1

Jean Zurcher

KR©∆ANSKA SAVR©ENOST

2

Knjiæni niz

PISANO JE...

Jean Zurcher

KrπÊanska savrπenost

Izvornik

Jean Zurcher

La perfection chrétienne

Nakladnik

ESDEA

Oroslavje, Hrvatska

Odgovara

Velimir ©ubert

Prijevod s francuskog

J. N. Slankamenac

Lektura

Ljerka Koren

Korektura

Samoel FranjkoviÊ

GrafiËka priprema

GENESIS, Zagreb

Tisak

ITG, Zagreb, 1999.

3

Jean Zurcher

KR©∆ANSKASAVR©ENOST

ESDEA OROSLAVJE

4

Biblijski tekstovi navedeni su iz Biblije

u izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb

UDK 241.1

ZURCHER, Jean

KrπÊanska savrπenost / Jean

Zurcher ; <prijevod J. N. Slankamenac>.

- Oroslavje : Esdea, 1999. - 96 str. ;

20 cm. - (Knjiæni niz Pisano je)

Prijevod djela: La perfecton chrétienne

ISBN 953-6409-05-4

990708039

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

5

Mojoj dragoj supruzi Ani, koja je

svojom poboænoπÊu, svojim blagim

i tihim duhom uveliko pridonijela

mojoj duhovnoj savrπenosti!

Autor

6

7

Predgovor

KrπÊanska savrπenost oduvijek je bila predmet oπtrih

rasprava jer joj svi krπÊani ne pridaju istu vaænost. Ona je

za veÊinu manje-viπe moralni ideal kojeg je samo Isus mo-

gao ostvariti. Drugi pak smatraju da je savrπenost cilj krπ-

Êanskog æivota kojemu svaki krπÊanin treba teæiti. Napo-

kon, ima i takvih za koje je savrπenost nuæna potreba bez

koje ne bi bilo spasenja.

Tako su, primjerice, pod utjecajem grËke filozofije koja

je pojmu savrπenosti davala apsolutni smisao, neki crkveni

oci smatrali da je jedino Bog savrπen. Prema njihovu miπ-

ljenju, savrπenost je, dakle, bila nedostiæna ljudima. Samo

su rijetki izabranici, osim Isusa, mogli postiÊi tu savrπenost,

a to su oni koje Crkva naziva “svetima”.

Reformatori su pak uËili da se savrπenost odnosi na sve

vjernike, ali nitko ne bi smio tvrditi da ju je dostigao. Na-

æalost, povremeno su se javljali “perfekcionistiËki” smjerovi

u krilu gotovo svih pokreta duhovne obnove koji su pro-

izlazili iz reformacije. Njihovi pristaπe, nezadovoljni samo

tvrdnjom da krπÊanska savrπenost zahtijeva moralni æivot

bez grijeha, ponekad su tvrdili da ona obuhvaÊa i obnovlje-

nu ljudsku prirodu, to jest onu u kojoj bi sama sila grijeha

bila iskorijenjena.

Cilj ove knjige nije iznositi povijest raznih teorija koje

su se meusobno suprotstavljale tijekom stoljeÊa. To ne bi

bilo ni od kakve koristi za onoga tko æeli znati πto Biblija

uËi o krπÊanskoj savrπenosti. Da bismo odgovorili na to

8

pitanje, odluËili smo pripremiti novo izdanje studije koju

smo objavili u Parizu 1966. godine i u Washingtonu 1967.

U 1960. godini su, naime, mnogi vjernici bili uznemi-

reni uËenjem ekstremistiËkih pokreta koji su tvrdili da krπ-

Êanska savrπenost zahtijeva ne samo pobjedu nad grijesima,

veÊ “da ljudska priroda mora biti iskorijenjena iz srca i

duha” te da bi “iskvarena i tjelesna priroda morala biti uniπ-

tena, a ne samo neutralizirana”.

Takvo uËenje je izazvalo vrlo æivu reakciju, naroËito u

anglosaksonskom svijetu. Mnogobrojni Ëlanci, broπure i knji-

ge posveÊene su savrπenosti da bi se ujedno opovrgnule

pogreπke u tumaËenju biblijskih tekstova, i nekih navoda u

spisima Ellen G. White. VeÊina spomenutih publikacija ob-

javljena je na engleskom jeziku. Samo jedna broπura ob-

javljena na francuskom jeziku pod naslovom “KrπÊanska

savrπenost” — to je prvo izdanje ove knjige.

BuduÊi da je ta broπura odavno iscrpljena, brojne oso-

be su izrazile æelju da se ona ponovno objavi kako bi bile

bolje obavijeπtene o uËenju Biblije o krπÊanskoj savrπenosti,

a takoer i o vrijednim tumaËenjima koja je o tome dala

Ellen G. White.

