Jean Potts - Suđenje nakon kazne

7/29/2019 Jean Potts - Suđenje nakon kazne

http://slidepdf.com/reader/full/jean-potts-sudenje-nakon-kazne 1/135



JeanPotts:

SUĐENJE NAKON KAZNE



Jean Potts: SUĐENJE NAKON KAZNE

Recenzija: Mladen Stary, knjiţevnik Prijevod: Marija Manolić

Redaktura: V. Humski

Urednik: Borivoj Jurković

TRAG, biblioteka kriminalistiĉko-ljubavnih romana – Izdavaĉ: OOUR izdavaĉke djelatnosti »Vjesnik«, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 – Glavni i

odgovorni urednik: Borivoj Jurković – Tisak: OOUR novinsko, revijalna

štamparija i OOUR TMG, »Vjesnik«, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 – Zagreb

1974.

Copyright (sva prava sa Jugoslaviju): Vjesnikova Press-agencija, VPA

Zagreb



Jean Potts:

SUĐENJE NAKON KAZNE

1

Ernie Brewer, vlasnik hotel« na autobusnoj stanici, mogao je vidjetisvakog tko je došao u Athenu ili napustio grad. Tog poslijepodneva nitko

nije čekao autobus, a iskrcao se tek jedan putnik. Posve običan – čovjek unovom, jeftinom odijelu. LeĎima okrenut Ernijeu, odloţio je putnu torbu

pored sebe na pločnik i razgibavao noge.Vozaču autobusa se ţurilo, mahnuo je Ernieju, uključio motor i

krenuo. Dva puta je zatrubio i time umalo doveo Ernijeva psića do ruba,

ţivčanog sloma. Psić se stresao u svojoj košarici u recepciji, u paničnomstrahu odjurio i pri tom srušio stalak za novine. Zbog toga je Ernie moraonajprije sloţiti novine i nije vidio čovjeka koji je ušao u hotel. Čak nije ni

znao da je ovdje, sve dok nije čuo glas: – Hej, Ernie! Hotel je, valjda, otvoren?

Tek sada Ernie se uspravi, okrene i ugleda pred sobom Jima Singleyja.

– Gospode! – prošaptao je. – Jim Siragley! Odakle ste stigli? – ovo je

pitanje bilo glupo i Ernie zbunjen glasno proguta slinu. Konačno, Jim mu

je uvijek bio simpatičan, dobro su se slagali. Zašto ga sada pita odakledolazi? Da bi izgladio svoje netaktično pitanje. Ernie brzo postavi

nekoliko drugih. – Kako sfe. Jime? Što ima nova? – Ali, ni ovo nije

zvučalo naročito dobro i zbog toga je pruţio Jimu ruku Nakon kraćegoklijevanja, Jim je prihvati i stisne.

– Imate li sobu za mene? – zapita. – Ili nema ništa više slobodno? – Ovo je rekao samo kako bi Ernieju pruţio mogućnost da ga s dobromizlikom odbije. U hotelu »Athena« još nikada nisu bile zauzete sve sobe.

To su oba muškarca veoma dobro znala.



Ernie se osjećao nelagodno. Njegova će se ţena, zbog ovoga, sigurnouzrujavati – pomisli. – Jasno, imam sobu za vas. Koliko dugo

namjeravate ostati?

– To ću tek vidjeti. Vjerojatno najmanje tjedan dana. – Izvukao je

novčarku. – Platit ću unaprijed, Ernie.

Nakon što je primio novac, Ernie iziĎe sa sveţnjem ključeva i krenestubama gore. Kasnije je iskreno priznao da se vrlo Čudno osjećao dok seuspinjao ispred Jima Singleyja. Jim je bio jedva dva koraka iza njega,

Ernie je mogao čuti njegovo disanje. Da, bio je to zaista vrlo čudanosjećaj...

Ernie se brzo uspne uz stube, priĎe prvoj slobodnoj sobi i otk ljučavrata. Pri tom je u sebi odahnuo, kao da je,izbjegao veliku opasnost.

Pustio je Jima da uĎe ispred njega u sobu. – Kupaonica je iza prvih vrata – pokaţe mu. – Osjećajte se ovdje kaokod kuće.

Jim stavi svoju putnu torbu na stolicu i priĎe prozoru. Hotel je bio u

pokrajnjoj ulici, ali iz ove je sobe mogao dobro vidjeti pola glavne ulice.

Bila je gotovo pusta, obasjana slabim proljetnim suncem. Na ulici jedva

da je i bilo prometa i tek po koji prolaznik. Odavde se mogla vidjeti i

radionica za popravak automobila na kojoj je ranije stajao veliki natpis:

»Singley i Fleming, nova i rabljena kola. Popravci.« Jasno, poduzeće jesada prešlo u tuĎe ruke. A stan iznad radionice, u kojem su ranije

stanovali Flemingovi, neki je preprodavač preuredio u svoje poslovne

prostorije. To je Jim primijetio. Ali, Ernie nije mogao iz njegova

ponašanja pr osuditi što misli. – Nije se mnogo toga promijenilo. – Jim se okrenu od prozora. – U

ovo vrijeme Mack je vjerojatno u kancelariji?

– Da. Mack McVey je sada sudac, znate. Ali, još uvijek ima istukancelariju.

Pomisao na Mačka djelovala je umirujuće na Ernieja, koji je iz minuteu minutu postajao sve znatiţeljniji. Jasno! Jim se vratio u Athenu zato štose morao s Mačkom nešto dogovoriti. Mack nije napustio Jima u nevolji;

onaj tko je jednom bio njegov prijatelj, mogao je uvijek računati s njime.Mack je sredio Jimove poslove i sada će mu pomoći da se ponovnosnaĎe.



– Mack vas očekuje, zar ne? – zapita Ernie. Nije dobio odgovor pa

nastavi: – Mislim... on će se sigurno manje iznenaditi od mene, Jime.

Iskreno rečeno, umalo se nisam srušio od iznenaĎenja ugledavši vas kakostojite preda mnom.

Jim je još uvijek šutio. – Mislim nitko nije očekivao da ćete se vratiti ovamo... – Vjerujem – odgovori Jim i jedva se nasmiješi. Ernie je primijetio da

njegov smiješak sada nije bio onako rteusiljen kao nekad. – Ali, moram

ovdje nešto urediti. Zbog toga sam se vratio. Ova je izjava uznemirila Ernieja. Sto je morao urediti? Neki obiteljski

problem? U Atheni je još ţivjela Jimova rastavljena ţena koja je čvrstoodlučila izbrisati Jima iz svog ţivota. Ponovno je uzela djevojačko

prezime, promijenila sinovljevo, i nije htjela dirnuti ni jedan cent Jimovanovca – čak kad bi i ona i dječak umrli od gladi. Neka bi druga ţenaodselila odavde, ali Velma Singley to nije učinila. Ili, točnije rečeno,Velma Garson. Činjenice se više ne mogu promijeniti – govorila je ona.

Dječak je dovoljno odrastao da moţe sve shvatiti; zna što je učinionjegov otac. a tome ne moţe izbjeći čak ni kad bi pobjegao na kraj

svijeta. Velma Carson je pokazala kako je hrabra, mora se priznati.

"Zacijelo nije bilo lako ostati ovdje u Atheni, bez obzira je li netko

vjerovao u ono najgore o .Timu ili nije.

Je li to što je Jim htio urediti, bilo u vezi s njom? Ili s onima čije suizjave govorile protiv njega? I ranije dolazilo je do nesuglasica izmeĎuoba poslovna prijatelja, ali nikada nije došlo do fizičkog obračunavanja.Bilo je dovoljno ljudi koji su se sjećali tih razmirica i svaĎa. Jim ih je

vjerojatno smatrao prijateljima – sve dok nisu. jedan za drugim, pristupili

kao svjedoci da kaţu istinu, potpunu istinu, i ništa drugo osim istine –

prisjećao se Ernie.Ili je Jimov posjet, moţda, bio u vezi s udovicom Herba Fleminga?

Ernie je razmišljao o mnogim glasinama, o onim nikada potpuno

dokazanim – ali i nikada ne opovrgnutim – o primjedbama što su se isada ponekad mogle čuti, iako se Audrey ponovno udala...

A za koga se udala! Baš za čovjeka, koji je najviše teretio Jima rekavšida je sam čuo kako je Jim prijetio Flemingu jedva sat prije zločina. Aonda je, nakon začuĎujuće kratkog vremena, oţenio Flemingovu



udovicu. Ne, Ernie ne bi volio biti u njegovoj koţi otkako se Jim vratio.

Razmišljajući tako, Ernie je sišao s Jimom u predvorje hotela. Ovaj put je ipak bio oprezniji, iako su mu misli odlutale daleko

odavde. Pustio je Jima da ide ispred njega.

Čekao je samo da Jim iziĎe na ulicu i da krene Mačku McVeyu u

zgradu suda koja se takoĎer nalazila u sporednoj ulici. Tako je Ernie jošuvijek posjedovao pravo prvenstva na senzacije u gradu.

– Hej, Hazel! – doviknu tada. Vrata izmeĎu kuhinje i blagovaonice seotvore i Hazel, kono barica i sobarica, proture svoju raščupanu glavu. – Pripazi ovdje, moram izići!

Trenutak kasnije, s psićem za petama, krenuo je prema Glavnoj ulicikako bi se što prije ri ješio novosti koja ga je doslovce pekla na usnama.

2

Mack se već šest godina pripremao za ovaj susret – ponekad se pri

tom osjećao pesimistički, prepun zlih slutnji, ponekad je bio optimističkiraspoloţen i siguran u samoga sebe. A bilo mu je jasno kak o njegovo

raspoloţenje svaki put ovisi o tako promjenljivim okolnostima kao što suvrijeme i njegovo zdravstveno stanje.

Sada je došao taj trenutak i Mack se iznenadio vlastitoj reakciji kada je

prilično nespretno ustao iza pisaćeg stola. Bio je krupan, teţak čovjek, iveć je počeo ćela viti. Pruţio je ruku Jimu Singleyju. Pri tom je osjetio

radost što nakon dugih godina, konačno, vidi starog prijatelja. Bio jetoliko zadovoljan da je zaboravio sve sumnje, kao i osjećaj krivnje istrah.

– Jime! – uskliknu, dok su jedan drugoga tapšali po ramenu. – Kako se radujem Jime, što si ponovno ovdje! Zašto mi nisi pisao?

Nisam znao hoćeš li se vratiti ili što ćeš učiniti. Kako si, Jime?

– Htio sam te iznenaditi – odgovori Jim, a time je umanjio Mackovu

radost. Smiješio se gotovo kao i nekoć, a i njegovo mršavo lice odavalo je veselje zbog ponovnog susreta. – Odlično izgledaš, Mack. Kako se

osjećaš kao sudac?

Je li primijetio da mu Mack više nije gledao u oči? Po svoj prilici nije.

Već je nastavio govoriti, raspitivao se za Margo i djecu.



– Oh, dobro su – uvjeravao ga je Mack. – Istina, Bili je prije dva

tjedna doţivio saobraća jnu nesreću i slomio jedno rebro. Još leţi ukrevetu. Ljuti se zbog izgubljena vremena i marljivo uči kako bi poloţioispite na kraju semestra. Dosad je dobro prolazio na sveučilištu. A Sally

će ove godine završiti gimnaziju. – Mack se smiješio, nije čak ni pokušavao prikriti očinski ponos. – Jamačno je nećeš prepoznati, Jime.Zaista je prava... evo, ovo je Sally. Ne izgleda li lijepo?

Jim baci pogled na fotografiju što je u srebrnom okviru stajala naMackovu pisaćem stolu.

– To je dakle mala Sally! Mogu zamisliti da je neprekidno salijećuoboţavatelji, zar ne?

– U posljednje ih je vrijeme manje. Sally gleda samo... samo Wayneja.

Mack još nije ţelio spomenuti Jimova sina, bar ne na ovaj način.Zbunjeno je spustio glavu i stavio fotografiju na njezino mjesto. Kad je

ponovno podigao pogled, Jim je bio zabavljen otvaranjem kutije cigareta.

– Točno – reče tada Jim. – Vidim ga pred sobom još kao dječaka, ali

sada je već gotovo odrastao. Je li... kako je Wayne?

– Dabar je momak, Jime. Lijepo izgleda. Inteligentan je. Simpatičanmladić. – Mack je i sam osjećao kako sve ovo zvuči usiljeno. Wayne

Singley – ili Wayne Carson, kako se nakon majčine rastave zvao – nije

bio mladić koji bi mogao iskreno oduševiti Mačka. A to zbog toga što suVelmine prijateljice – a i Margo McVey – uvijek govorile kako je Wayne

pravi majčin sin, dobro odgojen, inteligentan, obziran i tako dalje. Jasno,nije bilo pošteno zbog toga svaljivati krivnju na mladića. Ali, to je učovjeku izazivalo neke sumnje i Mack se postiĎeno sjećao kako je sazadovoljstvom slušao glasine da Wayne nije baš pravi majčin sin. U

svakom slučaju, r adilo se o bezazlenim pričama kakve se mogu čuti o

mladićima njegove dobi. A koliko je Mack znao, bile su neosnovane.Zbog toga je odolio iskušenju da ih smatra istinitim. Ali, zašto Mack nije odmah priznao što je imao protiv Wayneja? Nije

mu se dopadalo što je Sally, očito, bila zaljubljena u tog simpatičnogmladića. Klasičan primjer očinske ljubomore.

– Simpatičan mladić – ponovio je. A kako su već govorili o toj temi,

spomenuo je odmah Velmu: – To se mora Velmi priznati, učinila je sveza Wayneja.



– Drago mi je – odgovori Jim. – Rado bih razgovarao s Waynejom,

ukoliko bi on...

– Ne znam, zapravo, hoće li ti to uspjeti – upadne Mack. – Ako će otome odlučivati Velma, nećeš ga moći čak ni vidjeti. Ona je još uvijek ogorčena kao i ranije.

– Za to po svoj prilici ima i razloga – ravnodušno primijeti Jim, a

Mack postade svjestan kako zapravo malo zna o svom prijatelju. Usprkos

njihovu starom prijateljstvu, Mack nije znao, baš kao ni mnogi drugi, štose prije šest godina, uistinu, odigralo izmeĎu Jima Singleyja i Herba

Fleminga. Postojala je samo činjenica da je Herb pronaĎen mrtav.

Ubojstvo, odlučila je porota; Flemingova je smrt bila izazvana tijekom

ţestoke svaĎe, bez predumišljaja. Ali i porota se moţe prevariti. U tom bi

se slučaju radilo o sudskoj zabludi. Ako je to tumačenje bilo točno, Jimbi zbog dva razloga bio hladnokrvni ubojica: Herb Fleming nije bio samo

nepošten kao poslovni ortak, nego je imao i ţenu... A ni o tome Mack nije znao što bi mislio, iako je poznavao Jima bolje

no itko drugi. Moţda neće nikada doznati istinu. Čim se da Jim ni u

tamnici nije postao razgovorljiv. A ne moţeš čovjeka jednostavno upitatida li je ubojica, laţljivac brakolomnik.

– Predbacujem joj samo stvar s novcem – nastavi Jim. – U redu,

uvjerena je da sam lopov i zločinac. Ali, to se ne odnosi na moj novac! Nitko ne moţe tvrditi da ga nisam pošteno zasluţio! Ona moţe, što semene tiče, umrijeti od gladi, ako je to veseli, ali Wayne... On mora dobiti

novac, Mack. Taj mu novac pripada. Ona nema nikakvo pravo da ga

ošteti. – Potpuno se slaţem s tobom – odgovori Mack. Naime on je upravljao

Jimovim novcem i ulagao ga, dok je Jim bio u tamnici. Nije to, zapravo,

bio nikakav veliki imetak, ali ipak priličan iznos što ga je Jim uštedio odzarade poduzeća Singley i Fleming. – Ali, u to je nitko ne moţe uvjeriti,Jime. Tvrdoglavo ostaje pri tom, da je sve, što ima bilo kakve veze sto bom, ili što potječe od tebe, loše. Jasno, to ne vrijedi za Wayneja, ali ne

bi me iznenadilo, ako bi joj i tu nešto palo na um. Vjerojatno je uvjerilasamu sebe da ga je rodila kao djevica.

– Točno – uzdahnu Jim. – To bi joj, sigurno, bilo najdraţe. – Sada znaš kako stvari stoje – nastavio je Mack. – Ne bih te ţelio

obeshrabriti, ali ne vidim nikakve mogućnosti da silom pokloniš, novac



onome tko ga ne ţeli uzeti. Jamčim ti da ga Velma neće htjeti. I logično je da. bi ga i Wayne odbio. Konačno, imala je šest godina vremena da

utječe na njega, a ona nije ni jednu minutu ostavila neiskorištenu.Ukoliko si došao da bi novčano pomogao Wayneju... – Mack je zašutio,ali Jim nije progovorio. – Ako je tako, savjetovao bih ti da o tome više nerazmišljaš. Uostalom, oni oboje ne gladuju, Jime. Ona ima svoj posao u banci i kuću naslijeĎenu od oca. Upisala je Wayneja u trgovačku školu...

– Trgovačku školu! – ljutito ga prekinu Jim. – I sam znaš kakve bimogućnosti imao s diplomom trgovačke škole u Atheni! Uopće nikakve,rekao bih. Mogao bi studirati kao i tvoj Bili, kad bi mu majka bila

razumna.

– Jim je napravio stanku i protrljao čelo. – Čak i ne znam što dječak

danas ţeli. – bespomoćno je nastavio. – Ranije je uvijek ţelio postati.inţenjer. Ali, to se moglo odavno promijeniti. Ne poznajem ga više.

Mack je u duhu ugledao nekoliko slika: Wayneja kao mališana naočevim leĎima; kasnije, poput sjene za očevim petama, još kasnije – a taj

je prizor bio najjasniji – u radionici gdje je Jim ponosno govorio »Wayne

mi već marljivo pomaţe«. A dvanaestogodišnjak je zračio od sreće iponosa...

– Moţda će on htjeti razgovarati s tobom – ohrabrujuće se nasmiješiMack. – Mislim da bi vrijedilo pokušati. Ali, Velma ne smije o tomeništa doznati. Mogu upitati Wayneja, ako ti to odgovara.

– Hvala Mack – odbio je Jim. – Radije ću sam pokušati. Ionako si većučinio mnogo za mene.

Mack je izbjegavao Jimov pogled dok je pokušavao ustanoviti ne krijeli se iza Jimovih riječi još nešto neizgovoreno. Moţda. Zar je Jim mogao

znati Mackkovu tajnu? Da. to nije bilo isključeno. Herb mu je mogao

odati za njihove posljednje svaĎe. Ili je Jim sam otkrio. Imao je šestgodina vremena da dobro promisli o svemu. Mogao je svaku riječ, svakuneizgovorenu riječ, svaki izdajnički pogled, svaku kretnju, a čak i tonkojim je nešto bilo rečeno, u miru analizirati. Je li moţda došao da namiriodavno zakašnjeli račun, koji je u njegovoj zamisli narastao do golemih

razmjera? Besmislica...

– Ali, ja nisam učinio ništa za tebe – zbunjeno je odbio Mack.



– Nisi? – upita Jim. – Pobrinuo si se za odvjetnika. Bio si na mojoj

strani. Mack, kad je sigurno bilo lakše napustiti me. To nisam zaboravio.Moglo ti je naškoditi kad si bio predloţen za suca. a...

– U redu, u redu! – prekine ga Mack. – Slušaj. Jime, jesi li se većnegdje smjestio? Imamo dovoljno mjesta, a i sam znaš da si nam uvijek do brodošao.

– Margi sigurno nisam! – Jim se nasmije. – Suviše je dobra s Velmomda bi me primila u svoju kuću. Ili joj je bar bila prijateljica. Ne, imam već

sobu u hotelu. Tamo mi je zasad dobro, dok ne razmislim što...Vjerojatno će mi biti potrebno izvjesno vrijeme da odlučim što zapravohoću. Nije lako kovati planove čovjeku koji za to dugo nije imao prilike.

Šest godina, pomislio je Mack, kada je Jim zbun jeno zašutio. Šest

godina je izdrţao, a sada je, u ovom nemogućem odijelu, došao ovamogdje ga... nitko nije očekivao. Ni ţena. ni ljubavnica – ako mu je to Aud-

rey Fleming ikada bila. Ni »prijatelj«, koji mu to nikada nije bio.

Mack se nakašljao. – No, sve to ima vremena Ne moraš prenagliti.Jime. Što misliš, u meĎuvremenu, o partiji golfa, ako sutra bude lijepovrijeme?

– Rado bih igrao. Mislim, ako tebi ne bi škodilo da igraš s... U redu.Jasno, Mack. Vjerojatno igram sada isto tako loše kao i ti. – Ustao je. – Moram otići. Moram obaviti neke poslove. Htio bih razgovarati s nekim

ljudima. – Bio je trenutak da izgovori ime Audrey Fleming.

Je li Jim znao da se ponovno udala? Ali. upitao je za njezinu kćerku. – Je li Cleo Fleming još u Atheni?

– Ne. ona je učiteljica na selu – objasni Mack. – U okrugu East Ridge.

Zaoravo, sada bi uskoro morao doći Bili po ključeve automobila. Svakog

petka odlazi tamo i doveze Cleo natrag u grad. Moje je oboje djece

zaljubljeno, vjeruj mi, Jime! – Htio bih razgovarati s Cleo. Ne znam samo kako bih počeo... – Audrey se ponovno udala – odlučno izjavi Mack. – Ne znam, jesi li

to doznao?

– Da. Velma mi je pisala. – To joj i priliči, pomisli Mack. Ovo nije

mogla zadrţati za sebe. Vjerojatno je to bilo jedino pismo što mu ga jeposlala u tamnicu. – Zbog toga i pitam samoga sebe kako bih mogao

stu piti u vezu s Cleo. Nisam zaboravio što je učinila za mene.



Ironija sudbine: kćerka Herba Fleminga učinila je za Jima nešto što je

mogao i trebao učiniti njegov najbolji prijatelj. Mack je zatvorio oči iponovno vidio pred sobom trinaestogodišnju djevojčicu koja je pričalasvoju priču i time pridonijela da porota nije Jima osudila zbog ubo jstva s

predumišljajem. Porotnici su povjerovali Cleo kada je opisivala svaĎu.Bilo je nezamislivo da bi kćerka ubijenog lagala kako bi zaštitila krivca.

– Jasno, vjerujem da ţeliš razgovarati s Cleo – sloţio se Mack. – Znaššto, Jime, zašto ne bi uzeo moja kola i dovezao je ovamo? Bili nećeumrijeti, ako to jednom učiniš umjesto njega. Umjesto toga moţe večeras

duţe ostati s njome. DoĎi, pokazat ću ti gdje stoje moja kola. Zajedno su prošli unutrašnje dvorište suda, a nakon što se Jim

odvezao, Mack se polagano vratio u svoju kancelariju. U mislima je

ponovno vodio razgovor sa samim sobom. Da Cleo nije ispričala svoju priču, ja bih ispričao svoju. Kako znaš da bi to učinio? Jasno, učinio bih!Čak ako zbog toga ne bih postao sudac. Dao bih, ako bi bilo nuţno, iskazkao svjedok. Ali nije bilo nuţno. Kako onda moţeš znati da bi to zaistaučinio? Izjava Cleo bila je ionako vaţnija od moje. Porotnici he bi

vjerovali mojem svjedočenju, je su znali da smo Jim i ja prijatelji. Rekao

si prijatelji? Svakako! Bili smo prijatelji, a to smo i sada. Konačno,učinio sam za njega sve što je u ljudskoj moći, zar ne? I to bih učinio da

je bilo nuţno. Točno. Nije bilo nuţno. Kako onda moţeš znati da bi touistinu učinio? Jesi li potpuno uvjeren u to? Bi li se mogao zakleti da bi u

odlučujućem trenutku izvršio svoju prijateljsku duţnost?

3

– Radi se, naime, o ovome – poče Ernie Brewer. – Mislio sam da bi

vas moglo zanimati da je ponovno ovdje. Jasno, nitko ne zna zašto sevratio. – Učinio je stanku i promatrao vlasnika dućana. Ernie je najboljeg

slušatelja sačuvao za kraj. Njegova je novost doduše postepeno gubila na

svjeţini što ju je češće ponavljao, ali Elroy Hild ipak ga je paţljivoslušao. Ernie ne bi ni za kakve novce pristao da bude na njegovu mjestu,

ne, sasvim sigurno ne bi!

– Ne, to nitko ne zna – ravnodušno odgovori Elroy. Morao se svladatida se glasno ne nasmije, jer mu je bilo posve jasno što je Jim Singley



ovdje htio. A Ernie je bio u pravu tvrdeći kako nitko ţiv ne zna zbog čegase Singley vratio. To nije nitko ni slutio! Ali Elroy Hild se nije smio

nasmijati, jer bi tada Ernie moţda mogao posumnjati. Zbog toga je

duboko udahnuo zrak i mirno rekao: – Vjerojatno ţeli urediti svojnovčani poloţaj. Čuo sam da se sudac McVey o tome brinuo i

pretpostavljam da je zbog loga došao. – Da. Po svoj prilici, to je razlog. Mora urediti neke poslove –

razočarano reče Ernie. – Konačno, svatko, navodno, drugačije reagira naţivot u tamnici. Baš sam nedavno pročitao članak o tome. Neki ljudiiziĎu iz tamnice potpuno promijenjeni. Jasno, ovisi o tome koliko sudugo sjedili, a i o tome jesu li smatrali da se prema njima postupilo

pravedno ili nepravedno.

– Jim Singley je zasluţio svoju kaznu. – Neki ljudi misle tako. drugi ne. Sudac McVey se uvijek zauzimao za

njega. A Cleo je potvrdila da je Jim govorio istinu. Ali, bilo je dovoljno

drugih, koji su... Niste li i vi svjedočili? Da, jasno, vas sam gotovo

zaboravio! Nikakvo čudo, prošlo je dosta vremena od onda. Vi ste opisalisvaĎu izmeĎu njih dvojice što se ovdje...

– Što se odigrala ovdje u dućanu – mrzovoljno ga nadopuni Elroy. – Da. bio sam svjedok optuţbe, jer mi je to nalagala graĎanska duţnost.

Nemam pojma je li u pitanju bilo ubojstvo s predumišljajem ili nije.Znam samo ono što sam čuo i vidio. Kad je ušao, nakon Herba Fleminga,

Jim je bio izvan sebe od bijesa. Shvatio sam kako je upravo primijetio da

ga je njegov poslovni partner varao. Koliko se mogu sjetiti, rekao je: – To ću ti platiti, u to se moţeš pouzdati! – Zajedno su izišli, a sat kasnije.Herb Fleming je bio mrtav. Nije na meni da iz toga izvodim zaključke.Ali 'mislim i sada. kao i ranije, da mi je bila duţnost da svjedočim na

sudu.Elroy je i opel duboko uvukao zrak. To je bila istina, svaka je riječ bila

istinita. Jim Singley nije nikada porekao ovu svaĎu. A Elroy je mogao jošmnogo više ispričati, da je htio – da mu nije bilo jasno kakve bi

posljedice mogao izazvati...

– Jasno – zamišljeno ponovi Ernie – to vam je bila duţnost. A ja,uo pće ne znam je li istina ono što je pisalo u članku kojeg sam vamspomenuo. Ne mogu zamisliti da se Jim pretvorio u čovjeka koji bi

godinama mogao mrziti. Ponekad se razbjesnio i tada planuo, ali nikada



nije bio zlopamtilo. Kladio bih se da bi se on, uprkos svemu, većslijedećeg dana pomirio s Flemingom da nije... da nije...

– Da nije već ubio Herba – nastavi Elroy. Ovaj put je dopustio sebi da

se kratko nasmije. Nije se smijao samo zbog Ernijeva mucanja nego i

zbog namjere koja se krila iza ovog posjeta. – Moţda se vratio da se meniosveti zbog toga što sam svjedočio protiv njega – rekao je. – U tom

slučaju... – Ne, to nisam tvrdio! – prosvjedovao je Ernie. – Moţe imati desetak

drugih razloga. Moţda je htio vidjeti svog sina do kojeg mu je uvijek biloveoma stalo. Konačno, i njegova bivša ţena još ţivi ovdje. Ne bi bila prva koja bi dopustila muţu da je pridobije na svoju stranu. Istina, "nevjerujem da bi nekome moglo uspjeti nagovoriti Velmu Carson na nešto

što ona sama ne ţeli. ali... Osim toga. mogao je doći ovamo i zbogposlovnih stvari. Kad čovjek dobro promisli, moţe postojati desetak razloga!

Ali Elroy je znao zašto se Jim Singley vratio; točno je znao. a moraose svladavati kako Ernie ne bi ništa primijetio. Baš je bilo ludo što jeovdje brbljao s Erniejem dok je Jim Singley bio u gradu! Poput Nerona,

koji je svirao, dok je Rim gorio. Osjećao je drvo dućanske tezge izmeĎusebe i Ernieja. Ogledao se unaokolo, ali ništa mu nije pruţalo podršk u.

Ernijevo lice i police iza njega, kao da su nestajali, ponovno postali

jasniji i opet utonuli u maglu. I Erniejev glas je u valovima prodirao do

Elroyja: iako je maloprije bio jedva čujan, u slijedećem je trenutkunarastao do jake buke da bi odmah zatim utihnuo. Čvrsto se drţao zatezgu i odlučio da ni pod Kakvim okolnostima neće klonuti, prije svega

ne u Erniejevoj prisutnosti.

To mu je uspjelo posljednjim snagama, jer je Ernie još na vrijeme

rekao: – Dakle, sada moram otići... A pred vratima je dodao. – Nikada nisam

ni pomislio da bi se mogao vratiti. Ni u snu mi to nije palo na um.

– Točno – sloţio se Elroy. – Ni meni.

Nikada? Na početku je patio od teških snova, noću se budio iprimijetio kako se znoji od straha, dok mu je srce divljački kucalo. Alitako je bilo samo na početku. Tijekom vremena ponovno je stekaoduševnu ravnoteţu. Sto je duţe sretno i zadovoljno ţivio, to je jače



blijedilo sjećanje na Jima Singleyja i na kraju je nestalo. Zašto se moraovratiti? Ovdje više nije imao što traţiti.

Oteturao je u svoju kancelariju i sjeo za pisaći stol. Drţao se uspravno,iako je Ernie već odavno otišao. Elroy Hild, poslovan čovjek, ugledangraĎanin, voljeni suprug – sve rezultat njegovih vlastitih nastojanja.

