nesigurno dvoje napola kontuzovanih ljudi okrvavljenih lica, jedan sasvim pocepanog kombinezona. Nezatiena, obina tkanina uniforme plane na njemu kao krpa natopljena benzinom... Bee iz usijanog pakla napolje samo da bi naleteli na vatru dobro kamufliranog snajperiste koji njihove mozgove hirurki precizno rastura po oklopu u razmaku od dve i po sekunde. Kapetan Bojovi moe samo da gleda smrt svojih tenkista kroz osmatraki prozor i kripi nemono zubima. Njegov gromopucni bariton putuje eterom do generala zanetih u svoje ratne igre: ...u govnima do gue... ako ne dobijemo uskoro pomo... iskrvariemo... u ovoj stupici... Kratko pitanje na vezi i pucketanje statike smenjuje umoran, zlovoljan glas koji kapetan kao da prepoznaje: Kapetane, izdri jo malo. Vri svoj zadatak, ima ko da misli... Taj glas ga je jutros u onom salau uveravao kako e imati potrebnu peadijsku podrku i to na licu mesta. U materinu pukovnie, moji ljudi ivi gore S druge strane veze kratak kaalj pa otrijim tonom: Bojoviu, nisi jedini koji krvari! Ovde su velika sranja, iroko ienje u toku, imamo i amfibijski desantta hoe, da ti izvuem ljude iz depa? Izdri vojniki, kapetane! Dolazi vae pojaanje, gotovo. Kapetan psuje na pasja usta tu mrcinu u uniformi i zarie se ako ja i moji ljudi preivimo ovaj krvavi rusvaj zadaviu tog skota golim rukama! Ni asa ne razmilja zato komanda koja raspolae desetinama hiljada ljudi nema jednu etu ili barem jedan vod za zatitu njegovih tenkova. To je naprosto gubljenje vremena. A na bojnom polju tok vremena je sasvim drugaiji nego u normalnim uslovima i sekunde mogu biti venost Sasvim nepoznat glas ulee iz etera: to je etnik, treba pomo? Sad e sti pomo, pravo u glavu... Pozdrav od hrvatske bojne... Usijano tane otkida komad lemofona divljim trzajem poput poniavajueg, vrelog amara...

Zvoni mu u glavi od udarca dok razjaren prazni magacin tekog mitraljeza sledei avetinjsko pomicanje vatrenih taaka koje jedva nazire kroz izmaglicu dima i praine. 11. Uf, zamalo da spucam onog etnika na oklopu! - frke Heni kao risica pa zaustavlja dah traei grabljivo novu metu. ,,Dragunov gotovo ne viri kroz teke zavese koje landaraju na hladnom vetru. Na cev je stavila plastinu flau. Tako se zvuk snajpera bitno menja tee je odrediti lokaciju. Oi joj sevaju od besa i mrnje. I reklo bi se krvi... Kruno je gleda s drugog kraja sobe, do njega ui elavi Franci, ubacuje novi okvir u automat. Sve mu se vie svia ova vatrena cura ali nije sad vreme za takve stvari. Mora da izbaci iz svoje glave sve osim sposobnosti da ubija. Misli: To ti je neminovnost... Odlae runu radio-stanicu i prihvata zolju pa se nameta tako da projektil moe bez problema da lansira s ivice prozora. Ma, edo je prekrien... - zapone reenicu krivei usta u surovi osmejak. Tane ga pljotimice udara iznad desnog uha i trenutno iskljuuje svest kao kad okrene prekida. To ga spreava da vidi nekoliko vojnika u sivomaslinastim uniformama kako bez najave upadaju u neveliku prostoriju sejui vatru po njemu, Franciju, Heni... Dva su kuruma proletela kroz okovratnik Krunove jakne a trei samo oeao lobanju. Kada se probudi, glava ga jezivo boli a vidno polje je udno iskrivljeno. Lei na podu, na boku, a na rukama ima... lisice toliko bar razume. Oporavak memorije odvija se sporo slike i rei lutaju haotino, nefokusiranom sveu. Konano, zvuci i slika se sklapaju u jedan mozaik. Praska lako i teko automatsko oruje, to je negde napolju, on je i dalje u istoj zgradi. Do sebe vidi takoe vezanog Francija kome suze idu na oi od bola. Sudei po krvavim mrljama zakailo ga po nogama. Henina svetlosmea kosa je rasuta po podu. Ona se ne mie. Kruna probada neto u grudima. Stee zube do bola. Franciju prilaze blatnjavi onovi tekih vojnikih izama i jedan promukli glas kae: To je taj. Druge izme stupaju, gore se vidi zeleni kombinezon i mladi, reski glas pita: Siguran?

Kod njega smo nali... Evo, pogledaj slovo na kundaku... Da, u pravu si... Znao sam tog momka. Upravo se oenio, doao iz Makedonije... Nesretnik... ta emo s ovim, Krstane? Kako ta? Vodite gada napolje, naterajte ga da klei i ispria ta je Makedoncu uinio pa mu obezbedite isti tretman! Jake ruke grubo odvlae Francija koji preklinje isprekidanim glasom: Nemoj me zatu, nisam poinio... Ostaje dugi krvavi trag na izgrebanom parketu sobe. 12. Kapetan Bojovi registruje nekim unutranjim ulom promenu... Nedugo nakon snajperskog pozdrava neto je poelo da se deava kod neprijatelja i to njemu iza lea. Stvar je postala i sasvim uoljiva kada su trojica zengovaca iskoila iza brda zdrobljenih cigala pred njegovim oklopom i poput uspanienih fazana krenula da pretravaju na drugu stranu ulice. Kapetan estoko cimne cev ulevo pa saspe istog asa u svu trojicu rafal kalibra 12,7 mm... Jednom oveku u trku odskoi glava s ramena kao odseena maem a drugom kratko plane uniforma na mestu kontakta usijanih kuruma i tkanine pa se i on presamiti i sroza kao vrea. Nema vremena da vidi ta je sa onim treim. Njihova tela su na putu iznova pokrenutih elinih gusenica koje uasno grebu po ispucalom asfaltu, komadima cigle i delovima razbijene armature... I vama pozdrav od kapetana Bojovia! - procedi pamtei onaj mladi, drski glas u slualicama. Top iza njega otvara vatru na grupu hrvatskih boraca koja iskrsava nekih tridesetak metara od oklopa, u dimu, pa opet nestaje poput aveti. Granata detonira u tom prljavom sivilu irei crveni plamen uvis i delove ljudskih tela zajedno s njim. Oganj koji se zrakasto rascvetava u dimnoj zavesi ostaje da treperi kao zamrznut na ekranu dok protiu duge sekunde... Kapetanov um naviknut na normalan sled dogaaja, u poetku jednostavno ignorie pojavu. Slika pred njim titra kao od velike letnje ege i to podrhtavanje se kree preko poluvidljivih graevina s obe strane ulice. Kue se sleu kao plastelin pa se ispravljaju kako talas prolazi. Izgleda da voz realnosti vie ne ide istim tranicama nikada nije video svojim oima a ni uo za ovakvo dejstvo tenkovske granate. Izoblienje stie i do tenka, top se nekako razmekava i iri pa se vraa u raniji oblik. Gleda svoje prste kako se rastau, mrekaju, preklapaju. Nema bola, nema fizikog oseaja da se to deava. A statika vriti u slualicama.