Evo, dakle, drugog izdanja ove knjige, pregledanog i

uveliko dopunjenog, naroËito s glediπta biblijskog uËenja.

Meutim, da svakom bude jasno odmah u poËetku, ovdje

nije rijeË o nekoj sustavnoj teoloπkoj raspravi s komenta-

rima i navodima brojnih autora koji su raspravljali o ovom

predmetu. Naprotiv, namjerno smo se æeljeli dræati Biblije

o tom predmetu te svakoga neposredno upoznati sa svetim

tekstom. Stoga se nitko ne treba Ëuditi obilnosti biblijskih

tekstova koji su opπirno navedeni, a ne samo spomenuti.

Vaæno je da svatko shvati kako Bog poziva sve vjernike

na savrπenost, ali buduÊi da je toj rijeËi Ëesto pridavan smi-

sao stran biblijskoj misli, neke teorije su dovele do pravih

zabluda. Nadamo se da Êe razna poglavlja u ovoj knjizi

pridonijeti ne samo pravoj reformaciji, veÊ ponajviπe du-

hovnoj obnovi svakog Ëitatelja.

9

Prvi dio

KR©∆ANSKA SAVR©ENOSTPO U»ENJU BIBLIJE

10

11

Prvo poglavlje

POZIV K SAVR©ENOSTI

Nitko ne moæe Ëitati Sveto pismo, a da u dubini svoje

duπe ne osjeti snaænu Ëeænju k uzviπenijem æivotu, k idealu

æivota koji nadilazi njega samoga. Cijela Biblija zapravo sa-

dræi poziv da æivimo æivotom Ëija se vrijednost ne mjeri

samo brojem godina, veÊ iznad svega moralnom i duhov-

nom savrπenoπÊu kojoj je Isus Krist savrπeni primjer.

Svaki krπÊanin zna za nalog πto ga je Bog uputio Ab-

rahamu, ocu vjernika: “Ja sam El ©adaj — Bog svesilni, mo-

jim putem hodi i neporoËan budi.” (Postanak 17,1) ©toviπe,

nitko ne zaboravlja Kristov savjet πto ga je dao kao zaklju-

Ëak svojem tumaËenju Zakona: “Dakle, budite savrπeni kao

πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)

Savrπenost je, dakle, pravi cilj kojem treba teæiti svaki

Isusov sljedbenik. Kad je to shvatio, apostol Pavao je sa-

vrπenost postavio kao cilj svojeg æivota. “Ne kaæem”, veli

on, “da sam to veÊ postigao ili da sam veÊ postao savrπen.

Naprotiv, ja i dalje kuπam kako bih to dohvatio, jer je i

mene dohvatio Krist Isus. BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to

dohvatio. Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je na-

zad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim pre-

ma cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas

12

je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,12-14) Ob-

raÊajuÊi se svojim Ëitateljima, on dodaje: “BraÊo, svi me

zajedno nasljedujte i paæljivo motrite one koji æive prema

primjeru πto vam ga mi dajemo!” (Filipljanima 3,17)

I Jakov u svojoj poslanici savjetuje krπÊanima po svijetu

da ustraju u kuπnjama kako bi dostigli savrπenost: “Smatraj-

te potpunom radoπÊu, braÊo moja, kad upadnete u razne

kuπnje, znajuÊi da kuπanje vaπe vjere stvara postojanost!

Samo neka ta postojanost urodi savrπenim djelom da bu-

dete savrπeni i neporoËni: bez ikakva nedostatka!” (Jakov

1,2-4)

Savrπenost — uroena potreba

Da je savrπenost nemoguÊa, sveti pisci nam ne bi

savjetovali da je tako istraæujemo. Bog ne bi pozivao vjer-

nike da teæe k savrπenosti kad u samom Ëovjeku ne bi po-

stojala potreba za savrπenoπÊu koja je ugraena u njegovoj

prirodi, kao πto je to sluËaj i “s teænjom za vjeËnim æivo-

tom”, koju im je Stvoritelj “metnuo u srce” (Propovjednik

3,11 — prema DaniËiÊu). Uostalom, ta potreba za savrπenoπ-

Êu ne izraæava se samo na podruËju duhovnog æivota. Ona

se oËituje i u svim djelatnostima kojima se ljudi bave, u

umjetnosti, πportu ili na nekom drugom podruËju. Zaista,

potreba za savrπenoπÊu je ona pokretaËka snaga materijal-

nog i tehniËkog napretka naπeg suvremenog druπtva. Na

podruËju pak duhovnog æivota ta potreba je oblik savjesti

koja snaæno goni vjernika sve veÊem napretku na podruËju

moralnih vrijednosti.

Bilo bi, dakle, nepojmljivo da Bog, koji je stvorio u

Ëovjeku tu potrebu za savrπenoπÊu, nije istodobno dao i

moguÊnost da je zadovolji. Da je krπÊanska savrπenost do-

ista bila nedostiæna, ne bismo mogli razumjeti zaπto je sâm

Isus ukazao na put kojim se ona moæe postiÊi.