Nitko nije mogao razoriti ono šio je izgradio. Nitko mu nije mogao

oduzeti ono što je s mukom postigao. Ali, sada se suočio s uţasnom stvarnošću: Jim Singley se vratio. To je

bilo nelogično. Nepravedno.

Elroy se sjećao dijelova Erniejevih izjava: »Jasno, nitko ne zna zaštose vratio... Neki ljudi iziĎu potpuno promijenjeni iz tamnice... Ne mogu

zamisliti da se Jim pretvorio u čovjeka koji bi godinama mogao mrziti.

Elroy je slutio zašto se Jim Singley vratio. Sjedio je za svojim pisaćimstolom i vidio kako se pribliţava katastrofa.

4

Petak, četiri sata poslijepodne. I u ovom najljepšem trenutku tjedna, jer čekala su je dva i po prekrasna dana, kad nije morala i biti učiteljica – Cleo je voljela sve oblike svojeg zvanja. Čak i učenike.

Stajala je na toplom travanjskom zraku na stubama škole i promatralaih kako, smijući se i razgovarajući, nestaju niz ulicu. Prvi su bili Ros-

zynskijevi. Svih petero su imali isti tromi hod. Braća Siegel su se i opetsvaĎala i nabacivala grumenima zemlje. Mališanima se nije ţurilo, putemsu se igrali i tako polagano odmicali, pa im je Cleo doviknula:

– Leona i Stanley, poţurite! Nemoj neprekidno zastajkivati, Francise!

Ovo vrijedi i za ostale! Vaši vas roditelji čekaju kod kuće! Djeca su se napola okrenula, ţustro su kimala, malo su poţurila, aonda ponovno zastajkivala.

Oh, kako ih je tek voljela petkom poslijepodne!

Sada je gledala niz ulicu odakle se uskoro morao pojaviti Billov

automobil – vozilo iz ra ja, koji će je odvesti kući, Njezina je putna torbastajala spremna u razredu. Morala je samo posegnuti za njom uzeti ogrtači zaključati vrata iza sebe. Neće se čak ni potruditi da obriše školsku



ploču. Imala je za to vremena sve do ponedjeljka, a on je, srećom, bio joštako daleko!

Tada su se pojavila kola, prešla su most i kotrljala se po lošoj cesti.Bili je uvijek bio točan i pouzdan. Kako ga je samo voljela u petak

posli jepodne! Ušla je u kuću, skinula ogrtač s vješalice, obukla ga i još se jednom ogledala unaokolo. Oh, zaboravila je zatvoriti prozor na sjevernoj

strani, a okviri okana su teško prianjali jedan uz drugi. Ova j put je bilo

gore nego inače, jer se Cleo ţurila. Lupila je šakom po prozoru, ali nije sedao zatvoriti. Kao da je znao da će morati popustiti čim se Bili pozabavi snjime i zbog toga je sada bio tako uporan. Ali, Cleo nije lako odustajala!

Dok se trudila da zatvori prozor čula je kako se u dvorištu zaustavioautomobil. Bili će zatrubiti ili je pozvati.

Ali, kao prvo začula je korake. Znači, dolazio je unutra, ali polaganijenego obično. Uspjela je zatvoriti prozor, s olakšanjem odahnula iokrenula se da pozdravi Billa.

Ali na pragu je stajao Jim Singley.

– Zdravo Cleo! – prilazio joj je ispruţenih ruku, izmeĎu klupa. Cleo je zaprepastilo što je njegov dolazak prihvatila kao nešto samo

po sebi razumljivo, kao da je oduvijek slutila da će jednog dana doći do

ovog sastanka. Zar ga je moţda očekivala? Da, ali ne u ovoj prostoriji s

praznim klupama, ispisanom pločom i čudnom mješavinom mirisa krede, papira, tinte i ulja za mazanje poda. A uz to otrcan razgovor kao zvučniefekt. Pitala ga je za Billa, a Jim joj je objasnio zašto ga je danaszamijenio. Kao da je to bilo vaţno! Ali Cleo ga je morala slušati.

Nije više gledala ruku koju joj je pruţao ne sluteći kako ona misli da je ovo ruka ubojice. Promatrala ga je od glave do pete. Nije bio onako

visok kao što joj je ostao u sjećanju, ali bio je plećat. Kretao se gipko i

spretno tako da se zbog toga gotovo moglo zaboraviti jeftino odijelološeg kroja. Za Cleo je bio neobičan prizor što ga Vidi u pravom odijelu, jer ga je ranije poznavala samo u radnoj odjeći. Jim se brinuo za

radionicu tvrtke Singley i Fleming, a otac za prodaju. Kad je iz školedolazila u tvrtku, njezin je otac većinom bio na putu, ali Jim je radio tamo

i često joj poklanjao novac za sladoled. Zvao ju je »mlada damo«. Cleo je, sa zadovoljstvom, ustanovila da tamnica nije pretvorila Jima u

slomljena .čovjeka. Hodao je kao i ranije, visoko podignute glave. Ali,

vidjela je na njegovu licu koliko ga je to stajalo. Ovo više nije bilo



ljubazno, mršavo lice s nasmijanim smeĎim očima, već ostarjelo izabrinuto koje je odraţavalo gorka iskustva.

On mi je ubio oca, pomisli, uprkos tome smatra me, s pravom,

saveznicom kojoj očito ţeli izraziti zahvalnost. Njezin iskaz, koji je i naporotnike ostavio snaţan utisak, mora da se još jače dojmio čovjeka koji je ubio njezina oca. Namjerno ili nenamjerno, to nije znala, baš kao što joj nije bio poznat ni razlog njegova povratka.

Zastao je pred njom u prolazu izmeĎu klupa i pokušavao se smiješitikao nekoć. Moţda bi joj uspjelo da se i dalje svladava da Jim nije upitao:

– Kako je, mlada damo? – Ovo nije mogla podnijeti, rukama je

prek rila lice i briznula u plač. Jim je bespomoćno pred njom zastao. Promrmljao je nešto

nerazumljivo dok se Cleo naslijepo spustila na prvu klupu. Glasno je jecala. Jim je šutio, nije je potapšao po ramenu niti pokušao smiriti. Nakon nekog vremena otišao je u garderobu vratio se sa čašom vode.

– Hoćeš li popiti gutljaj? – zapitao je i stavio čašu pred Cleo na klupu.Hladna je voĎa djelovala umirujuće. Ispraznila je čašu i prošaptala:

– Sada mi je bolje. Mnogo ti hvala, Jime.

– Nisam te smio ovako prepasti – utučeno je odgovorio. Pošto je Cleošutjela, jer nije znala što bi rekla, nastavio je: – Dobro izgledaš, zaista siodrasla djevojka.

– Trenutačno sigurno ne izgledam naročito dobro. – Cleo se pokušalasmiješiti. Obrisala je suze. Lice mi je, vjerojatno, crveno i natečeno,pomislila je pri tom.

– Postala si lijepa – primijetio je Jim. Pogledao je kroz prozor. – Kako

ti je majka?

Situacija je za oboje bila mučna. Cleo nije znala što bi odgovorila, bila

je zbunjena. – Ponovno se udala. – Čula je samu sebe kako ţurno govori. – Udala

se za Elroyja Hilda. – U ovom je trenutku i opet bila uvrijeĎena, kao da je bio zločin, ili sramota što se njezina majka udala baš za Elroyja Hilda.

Jim kimnu. – Da, to sam čuo. – A zašto i ne bi? – klikne Cleo. – Sto bi inače mogla učiniti? Morala

me uzdrţavati, a novaca nije imala kao ni mogućnosti da ga zaradi, nitiroĎake koji bi. joj mogli pomoći. Htjela bih znati što bi...



– Ne zamjeram joj – mirno ju je uvjeravao Jim. Paţljivo ju jepromatrao. – Imaš što protiv Elroyja?

– Nemam ništa protiv njega! Dobro se slaţem s njime! Upravo jedirljivo kako se brinuo o meni. Osim toga, zar je vaţno podnosim li ga, ili ne? Konačno, udaja je samo majčina stvar! Osim nje, nikoga se drugog

ne tiče. ,

– Točno – sloţio se Jim. – Je li dobar prema njoj?

– Da, dobar je. Oduvijek je bio, sve otkako je nakon očeve smrtidoţivjela ţivčani slom... – On je nosi na rukama! Ima lijepu kuću, sveolak šice za poslove što se samo mogu zamisliti, više nego dovoljnonovaca za nove haljine... Ali, majku zapravo nisu zanimali svi oni

strojevi za kućanstvo, vrlo je rijetko izlazila u društvo gdje bi mogla

pokazati svoje haljine. Cleo je često imala utisak da njezina majka luta uvlastitoj kući. Kao da uopće ne spada u tu okolinu. Naročito ponedjeljkom ujutro, jedva se uspijevala odvojiti od svoje kćeri. "Tu je preko tjedna stanovala kod jedne obitelji u blizini škole. Tada bi majkastajala na vratima tuţno mahala za automobilom što se udaljavao, kao daovdje ostaje potpuno sama i napuštena. A imala je muţa i znala je da će je za pet dana ponovno vid jeti. Ludo, ali i zabrinjavajuće – razmišljala jeCleo.

– Njegov posao sigurno cvjeta – reče Jim. – Da, to je lijepo za Elroyja

Hilda.

– I za majku. I za mene. Htio me poslati u dobar koledţ na Istočnojobali, ali odjednom sam se predomislila. – Zašto, zapravo? Cleo nije nisama znala zašto je promijenila svoju prvobitnu odluku. Ţeljela jenapustiti Athenu, a majka ju je hrabro nagovarala neka prihvati Elroyjevu

velikodušnu ponudi. Bila je zaista, velikodušna, ah način na koji ju je

Elroy iznio i samouvjereno očekivao da će ona objeručke prihvatiti naveo je Cleo da odbije prijedlog. Um jesto toga odlučila je da postaneučiteljica.

Jim kao da je trenutak bio zabavljen vlastitim mislima, trgne se i

nastavi:

– Ti si čudna djevojka, Cleo. Satima sam razmišljao o tebi, imao samdosta vremena, ali nisam te mogao razumjeti...

– A to je i nemoguće – smiješeći se prekinu ga Cleo. – Zato što me

nitko ne moţe razumjeti. Baš nitko! Zapanjujem i najmudrije glave! –



Ustala je i zakopčala ogrtač. – Drago mi je što smo se ponovno vidjeli,Jime, ali sada zaista moram otići u grad. Moja me obitelj već čeka.Moţemo li se odvesti?

Ovo je djelovalo. Jim više nije imao prilike – bar ne zasad – da je

is pituje ili čak da joj zahvali. Na njegovu se licu vidjela zbunjenost.

– Da, jasno, moţemo odmah krenuti. Ali, ovo je bilo samo privremeno odlaganje. Zaključavši vrata školske

zgrade, Cleo je promatrala Jima kako s' njezinom putnom torbom prilazi

automobilu. Pri tom je razmišljala kako svrsishodno obavlja sve, čega se prihvati. Ako je odlučio da nekome izrazi zahvalnost, on će to i učiniti!A, ako je namjeravao nešto posve drugo? Cleo se i nehotice trgnula.Bolje da o tome ne razmišlja! Spremila je ključ i brzo prišla kolima.

Šutke su se vozili prema gradu. Očito, Jim se bojao da bi nekanepromišljena riječ mogla ponovno rasplakati Cleo. Ona je pak razmišljala o dogaĎaju što ih čeka, o susretu Jima i njezine majke. Majka

će s prozora promatrati cestu i, kao svakog petka, istrčati iz kuće, čimbude ugledala Billova kola. Kako će se ponašati pri ovom neočekivanomsusretu? Cleo se zabrinjavala za majku Kao da je bila ljupko, osjetljivo,

neuračunljivo, lako ranjivo dijete, koje je bilo teško shvatiti...Uprkos svojoj vezanosti u Cleo, majka nije bila naročito razgovorljiva

Ili se samo nije um jela dobro izraţavati. Svakako, postojala su velika područja njezina ţivota o kojima Cleo kao da ništa nije znala, adjelomično niti htjela znati. Ni o Jimu Singleyju nije gotovo ništa znala. Nije govorila o njemu zbog vlastitog nemilog doţivljaja, a majka ganamjerno nije pred njom ; nikada spomenula. To je Cleo odjednom

spoznala. Zapravo, zašto? Cleo se prisjetila glasina što ih je onda čula irazmišljala o pitan jima koja su joj bila postavljana. Jesu li znatiţeljnici

slutili više nego je ona znala? Istina, znatiţeljnici nisu ništa doznali od Cleo. jer ni sama nije mnogoznala. Jim Singley je jednostavno bio sastavni dio njena djetinjstva.

Nešto poput radionice, škole, trga na, kojem se vozila na koturaljkama,

oca koji je ponekad bio veseo, – a često dosadan, što je ovisilo – to joj je

kasnije postalo jasno – o količini popijenog pića. Otac je bio veseo kad je

dobro_ raspoloţen došao kući i prije večere, igrao se, s njom. Bio je

dosadan kad se jedva drţao na nogama, govorio nešto nejasno, dok ga jeJim pratio u stan iznad radionice i tamo ga spremio u krevet. Cleo je



prihvatila oca i Jima kao nešto samo po 'sebi razumljivo u svojem ţivotu.Tek kasnije je spoznala do kakvih je napetih situacija moralo dolaziti u

njezinoj okolini. A da ih je bilo, dokazala je očeva smrt. A sada svakim su se trenutkom pribliţavali gradu i majci koja

vjero jatno nije još ništa slutila. Cleo više nije mogla svladati znatiţelju. – Zna li majka da si ponovno ovdje?

– Ne – odgovori Jim ne mičući pogled s ceste. – Ne znam zapravo je li... mislim ako bi...

– Ni ja ne znam kako će se ponašati – sloţi se Jim. – Ali, uskoro ćemovidjeti.

Uzalud bi ga pokušavala odgovoriti od njegova nauma. Očito, odlučio je razgovarati s majkom, ako ne danas, onda sutra. A isto će tako odlučno

suočiti Cleo s pitanjima kojima je danas poslijepodne vješto izbjegla. Znašto hoće i strpljiv, je, pomislila je. – Kojim putem moram voziti? – zapita Jim. Sada su prešli most. Pred

njima je leţala Athena. Cleo mu objasni. Kuću je bilo lako naći, stajala jenasuprot presbiterijanskoj crkvi. Otmjen predjel za stanovanje. Lijepa,

prostrana kuća s vrtom pred kojim su često zastajkivali prolaznici i divilise cvijeću. Cleo nije sada obraćala paţnju kući, gledala je jedino majkukoja je stajala pored gredice tulipana. Odjednom "kola su naglo skrenula i

Cleo se već uplašila da će udariti o veliki brijest pored ulaza. PogledavšiJima, nije mogla primijetiti, je li već opazio majku koja je trčala prekotravnjaka, trčala prema automobilu. U večernjem je sumraku djelovala

još mlaĎe nego inače. Zagrlila je Cleo čim je izišla iz automobila i bezdaha rekla:

– Dolaziš danas tako kasno, već sam se zabrinjavala... I Jim je izišao iz kola. – Zdravo, Audrey! – spazivši ga trgnula se kao

da ju je netko udario. Tada se povukla jedan korak i polagano seokrenula. Jim joj je prilazio, a ona je podigla ruke. U obranu? U znak

pozdrava? Ni Jim kao da to nije znao, jer je zastao.

– Audrey! – reče. Vladala je takva tišina da je Cleo čula kako vjetar šušti u granama

bri jesta. Tada su odjeknuli koraci na pločniku. Elroy je uvijek pješiceodlazio na posao i vraćao se kući, »da ne bi zarĎao« kako je govorio.

Koraci su se brzo pribliţavali, odjednom su utihnuli i ponovno se čuli.

Sada su zvučali' neujednačeno.



Ali majka i Jim kao da ih nisu čuli. Još su uvijek bez riječi stajali jedno nasuprot drugome i tada je Elroy počeo kriještati. Njegov se piskutavi glas tako razlikovao od uobičajenog načina govora da se čak iCleo trznula. I izraz njegova lica uočljivo se promijenio.

– Nestanite Jime Singleyju! Napustite odmah moje zemljište! Zar nisteveć učinili dovoljno zla i bez da ste se vratili da bi... Gubite se, ubojico!

Elroy je prilazio stisnutih pesnica. Cleo se u plašila da će navaliti naJima koji se začuĎeno okrenuo.Ali, Elroy se još na vrijeme svladao.

Moţda zato što je majka glasno kriknula prije nego se okrenula i

otrčala u kuću. – U redu – mirno izgovori Jim. – Svladajte se. – Nije više obraćao

paţnju Elroyju, već je prišao automobilu, stavio putnu torbu Cleo na

pločnik i sjeo za volan. – Još ćemo se vidjeti – rekao je prije nego seodvezao.

Cleo, koja je poţurila za majkom u kuću, nije u to ni posumnjala.

5

Velma Carson, koja se jako potrudila da se zauvijek odrekne

prezimena Singley, i Margo McVey bile su još iz školskih klupa najbol jeprijateljice. Usprkos svemu kao što su ponekad govorile. Pri tom je»svemu« značilo tuţnu činjenicu – tuţnu za Margo, poštenu i miroljubivu – ; da je njezin muţ bio na Jimovoj strani i ustručavao povjerovati u

njegovu krivnju. Istina, McVeyjevi se nikada nisu posvadili zbog slučajaSingley. Margo je inače svaku odluku svog muţa smatrala konačnom bezobzira je li se odnosila na presvlake za namještaj ih politiku. I zato nije

joj bilo lako da o toj stvari misli drugačije. I sama je bila iznenaĎena što je to tako dugo izdrţala. I Velma je bila začuĎena jačinom svojeg utjecaja na Margo. Uvijek je

bila nadmoćnija, to joj je bilo posve jasno. Ali, u krizi takvih omjeraočekivala je da će Margo prijeći na Mackovu stranu. To bi bilo loše, ali sdruge strane vrlo laskavo. Razumljivo, pred Margom se izraţavala

sasvim drugačije. – Ne mogu ti opisati kako sam ti zbog toga zahvalna – često joj je objašnjavala. – Nije ti bilo lako. Ne bih predbacivala da si

dopustila Mačku da utječe na tebe. To bi mi zadalo bol, ali imala bih



razumijevanja. Ipak ostala si na mojoj strani. Ti Si prava prijateljica,

Margo. – U takvim je zgodama Margo obično briznula u plač. – Oh, ne,

Velma, samo sam sretna što sam imala snage za to. Ti si tako hrabra,

Velma, ti si najhrabriji čovjek kojeg poznam.

U subotu nakon Jimova povratka, Margo je naravno nazvala Velmu:

– Ne znam je si li već čula...

Velma je pustila da proĎe nekoliko trenutaka prije nego je priznala. – Ne moraš se truditi da zbog pristojnosti razgovaraš sa mnom, draga

moja – nastavila je Margo. – Mislim ako više voliš biti sama, samo mireci. Ne bih ti htjela dosaĎivati. Ali, ako ţeliš doći ću k tebi. Ponekad jedobro da čovjek ima nekog s kime moţe razgovarati.

Velma se morala odlučiti za jednu od dvije velike uloge: ulogu

oţalošćene i uvrijeĎene supruge, koja ne moţe sama podnositi nanovonanesene boli već dopušta dobroj prijateljici da je tješi. Konačno je pobijedila ţelja da ima suosjećajnu slušateljicu koja će s njom dijeliti pravednu srdţbu.

– Bi li mogla doći k meni, Margo? Već sam se nadala da ćeš menazvati. Ti si jedini čovjek s kojim mogu c tome razgovarati.

Ovo je u stanovitom smislu bilo točno. O Jimovu povratku čula jesinoć od ţene Ernieja Brewera. Ova ju je uvjeravala kako nije kriva štoJim stanuje u hotelu, jer kad bi nju pitali, istjerali bi ga iz grada. Velmina

je prva reakcija bila pravi uzmak. Uplašila ju je znatiţelja gos poĎe Brew-

er što se krila iza njene toboţnje zabrinutosti. Htjela se sakriti pred njom.

pred čitavom Athenom, čak pred vlastitim sinom Waynejom. Ali.

uvid jela je da je to nemoguće. Za večere Wayne je izbjegavao njezin pogled. – Da, čuo sam o tome.

Znam da je ponovno ovdje. Čitav grad zna. I onda? – Njegov se

mrzovoljni način nije odnosio na nju. Samo po sebi razumljivo, da nije.Wayne je bio mrzovoljan, jer bi se najradije zavukao u mišju rupu – a bio

je dovoljno star da zna kako bi taj pokušaj bio besmislen. To je uvidjela i Velma. Morala se pomiriti s činjenicama: Jim joj je

nanio nepravdu, upropastio je njezin ţivot time što je postao zločinac ibrakolomnik – a sada se i vratio na mjesto zločina!

– Jednostavno ne razumijem što ga je na to navelo! – započe Margočim je iza sebe zatvorila vrata. – Kako mu je moglo pasti na um da se

vrati ovamo! Čovjek bi povjerovao kako nikada neće ni zaţeljeti da



ponovno vidi Athenu, a on dolazi ravno ovamo... Ne shvaćam! – Margo

je, ovako zbunjena, djelovala više no ikad poput velike, lijepe lutke kojaširom otvorenih očiju netremice promatra strani i nerazumljiv svijet.

Objesila je ogrtač u ormar u predsoblju i slijedila Velmu u sobu za

dnevni boravak, koja je bila isto onako otrcana i zapuštena kao i ostali

dio kuće koju je Velma naslijedila od oca. Ovo je nasljedstvo bila srećaza nju. Da je od svoje plaće morala još davati za stanarinu, jedva bi

vezala kraj s krajem. Kuća je imala u prvom katu još tri sobe. Velma ih jeiznajmljivala učiteljima. MeĎutim, i uprkos tim prihodima, morala je vrlo

štedljivo gospodariti. Velma je progovorila tek kad su sjele, Margo na neudobnu stolicu

klimavih naslona, a ona na staru počivaljku za njihanje. Tada je, s

mukom se svladavajući rekla: – Objasnio je Ermeju da mora ovdje štoštaurediti. Po svoj prilici, Mack zna najviše o tome.

Margu je oblilo rumenilo kao što je Velma i očekivala. – Oh, draga moja, htjela sam... Naravno, Mack mi je ispričao da se

Jim vratio, ali od Mačka je tako teško nešto doznati. Nije htio govoriti o

tome. Vjerojatno ne bi saznala ni kako je Jimu posudio kola, da Bili nije

zbog toga izazvao lom. Strahovito se razbjesnio, bilo mu je krivo što seJim sam odvezao u školu po Cleo... Margo je s očekivanjem promatralaprijateljicu, kao da je zasluţila pohvalu barem time što je njezin sin stajaona pravoj strani.

Ali, ovo nije ostavilo naročit dojam na Velmu.

– Uopće ne znam što je tvojem sinu, Margo. Jim sigurno neće Cleoučiniti ništa naţao. Konačno, njoj moţe zahvaliti što je dobio onakoblagu kaznu. Ona mu je pouzdano ljubimca, jasno, ne uzimajući u obzir njezinu majku. – Velma čak nije glumila zamuckivanje. Još uvijek nije

mogla misliti na Audrey Fleming, a da ne osjeti čudnu strepnju što joj jetjerala suze na oči. – Audrey? Ali ona je udata i...

– To ga ni ranije nije smetalo – upadne Velma.

Margo je i nehotice zadrţaia dah pri pomisli što bi ovo moglo značiti.Moţda slijedeći sudbonosni odnos trokuta u kojem bi Elroy Hild

nadomjestio ubijenog Herba Fleminga, dok bi Jim iz ljubomore i zbog

osvete...

– Oh, Velma, ne vjeruješ valjda...



– Htjela bih da vjerujem. Htjela bih da je to tako jednostavno. – Spustila je pogled na svoje ruke i ispruţila prste. Jim je u meĎuvremenuveć zacijelo doznao što se dogodilo s njegovom voljenom Audrey. Tek

što su Herb Fleming i Jim Singley bili uklonjeni s puta – jedan

otpremljen u grob, drugi u tamničku ćeliju – već je potraţila novu ţrtvu – razmišljala je Velma. – Ne, Margo. Ljubav ne moţe nadţivjeti šestgodina tamnice. Ono što Jim hoće urediti ne odnosi se na Audrey, niti na

Elroyja Hilda. Jim namjerava učiniti nešto u vezi s Waynejom. Neće mini njega ostaviti!

– Ali on mora znati što Wayne misli o njemu! Wayne je na tvojoj

strani! Jim ne moţe utjecati na njega!

– To i ja znam, Margo. Ali moţe pokušati. Moţe mene i Wayneja

unesrećiti i time, što neće nikome ovdje dopustiti da zaboravi kako je onWaynejev otac. Reći će da sam odgajala Wayneja u mrţnji prema njemu.A skrivio je to on sam! Ali to ga neće spriječiti da širi tu laţ. Osim toga,moţe i nešto pruţiti Wayneju, novac! Vjerojatno još leţi na računu. Ja ganisam ni taknula.

– Ali Wayne ga neće primiti – uvjeravala ju je Margo. – On se ne da

potkupiti.

– A moţda bi to ipak mogao učiniti! Moţda sam se otpočetka krivo ponašala i oduzela Wayneju, zbog svog glupog ponosa, njegove

mogućnosti. – Velma je ustala i hodala gore-dol je izmeĎu prozora i vrata. – Jasno, i on ţeli sve što imaju i drugi, vlastita kola, novac za odjeću,studij u koledţu umjesto ove bijedne trgovačke škole, jedine u koju gamogu slati. Zašto to ne bi htio? Zašto to ne bi primio, i ako to ne bi bilood mene?

– Ne smiješ ovako govoriti. Velma – ozbiljno je ukori Margo. –

Postoji mnogo toga na svi jetu što je vaţnije od hrpe novca. Da je Jim čak i milijunaš ne bi mogao pruţiti Wayneju ono što mu ti daješ. Jednostavnonije sposoban za to. Ţivotni principi, pojmovi o vrijednostima, sve to... – ne znajući dalje, Margo zbunjeno zaključi: – Ne smiješ ovako govoriti,draga moja.

– Ponekad sam tako umorna, Margo – Velma je spustila glavu. – Često zamišljam kako bi bilo lako svega se odreći i ne boriti se više...Ali, jasno, neću se predati. Konačno, Wayne je već skoro odrastao. A jasam ga dobro odgojila, zar ne?



– Zaista si se trudila oko njega i postigla uspjeh. U čitavu gradu nema boljeg mladića od Wayneja. Tako je miran i dobro odgojen. Bila 'bih

zadovoljna kad bi se moj Bili tako lijepo ponašao. Samo da vas Jim

ostavi na miru! Je li već pokušao razgovarati s tobom? Je li te nazvao?

– Ne, još nije. – Vjerojatno je čekao da ona popusti, kad više ne budemogla podnositi to opterećenje. Ili je pak razmišljao – a i to se moglo

očekivati od njega – u kojemu bi je trenutku i na koji način mogaonajjače poniziti. Moţda je čak namjeravao čekati do ponedjeljka. Tada ćedoći u banku i prisiliti je na susret u javnosti. Znala je da joj nikada nećeoprostiti' što je njegova vlastita sina nahuškala protiv njega. Njezino

ponašanje jedva da ga je iznenadilo. »Nisam očekivao da ćeš mi pomoći«, nekoć joj je govorio, ali Waynejevo zgraţanje nad njim duboko

ga je pogodilo. A zbog toga je krivicu bacao na nju, a ne na samoga sebe.Ne, jadni Jim nije bio ni zbog čega kriv! Samo je ubio Herba Fleminga,

jer je htio imati za sebe Herbovu ţenu... – razmišljala je dalje Velma. Margo ju je vratila u sadašnjost, u njezinu sadašnju ulogu. Velma se

potrudila da se hrabro nasmiješi. Predloţila je da popiju čaj i razgovarajuo nečem drugom, jer ju je Margo ionako već dovoljno dugo slušala.

– Potreban ti je gutljaj dobrog konjaka – ţustro je predloţila Margo. – Da si prijeko kod mene, sada bih te ponudila. Alkohol je ponekad najbolji

lijek, iako si ti protiv njega. – O toj su temi već često razgovarate, jer u

Velminoj kući nije bilo ni kapi alkohola. Čak i da je sebi mogla priuštitida nabavi konjak ili viski za goste, ona to ne bi učinila samo dalakomisleni Wayne ne bi bio izloţen iskušenju. Konačno, nije imao poputMargine djece oca, koji bi mu mogao posluţiti kao primjer.

– Slušaj, Velma – reče Margo dok joj je prijateljica ulijevala čaj. – Zašto ne bismo otišle k meni? Moţeš kod nas jesti i ostati čitavo veče s

nama. Ne bih htjela da budeš sama. Wayne po svoj prilici nije ovdje, on,Sally i ostali, uvijek subotom izlaze.

Velma je zahvalila prijateljici na prijedlogu i istovremeno ga odbila.

Margo se ne mora zabrinjavati zbog nje. Nije se mogla svladati a da je

malo ne podbode: – Ne bih htjela dovesti Mack ka u nepriliku. Znam štomisli o meni. – Vidjevši da je ovo djelovalo, dodala je: – Ne, Margo,

hvala ti što mi ţeliš pomoći, ali s ovim moram sama izići na kraj. Ostala je stajati na kućnim vratima i promatrala Margo kako prilazi

kolima koja joj je poklonio Mack. Tada se polagano vratila u mračnu



sobu za dnevni boravak. Nije zapalila svjetlo. Wayne će se uskoro vratitikući – subotom je radio u mljekari – i naći će je u ovoj sumornoj atmosferi – pomisli Velma. Jer je iskreno voli, odreći će se sastanka saSally kako bi mogao ostati s njom. Naravno, ona će protusloviti, ali on jeneće poslušati....

I pak te je večeri Wayne kasnio. Velma je više puta prišla prozoru kako bi vidjela da li se vraća. Odnijela je šalice u kuhinju i oprala ih. Tada jepopustila i upalila svjetlo u sobi. Sat u predsoblju otkucao je sedam sati.

Bio je to svadbeni dar Mackka i Margo McVey. Pripadao je rijetkim

stvarima što ih je ponijela iz kuće u kojoj su ţivjeli Jim i ona. Da, Jim.

Zašto je još nije nazvao, ako je to namjeravao? Zašto se Wayne jošnije vratio kući?

Kad je zazvonio telefon, Velma se uplašeno trgnula. Nije odmahprepoznala Waynov glas. Jamačno je očekivala neki drugi. Ili moţda... dato je bilo ono! Wayne je govorio nekako drugačije, čudno promuklo. Nekao inače.