I svetlost naglo gasne. Dan je, ve je negde oko podneva ali nebo ubrzano menja svoju boju. Kapetan zgranut gleda crno nebo, osuto zvezdama, sekund kasnije opet bletanje dana, pa... Stroboskop koji izbezumljuje i odnosi razum nekud sasvim, sasvim daleko... 13. Ua sanja dvorite svoje kue. Magla nad nevelikom cvetnom batom i betonskom stazom. Vidi svaku pukotinu. U snu zakljuuje kako je rezolucija slike fantastina! Svaka travka, granica, kap rose urezana do najmanje pojedinosti. Boje izuzetno jasne, iste. Stoji na stazi, kua od cigala je pred njim, tri niska stepenika koji vode do vrata. udi se samom sebi zato ne pree ta tri stepenika i stavi ruku na kvaku. Tamo su njegovi otac, majka, braa. Sigurno ga ekaju. Osea nelagodu, hladnoa se penje uz telo. Polako dolazi sebi... Otvara oi u potpunom mraku i treba mu vremena da shvati da je elom oslonjen o hladne nianske komande tenka. Oklopno vozilo je nepokretno, motor ne radi. Gluva tiina. Strah raste u Uinom stomaku, penje se ka grlu. Prua ruku i do sebe napipava neije krupne noge. Kapetan! Onda se seti i posegne za prekidaem. Svetlost ispuni borbeno odeljenje. Drue Kapetane... epa tkaninu kapetanovog kombinezona i prodrma ga jako, onako uplaen. Njegov stareina podie teke kapke. Unezvereno gleda Uu. ta se...? Ne znam drue kapetane, ali neto strano, neto strano se desilo... Kapetan muklo uzdahne, opipa elo. Napolju? Tama. No. Ali kako je to mogue? Uini zubi najednom cvokou. Pomilja, mada nikada nije bio religiozan moda smo mrtvi? Njegov svet van bojita uglavnom ine raunari i strune knjige studirao je elektroniku, pravio skalamerije koje nikom nisu trebale a njemu su ipak bile zanimjljive. Kapetan kree prema mranom otvoru turele. Ulazni otvor nema sputen poklopac, ostao je tako nakon... ega?

ta se to doavola, desilo? Sada s gornjom polovinom tela napolju i svetlom koje ga osvetljava odozdo, zabacuje glavu i gleda u nebo. Posuto je siunim zvezdama. Prethodne noi bila je jaka meseina. udno, sada je nema iako je nebeski svod bez oblaka. Vraa se u tenk i podeava nonu niansku spravu. Svet spolja iskrsava u fosforno-zelenoj. Ruevine kua, tenkovi. Na jednom tenku se pojavljuje jedan od komandira i izgleda kao da e svakog asa povratiti po oklopu. Dobro je, i drugi su ivi, - misli kapetan. Pogled mu privlai neobian, slab sjaj izmeu polusruenih dvospratnica. Na horizontu je niz vatri-svitaca. Kao razbacana eravica. To gori Vukovar, - mrmlja sebi u bradu. Sve do jutra ostaje u tom uverenju. 14. Od trenutka prvog kapetanovog pogleda u zvezdano nebo, no traje jo nekoliko sati. Niko ih ne napada ali ostaju u pripravnosti. Neto pre svitanja neko iz ruevina zove kapetana po imenu. On se odaziva pa trai da se i onaj drugi predstavi. Krstan ovde, - uzvrati jednostavno glas ne pominjii nikakav in. - Sa mnom su dobrovoljci i rezervisti. Mi smo poslati kao pomo... Ostanite gde ste do svanua, - poruuje kapetan. uje lako zveckanje oruja grupe ljudi koja se rasporeuje po ruinama. Kada e ve jednom to svitanje? - sike u sebi. Ua petlja po VHF ureaju. Drue kapetane, ovo je udno... ta je sad, opet neko atmosfersko ometanje, ne hvatamo komandu? Ne samo komandu...Uopte nema radio-signala... Nikako ne razumem... Pokvaren? U tome i jeste problem. Proverio sam - ureaj radi sasvim dobro ali hvata samo prirodni fon i nita drugo... Kapetan protrlja lagano akom ve izniklu strnjiku brade. Glava ga boli, moda je ostala neka tableta u priboru za prvu pomo... Osmotri ponovo nebo. Zvezde poinju da blede. Baca pogled u pravcu onih dalekih vatri. Vatre su skoro utrnule ali neki pozadinski sjaj probija odnekud sve vie. Tada spazi belu dugu na horizontu. Sunce koje izranja. Luk stade da deblja, da se iri.