13

2. Biblijski smisao rijeËi “savrπen”Zapravo, nije problem toliko u spoznaji je li savrπenost

moguÊa ili nije, veÊ u pokuπaju da razumijemo smisao πto

ga biblijski pisci daju rijeËi “savrπen” i sliËnim rijeËima.

Dati rijeËima Biblije znaËenje koje im daju sveti pisci

nije nikad bio lak postupak. Sveto pismo Ëesto Ëitamo kroz

svoja osobna shvaÊanja koja unaprijed stvaramo u svrhu

onog πto æelimo dokazati. Tako je teπko biti nepristran,

dopustiti samo Bibliji da govori, pozorno joj otvoriti uho te

sluπati πto ona sama govori — i niπta viπe! Stvar je Ëesto joπ

teæa jer ne znamo uvijek toËan smisao rijeËi i izraza koje

upotrebljavaju pisci drugog jezika i druge kulture.

ProuËavanju biblijskih tekstova koji govore o savrπeno-

sti Ëesto pristupamo s unaprijed stvorenim zamislima ili ih

pak tumaËimo s filozofskim shvaÊanjima koja su strana du-

hu Biblije. RijeËima Biblije preËesto pridajemo smisao koji

je primjeren naπim suvremenim jezicima. »ineÊi to, pri-

pisujemo Bibliji ne ono πto ona doista govori, veÊ ono πto

sami mislimo. Tako isti tekstovi, gotovo iste rijeËi, ponekad

sluæe kao temelj najproturjeËnijih uËenja.

Da bismo mogli toËno tumaËiti biblijske izraze i rijeËi,

vaæno je slijediti odreena temeljna naËela. U razmatranju

bilo kojeg biblijskog predmeta ispravno je najprije istraæiti

izvorni smisao hebrejskih i grËkih rijeËi koje upotrebljavaju

pisci Starog i Novog zavjeta. Zatim je nuæno te rijeËi postaviti

u njihov kontekst, tj. utvrditi njihovu povezanost s prethod-

nim rijeËima, i to ne samo u trenutku kad pisci piπu, veÊ

i u sklopu cjelokupnog djela koje oni vrπe, odnosno u duhu

biblijske cjeline.

Mnoge rijeËi imaju razliËiti smisao. To je upravo sluËaj

s rijeËju “savrπen” u Bibliji. Dakle, nijanse moæemo shvatiti

samo kad ih meusobno poveæemo s njihovim kontekstom.

Stoga se moramo potruditi naÊi smisao πto su ga toj rijeËi

dali oni koji su je upotrijebili. Prevoditelji su se obiËno

sluæili drugim izrazima umjesto rijeËi “savrπen” i “savrπe-

nost”.

14

IspitujuÊi razne prijevode, s iznenaenjem utvrujemo

da su rijetki tekstovi u kojima su hebrejske i grËke rijeËi

“savrπen” i “savrπenost” pravilno prevedene na naπe suvre-

mene jezike. Od gotovo 800 takvih rijeËi u izvorniku u oba

Zavjeta pravilno ih je prevedeno samo stotinjak. U drugim

sluËajevima te rijeËi su prevedene drugim izrazima, u skla-

du s opÊom idejom teksta.

Tako je, primjerice, u hebrejskom izvorniku napisano

da je obnova Salomonovog hrama bila “savrπena”, a pre-

voditelji su rijeË vrlo pravilno preveli rijeËju “dovrπena” ili

“svrπena”. (2. Ljetopisa 24,13-14) Isto tako je u Novom za-

vjetu grËka rijeË teleios prevedena vrlo razliËito, veÊ prema

zamisli i osnovnom smislu teksta. GovoreÊi o blagdanu

Pashe, kojemu je Isus bio nazoËan kad Mu je bilo dvanaest

godina, francuski prijevod kaæe “kad su dani istekli” (Luka

2,43), naπ prijevod KrπÊanske sadaπnjosti kaæe “po zavrπet-

ku tih dana”. U drugoj prigodi rijeË “savrπen” je prevedena

rijeËju “svrπeno” (Luka 13,32) ili glagolom “dovrπiti” (Ivan

4,34; Djela 20,24) ili “sve svrπeno”. (Ivan 19,28) U svojoj

velikosveÊeniËkoj molitvi Isus upotrebljava rijeË “svrπio” kad

govori o djelu koje Mu je Otac dao da “izvrπi”. (Ivan 17,4)

NeÊemo sada ispitivati razne biblijske tekstove u koji-

ma se nalaze rijeËi “savrπen” i “savrπenost”. ProuËavanje tih

rijeËi ograniËit Êemo na onaj njihov smisao koji izraæava

odnos s Bogom i s Ëovjekom. Meutim, u tom toËno odre-

enom sluËaju utvrdit Êemo da su hebrejske rijeËi tam i

tamim, kao i shalem u Starom zavjetu, obiËno prevoene

rijeËima: poπten, neporoËan, prav, svrπen, dobar, nevin,

mirotvoran i sl. Kad je rijeË o Ëovjeku, smisao tih rijeËi

oznaËava savrπenost, puninu, cjelinu i iskrenost prema

Bogu.