– Ne razumijem te. Sto je? Što se dogodilo?

– Ništa – nakašljao se. – Sve je u najboljem redu. Htio sam se samo

javiti. Danas ću doći kasnije. Moramo još raditi. Mljekara se zatvarala u pola šest. Velma je čula iz pozadine glazbu s

radija.

– Wayne! – kriknula je. – Je H s tobom sve u redu? Gdje si?

– U... oh, u zalogajnici. Htio sam pojesti koji zalogaj. – Nasmijao se i

dodao nešto što Velma nije više razumjela. Tada je spustio slušalicu. Prošlo je nekoliko minuta dok je Velma shvatila tuţnu istinu. – Wayne

je bio pijan. Primjeran majčin sin, tako odan, dobar i miran. Nikada jojnije zadavao jade i bio je pristojniji i obzirniji od ostalih mladića njegove

dobi. Pijan! Vrlo uzbuĎena, spustila je slušalicu i glasno ponovila ovuriječ. U istom trenutku znala je da se iza Waynejeva neobjašnjivaponašanja krije Jim. Ovo je bila njegova krivnja. Ulijevao je mladiću

alkohol kako bi mogao promatrati djelovanje. Sada je uţivao u ovom

telefonskom razgovoru! To mu je ličilo! Velmin je ogrtač bio u hodniku. Ţurno ga je obukla, posegnula za

taškom i potrčala kroz šest ulica prema Glavnoj. Ali, odjednom je ostala

bez snage. Kamo je zapravo htjela? U zalogajnicu? Wayne koji nikada

nije lagao, mogao je večeras reći neistinu. Vjerojatno je to učinio. Zastala



je trenutak, razmišljajući. Koje mogućnosti jošpostoje? Igračnica? Krčmas onu stranu ţeljezničke pruge...?

Odjednom je ugledala Jima. Dolazio je duţ ulice i prilazio hotelu.Velma ga je slijedila na suprotnoj strani ulice. Pred ulazom u hotel je

zastala. U recepciji nitko nije bio. Ernie Brewer je pomagao u kuhinji ili

je večerao. Pustila je Jima da se popne do pola stubišta prije nego , je ušlau hotelsko predvorje. Kad je prilazila stubama, Ernie je izišao izblagovaonice.

– Hej, Jime! – počeo je, ali ugledavši Velmu, zapanjeno je zašutio.Bez riječi je prošla pored njega i dostigla Jima na najgornjoj stubi.

– Gdje je Wayne? Sto si mu učinio?

Erniejev usklik ga je već upozorio. Okrenuo se i začuĎeno ju je

promatrao. – Došla sam ovamo zbog Wayneja – poluglasno mu je objasnila, jer je

Ernie napeto prisluškivao. – Nemoj poricati, Jime. Znam da si ga opio i

...

– Sto? Zar si poludjela? Nisam još ni vidio Wayneja! – Jim nije

govorio glasnije od Velme, ali način govora odavao je razdraţenost. Kaoda su nastavili svaĎu tamo gdje su je prije šest godina prekinuli.

– Ne, jasno nisi! Gdje si ga ostavio? Gdje je Wayne?

– Nemam pojma – ravnodušno odgovori Jim. – Kamo odlazi inače dase napije?

Naravno, htio je da ona počne vikati i obasipati ga prijekorima. Zatose Velma s mukom svladala.

– Wayne nije pijanac. Još nikada nije ni okusio alkohol – odgovorila

je.

– Tada je bilo krajnje vrijeme za to. – Jim je prišao vratima svoje sobe.

– Uskoro će imati dvadeset godina. Ne bi bilo normalno ako to ne biubrzo pokušao. Kako uopće znaš da je pi jan, ako nemaš pojma gdje je?

– Zato što... U tom je trenutku Jim otvorio vrata, svoje sobe i zapanjeno ustuknuo.

Tamo je stajao Wayne. Njegovo lice pravilnih crta, nalik na Velmino,

bilo je neprirodno rumeno.

– Majko? – nejasno ja promrmljao. – Što ćeš... Velma se pobjedonosno okrenula Jimu:



– Znači, nisi znao gdje je! Nisi imao pojma! A, u meĎuvremenu.. . Ali,

nisam, nasjela tvojoj laţi. Odmah sam znala da si ti upleten u igru!

Jim uopće nije mario za nju. Gledao je samo Wayneja. – Zdravo,

Wayne – konačno je rekao. Htio je ispruţiti ruku, ali ju je ponovnospustio.

– Čekao sam to ovdje – objasni mu Wayne. – Gospodin Brewer je

rekao da si otišao, ali tvoja soba jamačno nije zaključana. Zbog togasam...

– Molim te, Wayne! – prekinu ga Velma. – Ne moraš ga štititi. Točnoznam što se dogodilo. Znam i tko je odgovoran zato što si... što se nalazišu tom stanju. Jasno mi je da ti nisi kriv.

– Zatvori usta! – ljuti to se izderao Jim. To je dobro, pomislila je

Velma, neka Wayne vidi kakav je grubijan njegov otac. – Wayne imapravo razgovarati sa mnom kad hoće, a ti se ne uplići u to!

Ovo je išlo u prilog njezinim namjerama, jer je poznavala svog sina

bolje nego Jim. – Jasno, ima pravo na to – ravnodušno je odgovorila.Pogledala je Wayneja koji ju je zbunjeno promatrao. – Ne namjeravam

spriječavati Wayneja ni u čemu što on smatra pravilnim. Jasno, moţeostati ovdje i pustiti me da sama odem kući. Iako znam da bi bilo bolje dasam ostala tamo, iako sam bila zabrinuta. Nadam se da ćeš mi oprostiti,Wayne, što sam... no, što sam bila zabrinuta za tebe.

Okrenula se i počela silaziti niz stube, ne obraćajući paţnju Wayneju

koji je za njom doviknuo: – Majko, pričekaj! Majko... – Zastala je tek

kad ju je dostigao i primio za ruku. – Ne smiješ ovako otići, majko.Moraš mi...

– Naravno, dragi moj, moram ti prepustiti da sam odabereš. – Velma

se hladno nasmiješila i oslobodila se. Spuštala se stubama, ne o krenuvši

se više za Waynejom koji je malo oklijevao, prije nego je i sam krenuo.Doteturao je u hotelsko predvorje i slijedio majku.

Velma nije mogla odoljeti iskušenju. Na izlazu se ipak okrenula. Jim

je stajao na stubištu i gledao za njima.

6



– Još uvijek spava – rekao je Elroy. Pretjerano je oprezno zatvorio

vrata majčine spavaće sobe i na prstima hodao duţ hodnika. Sag jeprigušivao njegove korake, ali on je uprkos tome hodao na vršcimaprstiju. – To će joj svakako dobro činiti. Kada se naspava, svijet će joj

izgledati sasvim drugačije. Cleo je slutila da će to reći. – Zacijelo, imaš pravo – odgovorila je

otresito. Elroyjeva zabrinutost joj je išla na ţivce, premda je moralapriznati, da joj se činilo kako on zaista pati. Bio je blijed, imao jeupaljene oči, djelovao je iscrpljeno. A kako se radovao kad je njemu ili

Cleo uspjelo izmamiti majčin smiješak. On je voli, pomisli Cleo... Tako jako kao .i ja? Zar mi zbog toga ide na

ţivce ?

– Da, ona mora prije svega spavati – rekla je Cleo da bi umirila i sebe

i Elroyja. – Zbog toga je liječnik i ostavio tablete za spavanje. – I da bi

prestao onaj uţasan, grčevit plač koji ju je toliko izmučio u petak uveče.Kad je Cleo ušla u kuću, majka je strahovito jecala na kauču u sobi zadnevni boravak. Elroy je pozvao liječnika i on joj je dao injekciju za

umirenje. Tablete za spavanje, nakon toga. učinile su je potpunoapatičnom. – Potrebno joj je nekoliko dana mira – uvjeravao ih je

liječnik. – Tada će ponovno sve biti u redu. To je bio šok. Elroy se ţustro sloţio s Cleo, čim je ponovila liječnikovo mišljenje. – Da. naravno! Čuda suvremene medicine! Ona je tako njeţna i osjetljiva.Jednostavno podnosi manje od nas ostalih.

– Dobro je, ne moraš neprekidno o tome govoriti – presjekla ga je

Cleo. – Znam da je to moja krivnja. Nisam smjela dopustiti da me doveze

kući. Morala sam upozoriti majku. – Ne, ne – prosvjedovao je Elroy. – Nisam tako mislio! I ja sam morao

drugačije reagirati. Ali ugledavši ga... Da ti pošteno kaţem što mislim,Cleo? Ne vjerujem da bi se tvoja majka ponašala drugačije da se nisam ja

pojavio. – Spustio se na stolicu i zagledao u svoje dobro očišćene cipele. – Jasno, ovaj je susret bio udarac za nju. Sve se odjednom survalo na nju,

šok je bio preteţak. Za to je odgovoran Jim Singley. Ako bi ovaj' put

doţivjela slom ţivaca kao nek oć... – Ne, neće. – prekinu ga Cleo. – Već joj je bolje, mnogo bolje. Sada i

onda ne mogu se usporeĎivati. – To je bilo točno, jer je onda majkasta jala pred ruševinama svog dosadašnjeg ţivota. Muţ joj je bio mrtav,



njegovo ime obeščašćeno – njezino isto tako. iako na drugi način. M6rala

je odgojiti trinaestgodišnju kćerku, a nije znala gdje bi za to smogla

novac. Sve bi ovo moglo obeshrabriti i ţenu s više energije i sposobnostida se probije. Ali, zašto bi se sada bojala Jima Singleyja ili bilo koga

drugog? Bilo je posve prirodno što je Jimovo pojavljivanje narušilo njenmir. Konačno i sama se Cleo rasplakala ka ga je ugledala. Ali, majka se

uţasnula. Zašto?

– Slaţem se, situacija se ne moţe usporediti s onom nekadašnjom – odgovori Elroy. – Ovaj put moramo se mi pobrinuti za nju. Mi smo

odgovorni da joj nikada više ne dosaĎuje. Posve jednostavno. Jednostavno poput obrambena plana što ga je

Elroy jučer smislio: Cleo će danju biti uz majku, dok je Elroy u dućanu.

O tome je već razgovarao s upraviteljem škole s kojim je bio uprijateljskim odnosima. Cleo će zamjenjivati druga učiteljica sve "dok ponovno ne bude mogla raditi. Uveče je Elroy htio sam straţariti tako damajka bude danju i noću pod nadzorom. Zapravo, posve jednostavno, alioboje su se nervozno promatrali. Čudan savez, nehotice je pomislila

Cleo: ja i ovaj niski čovjek pepeljastoplave kose odlučili smo spriječitiJima Singleyja da vidi majku...

– Zašto je uopće hoće vidjeti? – upitala je i odmah poţalila te riječi.Bila je to opasna tema i bilo b'i bolje da se njome ne bavi u Elroyjevoj

prisutnosti.

Ali sada je bilo prekasno. Elroy se značajno nakašljao. – Ne znam jesi

li onda bila već dovoljno odrasla da čuješ što... – Jasno, bila sam dovoljno odrasla! – prekinula ga je. – Dobro znam

što su ljudi tvr dili o majci i Jimu. Ne misliš valjda da sam povjerovala u

to?

Elroy joj je začudo gledao u oči. – To ne znam. Ne znam čak ni štosam mislim o tome. Ali. zar je to vaţno? – Očito, nastojao se svladati. – To uopće nije vaţno! Ukoliko je izmeĎu njih dvoje nešto bilo, došlo je dotoga samo zato što je Jim iskoristio trenutak njene slabosti. Uvukao ju je

u nešto protiv njezine volje. Ona nije po prirodi zla. Svejedno mi je štodrugi tvrde o njoj. Audrey nije zla ţena, niti je ikada bila!

– Ali ti misliš da se on mogao vratiti zato... – Cleo je jedva progurala

slinu.



– Neće više imati prilike da bilo što pokuša. Već joj je jednomupro pastio ţivot. Neću dopustiti da to po drugi put učini. Sama si vidjelakako je ona pred njim pobjegla. Ne ţeli Imati s njime baš nikakve veze.

to je očito. A, ako on ne nestane dobrovoljno, pobrinut ću se, da je višene sretne u Atheni. Zašto i ne bih? Moţemo otputovati, čim ponovnostane na noge. To bi nam i jednom i drugom samo koristilo. Promjena

okoline često čini čuda. Već i pomisao na promjenu okoline kao da je čudesno djelovalo na

Elroyja. Oči su mu zablistale i Cleo je doslovce vidjela kako se u mislima

već priprema za putovanje. Uto su počela zvoniti crkvena zvona i probudila su Elroyja iz njegovih

snova. Svake je nedjelje odlazio u crkvu, jer je bilo dobro za njegov

posao da ga ljudi vide u crkvi. Skočio je, rukom prešao preko kose inamjestio kravatu.

– Donijet ću sladoled za poslije ručka. Audrey najradije jede ananas.

Moţda uspijemo da ponovno dobije apetit. Hrana i spavanje su najbolji

lijekovi za nju.

Elroy je potpuno u redu, osim njegova karaktera, pomislila je Cleo

gledajući kako prelazi ulicu i nestaje u crkvi. Krijepostan, ali istovremeno

i zamarajuće dosadan čovjek. Tada joj se učinilo da je iz majčine sobe čula neki zvuk. Zar se moţda

probudila? Potrčala je duţ hodnika i otvorila vrata. – Zdravo! – rekla je. – Jesi li dobro spavala? – Nije čekala odgovor, prišla je prozoru i podiglazastor. Okrenuvši se, vidjela je na svoju radost kako je s majčinog lica

nestao poput maske, ukočeni izraţaj, kojeg se jučer uplašila. Majka jesjedila na krevetu i četkala kosu. – Oh, majko, bolje ti je! – kliknula je

Cleo.

– Nije – odgovorila je Audrey Hild podrugljivo se smiješeći. – Osjećam se strašno. Koji je dan danas?

– Nedjelja. Sada je jedanaest sati, vrijeme za doručak. – Nedjelja! – Majka je spustila četku. – Da, to bi moglo biti točno.

Subota je znači prošla. – Nervozno je pogledala Cleo. – Prespavala sam

je?

– Da – potvrdi Cleo. – Liječnik ti je najprije dao injekciju, a zatimtablete za spavanje. Spavala si čvrsto. Sada moraš doručkovati.



– Ali ne u krevetu, – odmah je rekla majka. Cleo ju je udobno

smjestila na kauč u sobi za dnevni boravak i nestala u kuhinji. Pripremila je hranjiv doručak. Moţda će joj se vratiti apetit. Ali, majka nije pojela

čak ni jaje prţeno na oko. Samo ga je kušala, ali i to je već bio uspjeh.Moram i time biti zadovoljna, pomislila je. Ne smijem je ni na štoprisiljavati. Ako bude htjela govoriti o Jimu, sama će početi.

Ali, prije toga trebalo je reći nešto drugo. – Ne moraš se bojati, majko – uvjeravala ju je Cleo. – Elroy i ja ćemo se brinuti za tebe i nećemodo pustiti da ti bilo tko učini nešto naţao. Nadam se da to znaš. Ostat ćuovaj tjedan kod kuće i... – nije nastavila, jer je majka odjednom

problijedjela i zatvorila oči. – zar to ne ţeliš, majko?

– Ţelim – prošaptala je zatvorenih očiju. Kad ih je otvorite, Cleo je

vidjela kako su pune suza. pritrčala joj je i zagrlila je. – Cleo, Cleo... – Majka se malo odmakla kako bi mogla bolje

promatrati njezino lice. – Toliko ličiš svom ocu. Gotovo bih moglapomisliti da pred sobom vidim njegov duh... – Njezin glas nije pri tom

zvučao uplašeno nego začuĎeno i njeţno. Konačno, morala se većnaviknuti na tog duha, jer je sličnost izmeĎu Cleo i njezina oca bila zaista

upadljiva.

– Da, naslijedila si i njegove najbolje osobine – nastavila je majka. – Takav je bio ranije, prije nego je počeo piti. Nije to naime oduvijek činio. – Cleo to nije znala, nije se mogla sjećati tih sretnih vremena. Ali, otac jedo kraja bio simpatičan, društven, ljubazan, slobodouman čovjek smnogo smisla za šalu. Sa svim je ljudima bio u dobrim odnosima. To jepisalo u mjesnim novinama u povodu njegove smrti »Herb Fleming je

bio prijatelj svakome tko je privatno ili poslovno imao s njime veze«.

Samo nije bio prijatelj svom ortaku. A, moţda ni vlastitoj ţeni. Čak su i

Cleo, koja je ţivjela u svojem vlastitu svijetu, ponekad probudili napadaji bijesa što su izbili usred noći. Spoznala je da se i majka bojala oca, kad jebio pijan.

Nije znala što bi rekla, a majka kao da i nije očekivala odgovor, nego je objasnila kćerki: – Zapravo, nikada nije htio postati lopov. Nije smio

uzeti novac iz poslovne blagajne. To mi je jasno. Nije bio njegovo

vlasništvo, bio je to novac za posao. Ali on ga nije htio ukrasti. Vratio bi

ga. Nije bio nepošten, Cleo, niti pokvaren čovjek. Tome su bile krive



okolnosti. Bio je veoma omiljen, znaţ kako je volio sa svima prijateljevati, a sreo se s onim pijancima i kartašima...

Nije bio po prirodi loš. Bio je protiv svoje volje u nešto uvučen. To jeiznio i Elroy u majčinu obranu.

– A ja nisam bila prava ţena za pjega. – Majka je promatrala svoje

ruke, tada je pogledala mimo Cleo kroz prozor i sumorno priznala. – To

je na ţalost točno. Morala sam to znati prije nego sam se udala za njega.

Jednostavno nisam pristajala ostalim suprugama. Domjenci i klubovi i

sve što je s time u vezi, oduvijek mi je bilo odvratno. Nisam se moglanaviknuti.

– Zašto se i sada time mučiš, majko! To je odavno prošlo. .

– Ne, ne, ne smiješ tako gledati na vrijeme, Cleo! Prošlost, sadašnjost

i budućnost nisu strogo odijeljene jedna od druge. Prošlost odreĎujesadašnjost, zbog toga joj se ne moţe...

U tom je trenutku zazvonio telefon i prekinuo majku prije nego je

završila rečenicu. Nazvao je Bili, koji se javio baš u najneprikladnijevri jeme. Pokušavao se nehajno ponašati zbog sinoćnje večeri. Nisu sezapravo svaĎali. Počelo je još u petak uveče. Bili se naime ljutio na svogoca jer je Jimu posudio kola. Njihovu prepirku nazvao je intelektualnom

raspravom. Tvrdio je kako je Cleo neprirodno tijesno povezana s

majkom, a vjerojatno i s Jimom što, konačno, nije nik akvo čudo, jer suproces i iskaz na Cleo sigurno djelovali traumatski... Oh, Bili je za sve

imao odgovara juću etiketu, a Cleo je na to nadovezala kako već i jedansemestar psihologije silno obrazuje čovjeka. Ali i ona je Billa nešto poučila, opisavši mu svoju ulogu u procesu. – Ispričala sam samo ono štosam čula. Bila sam u kuhinji, pripremala sam večeru, jer je majka otišla bolesnoj susjedi, čula sam ih oboje kako se svaĎaju. Otac i Jim.

Kuhinjska su vrata bila zatvorena, zbog toga nisam ništa vidjela, samosam čula. SvaĎali su se zbog novca. Pred sudom sam iskazala što samčula i porota je donijela odluku da se radilo o ubojstvu u afektu, jer je

moj otac prvi započeto tučnjavu. Točka. Ne postoji nikakva trauma. Nikakve psihološke finese...

– Doći ću po tebe u četiri sata? – upita u tom trenutku Bili. – Moţemootići Louieju ili negdje drugdje. Sally i Wayne će takoĎer ići s nama.

– Uistinu? Mislila sam da je ona zauvijek završila s njime? – Ovo je i

pridonijelo da joj pokvari prošlo veče – pomisli .Wayne jednostavno nije



došao na sastanak sa Sally tako da su se morali baviti s njome. Sally je

pak mijenjala uloge, čas je glumila čeznutljivu ljubavnicu, čas ljutitu

od bačenu djevojku. To nije učinilo veče zabavnim. – To je bilo sinoć. Danas je već sve zaboravljeno i oprošteno.

Maloprije sam razgovarao s Waynejom. O tome ću ti još pričati kada sebudemo sreli. – Billov je glas sada zvučao neobično zadovoljno. Sinoć je pravio mračne kombinacije od Wayneova nedolaska na sastanak i

povratka Jima Singleyja u Athenu. Ali sinoć je Bili posvuda vidio šokovei traume.

– Jedva ću izdrţati od znatiţelje uvjeravala ga je Cleo. – Već samsilno uzbuĎena. Ali sada moram ići. Vidimo se dakle u Četiri sata.

Nakon što se na ovakav način riješila Billa – bio je sasvim zgodan, ali

ponekad prava budala – ponovno se okrenula majci. Ali njeno ranijeras poloţenje je nestalo u nepovrat. Majčina na pola izgovorena rečenicaneće biti završena.

Osim toga, sada je stigao Elroy, sa zamotkom sladoleda. Ugledavšimajku, zastao je. – Audrey, što radiš ovdje? Tvoje je mjesto u krevetu,draga!

– Već joj je mnogo bolje – upadne Cleo. Ovo je bilo suvišno, jer što jemogao imati protiv toga da je majka ustala? – Htjela je doručkovatiovdje. Ne slaţeš se s time?

– Kako se ne bih slagao! – odgovori Elroy. – To mi je vrlo drago!

Prizor koji okrepljuje srce! – Poţurio je prema kauču i poljubio majku uobraz. – Ne smijemo samo dopustiti da prerano ustane. Nikakvih

pretjerivanja, to je sve. Majka priroda ne dozvoljava da se itko upliće unjezin posao. Dobra hrana i mir su najbolji lijekovi. – Pokazao je

zamotak. – Ovdje je iznenaĎenje koje će nadraţiti tvoj apetit. Ne boj se,

mi ćemo se već pobrinuti da ponovno dobiješ ruţičaste obraze! Ali, nemisliš li, dr aga, da bi se bolje osjećala u krevetu? Djeluješ mi maloumorno.

Majka je zaista loţe izgledala. Blijeda, oči su .joj bile poluzatvorene. – Da, moţda je ipak bolje da odem u krevet – tiho je pristala. – Sa mnom

još nije sve u redu. – Elroy ju je odveo u spavaću sobu. Kad je Cleo vratila u kuhinju pladanj od doručka i sladoleda,

odjednom ju je obuzela stanovita bojazan sjetivši se majčine nedovršene



rečenice »Prošlost odreĎuje sadašnjost, zbog toga joj se ne moţe...« – Štose ne moţe?

Zbog toga joj se ne moţe izbjeći, pomislila je Cleo. To bi rekla majkada nije zazvonio telefon. Nikada joj se ne moţe izbjeći...

7

Lud sam, razmišljao je Wayne, vjerojatno sam poludio – ali, kako se

zove stanje u kojem bolesnikova ličnost nije samo razdvojena nego upra-

vo raspuknuta, slomljena? Da, ovo je bio dobar izraz – slomljena.

– Jedi, dragi moj – upozoravala ga je majka – Pojeo si jedva zalogaj

mesa. – Hvala, već sam sit. – Njegov tanjur kao da ga je prijekorno proma-

trao. Wayne je zatvorio oči. Kako je jedan dio njegove ličnosti pristojnoodgovorio! To je bio primjeran momak u njemu. Tako dobro odgojen

mladić. Tako dobar prema majci, takva utjeha za jednu ţenu – I očevidandokaz da se njezina ţrtva isplatila. Nikada joj nije zadavao briga. On je

pomagao u kući. Svake je nedjelje odlazio u crkvu. Svake nedjelje. I ove, iako je bio strahovito mamuran i jedva hodao.

Ali, baš ju je zbog toga pratio u crkvu – jer je znao da majka, nakon

sinoćnjih dogaĎaja ne računa s time. Wayne je ponovno zatvorio oči.Nejasno se prisjećao da je sinoć povraćao na cesti. Vrag zna što je jošizveo. Zbog toga je jutros svakako morao ići s njom u crkvu. Da bi neštodokazao. Da bi pokazao kako je opet dobar mladić. Kaznio je samogasebe. Strašna i neobična kazna.

Ali, čak ni to joj nije bilo dosta. Oh, ne! Mogao je ići s njom u crkvu i

više puta joj objašn javati kako mu je ţao zbog svega – ali, njoj to nije bilo dosta. Ništa joj nije bilo dovoljno. Ovo nikada neće moći popraviti.

Kao onda kad je pobjegao. Prije nekoliko godina, uskoro nakon...

Dospio je auto-stopom posljednji tip koji ga je povezao do zapadnog

di jela drţave, ali bio je znatiţeljni popravitelj svijeta, a on nije umiodrţati zatvorena usta... Došli su, dakle, po njega, majka i neki čovjek. TajSe zadovoljio iskrenim, otvorenim razgovorom izmeĎu dva muškarca,kako je to nazvao, ali Wayne nije dopustio da to na njega utječe. Tek ga je majka uspjela nagovoriti na povratak. – Wayne, Wayne, ti si sve što



imam! – Izraţaj njezina lica i prema njemu ispruţene ruke... Majka jeznala što će na njega djelovati; pao joj je u naručje.

Je li to bilo ono što je on htio? Zar je trebalo da ga ona grli i da mu

šapće imena od milja? Ne. Ali, nekada je bio ovisan samo o njezinoj

utjehi, jer se još suviše jasno sjećao vremena s ocem... izgubljena, sretnasvijeta u kojem je Wayne još imao oca. Beskonačna ljetnaposlijepodneva na rijeci gdje je otac poznavao najbolja mjesta za pecanje.

Šetnje pr eko breţuljaka, dim drveta i lule. miris prţenih kobasica, očeve

krupne, snaţne ruke kojima je umio sve popr aviti i njegov prijateljski

smiješak. Njegov otac... Sada je bilo drugačije. Njegov otac – kao i djed Mraz i dobra vila s

njezine tri ţelje. Svi su potjecali iz iste knjige bajki.

U svakom slučaju, Wayne se onda s majkom vratio kući. Išao je snjom poput dobra dječaka i sve do sinoć ponašao se tako. Koliko je onaznala, a ono što nije znala, nije je, jasno, ni zabr injavalo. Vjerovala je da

mu je ovo bio prvi mamurluk u ţivotu. Hahaha! Nije slutila ništa o onim

ranijim niti o slučaju « Spring Cityju. Taj put su zajedno s djevojkama

skoro završili u zatvoru. Spasilo ih je što je otac Juga Wohlera bio šerif.To nije znala. Hahaha!

Ali znala je za sinoć. I nikada to neće zaboraviti. Pa neka! Niti Wayne

neće zaboraviti. Stidio se sjećajući se kako je bezvoljno išao za majkom.Ovaj put nije čak ni pruţila ruke prema njemu. Da, ali izraţaj njezina lica bio je isti kao nekoć i jasno je kazala: – Wayne, Wayne, ti si sve štoimam!

Nije postojao nikakav izgovor. Konačno, nije više bio nedorastaodječak. Da je imao samo malo više hrabrosti pustio bi je neka ode sama.

Tada bi mogao reći ocu ono što je htio: – Molim te, ostavi nas na miru!

Već si dovoljno toga učinio majci, razumiješ li? Ne znam zašto si sevratio, ali ako zamišljaš da će netko od nas,.. – Zašto to nije trijezanmogao izgovoriti? Zašto se najprije morao opiti? Tako je, pokušao je ulitiu sebe hrabrost.

Ali ona nije htjela spoznati čak ni činjenicu da se opio posve sam. Zanju bio je dobar mali dječak, njezin skupoc jeni uzor djeteta, koji nije

mogao ništa zlo učiniti. Bio je domamljen u hotel i opijen prije nego jestao na stranu protiv svoje majke.



Wayne je pogledao prijeko – tako se dobro svladavala, nije ju bilo

lako zbuniti, bila je spremna da trpi – u sebi je zastenjao. Kako bih je

mogao okaniti te fiksne zamisli? Nikako!

– Hoćeš li još malo čaja – upitala je drţeći čajnik. Zar je uvijek mor a-

la' počinjati nanovo? Sok od rajčice, najdraţi moj. Crnu kavu, na jdraţimoj. A, moţda i aspirin, najdraţi moj. Znao je da je mamuran, i ona je

znala da je mamuran – zašto nije mogla prestati govoriti o tome?

Naglo je odgurnuo svoju stolicu i ustao. Zbog ove nagle kretnje

ponovno mu je snaţno šumjelo u glavi. – Ne, ne ţelim ništa više! Ostavime na miru! Ništa drugo ne zahtijevam! Samo me pusti ha miru. Zašto nebih...

– Tiše, dragi moj. Ne moraš vikati. – Pogledala je prema stropu odakle

je iz gornje sobe nastavnica engleskog mogla sve čuti. Poznati pogled!Zbog prokletih podstanara nije smio vikati u vlastitoj kući kad bi tozaţelio. Majka je mimo nastavila: – Znam što ţeliš reći, Wayne. To se

nije dogodilo tvojom krivnjom. Potpuno te razumijem. Znam da se to

neće ponoviti. Sve ćemo zaboraviti, nećemo više niti spominjati. Ne bi liotišao malo leći dok ja operem suĎe?

Zašto ne? Neka glumi mučenicu ako je to veseli. Wayne je posegnuo

za svojom šalicom i odnio je u kuhinju. – Ja ću oprati suĎe – zareţao jepri tom.

Slijedila ga je bez riječi .noseći tanjure. Šutnja je potrajala. Tajprokleti način, da mu nijemo trpeći, sve oprosti!

– Majko...

– Doći ćeš na večeru, zar ne? – smiješila se. – Pozvala sam Ricejeve.

Sjećaš li se još? Nedavno smo o tome govorili?

– Ne, nismo o tome govorili! – Wayne duboko uvuče zrak: – Dobro

znaš da sam se dogovorio sa Sally. Čula si što sam rekao Billu kad smoga sreli na povratku iz crkve. Znaš da sam je već i nazvao. Zašto... – Molim te tiše, Wayne! Ne moraš se odmah uzrujati. Nisam obraćala

paţnju onome što si rekao Billu. Razmišljala sam o... drugim stvarima.

Mislila sam da sam ti nedavno pričala kako se Ricejevi raduju što će te ponovno vidjeti. Ali, jasno, to je u redu. Zaista! Moram im samo pokušatiobjasniti. – Strpljivo se nagnula nad prljavo suĎe.