Boja neba postepeno pree u nenu sedefnu. Vrh suneve lopte... Nenormalno iroke, spljotene, bledo sive. Kapetan prinese refleksno ruku elu kao da hoe da zatiti oi. Nije bilo potrebe. U ovo Sunce mogao si da gleda nekanjeno, valjda, desetak sekundi. Ljudi, ta je ovo... Priguen uzvik izlee nekom od vojnika. Sada se vidi Lipovaa. Ali ne cela. Oko njih se nalazi samo desetak kua! Poslednje kue i dvorita kao srpom odseene... Kapetan na trenutak u glavi stvori sliku orijakog estara sa seivom koje opisuje krug preko krovova, ograda, bati, njiva. Taj krug nije imao prenik manji od sto metara! Tenkovi stoje u nepravilnoj liniji celom duinom onoga to je preostalo od ulice; okolo su izreetane kue, iz nekih jo uvek sporo kovitlaju bledi pramenovi dima. I sve to se nalazi u sreditu plitkog, blatnjavog kratera. A iza poslednjih ostataka naselja i iza blago uzdignutih ivica kratera je... Beskrajna, blago zatalasana ravnica prekrivena mrljama niske vegetacije koja podsea na liaj. Sunerasto tle, puno svetlijih i tamnijih pega, gnjecavo od vode kao u tundri. Ipak, iako svojom jednobraznou asocira na krajnji sever, temperatura na njihovim instrumentima stoji oko esnaestog podeljka celzijusove skale, to je barem desetak stepeni toplije nego klima u kojoj su ratovali prethodnog dana... Desetak vojnika u arolikim uniformama prilazi iz vie pravaca tenkovima. Kapetan sebe natera da odvrati pogled od potpuno stranog obzorja i pogleda pridolice. Deo ljudi nosi ubare ili ajkae sa kokardom, ima ih i sa lemom i petokrakom. Jedan vitak momak u kombinezonu prednjai, verovatno je njega uo noas. Zapaa i trojicu zarobljenika koje nestrpljivo poguruju. Izgleda da jo nisu svi sili s koloseka stvarnosti, tek po koji se unezvereno osvre u pravcu poslednjih kua a jedan ovek se krsti mrmljajui Oe na... Kapetanu pada na pamet sluaj iz ratne istorije. Ime bojita Dijen Bien Fu. Nakon sputanja u tu uvenu kotlinu, grupa francuskih padobranaca se ponaala kao da nije izvela skok, kao da je ostala u svojoj bazi. Psihoza? Visoki momak bez oznaka stie do njegovog oklopa, uje ga da kae: Drue kapetane... Ja sam razgovarao s vama pre koji sat... ast mi je staviti se s mojim ljudima pod vau komandu... Kapetan ga kratko osmotri pa upita: Ti si od Tigrova? Bio sam. Nismo se ba najbolje slagali, ako me razumete... Ja verujem u krstaki rat za srpstvo oni su neto skrenuli s puta... Bela tehnika i slino, mene nikada nije zanimala...

Deluje pomalo arogantno - razmilja kapetan, - ali izgleda da vredi kao borac. Da vidimo ta tu jo imamo. Jedan etnik zelenih oiju i kukasta nosa kao kljun u ptice grabljivice, progovara varljivo blagim glasom: Kapetane, mi vam doneli u miraz i ovo troje hosovaca... Ovaj tu brkati da ne poverujete je Srbin! Ja hteo odmah Brku da nagradim al' na Krstan kae ,,Neka, ostavi ga i ovu dvojicu, moda ih kapetan Bojovi prethodno saslua. Kapetan pogleda etnika jedinstvene fizionomije i upita: A kako se ti zove? etnik, skromno: Mileta, kapetane al svi me znaju po nadimku Karavuk... Sluaj Karavuk, sada si pod mojom komandom. Nema vie ubijanja ratnih zarobljenika, jasno? Karavuku svetluca neto u oima ali brzo uspostavlja kontrolu. Kako vi kaete, kapetane... Drue kapetane, - ispravi ga strogo oficir. Karavuk ga pogleda smrknuto, stegnute donje usne. Dok se ne donese neki novi propis ja sam za tebe jo uvek drug kapetan, razume? Karavuk krivi lice, vodei teku unutranju borbu. Procedi: Razumem... drue kapetane... Kapetan Bojovi u sebi napravi par mentalnih zabeleki: Ova dvojica su opasna, svako na svoj nain. Bivi arkanovac vidi sebe kao krstaa, idealista je i fanatik a ovaj drugi je roeni kolja kakvih ima nebrojeno i na hrvatskoj strani, jedan od onih tipova koji se u svakoj klanici osea kao kod svoje kue. Drati ih na oku. Osmotri onda bolje i zarobljenike. Visoki, rii hosovac. Oi koje izgaraju mrnjom. Jo jedan fanatini krsta spreman da za ,,narod i veru druga ljudska bia tretira kao muve, kao obinu gamad. Njegovi drugovi skreu pogled, oigledno boje se za svoje ivote. Kapetan: Ti rii, kako se zove, ta si po inu, kojoj jedinici pripada... ? Upitani isturi prezrivo vilicu pa prosike kroz stisnute zube: Satnik, Kruno Lisac, jedinicu vam neu re... Krstan prie pretei hosovcu. Odgovaraj ta te kapetan pita!!! Kruno kresne divlje oima, okrene se i pljune Krstana u lice. Ovaj prebledi kao smrt, oslobodi rukom oruje i odmakne se s namerom da puca. Kapetan: Prekini! Prekini kad kaem! Krstan stranog, ubilakog pogleda:

