IZVJEŠTAJ

O PROSLAVI 400. GODINA SPOMENA

PREZIMENA RAGUŽ

Izvještaj sastavio prof. Nikola Raguž Gunjinović

2 3

OTKUD DA TE ZOVNEM RODE

Sa sigurnošću se može reći da je održavanje manifestacije predstavljalo izuzetan događaj. Događaj koji se u BiH i Hrvatskoj, pa i na širem zemljopisnom prostoru nije nikada prije, čak ni u sličnom obliku, dogodio. Četiri utemeljena regionalna odbora: zagrebački, slavonski, hercegovački i dubrovački, pokrenuli su aktivnosti za obilježavanje 400 godina od rođenja Petra Veseličića, čovjeka na čiji se životni put naslanja početak razvoja roda Raguža, danas jednog od najbrojnijih rodova u hrvatskom narodu. Dok su ovi odbori imali zadaću djelovati na razini regije koju su pokrivali, utemeljen je i Glavni odbor sa zadaćom osmišljavanja i ostvaraja same završne manifestacije. Koliko god je rad odbora mogao biti i drugačiji, manifestacija je bila iznad svih očekivanja, a što se poka-zalo 11. i 12. lipnja 2010. na dane njenog održavanja od Lastve do Stoca.

Lastva 11.6.2010. u 17 sati (Petak)

BLAGOSLOV SPOMENIKA

Manifestacija Otkud da te zovnem rode započeta je otkrivanjem i blagoslovom novoizgrađenog spomenika, kojemu su autori Robert Raguž (5/52-21511), dipl. arhitekt iz Mostara, i klesar Ivan Raguž (5/50-43111) iz Velikoga Zatona kod Dubrovnika. Spomenik su otkrili predsjednik i dopredsjednik Or-ganizacijskog odbora Željko Raguž (5/25-33411) i Martin Raguž (5/56-11141), te predsjednici „Udruge Raguži 1610.“ za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Jakša Raguž (5/20-14311) i Stojan Raguž (5/50-4292). Petru Veseličiću i svim njegovim potomcima koji u nevremenu vremena ostadoše na mnogim neznanim grobištima ili u neoznačenim prisilnim počivalištima, u prvom Raguževom groblju na Lastvi, lokalitetu koji pripada Gornjem Hrasnu, odmah iznad Popova polja, postavljen je rijetko skladan kameni znamen. Jednostavan, a za sve one koji ga žele promišljati, pun simbolike. Istovremeno to je i spomenik koji će mlađim naraštajima prenositi poruku i o današnjim Raguževim odred-nicama, o njihovom zajedništvu, htijenju, o osjećaju zahvalnosti prema svojim precima, o poruci koju žele prenijeti budućim naraštajima, svakako sa željom o čuvanju identiteta i nastavku kontinuiteta.

2 3

Izabranim obrednim čitanjima, župnik Hrasna, don Nedjeljko Krešić , je uz nazočnost pristiglih Raguža: iz nekoliko zemalja Europe, Istre, Primorja, Zagreba, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika i Hercegovine obavio svečani blagoslov.

Svećenik: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Narod: Amen. Svećenik: Milost Gospodina našega Isusa Krista koji je za nas visio na drvu križa bila sa svima vama. Narod: I s duhom tvojim. Svećenik :

Predraga braćo, spremamo se da svečano blagoslovimo ovaj novi križ. Ovaj križ ovdje u ovome spomen-obilježju prezimena Raguža znak je ucijepljenosti u Krista kroz ovih

400 godina i unaprijed, ako Bog da, dokle bude svijeta. Spremamo se da ga svečano blagoslovimo.

Vjerom iskažimo poštovanje vječnoj Božjoj odluci po kojoj je otajstvo križa postalo sakrament božanskoga milosrđa.

Promatrajući križ sjetimo se da je na njemu dovršen sakrament ljubavi kojim je Krist ljubio Crkvu. Pozdravljajući križ sjetimo se Krista koji je svojom krvlju uklonio svaku podijeljenost i od različitih naroda učinio jedan narod Božji. Dok častimo križ, sjetimo se da smo Kristovi učenici i da to ispovijedamo time što svaki pojedinac danomice nosi svoj križ i tako Njega velikodušno slijedi. Zato nastojmo ovomu slavlju prisustvovati pozorno

da bi nam što blistavije sjalo otajstvo križa i da bismo njegovu snagu mogli što djelotvornije doživjeti. Bože, tvoj je Sin na odlasku s ovoga svijeta visio na križu i s tobom pomirio ljudsku obitelj.

Pogledaj ove svoje sluge koji podigoše ovaj znak spasenja, neka zaštićeni njegovom moći svoj križ danomice nose, i stupaju putovima Evanđelja, te napokon sretno prispiju do nebeskog cilja, po Kristu Gospodinu

našemu. Tvomu se križu klanjamo, Gospodine, te hvalimo i slavimo tvoje sveto uskrsnuće, jer evo križa da nastane

radost u cijelome svijetu. Ovaj će znak križa biti na nebu kad Gospodin dođe suditi.