Isto tako, pisci Novog zavjeta su grËkoj rijeËi teleios i

srodnim rijeËima davali ista znaËenja. Ta rijeË, naime,

takoer sadræi smisao o onome πto je savrπeno, zavrπeno,

ono πto je ostvarilo svoj puni razvoj, ono πto je dostiglo

svoj cilj, steklo zrelost.

15

Ovo prouËavanje o pojedinostima nekih izrazitih pri-

mjera iz Starog zavjeta te onih koje sadræi Novi zavjet trebalo

bi biti dovoljno da se shvati smisao biblijskog pojma

savrπenosti. Meutim, polazeÊi ponajprije od pravilnog shva-

Êanja ovih izraza, svatko bi trebao razumjeti i da je sa-

vrπenost, prema Bibliji, cilj kojemu svaki krπÊanin treba

teæiti.

16

Drugo poglavlje

BOÆJA SAVR©ENOST

Iako to izgleda neobiËno, u Bibliji postoji samo jedan

jedini tekst koji se odnosi na Boæju savrπenost. To je onaj u

kojem Isus uËi svoje uËenike rijeËima: “Dakle, budite

savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)

Svakako, Bog je savrπen u pravom smislu te rijeËi, ali

sveti pisci nisu nikad osjeÊali potrebu da to kaæu. Zapravo,

kad spomenuti tekst promatramo u njegovom kontekstu,

vidimo da se savrπenost na koju Isus upuÊuje ne odnosi

toliko na samog Boga koliko na njegove savrπene i milostive

odnose prema svim ljudima. Prema tome, pisci Starog za-

vjeta nikad ne primjenjuju pojam savrπenosti na Boæju oso-

bu da bi opisali Boæju prirodu. Kad hebrejski proroci upo-

trebljavaju rijeË tamim, to jest savrπen, Ëine to ponajprije

kako bi opisali savrπenost Njegovih djela, putova, Zakona i

Njegovog sveznanja.

Zapravo, postoje samo Ëetiri teksta u Starom zavjetu u

kojima se rijeË “savrπen” nalazi izriËito u vezi s Bogom. Ta

Ëetiri teksta doista opisuju podruËja na kojima se otkriva

Boæje savrπeno djelo u korist ljudi.

17

“Djelo Mu je savrπeno”U svojoj veliËanstvenoj pjesmi u Boæju slavu, Mojsije

prvi opisuje savrπenost djela Onog koji je vodio svoj narod,

kao otac svoju djecu: “On je stijena, djelo Mu je savrπeno,

jer pravi su svi Njegovi putovi. Bog je On vjeran i bez zloÊe,

pravedan je On i praviËan.” (Ponovljeni zakon 32,4)

O kakvim se djelima ovdje radi? Pitanje je vaæno ako

æelimo shvatiti opisni smisao. Ne radi se o savrπenosti Boæ-

jeg djela stvaranja. O tome piπe apostol Pavao: “Uistinu,

Njegova se nevidljiva svojstva, Njegova vjeËna moÊ i bo-

æanstvo, promatrana po njihovim djelima, opaæaju od po-

stanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20) Ne-

maju “isprike”, jer ne æele to uvidjeti.

Savrπena djela, na koja Mojsije podsjeÊa u duljoj pjesmi

u Boæju slavu, ispunila su se na dobro Izraela od osloboe-

nja iz Egipta do vratiju Kanaana. Nasuprot stalnom izrael-

skom nezadovoljstvu i buntu, veliki prorok istiËe savrπeni

Boæji odnos prema Njegovom narodu, a to su strpljivost,

dobrota, vjernost i pravda.

“Obujmio ga, gajio ga i Ëuvao kao zjenu oka svoga!”

(Ponovljeni zakon 32,10 — prema DaniËiÊu)

Ukratko, nitko bolje od njega ne bi mogao istaknuti da

se savrπenost Boæjih djela na dobro svoje djece sastoji u

savrπenom odnosu koje On gaji prema njima unatoË njiho-

voj nevjernosti.

“Savrπeni su puti Gospodnji”U prethodnom tekstu Mojsije je veÊ izjavio da su “pravi

svi Njegovi putovi”. David ih pak dva puta opisuje kao sa-

vrπene:

“Savrπeni su puti Gospodnji,

i rijeË je Jahvina ognjem okuπana.