Sluajte svi, ovaj je moj! Samo moj! Da ga niko nije pipnuo! Kapetan urla: Dosta!!! A ti rii, jo jednom uradi tako neto mom vojniku i zaboraviu sve to sam ikada nauio o enevskoj konvenciji. Jasno? Kapetan potape tekom rukom futrolu o svom boku. Krstan prostreli uarenim pogledom zarobljenika pa se izgubi kao besni kurjak negde iza tenkova. Nastupi kratak tajac. Onda se u toj bremenitoj tiini jedan od rezervista obrati komndantu: Drue kapetane, gde smo to, zaboga... Zamiljen pogled kapetana Bojovia pree sa zarobljenika iji je vrat ostao ukoen i prav kao ipka na vojnika s izgrebanim lemom i crvenim natpisom Delije. Ovoga se bojao. Odlagao je ovaj trenutak to je vie mogao. I njegovi tenkisti koji su napustili svoja oklopna vozila i izmeali se s novim borcima okreu glave ka njemu iekujui neko udo, prosvetljenje, ta li... Mrti elo. Dobro pitanje, vojnie...Vraki dobro pitanje... Vojnik kojeg je video ranije kako se krsti i izgovara molitvu najednom se oglaava gotovo apatom: Ako mene pitate, ja mislim da smo svi mi... na onom svetu... 15. Iako je po ljudskom oseaju prolo ve dovoljno vremena da se suneva lopta sasvim pokae na nebu, plameno telo zvezde ostaje da miruje sasvim nisko nad horizontom. Na stranom svetu dan traje mnogo due. I samo nebo je nekako preiroko a oblaka gotovo da nema ukoliko to nisu one duge prepletene trake izmaglice u visinama... Gde se nalaze? Kapetan naravno, nije rekao ljudima nita pametno. ta da im uopte kae? Sledei instinkt komandanta odgovornog za svoje vojnike on im jednostavno saoptava kako je bolje da o tome za sada ne razmiljaju ve da izvravaju svoja nareenja. Kakva nareenja u ovakvoj situaciji treba izdati to ni sam kapetan ne zna... Ali treba uposliti ljude da ne lupaju glavu previe. Jer ako su ovde odnekud stigli moda mogu i da se nekako nazad... vrate... Stoga, kapetan nareuje pokret i to u pravcu Vukovara. Njemu je naravno sasvim jasno da to nije nikakav Vukovar. Kao to mu je jasno da ovo nije njihov svet. Ili jeste ali ne onakav kakvim ga ovek poznaje...

Ua primeuje: Drue kapetane, ovo nebo... Jednom sam video ilustraciju neke zamiljene planete... Veliki, spljoteni disk zvezde je uvek nisko nad horizontom jer je orbita planete sasvim drugaija nego naa... Na alost moje polje nije nebeska mehanika. Moda ovo i nije drugi svet ve Zemlja, ali su ... okolnosti... drugaije... Barem to se tie orbite. Ne mogu ni da zamislim koliko je mala verovatnoa da postoji jo jedan svet na kojem ljudi mogu da diu bez zatitnih maski, da se kreu bez skafandera a sila tee se na prvi pogled ne razlikuje od one na koju smo navikli kod kue... Kapetan: Instrumenti ne registruju nikakva otrovna isparenja i slino? Ua: Kao to znate, ono ime raspolaemo napravljeno je samo za detektovanje bojnih otrova i radijacije... Prema oitavanju nema takvih primesa u vazduhu. Kapetan slee ramenima: Pa, to je sve to moemo da ispitamo. Labaratoriju i osoblje ionako nemamo. Grme motori osamdesetetvorki. Krstanova grupa sa zarobljenicima penje se na oklope kao da se sprema za tenkovski desant. Kreu napred remetei duboku, gluvu tiinu tuinskog sveta. 16. Gusenice tonu u tle, odbacuju gnjecavu masu daleko pozadi. Sloj koji podsea na liaj sve nijanse pepeljastag, protkane crnim mrljama veliine ake, iji se uzorak beskrajno ponavlja kao na tapetama ili gepardovom krznu. Debeo, gumast omota prekriva svaki pedalj povrine stranog sveta. Imali su ga i u rukama ilava, mesnata ipka koja nalee sloj na sloj, poput sendvia. To izgleda metrima see u dubinu i puno je vode. A tokom puta na nekoliko mesta vide i velike tamne lokve, neto kao ona brojna majuna jezera na ostrvima Zemljinog arktika. Kapetan osmatra kroz optiki ureaj sumorni horizont. Ipak, ne otkriva prvi novinu. Jedan od komandira mu skree panju na tanak stub dima na istoku (sledei i dalje ,,zemaljsku logiku odreivanja strana sveta). Procenjuje da se radi o daljini od deset kilometara (mada ovde verovatno ne vae isti arini ni u pogledu perspektive) Gusenice melju u itku kau sloj ,,ivog tla neto bre. Tamo u daljini izgleda postoji neka kotlina.

Negde na pola puta opaaju i vie crnih otvora na tlu koji veoma odskau od svoje jednoline, pepeljaste okoline. Ne deluju kao nastali prirodnim putem. Kapetan staje i alje dvojicu ljudi do najblieg otvora, udaljenog desetak metara od gusenica. Stigavi tamo vojnici se naginju i gledaju u dubinu. ta je? - pita kapetan. Bunari, drue kapetane... Doite da vidite... Ljudi obino stvari krtavaju po prvoj asocijaciji. Otvor vei nego onaj prosenog dvorinog bunara je ustvari tek ui deo tvorevine. Crni gleosani zidovi se nadole ire pa to vie ostavlja utisak da se radi o nekakvoj cisterni. Na dubini od dvadesetak metara u polutami se nazire mirno ogledalo vode iz kojeg viri veliki predmet sa zupcima obmotan kablovima ili crevima. Ne ostavlja utisak naprave od gvoa a na starost ili zaputenost moda ukazuju ukaste naslage nalik na kamenac. Kako zaudara! - kae jedan od vojnika pa otpljune s gaenjem ustranu. ta ono gori u upaljau? Metan? Smrdi isto - dodaje drugi. Kapetan uzme runu lampu i osvetli bolje neprepoznatljivu stvar u vodi. ta bi to moglo biti? Nekakva pumpa ili zaboravljena sprava za kopanje? O tome razmilja narednih pet kilometara. Tenkovi dolaze nadomak ruba kotline. To je veliko i relativno plitko ulegnue, poput delimino nasutog kratera, prenika etiri do pet kilometara. Oko ruba je pobodeno mnotvo iskoenih stubova duine neto vee od jednog metra, debljine ljudske ruke. Pri vrhu zadebljani i spljoteni poput suncokreta s malim krunim otvorom u sredini to navodi na pomisao kako su iznutra verovatno uplji. Materijal ne lii na gvoe drvo ili beton. Moda najvie na glatku kost. Rastojanje izmeu suncokreta (koji pri dnu, u svom korenu imaju nekakvo leite ili zglob) iznosi pola metra. Poreani u tri pojasa pruaju se s leva i desna u daljinu, okruujui kotlinu kao fortifikacija. Kapetan opipava pogledom tu veliku palisadu, suvie razmaknutih stubova da bi zadrala recimo oveka, ali kakvo vozilo... Na nekim mestima ograda je vidno prekinuta a suncokreti s pozicije na kojoj se kapetan nalazi lie na polomljene i istrgnute akalice. U kotlini lei grad. Grad zauzima jedan njen deo, onaj nasuprot ljudima, tako da vazdunom linijom njegova periferija nije blia od hiljadu metara. Ve na prvi pogled kapetanu Bojoviu je sasvim jasno da ga nije gradila ljudska ruka a ni neto srodno nekoj zemaljskoj vrsti.