I neka ovaj križ koji pleme Raguža podiže u znak svoje opstojnosti 400 godina u ovim prostorima i diljem svijeta, neka vam dakle ovaj križ bude uvijek u srcu, neka ostane vama i vašim potomcima u sjećanju i neka vas Kristov križ vodi prema životu u nebeskom kraljevstvu, kamo se nadamo da ćemo stići i gdje su naši djedovi i pradjedovi koji su bili vjerni cijeloga svoga života Kristovu križu. Danas, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, ja ovdje kao svećenik molim u ime svih vas, u ime našega hrvatskoga kršćanskoga puka: neka nam križ uvijek bude na pameti i u srcu. Ovaj križ ovdje, kameni i temeljni koji ostaje, neka u duhu s nama ide širom cijeloga svijeta, i neka škropljenjem ove vode ovaj križ bude blagoslovljen, kao i svi vi koji ste u Kristovo ime pošli stazom ovozemaljskog života neka vas dragi Bog po svome križu vodi prema nebeskom

kraljevstvu.

Tek što je dumo blagoslov obavio narod je, predvođen ženskim sastavom Angelus koji pripada HKD Stolac, iz stotine grla zapjevao Lijepa naša. Poslije otpjevane himne, Nikola (5/50-4295) je ispred spomenika recitirao

pjesmu don Petra Vuletića Šjora:

Kao da je vitez iz sokolova gnijezda slutio ove dane, pa ostavi nama na papiru znamen, evo i za ovaj kamen. Tvrd je kamen, neka takva bude i za buduća stoljeća tvrda i naša vjera Isukrstova!

4 5

SAXA LOQUUNTUR

Kamenje govorisvjedočiporučujeopominje

od postanka svijetado danas

rečeno jezikom bibličaraod Prvog

do Zadnjeg Adama…

moglo bi se rećiod prve

do posljednje pećinejer,

mnogi mudracizvani i nezvani

najavljuju ozbiljno‘neko ledeno

ili kameno doba’kao svršetak

utrke s vremenom

Bilo kako biloza ovoga suncakamen je bio

i jesti ostat će

SVJEDOK…

pa ako se netkodrsko osmjeli

(s istoka zapadasjevera ili juga)

da mačem izbriševjekovno pismo

posjekotine mačaviše će govoriti

od prvotne poruke…

tvrd je kamena da bi ga netko

sasjekao do korijena

4 5

Prije zajedničkog slikanja, predsjednik Glavnog odbora, Željko Raguž (5/25-33411) prisutnima se obratio riječima:

Poštovani rođaci i gosti, srdačno vas pozdravljam. Evo danas stojimo pred jubilarnim Raguževim spomenikom na Lastvi, i vidimo s ponosom da je naš spome-nik dobar, ne dobar što je Ragužev, nego zbilja što je dobar i što ispunja elemente dobra spomenika. A ti su elementi tri ljepote: ljepota poštovanja prema svojim precima; ljepota današnjega živog roda Raguža i ljepota rođaka koji su osmislili i izgradili ovaj spomenik - rođaka Roberta i rođaka Ivana. Od danas će ovaj spomenik biti naša spojnica, naša kopča s generacijama Raguža koji su živjeli u protekla 4 stoljeća. Nadam se da ćemo se svake godine na današnji dan okupljati oko ovoga spomenika. I nadam se da će naša današnja nastojanja znati cijeniti i rođaci koji će iza nas doći i slijediti ovo što smo mi danas započeli i što ćemo sutra nastaviti. S tom vjerom nastavimo i dogodine na ovome mjestu. Živjeli !

Posebno je sve ugodno iznenadio don Nedjeljko Krešić pozivom da mu se u nekadašnjoj župnoj crkvi sv. Nikole na Gornjem Hrasnu pridruže prisutni vjernici na sv. Misu za sve pokojne Raguže. Crkva je, u smjeru Stoca, oko dva kilometra udaljena od groblja na Lastvi, te su svi prisutni, osim onih koji su izravno bili vezani za realizaciju programa koji je slijedio u Stocu, mogli sudjelovati. Toga se dana, 68. godina poslije mučeničke smrti zadnjeg župnika Gornjeg Hrasna don Ante Bakule, u crkvi sv. Nikole našlo dosta potomaka brojnih župljana ove nekadašnje župe, koji su sa svojim svećenicima gradili ovaj hram Božji za sebe i potrebe vjerničkog puka, a on ostade kao znamen na katoličku i Raguževu katakl-izmu koja im se dogodila od 1942-1946. Još jedno veliko hvala don Nedjeljku Krešić za održano Misno slavlje za pokoj dušama naših pređa.

Maketa spomenika Stari spomenik na Lastvi

6 7

Stolac 11.6.2010. u 20 sati (Petak)

GLAZBENO-POETSKO VEČER

U prepunom, Ragužima ispunjenom, prostoru ispred Ville Raguza, čiji je vlasnik Ante Raguž (5/56-11142), uz blagi šapat Bregave i osvježavajući lahor vjetra, večer je započeta, preko razglasa sa DVD-a, emitiranjem pjesme Otkud da te zovnem rode, za koju su tekst napisali Nikola Raguž (5/50-4295) i Ante Raguž (5/15-212112) a uglazbio ju je isti Ante, da bi voditelji Božena Raguž (5/56-11142-kći) i Nikola Raguž (5/50-4295) usmjeravali realizaciju programa po zacrtanom scenariju.Započelo se predstavljanjem knjige Ragužuša u ogledalu koja je za ovu prigodu izašla iz tiska kao krasan poklon (autora, suradnika mu i darovatelja) i lijep doprinos obilježavanju Raguževih obljetnica.