– Ja ću ga oprati! Rekao sam ti već da ću... Ne mogu je i opetnasamariti. Već je i sinoć bilo veoma nezgodno. Već sam je nazvao!



– Na Waynejevo veliko olakšanje, Sally mu je odmah oprostila.

Očekivao je da će mu predbacivati što je nije čak ni nazvao i rekao da nemoţe doći na sastanak, ali Sally nije bila zlo pamtilo. Je li to bilo moţdazato što nikako nije htjela prekinuti vezu s njime? Wayne je promatrao

njezin odnos prema sebi potpuno trijezno. Konačno, Sally McVey je bila

inteligentna djevojka – zar se nije moglo očekivati da će shvatiti što sezapravo krije u Wayneyju Carsonu? Bila je mlaĎa od njega, to je bilo sve.

Dovoljno mlaĎa da se osjećala polaskanom kad je počeo izlaziti s njome.Te su mu tri godine pribavile veliku prednost pred Sallynim kolegama

iako su oni smjeli voziti očeve automobile i mogli više trošiti. Wayne je

pak bio tri godine stariji i upravo zbog toga zanimljiviji. U tome je bila

čitava tajna. A, Sally će to uskoro otkriti. Čim bude otišla od kuće na

studije... Wayne nije rado mislio o tome. Ali nije imao ni iluzija. KadSally, slijedeće godine, ode u koledţ, značit će: »zbogom, Wayne, drago

mi je što sam te upoznala!« Ali srećom postojale su i druge djevojke, kaou Spring Cityju. Uprkos tome, osjećao se polaskanim, jer je Sally bila

zgodna djevojka i kćerka suca McVeyja, dok je njegov otac sjedio u

tamnici i... Da! I zato što je bila Sally.

– Jasno, ne moţeš jednostavno otkazati sastanak Sally – prihvatila je

majka. Još mu je uvijek bila okrenuta leĎima. – Ona je tako zgodna

djevojčica. Drago mi je što se slaţete. Wayne je u nemoćnom bijesu zgrčio pesnice da ne bi... što da ne

učini? Da je ne zgrabi za ramena, snaţno protrese i trgne iz te neprirodneravnodušnosti. – Ne, to tebi nije drago! – odgovorio je. Brzo se okrenula i

Wayne je s uţitkom vidio da je duboko pogoĎena. – Zašto to zapravotvrdiš? Tako zgodna djevojčica! Ne podnosiš je! Ta, ti je mrziš! Zašto tone priznaš? Da, i mene, mrziš i mene...

– Wayne – prošaptala je. – To ne misliš ozbiljno, sinko. Kako si tosamo mogao reći? : Kao da je izgubila moć svladavanja i Wayne je u tom

trenutku spoznao da to ne moţe podnijeti. Netremice se zagledao u nju.

Moja majka, pomislio je. Maloprije samo što je nisam udario...

– Do vraga, do vraga, zašto se morao vratiti ovamo? – kriknuo je.

– Da te nahuška protiv mene – odgovorila je. – Bit će zadovoljan tek kad mi to učini. Ţeli te uništiti zato što si mi jedino što još imam, jedino

zbog čega ţivim. Ti si mu sasvim nevaţan. Nikada se nije brinuo o tebi.

Da, znam, odlazio je s tobom u šetnju, vodio te na pecanje, smio si mu



pomagati u radionici. Ali, sve je to činio samo zato što je to veselilo

njega lično. Nikada mu ništa nisi značio. Je li mislio na tebe onda kad jeubio svog ortaka? – Duboko je uvukla zrak. Oči su joj blistale.

– I sada, nakon što sam se namučila da te odgojim i da ti pruţimpristojan dom... Oh, znam da ti nije bilo lako izlaziti nakraj s malo novca,

znam da si se morao mnogo čega odr icati. Ali, činila sam najbolje stosam mogla, Wayne. Činila sam što sam mogla.

– Znam, majko.

– Ponudio ti je novac? Imam li pravo?

Ponovno isti stari trik – pomisli Wayne. Neće odustati sve dok ne

bude to čula od njega – tu laţ za kojom je čeznula. Da, majko, imaš pravo, ti uvijek imaš pravo. Ulijevao mi je alk ohol, ponudio novac i

pokušao me nahuškati protiv tebe. Ti si dobra on je loš, ali ne morate sebrinuti za mene... – ja sam samo lopta koju oboje gurate nogama...

Ali, to neće ćuti iz njegovih usta. Dosta je poniţavao samoga sebe. Jošsinoć se .šuljao za njom, umjesto da učini ono što je odlučio. A danas jojse pognute glave ispričao i postiĎeno obećao da više nikada neće biti takonepristojan. Da, i gotovo se dao zavesti da je udari, a to ga je sada najvišeljutilo. Ah ovu laţ nije mogla očekivati od njega. Wayne joj je već čestolagao kad ga je pitala gdje je bio i što je radio. Ovo je nešto drugo. Naovo neće pristati.

– Ništa mi nije ponudio! Koliko ti puta to još moram ponoviti? Nije niznao da sam gore u njegovoj sobi. Nismo još ni razgovarali! To je istina,vjerovala ti ili ne!

Nije vjerovala. Nije se dala odvratiti od svog uvjerenja. A, Wayne

pomisli: nije li s ocem isto tako? Moţda je njezina predodţba njegovazločina isto tako iskrivljena kao i njezino shvaćanje sinoćnjih dogaĎaja?

Brzo je odbacio tu pomisao.Znao je da je stvarnost drugačija. Majka nije sama izmislila svoju predodţbu. Wayne se sjećao kako su drugi ljudi govorili o procesu: svi su

se slagali kako je Jim Singley još jeftino prošao. Mogao je zahvalitimaloj Flemingovoj na njezinu iskazu koji ga je spasio.

A Cleo je, prirodno, pokušala zaštiti svoju majku, – To je istina – naglašeno je ponovio i potrčao uz stube. Na hodniku se

gotovo sudario s nastavnicom engleskog čija je soba bila nasuprotnjegove. Bila je odjevena u ruţičastu kućnu haljinu, oko glave je ovila





– Hvala – promrmlja Cleo. Što je samo od nje htio? – I ja tebe ne

smatram neodoljivim.

– Mudro dijete, zar ne? Ali, to si oduvijek bila... Htio bih samo

razgovarati s tobom. Je li to nešto čega bi se morala bojati?

– Jasno, nije – lagala je Cleo.

– DoĎi, sjest ćemo u Billova kola – pozvao je.

Cleo se uhvatila za posljednju slamčicu. – A što će biti s Billom i Sal-

ly? Oboje će zanimati što je s nama. Jamačno ne ţeliš da se Sally

ponovno razljuti...

– Neće – upadne Wayne. – A, ni Bili. Ukoliko bi se ipak

oneraspoloţili, objasnit ćemo im. – Samo je ustanovio činjenice. Bill i

Sally nisu bili komplicirani, moglo im se objasniti sve ako se dobro

počelo. U tom su se pogledu razlikovali od Cleo i Waynea.Ali, Cleo nije bila u pravom raspoloţenju da prizna kako izmeĎu nje i

Waynea postoji nešto zajedničko. – Ne moraš me vući za'sobom! – To i ne činim – odgovorio je, ali joj je pustio ruku tek kad su stali

kod Billovih kola. Otvorio je vrata da ona moţe ući. Tada je sjeo porednje.

Pod svjetlom neonske reklame njegovo je lice još uvijek djelovalozelenkasto. Cleo je odjednom primijetila da Wayne drhšće.

– Izgledaš psihički bolesno – rekla je.

Odsutno je pogledao. – Da, uostalom i ti. Slušaj, Cleo, ja... – grčevito je stezao volan i gutao slinu.

Boji se ,kao i ja, iznenaĎeno je pomislila. To joj je vratilo

samopouzdanje. Htio je s njome razgovarati, zar ne? Dobro,' neka samo

počne. Namjerno je zijevnula i smiješkom ga zamolila oproštenje. Aonda je čekala.

Wayne je gledao ravno preda se. –Slušaj, Cleo – Konačno je počeo – radi se o mojem ocu. Razgovarala si s njime i...

– I ti – odgovori Cleo. – Ili, mogao si s njime razgovarati da nisi bio

pijan.

– Moramo li baš time početi?

– Dobro, onda. nećemo. Ali ja bih, na tvom mjestu, bolje pripazila. Nitko više neće vjer ovati u primjerna mladića. Uopće ne znam kako ti jetako dugo uspjelo igrati tu ulogu. – Svakako, morala je priznati da se

Wayne posljednjih mjeseci ponašao zaista primjerno. Moţda ga je



izliječio ispad u Spring Cityju. Taj put samo što nije dospio u zatvor.Moţda je taj šok kor istio. Ili je prijateljstvo sa Sally dobro utjecalo na

njega. Ako bi Sallyn otac sve doznao...

– Pusti to! – presiječe je Wayne. – Ti si ga prva vidjela. Najprije se

odvezao k tebi. Ili, skoro, najprije je razgovarao sa sucem McVeyom.

Je li ovo bilo sve što ga je mučilo? Njezina kratka voţnja s njegovimocem? Cleo je osjetila olakšanje zbog toga što je mogla tako prijateljskigovoriti. – Čuj, Wayne, preozbiljno to shvaćaš. Zacijelo! Znam da jenjegov povratak udarac za tebe. ali...

– Zar moţda za tebe nije? Jesi li znala da će se vratiti?

– Jasno, nisam! Kako bih mogla znati? Ali, za mene je to nešto posvedrugo. Drugačije se odnosim .prema njemu nego ti, ili tvoja majka. Ja

ga... ne mrzim. – Ne, nikada ga nisi mrzila je li? Jamačno si nekoć bila zal jubljena u

njega, ako...

– U tvojeg oca? – nervozno ga presiječe Cleo. – Besmislice! Ako bašţeliš znati, bila sam zaljubljena u nastavnika glazbe. Kako se ono zvao?Pričekaj, odmah ću se sjetiti! – Znači, pr evarila se. Wayne nije htio posve

bezazleno razgovarati o očevu povratku, htio je ponovno izvući prošlostna danje svjetlo – ukoliko ga Cleo ne uspije spriječiti. – Kako se samo

zvao? – ponovila je. – Prezime mi je na vrhu jezika. – To je bilo zaista

tako. Rohman. Ugledala ga je pred sobom: duga crna kosa što mu jepadala na blijedo lice, tuţne oči i glas zbog kojeg se nekoć topila!

– Rohman – pomogao je Wayne. – U redu. Bila si zaljubljena u

Rohmana. Učinila si to dakle zbog nekog drugog razloga.

– Što sam učinila?

– Točno znaš. Sjeti se procesa, Cleo! Je li se zbog toga vratio? Zar ti je

htio zahvaliti na usluzi? – Wayne se nagnuo u stranu kako bi je mogaobolje promatrati. – Tvoja je priča, nekoć, bila veoma uvjerljiva, Cleo.Zaista veoma uvjerljiva.

Zar je mogao nešto znati? – pomisli Cleo je uspjela prošaptati: – Govorila sam istinu.

– Istinu, samo istinu i ništa drugo osim istine – potvrdio je Wayne. – Mudro si počela. Zbog toga si i djelovala tako uvjerljivo. Govorila si

istinu, ništa drugo osim istine! Ali, je li to bila čitava istina? Ne, nije!

– Nije?



– Jasno, nije. Ispričala si samo ono što si smatrala nuţnim. – Baš si lud – mirno mu je rekla. S olakšanjem se naslonila na sjedalo.

Ali, Waynejeva tvrdnja je probudila u njoj uspomene koje je dosad

svjesno potiskivala. Nije htjela na njih misliti, ali je ipak morala. Sjetila

se prve laţi o kojoj Wayne nije ništa slutio. Mogla je biti posve mirnazbog nje i svega što se zbog te laţi dogodilo...

Cleo Fleming je zatvorila oči i sjećala se one sudbonosne večeri priješest i po godina.

* * *

Prva je laţ spadala u vrstu kakvu trinaestgodišnja djevojčica čestomora koristiti, jer joj se neprestano nešto dogaĎa. Čudne stvari za kojenije postojalo razumno objašnjenje, tako da je bilo besmisleno i pokušatiih objasniti.

Te je večeri njezino srce prepuklo na zbornom pjevanju. – Ne, ne! – tuţnim je glasom vikao Rohman. Udarao je štapićem za odreĎivanje taktao stalak za note i predbacujući promatrao Cleo kojoj se činilo da nikadanije tako prekrasno pjevala. – Cleo! Bi li moţda mogla malo zauzdati

svoje oduševljenje? Samo malo?

Svi su je promatrali. Svi su se podrugljivo smijali. A njezino je srce

prepuklo od tuge. Kad je stigla u svoje utočište ustanovila je, iznenadivšise, da joj iz očiju nije tekla krv nego obične suze.

Njezino je utočište tada bilo tajno skrovište na tavanu iznad radionice istana – kutak u kojem je nesmetano mogla kliktati od radosti ili tugovati.

Ovdje je gore bila posve sama. Zavukla se u kut, naslonila o grube cigle

dimnjaka i vidjela samo nebo iznad sebe. Zimsko nebo na kojem su već ušest sati uveče blistale zvijezde. Cleo je tu plakala sve dok joj nije postalo

hladno. Tek tada je primijetila kako je gladna. Skočila je, jer se sjetila

zadatka što ga je preuzela. Morala je pripremiti večeru za oca. Cleo se ţurno spustila niz uske stube razmišljajući što će reći ako bude

morala odgovarati na neugodna pitanja. Gdje si bila? Zašto se nisi takodugo vratila? Moţda ipak nije još tako kasno i otac će tek doći kući – ili je mogao i leţati na kauču gdje je ponekad prije večere zaspao. Zastala je

pred vratima stana. Nije čula baš ništa. Očito, imala je sreću. S malo



spretnosti mogla je tada krišom kliznuti u kuhinju i početi spremativečeru.

Sve je prošlo kako valja. Iz sobe za dnevni boravak nije dopirao

nikakav zvuk iako je svijetla pruga ispod vrata odavala da tamo gori

svjetlo. Neka samo spava, ionako je bolje da ga pro budi s viješću da jevečera gotova. Tada će se obradovati što ima tako vrijednu kćerku.Začuvši k orake, što su sa stuba dolazili preko hodnika u sobu za dnevni

boravak, nije se zbunila, samo je ispravila svoju teoriju. Znači, otac nijespavao. Upravo je došao iz radionice. Oljuštila je posljednji krumpir i

uključila ploču za kuhanje ispod lonca, a onda je otvorila vrata sobe zadnevni boravak.

Bilo joj je jasno, stubama se nije popeo otac, nego Jim Singley. Otac

je leţao ispruţen na podu. Pijan? Jim Singley je bio nagnut nad njega.Pogledao je Cleo. Lice mu je bilo sasvim bezizraţajno. Sablastan prizor: prijatna prostorija s dvije stojeće svjetiljke, na stolu pored kaučarazbacani papiri i boca viski ja; jedan veliki naslonjač prevr nut, a na sagu

je leţala sa stola srušena puna pepeljara koju kao da je očeva rukaoptuţujuće pokazivala. Pored oca je klečao Jim Singley – bezobličnaprilika u radnom odijelu – i bezizraţajno promatrao trinaestogodišnjudjevojčicu na vratima.

– Cleo? – zapitao je. – Nisam znao da si kod kuće. – Jesam – Cleo je posve automatski lagala. – Bila sam u kuhinji,

pripremala sam večeru. – Znači, morala si sve ćuti. Jamačno si slušala našu svaĎu. Cleo je kimnula kako bi potvrdila svoju prvu laţ. – Je li on... je li

otac...

– OzlijeĎen je – odgovorio je Jim. – Nisam znao da je tako teško

ozli jeĎen. Moramo pozvati liječnika. – Uspravio se i prišao telefonu.Sada je mogla dobro vidjeti oca. Leţao je glave okrenute u stranu pored

cigle, što im je sluţila da drţi poluotvorena vrata. Predmet kojim je bio

izvršen zločin, kako su tvrdile novine. GraĎani Athene su se još uvijek prepirali o tome. Neki su tvrdili da je Jim rekao istinu izjavivši da je otac,u padu, udario glavom o ciglu. Ali, postojali su i drugi, koji su bili

uvjereni da je Jim posegnuo za ciglom da bi njome tresnuo oca po glavi – ili je iskoristio da ga dotuče, kad je otac već bio na podu. Cigla je mogla

biti opasno oruţje...



Stajali su u sobi za dnevni boravak i čekali liječnika. – Jadna, mala,

zacijelo si se bojala i zbog toga se nisi usudila ući? – Cleo je nijemo

kimnula. U meĎuvremenu se zaista uplašila oca, koji se nije micao, Jima,kojemu je lice bilo tako bezizraţajno, laţi, koje je ispričala i sada višeni je mogla opovrći. Uprkos tome nije još ni slutila u što se zbog tebezazlene, sitne laţi upustila. Nije mogla zamisliti kako se duboko

zaplela u pravu mreţu laţi i kako će joj u bezazlenim stanjima bitipotreban izgovor kojeg joj je maločas sugerirao Jim. »To više ne znam.Jako sam se bojala.« Nikada joj nije palo na um da sumnjiči Jima, on joj je pruţio jedina obavještenja na kojima je mogla nešto graditi.

Prije nego je stigao liječnik, Jimovo se bezizraţajno lice promijenilosamo kad joj je odjednom rekao: – Slušaj, Cleo, moramo ostaviti tvoju

majku po strani od ovoga. Ukoliko bi te liječnik ili netko drugi neštopitao, ne smiješ je ni spomenuti. Ona s ovime nije imala nikakva posla.Moramo se brinuti o tvojoj majci. UviĎaš, zar ne? Moraš mi obećati da jeu vezi s ovime nećeš ni spomenuti. – Obećala mu je. A, zašto i ne bi?Zašto bi joj palo na um da govori o majci? Odrţala je obećanje, a to je

bilo posve jednostavno, jer i nije postajalo ništa što bi o majci moglapričati. Ili o bilo kome drugome, ako bi govorila istinu. Ali, rekla je da je

bila u. kuhinji, zato...

– Gospode, Jime, on ni je ozlijeĎen! – uzviknuo je liječnik. – On je

mrtav! – uspravio se. – Mrtav? – prošaptao je Jim i bespomoćnoprotrljao. lice. Tada su čekali šerifa. On i Jim su ponekad izmijenili

nekoliko riječi, kao da su zaboravili da je Cleo bila u 'sobi. – SvaĎali stese s njime? Oborili ste ga na pod? – pitao je liječnik. – On je počeo – odgovorio je Jim. – Malo je previše popio, a ja sam bio ljutit zbog novca.Nazvao sam ga varalicom, udario me, a ja sam ga oborio na pod...

Liječnik je kimnuo. – I tada ste otrčali u radionicu? Ali ponovno ste sevratili? – Razmislio sam – odgovorio je Jim. – Ostavio sam tamo neke

papire iz kojih se jasno vidjelo kakve je trikove izmislio Herb. Htio sam

ih donijeti i... da, moţda sam bio suviše grub i... Na raspravi je Jimov povratak igrao veliku ulogu. Drţavni tuţilac se

uvijek vraćao na to i pokušavao dokazati poroti kako je ubojica^ htioukloniti dokazni materijal, a pri tom ga je iznenadila kćerka njegove

ţr tve.



Ali to je sve bilo kasnije. U ovom trenutku Cleo je bila samo

zbunjena, nije još potpuno shvatila da je otac mrtav – i zbog toga je

počela jecati. To je podsjetilo oba muškarca na njezino prisustvo.Liječnik joj je r ukom prešao preko kose i rek ao: – Mala. – To je učinio išerif koji je stigao nešto kasnije. Konačno je i majka dotrčala unutra ividjevši oca kako beţivotno leţi na sagu, onesvijestila se u liječnikovunaručju. U meĎuvremenu je u kuhinji izgorio gulaš.

To se dogodilo prije šest i pol godina. Odavno je prošlo i bilozaboravljeno. Ali Wayne je htio da mu o tome priča.

– Štitila si svoju majku – tvrdio je. – Imam li pravo?

– Nisam, nisam! – suviše je glasno i ţestoko proturi ječila Cleo. – Nije

istina! Moja majka nije s time imala nikakve veze. Čak i nije bila tamo!

– Moţda nije. Ali, imala je i te kakve veze s time. Njih su se dvojicazbog nje posvadila, zar ne? Alj, o tome nisi ništa rekla kako bi...

– Prestani! To nije točno! – Cleo se odmakla. – Ostavi me na miru!

– Najprije ţelim čuti istinu. Moram je čuti, Cleo. Ako mi nećešdobrovoljno ispričati...

Wayne je pruţio ruku prema njoj. Ali Cleo se otrgla, otvorija vrata i

skočila iz automobila. Potrčala je prema Louiejevim straţnjim vratima,Wayne ju je slijedio.

U tom je trenutku netko skrenuo iza ugla i dolazio bliţe. – Jime! – kliknula je s olakšanjem i gotovo mu pala oko vrata. – Pomozi mi Jime,

on hoće da mu ispričam... – Što se ovdje dogaĎa? Tko... – pogledao je iznad njezinih ramena i

učinio korak , prema Wayneu koji se natraške povukao. – Pričekaj malo.

Wayne! Što ovo znači?

– Ne tiče te se! Makni mi se s puta i nemoj da te ikada više vidim..

Zašto si se uopće vratio? – Wayne se odjednom sagnuo i podigao razbijenu pivsku bocu.

Cleo je kriknula.

Wayne se u isti mah ponovno osvijestio. S nevjericom se zagledao u

bocu. Ali, sada su iz lokala već izišli uzrujani gosti i razoruţali Waynea.

A slijedećeg je jutra cijeli grad znao kako je Wayne Carson navalio s

razbijenom pivskom bocom na oca. To je skrivila Cleo, jer je svojim

krikom uzbunila posjetitelje lokala.



9

Mačku je njegova tajnica ispričala o ovom dogaĎaju. Ljutio se što tonije već znao. Očito, njegova obitelj nije smatrala potrebnim da muponekad nešto ispriča – pogotovo ne, ako se radilo o Sallynom

savršenom Wayneu. Zavjera šutnje. Stroga cenzura. Za vrijeme doručkanitko o tome nije govorio, iako je Margo jamačno sve znala, jer Sally

pred njom nije imala tajni...

Što se tiče same priče, Mack nije uopće bio iznenaĎen. Oduvijek jeslutio da Wayne Carson nije baš tako dobar i pristojan, zapravo, savršen.Sjetio se članka iz novina: primjeran majčin sin koji je odjednom ubio

nekoliko ljudi. Susjedi su ostali bez riječi, jer je uvijek bio vrlosimpatičan, ljubazan i spreman da pomogne... Mack je nehotice zadrhtao

pomislivši na Sally.

Samo bez histerije, strogo je ukorio samoga sebe. Duševno bolesniubojica i emocionalno zbunjeni mladić ne mogu se usporeĎivati. IzmeĎuWaynea

:njegova oca jednostavno je moralo doći do sukoba. Mladić je

naučio mrziti Jima. Velma je šest godina cijepila mrţnju u njega. Zbogtoga se nije moglo očekivati da će mirno primiti Jimov povratak.

Osim toga, Carolino tumačenje sukoba nije bilo samo nepotpuno negovjerojatno i netočno. Mack je posegnuo za telefonom i nazvao hotel. Jim

nije bio tamo. Poručio mu je da ga nazove, a onda posvetio se. iako

prilično rastreseno, svom poslu. Oko podne je ušla Carol i obavijestila ga da vani čeka Velma Carson.

Pita ima li nekoliko minuta vremena za nju. Gospode, pomislio je Mack,

jamačno je došla zbog Waynea, a ja ne znam što bih mogao poduzeti...

– Treba vas poslovno – nastavila je Carol. – Mislim da ne zna za onosinoć. Ne djeluje uz buĎeno. – Neka uĎe. – Mack je uzdahnuo. Nije imalo smisla odgaĎati ovaj

razgovor. – Moţete otići na ručak, Carol.

Carol je nestala i odmah zatim se vratila s Velmom. Velma uistinu kao

da nije bila uzbuĎena.

Mack joj je zbunjeno stisnuo ruku i ponudio da sjedne. Uprkos svojoj

siromašnoj odjeći – bila je odjevena u stari kostim. – Velma je djelovala

elegantno. Mack je smatrao da time ţeli samo dokazati kako je



siromašna, ali ponosna. Promatrajući je, morao je priznati da još uvijek veoma dobro izgleda.

– Htjeli ste sa mnom poslovno razgovarati? – konačno je počeo Mack.

– Da, ma kako to zvučalo čudno. Nakon kraće šutnje, nastavi: – Vjerujte mi, nije mi lako baš vas pitati

za savjet. Ali ponekad čovjek ne moţe sebi priuštiti da bude ponosan. – Polagano je podigla glavu, dosad je promatrala svoju iznošenu tašku. – Jako sam zabrinuta.

– Ţao mi je –.bespomoćno reče Mack. Dakle, ipak se radilo o Way-

neu.

Ali ono što je Velma sada govorila nije se odnosilo na sukob. – Dugo sam se borila protiv toga – nastavila je – ali sada moram

priznati istinu, ako ţelim sama sa sobom ţivjeti u miru. – Ponovno je natren zašutjela. – Nije lako priznati da nisam imala pravo. Ali moram,

Mack. Moram priznati da sam prije šest godina učinila tragičnu grešku.

– Svakako! – sloţio se Mack.

– Potpuno se slaţem s vašim mišljenjem, Velma. Bila je tragičnagreška što ste smatrali Jima hladnokrvnim ubojicom...

– Ne, nisam mislila na to. Samo je po sebi razumljivo da je Jim

hladnokrvni ubojica, to je otpočetka bilo posve jasno. – Zaista? Porota je mislila drugačije, iako je saslušala sav dokazni

materijal drţavnog tuţilaštva. Velma se gorko nasmijala.

– Sav dokazni materijal! Govorite li oz biljno? A čitav je grad znao daJim ima odnos s onom Flemingicom! Svi su znali da se Herb i Jim nisu

svaĎali samo zbog novca i da se prema tome nije radilo o ubojstvu uafektu...

– Nitko nije ništa slično znao! – presiječe je Mack i udari šakom po stolu. – Posvadili su se zbog

novca, to je bilo sve. Osim toga, Herb je prvi udario Jima. Mislim da se

ne moţe ni govoriti o ubojstvu s predumišljajem ako se čovjek samobrani.

– Vi to mislite, ili moţete nečim dokazati?

– Ja... – još je na vrijeme zašutio, prije nego je izdao samoga sebe. Ili

je Velma već znala što je upravo htio reći? Je li to mogao biti razlognjezine posjete? Ne, nemoguće! Mack je mirno nastavio. – Cleo moţe



potvrditi ovo mišljenje. Bila je tamo. čula svaĎu i potvrdila Jimov iskaz.

A, vi mi nećete valjda reći da je lagala kako bi zaštitila ubojicu svog oca. – Moţda nije – priznala je Velma. – Ali nije li mogla lagati da bi

zaštitila svoju majku? Jako je voli, a i njezina je majka navodno jako

voljela Herba Fleminga. Toliko, da nije mogla dati iskaz na sudu, jer se

njezin liječnik bojao ponovnog, sloma ţivaca. Jasno, to je bilo vrlospretno, jer bi inače netko mogao biti toliko grub i inteligentan da bimogao govoriti o zajednički planiranom ubojstvu pri čijem bi izvršenjučak mogla pomoći Jimu...

Mack je ustao. – Oprostite. Velma. ali ovo više neću slušati. Ukolikovam je potreban moj savjet, rado ću vam pomoći. Ali, neću slušati takozlobne besmislice!

Dobacila mu je pogled ispunjen mrţnjom, ali ipak je mirno rekla: – Ţao mi je, Mack. Znam da imate mnogo posla i ne smijem vas dugo

zadrţavati. Nisam htjela razgovarati o tome. Mislila sam na sasvim drugi

problem, na drugu grešku... Radi se o novcu, o Jimovu novcu.

Oho, pomisli Mack. Sada dolazimo do srţi problema: Jimov novac.Baš me zanima što s njime namjerava.

– Nisam takla ni jednog centa tog novca – nastavila je Velma. – A'nisam to namjeravala ni ubuduće, već iz principa. MeĎutim, sadauviĎam da je to bilo pogrešno. Nije se radilo toliko o principu kolikoponosu, mojem egoističnom ponosu.. Nisam smjela popustiti tom

osjećaju. Samo da bih sebi priuštila stanovitu zadovoljštinu, Wayne se

morao odreći mnogo toga, što je trebao imati. Imam pravo ţivjetiskromno i ne primiti novac od Jima, ali bilo je pogrešno takvu istu ţrtvuzahtijevati od Waynea. Pogriješila sam i pošteno to priznajem.Razumijete li. Mack?

– Jasno. Ni sam nisam čovjek koji prezire novac. – Pogledao ju je ičinilo mu se da Velma zaista trpi zbog toga što je morala promijenitidosadašnji način ponašanja. – A što je dovelo do ove... promjene?

– Ni sama ne znam. Ipak, znam! Jimov povratak... Nikada nisam ni

pomislila da bi se mogao vratiti u Athenu... Ni Wayne. – Ne mogu ga

promatrati tako nesretnog. Jako se promijenio. Jamačno ste već čuli štose dogodilo u subotu uveče?

– U subotu uveče? – Kad je Velma kimnula, Mack je znao da nije

krivo čuo niti se ona zabunila. Zaista je mislila na subotu uveče kad



Wayne nije došao po Sally. Mack se dobro sjećao kako je Sally, tmurno

raspoloţena, čekala hoće li on moţda ipak nazvati i kako su je onda Cleo

i Bili povezli sa sobom. On se pak ljutio na tog umišljenog mladića isamo se nadao da će Sally sada uvidjeti kako Wayne nije onaj pravi za

nju... Ali slijedećeg je jutra Wayne nazvao i Sally je odmah postala vrlo

dobro raspoloţena. Mačku se njegova objašnjenja nisu činila uvjerljiva,ali Sally ga je, kao i obično, smirila. I opet najstroţa cenzura.

– Ne predbacujem Wayneu zbog toga – nastavila je Velma. – To je

Timova krivnja, jer on je opio dječaka. Jasno, Wayne se morao oprijeti.

Nije trebao uopće ući u Jimovu hotelsku sobu. Ali on je nesretan, zbunjendječak, a i ja sam sukrivac što je do toga došlo. Zato sam vas htjelazamoliti da mi pomognete, jer... – grčevito je zaplakala.