Na stotine zdanja nalik na duvaki instrument koji muziari zovu horna ili francuski rog je nemarno razbacano, bez one geometrijske logike svojstvene oveku. Zgrade (ukoliko su to uopte zgrade a ne maine ili neto tree) su pepeljaste kao i tle to bi moda upuivalo na korienje liaja kao spoljne izolacije. Ne vide se otvori na tim zavojitim strukturama, dole irim gore uim i zapetljanim u mreu cevi, koji bi ukazivali na postojanje vrata, prozora... Ima i nekoliko veih formi drugaijeg izgleda slinih irokim fabrikim dimnjacima a oko njih grozdovi debelih zavojnica jedna stopljena s drugom u nerazmrsivo klupko nalik na apstraktne skulpture. Negde na periferiji grada je i niz malih blatnjavih jezera lokvi. Neka su otrovno ute boje, kao da su zagaena. U drugima plutaju predmeti jajastog ili valjkastog oblika, jedan broj je provaljen i zbog toga veim delom ispod vode. Dim koji odlazi u nebo izbija iz tri velike poruene zgrade. Kapetan Bojovi je na oklopu sa dvogledom u rukama. Skenira ruevine. Raznete i zgnjeene kao maljem. Nazire sloenu viespratnu strukturu u unutranjosti, niz spiralnih pregrada i tankih cevi koje mu izgledaju sa postojeim uveanjem kao vlas kose. Na mestu gde su one preseene ili istrgnute neto gori velikim i sjajnim ukastim plamenom otprilike kao prekinuta gasna instalacija. Neobino, ali ta vatra... Vidi kako se otkinuti delovi plamena zaustavljaju u vazduhu i stoje gotovo bez drhtaja. Zamrznuti kao na snimku... Tanak, jedva vidljiv prsten svetlosti uokviruje snimak vatre nekoliko sekundi. Zatim se sve to raspline pa opet vraa u normalu kao nakon rutinske komande Play. Dim s tog mesta kulja i die se vrtoglavo prema nebu veliki aavi stub. Okolo plamena kreu se neke mrlje. Nisu vee od ovce ali ne hodaju na etiri noge ve kao da to rade itavom donjom stranom tela. Glatke su, bledunjave i ne mnogo brze. Popravljaju, - misli kapetan. Uoava jo tih ivih stvari u drugim delovima naselja. Njihovo kretanje ga podseti na crve koji gamiu. Drue kapetane, - uje nekoliko ljudi sa svojih oklopa, - pogledajte tamo u ravnici... kao da neto... Podie dvogled iznad kotline i podeava. Golim okom su to samo tamne mrlje u daljini. Uveanje otkriva crne kupe koje se kreu... Nema predstavu o veliini nita se ne nalazi kraj njih radi uporeenja, u ovoj besmislenoj turoj divljini. Ipak, nasluuje da su ogromne. Uz to i veoma pretee.

17. Nareuje ukopavanje i izradu zaklona jer ne zna s ime se suoava a nema na ovoj pustari nikakvu drugu mogunost maskiranja oklopnih vozila. Komandiri klize sa oklopa i okreu dva vijka s kose ploe koja dri ralicu pa se povlae unazad i navode svoje vozae pokretima ruku. Osamdesetetvorke se brekui samoukopavaju poput velikih, elinih ivotinja. Petnaest minuta kasnije iznad tla im vire samo topovi i zelene kupole. Kapetan okuplja ljude i kae: Vojsko, sve nas mui isti problem... Povratak nazad, u svoj svet... Mislim da takva mogunost postoji. Ukratko, mnogi od vas su videli kako se film zaustavlja trenutak pre naeg izmetanja. Neto slino se deava i tamo dole, u onoj udnoj varoi... Moda je to prolaz koji vodi u drugi svet, na svet... To znai moramo ui u taj grad i prii podruju svetlosnog prstena uz nadu da on poseduje ona svojstva koja od njega i oekujemo. Die se agor. Pitanja pljute sa uarenih lica. ta ako nam ta stvorenja to ne dozvole? Boriemo se! - odvrati kapetan resko, - ta drugo? Drue kapetane, - javi se Ua, - moda bi trebalo da pokuamo s komunikacijom... Grade zgrade, kopaju nekakve bunare znai moraju biti i dovoljno inteligentni za sporazumevanje s drugom vrstom... Uo, ovo nije film, - primeti neko jetko. Kapetan: Nisam protiv dijaloga ali mi nemamo pojma koliko dugo e onaj tunel biti operativan i to je problem. S obzirom ns to da nita ne znamo o prirodi ovog sveta, logino je rei zar ne bi trebalo saznati o njemu to vie... Ali znate ta ja mislim? Ja mislim da treba ugrabiti priliku koja se prua pre to nego bude sasvim kasno. Zaore se glasovi odobravanja. Drue kapetane, idemo da zauzmemo tu varo. Bolje i da svi izginemo nego da ostanemo ivi u ovom bespuu, - povie jedan etnik. Ua uvreeno stisne usne. Njegov predlog je razuman i oekivao je da ga komandant u tome podri. Kapetan: Skinite lisice hosovcima. Njegovo nareenje se brzo izvrava. Jasno im je da ovde razliite uniforme vie nita ne znae, ovde smo svi jedna ljudska vojska, - razmilja. Jedan od zarobljenika, Bosut, kae: Oruje i streljivo? Moemo se boriti kao i vi...

