TEORIJSKE POSTAVKE INTEGBALNE METODE U RADU SPREDSKOLSKOM DJECOM I NJIHOVIM RODITE1JIMA 1

Josipa BaSi6Antonija Zizak

Fakultet za defektologijuSveudiliSta u Zagrebu

SaZetak

Ovaj rad prezentira teoretski okvir Znanstvene iematske jedinice "Evaluacija integralne metode u radus djecom predSkolske dobi i njihovim roditeljima" koji je dio znanstvenog projekta "Evaluacija modelatretmana osoba s poremeiajima u pona5anju,,.

Integralna metoda, za koju smo se opredijelili u ovom znanstvenom projektu, za svoj naj5iri teoretskiokvir ima humanistidki pristup dovjeku, pri demu se akcenat u teorijskom smislu stavlja na teorije udenjai potreba, a u operacionalnom na komunikacijski proces.

Unutar ovog rada datje i osnovni metodoloSki okvir znanstvenog istraiivanja.

1. UVOD

Usmjereni na izudavanje pojava kao Sto suporemedaji u ponasanju djece i omladine,uocavajuCi i ispituju6i sve izvore takvihpojava, kako u samom djetetu, tako i u svimvaznim sredinama u kojima se odvijadjetetov razvoj, do5li smo do spoznaje ovaZnosti preventivnih aktivnosti krozunosenje novih metoda rada u institucijekao Sto su pred5kolske ustanove.U na5em posljednjem znanstvenomistraZivanju, diji je zavr5ni elaborat nadinjen1988. godine, promatrali smo razlieite oblikeporemedaja u ponasanju djece predskolskedobi i uvjete Zivota u obitelji. Rezultati ovogistraZivanja pokazuju da oko 7% djecemanifestira Sest ili vi5e oblika poreme6aja uponasanju. Onih koji pokazuju jedan oblikporeme6aja u pona5anju ima u rasponu od20"/" do 30o/o. Kako se na mono-simptomatske poreme6aje gleda kao naprolazne smetnje, nepovezane s kasnijimneprilagodavanjem na zivot, ostaje ipakodreden, ne mali postotak djece, kojima je

Pregledni dlanak

UDK:343.9

moguce i mora se pruziti adekvatna pomo6na tom prvom "startu" u Zivot.Djecje ustanove (djedji centri, kako se unovijevrijeme nazivaju) su uz roditeljski domsredine koje svojim koordiniranim djelovan-j-em omogudavaju optimalan razvoj djeteta.Zelimo djelovati upravo u tom smjeru, usmjeru pomoci roditeljima, ali i u smjerupomoci djetetu. U djedje ustanove ulazedjeca u Zivotnoj dobi koja je jako pogodnaza utjecaj na razvoj djetetove lidnosti, ali istotako "prijemljiva" i osjetljiva na razne utjecajei nepovoljne ili nedovoljne okolnosti kojemogu imati negativnih reperkusija na daljnjidjetetov razvoj. Djedje ustanove mogu bitijako poticajne za svestrani psihofizidki raz-voj djeteta, ako se vodi raduna o uvodenjudjeteta u svijet raznovrsnih aktivnosti ukojima se ono, uz pomod odgajatelja i

drugih strue njaka, moZe angaZiranopozabaviti "poslom" svog odrastanja, raz-voja i oblikovanja.Raeunaju6i da su postoje6i programipredskolskih ustanova znadajno viseusmjereni intelektualnom i psihomotornom

T O*i;d p*dttavlja dlanak u seriji dlanaka vezanih za znanstvenu tematsku iedinicu "Evaluacija integralnemetode u radu s predskolskom djecom u njihovim roditeliima", znanstvenog projekta "Evaluaciia modela tretmanaosoba s poremeiajima u pona5anju".

197

Defektologija, Vol. 28, (1992), 1-2. '197-213. Baii6, J.: Teorijske postavke integralne metode .'.

razvoju djete,ta (Pesid, 1987, Kameno/, 1982),

usmjerili smo svojznanstueni interes na posia/-ku talcve metode rada kojom 6e se znadajnije

utjecati na podrudja socijalnoemocionalnograz'toja predskolskog odgoja, koja |e bitna zaprevencij u kasnijih smetnji djece u prilagoctava-

nju na vaZne druStvene institucije i Zivot uop6e.Kao Sto je ve6 ranije nagla5eno, na5a osno/naideja izvedena je iz humanistidke psiholodke

orijentacije prema kojoj se upra/otim razvojnimaspektima daje primal u zdravom razvojulidnosti, a kao osnovni cilj postavlja seobrazwanje u socio - dektivnoj sferi poticanjapsihofizidkog zdravlja pojedinca ve6 oddjetinjstva.

Emotivni i socijalni odgoj postaju takosredstvo i cilj od govaraju6eg razvoja lidnostidjeteta. odgaja se s toplinom i za toplinu,usmjeravaju6i ga k boljem poznavanju vlas-titih sposobnosti, te udenju koristenja tihsposobnosti, ka stvaranju svjesnosti o vlas-titim osje6ajima i raspoloZenjima, da bi ihdijete znalo izrcziti na odgovaraju6i nadin i,

kada je to potrebno, kontrolirati, k umije6uZivljenja s drugima, vedrom duhu, suradnjibez nadmetanja i pobijedenih, a sve uz mak-simalno zadovoljenje svojih osnovnihpotreba (Francescato i dr. 1986).

Naime, u ovom istraiivanju polazimo oddobro poznate dinjenice da se svi potencijalidjeteta ne mogu u potpunosti realizirati u bilokojem socijalnom okruZenju. Ova je spoznajau potpunosti ugradena u integralnu metodu i

to na razini pretpostavke za mogucnost njeneprimjene, ali i na razinicilja.

2. TEORIJSKE POSTAVKETSTRAzIVANJA

Svaka ljudska aktivnost moZe se relativnorazlidito protumaditi u okviru razliditih2 Zateoriie udenja iz skupine kognitivnih teorija, vrlo znadaian fenomen jesu kognitivni procesi. Oko definiranja

kognitivnih procesa, mnogo ie neslaganja Prema Hulse, Egeth i Deese (1980) koii su nadinili napor definiranja

ovih procesa sumiraiuii pokusaje razliditih autora, tri su bitne odrednice kognitivnih procesa. Kao prvo, oni se

odnose na one proces€ ko.ii se odviiaju "u glavama", te ukoliko ielimo provieravati niihovu realnu egzistenciju,

neminovno ih ie izudavati preko oditovanog ponaSania. Kognitivni procesi nastaiu uviiek onda kada ne postole

jednostavne, lednosmjerne relacije izmedu ponagania i njegovog uzroka. Drugim rile6ima kognicila uviiek implicira

proces. I napokon, za odredenje kognitivnih procesa bitno ie da oni nulno traUe neku lormu unutra5niih predodZbi

(npr. vizuelnih slika).

198

teoretskih pristupa. stoga objektivnostznanstvenog jezika zahtijeva da se uvijeknaglasi koji teoretski koncept sluZi kao pod-loga promatranju itumadenju dijela ili cjelinefenomena ljudskog pona5anja. Op6enitogovore6i, utom su smislu mogu6atri global-ba pristupa: psihoanalitidki, biheviori$ieki i

humanistidki.lntegrativna metoda, za koju smo seopredijelili u ovom znanstvenom projektu,za svoj najsiri teoretski okvir ima humanis-tidki pristup, u demu se akcent u teoretskomsmislu stavlja na teorije udenja i potreba, a uoperacionalnom na komunikacijski proces.

2.1. UCENJE

Udenje kao proces pomo6u kojeg se dovjekadaptira, mijenja i postaje sve kompetentnijitokom Zivotnog vijeka, ima veoma znadajnomjesto i humanistidkom pristupu. Medutim,medu zaista mnogobrojnim teorijamaudenja samo neke mozemo oznaeiti blis-kima humanistickom pristupu,

Ve6ina aLJtora (Hulse, Egeth i Deese, 1980;

Swenson, 1980; Radonji6, 1985; Rot, 1989)

s/rstavaju teorije i modele udenja u dvije velikeskupine - bihevioristidke i kognitvne. Po svojojsuslini, kognitivne teorue i modeli udenja, kao i

ve6i broj modemijih teorija s naglaskom na kog-niciji,2 pripadaju humanistidkom pristupu.Generalno govore6i, mogu6e je navesti nekolikobitnih obiljeZja tih teorija udenj4 prema kojima seons potpuno ili dovoljno dobro uklapaju u

humanistidko tumadenje psiholo5kogtunkcioniranja dwjeka:

Kognitivne teorije bazirane su na aktivnostiorganizma u procesu u6enja.