Predstavljači su bili: Željko Raguž (5/25-33411), Martin Raguž (5/56-11141) i biskup dr. Ratko Perić. Voditelji Božena i Nikola naizmjenično su se obraćali skupu i predstavljačima.

Započela je Božena; Drage gospođe Raguž, rodice i rođaci. Poštovani susjedi i prijatelji, dobro vam večer i ugodno se osjećajte u našem i svom Stocu.Nastavio je Nikola; Ne daj Bože stado bez pastira, a ono je danas više već ikada,izloženo pohlepama raznih grabežljivaca.

- Zbog toga su s posebnom toplinom pozdravili, tu večer na skupu prisutnoga, preuzvišenoga oca biskupa Ratka, kao i ostale svećenike i časne sestre.- Glazbeno-poetska večer uz predstavljanje knjige Ragužuša u ogledalu, a prigodom Rraguževih obljetnica, od srca je bio poklon namijenjen gradu na Bregavi.- Najprije su kako to i priliči takvim skupovima, iz Vinkovaca pristigli, band Raguži i prijatelji intonirali i otpjevali himnu hrvatskog naroda Lijepa naša.Pošto je Božena pročitala prvi pasus priče Michel i Endi iz knjige Ragužuša u ogledalu (st.381), sam autor Stojan Raguž Gunjinović, govorio je prisutnima zašto baš takav naslov ovoj njegovoj knjizi.

Villa Ragusa Stolac Uz svježinu i šum rijeke Bregave održana je glazbeno poetska večer

6 7

Preuzvišeni oče biskupe!

Pozdravljam vas od srca i zahvaljujem što ste našli slobodnog vremena da počastite večeras ovdje sve Raguže i ostale nazočne i da kažete nekoliko riječi o ovom našem sastajanju i o našim knjigama i svemu ostalomu što mi Raguži danas doživljavamo. Pozdravljam sve gospođe Raguž, Ragužuše i Raguže i sve ostale naše pri-jatelje, sve nazočne koji su se večeras našli na ovom našem skupu i promociji ove moje knjige, a koja se zove

Ragužuša u ogledalu. I odmah upit; zašto baš tako? Reći ću zašto se ona baš tako zove. Dva su simbolična razloga. Na naslovnici se nalazi slika žene, djevojke, naše Rajne Raguž koja je2001. bila miss, prvo Slavonije, zatim Hrvatske, pa kao izabrana najljepšom ženom u Hrvata sudjelovala u izboru za miss svijeta. Kroz lik Rajne, kao autor ove knjige, zajedno sa svojim surad-nicima želimo počastiti sve naše majke, od pra-pra bake Mare Nikolić Bajo, koja se udala za Petra Veseličića. Ona je rodila sina Petra, koga nazvaše a-Raguz, po kome smo dobili prezime i po komu se svi danas tako

zovemo. On je naš praotac. Zajednički.

Dakle, prvo Ragužuša kao iskaz zahvalnosti svim našim majkama, velikim ženama, koje su za ovih proteklih 400 godina rađale Raguževe kćeri i sinove. Također, i svim našim sestrama, rodicama, kćerima, koje su se u Raguževim rodovima rađale i odgajale, te udavale u druge katoličke i hrvatske rodove rađajući naše srodnike

po krvi bliže s nama. Pa evo i večeras među nama i našeg duhovnog pastira, oca biskupa, koga je rodila majka Anica, naša rodica

iz osmog roda Raguža zvanih Džajića sa Rotimlje.

Dakle, mi Raguži imamo se i time ponositi. Prigodom svečanosti u Prenju, kada je naš rođak dumo Damjan imao 25-obljetnicu svoga misništva, prozvao me za vrijeme objeda dajući mi mikrofon u ruke, sa zamolbom

Stojane govori. Ja zatečen, ali što ću, govorio sam o šest svećenika s prezimenom Raguž. Trojici pokojnih i trojici živih.

Ali, da bih izazvao pozornost dodao sam, osim njih imamo i dvojicu biskupa. Sve stalo, začuđeno iščekujući moj nastavak. Ratka i Želimira rodile su majke Ragužuše.

I mi se time ponosimo. Kao da im bi lakše i svi su se slatko nasmijali. Eto to je prvi simbol. Drugi simbol ove naslovnice Ragužuša u ogledalu, o kojoj će večeras govoriti moji rođaci Željko i Martin te preuzvišeni otac biskup Ratko, jest u njenom sadržaju koji je vezan za moju prvu knjigu Raguži, povijest i

rodoslovlje. Iz nje su mnogi podaci, na drugi način sistematizirani, izneseni i prikazani.