– Predomislili ste se? Ipak ćete uzeti Jimov novac? – Za Waynea – brzo je upala Velma. – Ne za sebe.

– U redu, dakle za Waynea. Konačno ste uvidjeli da on ima pravo nastudij i ostale prijatne stvari. Čestitam! Ali, sami ne moţete o tomerazgovarati s Jimom i ţelite da posredujem? – Kad je Velma bez riječikimnula, Mack je malo prijateljskije nastavio: – Taj ću zadatak radopreuzeti, Velma. A i posve je jednostavan. Jim mi je već objasnio da se isada, kao i ranije, ţeli br inuti za Waynea. Uostalom, i za vas, ukoliko to

prihvaćate. Morate samo... – zašutio je, jer je netko pokucao. – Naprijed!

Dok su se vrata polagano otvarala, Mack kao da je slutio da će ućiJim. Da, točno je pretpostavljao. Jim je prepoznao Velmu tek kad je

podigla pogled prema njemu i već se htio, progunĎavši neku ispriku,povući. – Što se mene tiče moţe odmah ostati ovdje – objasnila je Velma

Mačku. – Moţemo se zajedno dogovoriti o tome.

– Slaţem se – pristao je Mack. – Imaš li nekoliko minuta vremena,

Jime? Velma i ja smo upravo razgovarali o mogućnosti da se, u koristWaynea, dogovorimo s tobom. Čini se da Velma uviĎa kako je ranije pogriješila odbivši tvoj prijedlog.

– Zaista? – Jim je sjeo na drugu stolicu i promatrao Makka. Velma je

slijedila njegov primjer. Njih dvoje se nisu ni pogledali. Kao da nisu

htjeli ni meĎusobno razgovarati, što je oteţavalo Mackov zadatak.

– Da. Ostaješ pri svojoj ponudi?

– Jasno – odsutno odgovori Jim. – Novac pripada Wayneu. Morao ga

je oduvijek imati. . – Napravio je kratku stanku. –



Kakve uvjete postavlja ona? – neprijateljski je upitao.

– Uvjete? – upita Mack ništa ne shvaćajući. – Koliko znam s time

nisu... – Nije završio rečenicu, jer mu je postalo jasno kako je previdionešto što je Jim odmah primijetio. Zato je pogledao Velmu i upitao: – No, kako je s time, Velma? Je, li to nečim uvjetovano?

– On mora obećati da će napustiti Athenu – mirno je odgovorila

Velma. – I nikada se više ne smije vratiti. Mora obećati i da nikada višeneće ponovno vidjeti Waynea. Mislim da je to sve.

Mack je u prvom trenutku razmišljao kako je besmisleno da sve ovomora ponoviti Jimu tako da nije ni shvatio kako su Velmini zahtjevi

čudni.

– Zvijer! – rekao je Jim. – Poruči joj da je smatram podlom mrcinom,

Mack.Velma ga nije ni pogledala. – Vjerujem da je moj prijedlog pošten.

Ako zaista misli na Waynea, sada to moţe dokazati. Htjela bih da Wayne

bude sretan, a ako tome moţe pridonijeti novac, neka ga dobije.

Pogriješila sam što sam mu ga uskratila, iskreno priznajem. Uprkos tome,

duţnost mi je, sada kao i ranije, da ga štitim od kriminalnih utjecaja.

Jim je skočio i netremice ju je promatrao. – Tvoj dječak! On je i mojsin, ne zaboravi to!

– Trenutak! – upao je Mack. – Smirite se kako bismo mogli nastaviti

dalje. Koliko je meni poznato, Velma, Wayne je lično odbio taj novac.Zar se predomislio? Bez njegova bi pristanka svaki sporazum bio

besmislen.

– Waynea mirno prepustite meni. Bit će ga lako uvjeriti, ako mu svetočno objasnim. To nije nikakav problem. Znam da ga mogu uvjerit.

– Prokleto si samouvjerena, zar ne? – upita Jim. – Morao bih obećati

da ću dmah napustiti Athenu. Što znači odmah? – Još danas. Najkasnije sutra.

– Sutra ujutro – progunĎa Jim. – Mogu li večeras odlučiti? Do tada ćuznati. Moram najprije... promisliti.

Velma ga je sumnjičavo promatrala. – Ukoliko zamišljaš da bi se umeĎuvremenu mogao pribliţiti Wayneu...

– Ne boj se, neću. Da ti sve pismeno obećam?



– Hvala, nije potrebno. Čekat ću do devet sati uveče da me nazoveš. – Ustala je i zadovoljno dodala: – Ne znam je li ti jasno koliko te Wayne

mrzi. Ukoliko nas ne ostaviš na miru, mogao bi čak postati nasilan. – Zaista? Hvala na upozorenju.

– Mislim pri tom na Waynea, ne na tebe. Ne treba i on postati ubojica!

– Ustala je i napustila prostoriju.

– Očito, ne zna ništa o upadici izmeĎu Waynea i tebe – ustanovio je

Mack. – Inače te ne bi upozorila. Što je to zapravo, bilo, Jime?

– Kako bih mogao znati? – razdraţeno upita Jim. – To moraš pitatiCleo. Moţda ona zna više.

– Da, ali...

– Čuo si od Velme da me on mrzi.

– Kako će ga onda nagovoriti da primi novac od tebe? – To će joj uspjeti. Moţeš biti siguran! Za Velmu je to sitnica! – Moţda ipak nije – reče Mack. Ali bio je sklon da se sloţi s Jimovim

mišljenjem. Danas se uvjerio kako malo zna o Wayneu. Umalo nije

nas jeo Velminu poţrtvovnom ponašanju. Ako se ona prihvati Waynea,

mladić će uskoro biti uvjeren da mu je ona, a ne Jim, omogućila studij u

koledţu. A Jim tada više neće imati nikakve mogućnosti za razgovor s

Wayneom, jer ga neće smjeti vidjeti. Ako bi pak Jim odbio ovu trgovinu,

VeJma bi svojem sinu mogla reći: – Vidiš, neće ti pokloniti taj novac! To je i opet tipično za tvojeg velikodušnog oca. Kad sam bila spremna, zbogtebe prihvatiti taj novac, nije htio učiniti nešto za tebe. To je dokaz kakoti nikada i nije namjeravao dati novac.

Dobro smišljeno, razmišljao je Mack, vrlo dobro. – Ne morašprihvatiti njezin prijedlog – objasnio je. – Moţda moţeš novac ponuditiizravno Wayneu.

– Da, a što ako odbije? Tada ne bih nikada više mogao učiniti ništa zanjega. Ako pristanem, dobit će barem novac. Moţda bih time morao bitizadovoljan.

Mack je oklijevao. Novac će omogućiti Wayneu da se oslobodi majke,

Athene i svoje prošlosti. Udaljit će se i od Sally... Ali. ovo nije smjelo

utjecati na Mačka. – Što da ti savjetujem. Jime? Čak i ne znam zašto si se vratio. – To sam čuo već i od Waynea. Sinoć me pitao što traţim ovdje i zašto

sam se zapravo vratio. – S predbacivanjem je promatrao Mačka. – Zar



nemam pravo doći u.Athenu? Misliš li da moţda ne znam kako svi ţeleda odem do vraga. Velma, Wayne i ostali? Ali, ne pada mi ni na um da

šutke nestanem, prije... Moram još nešto obaviti. – Ja te se ne ţelim riješiti, Jime. Čovječe, pokušavam ti samo pomoći! – Pomoći! Kako bi netko mogao meni pomoći? Ja sam jedini tko to

moţe. Zbog toga sam se morao vratiti. Daj, Jime – strogo je pock. – Ne tiče me se zašto si se vratio. U redu,

to ti priznajem. Ali htio bih da ti nešto bude jasno. Ako si se vratio da bise nekome osvetio, onda si glupan i ne moţeš očekivati ništa dobro!

– Da bih se nekome osvetio? – iznenaĎeno upita Jim. – Tada se

.bezbriţno nasmijao. – U redu, Mack, nećemo više govoriti o tome,slaţeš li se? Ti si mi valjda jedini pravi prijatelj kojeg ovdje imam i ne

bih ţelio pokvariti naš odnos. – Pruţio je Mačku ruku i on se većponadao da će Jim ispričati što mu leţi na srcu. Tada bi i Mack mogao

olakšati svoju savjest. Ali trenutak je prošao neiskorišten, Nisu pronašli prave riječi. Mogli

su samo jedan drugome stisnuti ruku.

– Hoćeš li doći večeras k meni, Jime? – upita Mack. – Ţelio bihdoznati što ćeš odlučiti u vezi s Wayneom. Ako mi on u meĎuvremenunaleti na put, moţda ću doznati što on o svemu tome misli. – Kad se Jim

uputio vratima, dodao je ni sam ne znajući zašto: – Budi oprezan, Jime.

10

– Što mislite o ovom prekrasnom proljetnom danu? – upitao je Elroy

vrativši se kući na r učak, Smiješci se trljao je ruke. Nije više hodao na

vršcima prstiju, ali je njegova nametljiva vedrina bila vrlo neugodna. – Kad je takvo vrijeme osjećam se poput Ciganina. Skočio bih u kola i

odvezao se u nepoznato.

– Samo se odvezi – prošaptala je Cleo, ali tako tiho da je Elroy i majka

nisu mogli čuti. Jasno, sve je to pripadalo Elroyjevu planu o velikom

putovanju koje bi ih sve navelo na druge misli, a majku odvelo van

dohvata Jima Singleyja.

U svakom slučaju, majka jedva da je i reagirala na Elroyjeve aluzije,

primijetila je Cleo. Prišla je prozoru umjesto da se upusti u razgovor s



Elroyjem koji je sada upita: – To bi se i tebi dopadalo, Audrey? Mogli

bismo jednostavno uzeti kovčege i odlepršati. – Da, jamačno – odsutno je odgovorila majka. – Lijepo zvuči. – To bismo zaista mogli. A zašto i ne? Konačno, nisam nenadoknadiv.

Ed se moţe brinuti za dućan. A ja ću za svaki slučaj ostati s njime u vezi.Zašto ne bismo jednostavno otputovali, draga? To bi nam prijalo. Mala

promjena zraka odmah ulije čovjeku novu ţivotnu snagu. Majka mu je dobacila čudan pogled. – Novu ţivotnu snagu? Ne mogu

zamisliti da ti nešto slično treba. Oduvijek mi, se činilo da si... da se

umiješ svladavati mnogo bolje od drugih ljudi. – Hvala, draga – rekao je Elroy iako Cleo majčine riječi nije smatrala

komplimentom. – Istina, trudim se, ali to nije lako. Zaista nije... Ozbiljno,

Audrey, hoćemo li krenuti na malo putovanje. Kamo ţeliš? Čim mi kaţeškoji si cilj odabrala, mogu planirati put.

– Mislila sam da ćemo jednostavno uzeti kovčege i odlepršati majka

se ironično smiješila. – Ne, samo sam se našalila.

Moram razmisliti ţelim li uopće otputovati. – Jasno, pričekat ćemo dok se potpuno oporaviš – uvjeravao je Elroy.

– Ne ţelim navaljivati. Ali danas već mnogo bolje izgledaš. Zar ne, Cleo? Nisam li rekao da će te dobra hrana i mir uskoro podići na noge?

– Svakako – potvrdi Cleo. Majka joj je dobacila upozoravajući pogled.Ustala je i odnijela tanjure, jer je znala da će Elroy iskoristiti ovu priliku

da izmijeni s njome nekoliko riječi. Konačno, bili su saveznici, bezobzira je li to njoj odgovaralo ili nije.

Elroy se pojavio u kuhinji. – Sve je u redu? – prošaptao je. – Čini se

da je sasvim dobro. Je li još nešto rekla?

– Ništa o Jimu, ukoliko si na to mislio. A, ni on se nije javio.

– Koliko sam čuo, sinoć je kod Louieja bilo burno. Wayne je navaliona n jega i bio bi ga ubio da ga ostali gosti nisu spriječili. – Načinio jestanku, ali Cleo je šutjela. – Sada zna kako ga gleda njegov sin – zadovoljno je nastavio. – Ako posjeduje još trunku razuma, nestat će izAthene prije nego ga Wayne drugi put uhvati. Moţda ne bi imao tolikosreće. Zapravo, mladiću se i ne moţe zamjeriti. Kakav otac, takav sin.

– Gluposti!

– Tako bar kaţu ljudi s kojima sam o tome razgovarao. U svakom

slučaju, Wayne ga se ne boji. A, ni mi. To će primijetiti ako se bude



pokušao pribliţiti Audrey. Ukoliko pokuša, moraš me samo nazvati,Cleo.

– Moţeš se pouzdati u mene. – Sve je to zapravo smiješno, ali... – Elroy je izišao. Ne, nije smiješno, pomisli Cleo. Smiješan je samo Elroy, sve je ostalo

gorka stvarnost: majčina panika, njezine suze i slom. A Jim Singley je

očito čvrsto odlučio da još jednom posjeti majku. Mogu li ga uistinu u

tome spriječiti? Kad bih samo znala što namjerava s tom pos jetom, ili štomajka osjeća prema njemu! Wayne me zarazio svojim sumnjama.

Kad se Cleo vratila u blagovaonicu, Elroy je već otišao, ali majka je još sjedila uz kavu. – DoĎi, popij šalicu kave sa mnom – pozvala ju je – Konačno, imaš praznike. Hoće li doći Bili?

– Tek oko pet sati. Ţeliš li da se nekamo odvezemo, nakon što senas pavaš?

– Ne, danas neću spavati! Sa svime se moţe pretjerati, pa i s Elroyje-

vim mirom i dobrom hranom.

– Uzeti kovčege i odlepršati! Skočio bih u kola i odvezao se unepoznato. Kad je takvo vri jeme osjećam se poput Ciganina. Ole! – ponavljala je Cleo.

– Cleo! – opomenu je majka.

– Ti si počela s time, majko. A i ti mu se, kao i ja, rugaš kad je kodkuće. Ne razumijem zašto si... – Nije nastavila, popila je gutljaj kave.

– Ţeliš znati zašto sam se udala za njega? – olako upita majka. – Zato

Sto je imao novaca, dijete moje. To zna cijeli grad. Vrijeme je i da ti

doznaš istinu o svojoj majci. Kao što vidiš ne postoji mnogo toga čemu bise na meni morala diviti.

– Ipak! – protuslovila je Cleo. – Ako si se zaista udala za njega zbog

novca, zacijelo si pri tom mislila na mene. Morala si me izdrţavati, nisimogla sama toliko zaraĎivati... Majka se nasmijala. – I zato nisam ništa kriva, zar ne? Znači, uprkos

svemu ţeliš u meni vidjeti plemenita čovjeka? Ali ipak moraš priznati danije lijepo udati se za čovjeka zbog njegova novca i onda mu se rugati.

– On se ponekad ponaša zaista smiješno. – Smiješno? – majčin se glas odjednom promijenio. – Ne, nije tako,

Cleo. Ne smiješ nikad griješiti i potcijeniti Elroyja. Smijem mu se samo

zato... – naborala je čelo. – Samo zato što ţelim dokazati kako uprkos



svemu nisam sasvim ovisna o njemu i njegovu novcu. – Duboko je

uzdahnula i pogledala kćerku. – Znam da te Elroy nervira – oklijevajući je nastavila. – Moţda je sasvim prirodno što ga ne podnosiš, tako bi bilosa svakim očuhom, vjerujem. Ali ti... ti ga ne razumiješ, – Cleo.

– Više ništa ne razumijem! Nisi li to primijetila, majko? Kako mogu paziti na tebe ako čak i ne znam čega se bojiš?

– Čega se bojim? – zamišljeno ponovi majka. – Zašto... Kako ti je palona um da se nečega bojim? Samo zato što sam se nedavno onako

uzrujala? Bio je to šok, ništa drugo. Sada mi je već sasvim dobro. Čegabih se trebala bojati?

– Ne čega nego koga – ispravi je Cleo. – Jima Singleyja. Konačno, on je ubio tatu i...

– To je bio nesretan slučaj. Tvoj je otac započeo svaĎu. Moraš toznati, Cleo, jer si u to vrijeme bila u kuhinji. Jasno mi je da mnogi ljudi

tvrde kako to nije bio nesretan slučaj, ali.... Uf štalom, nitko ne zna boljeod tebe kako su te tvrdnje neosnovane…

– Ja... – počela je Cleo. Ali, nije mogla objasniti majci da nije bila u

kuhinji nego u svom skrovištu na tavanu. A pogotovo je nije mogla pitatikoliko je istine bilo u glasinama o njenoj vezi s Jimom Singleyjem. – Znam – potišteno je prošaptala – Uprkos tome...

– Kako ti je to uopće palo na um – brzo je nastavila majka. – Jasno, ne

bojim se Jima Singleyja. I nemoj zamišljati, Cleo, da se moraš brinuti zamene... To je zaista suvišno! Devetnaest godina sam se snalazila sama,

prije nego si se ti rodila, i još se uvijek mogu sama brinuti o sebi.Potpuno sam u stanju da stojim na vlastitim nogama! – Skočila je kao da je htjela dokazati ovu tvrdnju, ali se udarila o stolić, posrnula i pala naruke i koljena.

– Jesi li se ozlijedila, majko? – drhtavim je glasom upitala Cleonekoliko trenutaka kasnije.

– Molim da ne prekidate predavanje s demonstracijama! – ozbiljno

reče majka. Tada su se nasmijale. Nakon toga su. izišle na voţnju duţ rijeke. Na jednom su lijepom

mjestu stale i nastavile šetati uz rijeku. Šetnja na svjeţem proljetnomzraku prijala je majci. Njezini su obrazi dobili ruţičastu boju, djelovala je

mnogo zdravije. Cleo je nastojala razgovarati samo o bezazlenim temama





nade da bi na taj način mogla spriječiti da se pribliţi majci. – S time

moram pričekati. Sada... Elroy nije kod kuće, zar ne?

– I ako on nije kod kuće ne smiješ k njoj! Nedavno je bila potpuno

slomljena i neću dopustiti...

– Ţao mi je, ali moram s njom razgovarati?

– Zašto? Zašto moraš s njom razgovarati? – očajnički je upitala Cleo, jer se Jim okrenuo i prilazio kućnim vratima. Potrčala je za njim i čvrstoga primila za rukav. – To ne dopuštam! Pozvat ću Elroy ja da doĎe ipotjera te odavde!

Jim je zastao. – Ako to učiniš... – Odmahnuo je glavom i uvjerljivo

nastavio: – Slušaj, Cleo, ti si dobra djevojka, ali ovaj put se uplićeš unešto što te se ne tiče. Znaš da me ne moţeš spr i ječiti da uĎem u kuću.

Ući ću. Ali, ako me Audrey ne ţeli vidjeti, odmah ću nestati i nikada seviše neću vratiti. Obeća jem ti.

– Ali, Elroy...

– Točno. Ako ona bude htjela da ga nazoveš, odmah ćeš je poslušati. Nije li moja ponuda poštena? – Na njezino zaprepaštenje, Jim se

nasmi ješio i nastavio pribliţavati kući. Morala je gotovo trčati da drţikorak s njime. Ali Elroy... ali majka...

Prekasno! Već je stigao do straţnjeg ulaza što je vodio u kuhinju. Nijeviše obraćao paţnju na Cleo koja ga je još uvijek drţala za rukav. Majka je stajala u kuhinji, pored slivnika, u ruci je drţala čajnik. Kad su seotvorila vrata, okrenula se, a Cleo je zastenjala: – Sve sam pokušala,majko, ali...

Cleo je zašutjela, vidjevši kako joj majka ne obraća baš nikakvupaţnju. Gledala je jedino Jima. Očekivtla je da će reagirati kao u petak,ali sada je uvidjela kako je njezin prvi utisak bio potpuno kriv. Ovdje se,

očito, radilo o... Odjednom je spoznala da je Jim imao pravo: ovo se nije ticalo nje.

Uplela se u nešto što je se uopće nije ticalo. – Audrey – počeo je Jim – moram konačno znati... – Znam – tiho ga je prekinula majka. – Da. Jasno, Jime. Da.

Ni jedno ni drugo nisu ni primijetili Cleo kao uljeza koji im smeta.

Nisu uopće marili za nju. Kao da su je zaboravili. Cleo je maknula ruku s

Jimova rukava, a da on to nije ni osjetio. Kad je napustila kuhinju nitko

nije pogledao za njom.



To me se ne tiče, pomislila je. Majka me ne treba.

Ovu posve novu pomisao nije bilo lako shvatiti nakon što je Cleo

godinama osjećala da se mora brinuti za svoju krhku, njeţnu i nesamostalnu majku. Ali sada, dok je stajala u sobi za dnevni boravak,

shvatila je stvarnost i pomirila se s time da majka moţe potpunosamostalno, djelovati. Čak joj se činilo sada smiješnim, kako su ona iElroy zajedno bdjeli nad njom, poput kvočke nad pilićima, a njoj njihova briga nije bila ni potrebna niti ju je ţeljela.

Ali, Elroy to neće smatrati smiješnim. Cleo ga je u duhu već čula kakokriješti; već je osjećala njegov prodorni pogled. Smiješno! Pustila sidak le tog zločinca u moju kuću i k Audrey, iako si me morala nazvati i...

Bilo joj je jasno što će Elroy o tome misliti. Čudan postupak! Podla

izdaja! Nikada to više neće moći popraviti! Ipak, bilo je moguće i da za to nikada ne dozna. Istina, ta mogućnost

baš nije bila velika, jer je čitava Athena sumnjičavo promatrala Jima. Asada se nije radilo o sitnoj tajni izmeĎu Cleo i njezine majke. Ovajsastanak i razgovor u četiri oka, nisu bili tako bezazleni. Elroy će svedoznati i pobjesnjeti. A nije mu mogla ni zamjeriti.

Uprkos tome Cleo nije ni pomislila da ga nazove, A kad je pogledala

kroz prozor sobe za dnevni boravak i prepoznala Elroyja , koji se

pribliţavao kući, počinila je odlučujuću izdaju: ušla je kroz kuhinjskavrata i upozorila majku i Jima.

Oboje su ţustro šaptali. Tada je majka glasno r ekla: – Ne, to lećudo pustiti. To moraš prepustiti meni. – Tada su se koraci udaljili,

kuhinjska su se vrata zatvorila.

U istom su se trenutku otvorila kućna vrata. Elroy je dojurio unutra.

Bio je blijed i uzbuĎen kao i u petak uveče. Cleo ga je promatrala i

osjetila kako joj koljena drhću. – Gdje je on? Što joj je učinio? – upitao je promuklim glasom. – Zar je

moţda još u kuhinji? Ja...

– Ne, otišao je. Već je otišao – odsutno je odgovorila majka. U

polutami sobe za dnevni boravak Cleo nije mogla dobro raspoznati

izraţaj njezina lica. Ali, činilo joj se da pred so bom ima ţenu koja je pronašla pravi put i ići će njime uprkos svih prepreka.

Elroy kao da od svega toga nije ništa zamijetio. – Sada je sve ponovno

dobro, draga moja. Ja sam ovdje: Došao sam odmah, čim sam čuo da se



šulja oko naše kuće... Ne moraš se bojati. Sada je i opet sve u redu. Nećudopustiti da te on... Odmah ću ti donijeti vuneni kaputić. Imaš ledeneruke. Gdje je njezin kaputić, Cleo?

– Ovdje – Cleo ga je uzela sa stolice. Ali tada je dodala: – Nije ti loše,majko? Ne moramo se zabrinjavati zbog tebe?

Bila je to greška, odmah je shvatila, čim joj se Elroy obratio: – Što toznači? Zar ne vidiš kako je potresena? I zašto me nisi nazvala? Kako simogla dopustiti da se ovo dogodi? – Kad je majka slabo prosvjedovala,

nastavio je: – Ali moţda si upravo htjela telefonirati iz sobe za dnevni boravak. Zao mi je, Cleo. Mora da je tako bilo. Nekako je dospio u kuću,a kad si me htjela nazvati, već je otišao. Da, mora da je tako bilo...

Cleo je mogla iskoristiti ovu mogućnost i sloţiti se s Elroyjem. Na taj

bi mu se način lakše umilila. Ali ona nije ni pomislila na laţ. Prevarila ga je, ali sada nije htjela još i lagati. – Ne – rekla je i čula kako majka uzdiše. – Htjela sam zaustaviti Jima,

ali onda... onda sam ga ostavila nasamo s majkom i nisam te htjela

nazvati. Ja... – nije mogla nastaviti.

U tom trenu, prije nego se na nju sasuo Elroyjev bijes, Cleo je

spoznala kako je njen pokušaj da mu bilo što objasni, besmislen. Vikao je, psovao, kriještao i urlao sve, dok mu gotovo nije nestalo glasa. – Nemoj, nemoj! – uţasnuto je povikala majka, ali ni to nije zaustaviloElroyja. Kad mu je, da bi ga smirila, stavila ruku na rame čak ju jebijesno stresao sa sebe.

Nikada više neće prestati, pomislila je Cleo. Baš sam bila glupa štosam mu pokušala objasniti nešto što nije htio razumjeti. Elroy joj je

prilazio sve bliţe, a ona je uzmicala, korak po k orak, sve dok konačnonije stajala leĎima oslonjena o zid kuhinje. Nije ga se istinski bojala – ali

njezine su noge reagirale posve tematski, krećući se natraške, sve dok dalje nije mogla. Elroyjevo je lice sada bilo tik pred njom i neprekidno

joj je predbacivao.

Tada se odjednom pojavio Bili koji je htio izvesti Cleo. Uskrsnuo je

iza Elroyjevih ramena: ljubazan mladić, lik nogometaša. Vidjevši što seovdje dogaĎa, njegovo se lice oduljilo.

Billovo prisustvo koje je na Cleo djelovalo i smiješno i umirujuće,nimalo nije smetalo Elroyju. Upravo je počeo s novim predbacivanjima:

– Jasno, time sam morao računati. Oduvijek si me mrzila, zar ne? Samo



zato što se Audrey udala za mene! Samo nisam znao koliko me mrziš,niti da ćeš učiniti sve moguće kako bi mi se osvetila. Čak ako bi zbogtoga trpjela i tvoja majka... Je li ti uopće jasno da je zbog tog šoka moglaumrijeti? Znaš li to. zapravo? Odgovori? Ali to te nije spriječilo...

– Ne! – presiječe ga Cleo, jer je u tom pogledu imala čistu savjest.Odgurnula je Elroyja i pruţila ruke prema majci. – Učinila sam to samozato što te volim, majko!

– Voliš je? Ne, nije tako! Ja sam jedini koji je volim! – Elroy je

odjednom zamahnuo rukom i pljusnuo Cleo.

– Hej, gospodine Hilde. trenutak... – Bili je krenuo, ali majka je već prišla kćeri – Cleo! Nemoj...

Ali, Cleo nije marila za nju, odlučno je zgrčila šaku i udarila Elroyja u

predjel ţeluca. – Da, mrzim te! – izgovorila je bez daha. dok je onustuknuo. – Nikada više neću razgovarati s to bom. Odmah ću napustitiovu kuću i nikada se više neću vratiti...

– Točno – potvrdio je Bili. – Tdeš sa mnom, Cleo. Ne znam što sedogaĎa, ali neću da ostaneš ovdje. – Pogledao je Elroyja. – Što vam je, gospodine Hilde? Jeste li poludjeli ili nešto slično?

Elroy mu nije obraćao paţnju. – Samo se nemoj dati zadrţavati, Cleo! Nestani! Ili misliš da bih te htio još imati u kući? Neću da Audrey bude

duţe izloţena ovakvim scenama. Zbog nje te moram zamoliti da napustiš

kuću. – Zbog nje! – ponovi Cleo. – Zašto joj ne daš da sama odluči što hoće.

Ona... – nije mogla nastaviti, jer je bila blizu suza. Zbog toga je otrčala usobu, posegnula za kovčegom i počela ga puniti.

Tada su se otvorila vrata. Ušla je majka., – Znam zašto si to učinila,Cleo... Ne, ne moraš sada plakati.

– Ne mogu te ostaviti s njime, majko – jecajući govorila je Cleo. – Što ti drugo preostaje? – mirno upita majka. – Ti ne moţeš ostatiovdje, a ja ne mogu otići s tobom, jer moram Elroyju sve objasniti. To

sam mu duţna, iako ti moţda misliš drugači je. Ipak, to moraš prepustitimeni. – Učinila je stanku kao da se sjetila kako je to i maloprije reklaJimu. – Mogu se sama brinuti za sebe, dijete moje. Zar je tako teškopovjerovati?

– Da – priznala je Cleo. – Zato što sam uvijek... očito zato što sam tekrivo ocijenila.



– Zbog toga se ne moraš zabrinjavati. Ljudi su me oduvijek krivooc jenjivali. Nikada me to nije smetalo, ali u ovom je slučaju vaţno da semi dvije razumijemo, Cleo. Moraš vjerovati ono što ti kaţem – obrisala

joj je suze. – Dobro me slušaj, Cleo. Obećaj em ti da će sve biti dobro.Zaista! To ti obećaj em. Sada nemamo više vremena, ali sutra ćemo sevidjeti. Ujutro ću te nazvati i vidjet ćeš kako će se sve, urediti. Vjeruješmi, zar ne?

– Da – uvjereno je odgovorila Cleo. Majčin nov način ponašanjaostavio je dubok dojam na nju. Pred njim će morati popustiti čak i Elroy.

Cleo ga nije uspjela uvjeriti, ali majka će mu otvoriti oči. I on će bitiprisiljen odreći se uloge njezina zaštitnika. Majci više nije bio potrebannikakav zaštitnik.

11

Velma je rekla da će čekati odluku do devet sati uvečer. Točno u devetsati nazvao je Mack i javio da se Jim slaţe s njezinim prijedlogom. Kad je telefonirao, Jim je sjedio u njegovoj radnoj sobi. Pojavio se prije pola

sata i rekao: – Prihvatit ću Velminu ponudu. Kakve bih inače mogućnostiimao s Wayneom? Više ne mogu postići.

– Ţao mi je što ga danas poslijepodne nisam sreo – počeo je Mack. – Tada bih...

– Vjerojatno ne bi promijenio mišljenje. Ne, najbolje da se

odrek nem... U redu, moţeš je nazvati, Velma nije primila vijest onako pobjedonosno kao što je Mack

oček ivao. Glas joj je zvučao prilično nervozno. Zar je precijenila svoju

moć uvjeravanja? – Vjerojatno ste već razgovarali s Wayneom? – upitao je.

– Zacijelo – odgovorila je Velma nakon kraće stanke. – Upravo smo

pri tom. Hvala Sto ste nazvali.

Kad je Mack spusti slušalicu, čuo je Billa kako zove. – Majko, majko!