SadrZaji udenja su ideje, mi5ljenje, uvid, kog-nicija.

Neke od teorija nagla5avaju da je najvaZniji

t-

Defektologija, Vol.28, (1992), 1-2. 'lg7-213. BaSiC, J.:Teorijske postavke integralne metode..

oblik udenja diskontinuirano, neposrednoudenje.

Druge pak, uglavnom novije teorije udenja,naglasak stavljaju na formiranje koncepatakognitivnih mapa i njihovu promjenljivost uskladu s procesom sazrijevanja.Unutar nekih teorija naglasak je stavljen naudenje kompleksnih sadrZaja u procesuudenja, kao Sto su smisao, promjena,strategije, vjestine i sl.

Za neke od teorija unutar ove skupinedominantno mjesto ima razvoj isazrijevanje.U daljnjem tekstu biti 6e dat kra6i prikaznekih teorija iz ove relativne velike skupine,pri demu 6e kao kriterij za izbor teorijaposluZiti procjena njihove aplikativnosti krozkomunikacijske procese primjerene udenjuu predSkolskom uzrastu. Pri tome na5aodekivanja nisu da je jednim teoretskim pris-tupom udenja, odnosno jednom teorijom,mogude pokriti teoretsku pozadinu lakokompleksne metode kakva je integrativnametoda. Medu ostalima, to je razlog Sto suu fokus naSeg promatranja u5li i oni pristupiprocesu i fenomenu udenja koje je teSko ilinemogu6e nazvati teorijama udenja uklasie nom smislu razumijevanja teorije.E.C. Tolman je svoju kognitivno-bihevioris-ti6ku teoriju udenja zapodeo kao Sirok eklek-tidki model udenja koji se s godinamaproSirivao i mijenjao. UnutarTolmanove teorijeprepoznatljiva su 4 osnovna principa (premaSwenson,'1980):1. Pona5anje je svrhovito ili prema ciljuusmjereno.2.Znanje o vanjskom svijetu organizirano jekroz unutra5nje kognitivne mape.3. Sklonostselektivnosti ogledase kroz nas-tojanje organizma da cilj postigne na najjed-nostavniji moguci/poznati nadin. (Ovo jedobro poznati Tolmanov princip najmanjegnapora.)4. SloZena pona5anja podloina su udenju,plastidna i fleksibilna. (Prema ovom prin-cipu, ponasanje, koje se moZe promijenitikako bi se uskladilo sa situacijom, jenau6eno pona$anje.)

Svojim elektridkim pristupom udenju, Tol-man stvara teoriju koja se nalazi na prelazuiz biheviorizma u kognitivni pristup.Definiraju6i pona5anja kao svrhovito, ciljuusmjereno, a odbijajudi introspektivni modelmjerenja tog ponasanja, Tolman nalazirjeSenje u kognitivnim mapama i odekivan-jima, kao teoretskim pojmovima, kojima sevrlo slo2en fenomen udenja obja5njavarelativno jednostavnim putem, i, Sto je josznadajnije, na nadin kojiotvara Siroki prostorza niz novih teoretskih pristupa kognitivis-tidkog usmjerenja. (Radonji6, 1 985.)

Gestaltistieko shvadanje okoline, kao kom-binacije podloge (pozadine) ioblidja (onogana Sto se paznja usmjerava), Lewinpreuzima kao centralni dio oko kojeg gradisvoju teoriju pomjeraju6i svoju paZnju s per-cepcije u6enja i mi5ljenja na motivaciju, cil-jeve i tenziju (Swenson, 1980.)

Lewin tumadi kako je za(azinu znanstvenogproudavanja ponaSanja neophodnoprodrijeti ispod razine oeitovanog i utvrditistvarne sile koje pokre6u pona5anje. Usvojojteorijipolja, Lewin razlale kako se ovestvarne sile nalaze u psiholo5kom poljupojedinca. ljedino pod uvjetom da nam jedostupno pojedindevo cjelokupno polje,onako kako ono postoji za njega uodreclenom vremenskom trenutku,moZemo stvoriti preduvjete za predikcijunjegova pona5anja. Lewin podrazumijevapoljem cjelokupnost postoje6ih dinjenicakoje shva6a kao medusobno zavisne.PsiholoSko iskustvo pojedinca sastoji se odtih medusobno zavisnih dinjenica, a njih sepoima kao "Zivotni prostor" tog pojedinca.Ponasanje je uvijek funkcija Zivotnog pros-tora, kojije opet rezultat interakcija lidnosti i

njezine okoline..Zivotni prostor ukljuduje pojedindeve cil-jeve, a mogu6e ga je predstavitidijagramom, za sto je Lewinu posluZiotopolo5kimodel..Zivotni prostor je u neprestanom mijenjan-ju, a to moZe biti rezultat udenja. U vezi sudenjem, Lewin prepoznaie 4 osnovnemogu6nosti ili tipa udenja:

'199

Defektologija, Vol. 28, (1992), 1-2. 197-213. Ba5i6, J.: Teorijske postavke integralne metode ...

I

I

I

I

II

iI

['

Prvitip udenja ukljuduje promjene u osnov-nim strukturama Zivotnog prostora. Ovaj tipmoZe podrazumijevati kognitivno prestruk-turiranje kojim se tivotni prostor dinikompleksnijim, ili moZe ukljudivati prestruk-tuiranje ranije naudenih struktura.Drugi lip ucenja odnosi se na promjene umotivaciji, sto se u Lewinovu modeluodra2ava u promjeni znadaja cilja, a to se udijagramu Zivotnog prostora vidi kao prom-jena smjera vektora.Tre6i tip udenja odnosi se na promjene un-utar znaeajnih podrudja livotnog prostora.detvrti tip udenja ukljuduje ovladavanjenovim motornim vjestinama, Stoomogu6ava pro5irenje sposobnosti za sav-ladavanje prepreka u zivotnom prostoru(Swenson, 1980).

Prema tome, sadrZaji udenja u biti su, zaLewina, promjene u 2ivotnom prostoru.Za Maslowa, jednog od vode6ih predstav-nika humanistidkog pristupa, dovjek je ak-tivan, slobodan, nezavisan u pravljenjuizbora, centar vlastitog Zivota, stoga je i

njegovo udenje aktivan proces. Maslowpostavlja pitanja koju su za ovaj pristup vrlobitna, a do tada nisu bila u vezi s procesomudenja.

"Kako ljudi naude da budu mudri, zreli,ljubazni, da imaju dobar ukus, da su kreativ-ni, sposobni da se prilagode novoj situaciji,da raspoznaju Sto je dobro, da tragaju zaistinom, da znaju sto je lijepo i

neizvjestadeno, tj. otkud intvinsicko, prijenego ekstvinistidko udenje? (Maslow, 1982,str. 310). Stoga i upozorava da je svakoodreclenje udenje, kojim se nagla5ava samopromjena relacija izmedu podra2aja i reak-cije, nepotpuno i nedovoljno.Maslow razlikuje dvije vrste udenja:promatradko i doZivljajno. Promatradko jeprikladno za stjecanje znanja i vje5tina, ob-jektivno je, nepristrano i prikladno zaznanost. Dolivljajno udenje je nemogudebez osobne aktivnosti, dak i onda kada sepasivno prepu5ta, i bez osobnog iskustva.Za humanistu, kakav je Maslow, od ve6eg jeinteresa upravo ovo doZivljajno udenje, Ovaj

200

tip uCenja dovodi do dubljih promjena ukarakteru, a ne u ponaSanju. Ono je proceskoji ukljuduje " 1 . odgojni utjecaj jedinstven ih(neponovljivih) i duboko osobnih doZivtjaja,2. afektivne promjene koje nastaju utjecajemdolivljaja koji se ponavlja, 3. konativnepromjene izazvane doZivljajima podmirenja-osuje6enja,4. Siroke promjene u stavovima,odekivanjima pa ifilozofiji, koje izazivaju nekitipovi ranog iskustva, 5. konstitucionalnaodredenost varijacije u selektivnoj asimilacijiiskustva, od strane organizma', (Maslow,1e82).