Kapetan: Vratite im oruje. Zatim upozori: Vama je sada ukazano poverenje. U ovoj tuini prestaju sve podele. Svaki je ovek potreban. Neka svako to ima na umu. 18. Crne kule su nadomak kotline. Njihova brzina je mala poput ljudskog hoda. Sada blizu palisade kapetan dobija prve predstave o njihovoj veliini. Mogle bi parirati visinom dalekovodima. S daljine od nekoliko kilometara ni vojnim dvogledom nije mogue razluiti sve pojedinosti. Izgleda da su prekrivene ploastim oklopom koji se prua kao poreani crepovi na krovu. Bledog odseva, kao hibrid ugljenih ploa i elezne legure. Na nejednakim mestima su veliki kruni otvori. Izgleda da postoji i mnotvo manjih izbuenih bez reda i simetrije. Nije jasno kako se te stvari (profesionalna deformacija nalae kapetanu da ih u mislima ve zove oklopnim vozilima) kreu. Ne vide se tokovi ili gusenice. Nema ni dima od motora s unutranjim sagorevanjem. Moda su na struju? A ta ta struja dole pokree, ta hvata tle i gura kulu napred? Prva kula sasvim prilazi prepreci. Na trenutak se kapetanu ini da je deo suncokreta promenio poloaj kao da se okrenuo u leitu ali su suvie sitni u objektivu da bi u to bio siguran. Neto snano blesne i veliki plamen lizne prema kuli. Crni pokretni toranj obavije puzava vatra i on stane. Ogroman poar zaigra na celom tom podruju a u njemu i dalje nepokretna, zarobljena kula. Znai i ovde je rat, - promrsi kapetan i ne iznenadivi se pri tom, - a ovo pred nama je oigledno, stacionarni baca plamena u akciji... Ili neka njihova verzija Grke vatre. Prebroji ostatak oklopne formacije. Ima ih osamnaest ako ne raunamo onu jednu onesposobljenu. Kule zastanu nakon napada a neke ponu i da se uurbano povlae van dometa plamenog oruja. Da li je neko u kulama raunao na to da bacai plamena ne rade? Koliko se puta ovo ve deavalo, koliko napada dosada? Zbunjenost napadaa ipak kratko traje. Neto vrca iz svake kule.

Lii na brojanice, na niz malih valjkastih kontejnera povezanih dugakom sponom. Padaju na brizgalice bacaa plamena potom sledi serija monih bleskova. Nekoliko sekundi kasnije stie grmljavina detonacije. Kapetan Bojovi naravno ne zna kakvo je to oruje ali mu je vie nego jasna njegova svrha. Neto slino koriste i ljudi kada razminiruju neku oblast, raiavaju od zaostalih nagaznih mina. U ovom sluaju, deo fortifikacije biva uklonjen i poar na tom delu fronta stagnira i polako se gasi. Formacija se deli. Glavnina ostaje tamo gde je a ostatak (njih pet) kree obodom kotline u smeru kazaljke na satu i na razumnom odstojanju od plamenih suncokreta. Kapetan saoptava ljudima preko veze: Imamo pet ovih kula, dolaze nam zdesna u susret. Spore su ali bez obzira na to, bie ovde za manje od dvadeset minuta. Budite u pripravnosti. I jo neto neka niko ne otvara vatru bez mog nareenja! U sebi misli: Ovo je njihov rat... A ne moemo ni da pogodimo reakcije tih stvorenja kada nas spaze. ak je mogue i da nas jednostavno ignoriu. Ovi ognjeni bacai nas nisu napali. Ili su moda podeeni da reaguju samo na kule? Glavna formacija crnih kula se pomera preko unitenih, zadimljenih instalacija i sasvim prilazi krajnjoj taki ivice kratera. Tu se poreaju u streljaki stroj. Desetak sekundi se nita ne deava. U gradu, stanovnici uzrujano naputaju neke lokacije. Sklanjaju se van dometa? Tada vie duguljastih predmeta izlee iz krunih otvora na kulama. Nema bleska ni dima. Na pola puta pali se crveni vatreni mlaz to kapetana podseti na kauu. Sledi udar u nekoliko zgrada. Nikakva detonacija bombe. Tek snaan tresak. Slabi zidovi se raspuknu od pogotka kao suve koice. Deo konstrukcije se rui na stvorenja koja se oajniki koprcaju traei zaklon. iri se ne preterano veliki oblak praine (ipak je taj svet odvie vlaan). Muklo, isprekidano zujanje se podie nad gradom. Alarm? Ili poremeaj u radu nekog velikog ureaja? Kule zasipaju projektilima uglavnom centar naselja na jedan spor i ne ba efikasan nain. To oigledno nisu automatski topovi, - razmilja kapetan. Broji sekunde.

Od jednog do drugog opaljenja protie itavih trideset sekundi! A brzina njegovog topa je osam granata u minuti! Posada kule runo doprema municiju i puni svoje glomazno oruje. Bilo bi zanimljivo znati kako ono izgleda. Ua javlja: Drue kapetane, evo ih Njegov komandant osmotri, sada ve golim okom odlino vidljive orijake naprave u pokretu, pa krene ka svom silaznom otvoru. Panja, uli ste me ranije Neka niko ne otvara vatru dok ja to ne odobrim. Ne znamo kakav im je oklop idemo prvo s potkalibarskom granatom. Okrene se prema Ui: Imae mogunost da komuniciraju ako to ele, neemo prvi osuti paljbu, obeavam... Ua pogleda kapetana i zausti da neto kae ali se predomisli. Daljina? - upita kapetan. Dvesta pedeset metara, - odgovori njegov niandija oitavi laserski daljinomer. Krstanova grupa zauzima pozicije iza tenkova. Krstan oima prelee po njihovom rasporedu. Dvojica hosovaca, Bosut i Dega su zalegli jedan pored drugog a kraj njih dvojica Belih orlova. Kruno je naao istureno mesto na desnom krilu. Pogledaju se. Na trenutak gotovo opipljiva mrnja struji izmeu njih dvojice. Suludo, ali ak i ovde, u ovom potpuno tuinskom svetu i dalje su smrtni neprijatelji. Karavuku koji se nalazi uvek u njegovoj blizini stvar ne promie. Smiri se, roae, - progovara etnik i tape Krstana po ramenu, - Kasnije, kada sve ovo proe... Imamo sad prea posla... Da, kasnije, - odvrati Krstan brzo pa otkoi svoj kratki automat. 19. Prva kula je manje od sto metara daleko. uje se estoko kripanje konstrukcije u pokretu. Ni nalik nekom motornom vozilu. Vie zvui kao stara drvena galija na talasima. Oklop ne deluje kao homogena struktura. Oni crepovi se pomeraju pri kretanju kao segmenti na oklopu neke ivotinje. Povrina je izbrazdana tragovi mehanikih oteenja, otvora raznih promera je vie nego to su mogli i da zamisle a neki od tih otvora imaju nadstrenice pa zatim poklopce ili klapne. Sve to deluje veoma staro atmosferski talog je ostavio karakteristine tragove slivanja tenosti niz katranaste bokove. Sa zaprepaenjem gledaju donji deo naprave. Kula hoda na stotinama ivih nogu!