– Nije ovdje! – glasno je odgovorio Mack. Bill je provirio u sobu a

otac je dodao: – Ona i Sally su otišle na neki sastanak. A što ti radišovdje? Mislio sam da si se dogovorio s Cleo?



– Točno. Ona je ovdje. – Zaista, Cleo se pojavila iza Billa koji je

nastavio: – Htjeli smo pitati majku moţe li Cleo prenoćiti kod nas.

– Elroy – i ja smo se posvadili, znate – zbunjeno je upala Cleo.

– Ono – reče Mack. – Da, jasno, samo ostanite kod nas, Cleo. Imamo

dovoljno mjesta. Nadam se da je vašoj majci bolje, inače... – Oh, ona je vrlo dobro, suče McVey – odgovorila je Cleo, ali Mack je

zapazio da su njezine riječi bile namijenjene Jimu. – Inače bih ostala uz

nju. Mnogo vam hvala na ljubaznom pozivu, suče McVey.

– Molim. – Kad su oboje otišli. Mack je pogledao Jima. – Bio si danas

poslijepodne kod nje?

– Jesam.

– Jesi li vidio Elroyja?

– Nisam.Ali Mack nije trebao dalje ispitivati da bi doznao što se tog

poslijepodneva vjerojatno dogodilo: Cleo je morala straţariti a nije

ispunila svoj zadatak – zbog toga su se Elroy i ona posvadili. Pustila je

Jima da uĎe u kuću, a Elroy je to otkrio. Zapravo, bilo je smiješnozamisliti Elroyja Hilda kao viteza koji trči – u svoj dvorac da spasi damu

svojeg srca. Ali, – s druge strane...

Audrey nije bila naročito lijepa. Mack nije mnogo znao o njoj. Ali, na

svoje vlastito zapre paštenje imao je o njoj mnogo ljepšu predodţbu negoo drugim ţenama koje je svakodnevno viĎao. Moţda pomisao, da Audrey

pripada legendarnim ţenama zbog kojih se muškarci bore i umiru, i nije

bila tako smiješna. Herb Fleming i Jim Singley su se meĎusobno borili. Ali, Herb je

umro. Zbog nje? Ova se pretpostavka nije mogla dokazati. Iako je većinaljudi mislila na Audrey i govorila o njoj, njezino ime nije nikada bilo

izrečeno na sudu. A ona se vrlo brzo udala za drugog čovjeka. Sve je to lijepo i dobro, ali Jim se ipak vratio u Athenu da bi

razgovarao s Audrey. Zbog toga je i traţio od Velme rok za razmišljanje,ne da promisli a njezinu prijedlogu već da moţe posjetiti Audrey. I sada..

Zazvonio je telefon na Mackovu pisaćem stolu. Podigao je slušalicu. – Sudac McVey? – upitao je uzbuĎen glas bez daha. Mack nije odmah

prepoznao Waynea. – Znam da ste maloprije razgovarali s mojom

majkom i htio sam vam reći samo... Ne bih htio da doĎe do nejasnoća.



Konačno i ja imam nešto reći! I neću dopustiti da me svi, poput lopte,

gaze nogama. To mu moţete poručiti! – Trenutak Wayne! Mislio sam da je sve u redu? Vaša je majka rekla...

– Znam što je rekla, ali to mi je sasvim svejedno! Neka ne zamišlja daću uzeti njegov prokleti novac! I ne mislim na to!

– Oho! Htio bih razgovarati s vama, Wayne. Gdje ste? – U svakom

slučaju nije bio kod kuće. Iz pozadine se čula glazba. – Nemamo o čemu razgovarati. Neću njegov novac. To mu moţete

poručiti. Rekao bih mu to sam, ali je bio u hotelu. – Vaš je otac kod mene. Slušajte, Wayne, obojica ţelimo razgovarati s

vama. Ne samo o novcu, tu temu moţemo potpuno Isključiti. Zašto ne biste došli ovamo? Ili, ako vam je draţe, moţemo se negdje sastati.

– Neću s njime razgovarati! Neću ni njegov novac, niti bilo što drugood njega. Zašto me ne ostavi na miru? Recite mu neka ide do vraga! – Wayne... – ali, mladić je već spustio slušalicu. Mačku nije preostalo nego da učini isto. Bespomoćno se okrenuo

Jimu. – Ne slaţe se s Velminim prijedlogom, ukoliko ti to predstavlja

neku utjehu. Navodno te ne ţeli vidjeti, ali bio je u hotelu, pitao za tebe...

– Je li još tamo? Gdje je?

– Nemam pojma. U nekoj gostionici. U pozadini se čula glazba. – Pijan?

– Nije... samo je prilično zbunjen. Očito ni sam ne zna što hoće i štoće učiniti.

– Što to znači? – uzrujano upita Jim.

– Kako bih ja to mogao znati? Kad bismo barem mogli s njime

razgovarati da...

– Zašto ga ne bismo potraţili? U Atheni ima svega desetak gostionica.

DoĎi, idemo u potragu! – Ne znam je li to dobro. Prvo, mogao bi eksplodirati kao sinoć, a time

nikome ne bi bilo pomognuto. Osim toga, vjerujem da bi se ipak jošmogao pojaviti ovdje. Zato ne smijemo odmah odjuriti. Predlaţem da pričekamo desetak minuta prije nego krenemo.

Čekanje je trajalo čitavu vječnost. Jim je hodao od vrata do prozora,

gore-dolje. Mack je šutke sjedio. – Moţemo se razdvojiti – odjednom predloţi Jim. – Ne moramo

obo jica ovdje čekati. Ja bih mogao potraţiti Waynea...



– Vjerujem da bi on radije najprije razgovarao s tobom – upao je

Mack. – Ukoliko ga pronaĎeš, odmah me nazovi i ja ću doći. Mislim da je to najbolje rješenje.

– Jasno, tako ćemo učiniti – sloţio se Jim. Oba muškarca su izišla izradne sobe. Spustili su se niz stube i zastali pred kućnim vratima dok jeMack upalio vanjsko svjetlo. Sada je čitav vrt pred kućom bio osvijetljen.

Kad je Jim htio izići iz kuće, Mačku je palo nešto na um. – Hoćeš likola? – Stajala su na ulici, jer su Bili i Cleo otišli pješice.

Jim je zastao na pragu. – Onda ih ti ne bi imao, ukoliko bih te nazvao

da doĎeš. Ne, snaći ću se i bez kola. Uprkos tome, hvala ti, Mack, na

svemu.

– Nemoj se zabrinjavati, sve ćemo urediti – uvjeravao ga je Mack, jer

je Vidio kako je Jim potišten. – Moţda pravimo od muhe slona, a Wayne je već...

Negdje u mračnoj ulici prasnuo je metak. Jim se ţestoko stresao iostao ukočeno stajati pred Mačkom. Lice mu je bilo bezizraţajno poput

maske. Mack je prvi tren bio suviše zbunjen da bi učinio bilo što drugo,osim što mu je uzvratio pogled.

Ali naglo se sabrao. – Jime! Jesi li ranjen? Zaboga, uĎi unutra! – Zgrabio je Jima za ruku i odvukao ga u kuću, a da nije ni znao je li metak pogodio cilj ili promašio.

– Što je to bilo? – upita Jim zatvorenih očiju, naslonjen o zid. – Netko je pucao a tebe! Što je s tobom? Zar si moţda ranjen?

– Nisam, nisam. Bez obzira tko je pucao, nije dobar strijelac.

– Na onom svjetlu mora da si bio dobra meta. Tko...

Jim nije izbjegao njegov pogled.

– Wayne je već kao dječak bio odličan strijelac – rekao je. – Odlazio

sam s njime u lov. Uvijek je dobro pucao. – Ovo moramo prijaviti, Jime. Drugo nam ne preostaje. Moram

nazvati šerifa. – Zašto bismo morali? Zašto ne bismo pričekali dok naĎemo Way-

nea...

– Netko te je pokušao ubiti, Jime. Svejedno mi je tko, ali to mu nesmijemo po drugi put omogućiti! Moram se za to pobrinuti, ako sam tiprijatelj... A i Wayneov, ukoliko bih mu bio potreban.

Ovo je djelovalo. Jim je šutke kimnuo.



Kad se vratio s telefona Mack ga je obavijestio: – Šerif Wohler je većkrenuo. Poznaješ li ga zapravo? Htio je znati jesmo li nešto vidjeli iličuli. – Mack se zagledao u noć, kao da se Jimov neprijatelj još tamozadrţava i , čeka dolazak policije! – Ne znam točno iz kojeg je pravcaispaljen metak. A, ti?

– Od tamo prijeko – Jim je pokazao ulaz u dvorište. – Iza kola ili iz

ţivice. – U kolima... – počeo je Mack.

– Vjerojatno nema ni puške – prekinuo ga je Jim.

– Vjerojatno nema, ali nije morala biti njegova puška... Mogao je biti imoj revolver.

– Što to znači? Kako bi on mogao...?

– U kolima, u pregradi za rukavice drţim revolver. Od onda kad su me jednom noću zaustavili i opljačkali. Tada sam, bilo je to prije godinudana, kupio revolver. Pregrada za rukavice nije zaključana.

– Dakle on bi mogao znati za revolver.

– On i Bili su često koristili kola. Ali, i drugi su ljudi znali za revolver.Čuvajmo se preur anjenih zaključaka, Jime. Moţda revolver mirno počivau pregradi za rukavice.

Ali, kad je šerif Wohler pogledao, revolvera nije bilo. Netko je

provalio u pregradu za rukavice i ukrao oruţje. Metak su pronašli udovratku vrata, ali oruţje je nestalo.

– Vjerojatno ga je ponio sa sobom – rekao je šerif Wohler. – Nemojte

se nigdje pojavljivati, gospodine Singley kako ne bi mogao ponovno

pucati. – Učinio je stanku. – Čuo sam da ste se sinoć kod Louieja posvadili sa sinom. Je li to točno?

– Ne znam bi li se to moglo nazvati svaĎom – odgovorio je Jim.

Šerif je očito bio drugačijeg mišljenja, jer nije dopustio Jimu da garazuvjeri. – Znači, ne znate što ima protiv vas? Tada ga moramo potraţiti. Jeste li ga večeras vidjeli? – Kad mu je Mack ispričao otelefonskom razgovoru, Wohler je kimnuo. – Dobro, najprije ćemopogledati u gostionice.

Nisu ga mogli spriječiti. AH, Mack je još dodao; – Rado bih s njime

razgovarao čim ga naĎete. Nemate ništa protiv? Poznam Waynea i...

– Jasno, suče McVey – odgovorio je šerif. – Moţete u svako vrijeme s

njime razgovarati.





– Besmislice, Velma. Znate isto tako dobro kao i ja da dogovor više nevrijedi, jer Wayne: nije pristao. Niste ga uspjeli nagovoriti. Zašto nepriznate?

– Ništa ne priznajem! Nisam ni očekivala da će se odmah sloţiti smo jim mišljenjem. K onačno, i meni je trebalo neko vrijeme da doĎem dotakvog shvaćanja. Ali, čim proĎe prva rek acija, on će uvidjeti da imampravo.

– U to se ne bih pouzdao, Velma. Čak i kad bi Jim napustio Athenu, i

kad biste imali Waynea samo za sebe. Vjerujem da ćete imati još i drugih

teškoća s Wayneom... Zašto se toliko protivite da mi razgovaramo s

njime? Konačno, ţelimo samo... – Hvala, točno znam što bi Jim pokušao! On mi je upropastio sve

drugo. Ali, neću dopustiti da odvrati Waynea od mene. To ću spriječitisvim sredstvima!

Velma je zalupila vrata.

– Moţemo otići u hotel – predloţio je Mack kad su ponovno sjedili u

kolima. – Ne vjerujem, da je tamo. Ali ako ga je Ernie Brewer večerasvidio, zacijelo nam moţe štošta ispričati.

Mack je imao pravo. Ernie je upravo telefonirao, ali odmah je spustio

slušalicu i uzbuĎeno im se obratio: – Traţite li i vi Waynea? Šerif je većbio – ovdje. Wayne je bio ranije, ali je otišao. Ispričao sam šerifu kakosam pomislio da mladić namjerava nešto poduzeti. Htio sam vas većnazvati, suče McVey, ali sam tada pomislio da me se za pravo ne tiče...

– Mogli ste to učiniti – upao mu je Mack u riječ. – Zašto ste pomislilida će Wayne nešto poduzeti? Što je rekao?

– Oh, zapravo nije rekao ništa naročito., Ali čudno je izgledao. Inekako se neobično ponašao. To je bilo napadno. Odmah sam osjetio. Taj

bi mladić mogao svašta učiniti, pomislio sam. Uopće nije uračunljiv. – Je li pitao za mene? – neobično je strpljivo htio doznati Jim.

Ernie je kimnuo i duboko uvukao zrak. – Točno, pitao je za vas, a kad

sam mu objasnio da ste otišli i koliko znam još se niste vratili, divljačkime pogledao i upitao smije li se sam uvjeriti. Jasno, dopustio sam mu, jer

sam točno znao da niste ovdje. Kad se vratio dolje pitao me znam li gdje

biste mogli biti, ali prije nego sam dospio odgovoriti, Wayne se dosjetio,

da ste vjerojatno kod suca McVeyja, svog jedinog prijatelja u Atheni –



kako se izrazio. Ipak sam mu rekao da ste moţda otišli Louieju na čašupiva...

– I? – nestrpljivo upita Jim. – Što je bilo onda?

– Samo me je čudno pogledao i ţurno otišao. – To je bilo sve? – upita Mack. – Ovo baš ne zvuči jako divlje.

Sada je povrijedio Ernijev ponos. – Ali, morali ste ga vidjeti! No, čuosam još nešto što mi se učinilo tako nevaţno da nisam šerifu nispomenuo. Oh, jasno, mislio sam na to, ali zašto bih Hazel nepotrebno

uvlačio u neprilike? Ionako ima griţnju savjesti, iako nije loše mislila inije znala da je Wayne ovdje, inače ne bi nikada...

– Do vraga, Ernie! – presiječe ga Mack. – Što je bilo s Hazel? Kako

dugo ćete još okolišati?

– Oprostite, suče McVey, nisam znao da vas to zanima. Hazel običnoradi do sedam sati, ali danas je bio kod nas Klub ţena i Hazel je, zajedno

sa svojom sestrom koja nam ponekad pomaţe, pospremala blagovaonicu.Razgovarale su kao što ţene obično...

– Znam! – upao je Mack. – I što su rekle?

– Pričale su o Jimu – oklijevajući odgovori Ernie. – Zna se da je on

danas poslijepodne pos jetio gospoĎu Hilda Hazel je o tome razgovarala

sa sestrom. Sloţile su se da se Jim vratio ovamo samo zbog gospoĎeHild. Hazel je tvrdila kako je to nije iznenadilo, jer gdje ima dima ima i

vatre...

– Dobro – reče Mack vidjevši da se Jim neće izjasniti. – Ne mogu

zamisliti da su baš te br bljarije uzbudile Waynea. Konačno, njegovamajka već godinama ništa drugo ne tvrdi.

– Točno, ali on nije ništa znao o toj posjeti – protuslovio je Ernie. – Upitao me: je li to istina. Je li on danas poslijepodne bio kod nje? Htio

sam ga smiriti, objasnio sam mu da je ta posjeta sasvim nevaţna, aliWayne je odgovorio: – Znam što to znači! – S tim je riječima izjurio i

potrčao prema Glavnoj ulici.

Vjerojatno prema kući suca McVeya, mogao je još dodati Ernie, ali

nije.

– Je li odavde telefonirao?

– Nije. Samo je kratko sa mnom razgovarao, kao što sam ispričao, alinije najvaţnije što je govorio, nego kako...





– Revolver? – ponovio je Wayne. – Kakav revolver? – Zbunjeno je

promatrao šerifa i nije pruţio nikakav otpor dok ga je Wohler ha brzinu

opipao. Zaista nije bio naoruţan. – Što ste učinili s njime? Bacili ste ga? No, za to ste imali dovoljno

prilike! – Šerif je spremio svoj revolver i primio Waynea za ruku. – Otome ćemo još razgovarati! Hajde, idemo!

– Wayne... – poče Jim.

– Ne ovdje, gospodine Singley – prekinu ga Wohler. – Vi i sudac

moţete s njime razgovarati u mojoj kancelariji.

– Vozit ću se s vama i Wayneom – odlučno će sudac. – Jime, ti moţešodvesti moja kola natrag. Vidimo se u Wohlerovoj kancelariji.

Šerif se jedva nasmija: – Što to znači, suče McVey? Bojite se da bih

ga putem mogao zlostavljati kako bi priznao? – Promatrajući mladićakoji kao da još uvijek nije shvatio što se dogaĎa, dodao je: – Što se menetiče moţete s nama, suče. Samo uĎite!

13

– Nisam – ponovi Wayne – Ne, nisam ukrao revolver suca McVeya. Niti sam pokušao ikoga ustrijeliti.

Iako to moţda i nije loša ideja, ako čovjek dobro promisli. Wayne se

još jednom ogledao po siromašno ureĎenoj šerifovoj kancelariji izagledao se u pukotinu na stropu što je podsjećala na Mississippi i

konačno, je sreo očev pogled. Svemu je tome on kriv. pomislio je. Zaštose morao vratiti? Jasno, zbog gospoĎe Fleming. Nisi valjda povjerovaoda se vratio zbog tebe? Nikada mu nije bilo stalo do tebe. Je li ti to sada

jasno? Morao si to spoznati već ranije. – Nisam – i opet je ponovio. – Ne, to nisam bio ja.

Veruju li mu? Šerif zacijelo ne vjeruje. Wayne je znao kako je

uzaludno pokušavati uvjeriti šerifa Wohlera. Još se uvijek ljutio zbogonog u Spring Cityju. Iako... Ne, zato što je pri tom njegov vlastiti sinigrao glavnu ulogu: Jug Wohler je ukrao kola, ostali su se, pripiti, vozili s

njime. To je šerif točno znao, a Wayne je slutio kako samo čeka priliku

da mu se osveti zbog njegova sudjelovanja u tom pothvatu.

http://voz.it/

http://voz.it/



Sudac McVey mu je pokušavao povjerovati. Vjerojatno zbog Sally.

Očito, neugodno se osjećao, ali je ipak paţljivo slušao i pokušavaovjerovati onome što je Wayne govorio. Zaista sudac McVay nije loščovjek.

– Ali znali ste gdje sudac čuva svoj revolver? – zapita šerif . – Jasno. Tko to nije znao? Konačno, bilo je opće poznato da je nakon

napada kupio revolver! Znam da je leţao u pregradi za rukavice njegovaautomobila. Bili mi je pričao.

– Jeste li večeras prvi put vidjeli oruţje? – htio je znati šerif. – Nikada ga nisam vidio, ni večeras niti u bilo koje drugo vrijeme!

Koliko vam još puta moram objašnjavati kako o tome ništa ne znamniti...

Otvorila su se vrata. Wayneov je glas zakazao. S nevjericom jezaţmirio. Majka. Nije ni pomislio da će doznati za ovo. Bila je to i opet

sitnica koja se mogla zatajiti pred njome. Osjetio je stid pred majkom, ali

istovremeno se ponadao: moţda će mu vjerovati, moţda... – Što to znači? Zašto me niste obavijestili? – zapita Velma tako ljutito

da se čak i šerif trznuo. – Kojim pravom koristite takve metode,

gospodine Wohler? Kako ste me se usudili nazvati, ne rekavši mi svojeime a postavljajući pitanja _na koja bi odgovori mogli teretiti mojeg

sina? – Pogledala je prijeko, Jima i suca McVeya. – Mogla sam misliti da

nešto nije u redu, čim ste pitali za Waynea, suče. Zašto, ste mi ovo prešutjeli? Kako ste mogli biti tako besramni i zatajiti mi nešto ovakovaţno?

– Polako, Velma! – upozorio je sudac McVey. – Jedva ste nas i slušali.Ne bismo vam mogli ništa objasniti, čak da smo i htjeli. Ali, mislili smo

da ćete dovoljno rano doznati...

– Dovoljno rano! Moj je sin uhapšen pod sumnjom ubojstva, a vi nesmatrate potrebnim da mi to kaţete, jer ću ionako doznati dovoljno rano! – Ne, on nije uhapšen – upao je šerif koji se u meĎuvremenu sabrao. –

Nije uhapšen niti se radi o ubojstvu, gospoĎo Carson. Nitko nije ubijen.

Samo preslušavamo Wayneja. Znamo da je jučer napao oca i zato... – Što? – prošaptala je Velma Carson. Spustila se na najbliţu stolicu. –

Ispričajte mi, molim vas, sve otpočetka – zahtijevala je od šerifa. Wohler joj je opisao ispad pored Louejeva lokala i tada upitao Way-

nea: – Zašto ste se sinoć onako razljutili na oca?



– Htio sam... razgovarao sam s Cleo. On nas je prekinuo. To je bilo

sve.

– O čemu ste razgovarali » gospoĎicom Fleming?

– O nečem privatnom. – Moţemo pitati i gospoĎicu Fleming... – Učinite to, šerife. Ali ne vjerujem da ćete od nje doznati više. –

Wayne je izazovno zijevnuo.

Wohler je nastavio: – Što ste traţili pored rijeke? Zašto ste bili tamo?Nakon djela ste se uplašili i pobjegli, zar ne?

– Jasno! Kako daleko ste me morali slijediti? Ostao sam bez daha tako

da više,ne znam k oliko sam dugo trčao. – Ovo ste sami izazvali. Wohler – rekao je sudac McVey. – Wayne

nije trčao. – Dobro, onda nije trčao. Nije mu ni bilo nuţno, jer je već baciorevolver. Jel tako, Wayne? Otišli ste na rijeku da se riješite oruţja.

– Nikada nisam imao taj prokleti revolver! Spustio sam se na rijeku,

jer sam konačno ţelio biti sam! Dosta sam se naslušao glupog brbljanja ihtio sam biti negdje gdje nikoga nema. – Wayne je. zbunjeno zašutio.Kad je nastavio, svjesno se obraćao majci, jer je ona bila jedina koja bimu mogla povjerovati. Ali, pri tom je osjećao da ga ona svjesno i ne vidi – slušala je tako usredotočeno da nije ni opaţala sve ostalo oko sebe. – Nisam to učinio! Ne mogu ništa protiv toga što mi nitko ne vjeruje. Ja tonisam učinio!

Šutnju što je uslijedila, odjednom je prekinuo Jim.

– Ja ti vjerujem, Wayne. Četiri jednostavne riječi kao da su u prvi

trenutak omamile Wayne. Nehotice je pogledao oca, spustio glavu i

porumenio. »Ja ti vjerujem, Wayne«, rekao je. Wayne se netremice

zagledao u pod. – Nisi li to uvidio malo prekasno? – upita Velma. – Nisi li morao

promisliti prije nego si odjurio šerifu?

– Velma... poče Mack.

Ali, nije mu dopustila da doĎe do riječi. – Jasno, Wayne to nije učinio!Točno – znam, mogu i dokazati!

Šerif se prvi oporavio od iznenaĎenja. – Dokazati? Kako?



– Nije mogao učiniti, jer večeras nije bio ni u blizini McVeyeve kuće.Znam, jer sam ga slijedila. Da se netko ranije potrudio da me obavijesti,

mogli smo sebi prištedjeti sve ovo uzrujavanje. Ali, vi ste morali...

– Trenutak! Slijedili ste ga? Zašto, gospoĎo Carson?

– Zato jer sam se brinula za njega, šerife. Kad je otišao od kuće bio je prilično zbunjen. Činilo mi se da će otići Jimu. A to bi mu u njegovomduševnom stanju samo štetilo, jer bi se još jače uzrujao. Zbog toga samkrenula za njim kako bih ga po mogućnosti zadrţala što dalje od Jima.Jasno, nastojala sam da me ne vidi, jer sam znala da bi mi zamjerio što ga

uhodim.

Šerif je kimnuo. – U redu. Kamo je najprije otišao?

– U hotel – spremno odgovori Velma – To sam i očekivala.

Promatrala sam ga s druge strane ulice. Pošto sam znala da je Jim kodsuca McVeya, mogla sam pretpostaviti da će Wayne nakon toga otići

tamo. Ali nije to učinio. Otišao je u zalogaj niču da telefonira. Nazvao jeMačka, kao što sada znamo.

– Tako je. I onda?

– Tada je krenuo dalje Glavnom ulicom. Vjerovala sam da je krenuo

McVeyu.

– Zar to nije točno? Sam je priznao da je prošao pored sučeve kuće. – Ne, nije točno. Tako je zbunjen da više i ne zna gdje je zapravo bio.

Ja sam ga promatrala, šerife. Odjednom se okrenuo, ostao trenutak stajati,ogledao se unaokolo i tada krenuo prema rijeci. Nije bio u blizini

McVeyeve kuće! Kako je onda mogao ukrasti revolver i pucati u Jima?

To je nemoguće! – Tako je. Osim ako vi niste... Dok ste pratili svojeg sina, netko vas je

po svoj prilici vidio, gospoĎo Carson? Samo ako bismo... htjeli provjeriti

vašu izjavu? Vjerujem da ste u Glavnoj ulici zacijelo nekoga sreli? – Sumnjam – mirno odgovori Velma. – Ne mogu se nikoga sjetiti. U

to vrijeme jedva da je netko i bio na ulici. Zaista sumnjam, gospodine

Wohler.

– Znači, moţemo se pouzdati jedino u vaše riječi. – Sasvim točno, morate se pouzdati u moje riječi – odgovorila je

Velma. Samouvjereno i drsko se smiješila. Kao da je samo čekala kakoće šerif izjaviti da je lagala.



To je učinila, pomisli Wayne. Hladnokrvo je lagala. Zbog mene. Da

me izvuče iz škripca. Vjeruje da sam ukrao revolver. Čak je i šerif Wohler, koji je teško shvaćao, morao uvidjeti da nije

dorastao Velmi Carson. Ali Wohler je bio tvrdoglav. Postavio je jošnekoliko pitanja na koja je mirno odgovorila.

Desetak minuta prije deset sati, kad je metak bio ispaljen, Wayne se

nalazio na drugom kraju grada, išao je prema rijeci. Čim je Velma vidjelada više ne kani otići Jimu, okrenula se i otišla kući.

– Ali o tome niste ništa rekli sucu McVeyu i gospodinu Singley ju,

kad su oni kasnije došli k vama – prigovorio je šerif. – Jasno da nisam! A zašlo bih rekla? Konačno; ţeljela sam da Wayne

ostane što dalje od njih.

– Ni meni to niste ispričali kad sam vas nazvao, gospoĎo Carson. – Zašto bih to učinila, gospodine Wohler? Niste mi čak ni rekli svoje

ime. Nakon toga. sam se ponovno zabrinula i nazvala sam gospodina

Brewera. Srećom, sve mi je ispričao i tada sam odmah došla ovamo. Sve je dobro smislila, pomisli Wayne. Ne vjeruje mi i laţe kako bi me

zaštitila. Laţe bez ikakva ustezanja. Ţeli me jedino osloboditi. Sve joj jeostalo potpuno ravnodušno. A ja sam se nadam da će mi vjerovati! Onane treba zbog mene lagati, morala bi vjerovati da govorim istinu!

– Pretpostavljam da ćete sada pustiti Waynea – rekao je njegov otac.

Ustao je kao da je time htio nagovijestiti da je predstava završena. – Sto

mu uopće moţete dokazati? Sudac McVey i ja smo vidjeli kako ste ga

uhapsili. Nije imao oruţja, nije pokušao pobjeći. Očito, nije ni znao štohoćete od njega. Smatram da je njegov iskaz vjerodostojan, gospodineWohler.

– Moţda, gospodine Singley, ali vi ste mu otac i zato...

– Osim toga, ja sam i čovjek u kojeg je ispaljen metak – prekinu gaJim – i odbijam da za to učinim odgovornim Waynea.

Ukoliko ostajete pri tom da Waynea...

– Trenutak, Jime! – upao je Mack – bolje da mirno razgovaramo o

ovom slučaju. Predlaţem da se o svemu dogovorimo u mojoj kancelariji.

Wayne moţe u meĎuvremenu pričekati u susjednoj prostoriji. Sto mislite

o tome? Velma i Jim...

– Bez brige, Velma, čekat ću vani – rekao je Jim i krenuo prema

vratima.



– Ne moraš se ničega bojati, Wayne – prošaptala je Velma sinu kad ga

je šerif vodio van. – Konačno, ti to uopće nisi mogao učiniti. Sve je tosmiješno!

Wayne je sjeo na mjesto što su mu odredili, u sobu pored kancelarijesuca McVaya i čekao, ni zabrinut niti s mnogo nade. Mislio je na majkukoja još uvijek nije vjerovala u njegovu neduţnost i slušao kako ususjednoj prostoriji razgovaraju sudac i šerif Wohler. Nije razumio što sugovorili, jedino je čuo da McVey govori više od šerifa.

Kad su se otvorila vrata, Wayne je pristojno ustao. U prvom se

trenutku već uplašio da mu sudac McVey donosi loše vijesti. Ali, tada je primijetio da se šerif predao.

Sudac je kimnuo Wayneu, otvorio vrata prema hodniku i doviknuo: –

Sve je u redu, Jime! Wohler ga neće zadrţati ovdje! Srećom, Wayne je uspio pravovremeno stići u polumračni hodnik gdje

nitko nije mogao dobro vidjeti izraţaj njegova lica. To bi moglo biti

mučno. ProgunĎao je jednu jedinu riječ:– Hvala! – Zvučala je zlovoljno,ali nije se usudio ništa više reći, jer bi inače...

Tada se pojavila Wayneova majka, zagrlila ga i pri tom se

pobjedonosno smiješila kao da je samo njoj mogao zahvalili što su gapustili na slobodu.

Malo kasnije ponovno su stajali u šerif ovoj kancelariji. Upr kos

svo jem dosadašnjem por azu, Wohler se nije htio odreći posljednjeotrovne strelice.

– Htio bih jamo još nešto znati – zamišljeno je počeo. – Ţelio bihsamo odgovor na pitanje: – Tko je pucao u gospodina Singleyja, ako to

nije bio Wayne?

Mučna šutnja što je uslijedila trajala je prilično dugo.