Kakav znadaj doZivljajno udenje ima zaizgradnju zdrav e, samoaktualizirne lidnosti,dokazuje i dinjenica da Maslow govori i oumjetnosti doZivljavanja, Ova vjeStina uprocesu udenja sugerira osobi da se:- ukljudi-izgubi u pojavi koju promatra- Zivi ovdje i sada- zaboravi na sebe- opusti i postane dio doZivljajnog fenomena- njeguje nekritidan odnos- suzdrZava od kritidkog odnosa i intelek-tualiziranja- bude primjediva (prema Radonji6, 1985).Za Maslowa udenje nije neutralan, ve6vrijednosno i emocionalno obojen proces.To je osobito razumljivo u kontekstuautorove teorije potreba. Autor samkonstatira da "teorija osnovnih potreba jeteorija o krajnjim ciljevima i vrijednostima.Oviciljevi su intvinsidki, dragocjeni sami posebi za organizam. On 6e stoga udiniti sveSto je nuZno da bido5ao do ovih ciljeva, 6ak6e nauditi i proizvoljne, nevaine, trivijalne,besmislene postupke, koje eksperimentatorpostavlja kao jedini nadin da se dode do tihciljeva." (Maslow, 1 982).

U svom pristupu udenje, Maslow znadajnomjesto daje i analizi svrsishodnosti navika.One, tvrdi autor, igraju dvostruku ulogu uprilagodavanju - korisne su iStetne. S jednestrane, navike su ve6 oformljeni odgovori naprobleme, situacije, one su produktekonomidnosti pona5anja - Stede vrijeme i

razmi5ljanje. Ovaj fenomen "kao - da reaK-

Defektofogija, Vol.28, (1992), 1-2. 197-213. Basic, J.:Teorijske postavke integralne metodo ,..

cija" ima svoju korist u mehanizmimaprilagodavanja. No takva su ponasanjastaticna, inertna na promjene, dok svijet nijestatidan nego u neprestanom mijenjanju.Stoga navike mogu biti Stetne u situacijamakada se organizam susre6e s novim aspek-tima log, stalno promjenljivog svijeta.Ono Sto je vrlo uodljivo, ve6 kod Maslowa,potvr(tuje se i kod Rogersa. Naime, nedos-tajeteorija dvrstih klasienih okvira. Ono dimese ovi autori sustinski bave je znadajodredene vr$e ueenja u procesu koji sezove livot.Slidno Maslowu, Rogers govori o dva oblikaudenja - kognitivnom i doZivljajnom. Ovadva oblika ustvari su krajnje todke jednogkontinuuma, koji se zove udenje. Kognitiv-no, racionalno udenje je udenje glavom, adoZivljajno, iskustveno udenje je unutra5nje,u kojem nisu zanemarene ni poruke kojedolaze iz unutra5njih organa (srce, Zeludac,mi5i6i itd.) Upravo ovajtip udenja u sredi5tuje Rogersovog udenja i onda kada se govoridoslovno o udenju.

Grade6i pristup udenju, dominantno krozsavjetovali5ni rad, autor je svjestan da jekultura odraslih, u dana5njemcivilizacijskom trenutku, "dubokoposve6ena spredavanju mladih ljudi dadotaknu stvarne probleme". (Rogers, 1985).Udenje doZivljavanjem djeluje upravosuprotno. To je udenje koje nije usmjerenona udenje dinjenica, nego na promjene upona5anju, stavovima, Zivotnoj filozofiji, usamoj lidnosti, pa Rogers zastupa mi5ljenjeda promjene, koje inade nastaju u nedirek-tivnom savjetovanju, jesu udenjedoZivljavanjem" i da je taj oblik udenja prom-jenljiv u odgojno obrazovnom procesu i sis-temu, pogotovu onom koji, osim pukogznanja, za ciljeve postavlja kreativnost,slobodu, nekonformizam i druge kvalitetemladih ljudi. Prva pretpostavka za takvoudenje u odgojno-obrazovnom procesu leZi

u priblilavanju udenika stvarnim tivotnimproblemima, relevantnim znanjima. Samudenik uklju6en je u uodavanje i selek-cioniranje problema koje leli proudavati,Op6enito govore6i, uloga odrasle osobekoja poudava, svodi se na stvaranje tople i

poticajne atmosfere, u kojojje ovakvo bitnoudenje jedino i mogu6e realizirati. Nastavnikto moZe nadiniti ako je kongmentna osoba(ona koja poznaje i prihva6a svoje emocije,stavove, samoga sebe itd.), ako prihva6audenika onakvim kakav je on i razumije ga(topao je i pokazuje bezuvjetnu naklonost),ako nudi veliko bogatstvo izvora udenja, amedu njima i sebe, a da pritome ne traZi i

zahtijeva Sto da se udi i koji izvor da sekoristi. I jasno, kod takvog udenja pokretacprocesa je u samom udeniku, u njegovojteznji za samoaktualizacijom. Stoga je ovajoblik udenja, ba5 kao isamo savjetovanje,mogude i potrebno nazvati nedirektivnimpodudavanjem.

2.2. KOMUNIKACIJA

Odnosi se definiraju kao redovita soc'rjalnasusretanja s odredenim ljudima krozodredeno vrijeme, s perspektivom trajanja ubudu6nosti. lzgradnja odnosa s drugimljudima spada u najpozitivnije, najznadajnijei najugodnije Zivotne dogadaje, dok gubitaktih odnosa moZe predstavljati najteZa 2ivot-na iskustva. lako neki meduljudski odnosimogu podivati i dominantno biti prepoznatina osnovu biolo5kih dispozicija (odnosroditelja i djece), ipak je za ve6inu lipovameduljudskih odnosa krucijalan processocijalizacija, u loku koje se naude in-dividualni, ali socio-kulturolo5ki uvjetovanikoncepti osnovnih tipova meduljudskih od-nosa, kao Sto su prijateljstvo, partnerstvo i

sl. (Argyle and Hederson, 1985).

Prema Argyle (1986.) nekoliko je motivaprepoznatljivo u ve6ini tipova meduljudskihodnosa, s pridruZenim im ciljevima, a to su:

5 P*tiZ,, "" "f"kti

kao Sto su: - sveobuhvatnije sagledavanje samoga sebe, - cielovitije shvadanje sebe i emocije,- raste mu samopouzdanje i samousmjeravanle, - Covjek sam bira svoje ciljeve, - zrelije se ponaSa, - bolle prihvada

druge ljude, - ovoreniii le za zbivanja u sebi i oko s€b6, - postaie fleksibilniii, - mijenja neprihvatljiva pona5ania(Bogers, 1985).

201

Defektologija, Vol. 28, (1992), 1-2. 197-213. BaSiC, J.: Teorijske postavke integralne metode ...

- bioloske potrebe (elo, pi6e, tjelesni kom-fo0- ovisnosl (pomo6, podrska, zastita,vodstvo na podelku od roditelja, a kasnije oddrugih autoriteta)- udruZivanje (socijalno prihvadanje,prijateljstvo)- dominacija (prihva6anje od drugoga ilidrugih, kao voditelj zadataka, voditi glavnurijed, donositi odluke, biti po5tovan odgrupe)- spolnost (tjelesni kontakt, fizicka priv-ladnost, topli pogledi, prijateljski intimnisocijalni kontakti - najcesce s atraktivnimvrsnjacima suprotnog spola)- agresivnost (Skoditi drugim ljudima fizidki,verbalno ili na druge nadine)- samopostovanje i ego-identitet (prih-vadanje osobnog imagea kao realnog, natemelju poruka drugih iz odnosa)- drugi mehanizmi socijalnog ponaSanja(potreba za samopostovanjem i postig-nu6em, interesi, materijalne vrednote i sl.)

Kao Sto je vidljivo, ljudi su na izgradnju od-nosa pokrenuti razliditim motivima, kako bioswarili razlidite ciljeve. Upravo ti ciljeviomogu6eni su razliditim socijalnimpona5anjima drugih ljudi ukljudenih u lajodnos. Proces komunikacije je naj5iri zajed-nidki nazivnik za to.

Proces komunikacije mogu6e je opisati kaonit koja omogudava opstanak bilo kojesocijalne organizacije, a utjede bitno i naodredenje njenih struktura (De Sola Pool,1973).