Za njenih pet predstavljanja u Stocu, Dubrovniku, Požegi, Zagrebu i Vinkovcima govorilo je sedamnaest predstavljača: deset doktora znanosti, između njih i jedan biskup mons. Želimir Puljić, te po nekolika profeso-ra, svećenika, inženjera i pravnika. Svi su govori autentično prikazani i od predstavljača autorizirani. Većina ih je knjigu nazvalo enciklopedijom, a i mediji su je tako nazivali ističući u svojim naslovima Raguževa en-

ciklopedija. Nakon toga su i neki rođaci rekli, kada je to tako, onda je Ragužuša. I evo budući da su u ovoj novoj knjizi, Ragužuša u ogledalu, mnogi podaci iz Ragužuše sistematičnije prika-

zani, dosta toga o Ragužuši rečenoga u njoj je zabilježeno, s razlogom joj i pripada takva naslovnica. O tome ne bih više. Želim se zahvaliti svima, osobito mojim suradnicima, bratu Nikoli, uredniku i redaktoru

i Miri Ragužu Raguščiću, dizajneru. Doista su obojica mnogo učinili, kao i kod prve moje knjige, da i ova bude tako lijepo i uredna. Zahvaljujem se svim svojim rođacima Ragužima, koji su osigurali sredstva za plaćanje tiskare. Ova se knjiga neće prodavati,

ona nije izašla radi komercijalnih razloga. Ona je poklon svima onima koji imaju moju prethodnu knjigu Raguži, povijest i rodoslovlje.

8 9

Ispred svih naših majki koje su nas rađale i odgajale, ispred svih sestara i Ragužuša koje drugima naše gene podariše izrečena je zahvala autoru, i pozdravljen je Nikolinom recitacijom pjesme Izidora Poljaka:

PJESMA DOMU

Ti što srce moje stvori iz atomaPlodnih naših njiva i mirisnih gora,

Zakon srcu dade, da ljubiti moraDo svog zadnjeg daha grudu rodnog doma.

Ja te ljubim, dome! Pa neka se smijeNaraštaj, što živi bez slave i časti.Ko vučica gladan i lakom na slasti,Ništa osim sebe ljubit kadar nije.

Nek svjetina pljeska crven-barjacima,Dome, ja te ljubim. Orošenih zjena

Sve ponavljam: ljubim. I ko plava sjenaTumaram po dragim tvojim vrletima.

8 9

Svoje viđenje o Ragužuši u ogledalu, prvi od predstavljača, govorio je autor knjige Već viđeno Željko Raguž:

Poštovani rođaci i gosti! Srdačno vas pozdravljam!

Rijetki su rodovi, općenito te posebice u Hrvata, koji o sebi imaju objavljene tri knjige, kako to imaju Raguži. Rođak Vladimir objavio je 1996. Baštinika prvu knjigu o Ragužima. U višestoljetnoj povijesti Raguža, go-dina 2004. ostat će zabilježena zlatnim slovima. Naime, te je godine Stojan Raguž-Gunjinović objavio knjigu Raguži, povijest i rodoslovlje, kojom je izazvao veliko oduševljenje i interes, kako kod Raguža, njihovih srodnika i prijatelja, tako i u hrvatskoj akademskoj javnosti. Knjiga Ragužuša u ogledalu svojim je sadržajem vezana za knjigu Raguži, povijest i rodoslovlje. U njoj se može pročitati sve što je o Ragužuši rečeno na njezinih pet promocija, kako je javnost prihvatila knjigu te kako su mediji popratili njezin izlazak. U knjizi Ragužuša u ogledalu rođak Stojan navodi i razloge koji su ga poticali da napiše i drugu knjigu o Ragužima.

Neke od razloga koje rođak Stojan navodi spomenut ću:- usmena predaja starijih naraštaja Raguža,

- sudjelovanja i stradanja Raguža u ratovima dvadesetog stoljeća,- raseljavanje Raguža iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku te diljem svijeta,

- osvrt na neke zanimljive izjave u svezi s knjigom Raguži, povijest i rodoslovlje- Stojanova velika želja, da budućim naraštajima ostavi trajan spomen na sve Raguže.

Osim prikaza i govora sa pet promocija knjige Raguži, povijest i rodoslovlje te razloga zašto je Stojan pisao knjige o Ragužima,u knjizi postoje još poglavlja:

- Raguži u ratovima dvadesetog stoljeća,- Raguži u domovini i svijetu,

- Osvrt na neka pripovijedanja i izjave,- Bi li knjiga bi, bi li zbora bi,

- Statistički prilozi.

Nije dovoljno biti samo nadaren da se postane pisac. Da bi se napisalo dobru knjigu treba biti dobar čovjek, u onom najdubljem ljudskom smislu, kao što je rođak Stojan prije svega dobar čovjek. Najbolje su one knjige za koje svatko misli da bi ih mogao sam napisati. Ovo je dobra knjiga. Vjerojatno mnogi od Raguža misle kako su i oni mogli napisati knjigu o Ragužima ili Ragužušu u ogledalu ali nismo. Mnogi su mislili ali je Stojan uz rođaka Vladimira to napravio, napisao ne jednu nego dvije knjige o Ragužima. Hvala ti rođače Stojane i svaka ti čast. Vjerujem kako te Raguži zbog toga poštuju i kako će te se generacije Raguža zbog toga sjećati

s poštovanjem i zahvalnošću. Hvala vam na pozornosti.

10 11

Uz zahvalnost Željku na Već viđenome i na svemu o Ragužuši u ogledalu rečenome, voditeljica Božena je recitirala pjesmu Veselka Koromana

DOĆI ĆE VRIJEME

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što imaobilje rana, obilje časti, obilje tuge.