On je πtit svima, samo On,

koji se k Njemu utjeËu.”

(2. Samuelova 22,31; Psalam 18,31)

18

Nije uvijek lako prepoznati Boæje putove. Ponekad iz-

gledaju Ëudni, Ëesto i neshvatljivi. Sâm apostol Pavao to je

iskusio kad je rekao: “Kako su nedokuËive Njegove odluke,

i kako neistraæivi Njegovi putovi! (Rimljanima 11,33) Dois-

ta, tko moæe stvarno shvatiti promisao Boæjih postupaka u

zbrci svjetske povijesti, u tajanstvenom ispunjenju plana

spasenja za ËovjeËanstvo ili jednostavno u tajni svojeg osob-

nog æivota?

ZahvaljujuÊi “okuπanoj rijeËi Gospodnjoj”, vjernik mo-

æe prepoznati Boæju ruku “na svim svojim putovima”. (Izre-

ke 3,6) On zna vjerom da “Bog Ëini da sve pridonosi dobru

onih koji Ga ljube”. (Rimljanima 8,28) Takoer zna iz is-

kustva, kao David, da su svi Boæji putovi izraz Njegovog

milosra na sreÊu “svima koji se uzdaju u Njega”.

“Savrπen je Zakon Jahvin”

U prvom dijelu 19. psalma David ponajprije razmatra

divne zakone koji vladaju svemirom. Njemu nije nepoznato

da “po Njegovim zakonima stoje zauvijek”... “Jer po njima

Ti me oæivljavaπ”, navodi on. (Psalam 119,91.93) Ali, iznad

nepromjenjivih zakona u prirodi psalmist izraæava svoje

divljenje prema Moralnom zakonu kojeg naziva savrπenim:

“Savrπen je zakon Jahvin — duπu krijepi, pouzdano je

SvjedoËanstvo Jahvino — neuka uËi.” (Psalam 19,8)

Boæji Zakon je za Davida “svjedoËanstvo Gospodnje”,

to jest pravi izraz Boæjeg karaktera. On je znak Njegovog

zavjeta s Njegovim narodom. Dân je ljudima kako bi

uspostavio njihov odnos s Bogom i bliænjima na temelju

ljubavi.

Taj Zakon je tako savrπen u psalmistovim oËima da mu

nedostaju rijeËi kojima bi ga opisao. Ne samo πto je istinit

i πto su sve njegove zapovijedi pravedne, Ëiste i prave,

“dragocjenije od zlata” i “slae od meda” (Psalam 19,11),

veÊ je “Boæji zakon savrπen” po svojoj djelotvornosti. “On

duπu krijepi” i “neuka uËi”, njegove naredbe “oËi prosvjet-

19

ljuju” i “srce slade” (Psalam 19,8-9). “Tko ih dræi, ima veliku

plaÊu!” (Psalam 19,11 — po DaniËiÊu).

BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen, on je takoer Zakon

ljubavi koji do savrπenstva uspostavlja odnose koji trebaju

postojati izmeu ljudi i Boga i izmeu samih ljudi.

“To su znanja savrπenog”

Ako postoji neko podruËje pred kojim Ëovjek stoji

ushiÊen, to je Boæje sveznanje koje se otkriva svugdje u

svemiru, a isto tako i u Njegovu odnosu prema ljudima.

“»udesa to su znanja savrπenog!” veli Job (37,16). Tko mo-

æe “dokuËiti savrπenstvo Svesilnoga?” (Job 11,7), pita se on.

Mnogo prije Pascala David je izrazio svoje ushiÊenje

pred veliËinom Svemira i beznaËajnosti Ëovjeka. “Gledam

Ti nebesa, djelo prstiju Tvojih, mjesec i zvijezde πto ih uËvr-

sti — pa πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga

pohodiπ?” (Psalam 8,4.5)

Ili pak ono psalmistovo divljenje pred licem Onog koji

ga savrπeno poznaje, koji “izdaleka poznaje misli” i “sve

njegove putove”, koji zna sve stvari unaprijed, prije nego se

dogode, i niπta Mu ne izmiËe. “Znanje to odveÊ mi je Ëu-

desno”, veli on, “previsoko da bih ga dokuËio.” (Psalam

139,2.3.6)

Pred Boæjom promisli koja je otkrivena Izraelu i svim

drugim ljudima u njihovu korist da bi ih priveo k spasenju,

apostol Pavao ne moæe a da ne usklikne: “O dubino bogat-

stva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su nedokuËive Nje-

gove odluke, i kako neistraæivi Njegovi putovi! Tko je naime

upoznao Gospodnju misao? Tko li Mu je bio savjetnik?”