U okviru sistemskog PristuPa,komunikacijski sistem4 definira se kao sis-tem, u kojem su dijelovi povezivadi ilinepovezivadi entiteta sistema. Takvi sistemimedusobno se razlikuju prema 6 dimenzija:broj entiteta, informacijski kapacitet,volumen informacija, tip informacija, struk-tura, transformacijski mehanizmi. Inleres zakomunikacijskim sistemom postoji ili zbogrezultata koje on generira ili zbogkompleksnosti ponasanja samog sistema'

Svrsishodnost interesa za komunikacijskimsistemima i procesima omogu6ava raz-bijanje uobidajenog pristupanjakomunikaciji, kao procesa primanja idavan-ja informacija (De Sola Pool, 1973, Stanfordi Roark, 1974).

U biti, samo manji dio svih onih fenomenakoje je mogude shvatiti kao komunikaciju,odnosi se na puko primanje idavanje infor-macija. Najve6i dio lih fenomena odnosi sena prostor socijalnih interakcija, odnosnoonaj koji nas i najvi5e zanima. Kao Sto jenagla5eno, komunikacijom se ostvaruju cil-jevi meduljudskih odnosa. Ona omoguCavate odnose, stoga je logidno da kvalitetanekih odnosa ovisi o kvaliteti komuniciranja,ali ne iskljueivo o tome.Komunikacijski proces je utemeljen na ot-vorenosti ljudi za komuniciranje. Ova je ob-darenost prepoznatljiva kao potrebasusretanja i kontaktiranja s drugim ljudima,da bi se uvijek iznova osmi5ljala orijentacijapojedinca u vanjskom svijetu, ali i da bi seputem tog procesa ostvarilo emocionalnozadovoljstvo. Prirodna obdarenost zakomuniciranje .iedna je od prepoznatljivijihkonstanti ne5eg pona5anja. Komunikacijskiproces utemeljen je ivisokom motiviranostiza ostvarenje razliditih ciljeva u toku ovogprocesa. Jedna od osnovnih karakteristikakomuniciranja u prostoru socijalnih interak-cija je njegova spontanost, zato je teskokontrolirati i mjeriti ga. Druga karakteristika,takodertesko dostupna mjerenju i/ili kontro]iizvana, vezana je uz dimenziju sviesnost -

nesvjesnost. Naime, samo je manji dio naSih

svakodnevnih komunikacijskih tokovaosvje5ten.Jedan od najsistematidnijih pregleda karak-

teristika komunikacijskih tokova dao je u

svojoj teoriji komunikacije Paul Watzlawick.

Komunikacijska pravila omogu6avaju namsustavno upoznavanje kvalitete samogkomunikacijskog procesa, no mno5tvo je

faktora pozitivnih i negativnih, unutar nekoginterpersonalnog konteksta, koji mogu ut-jecati na kvalitetu komunikacije. Stanford i

I

I

4 S'rst r ""

d..trira kao bilo koli kontinuirani entitet, od dva ili viSe dijelova (De Sola Pool, 1973).

202

Defektologija, Vol.28, (1992), 1-2. 197-213. Ba5id, J.:Teorijske postavke integralne metode...

Roark (1974.) navode da se kao najde5difaktor u literaturi spominju: odekivanja, in-dividualne potrebe, strahovi, povjerenje,sigurnost, otvorenost, kontekst, znadenje i

razumijevanje, psiholoSka distanca. lzprezentiranoga odito je prepokrivanjekomunikacije i pona5anja u interpersonal-nim situacijama. Ako je, kao Sto tvrdi Leach(1983.), mogu6e razlikovati tri aspektaljudskog pona5anja (prirodne biolo5ke ak-tivnosti eovjekova tijela, tehnidke radnje i

ekspresivne radnje), onda je odito da se ukomunikacijskim procesima koristedominantno fier se navedena tri aspektanikada u potpunosti ne mogu razluditi jedanod drugoga) upravo ekspresivne radnje. Uprocesu komuniciranja ekspresivne radnjeodituju se kao verbalna ili neverbalnaponaSanja.

Govor je najkompleksniji i najkarakteris-tieniji oblik ljudske komunikacije pa zato i neCudi da se upravo govor vrlo desto javlja kaosinonim za cjelokupni komunikacijskioroces.Nekoliko je razliditih nadina verbalnogizra2avanja. Argyle (1986.), kao bazidneoblike navodi: zapovijedi i instrukcije, pitanjaiinformacije.Zapovijedi i instrukcije koriste se kako biseutjecalo na pona5anje drugih ljudi i to urasponu od blage mjerljivosti doautoritarijarnosti. Pitanja se koriste da bi sedo5lo do korisnih informacija. U tomprocesu dolaska do informacija, koriste sezatvorena i otvorena, personalna i neper-sonalna pitanja. Informacije mogu biti date,izredene kao odgovor na postavljena pita-nja, mogu biti ukomponirane u predavanje,diskusiju isl. Medu nizom drugihmogu6nosti verbalnog izraiavanja koje istonavodi Argyle (1 986.), zbog karaktera ovogistraZivanja treba jo5 spomenuti

egocentriCni govor i socijalne rutine.Egocentridni govor usmjeren je na samogasebe i uglavnom se susre6e kodpredSkolske djece. Ovaj obliksamokomunikacije kod djece ima lunkcijuusmjerivada pona5anja. Verbalne socijalnerutine ukljuduju kulturne standarde, kao Stosu zahvaljivanje, pozdravljanje,ispridavanje, zamoljavanje i sl.

Naravno, treba naglasiti i krucijalnu vaZnostrazvoja govora (mentalne sposobnosti kojaomogucava komuniciranje putem jezika) i

jezika (sistema glasova struktiriranih porazlieitim razinama). Medu ostalimfunkcijama, jezik ima i komunikacijskufunkciju, pa stoga dok se ne razvije, nadinkomuniciranja je znatno siroma5niji (Govoru predskolskoj ustanovi, 1987.). I na kraju,treba naglasiti, kao sto istide Roberts(1973.), da s jedne strane kvalitetakomuniciranja u djetetovoj okolini bitnoutjede na razvoj djetetovih jezidnih sposob-nosti ali i da, s druge strane, isto tako bitnoutjede na razvoj modela socijalnogkomuniciranja kod tog istog djeteta.

Razliciti autori (Harrison, 1973; Rot, 197q;Argyle, 1986; Kranjc, 1985.), razliditosagledavaju izralalne forme neverbalnekomunikacije.Najprisutnija podjela je ona koju su ranlh60-ih predloZiliOsgood iSebeok, a potom i

Holl (prema Harrison, 1973), na tri tip_a

neverbalnih znakova: paralingvistidke5,kinezidkeo i proksemidke.T Sam Harrison(1973.) daje pro5ireniju podjelu, pa razlikuje:oditovane znakove (kada se neverbalniznakovi emitiraju tjelesnim pokretima i ar-tefact znakova neverbalne komunikacije).Argyle (1986.) pak govori o 8najuobidajenijih sekvenci neverbalnogponasanja, ne optere6uju6i se potrebom daih svrsta u neke grupe. Autor spomin je: izraz

3 Pod paralingvistidkim znakovima podrazumijevaju se razlidite variiacije pri izgovoru, popratni glasovi, glasno6a,

visina i zujanje vokala, ritma itempo govora, nagla5avanje i st.

6 Kao kinezidki znakovi odreduju se razliditi ekspresivni znaci, kao 5to su izrazlica, geste, pokreti, stav i poloZaj

tijela, usmjerenost pogleda, kontak odima, razni oblici dodira, kao npr. rukovanje, tapsanje, te na kraju mirisi.

7 Proksemidki znakovi definiraju distancu u odnosu i niene razne forme, znakove kontrolirania osobnog izgleda,

kao Sto su odijevanje, ukraiavanle, frizura i sl.

203

Delekiologija, Vol. 28, (1992), 1-2. 197-213. BaSi6, J.:Teorijske postavke integralne metode ...

lica, pogled, gesle i druge tjelesne pokrete,poloZaj tijela, dodir, distancu u prostoru sorijentacijom u prostoru, odjeQu iizgled, teneverbalne aspekte govorenjao

Ne ulazeci u detaljniju analizu pojedinihizralajnih formi neverbalnog pona5anja,bitno je naglasiti da one najde56e dolaze unekoj medusobnoj komunikaciji, a neizolirano i pojedinadno, da poSiljalac ovihporuka nije svjestan da ih Salje i, mada suone vidljive drugoj osobi, ona ih najde56e(ukoliko nije za to specijalno obudena) nijeu stanju protumaditi pa joj nista i ne znaCe.Takoder treba naglasiti da relevantna inter-pretacija neverbalnog pona5anja, osimznanja i sposobnosti, zahtijeva i vodenjeraduna o kulturolo5koj dimenziji. Ako je laikuiSta razumljivo i ditljivo iz neverbalnihporuka, onda su to upravo kulturoloska i

socijalno rutinirana neverbalna pona5anja(rukovanje, polo2ajtijela i sl.).