Naroda što ima višu a plemenitu moć,ravnicu i more, knjige i anđele.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što imanajveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.

Naroda što je rasut, što živi dugona sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što imabijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.

Naroda što misli, što velik je i miranna sjeveru i jugu, u srpu vremena.

Skupu se, poslije ove recitacije, obratio Martin Raguž;

Poštovani skupe,Poštovane gospođe Raguž, drage Ragužuše i rođaci. Svečano obilježavajući Raguževe obljetnice, evo nastavljamo se na današnji događaj s Lastve, ovdje u Stocu, gdje ćemo po zamisli Odbora, upriličiti rođačku večer u gradu na Bregavi. Jedna od konkretnijih zamisli bila je da večeras promoviramo i Stojanovu drugu knjigu, knjigu Ragužuša u ogledalu, kojoj s poštovanjem posvećujemo jedan djelić programa. Kao što smo našim Ragužušama, bakama, majkama, sestrama, suprugama, kćerima i snahama, tetkama i strinama, posvetili svoje živote. Ova knjiga posvećena je makar prema naslovu istodobno i Raguževim snahama i nevjestama, ženama koje su se udale za Raguža, rodile, odgojile i održale zapravo cijelo bratstvo, s jedne strane i onim Ragužušama, našim kćerima, ses-trama, unukama i rodicama koje su se udavale i koje se udaju i pri tome odlažu ali ne zaboravljaju Raguževo prezime.Teško je naći posebice među starim obiteljima u stolačkom i ne samo stolačkom kraju, obitelji koje ne bi imale u posljednjih nekoliko generacija koju Ragužušu. Pogledamo li samo u preglednim katalozima na kraju spomenute knjige takve podatke, ta će nam se pomis-ao potvrditi, pokazati istinitom intenzivnije nego li smo očekivali pa ćemo s pravom radosno pomisliti da smo mi ovdje zapravo jedna obitelj, koja uz ime Raguža ima i druga uvažena i poštovana imena.

10 11

Zahvaljujući se predstavljačima Ragužima, uz primjedbu i da su šutjeli mnogi bi rekli što se to Raguži hvale, i prije već je progovorio čovjek koga je Ragužuša rodila, skup je pozvan, na prisjećanje u znak zahvalnosti, na jednoga viteza iz gnijezda sokolova. Među nama se rodio, rastao i bio. Mrtav se vratio da otpočine tu u zemlji Zumbulovoj, kako bi uskrsnuće čekao u Humu.Uvodnim ulomkom iz pjesme Petra Vuletića Šjora;

DON PETRU BULUMU NA SPOMEN

Mnogi su kao i tihrabri hrvatski svećenicidomoljupci i mučenici

pod sva četiri kraka križau vremena našega Raspeća

spremno svojapodmetali pleća…

S prognanimabili prognanici

al’ savitene vidje im nitko šije

već stajali vazda uzgoritiko zvonici

il’ jablani ponositi…

12 13

Pozvao je voditelj, Nikola, biskupa Ratka za mikrofon.I govorio je biskup i o autoru i o knjizi i o Ragužima, s poantom na njihova duhovna zvanja koje dadoše na dar svome narodu i Crkvi Božjoj. O svim svećenicima Raguževa prezimena, o svim časnim sestrama Raguževa prezimena kao i o onim svećenicima i časnim sestrama, iz drugih rodova, a koje su rodile i odgojile majke

Ragužuše.Dragi rođaci i rodice!Najprije želim reći da mi je drago da ste pozvali don Rajka Markovića za ovaj stol, jer u njega je baka Ragužuša, ito s mamine strane. Prije nego sam počeo listati knjigu Ragužuša u ogledalu Stojana Raguža Gunjinovića, Požega, 2010., s predgovorom Jakše Raguža, od stranice 11. do 69. na tri jezika: hrvatskom, engleskom i njemačkom, zatim onih pet promocija knjige Raguži, povijest i rodoslovlje, Stolac-Požega, 2004. - a stvarno je osvanula 2005. – od stranice 70. do 177., pogledao sam neki dan na Googleu i ukucao samo „Raguž“, da vidim koliko je puta spomenuto to prezime na tom svjetskom mediju. Točno 142.000 puta! Eto kad bi bilo 144.000 puta, bilo bi kao onih 144.000 opečaćenih u Apokalipsi, 7. poglavlje. Iz svakoga Izraelova plemena, od njih dvanaest, po 12.000 opečaćenih, to jest krštenih, potvrđenih, od Boga posjedovanih. Prije nego sam večeras pošao iz Mostara, idem opet na Google da vidim je li se što promijenilo. Ukucam „Raguž“

i vidim 154.000 puta! U roku od dva dana 12.000 više. Nema sumnje da ste vi Raguži pioniri u takvu poslu proučavanja vlastitoga plemena.

Najprije je don Lazar Lazarević, baš tako, ne don Lazar Raguž, nego Lazarević, na poticaj Đure Ševe ili Vrnoge Raguža Kramarevića uradio „Dub rodstva Raguža“ 1891. Ševo pričao, Dumo pisao.