(Rimljanima 11,33.34)

ZakljuËak

Kad analiziramo ove biblijske tekstove, jasno vidimo da

se spomenuta Boæja savrπenost nikad ne odnosi na Njegovu

20

boæansku prirodu, veÊ na Njegova djela u korist ljudskog

spasenja jer, kao πto je zapisano u Jakovljevoj poslanici,

“svaki dobar dar, svaki savrπeni poklon dolazi odozgo, od

Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenje-

nja zbog mijene.” (Jakov 1,17)

Doista, Boæja djela su savrπena jer su izraz Njegove

pravde, vjernosti, praviËnosti i dobrote. Njegovi putovi su

takoer savrπeni jer svi sluæe na dobro “onima koji Mu se

povjeravaju”. Savrπen je isto tako i Njegov Zakon jer je Za-

kon ljubavi, Zakon slobode (Jakov 2,25) koji je zamiπljen

kao obnovitelj Ëovjeka. Savrπeno je, napokon, Njegovo po-

znavanje svih stvari jer su u Njemu skrivena sva blaga mu-

drosti i znanja, izvor æivota za sve πto postoji.

Shvatiti da se Boæja savrπenost odnosi na dobrostive

odnose koje On gaji prema svojim stvorenjima znaËi veÊ

prvo otkrivenje biblijskog smisla pojma savrπenosti. Nje-

govi odnosi su savrπeni izraz Njegovog karaktera i u tom

smislu su krπÊani pozvani da budu “savrπeni, kao πto je

savrπen Otac nebeski”. To je vaæno naglasiti jer, kao πto

Êemo poslije vidjeti, Ëovjekova se savrπenost ne nalazi u

njegovoj prirodi, veÊ takoer u vrsnoÊi njegovog odnosa

prema Bogu i prema svojemu bliænjemu.

21

TreÊe poglavlje

»OVJEKOVA SAVR©ENOST

Nije nam namjera ovdje prouËavati sve tekstove Starog

zavjeta u kojima se nalaze odgovarajuÊe hebrejske rijeËi za

pojam “savrπeno” tamim i shalem. OgraniËit Êemo raπËlam-

bu na nekoliko znaËajnijih primjera ljudi za koje je izriËito

reËeno da su bili “savrπeni”. Nema ih mnogo, jer se mogu

izbrojiti prstima jedne ruke.

Savrπeni hod Noin

Noa je bio prvi Ëovjek kojemu autor knjige Postanka

pripisuje pridjev “savrπen” (tamim). O Noi je doslovce napi-

sano: “Noa je bio Ëovjek pravedan i neporoËan u svom

vremenu. S Bogom je Noa hodio.” (Postanak 6,9)

Po svemu sudeÊi, to ne znaËi da je Noa bio savrπen

Ëovjek, odnosno da je bio bez grijeha ili da je pak dostigao

stanje svetosti u kojem se viπe ne grijeπi. Nastavak njegove

povijesti otkriva u najmanju ruku jednu od njegovih po-

greπaka s posljedicama koje su bile kobne za njegovog naj-

mlaeg sina. (Postanak 9,21-25)

Noa je bio pravedan Ëovjek jer je odræavao pravilan

odnos s Bogom. On je savrπen jer je njegova neporoËnost

22

prema Bogu bila potpuna. Meutim, ta svojstva nisu bila

osobno Noina, svojstva njegove ljudske prirode, veÊ viπe

njegov naËin “hodanja s Bogom”, drugim rijeËima, njegov

naËin æivljenja u zajednici s Bogom, u ispunjenju njegove

zadaÊe. Radi toga je Noa ubrojen u junake vjere jer “vjerom

Noa, obavijeπten od Boga o joπ nevienim stvarima, s po-

boænim poπtovanjem sagradi lau da spasi svoju obitelj.

Vjerom osudi svijet i postade baπtinikom pravednosti koja

pripada vjeri.” (Hebrejima 11,7)

Abrahamova savrπena vjera

Tekst koji govori o Abrahamovoj savrπenosti ne znaËi

da je on bio “savrπen” kao πto je pisano za Nou. Za Abrahama

je savrπenost samo cilj za koji mu je na zapovjedni naËin

upuÊen poziv da ga dostigne: “Mojim hodi putem i nepo-

roËan budi”. (Postanak 17,1)

Svakako, izraz koji je ovdje upotrijebljen je tamim, da-

kle isti kao onaj koji je oznaËavao Noinu savrπenost.

Meutim, postoji znaËajna razlika izmeu Noinog “hoda” i

Abrahamovog, a ta razlika je oznaËena odreenim prijed-

logom koji im je obojici svojstven. Dok je Noa hodao “s

Bogom”, Abrahamu je upuÊen poziv da hoda “pred licem

Njegovim”, to jest u Njegovoj prisutnosti i pred “oËima

onoga komu moramo dati raËun.” (Hebrejima 4,13)

Kad promatramo druge tekstove i poveæemo ih s ovim,

Boæji nalog Abrahamu sadræi pretpostavku da Abrahamov

dotadaπnji æivot nije bio kakav je trebao biti. Stoga Bog i

obnavlja ovdje svoj zavjet pozivajuÊi Abrahama da odsada

hoda, æivi na naËin tako da postigne nagradu — nebesko

stanje u koje nas je Bog pozvao”, kao πto to Pavao lijepo

kaæe, te da dostigne savrπenost.