Ono Sto neverbalna pona5anja dini osobitobitnima, je njihova uloga u cjelokupnomkomunikacijskom procesu.

Jedna od najop6enitijih odrednica u tomsmislu je, da su neverbalne poruke snaZnije,dominantnije i prikladnije u procesukomuniciranja emocija i stavova, dok su ver-balne porukeva2nije u svim drugim vrstamaporuka. To stoga Sto se, u procesu odasil-janja neverbalnih poruka primaocu poruke,omogu6ava da se biolo5ki pripremi narazlidita emocionalna stanja i njihovo prev-ladavanje.Neki autori idu i dalje i navode da snagapotrebna za promjenu odnosa, vjerojatnoproizlazi iz neverbalnih pona5anja (Argyle,1986; Argyle i Henderson, 1985; Harrison,1973).

Budu6i da ima situac[a kada je verbalnikanal pun, odnosno nema prostora da sedodaju jo5 neke poruke, uobidajeno je i

korisno upotrijebiti neverbalne poruke kaosinhronizatore cjelokupne komunikacije, alii kao feedback, Nije potrebno mnogo uv-jeravati da je neke poruke lak5e prikazati i

izrazrti na neverbalnoj ravni - tu su dobriprimjeri opisa i sl. Treba re6i ito da never-balne poruke imaju valnu ulogu unagla5avanju onog dijela komunikacijskogprocesa, kojeg bi bilo neuputno verbalizirati(svi oni signali kojise odnose na pozitivnusamoprezentaciju, od odje6e nadalje, te kaovrlo valno, neki negativni aspekti stavaprema drugojosobi).

2.3. POTREBE

Kao Sto je redeno u poglavlju - Teorijskepostavke istralivanja, osnovna podloga uizboru metoda koje zajedno dine integralnumetodu, bila je humanistidko-psiholoskaorijentacija. U humanistidkoj psihologijipolazi se od postavke da je svako ljudskogbi6e integrirana i organizirana cjelina, sosobitom psiholo5kom strukturom i ima ubiti dobre tetnje i potrebe (Maslow, 1982).

Pod potrebom u psihologiji sepodrazumijeva nedostatak nedega od 6egazavisiop6a dobrobit ili nekiaspekl dobrobitijedinke, odnosno stanje disfunkcije izaz-vano lim nedostatkom (Havelka, 1989).Prema Bo2ovi6u (1989), svako livo bi6e jebi6e potreba, u znadenju potreba kaonedostataka, jer su neophodni uvjeti za nas-tajanje, opstanak i razvoj bi6a. Ljudskepotrebe treba identificirati s nedostatkom, anjihovo zadovoljavanje, popunjavanjem tognedostatka.Murray (prema Havelka, 1989) u svom si+temu opisa lidnosti koristi termin potreba,kojem daje znadenje hipotetske sile koje uodredenom moZdanom dijelu izazivaju un-utrasnji procesi (visceralni, endokrini) ili

zbivanja u sredini, na osnovu kojih se or-ganizira opalanje, intelektualizacija i akcija,na nadin koji nezadovoljavaju6u situac'ljutransformira u odredenom pravcu.

U teoriji se uglavnom javljaju dva pristupaljudskim potrebama: deskriptivno-analitidki i

polarni (Bo2ovi6, 1989). Deskriplivno-analitidki pristup nastoji klasificirati potrebe i

to najde56e hijerarhizirati po kriteriju stupnja

6 O"t"-fi"ii" o *.f,oi od ovih neverbalnih poruka mogude je proditati kod: Argyle, M. (198i1.): The Psychology ol

Interp€rsonal Behaviour ili Mottis, D. (1990): Intimno Ponasanie.

204

Defektologija, Vol, 28, (1992), 1-2, 197-213. BaSi6, J.: Teorijske postavke integralne metode...

nuznosti potreba za ljudsko odrlavanje.Tom prislupu suprotstavlja ss teza o rav-nopravnosti potreba za ljudsko ZivljenJe(Glasser, 1985).

U izboru predstavnika humanistidkepsihologije, narocito s obzirom na osnovneljudske potrebe, nije mogu6e zaobi6i A.H.Maslowa (1985) iW. Glassera (1985) Mas-low je jedan od najve6ih teoretidara osnov-nih ljudskih potreba. On razvija tezu o"psihologiji zdravlja" koju temelji napromatranju zdravih pojedinaca, realiziranihu potpunosti, znaei onih koji su uspjelizadovoljiti sve vi5e i nile potrebe, koji susamoostvareni. Taj put zadovoljavanjapotreba vodi do "ne ulaska u bolest". On nataj nadin preferira prevenciju bolesti,zalaluii se za razvoj pozitivnih aspekatalidnosti, uz maksimalno koristenje sposob-nosti italenata. Da bi se to postiglo, zala2ese za temeljito upoznavanje prirodnih teznjidovjeka - potreba. Maslow smatra da smoboljim upoznavanje prirodnih teZnji dovjeka,u mogu6nosti djelovati na dovjeka i pomo6imu nauditi kako biti dobar, sretan, plodan,kako postivati sebe i druge, kako voljeti,kako postidi ispunjenje svojih najve6ihpotencijala. Na taj na6in preveniraju seproblemi lidnosti koji se mogu pojaviti ubudu6nosti. Prema Maslowu, dovjek je poprirodi dobar, dobre su i njegove potrebe,Problem proizlazi iz reakcije na frustracijepozitivnih potreba prema njihovom zadovol-javanju. On vidi potrebe kao motivaciju zapona5anje, kao sredstva za dostizanjeodredenog cilja. Postepeno zadovoljavanjepotreba vodi do glavnog cilja svakogzdravog ljudskog bi6a - punoj realizacijivlastitih potencijala.

Klasificiraju6i potrebe, Maslow (1982) impridaje hijerarhijsko znadenje, smatraju6i dase potrebe organiziraju prema kriterijuprioriteta ili snage; njegovu hijerarhijupotreba 6ine:

1. fiziolo5ke potrebe

2. potrebe za sigurno56u

3. potrebe za pripadanjem

4. potrebe za cijenjenjem (samouvaZavan-

jem, uvalavanjem od drugih)5, potrebe za samoostvarivanjemFiziolo5ke potrebe (hrana, voda, zrak ...)mo6nije su od svih drugih potreba, a obidnose uzimaju kao polazne to6ke motivac'tje.Naime, kod Covjeka koji nema zadovoljenepotrebe, najvjerojatnije 6e biti motiviranfizioloSkim potrebama, a ne nekim drugim.

Fiziolo5ke potrebe zajedno sa svojim jed-nostavnim ciljevima, kada su zadovoljeneprestaju biti aktivne determinante ili or-ganizatori pona5anja. Organizmom vladajui njegovo pona5anje organiziraju samonezadovoljene potrebe. Potrebe za sigur-no56u (stabilno56u, nezavisnoS6u,za5titom, slobodom od straha, strukturom,redom, zakonom, granicama itd.) javljaju sekada su fiziolo5ke potrebe relativno dobrozadovoljne, One se mogu najboljepromatrati kod djece, kod koje se one jed-nostavnije i odiglednije. Kod njih se javlja

veoma jasna reakcija na razna ugroZavanjai opasnosti, kao Sto su gubljenje oslonca u

majdinim rukama, gruba postupanja itd.Njihova reakcija u tim trenucima prepoz-natljiva je i govori o djetetu koje je izlozenoopasnosti. I potrebe za sigurno56u, premaMaslowu, mogu potpuno "zavladati" or-ganizmom, te postaju organizatoripona5anja u 6iji.r slulbu se stavljaju svikapaciteti organizma, a cijeli organizammolemo opisati kao mehanizam kojitragaza sigurno56u. U usporedbi s fizioloSkimpotrebama, potrebe za sigurno56u nestajukad se dovjek vi5e ne osje6a ugroZenim.