– Opravdano pitanje – konačno je rekao Mack. – Ali najprije valja pronaći oruţje, šerife. To zacijelo nije lako, ali... – U redu, Mack – prekine ga Jim. – Znaš isto tako dobro kao i ja kako

jedva i postoji mogućnost da revolver bude pronaĎen. Uostalom, posvemi je svejedno tko je pucao u mene. Mislim da je metak trebao posluţitisamo kao opomena, a pošto ću ujutro ionako otputovati, taj će pr oblem

sam po sebi biti riješen. Nisam baš omiljen u Atheni, ukoliko to nisteprimijetili, gospodine Wohler. Ako se malo potrudite, naći ćete, osim



Waynea, dovoljno drugih ljudi koji su mogli pucati u mene. – Pri tom je

dobacio kratak pogled Velmi.

– Sasvim točno – rekla je Velma smiješeći se. – Ţao mi je, ali višeništa ne znam, gospodine Wohler. Osim toga, vaš je zadatak da pronaĎete počinitelja, zar ne? – Pogledala je prijeko, Waynea. – DoĎi, sinko, idemokući. Mogu zamisliti kako si umoran.

Kad su oboje već bili na vratima sudac McVey je rekao: – Uprkos

tome, volio bih razgovarati s vama, Wayne. Već je kasno, ali ako hoćete,moţete me posjetiti nakon što otpratite majku kući.

Wayne je osjetio izazov u McVeyevu pogledu. A i zamijetio je da se

njegova majka trgnula. Oklijevajući je kimnuo, iako je znao da mu ona tonikada neće oprostiti.

14

– Vjeruješ li da će doći – upita Jim sa sumnjom u glasu.

– Wayne? Ne, smatram to nevjerojatnim – odgovori McVey. A već jei poţalio što je pozvao Waynea. Prilika za priznanje bila je povoljna – za

to su bila potrebna samo dva čovjeka. Jim i on su bili dovoljni. I mjesto je bilo prikladno: oba su muškarca sjedila u Mackovoj radnoj sobi uz

piće. Konačno su bili sami što je ipak predstavljalo dostignuće, jer su ih pri povratku dočekali Margo, Sally, Cleo i Bill. Mack se nije dao dugo

zadrţati, čak ni od Sally koja je, jasno, začuvši da je Wayne pušten naslobodu, briznula u plač. Mack je poslao i nju i sve ostale u krevet.

Objasnio im je da su Jim i on umorni, ţele još popiti viski prije nego i oniodu u krevet.

To je zaista bilo točno. Mack se osjećao potpuno iscrpljen. Nije se bilo

lako nagoditi s Wohlerom koji je tvrdoglavo ostajao pri svojem

uvjerenju. »Ja ti vjerujem, Wayne«, rekao je Jim, a to je bilo odlučujućeza Wohlera. Šerif je uvidio da je sa svojim shvaćanjem zasad bio sam.

Jim je popio gutljaj viskija. – Činilo mi se kao da šerif ima neštoprotiv Waynea – zamišljeno je rekao. – Je li tako?

– Ne, o tome ništa ne znam – uzrujano je odgovorio Mack. – Nije

morao imati ništa protiv njega. Wayne ga je razdraţio svojim ponašanjem.



– Točno. Ali nije lagao, za to bih stavio ruku u vatru. Dovoljnopoznam svog dječaka i znam da li laţe ili ne. Kad kaţe nešto neistinito,nehotice podigne ramena u vis. To .poznam. Tu kretnju ima od mene.

U redu, tada nije podigao ramena uvis, razmišljao je Mack. Ali nije ti

ni gledao u oči kad si rekao da vjeruješ u njegovu priču. Istina, i meni jeponekad tešk o pogledati Jimu u lice, zato Što se stidim. Wayneovo se

ponašanje moţe ispričati njegovom mladošću i teškim poloţajem izmeĎuneprijateljski raspoloţenih roditelja. Za moje vlastito ne postoji nikakvaisprika: kod mene se radi samo o kukavičluku. Sada je konačno prilika dasve priznam Jimu, a što činim? Sjedim ovdje i grčevito traţim riječi!

Mack je zatvorio oči i počeo: – Jime, htio bih ti nešto priznati...Mislim... moram ti još nešto reći, jer ako sutra otputuješ neću moći...

U tom je trenutku odjeknulo zvonce. Bio je spašen, a istodobno iizgubljen. Skočio je.

– Wayne? – upita Jim. – Ovo je zacijelo Wayne. Dakle, ipak je došao!Istrčao je van i prvi stigao do kućnih vrata. Ali ruke su mu tako drhtale danije mogao okrenuti ključ. Mack je morao pustiti Waynea unutra.

Mladić je djelovao premoreno. Nikakvo čudo. pomislio je Mack, jer

Velma mu je sigurno rekla svoje mišljenje. Ali, uprkos tome je došao.Svaka čast! Mack je ponudio Wayneu stolac.

– Zamolili ste me da doĎem, suče McVey – tiho je počeo Wayne. – Htjeli ste se sa mnom nešto dogovoriti.

– Točno – odgovorio je Mack. Bi li počeo s Velminim prijedlogom?

Nije loša ideja. – Moramo se dogovoriti o novcu. Pretpostavljam da vas

je majka u meĎuvremenu uspjela uvjeriti kako je bolje da primite novac.

Wayne se razbjesnio. – Kako vam to pada na um? Kako bi me u to

uvjerila? Otpočetka sam bio protiv.

– Točno, ali od onda se štošta dogodilo tako... – Zamišljate da ću sada učiniti sve što ona kaţe samo zato što mi je pomogla da se izvučem iz škripca' Čak niste ni vjerovali da ću doći, je li?

– Nisam – prizmo je Mack. – Čestitam; Wayne. Ali, htio bih naglasiti

da vam nije majka pomogla da se izvučete iz škripca nego... – To mi je sasvim svejedno! Ona je ionako lagala. Nije mi vjerovala.

Smatrala me krivim. Zbog toga je lagala.

– Sasvim točno. Ali, vaš otac nije lagao. Vjerovao vam je i to je irekao. Morate priznati! – Mack je duboko uvukao zrak. – To vam je



pomoglo da se izvučete iz škripca i nemate nikakva razloga da ga jošuvijek prezirete, do vraga!

Wayne je pocrvenio. – Znam da je ovdje – priznao je. Dobacio je

kratak pogled Jimu. – Hvala što si mi pomogao. Sto je Jim trebao odgovoriti? Molim lijepo, rado sam to učinio! Ali,

Wayne mu nije pruţio nikakvu mogućnost. – Uprkos tome neću tvojnovac, iako me ona pokušavala nagovoriti! Odjednom je promijenilamišljenje! Ti si ubojica ; tako dalje, ali neka sada uzmem što mogudobiti. Neću novac! Ne mogu primiti tako dugo dok ne znam jesi li...UviĎaš li da najprije moram to doznati?

– Ţeliš dokaz da nisam ubojica – tiho reče Jim. – Ne mogu ti ga dati.

Mogu ti ponuditi samo svoju riječ.

Wayne nije pogledao oca. Zagledao se u pod. a Mack je slutio što se unjemu zbiva. »Ja ti vjerujem, Wayne«, rekao je Jim. Jimu je bila dovoljna

njegova riječ. Ali, Jimova riječ nije dovoljno značila Wayneu iako je

mladić bio spreman povjerovati ocu. Mack se nakašljao. – Mislim da ste obojica nešto previdjeli. Ovdje se

ne radi samo o Jimovoj riječi. I Cleo je ispričala istu priču, iako je njezinotac izgubio ţivot.

– Da, ali njezina majka... – Wayne je učinio stanku. – Nisi se vratio da

vidiš mene ili ma jku – predbacio je Jimu. – Nisi to čak ni pokušao. Alidanas poslije podne bio si kod Cleine majke.

– Jesam – priznao je Jim.

– Cleo je lagala, da bi zaštitila svoju majku. Kako njezina majka ne bi

bila upletena u to. O tome sam razgovarao s Cleo ispred Louejeva lokala.

Ona je lagala, a to...

– Ali ne zbog majke – začuo se glas s vrata. Mack se okrenuo i vidio

kako Cleo tamo stoji. Nije znao kako je već dugo mogla slušati. Sada jeušla u sobu i dodala: – Nego zbog gulaša. – Gulaša! – začuĎeno ponovi Mack.

Cleo kimnu. – Zapravo nisam htjela lagati. Ali nakon što sam počela,nisam više mogla pr estati.

– Je li vam jasno što to znači, Cleo? – strogo upita Mack. – Zar na

sudu. niste govorili istinu?

– Ali ne zbog majke. Moram objasniti Wayneu. jer još uvijek vjeruje,

u to, umjesto da konačno uvidi...





Je drhtao, ali nije više djelovala ljutito već prije uplašeno, poput djeteta

koje se boji da je uradilo nešto loše. Mack je spoznao da bi on mogao sve popraviti ako bi ispričao svoju

priču. – Wayne – počeo je glasom hrapavim od uzbuĎenja. – Sluštajte. ja...

– Neću! – Wayne je skočio i potrčao prema vratima. Jim ga je slijedio

u stopu. Tada su su kućna vrata bučno zalupila. Šutnja. – Suče McVey. htjela sam samo...

– Znam – prekinu je Mack. Potapšao ju je po ramenu. – Samo nemojte

plakati, dijete moje. Dobro ste mislili.

Ali. osjećao je i sam potrebu – za utjehom. Cleo je priznala. On je

ponovno bio spriječen, upravo kad je to htio učiniti. Mack se teško spustio na stolac. Zavidio je Cleo.

15

U osam sati ujutro zazvonio je telefon u recepciji hotela »Athena«.

Ernie Brewer je već sjedio, iako u to vrijeme još nije imao nikakva posla.Gosti su doručkovali u blagovaonici. Hazel ih je posluţivala, prije nego je trebala pospremiti sobe. Ernie je utonuo u uspomene na prošlo veče, nevoljko se istrgnuo iz njih i podigao slušalicu. – Dobro jutro, hotel

Athena.

– Jeste li to vi, Ernie? – upita uzbuĎeni glas. – Je li Jim – Singley jošovdje?

– Jutros još nije sišao. Mogu ga pozvati, ako...

– Ne. ne ţelim r njime razgovarati. Moram samo znati da li je u svojojsobi. Sigurni ste?

– Jasno – uvrijeĎeno odgovori Ernie. – Vratio se jutros oko dva sata i

nije više napuštao svoju sobu, osim ako nije skočio kroz prozor. S kimezapravo razgovaram?

– Elroy Hild – reče glas – Hoćete li mi učiniti uslugu, Ernie? Nerado

vam dosaĎujem ali…

– Da? – upita Ernie budući da je šutnja potrajala.



– Ne znam na koga bih' drugom mogao obratiti – nastavio je Elroy. – Ne mogu je ostaviti samu, ako mi ne pomognete. On bi mogao ponovno

doći. ja ne mogu ostati kod kuće. Ed danas ima slobodan dan i is moram biti

u dućanu. Shvaćate li u kako se teškom poloţaju nalazim. Ernie?

– Jasno, Elroy, naravno. Ali mislio sam da je Cleo ovdje? Koliko sam

čuo. htjela je ovaj tjedan ostati kod kuće kako bi se brinula za svoju

majku. – Ne dobivši odgovor, dostojanstveno je dodao: – Jasno, to me se

ne tiče. – Cleo je još u Atheni – priznao je Elroy. – Ali više ne stanuje ovd je.

Ovo što ću vam sada reći mora ostati meĎu nama, Ernie... Cleo i ja smo

se jučer razišli u mišljenjima, posvadili smo se. Ona nije ovdje niti će

ubuduće ţivjeti u ovoj kući. Ne bih htio govoriti o tome, Ernie. Kaţemsamo: nezahvalnost je plaća svijetu!

O tome je Ernie mogao kasnije razmišljati. – Što da učinim, dakle?

– Morate me samo obavijestiti ukoliko bi Jim Singley napustio hotel.

Nazovite me, molim vas, u dućan kako bih mogao otrčati kući i zaštiti jepred njime. To je vaţno, čak veoma vaţno. Mogu li se pouzdati u vas,

Ernie?

– Posve sigurno! – obeća Ernie. – Učinit ću to, Elroy. Čitavo ću

prije podne biti u prijemnoj kancelariji i vidjet ću ga kad bude izlazio. Nazvat ću vas odmah.

Elroyjevo mu se zahvaljivanje učinilo pretjeranim. On nije bio čovjek s kojim bi se lako mogao sprijateljiti, nikada nije bio blizak Ernieju. Ali,

ovaj bi zadatak primio od svakog samo kako bi mogao igrati neku ulogu

u ovoj drami. Već je vidio samoga sebe kako podiţe slušal icu i javlja

Elroyju da je Jim Singley napustio hotel...

* * *

Cleo je čekala da je majka nazove. Spavala je skoro do devet sati, atada je sišla i, na svoje zadovoljstvo, ustanovila da su svi McVeyjevi većotišli od kuće. Sudac McVey je bio u kancelariji, Sally u školi, Bili se smajkom odvezao u grad, a Cleo neka se osjeća kao u svojoj kući. Tako je





– Ali gdje je onda majka? Zašto me nije nazvala? Zašto se ne javlja? Nešto joj se dogodilo, Bille!

– Smiri se draga. Moţda je samo bila u vrtu i nije čula telefon. DoĎi, još jednom ćemo pokušati...

Cleo je poslušno kimnula i podigla slušalicu. Telefon je deset puta

zazvonio. Nitko se nije javio. – Moramo otići prijeko i pogledati što je snjom – zabrinuto predloţi Cleo.

– U redu, idem s tobom.

Elroyjeva je kuća izvana djelovala posve normalno. Cleo je, idućipored Billa prema kućnim vratima, vlastite bojazni smatrala suvišnim.

Ali, kad su zazvonili, nitko nije otvorio vrata. – Imaš li ključ? – upita

Bili. Cleo je odmahnula glavom. – Ući ću na straţnji ulaz – odlučio je

Bili. – Pričekaj me ovdje. Cleo je ostala stajati na suncu. Promatrala je crvendaća koji se kupao u

umjetnom jezercu s lopočima. Kad je Bili nije dozvao, bila je uvjerena dasu i straţnja vrata zaključana, ali bila je suviše troma da bi se ogledala zanjim. Zato se tim jače iznenadila što joj je Bili iznutra otvorio kućnavrata. Pozvao je, povukao Cleo za ruku u kuću i rekao nešto što nijerazum jela. Čula je samo buku iz majčine spavaće sobe: glasno,neujednačeno hrkanje.

Htjela je ući u majčinu sobu, ali Bili ju je zadrţao. – Nemoj! Ostani

ovdje, Cleo. Već sam nazvao doktora Milla. – Liječnika? – Cleo nije ništa shvaćala. Nastojala je pronaći vezu

izmeĎu majke, doktora Millera i hrkanja.

– Odmah će doći – uvjeravao je Bili,

Cleo nije odgovorila. Čula je samo nepravilno hrkanje. Pogled joj je pao na šarene papire na stoliću ispred kauča. Prospekti za putovanja.

Elroyjeve omiljene geografske karte na kojima je ucrtao putovanje nakoje je htio krenuti s majkom. Cleo je trebala nekoliko sekundi da uvidi

što ima pred sobom. Ali, tome nije bilo krivo samo njezino trenutačnostanje. Svi su prospekti i zemljopisne karte bili ,zguţvani ili poderani.

– Dolazi liječnik – s olakšanjem je rekao Bili i povukao Cleo premakućnim vratima. – Sreća što je već ovdje!

* * *



Nakon Elroyjeva telefonskog poziva. Ernie je čitav sat, napetih ţivacastraţario. Jim Singley se tek oko devet sati spustio dolje. Ernijeva se ruka

već trznula, htio je posegnuti za telefonskom slušalicom, ali Jim kao da

nije htio napustiti hotel. Inače je uvijek odmah izlazio. Ali – sada je ostao

ovdje stajati. – Dobro jutro, Ernie. – Nije izgledao mnogo bolje nego pri

svom povratku' u dva sata ujutro. Ali, ako vlastiti sin puca u čovjeka... – Je li Wayne... je li me netko nazvao?

Wayne? Računao je da će ga Wayne nazvati? Jasno, Elroyjev naziv

nije dolazio u pitanje. – Dosad nije – odgovorio je Ernie. Pomislio je da

je bolje ako malo kasnije počne govoriti o sinoćnjim dogaĎajima. – Lijepo vrijeme, zar ne?

– Da, jasno – odsutno je rekao Jim. – Uostalom, danas putujem, Ernie.

– Nije mu ostavio vremena da nešto upita. – Mogu li sada dobitidoručak?

– Svakako – rekao je Ernie i pozvao Hazel. Otpratio je Jima u

blagovaonicu i nastavio razgovarati s njime. Ali sve to nije koristilo – Jim nije ni pomišljao da mu nešto ispriča. Ernie se morao pomiriti s

porazom i mrzovoljno se okrenuo i vratio u predvorje, odakle je sada

nastavio promatrati Jima Singleyja.

Zaista mu se nije ţurilo! Popušio je cigaretu, pio uz nju kavu i mirnočitao novine. Ernie je sumnjao da Jim namjerno ostaje, jer nešto čeka.Moţda Wayneov telefonski poziv? Tko bi to, do vraga, mogao znati!

I kada je konačno izišao iz blagovaonice nije imao pametnijeg posla,nego je nastavio šetati po hotelskom predsoblju. Zadrţavao se sasvim nakraju, pored lonaca sa cvijećem, gdje čovjek nije mogao početi nikakav

razgovor s njime, ili bar ne kao uzgred.

Kad je Ernie, već pomiren sa sudbinom, htio odustati, Jim mu je

prišao i rekao: – Vratit ću se za pola sata, ukoliko bi me netko nazvao. – Ni ovaj put nije dao Ernieju priliku da ga nešto pita. Jednostavno se

okrenuo i izišao. Erniejeva je ruka grčevito zgrabila telefonsku slušalicu. Nakašljao se i

vrhom jezika prešao preko usana. Ali na drugom kraju, ţice nitko se nije javio. Nakon što je tako dugo

čekao i svladavao se, ovakvo razočaranje! Ernie je uvrijeĎeno promatraotelefon kao da je on bio kriv za ovakav razvoj. Zapravo, tome je bio kriv

Elroy. Sve je stavio u rad i onda šutke iščezao...





je bilo moguće od Cleo. Nemirno je hodao tamo-ovamo, ponekad

pogledavao kroz prozor i nešto promrml jao.

Cleo je znala da je on smatra odgovornom za majčino stanje. Nisu

razgovarali, to je bilo suvišno. Elroy je dobacio Cleo samo jedan

uništava jući pogled, kad ga je Bili uveo unutrai

od onda joj više nijeobraćao nikakvu paţnju. Njegovo mrmljanje kao da je išlo na ţivcegospoĎi McVey; čim je ponovno počeo, obratila se Cleo i

demonstrativno počela razgovor o nekoj bezazlenoj temi.

Mene krivi za sve. razmišljala je Cleo. Ukoliko majka umre. ja ću bitikriva, jer sam jučer pustila Jima u kuću. Ukoliko umre. ja sam je ubila,

Jim ju je ubio. počinila je samoubojstvo... Nije! Na toj se točki dosadašnji slijed misli nije mogao logično

nastaviti. Cleo se jednostavno ustručavala računati s mogućnošću da bimajka zaista mogla umrijeti. Liječnik je kazao da ima šansu – ili je tako

uvijek govorio – a, Cleo neka nastoji da se ne zabrinjava, jer će on učinitisve što bude mogao. Toga se sada grčevito prihvatila.

Ljudi su dolazili i odlazili. Ali jedini čovjek koji je ostavio trajandojam na Cleo bio je sudac McVey.

Cleo je razmišljala. Ovdje je bilo vaţno, da bude po majčinoj volji.Ona sigurno nije htjela umrijeti. Bila je tako sretna kad ju je Cleo jučer poslije podne, posljednji put vidjela. Cleo se još dobro sjećala njenablistava smiješka, umirujućih riječi i obećanja da će je sutra nazvati, čimsve bude u redu. Ne, majka nije htjela umrijeti, htjela je ţivjeti!

– Sinoć je zapravo bila potpuno mirna – objašnjavao je Elroy nekom

liječniku. – Malo se uzrujala, ali uspio sam je ponovno smiriti. Djelovala

je zadovoljno, ali to je bila obmana. Morao sam uočiti taj neprirodan mir. – To se nije moglo predvidjeti, ne smijete zbog toga sebi ništa

predbacivati. – Ali morao sam bar jutros nešto primijetiti! – upao je Elroy. – Otišao

sam je pogledati, a ona je čvrsto spavala. Cak sam osjetio olakšanje! Amogao sam je spasiti da sam...

– Ne smijemo izgubiti nadu! – Nada! Nada! – Elroy se zagledao u

pod. – Jasno, s time nisam računao. Nisam je htio smetati, jer sam moraorano otići...

– Ostavio si je samu. iako je Jim Singley još uvijek u Atheni? – glasno

upita Cleo i tada se i sama začudila svojem pitanju.





sa svojim jecanjem jednako kao i razgovorljivošću. Uostalom, oboje se

odnosilo na Cleo. Majku je jedva poznavala i sigurno nije plakala zbog

nje, a razgovor je trebao skrenuti paţnju Cleo s Elroyjeva mrmljanja.

Sada je ponovno počeo: – Morao sam nešto zamijetiti, jer sam znaokako se popodne uzrujala – očajnički se ţalio Elroy. – Ali onda se smirila

i mislio sam da je sve opet u redu. To neću sebi nikada oprostiti! Danas

sam ujutro morao vidjeti...

Sudac McVey se nagnuo kako bi bolje čuo što Elroy govori. Cak je i

ustao i pridruţio mu se. Ali Elroy se odjednom izderao: – Vi mi niste

prijatelj! Sto uopće radite ovdje? OtiĎite k njemu i tješite ga kao što stečinili kad je ubio Herba Fleminga! Recite mu da je natjerao u smrt! Vi ste

njegov prijatelj, a ne moj. Ostavite me na miru!

– Kako ţelite – ravnodušno odgovori sudac McVey. Ali, nije izišao izčekaonice nego je sjeo na stolac pokraj vrata. Nakon nekog vremena

Elroy nije više grčio pesnice i kao da je zaboravio na Mackovu

prisutnost.

Vrijeme je polagano prolazilo. Kad je ušao liječnik, Elroy je

zatvorenih očiju s jedio na stolici kako ne bi morao gledati Cleo i suca

McVeyja. Liječnik mu je stavio ruku na rame i on se trznuo. – Gospodine

Hild, gospoĎa Hild... – Ne, ne, ne! – Cleo je skočila 1 nesvjesno vikala, a da nije ni

primijetila. Pred očima joj se zamaglilo. Vidjela je Elroyjev zbunjen

izraţaj lica, osjetila kako joj tlo izmiče ispod nogu i kako je liječnik podupire. Tek tada je shvatila što joj je govorio: – Ne, ne morate se višezabrinjavati, gospoĎice Fleming. Stanje vaše majke se poboljšalo. Ona jeizvan opasnosti.

Bili ju je snaţno zagrlio. Margo McVey se istovremeno smijala i

plakala. Sudac je smiješeći se tapšao fiječnlka po ramenu. – Znate li to posve sigurno? – zakriještao je Elroy sa svojeg mjesta.

– Sasvim sigurno – uvjeravao ga je liječnik. – Preţivjet će. Još je navrijeme dopremljena u bolnicu. Zasad još nemojte s njome razgovarati,

tek za nekoliko sati. Ali moţete biti sigurni da je prebrodila krizu. U svojoj radosti Cleo se nije mogla ljutiti čak ni na Elroyja i prišla mu

je. On je nije gledao. Staklenastim je pogledom piljio u liječnika i tada je,

teturajući, ustao. – Ali ona ne ţeli ţivjeti – ustvrdio je i posrćući izišao.



– Čekaj! – doviknu Cleo. – Elroy! – Trčala je za njim sve do izlaza, alinije reagirao. Zastala je na stubištu i gledala za n jim sve dok nije skrenuo

iza ugla. Hodao je nesigurno poput pijanca.

– Odvest ću se za njim – začula je Billov glas iza sebe. – Ne boj se, ja

ću se već pobrinuti za njega. Ostani dotle s mojim roditeljima. – U

meĎuvremenu su već stigli sudac McVey i njegova supruga.

Cleo je zastala, jer je Jim ustao sa svoje klupe i prilazio im. – Vidio

sam kako je Elroy otrčao – oklijevajući je počeo. – Je li... Zaboga, recite

mi konačno kako joj je! Kad mu je sudac McVey rekao, Jim je problijedio. Na čelu su mu se

pojavile kapljice znoja. Morao se prihvatiti za ogradu stubišta i odjednom je sjeo na najdonju stubu.

– Samo se smiri, Jime! – Mack se zabrinuto nagnuo. – Rekao sam ti da je najgore prošlo!

Jim je podigao glavu i upitao kao i Elroy: – Znaš li to posve sigurno?

– Nije točno ono što je rekao! – upala je Cleo uzbuĎenim glasom. – Nije istina da ona ne ţeli ţivjeti. Ne, nije! Ne vjerujem. Jime, i ti to znaš!Ono" što je rekao nije istina!

– Što je tko rekao? – htio je znati Jim. – Elroy?

– Smiri se Cleo – nervozno je upozorio McVey. – Bio je potpuno

zbunjen, inače to ne bi r ekao. Jasno, ona ţeli ţivjeti. Vjerojatno jenehotice progutala tablete...

Jim je sumnjajući odmahivao glavom. – Sve je to moja krivnja – promrmljao je. – To sam morao predvidjeti...

17

Predveče je sudac krenuo Elroyju noseći zdjelu francuske salate.Margo nije mogla podni jeti pomisao da je jadni čovjek posve sam i nemanikoga tko bi mu mogao staviti večeru na stol. Jasno, nije ga zbog Cleomogla pozvati k njima. Istina, još je spavala, ali nitko nije mogao znati

neće li se ipak probuditi na vrijeme za večeru. – Smatraš li da je to zaista u redu, Mack? – prosvjedovala je Margo

kad se McVey ponudio da odnese Elroyju salatu. – Moţda te neće nipustiti u kuću.



To je bilo moguće. MeĎutim, Mackova potreba da vidi Elroyja

potjecala je iz neodreĎene sumnje koja je, svakako, imala manje veze sElroyjem nego s Jimom. Osjećao je da Jim nešto namjerava. Ali zasadnije mogao dokazati taj dojam.

Pred bolnicom su se rastali s Jimom koji nije htio ići njihovoj kući.Samo je zapitao Macka: – Jesi li danas već čuo nešto o Wayneu?

McVey je morao zanijekati. Nazvao je Velmu ali ona mu je

odgovorila da Wayne spava.

Izgleda da ni Jim nije čuo o njemu. – Mislio sam da će me moţdanazvati. Kad sam ga sinoć stigao, nije htio sa mnom razgovarati, niti me

slušati. Zamolio sam ga neka me nazove i vjer ovao sam da će to učiniti.Ali sada zacijelo više neće. Mogu zamisliti kako je Velma...

Mack nije proturiječio, jer Velma će svakako iskoristiti priliku:samoubojstvo Audrey nakon Jimova povratka kao da je bilo najbolja

potvrda njezinih davnih tvrdnji. Kako bi Wayne još mogao sumnjati?

– Ne namjeravaš valjda učiniti neku glupost, Jime? – zapita ga Mack.

– Mislim da ne bi imalo nikakva smisla obraćati se Velmi. To bi te samo

dovelo, u još veće neprilike. Jim se nasmijao. – Vjeruješ da bi ponovno pucala u mene? Ne boj se,

zaobilazit ću je u velikom luku. Baš ništa ne namjeravam učiniti. Ali Mačka je mučila neodreĎena sumnja. I još uvijek nije priznao.

Morao se nekako riješiti tereta što ga je imao na savjesti. Pribliţavajućise sada Elroy jevoj kući. Mack je duboko uzdahnuo.

Elroy Hild je otvorio tek nakon što je treći put pozvonio. Kao da se ponovno sabrao, s očekivanjem je promatrao Mačka.

– Ne, u bolnici nema ništa novo, koliko je meni poznato – odgovorio

je Mack na njegovo neizgovoreno pitanje. – Oni će zacijelo nazvati čim

se bude probudila. Donio sam malo francuske salate što vam šalje mojaţena. – Oh, hvala, to je veoma lijepo od vas.

Mack je pokraj njega ušao u kuću. – Najbolje da zdjelu odmah

odnesem u kuhinju.

– Znam da vam se moram ispričati – počeo je Elroy kad su stajali u

kuhinji. – Nisam se smio onako ponašati u bolnici. To je čak i u mojemstanju neoprostivo.



– U redu – rekao je Mack. – Opterećenje je bilo suviše jako. Nemoţete ništa protiv toga.

– To nije nikakva isprika – tvrdio je Elroy. – Morao sam se uprkos

tome svladati... Da, opterećenje je bilo suviše jako. – Donja mu je usna

zadrhtala, Mack se već uplašio da će Elroy briznuti u plač. – Svi su bili

tako prijateljski ras poloţeni prema meni, suče McVey. Ljubazniji nego

zasluţujem. Čovjek primijeti samo u nevolji koliko prijatelja zapravo

ima, koliko dobrih ljudi postoji...

Prijatelja? – upitao je Mack, ne po prvi put, samoga sebe, jer je Elroy

pripadao čudnim ljudima koji nisu imali prijatelja. Njegovo je ukočenedrţanje većinu odbijalo. Elroy je već sve pokušao: bio je član klubova,udruţenja i loţa. Rado je preuzimao zadatke blagajnika ili zapisničara.

Ali na taj mu način nije pošlo za rukom steći prijatelje. Kao neţenja neko je vrijeme bio traţen, ali uskoro su se sve ţene koje je upoznao, nakondva ili tri sastanka, prestale zanimati za njega. I tada se Audrey Fleming

udala za njega. Čudno. – Da, jasno – zbunjeno reče Mack. – Ja bih se na vašem mjestu malo

odmorio Elroy. Moţda će se vaša ţena tek sutra osvijestiti. Pojedite neštomalo i pokušajte onda spavati.

Elroy se usiljeno nasmijao. – Da, znam. Počivaj u miru! Kako bihmogao spavati? Neprekidno mislim na nju... što će biti kad se probudi... – Potpuno je izgubio dosadašnje samopouzdanje. Drhtao je od pete doglave. Kao da je bio blizu slomu ţivaca.

Potrebno mu je neko sredstvo za umirenje, pomislio je Mack. Nazvat

ću doktora Millera, čim stignem kući. – Moţda sve to nije tako strašno,Elroy – utješno je rekao. – Moţda uopće nije htjela progutati toliketablete. Mogla je to učiniti i nehotice.

– Nehotice? Kako je mogla nehotice progutati kutiju i pol tableta?Bilo je to namjerno, kaţem vam!