Tekst u Knjizi Postanka jasno govori da je Bog izabrao

Abrahama i “izluËio ga zato da pouËi svoju djecu i svoju

buduÊu obitelj kako Êe hoditi putem Jahvinim, radeÊi πto je

dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti πto je

23

Abrahamu obeÊao”. To su bili uvjeti koji su trebali biti

ispunjeni da “od Abrahama nastane veliki i brojan narod, te

da se svi narodi zemlje njim blagoslivljaju!” (Postanak

18,18.19)

Svakako, Abrahamov æivot nije bio bez pogreπke, kao

ni Noin. Izvjeπtaj o njegovom æivotu ne ostavlja nikakve

sumnje u to. Ali, pri kraju njegovog æivota, obraÊajuÊi se

Izaku, Bog mu daje svjedoËanstvo: “Tako da Êe se tvojim

potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; a to zato πto je

Abraham sluπao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedi-

ma, mojim zakonima i odredbama!” (Postanak 26,4.5) Bu-

duÊi je Abraham odræavao tako savrπene odnose s Bogom,

“postade Boæji prijatelj”. (Jakov 2,23)

S pravom je stoga Abraham smatran “ocem svih onih

koji imaju vjeru” i koji “hodaju stopama vjere naπega oca

Abrahama” (Rimljanima 4,11.12) jer je Abrahamova vjera

zaista primjer vjere koja “sluπa”, “djeluje”, “pravda” i “spa-

πava”, po definicijama koje je o tome dao apostol Pavao.

(Rimljanima 1,5; GalaÊanima 5,6; Rimljanima 3,22; 4,3-5;

Efeæanima 2,8)

Abraham je vjerovao unatoË svakoj nadi. (Rimljanima

4,18) Njegovo povjerenje u Boga bilo je potpuno. “U vjeri

umrije”, a da “nije primio πto je obeÊano”, ali je sve to

“vidio izdaleka i pozdravio”, “jer je oËekivao grad s temelji-

ma kojemu je Bog graditelj i tvorac”. (Hebrejima 11,13.10)

Viπe od ikoga Abraham je primjer “pravednika” koji je

æivio s vjerom i Ëija je “vjera uz pomoÊ djela postala sa-

vrπena”. (Jakov 2,22)

Savrπeno Jobovo svjedoËanstvo

Za Joba, kao i za Nou, zapisano je da je bio “savrπen”

(tamim), u naπem tekstu “neporoËan i pravedan” (Knjiga o

Jobu 1,1).

Bog mu daje u dva navrata ovo svjedoËanstvo: “Njemu

na zemlji nema ravna. »ovjek je to neporoËan [tamim —

24

savrπen] i pravedan, boji se Boga i kloni zla!” (Knjiga o

Jobu 1,8; 2,3)

To nikako ne znaËi da je Job bio Ëovjek bez grijeha, ne

viπe od Noe i Abrahama, iako ga prijatelji nisu mogli okri-

viti za bilo koju pogreπku. Ni sâm Job nije tvrdio da je

pravedan ili nevin. Naprotiv, on kaæe: “Da sam i prav, usta

bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila!” (Knji-

ga o Jobu 9,20)

Job je bio svjestan da “nema pravedna ni samo

jednoga..., svi su u vlasti grijeha, kao πto stoji napisano.”

(Rimljanima 3,9) »ak i da ga savjest po primjeru apostola

Pavla “nije prekoravala ni zbog Ëega, ne bi bio time

opravdan.” (1. KorinÊanima 4,4) Stoga Job, pri kraju svojeg

bolnog iskustva, osjeÊa potrebu da se busa u prsa govoreÊi:

“Kajem se u prahu i pepelu.” (Knjiga o Jobu 42,6)

U Ëemu se onda sastoji Jobova savrπenost? Kao i kod

Noe i Abrahama, u njihovom odnosu prema Bogu, tako Êe

i Job u svojoj neporoËnosti i praviËnosti prema Bogu, u

svojem potpunom povjerenju u Boga, a naroËito u svojem

svjedoËanstvu nepokolebljive vjernosti reÊi pri kraju svoje

kuπnje: “Po Ëuvenju tek poznavah Te dosad, ali sada Te oËi

moje vidjeπe!” (Knjiga o Jobu 42,5)

Davidovo savrπeno srce

Iako smo razumjeli da biblijski pojam savrπenosti ni-

kako ne znaËi neko stanje svetosti bez grijeha, ipak nas

malo iznenauje da Biblija predstavlja kralja Davida kao

primjer savrπenosti, to viπe πto znamo kako ga Bog ne sma-

tra dostojnim da gradi hram u Njegovu Ëast jer je prolio

previπe krvi. (1. Ljetopisa 22,8)

Bez obzira na to, pisac Knjige o Kraljevima, uspore-

ujuÊi Davidov æivot sa æivotom njegovih nasljednika, dva

puta izjavljuje da je “srce Davidovo bilo savrπeno (shalem).