Potrebe za pripadanjem i ljubavlju javljaju sekad su fiziolo5ke i potrebe za sigurnos6udobro zadovoljene.Maslow (1982, str. 100) kaZe "svako dobrodru5No, akoZelida preZivii da bude zdravomora na jedan ili drugi na6in zadovoljti ovupotrebu". Posljedica nezadovoljene potrebe

za pripadanjem i ljubavlju je lo5aprilagodenost mlade ili odrasle osobe, od-nosno ozbiljna patologija. Za odredeni brojmladih buntovnika, Maslow smatra da sumotivirani jakom gladu za dodirom, za is-tinskim zajednistvom, pripadanjem.

20s

Defektologija, Vol. 28, (1992), 1-2. 197-213. BaJi6, J.:Teorijske postavke integralne metode ...

,i

I Maslow kao i drugi autori (Adller, premaMaslowu, 1982), jasno potvrduje postojanjepotrebe za postojanoS6u, duvstvom i

visokom ocjenom samog sebe kao i

samopostovanjem, samouvazavanjem i

cijenjenjem od drugih ljudi. Sve to dinipotrebe za cijenjenjem, koje je mogu6eklasificirati u dvije grupe:

1. Zelje za snagom, postignu6em, kom-peticijom, samopouzdanjem, nezavisnoS6uislobodom2. Zelje za dobrim glasom, statusom,slavom, priznanjem, patnjom, valno56u,dostojanswom i uvazavanjem.Nezadovoljenost ovih potreba cijenjenja iliosujedivanje njihova zadovoljavanja ima zaposljedicu osjeCaj manje vrijednosti, slabopostignude i bespomo6nost. eesto je sludajda se ova osje6anja pretvaraju u obesh-rabrenost ili kompenzatorska i neurotskapona5anja.

Kada su zadovoljene sve prethodnonavedene potrebe pojaviti Ce se (ne uvijek)potreba za samorealizacijom. Kroz tupotrebu teZi se razvoju svih potencijala da bise postalo ono Sto se moie posti6i i biti.

Sam Maslow kaZe da hijerarhija potreba imafiksirani redoslijed, ali da on ipak nije takokrut kako se iz njegova pisanja moZeshvatiti. Kod pojedinih ljudi potreba za cijen-jenjem vaZnija je nego potreba pripadanjemili obrnuto. Kod ve6ine ljudi sve osnovnepotrebe su jednim dijelom istovremenozadovoljene, a drugim d[elom nezadovoljene. Po jednojprocjeniMaslowa (1982, str.109), prosjedni gradanin je zadovoljiootprilike 85% svih fizioloSkih polreba,70/"potreba za sigurnoscu, 5O/o potreba zaljubavlju, 40% potreba za cijenjenjem i 10%potreba za samorealizacijom. Dakle, stupanjzadovoljenja se smanjuje kako se penjemou hijerarhiji nadmo6nosti.Daljnja karakteristika potreba, kako ih vidiMaslow, je da potreba u velikoj mjeri nismo

svjesni i ne prilazimo njihovu zadovoljavan-ju, na uvijek svjestan nadin. $to je osobainteligentnija, to je svjesnija svojih potreba.Osnovne potrebe, prema ovoj teoriji, jesuurodene, premda, ne u potpunosti.

Navedenispisak potreba prisutan je izajed-nidki svim ljudskim bi6ima, bez obzira narasu, dob, zanimanje i sl. Medutim, to nijeisto i sa Zeljama i pona5anjima. One supovrSne ijako razlidite od osobe do osobe.Razlidlte Zelje ili pona5anja razliditih osoba,mogu biti u osnovi iste - jedne potrebe. Toje zato Sto su potrebe 6esto izvedene izmnoStva specifidnih lelja. Zato proudavanjemotivacije ljudskog ponasanja, proudavanjeje brojnih Zelja, ciljeva i potreba.

Nadalje, potrebe nikada ne prestaju. Pod-mirivanje jedne, pokreCe drugu. Posebno jevalno naglasiti da istinsko zadovoljavanjepotreba vodi k usavrsavanju, jaeanju i

zdravom razvoju jedinke. Tokom razvojalidnosti, mijenja se slruktura ijadina potreba.U pravilu, potrebe postaju brojnije, jasnijeodredene, s obzirom na naein ispoljavanja ii

zadovoljavanja i dvr56e se povezuju ujedinswen svijet.Drugi, ne manje va2an teoretidar i praKidar,na planu def iniranja, klasif iciranja i tretiranjapodloga je W. Glasser (1985). Teorijskapotreba njegove terapijske metode -

Realitetne terapije je teorija kontrole" u kojojosnovnu sadriinu dine snaZne sile, koje nasgone - osnovne potrebe. Njegovostanovi5te je, da svako ljudsko bi6e ima 5osnovnih potreba, koje predstavljajumotivaciju za pona5anje. Ta grupa potrebaugradena je u naSe genetidke upute, u srZ

na$eg bi6a, a mi ih moramo neprekidnozadovoljavati . Bez obzira, da li su te potrebeneposredne ili posredne, sve su bitne, u tomsmislu da, kada postanemo svjesni njihovapostojanja, nastojimo ih zadovoljiti.Osje6amo neprekidan nagon na ponaSanjekada neka potreba nije zadovoljena. Glasser

€ T".rii. k""tr.l" polazi od postavke da smo mi, svaki za sebe, kontrolni sistem, za razliku od miSllenla, da smo

mi sfimulusresponse sistem. Da smo kontrolni sistem, znadi da sv6 sto radimo, dinimo zato da zadovollimo svoie

potr8be, a ne ako smo na ponaianle stimulirani ianana. Kontrola niie potreba, ona ie nadin na koji moramo

funkcionirati kako bi zadovofiili svoie potrebe.

206

Defektologija, Vol.28, 0992), 1-2. 197-213. Ba3i6, J.:Teorijske postavke integralne metode...

Iri

I1Ll

.l

klasificira tih 5 potreba na 2 dijela: prvi dinepotreba za prezivljavanjem i produlavanjemvrste, a drugi dine 4 psihidke potrebe, a tosu potreba za pripadanjem, Potreba zamo6i, potreba za slobodom i potreba zazabavom.Potreba za preZivljavanjem i produZenjemvrste, kao ifizioloske potrebe kod Maslowa(1982), jesu homeostatske potrebe (iako neu potpunosti). Naime, Glasser smjestapotrebu za prezivljavanjem u lzv. "starimozak", odn. za zadovolienie te potrebeodgovorne su male strukture mozgasmje5tene na vrhu kraljelnice. Prekofunkcije tog d[ela mozga odrZavaju se u

sistem tjelesnih funkcija sve vaine funkcije,kao Sto su disanje, znojenje, reguliranjekrvnog tlaka. U tom sludaju, zadovoljavanjete potrebe odvija se bez naSe svijesti ivolje.Medutim, kao Sto se smatra da svefizioloSke potrebe nisu samoreguliraju6e nabazi homeostaze, Glasser smatra dapreZivljavanje ne bi bilo mogu6e kada ne bi

"stari mozak" imao aktivnu, svjesnu pomo6kore velikog mozga, tzv. "novog mozga'.Nedostatak hrane na nivou "starog mozga"nije svjesno prepoznat, ono sto "slarimozak" dini je da Salje poruku "novommozgu", na osnovu kojeg dovjek u6i da tostanje prepozna kao glad. Tek tada trazimohranu i uta2ujemo glad. Znadi da se tek naosnovu podizanja informacije iz "starogmozga" u "novi mozak" podinje svjesnotraZiti zadovoljavanje nagonskih potreba. Bitpotrebe za prelivljavanjem i produZenjemvrste svodi se na povremeno zadovol-javanje iste, nakon 6ega joj se vi5e ne pok-lanja paZnja, naravno do trenutka dokponovo ne bude u slidnoj poziciji. Trebanaglasiti kako bez "novog mozga", "starimozak" moZe odrlavati tijelo na Zivotu, ali tojo5 ne karakterizira ljudsko bi6e. Upravo tadinjenica postojanja "novog mozga" i svihvi5ih funkcija koje se provode kroz voljnapona5anja uglavnom nau6enog u tokuZivota, 6ini nas ljudskim bi6em. Smatra seda naudimo vi5e od jednog nadina zazadovoljavanje uputa "starog mozga",udimo birati nadin, na koji mislimo da je tok

momenta najbolji za zadovoljavanje potrebeza prelivljavanje iproduzivanjem vrste, Sveto navodi Glassera da ovoj potrebi ne pok-lanja osobitu valnost, ona se zadovoljavaustaljenim i, uvijek ne dovoljno, svjesnimputevima (automatizmi). Po njemu suvalnijetzv. psihicke potrebe, koje ne nastajuu "starom mozgu", ve6 u slolenom, svies-nom, "novom mozgu".