– Ali to još uvijek ne znači da će biti isto tako raspoloţena kad se budeprobudila – odgovori Mack. – Sjetite se samo onih mnogih samoubojica

koje su promijenile odluku i zaţvale pomoć. Kod mnogih je to samoprolazan poriv i sretni su kada se ponovno probude.

Nije nastavio, jer je primijetio da ga Elroy uopće ne sluša. Čovjek niska rasta kao da je osluškivao nešto izvana i kao da je nešto čekao. u.







Mack je, na svoje veliko iznenaĎenje, primijetio da je obišao blok isada je ponovno stajao pred Elroyjevom kućom. Prešao je cestu i sjeo naklupu. Nije bio raspoloţen da odmah ode kući.

Izgleda da je Velma još uvijek bila kod Elroyja. Je li nasjeo njezinom

toboţnjem suosjećaju? Mack je odmahnuo glavom. Čudno, ova posjeta...Tada se sjetio Waynea. Zar ovo nije bila najbolja prilika da nasamo

razgovara s mladićem? Moţda ga bar uspije nagovoriti da prihvatiJimovu ponudu, uzme novac i nestane s njime prije, nego ga Velma

uspije pretvoriti u maminu mazu ili pijanicu. Vrijedilo bi pokušati! Mack je upravo htio ustati i tada je ugledao Jima kako dolazi drugom

stranom ulice i odlučno se pribliţava Elroyjevoj kući. Elroy ga uopćeneće pustiti unutra, pomislio je Mack. Zalupit će mu vrata pr ed nosom,

izazvat će veliku guţvu. Ali kad su se vrata otvorila, oba muškarca su izmijenila sveganekoliko riječi. Jim je prešao preko praga, vrata su se iza njega zatvorila.Sve se to odigralo sasvim neupadljivo.

18

Velma je duboko udahnula zrak i zatvorila oči. Kad ih je ponovnootvorila. Jim je još uvijek stajao ispred kućnih vrata Elroyja Hilda i

netremice promatrao Elroyja. Čak se podrugljivo smiješio. – Vi! – reče Elroy drhtavim glasom. – Što traţite ovdje?

– Moram razgovarati s vama. – Jim je pogledao prijeko, Velmu. – Radi se o privatnoj stvari.

– Ţao mi je, zauzet sam – odgovori Elroy.

– Onda ću pričekati. – Jim je prošao pokraj njega u sobu za dnevniboravak. Udobno se smjestio na stolicu. – Imam vremena.

Elroy se podbočio. – Zao mi je, ali moram vas zamoliti da napustite

moju kuću! Nemam o čemu s vama razgovarati. – Ostajem ovdje – odlučio je Jim. – Moţete pozvati policiju... Velma je skočila. – To bih na vašem mjestu učinila, Elroy. Konačno,

ovo je vaša kuća. Ne morate sebi dopustiti nikakve besr amnosti od

njega...

– Točno – suglasio se Jim. – Još ne.























James Holding:

FOTOGRAF I NOVINAR

Manuel Andradas je unaprijed trljao ruke, ne zbog samog ubojstva (u

kojem nije nalazio nikakva naročitog zadovoljstva) već zbog novca kojeće mu ono donijeti.

– Koliko? – upita Rudolfa. Ovaj je polaganim gutljajima srkao crnu

kavu. Sa zlobnom namjerom, koju nije ni pokušavao prikriti, odgovori: – Milijun kruzerosa, fotografe!

Manuel se smrkne.

– To je uvreda!

– Ne pričajte opet da niste dovoljno plaćeni za povjerenje koje semoţe u vas imati. »Big Onesi« ovoga puta nemaju kao klijenta dobrog

platišu. U ovom slučaju nema nikakve zarade, razumijete li? Sve je na

naš račun. – Oh! To znači da korporacija samo ţeli da nekoga skloni s puta?

– Točno! Zbog toga će nagrada biti vrlo skromna. – Naprotiv, mogla bi biti još veća – dokazivao je mrzovoljno Manuel

– jer su u opasnosti i sami »Big Onesi« ...

– To je sasvim dovoljno – Rudolfo podiţe ruka – Milijun! Ili uzeti ili

ostaviti.

Manuel isprazni šalicu kave i baci na Rudolfa mutan pogled. U tom

mu času odjednom postade jasno ono u što nikad dotle nije posumnjao:da Rudolf o zadrţava za sebe dio novca koje su »Big Onesi« odredili da preda Manuelu za ovo ubojstvo. Milijun! Bijedna nadnica čak kad dolazi

i od korporacije.

Manuel suzdrţi bijes. Od njegova dva idola – novca i fotografije – najveći je u njegovim očima bio lako stečeni novac. I dosljedno tome, prijevara u financijskim poslovima za njega je bilo nešto neoprostivo.

Da nije Rudolf o uzeo proviziju i za prošle usluge koje je on, Manuel,

učinio?















– A kada da spremim dio nagrade koji pripada vama? – upita Pallas.

– TakoĎer za sutra uvečer. Posjetit ću vas poslije odlaska svojenećake.

– Ne zaboravite da su meni potrebne činjenice. Istinite činjenice. Beztoga neću zaključiti s vama nikakav posao – utanači Pallas nestrpljivo.

– Kakve činjenice? Neću vam, valjda, otkriti svoje ime. Rekao sam

vam dosta.

– Vrlo dobro! Ima li još nešto?

– Ne – odgovori Manuel – osim što bih vas zamolio da ne zaboravitepripremiti novac. Cijelu svotu. Ostavit ću vama i svojoj nećaki jedan satda izmijenite zahvalnosti za meĎusobne usluge... prije nego što doĎem dauzmem svoj dio. Je li u redu?

– U redu je – odgovori Pallas.Začuvši da je Pallas spustio slušalicu. Manuel takoĎer spusti svoju.

* * *

Sutra uvečer, znajući da je Rudolfo u Recifeu, Manuel je prisustvovao

prvoj predstavi »Kod tri mača«. Morao je priznati da su Rudolfo i Pallas

govorili istinu. Maria Campos je bila lijepa.

Na kraju posljednjeg čina on joj pošalje pisamce. Nepravilnim i

dječačkim rukopisom, sličnim onom kakvim mu je Rudolfo dao nalog na

rubu jelovnika u gostionici, Manuel je napisao:

»Draga, zaustavio sam se za trenutak vraćajući se s aerodroma da tinapišem ovih nekoliko redaka. Nisam se mogao dulje zadrţavati. Vratio

sam se nepredviĎeno prije i moram završiti jedan posao. Ali se nadam da

ću te noćas vidjeti. U avionu kojim sam dolazio iz Recifea sreo samnekog novinara kojega još od prije poznajem a vrlo je utjecajan i ureĎujeseriju članaka pod naslovom »Rio Ramblings«. Jesi li čula za to?Govorio sam mu toliko o tvom talentu i o tvojoj ljepoti da me je pozvao

da doĎem s tobom k njemu na primanje. Ako uspije da te spomene u

svojim člancima na laskav način, to bi ti moglo mnogo pomoći u karijeri. Ne vjeruješ? DoĎi. dakle, da mi se pridruţiš kod tog novinara u pola noći.Hoćeš li? On se zove Enrico Pallas, a stanuje u 12 A Corcovado

Apartamanti. Ja ću tamo sigurno biti. Do viĎenja!' Rudolfo.«



Kad mu je konobar dao glavom znak da je pisamce predao Mariji

Campos i da ona nije učinila nikakav prigovor, Manuel baci Dogled na

sat. Za dvadeset će biti ponoć. Brzo plati račun, uzme fotografski aparat i

napusti noćni lokal. Imao je dovoljno vremena da stigne prije Marije

Campos i da se smjesti iza metalnih vrata na dvanaestom katu, prije nego

će se novinar i plesačica sastati u ponoć.

* * *

U četvrtak ujutro našao je Rudolfa u maloj kavani na Ipanema Beachu.Iako je bilo tek podne, gomile kupača gurale su se na plaţi. Rudolfo

naruči dvije kave. – E, pa dobro? – upita napokon.

– Obavio sam – reče Manuel.

– Enrico Pallas je prošle noći doţivio nesreću. – Čuo sam na radiju. Čini mi se da je pao na ulicu sa svog balkona na

dvanaestom katu. – Rudolfo mljacne jezikom, široko se nasmijavši. – Sigurno je mnogo popio.

– Uopće nije bio pijan kad sam ga vidio prije ponoći. Pogledajte, to jesamo za vas.

I Manuel pruţi Rudolfu malu fotografiju. Zaklanjajući je rukama, Rudolfo je pogleda. Pokazivala je Enrica

Pallasa kako sjedi na jednoj od svojih koţnih fotelja, zatvorenih očiju,otvorenih usta. Moglo bi se pomisliti da spava.

– Kakav uţasan čovječuljak! – promrmlja Rudolfo, iako ni sam nije

bio ljepotan. – Napokon smo ga se oslobodili. Jeste li imali poteškoća?

– Nimalo. Morao sam samo čekati dobar sat iza vrata na njegovu katu. – Zašto?

Nešto se promijeni u Manuelovu pogledu.

– Zato što je jedna ţena ostala kod njega do poslije ponoći. Rudolfo se nasmije.

– LabuĎi pjev prije smrti. Sretan čovjek. – Sretan, zaista se to moţe reći. Ta je ţena bila lijepa, čak veoma

lijepa.

– Ah! – reče Rudolfo znatiţeljno.





Bio je opsjednut svojim mislima.

– Znate li slučajno koja je to bila plesačica?

– Ne.

– Jeste li sigurni da niste čuli da je izgovorila njegovo ime?

– Potpuno siguran! Ali zašto ste toliko zabrinuti, Rudolfo? Pallas je

mrtav.

– Jeste ali ona je ţiva. Ako je ona dala podatke jedanput, ili je samo

htjela to učiniti, moţe opet to učiniti. Pod uvjetom, naravno, da ih

posjeduje. Volio bih znati o kome se radi. To je sve. To moţe biti od

velike vaţnosti za sigurnost »Big Onesa«. Shvaćate li?

Manuel osjeti u RuĎolfovu glasu sve veći nemir. – Ali upravo ste rekli da je nezamislivo da bi ona mogla prodati

Pallasu jednu takvu informaciju. – Da. Ali bih htio biti u to siguran. – Rudolf o naruči još po jednu kavu

za svakoga. – Vi ste vidjeli tu ţenu, zar ne?

– Rekao' sam vam: izvanredno je lijepa.

– Je li vam njeno lice izgledalo poznato? Jeste li je već prije negdje

vidjeli?

– Nisam. Za mene je potpuno nepoznata. To veoma ţalim, uostalom.

Ona je prekrasan model. Vitka tijela, ponosna drţanja, prekrasna lica.Doista prava ljepotica. Rudolfo. Uzmite! Pogledajte!

Sasvim prirodnom mirnoćom Manuel izvadi iz unutrašnjeg dţepa jednu fotografiju.

– Snimio sam je kad je izlazila iz Pallasova stana. Moţda vi znate tko je ona. Rudolfo?

Dok je Rudolfo gledao u fotografiju, pognute glave, Manuel sa

stanovitim zadovoljstvom obnovi uspomene od prošle noći. Obučena u

dugu bijelu haljinu, koja je još više isticala njenu ljepotu, Maria Campos je pokucala na Pallasova vrata točno u ponoć. U času kad je novinar uţurbano otvorio vrata, ona je tiho upitala:

– Gospodin Pallas?

– Ja sam osobno. UĎite. – Vi ste doista vrlo ljubazni što ste me pozvali na svoje primanje.

Ali čim je ušla u stan, zamijetila je da nema nikakva ţamora. Je li tozaista primanje? Rudolfo mi je rekao...

– Rudolfo? – ponovi Pallas začuĎeno podignuvši obrvu.



– Da. Rudolfo. Pisao mi je da vi prireĎujete primanje i da ću ga tu kod

vas sresti.

– Oh! Vaš stric?

– Vi se volite šaliti, gospoĎine. – reče Maria ledenim tonom. – Gdje je

Rudolfo, molim vas?

– Ja ne poznam nikakvog Rudolfa. Osim ako ne ţelite govoriti o

čov jeku čije ćete mi ime reći uz nagradu od pola milijima kruzerosa.

Ţivahne Marijine crte lica najprije su izraţavale čuĎenje, a zatim

zaprepaštenost. Pogledala je najprije ravno u lice Pallasu, a onda je

provjerila broj stana. Novinar se, meĎutim, i dalje smiješio, gurajućiMariju da uĎe. Onda se i ona počela smiješiti, zbunjena pred nepoznatimčovjekom koji se ispričavao i ljutio u isto vrijeme. Manuelova kamera

snimila je taj prizor baš u času kad je ona govorila: – Bojim se da se radi o nekom nesporazumu.

Rudolfo odvoji pogled s fotografije koju je drţao u ruci. – Lijepa je, zaista! – reče dok je prstima lupkao po stolu. – Šteta bi

bilo ubiti je bez velike potrebe, zar ne? Ja mislim, fotografe, da ste vi

slabo čuli kroz vrata. Manuel nehajno slegne ramenima.

– Moţe biti. Uţivao je. Ta fotografija, nepobitan dokaz da je Maria Campos

prethodne noći posjetila Pallasa, teško je uzdrmala Rudolfa. Grizao je

usnu. Bez dvojbe, zaključivao je Manuel. Rudolfo .je očajnički tragao posvom sjećanju je, li nekom riječju ili gestom dao povoda. Mariji Campos

da sazna da je on pripadnik »Big Onesa«. Manuel ga nikad nije vidio u

takvu stanju.

– Sigurno je naivna – ponavljao je Rudolfo. – Odakle bi mogla znati

da je njen prijatelj pripadnik korporacije?Manuel se odjednom udari po čelu:

– Baš sam glup! – poviče. – Naravno! Pa to je ona htjela reći kad jenapuštala Pallasa posljednje noći.

– Što to? – upita Rudolfo. Manuel napravi neduţno lice. – Spominjala je ljude koji govore u snu...

Rudolfo problijedi. Spusti fotografiju u Manuelov dţep. Zatom gapogleda kao da mu je teško podići očne kapke. Pogled je priznavao

njegovu odgovornost. Potpuno skršen, prošaputa:





Hugh Pentecost:

OSAMLJENI DJEĈAK

Doktor Dakin je imao uglasto lice, mračno i strogo koje je podsjećalona Lincolnovo. – Stajao je kraj prozora u svom uredu, okrenut leĎimasvojoj sestri Sofiji. Pogled mu je lutao preko zelenkastih travnjaka i

gajeva, da bi dosegao udaljeni sportski teren Dakinova instituta za

dječake. Mislio je na osamljenog dječaka Tommyja Blounta, petnaestogodišnjaka, prosječnog Ďaka trećeg razreda.

– Ne smiješ to učiniti dječaku, Roberte – reče Sofija Dakin. – To bi ga

ubilo....

– Nemam drugog izlaza – odgovori on.

Sofija Dakin je imala meku sijedu kosu, začešljanu natrag i vezanu napotiljku. Njene smeĎe, blage i ljubazne oči sjale su od bijesa. Usne su joj

bile stisnute, a tijelo ukočeno. – Tommyju treba reći istinu – izusti oma.

Dakinove duboke upale oči izgledale su povrijeĎene. – Nemoguće y reče on. – Što?

On raširi ruke nemoćnom kretnjom. – Ne mogu mu reći istinu, Sofijo, jer mu je ne mogu dokazati. Ako

iznesem optuţbu, Ellis Blount bi mogao pokrenuti proces koji bi cijelu

školu uvukao u uţasan skandal. – Ali što ćeš kazati Tommyju? Dakin prekrije rukom oči. – Moram odbiti da joj se pošalje poziv – reče on. – Bez ikakva

objašnjenja.

– I da ga gledaš kako ti umire pred očima!

Dakinove se oči iznenada zaţariše. – Neka je proklet Ellis Blount.



* * *

Četiri duge godine proveo je Tommy Blount u Dakinovu institutu,

četiri godine za koje nije našao pravog prijatelja, nije se nikad pravo

zabavio, nigdje nije naišao na ljubav, prijatel jstvo ili na nešto što bisličilo na razumijevanje. Samo prvih dana kad je ušao u školu njegovi sudrugovi pokazali nekakvo zanimanje za njega zbog to sa što je bio sinEllisa Blounta. Ellis je u to vrijeme bio holivudska zvijezda i neki

njegovi filmovi prikazivani su u mjesnim kino-dvoranama. Tommy je,

dakle, uţivao laţni ugled kao sin glasovitog glumca, idola gledalaca. Ali

kad se otkrilo da Tommy nije nikad bio u Hollywoodu, da nije poznavao

nijednu od tamošnjih djevojaka, da nije bio u stanju pribaviti besplatnuulaznicu, njegov se ugled začas rasplinuo.

Tommyju je preostalo da sam ide svojim putem, a za to je bio sasvim

nepripremljen. Njegova neodlučnost i stidljivost izazivale su samilost.

Ubrzo se vidjelo da nije podoban da sudjeluje u elitnoj glumačkojdruţini. Bio je samo osamljeni dječak, bez posebnog talenta, što mu jedopuštalo da se uključi jedino u školske pop-sastave.

Majka mu je umrla kad mu je bilo četiri godine. Ona i Ellis – ţivjeli suodvojeno i Tommy se sjećao koliko se otac ljutio što se morao brinuti onjemu. Ellis nikad nije propustio da javno izjavljuje koliko se ponosi

svojim sinom, ali mu je, zapravo, smetala prisutnost tog dječačićadosadnog izgleda. Tommy je bio očiti dokaz da je vječni idol gledalaca počeo stariti.

Za Tommyja je najgori trenutak u godini bila Svečanost promaknuća.Ako bi se pozivala neka djevojka, unaprijed se upisivalo u balsku

biljeţnicu koja bi se slala djevojci zajedno s pozivnicom. Ako je mladić dolazio sam, mogao se samo upisati u biljeţnicu ostalih pozvanika.

MeĎutim, kad bi Tommy to stidljivo zatraţio, nijedna djevojka više nijebila slobodna za ples. .

Ali te godine došlo je do divnog preokreta u njegovu ţivotu. Ellis je

došao na Istok da odigra glavnu ulogu na Broadwayu u »Slomljenim

srcima« i jedne jesenske nedjelje pojavio se u institutu. Nije došao sam.Sa njim je bila mlada djevojka, puna ljupkosti, princeza iz snova! Moglo

joj je biti oko dvadeset godina, pretpostavljao je Tommy. Zvala se SandraGraves. Bila je privlačna. Tommy je zanijemio u njenoj prisutnosti. Ellis,



koji je izgledao stariji nego na ekranu ili na pozornici, izigravao je jošlijepog zavodnika.

– Ne budi tako preplašen, Tommy – reče on. – Ja sam Sandru naročitozbog tebe doveo. Ona neće htjeti više doći ako se budeš tako ponašao.

Sandra uze Tommyja ispod ruke i prasne u srebrnkasti smijeh.

– Ne slušajte ga, Tommy! On ţeli razgovarati s doktorom Dakinom.

Za to vrijeme provedite me oko škole. San je postajao stvarnost. Tommy je učinio tako da ga što veći broj

njegovih kolega vidi s krasnom Sandrom. Zamuckujući izjavljivao jeneku ţelju baš u času kad je opet naišao Ellis.

– Hoćete li mi dopustiti... mogu li... 'mogu li vam pisati, Sandra?

– Ali, naravno, Tommy! Bit ću očarana – odgovori mu ona.

Od toga časa on je otvarao svoje srce u pismima koja joj je pisao. Ellis ju je češće dovodio. Tommyjev je ugled rastao. Čak ga je i Wil-

fred Hadley, razredni redar, pitao za Sandru, a Tommy mu je odgovorio:

– Mi smo... mi smo zaručnici, na neki način. A u sebi je govorio:

»To nije nemoguće. Ona moţe biti od mene starija pet godina. Za trigodine ja ću imati osamnaest godina, a koliki se ljudi ţene u timgodinama.«

– Sretnice – rekao mu je Hadley.

Zatim je naišao proljetni dan kada je Ellis opet doveo Sandru u školu ikad je Tommy skupio svu hrabrost da je pozove na svečanostpromaknuća.

– Ja sam oduševljena, Tommy – odvratila mu je ona.

Tommyjeva sreća više nije poznavala granice. Oh upiše Sandrino ime na svoju listu za sluţbene pozivnice koje su

slali dr Dakin i Sofija, očekujući dan kada će biti utvrĎen programsvečanosti. To je bio za njega veliki dan! Nije bio prisiljen da moljaka zaneki ples. Ostao je jednostavno u sobi i svi su se sletjeli da ga vide, Wil-

fred Hadley meĎu prvima. Jedini problem koji je još trebalo riješiti bio jekako da osigura neki ples za vlastito zadovoljstvo. Ostali dječaci su se snjime šalili i smijali, tako da je prvi put u svom ţivotu osjetio kako i onpripada zajednici.

Slijedećeg jutra jedan od kolega proviri glavom krote odškrinuta vrataTommyjeva razreda.







u školu, morao bi nešto učiniti. Potraţit će nekog poznatog odvjetn ika.

Prisilit će dra Dakina da plati za ovu uvredu. Ali mu ni to nije izgledalo

dovoljno. U svojoj zbunjenosti i očaju već je vidio kako Ellis udara dra

Dakina.

Stigavši na veliki centralni kolodvor. Tommy uĎe u telefonskugovornicu i nazove Ellisov stan. Nije bilo odgovora. Začas se osjeti sam i

obuze ga strah. Ali, ako Ellis nije kod kuće, Yakima, njegova kućnapomoćnica, ili sobar uvijek su odgovarali na poziv. Onda se sjeti da je

danas dan predstave i da su Ellis i Yakima vjerojatno u kazalištu. Bilo je

za pet minuta dva i Tommy izračuna da moţe stići do kazališta i da ćeimati petnaest minuta za razgovor s Elisom prije nego što on bude moraona pozornicu. Kazališni vratar ga prepozna:

– Znaš li gdje je loţa tvog oca? – Znam – reče Tommy.

PoĎe izmeĎu kulisa i doĎe do vrata ukrašenih zvijezdom. Pokuca i

Yakima proviri kroz odškrinuta vrata. Yakima je, otkako se Tommy sjeća, uvijek psikala u raznim

modulacijama.

– Ssss – zapišće ona opet izraţavajući radosno čuĎenje. Snaţni Ellisov glas začu se iz unutrašnjosti loţe: – Tko je, Yakima? Yakima se okrene:

– Sss!

Zatim otvori vrata, dovoljno da ga je Ellis mogao vidjeti.

Ellis je sjedio za svojim stolom za šminkanje, u svilenoj kućnoj haljiniţive narančaste boje.

– Tommy – reče Ellis mršteći obrve. – Kojeg ćeš vraga ti ovdje? Zaštonisi u školi?

– Morao sam te vidjeti, oče – reče Tommy ulazeći u prostoriju iprijeĎe jezikom preko usana. – Nešto se dogodilo. Nešto se strašnodogodilo!

– Što si opet učinio? – uzvikne Ellis.

– Ja nisam ništa učinio, oče – reče Tommy – ali...

– Sada ne mogu s tobom razgovarati, Tommy – reče Ellis. – Ti to

do bro znaš... – Ali, oče, ja...







U mislima je vidio još nešto: na ulici je pred vr atima zgrade u kojoj

stanuje Sandra, pitajući se da li da pritisne na zvonce pokraj njenog

imena na brončanoj pločici ili da se popne ravno u njen stan, jer su vratazgrade bila otvorena. I dok je tako čekao, silazio je niz stepenice Michel

Lorrimer, sa šeširom navučenim na oči, te izišao na ulicu okrznuvši ga u prolazu. Potom se sam popeo do Sandrina stana, čija su vrata bilaotvorena kao i ova s ulice, a Sandra je bila tu, čekala' ga je da bi mu reklakako je sve bila zabluda i kako ga ona voli...

Mali čovjek u širokim hlačama prolije posudu prljave vode na glavuonoga s obješenim brcima. Smijeh u kino-dvorani preplaši Tommyja.

Smijeh je bio neobično bučan, ali Tommy ju nije izgledalo nimalo

smi ješno ono što se odigravalo na ek ranu. Zatim zamijeti zidni sat s

desne strane ekrana. Bilo je točno četvrt do jedanaest. Otišao je od Ellisaodmah poslije predstave, znači oko pet sati. Pokuša d« se vrati u

stvarnost. Nesreća je bila u tome što se ničega stvarnoga više nije mogaosjetiti. Kad je ustao i stao se provlačiti kroz red fotelja, osjetio je slabost unogama kao da je cijeli dan pješačio.

Napolju je bila noć, ali su ulične svjetiljke obasjavale grad. Četvrt do ponoći! Kamo bi mogao otići! U Ellisov stan? Ne, dok je ţiv, više nemoţe pogledati Ellisa. Da ode k Sandri? Ako to učini, morat će joj sveispričati, a ona će mu moţda potvrditi da je sve to istina, što on ne bimogao podnijeti. Mogao bi sjesti u noćni vlak i vratiti se u školu. Ali, on je nazvao dra Dakina huljom i ovaj mu sigurno ne bi dopustio da se vrati

u svoju sobu. MeĎutim, nije bilo izbora! Trebalo je riskirati. Prošlo je dvadeset minuta preko ponoći kad je ušao u centralnu

ţeljezničku stanicu. Ostao je neko vrijeme na terasi odakle se mogaovidjeti najveći dio kolodvora. Činilo mu se da je neo bično pust, a ljudi

gledani odozgo činili su mu se malim i uznemirenim, kao da lutaju bezcilja.

SiĎe polagano niz mramorne stube i zaputi se do šaltera za obavijesti.

Upravo kad se pribliţio prozorčiću da zapita kada polazi sli jedeći vlak zaPeekshill, priĎe mu neki nepoznati čov jek, visok, strog, čak bi se rekloneprijateljski raspoloţen.

– Jesi li ti Tommy Blount? – upita ga čovjek. – Jesam – reče iznenaĎeni Tommy.

Visoki čovjek zabaci šešir unatrag.

http://zgk.de/

http://zgk.de/







Ellis ustane sa stolice, oklijevajući. No prije nego što je mogao neštoreći svome sinu Mason ga pretekne. Stojeći pred Tommyjem, stavi mu

ruku na rame.

– Tommy – reče on – ja sam poručnik Mason. Pretpostavljam da ti jedetektiv Callahan rekao zašto smo mi svi ovdje?

– Da... da – odvrati Tommy.

– Ne uznemiruj se, sine – reče Ellis. – Naći ćemo ti najboljegodvjetnika. Bdjet ćemo nad tobom.

– Ne govorite – reče Mason surovo, a zatim će opet blago: – Mi

znamo mnogo stvari u tvojoj ulozi u ovom slučaju, Tommy. O pozivnici

koju dr Dakin nije mogao poslati. Znamo sve o tvom putu u New York

gdje si saznao istinu i znamo da si nestao poslije tog trenutka... recimo

oko pet sati. – Da... da...

– Sandra Graves je mrtva, Tommy, pa treba da otkrijemo tko ju je

ubio. Ti ćeš to shvatiti.Tommy potvrdi glavom.

– Dobro, Tommy, ispričaj nam što si radio u toku dana... pošto si

na pustio školu. Tommy podigne pogled i opazi pred sobom prijateljskog i razboritog

čovjeka. Potrudi se, koliko je najbolje znao, da obnovi u mislima protekli

dan. Činilo mu se da je trajao cijeli ţivot.

– Sjeo sam u vlak u Peekshillu. Otišao sam u kazalište. Otac nijemogao sa mnom razgovarati prije završetka predstave. Čekao sam ga uloţi. Onda je naišao Lorrimer i rekao mi...

– Što ti je rekao, Tommy?

– O Sandri i mojem ocu... – mucao je Tommy.

Ponovo osjeti bolove u grlu. Bojao se da će udariti u plač. – Nastavi, Tommy – reče Mason. – Zatim je ušao otac i on... on...

– Produţi, Tommy! Ellis upadne:

– Pa dobro, što onda! Rekao sam mu da je to istina! Sto sam drugo

mogao uraditi? Tommyju je šumjelo u glavi. – Ja... ja sam potom napustio kazalište – reče.



Odjednom u sobi nastade tišina. Tommy osjeti da mu suze naviru na

oči i, okrenuvši se Sofiji, poloţi glavu na njeno rame. Mason je strpl jivo

čekao. – I onda si otišao u stan Sandre Graves, Tommy? – ispitivao je on.

– Vi... vi mi nećete vjerovati, ali nisam u to siguran... Ne... ne sjećamse što sam činio, gospodine... Pret... pretpostavljam da sam bio kao lud...

Čini mi se... da se sjećam... vrata s"u bila otvorena... Lorrimer je izišaotrčeći... Ja... ja...

– To je sigurno nakon toga što sam je našao – reče Lorrimer mirno. – Potrčao sam do telefona da javim policiji...

– Je li to bilo prvi put da si odlazio u stan, Tommy? – upita Mason. – Ili si već i prije išao onamo i da li si čekao napolju da vidiš što će se

dogoditi? – Ne znam više, – reče Tommy, a nokti mu se zarinuše u dlanove. –

Ja... ja ne znam što je istina... ali mi se čini da sam vidio Sandru, pošto jeušla, ako se dobro sjećam... s velikom crvenom mrljom... ha grudima...

i... i...

– Ti si vrlo uzbuĎen – reče Mason blago. – Ti si se popeo da posjetišSandru. Kad ti je ona rekla da je sve istina, ti si dobio napad bijesa. U

rvanju ti si zgrabio noţ za papir. Je li bilo tako?

– Ja... ja ne znam – jecao je Tommy. – Sve čega se sjećam jesu samoneke slike koje su mi lebdjele pred očima... bio sam u kinu i...

– Ne treba da se bojiš. Tommy – prekine ga Ellis. – Reci samo istinu.

Učinit ćemo sve što moţemo za tebe. Ja mislim da bismo te mogli

uvjeriti da...

Mason se naglo okrene k njemu:

– Prestanite već jednom – reče hladnom srditošću.

Trebalo mu je prilično vremena da se smiri. Obraćajući se Tommy ju,upita ga:

– Dakle?

– Pretpostavljam da sam moţda i mogao... – mucao je Tommy. – Ja...

ja ne znam...

– Prestanite da mučite ovo dijete! – reče Sofija Dakin suho. – Vi znate

da je on nevin, poručnice! Djevojka je ubijena oko četiri sata, a Tommy

je u to vrijeme bio u očevoj loţi u kazalištu. Ima pola tuceta svjedoka

koji će to potvrditi!









Documents

Jean Potts - Suđenje nakon kazne