Poput uveanih nogu obine gusenice, gipkih ekstremiteta koji se talasaju jedan za drugim... Neto u prvoj kuli konano spazi ljude. Uz kakofoninu kripu i cviljenje bizarna stvar se ukopa u mestu. uju seriju neobinih zvukova iz njene unutranjosti neto klopara i iti, neki veliki deo se pomera uz struganje. ta sad rade? - nervozno za sebe mrmlja Ua. Kapetan preko veze: Ne miite se, ne radite nita, ekamo da... Iz kule dopre jak, potmuo udar. Stvar koja zvidi vazduhom. Udar potresa zemlju, strana jeka gvoa... Pali! - izbaci refleksno kapetan iz plua u jednom naletu. Topovi prasnu, sevne crveni oganj... Najblia kula dobije pogodak pancirne potkalibarske granate pravo u stomak. Projektil nesmetano proia kroz nju kao da je ova od kartona i zabija se u kulu iza nje. Ono to su smatrali oklopnim ploama, razleti se na sve strane u pljusku delova, cela konstrukcija visine solitera se zavrti gubei ravnoteu i prevrne rasuvi svoje krupne komade po tlu... Bee to pokolj, pravi masakr. Pre nego kapetan uspe da opozove naredbu, topovi svaljuju na zemlju svih pet kula kao glinene golubove na streljani. Istovremeno ih tuku i PAM-ovi s turela i streljako oruje raznih kalibara koje je na zvuk prve granate stupilo u akciju. Prekini paljbu! Prekini! Vatra se proreuje, zastaje. Kapetan se uspravlja na kupoli. Gubici? Ljudi ustaju blatnjavih uniformi iz zaklona, osvru se. Svi itavi. Zadnji tenk, tamo se neto... Silazi s oklopa na zemlju. Ubrzano die i hoda ka tenku. On je zaista pogoen i to ba u kupolu. Metal je neto ulubljen, boja skinuta, sjaj elika vidljiv... Penje se gore i zaviruje u borbeno odeljenje. Obojica su nepokretni ali nema krvi. Opipava im vrat. Onesveeni. Hvata jednog tenkistu za naramenice kombinezona i izvlai ga polako napolje. Drugi vojnici priskau. Izvlae i onog drugog. Voza koji je u boljem stanju izlazi sam na svom prednjem otvoru koji je pod turelom. Kapetan pregleda opet tenk pa onda teren u njegovoj blizini.

Nalazi ostatke projektila. To je nekada morao biti kameni iljak a sada je zbirka otrih komada. Barem lii na kamen. Kako na ovom svetu ranije nigde nije video neku stenu moda to i nije prirodni materijal ve vetaki, proizveden nekim tehnolokim postupkom. Upuuje se ka onome to je ostalo od napadaa. U hodu vadi teki korpion. Izbliza to vie lii na graevinu nego na borbeno vozilo. Jednom je imao prilike da vidi ematski presek pozorita iz XIX veka kulise na klizeim leajima, pozadi lestvice, pa sistem koturova s balastom koji podie zavesu, skriveni prostor za aptaa... Ovo izgleda nekako slino iako je delo tuinaca. U podnoju, zdrobljeno masom greda i obrua napravljenih od neke meavine materijala (jedan po svojstvu lii na kost a drugi na tvrdu gumu) lei ogromno telo, mnogo krupnije i tee od afrikog slona. Nema ni oi ni usta. Nema ni drugih ekstremiteta osim brojnih nogu nalik na meke koie. Oblik tela je i pre njegovog unitenja izgleda bio pljosnat, tkivo bledosivo, pomalo prozirno kao u larve. Nad ovim kolosom (motorom ili zapregom kule) nalaze se spratovi, unutar njih zasebne komore a u komorama ostaci drugih bledosivih larvastih tela ne veih od ovce ili psa (koji su po svemu sudei u nekom dalekom srodstvu sa svojim slonom). Ovi manji stvorovi (prilino slini onima u gradu) imaju masivne glave, izboine koje bi mogle biti oi a prvi par nogu je oblikovan kao rudimentarna aka. Sve te komore, odaje, penju se u spirali k vrhu kule. Raspored iznutra lii na (sada slomljenu) puevu kuicu. Izmeu komora teku pupane vrpce, neke krute kao kabl, druge pune bistre tenosti koja osloboena obilno kaplje na zemlju. Njihova verzija interne veze? Ili nain hranjenja, neto poput infuzije? Najvei deo kule, izuzimajui pogonski deo zaprema jedan jedini komad oruja. To nije nikakav top. ak ni vatreno oruje. Tek vrsta katapulta. Imaju posla sa tehnologijom srednjeg veka razvijenom do savrenstva. Sloeni katapult lansira kameni projektil koji na zadnjoj strani poseduje auru sa zapaljivom smesom. Iz prostora koji slui kao magacin izvlai jedan primerak. Cela granata tei petnaestak kilograma. aura poseduje primitivnu reaktivnu komoru koja obezbeuje propulziju, jednostavni mehanizam izaziva samopaljenje motora nakon katapultiranja to potom dodatno ubrzava projektil i daje mu veu kinetiku energiju. Ljudi nita slino nisu imali u doba krstaa. Zanet u istraivanje ne primeuje svoje vojnike. Tek ga Uina primedba vraa iz umovanja:

Ne shvatam... Ako oni nemaju nikakvu visoku tehnologiju kako smo uopte dospeli ovamo? Ili se to i njima desilo bez njihovog uea, moda su ovde stranci kao i mi? Iz ruevina jedne kule izvlai se spretno Karavuk. I on je izgleda neto istraivao. Otresa no od guste, bele sluzi, brie ga o svoje iroke crne akire pa dovikne saborcima: E, ljudi moji, ne da su runi ovi golai, stvarno neka ljigava sorta... Al najbitnija stvar narode, da ne zaboravim imaju i oni, zamislite grkljan... 20. Postoji slinost izmeu ostataka Lipovae i tuinske varoi. Oba naselja, odnosno njihovi pristigli delovi urezali su krater u meko tle nepoznatog sveta. I slian svetlosni fenomen je zatreperio u oba naselja. Retki prirodni fenomen? Ili pokvarena naprava neke nezamislivo razvijenije civilizacije koja hara podjednako svetom golaa i svetom ljudi? Uin mozak neprekidno tancuje misli u tom pravcu. Naravno, gomila pitanja samo proizvodi novu gomilu pitanja. I tako ukrug. U meuvremenu se moralo poraditi i na neem praktinijem. Stii do prolaza i okuati sreu... Kapetan je rekao samo nekoliko kljunih rei. Nije bilo potrebe da mnogo objanjava. Svima su ivoti zavisili od te kotline, od one udne svetlosti u gradu. Topovima su oterali preostale kule. Tri su razneli kao makete od lepenke. Onda su pregazili udne suncokrete i sjurili se u dolinu. Tamo se otvorilo mnotvo nekakvih podzemnih trapova pa su iz njih nagrnuli Golai kao termiti pletui svojim brojnim nogama i isputajui cvrkutave zvuke. Na leima su nosili velike samare i trcali plamenove levo i desno ali su ljudi svojim instiktom odmah prozreli da to nije rasa boraca. Njihov Vukovar je bio neveta maskarada u odnosu na sve one ljudske vukovare, staljingrade i auvice. PAM-ovi su satrli bledu gmizavu gomilu, gusenice ih smeale s blatom. Bilo je to masovno istrebljenje, pravi ksenocid a sve zarad jedne puke nade. Oajnici su juriali svojim eleznim oklopima i stranim vatrenim orujempoput Kortesa i Pisara, jednom, davno... Lepljiva sluz je prekrila gusenice. Svetla, vodnjikava krv Golaa se slivala s ljudi koji su ih netedemice klali, neprekidno zasipali mitraljeskom vatrom, bacali bombe u njihove rupe i tunele, ubadali bajonetima taj jadni, ljigavi nakot. Nisu razmiljali o pravdi, o krivici, o bilo emu... Nita nije bilo vanije od odlaska iz tog neljudskog, sivog pakla.

I onda su krvavih oiju konano stali do plamena koji je tekao, zaustavljao se, tekao... Bio je iv na odreeni nain, plazma koja upija die deo elektromagnetnog spektra i po potrebi dobija i fiziki opipljiv oblik poput sedokosog pukovnika ptijeg lica. Strpljivo je saekao da se bitka okona i odabrane detalje pohrani u trajnu memoriju. Kolekcija zanimljivih utisaka bila je nemerljivo bogatstvo. Uvukao se u sebe poput zmije vremena koja guta sopstveni rep, poput ljudskom umu nepojmljive mebijusove trake i nestao zauvek iz te dimenzije. Nesvesni toga pobednici su i dalje grozniavo zurili u narandasti oganj, sada tek smeu proste materije a jedino je kapetan gledao u neto sasvim drugo u dva zgrena ljudska tela, u ruke-kleta sklopljene oko tueg vrata, u no zaboden izmeu rebara... Ta su dvojica ostala veni neprijatelji. Gledao je dva bleda lika sleena smrtnom agonijom poput maski, i sjajnu, riu kosu zaprljanu blatom i po prvi put je posumnjao... Bili su roena braa, u to je bio sasvim siguran mada razumnog objanjenja za to nije imao. A na horizontu, udovino sunce boje pepela je splanjavalo poput velikog, runog balona. I no se obruavala na mrtvi grad, na ljude i njihove ubilake maine. 21. Godinama nakon Vukovarske operacije (kako su taj krvavi mete nazvali vojni istoriari) obe zaraene strane svodile su svoje bilanse kopajui po dostupnim dokumentima. Broj poginulih, ranjenih, nestalih... Meu stotinama imena ija je sudbina ostala nepoznata bio je i neki kapetantenkista poslat u neku nejasnu operaciju deblokiranja u Lipovai (po ijem nareenju i zbog ega nikada nije utvreno). Bio je i jedan pripadnik Srpske dobrovoljake garde, roen u Austriji, u Braunau na reci In. Bio je i potomak komandanta 369. Legionarske pukovnije koja je neslavno propala kod Staljingrada, a koji je imao in satnika HOS-a. Bili su i mnogi drugi Srbi, Hrvati, Makedonci, Maari... Obe strane su po obiaju optuivale jedna drugu za skrivanje ratnih zarobljenika, za tajne grobnice u kojima lee njihovi muki pobijeni ratnici. Obe strane su odavno uoile i izdvojile po strani sluaj Lipovaa. Deo tog naselja je potpuno zbrisan nakon to su tamo pristigla pojaanja sukobljenih snaga. Sasvim vanserijska situacija... Nabavljeni su detaljni satelitski snimci iz tog vremena pa su male, specijalne komisije eksperata bistrile mozak nad uveanim fotosima. Videla se mrlja beline, kao loe eksponirana slika.

Bilo je senki oblaka, bilo je poreanih kua u nizu i ta nestvarna belina, priblino krunog oblika. Zatvorili su fascikle i uneli par crvenih upitnika u rubrike. Porodicama je reeno ono to se u takvim situacijama i govori, drave su potroile na papir i koverte na kraju krajeva ti su ljudi zasluili makar kvalitetne koverte ako nita drugo... Zanimljivo, ali gotovo sve porodice su ostale u dubokom uverenju da su njihovi sinovi i muevi jo uvek ivi. Ljudi vojnih ministarstava su slegli ramenima i otkucali svoj izvetaj. A krater u Lipovai postade turistika atrakcija.