Potom je Nikola Raguž Nikić Gluho 1916. to uredio radi objavljivanja u Danici 1917. Zatim je izrađen „Dub izvornik“ 1981., a 1996., kao što je već rečeno, Vladimir Raguž Nikić u Splitu objavio

je knjigu Baštinici - rodoslovlje plemena Raguž, u vlastitoj nakladi. Oprostite, u suautorstvu Stojana Raguža Gunjinovića, kako stoji jasno upisano na drugoj stranici.

Potom je Stojan Raguž Gunjinović osam godina kasnije objavio knjigu u vlastitoj nakladi Raguži, povijest i rodoslovlje, Stolac-Požega, 2004. On je na 22. stranici, koju je posvetio djelu i autoru Vladimiru, na najljepši

način opisao pohvalu i zahvalu i tom djelu i tom autoru. Ova dva posljednja autora, Vladimir i Stojan, sigurno su dali najveći prilog u proučavanju plemena Raguž od

1610. godine preko Petra Latinina i njegova sina Petra a-Ragusa do danas. Stoga, čini se posve nepotrebnim bilo kakvo prepucavanje - i sam sâm ovih dana primio jedno takvo pismo - prigodom ovakve veličanstvene svetkovine Raguževa plemena: Četiristote obljetnice pra-pra-pra pradjeda Petra. A evo, inače i ovaj pra-pra umro je prije toliko stoljeća, ali smo ga pokopali sinoć, jučer, a večeras mu

postavili spomenik na Lastvi.

Evo, dakle, nešto vrlo svježe.

Za ovu sam zgodu izvukao samo nekoliko momenata iz ove Ragužuše, ali zapravo iz one velike knjige Raguža. Danas 11. lipnja 2010. završava Svećenička godina,koju je papa Benedikt XVII. proglasio lani na isto vrijeme. Kad smo već kod predstavljanja jednoga katoličkog plemena u razdoblju od četiristo godina, 1610.-2010., iznio bih kratke podatke o duhovnim zvanjima iz Raguževa prezimena u tome razmaku. A zašto to?Abraham je imao dva sina: Jišmaela i Izaka. Izak je imao dva sina: Ezava i Jakova.Jakov je imao dvanaest sinova: Rubena, Levija, Šimuna, Judu, Dana, Jiskara, Gada, Ašera, Naftalija, Zebuluna, Josipa i Benjamina. Od tih je Levijevo pleme bilo svećeničko. Zapravo, točnije, Levi je imao dva sina, Arona i Mojsija. I samo od prvoga sina, Arona, jesu svećenici. Od njegova brata Mojsija nema svećenika. I,eto, ako je netko bio iz Aronove loze, ako muško, on je svećenik! Takav je bio zakon. Tako, recimo da je u Isusovo vrijeme bilo oko 100.000 muških iz plemena Aronova.Bilo je djece, bolesnih, nemoćnih, nesposobnih ili starijih. Ništa zato, svi su svećenici. Dobivaju plaću, pomoć, osiguranje i sve što se prima na račun svećeništva. Ali bilo je, barem prema knjigama, oko 20.000 svećenika koji su bili aktivni u službi, koji su mogli dolaziti u Jeruzalem u Hram i imati službu Božju, prikazivati žrtve.Isus dolazi na ovaj svijet. On nije iz plemena Aronova. I to je bilo začudno. A on pravi svećenik. Jedini svećenik. Vrhovni svećenik. Od Boga Oca postavljen za svećenika. On dolazi iz plemena Judina. Prije smo rekli da je jedno od dvanaest plemena Judino.Juda je na francuskom Jude (izgovor: Žid).

12 13

Od toga smo mi na hrvatskom uzeli izraz Židovi i od toga su Jude Židovi. Dakle, Isus potječe iz toga Judina plemena. Ne od Aronova, odnosno Levijeva. Bog promijenio odluku.

Potomstvo se prenosi fizički sjemenom, ali i onim intelektualnim, duhovnim zrnom i razvojem. Baš je ovdje interesantno kod Isusa. Isus se nije ženio, nije imao djece. Naučavao onako kako mu je Otac

nebeski naredio, od njega tražio, upućivao ga. Izvršio misiju na savršen način. Otkupio čovječanstvo.Dao svoj život na Kalvariji. Uskrsnuo. Oko sebe okupio Dvanaestoricu pa od tada do dana današnjega on ima sljedbenika, samo katoličke vjere, milijardu i dvjesto milijuna katolika, rimokatolika plus pravoslavni, protes-

tanti, anglikanci, barem još 700 do 800 milijuna kršćana. Računa se da je od šest milijardi današnjega čovječanstva, žitelja na čitavoj kugli zemaljskoj, jedna trećina onih koji slijede Isusa. Dakle, Isusovi, Kristovi, kršćani. A sad pogledajmo koliko ima onih koji njega slave. Ima oko dvije milijarde ljudi koji se ponose njegovim imenom, a on, velim, nema uopće svoga fizičkoga po-tomstva. Prema tomu, nije sve samo u fizičkom prijenosu, nego isto tako, i još više, i u duhovnom, intelektu-

alnom prijenosu koje se daje jednomu rodu. Stojan je u ovoj knjizi opisao i dvojicu Raguža – svećenika, koji su jedinci u svojih roditelja: don Damjana i

don Ivicu; obojica su jedinci, i otišli u svećenike. Gledano s te strane, iz tih loza prestaje dalje fizičko potomstvo.