Psihidkim potrebama nazivaju se iz razloganjihova prdeznog nadina zadovoljavanja,preko drugih ljudi, prije nego preko swari,lzvor tih potreba takoder je genetski. To jezato sto smo u srzi, bioloska bi6a, premdapsihidke potrebe zadovoljavamo, vi5epsihidkim, a manje fizidkim nadinom. Tedetiri psihidke potrebe, ugradene su u naSegene.

Potreba za pripadanjem (ljubav, suradnja,sudjelovanje) kao jedna od ravnopravnihpsihidkih potreba, nije manje znadajna odpotrebe za pre2ivljavanjem. Kada bismopreispitivali sebe, na5li bi da nam je u svimperiodima livota bilo vaZno zadovoljitipotrebu za pripadanjem i ljubavlju. Akokrenemo od male bebe, djeteta, adolescen-ta, pa do odraslog 6ovjeka, otkriti Cemo daje jako vaZno, za normalan razvoj i uspje5anZivot, imatiibitiu dobrom odnosu s majkom,obitelji, prijateljem i vrSnjacima. Prema Glas-seru (1988), potrebu za pripadanjem i

ljubavlju mole se definirati kao postizanie i

zadrlavanje vjerovanja da drugi, do kojihnam je stalo, dovoljno brinu o nama, tako danam daju i prime od nas ljubav, brigu i

prijateljstvo koje lelimo.Glasser (1988) definira potrebu za pomo6i(vladanjem, dominacijom, vaZenjem, vrijed-no56u) kao postizanje i zadrZavanjevjerovanja da smo u nekom trenutku priznatiod nekih drugih ljudi, kao netko tko ima redi

ili udiniti ne5to, za Sto oni vjeruju - a mi sbslaiemo - da je vaZno. Koliko de mo6izadovoljiti ovu potrebu, varira preme nor-malnoj distribuciji od osobe do osobe, u.

skladu s njihovim genetskim ustrojstvom.Koliko je potrebno za mo6i prisutna, vidjivoje iz situacije u kojima je pojedinac, premda

207

Defektologija, Vol.28, (1992), 1-2. 197-213. Ba5i6, J.:Teorijske postavke integralne motode...

ima mo6, prisiljen da dosegne jo5 mo6n'rjipoloZaj. Natjecanje za sve ve6u mo6, karak-teristidno je za djecu i odrasle, lene i

muSkarce, samo su ciljevi razliditi, a i

pona5anja, kojima se do odredene razinemodi dolazi. Mo6, sama po sebi nije ni dobrani lo5a. Svatko od nas odluduje za sebe, dali 6s koristiti mo6 za dobro ili zlo; kaogenetska potreba, ona nema moralnosti.Kada je u pitanju potreba za moCi, Glassersmatra da se po njoj razlikujemo od svihostalih zivih bi6a. sva druga ziva bi6a trebajutoliko modi koliko im je potrebno zaopstanak, samo se dovjek bori za vlast zbogsame vlasti. Kao ljudska bi6a, mi smo jakoambiciozni, Zelimo pobjedu, dast, ponos,Zelimo da nas se slusa, da smo poznati, dasmo u pravu, da dobro izgledamo. Stoga,oni koji nas krive, koji nas koriste, koji snama manipuliraju, nisu dobro doSli.

U svakom pojedinom sludaju moZe dodi dokonflikta, izmedu potrebe za mo6i i potrebe zapripadanjem. Prema Glassero/om konceptupotreba, dini se da bliske odnose ne uni5tavanedostatak ljubavi, nego borba za vladanjem,modi, vaZenjem. Kada jedna osoba uprijateljskom odnosu nasloji postati 'Ve6d',dominantnija nad drugom, vainija od druge,nastaju problemi, svade, razmimoilaZenja, od-vajanja i slidno. Dogada se to, kako meduodraslim osobama, tako i medu mladimosobama. Za bilo koji odnos, konflikt ovih dvijupotrebajevelika opasnost. NuZno je u svakomodnosu traZiti ravnoteZu u zadovoljavanju iliupralnjavanju tih potreba.

Potreba za slobodom definira se (Glasser,1988.), kao postizanje i zadrZavanjevjerovanja da molemo raditi i misliti, bez danas drugi ogranidavaju, tako dugo dokzna6ajno ne interferiramo s njihovim nas-tojanjem da imaju istu slobodu koju miZelimo. Dakle, slobode moiemo imati toliko,kolikota na5a sloboda ne ugroZava slobodudrugih. Koliko je za djecu vaZna upravo ovapotreba, vidljivo je izsaznjanjadase svaZivabi6a moraju kretati da bi ostala 2iva. Kolikaje Zelja za kretanjem predSkolskog djetetane treba posebno isticati; ogranieavanje

208

kretanja atak je na slobodu djeteta. Ako jepotreba za slobodom toliko jaka, nulno jerazmisliti o osiguravanju uvjeta u kojima 6edovoljno slobodnog izbora biti ostavljeno i

djeci i odraslim osobama. Drugim rijedima,ono Sto je dovjeku potrebno kada.ie u pitanjusloboda, jest davanje prava na izbor kako 6eZivjeti, s kim 6e se druliti, Sto 6e raditi. Kadasmo svjesni da smo izgubili slobodu, onapostaje sna2an pokretad razliditihpona5anja. Ljudi su se borili, vodili ratove,umirali da bi poslije bili slobodni i izvandomasaja tadasnjih mo6nika.desto su potreba za pripadanjem i slobodomu konfliktu. U mnogim slu6ajwima nemamoistovremeno slobodu i ljubav. U timsludajevima, rje5enje je dogwor - kompromis.Zadovoljavnje naSih potreba zahtijevaneprekidno daranje i uzimanje.

Od svih do sada spomenutih potreba,najteZe je objasniti potrebu za zabavom.Glasser (1985.) vjeruje da je ona isto takoosnovna potreba kao i potreba za pripadan-jem mo6i islobodom iako se ne osje6amoj-ako prisiljeni da zadovoljimo te potrebe.Zivot suvremenog dovjeka pun je dokaza zapostojanje ove potrebe. Tazabavu u stanjusmo znadajno promijeniti nas nadin Zivota,staviti Zivot na kocku, voziti kilometrima, dadodemo do mjesta zabave. Upravo zbogzabave, mnogi dugotrajni odnosi postajuisprazni. Glasser vjeruje da je Zivotinjama,zbog nadina na koji ude, osnovna genetidkauputa upravo zabava. Budu6i je udenjgzabava, vaZno je i poticajno, nauditi kolikozadovoljitisvoje potrebe. I djeca ude putemigre, mnogo toga Sto je potrebno za djelotvorno Zivljenje. Za razliku od Zivotinja, ljudimoraju uditicijelizivot, te se zbog toga nas-tavljaju igrati itraziti zabavu do svoje starosti.Za nas je karakteristidno, kaie Glasser, dasmo jedina bi6a koja toliko vjeruju u udenjedasmo osnovali iSkole, ali nismo shvatili dase tesko udi bez igranja. Kada se udedi i

zabavljamo, vjerojatno je da 6emo jedvadekati Cak i naporan rad. Bez zabave, radpostaje mudenje. lz svega, mole se zakljuditi,zabava je sasavni dio Zivota. I potreba za

Defektologija, Vol.28, (1992), 1-2. 197-213. BaSi6, J.:Teorijske postavke intogralne meiode ,..

zabavom moZe biti u konfliktu s drugimpotrebama (prelivljavanjem, pripadanjsm).Glasser (1988,) definira potrebu zazabavom kao postizanje i zadrZavanjevjerovanja da se za zabavu moramo upustitiu neko pona5anje, koje kao glavni cili imauZivanje, u kojem su smijeh i dobroraspolo2enje prisutni kod svih koji suukljudeni. Takvo pona5anje ne treba bitiposebno korisno, no obiCno je ta potrebavi5e zadovoljena, ukoliko se naudi ne5tonovo (makar ivrlo malo), nego ako ni5ta nenaudimo.Do navedenih potreba, Glasser dolazi intro-spekcijom svog livota i livota svojihklijenata. Nije valno todno utvrditi njegovbroj i koje su to potrebe koje nas gone,vaZno je da drzimo vlastiti Zivot pod djelot-vornom kontrolom, zadovoljavaju6i ono Stosmatramo osnovnim, a da pritome naudimopo5tovati i ne frustrirati druge u zadovol-javanju onoga Sto oni smatraju potrebnim,

3. METODOLOGTJA ISTNN2VNNIR

Osnovni cilj ovog znanstvenog istralivanjausmjeren je studiji primjenjivosti i efikasnostiintegralne metods, na pospje5enje socijal-no-emocionalnog razvoja djeteta,ukljudenog u predskolske ustanove.