Ali, oni kao svećenici imaju svoj doprinos i Raguževu plemenu i mjestu i Crkvi, i uopće čovječanstvu.

14 15

Evo svećenika kojima su očevi Raguži:

1785. don Luka Raguž. Rođen oko 1785 u Lastvi, hrašanjska župa, od oca Joze i majke Mare. Kao dijete odselio na Pješivac (Ćemalovina), u župu Dubrave. Školovao se u Dubrovniku. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije, 1811. Pretpostavljamo da je bio na službi u Dubravama, gdje je sigurno bio župnik od 1821. do 1824., u Ravnome od 1824 do 1826. i opet od 1828 do 1829. Poginuo 16.ožujka 1829. na Razbojištu, mjestu između Trebinje i Čepikuća. Ubijen je puškom s leđa dok je jahao na konju. Ubojica netragom nestao. Natpis na kamenom grobnom križu kazuje da je don Luki 10. veljače 1832. spomenik podignut i vjerojatno su tada njegovi posmrtni ostaci preneseni pred kapelicu sv. Roka na Bari na Trebinji.

1877. don Ivan Raguž. Rođen 24. lipnja 1877. u Uzinovića mahali u Stocu od oca Ivana zvanog Vicić i majke Ruže r. Moro. Nakon osnovne škole pohađao je gimnaziju u Travniku: 1889-1897. Bogosloviju učio u Sarajevu: 1897-1901. Zaređen za svećenika Trebinsko-mrkanske biskupije u Mostaru, 29. lipnja 1900. Kapelan u Hrasnu, 1901. Upravitelj u Gracu: 1901-1902. Župnik na Trebinji: 1902-1907.,u Ravnom: 1907-1920., u Klepcima: 1921-1928. Ponovo na Trebinji: 1928-1935. Potom se učlanio u Dubrovačku biskupiju. Župnik u Kliševu: 1935-1939. Umirovljen 1939. i vratio se u Stolac. Kupio je kuću u kojoj je, po biskupovu dopuštenju, imao i privatnu kapelicu. U Stocu je ostao do listopada 1944., zatim prešao u Mostar. Partizani ga uhitili, držali nekoliko mjeseci u zatvoru, osudili na smrt 15. lipnja 1945. i strijeljali. Pokopan je negdje iznad sjevernog logora u Mostaru. Za grob mu se ne zna.

1915. fra Celestin (Vidoje) Raguž. Rođen 30. siječnja 1915. u Domanovići od oca Ivana i majke Anđe r. Džeba. Pučku školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao 3. srpnja 1934. Studij filozofije i teologije završio u Mostaru. Zaređen za svećenika u Mostaru,16. lipnja 1940. Kao kapelan u Čapljini: 1941-1945., a nakon svršetka rata povlači se prema Austriji. U lipnju 1946. odlazi u SAD. Bio je preko 30 godina u Chicagu upravitelj Hrvatske franjevačke tiskare. Preminuo je 31.srpnja 1979. Pokopan je na groblju Sveti Grob (Holy Sepulchre) u Chicagu.

1943. don Damjan Raguž. Rođen 12.srpnja 1943. u Dubravama od oca Vidaka i majke Ljube r. Krmek. Osnovnu školu polazio u Crnićima: 1950-1958., vojnik u Splitu i Trebinju: 1963-1965. Gimnaziju pohađao u Dubrovniku: 1965-1968., filozofsko-teološki studij u Splitu: 1968-1974. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije 1.srpnja 1973. u Prenju. Prefekt u splitskom sjemeništu: 1972- 1975. Kapelan u Gabeli: 1975-1977., župnik u novoosnovanoj župi u Gabela Polju: 1977-1993.,u Studencima:1993-2009. i u Rotimlji od 2009. do danas.

1961. don Vinko Raguž. Rođen 1. kolovoza 1961. u Kruševu od oca Marijana I majke božice r. Mišković. Osnovnu školu pohađao u Kruševu i Stocu, gimnaziju u sjemeništu u Dubrovniku:1976-1980. Vojnik u Ćupriji, Rumi i Beogradu: 1980-1981. Filozofsko-teološki studij u Sarajevu: 1981-1987. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije: 29. lipnja 1987. u Mostaru. Kapelan u Dračevu: 1987-1989., u Potocima: 1989-1991., u katedrali u Mostaru: 1991-1992. Župnik u Cimu u Mostaru: 1993-1995. i u Aladinićima od 1995. do danas.

1973. don Ivica Raguž. Rođen 26. rujna 1973. u Osijeku od oca Boška i majke Klare r. Vuletić. Školovao se u Đakovu: 1980-1988., u Zagrebu: 1988-1992., filozofsko-teološki studij u Đakovu: 1992-1994. i Rimu: 1994-1997. Zaređen za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije u Đakovu: 29. lipnja 1998. Doktorirao u Rimu 24. siječnja 2002. iz fundamentalne teologije. Profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

14 15

Svećenici kojima je majka Ragužuša:

Ne znamo mnogim svećenicima iz 16., 17., 18. i 19. stoljeća odakle im je bila majka.Pretpostavljamo da ih je bilo kojima je mati bila od Raguževa prezimena. Evo nekih sigurnih podataka:

1872. – don Marijan Vujnović, sin Stojana i Zorice r. Raguž, rođen 18. veljače 1872. na Pušištima, župa Stolac. Zaređen za svećenika 29. lipnja 1896. Poginuo u Trebinju na Staru godinu 1944. Za grob mu se ne zna.

1896. – don Mitar Papac, sin Nikole i Zorice r. Bilić-Raguž, rođen 25. listopada 1896. na Pušištima. Zaređen za svećenika 23. prosinca 1919. Godine 1946. osuđen na osam godina zatvora. Poginuo u namještenom sudaru vlakova u Slakovcima kod Vinkovaca, 28. travnja 1951. Najprije pokopan u Srijemskoj Mitrovici, potom prenesen u groblje u Gracu 1967.

1944. – don Ratko Perić, sin Grge i Anice r. Raguž iz Rotimlje, rođen 2. veljače u Tuku, župa Rovišće kod Bjelovara. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije 29. lipnja 1969. u Prisoju. Zaređen za biskupa u Neumu 14. rujna 1992. Dijacezanski ordinarij u Mostaru od 1993.

1947. – don Želimir Puljić, sin Ivana i Anice r. Raguž s Ćemalovine, rođen 7. ožujka 1947. u Kamenoj. Zaređen za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Rimu 24. ožujka 1974. Posvećen za biskupa 14.siječnja 1990. u Dubrovniku, premješten na katedru nadbiskupa zadarskog 15. ožujka 2010.

1954. – don Pero Pavlović, sin Nikole i Cvijete r. Raguž iz Kruševa, rođen 31. ožujka 1954. u Svitavi. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije 29. lipnja 1981. u Mostaru. Župnik u Ravnome.

1959. – don Srećko Marić, sin Ante i Anice r. Raguž iz Kruševa, rođen 8. ožujka.1959. u Burmazima. Obitelj odselila u Slavoniju 1970. Zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije 29. lipnja 1986. Župnik u Garešnici, sada Bjelovarska biskupija, dekan garešničkog dekanata.

1971. – don Ivan Perić, sin Fabijana i Janje r. Raguž s Brštanika, rođen 16. travnja 1971. u Stocu. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije u Rotimlji 29. lipnja 1996. Župnik župe sv. Mateja u Mostaru.

1973. – don Mladen Šutalo, sin Ilije i Anice r. Raguž iz Kruševa, rođen 28. lipnja 1973. rođen u Stocu .Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije u Mostaru 29. lipnja 1998. Kapelan u župi sv. Ivana Apostola i Evanđelista u Mostaru.

1978. – don Marijo Pavlović, sin Joze i Marice r. Raguž iz Kruševa, rođen 17. kolovoza 1978. u Čapljini. Zaređen za svećenika Trebinjske biskupije u Hrasnu 14. svibnja 2006. Kapelan u Studencima.

16 17

Časne sestre od očeva Raguža:

1913. – Vida s. Ana, Bačnik-Kruševo, službenica milosrđa (Ančela), +1986.1928. – Mara s. Božena, Bačnik-Kruševo, ančela, +1994.1933. – Cvijeta s. Ema, Bačnik-Kruševo, ančela, 1935. – Ljubica s. Agata, Brštanik, Srca Isusova,1936. – Anica s. Asunta, Bačnik-Ćore-Kruševo, franjevka,1937. – Božica s. Slavka, Kruševo, milosrdnica,1938. – Zora s. Alvernija, Bačnik-Ćore-Kruševo, franjevka,1940. – Vinka s. Anđelka, Kruševo, služavka Maloga Isusa,1940. – Anica s. Rozina, Kruševo, milosrdnica,1941. – Mara s. Valerija, Bačnik-Kruševo, ančela,1944. – Ivana s. Tereza, Bačnik-Ćore- Kruševo, ančela,1946. – Cvija s. Bartolomeja, Brštanik, Srca Isusova,1946. – Luca s. Ilinka, Kruševo, milosrdnica,1950. – Ivka s. Leonarda, Bačnik-Kruševo, milosrdnica.1952. – Slavica s. Slavoljuba, Kruševo-Vinkovci, Svetog Križa.

Časne sestre kojima su majke Ragužuše:

1950. – Janja Bošković, Crnići, ančela,1954. – Ankica Marić, Brštanik, ančela.

Sve vas Bog blagoslovio!

Detalj iz Ville Ragusa za vrijeme glazbeno poetske večeri

16 17

Poslije promocije, uz pripremljeni domjenak i ugodno vino iz Stolačkog podruma za ovu prigodu dar vlasnika Andrije Raguž (5/50-4331), te konavoski Plavac iz Dubrovačkog podruma dar Bože Martinovića, nastavilo se rođačko veselje sve do jutarnjih subotnjih sati. Da bi ugođaj bio još i ljepši pobrinuo se sastav Raguži i prijatelji iz Vinkovaca i sastav Kastrum iz Kaptola kod Požege sa izvedbama krasnih pjesama iz svojih repertoara.

Bila je to večer, promocije, poezije, pjesme i ugodnih rođačkih razgovora. Puna sjećanja i za pamćenje.

Početak mimohoda ispred Ville Raguse