U tom smislu potrebno je imati uvidu ovezadatke:1. projektiranje integralne metode u radu sdjecom i njihovim roditeljima (Sto slijedi u

daljnjim poglavljima)

2. programiranje rada prema toj metodi sdjecom, u raznim razvojnim razdobljima i snjihovim roditeljima3. educiranje odgajatelja, pedagoga i

psihologa djedjih vrti6a za primjenu poseb-nih programa koji 6e se provoditi krozredovan rad4. pra6enje rezultata primjene metode u

odredenim vremenskim todkama, sa, za tusvrhu, posebno konstruiranim upitnicima5. evaluacija efekata primjene metode nasocijalno-emocionalni razvoj djeteta.

U ovom istrativanju mogu6e.ie postaviti i

dva vrfo specifidna cilja koja proizlaze iz

karaktera same integralne metode.Prvi specifiCni cilj ovog istrar,ivanja mogu6eje odrediti kao strukturiranje vrticke grupeputem integralne metode, takvimokrulenjem, u kojem 6e biti omoguGenooptimalno zadovoljenje psiholoskih potrebasvakog djeteta.Drugispecifidni cilj usmjeren je na uvrdivanjeefi kasnosti integralne metode u unapredivanjuodnosa prema sebi, vr5njacima, odraslima -

autorotetima, s/ojini, te pravilima, kod djecepredSkolskog uzrasta.

Tre6i specifi dni cilj usmjeren je na unapredenjeodnosa roditelja i djece, u smislu optimalnogzadovoljenja psiholo5kih potreba, s obziromda se pokazalo datakvi programi daju najboljerezultate i ostraruju najdugorodnije efekte naraa/oj djetda, u godinama poslije izlaska izpred5kolske ustano/e.

Populacija iz koje 6e biti uzet uzorakispitanika predstavlja populacijupred5kolske djece, oba spola koja se nalazeu vrtidkim grupama predskolskih ustanova,u gradu Zagrebu. Kako se radi oeksperimentalnom radu, uzorak 6e se sas-tojati od eksperimentalne i kontrolne grupedjece, U eksperimentalnu i kontrolnu grupuulaze pred5kolska djeca, koja polazenajmladu vrtidku grupu, odn. dob od 3-4godine i ukljuduju se direktno iz jaslidkegrupe ili obitelji. U jednom vrti6u nalazit 6ese eksperimentalna i kontrolna grupa, takoda sluCajem budu odredene za eksperimen-talnu ili kontrolnu grupu.

U konstruiranju baterije instrumenata, kojombi se pokrilo prostore i podrudja, na koja,pretpostavljamo, djelujemo primjenom in-

tegralne metode u radu s djecom i njihovimroditeljima, izradilismo 2 grupe mjernih in-strumenata. U prvu grupu ulaze oni in-strumenti kojima se mjeri socioemocionalnistatus i razvoj djeteta koje se prati kroz:'1. Upitnik o socio-emocionalnom statusudjeteta2. Sociometrijski upitnik

U drugu grupu ulaze oni instrumenti kojimase mjeri djelovanje primjenjene metode na

209

I

Defektologija, Vol. 28, (1992), 1-2. 197-213, Ba5i6, J.: Teorijske postavke integralne metode ...

rad s roditeljima, krozi1. Upitnik o obileljskim prilikama djeteta2. Upitnik o odgojnim metodama iodnosimaroditelja i djece.Svi mjerni instrumenti, osim sociometrijskogtesta (koji 6e se provoditi u zavrsnoj godinieksperimentalnog programa) biti Ce popu-

njavani u vremenskim todkama. Tevremenske todke, osim podetnog - inicijal-nog stanja i zavr5ne todke, rasporedene sugodi5nje na 1 mjerenje (na polwini i na krajugodine). Nataj nadin dobilo bi se 4 vremensketodke mjerenja. Taj nadin omoguciti6e wid upromjene kojesu se dogadaletokom primjeneintegralne metode.

LITERATURA

1. ARGYLE, M. (1986):The Psychology of Interpersonal Behaviour. Penguin Books, Har-

mondsworth.

2. ARGYLE, M. and HENDERSON, M. (1985):TheAnatomy of Relationships, Penguin Books,Harmondsworth.

3. Bozou6, R. (1989): Kultura potreba. Naudna knjiga, Beograd.

4. DE SOLA, POOL, J. (1973): Communication Systems. (u) De Sola Pool i drugi (ed):

Handbookof Communication, Rand McNallyCollegePublising Company, Chicago,3-23.

5. FRANCESCATO, D, PUTON, A., CUDINI S. (1986): Star bene insieme a scuola. Strategieper uneducazione socio-affetiva dalla materna alla media inferiore. La nuova ltalia scien-tifica, Nis, Roma. (interni prijevod V. Koci6-Gamboc).

6. GI-ASSER, W. (1988): ControlTheory. Harper and Row Publishers, New York.

7. GLASSER, W. (1988): A Message from dr Glasser. Newsletter. Institute for Reality Therapy,Los Angeles. Winter, 1-5.

8. HAVELI<A, N. (1989): Potreba. u: Pedagoska enciklopediia 2. Zavod za udZbenike i

nastavna sredstva, Beograd, Skolsxa knjiga, Zagreb.

9. HARRISON, R.P. (1973): Nonverbal Communication. u: De Sola Pool i dr . 174-215'

10. HULSE, S. H., EGETH, H., DEESE, J. (1980):The Psychology of Learning. McGraw-HillBook Company, NewYork.

11. KAMENOV, E. (1982): Eksperimentalni programi za rano obrazovanje. Zavod zaudibenike i nastavnasredstva, Beograd.

12. LEACH, E. (1983): Kultura ikomunikacija. Prosveta, Beograd.

13. MASLOW, A.H. (1982): Motivacija i li6nost. Nolit, Beograd.

14. pESl6, M. (1987): Vrednovanje pred5kolskih vaspitnih programa. Zavodza udZbenike i

nastavna sredstva, Beograd.

15. RADONJIC, s. (1985): PsihologijaudeniazavdzaudZbenike inastavnasredstv4 Beograd.

16. ROBERTS, D.F. (1973): Communication and Children. u: De Sola Pool i dr. 93-110.

17. ROGERS, C.R. (1985): Kako postatili6nost. Nolit, Beograd'

18. ROT, N. (1s9): Osnovisocilalne psihologije. Tavodzau&Enike inastavnasredstva, Beognd.

19. STANFORD, G., A.E. ROARK (1974): Human Interaction in Education. Allyn and Bacon, Inc.,

Boston.

20. SWENSON, LC. (1980):Theories of Learning. Wodsl/orth Publishing Company, Belmont.

210

Defektologija, Vol.28, 0992), 1-2. 197-213. Ba5i6, J.:Teorijske postavke integralne metode...

THE THEOTERICAL APPROACH TO INTEGRAL METHOD IN THE WORKWITH PRESCHOOL CHILDREN AND THEIR PARENTS

Summary

This paper presents the basic theorelical frame of the resarch programme "Evaluation ol Inlegral methodin the work with preschool children and their parents'that is part of scientific project named - Evaluationof the treatments models for persons with behaviour disorders.

In this scientific research programme ihe authors chose to deal with the Integral method that has as its'most comprehensivetheoreticalframe humanistic approach. On lhe theoretical levelthe accent is placed

on the theories of learning and human needs, Corlsidering operational level the communication processis stressed.

As well, the paper deals wirh basic methodological framo of the mentioned scientifio researchprogramme.

211