GovoreÊi o Salomonu, on piπe: “I srce njegovo nije viπe

potpuno pripadalo Jahvi kao πto je pripadalo srce njegova

25

oca Davida.” (2. Kraljevima 11,4) Ista je izjava ponovljena

u usporedbi s kraljem Abijamom. (1. Kraljevima 15,3)

Vaæno je spomenuti da pridjev “savrπen” ne opisuje

Davida kao Ëovjeka ni njegov æivot, veÊ njegovo srce. Kad

Bog objaπnjava razlog svojeg izbora Davida za buduÊeg kra-

lja, On kaæe proroku Samuelu: “Bog ne gleda kao πto gleda

Ëovjek: Ëovjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u srcu”. (1.

Samuelova 16,7)

U biblijskom naËinu izraæavanja srce obiËno oznaËava

unutarnjeg Ëovjeka, ono πto je skriveno u njemu, tajnovitu

stranu njegovog biÊa, njegove tajne misli. (1. Ljetopisa 28,9;

Marko 7,21-23) Meutim, na odreeni jasniji naËin i u ve-

Êini sluËajeva srce se spominje kao srediπte volje, “mjesto”

u Ëovjeku gdje se vrπi moÊ odluËivanja. Primjer za to je

onaj osobiti izraz: “smatrao sam”, “odluËih”, “Ëvrst u svom

srcu” (2. KorinÊanima 9,5; Propovjednik 2,3; 1. KorinÊani-

ma 8,37).

Kad Samuel kaæe u Ëasu Davidovog izbora: “Jahve je

potraæio sebi Ëovjeka po svom srcu” (1. Samuelova 13,14),

time jednostavno æeli reÊi da je izbor Davida izvrπen u skla-

du s Boæjom voljom i prema tajnovitim pobudama “Davi-

dovog srca”. Bog, zapravo, jedini poznaje ljudsko srce i

duhovne teænje u njemu, a to su iskrenost, praviËnost, ne-

poroËnost, æelja za pravdom, æe za istinom, potpuno po-

vjerenje u Njegovu dobrotu.

Prema tome, David nije samo imao te izvanredne oso-

bine u najviπem stupnju, veÊ ih je znao divno izraziti u

svojim brojnim psalmima. David je umio reÊi na svoj savr-

πeni naËin upravo ono πto svatko od nas duboko osjeÊa u

sebi, u svojoj borbi dobra protiv zla, u teænji Bogu, a pred

raznim æivotnim kuπnjama. Stoga su se vjernici svih vre-

mena sluæili psalmima kako bi izrazili Bogu osjeÊaje svojeg

srca.

Upravo u tome David ostaje primjer savrπenosti unatoË

svojim slabostima i padovima. Moæda je to bio sluËaj upra-

vo prilikom njegovog najveÊeg grijeha, kad je najsavrπenije

26

izrazio osjeÊaje koje Bog prima od grjeπnika koji se suËelio

sa svojim grijehom. Ma kako velika bila strahota njegova

grijeha, grjeπnik Êe u 51. psalmu naÊi najsavrπeniji primjer

kajanja.

Doista, suoËen sa svojim grijehom, David se savrπeno

pokajao i savrπeno pokorio Boæjem sudu. Njegova molba za

oprost i povjerenje u Boæju dobrotu takoer su bili savr-

πeni. Savrπena je bila i njegova vatrena æelja za obnovom:

“Evo, Ti ljubiπ srce iskreno, u dubini duπe uËiπ me mudro-

sti... »isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u

meni!” (Psalam 51,8.12)

Nasuprot tadaπnjim vjerskim obiËajima, David je shva-

tio da za ponovno uspostavljanje odnosa s Bogom, koji je

grijeh bio prekinuo, nije dovoljno prinositi ærtve, to jest

“tisuÊe ovnova” i “potoke ulja” (Mihej 6,7). “Jer ærtve neÊeπ,

ja bih je prinio”, uzvikuje David (Psalam 51,16 — po Dani-

ËiÊu) “Ærtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno,

Boæe, neÊeπ prezreti.” (Psalam 51,18.19)

U svojoj molitvi posveÊenja u Gibeonu Salomon je vrlo

dobro opisao razloge zbog kojih je David, njegov otac, bio

“Ëovjek po Boæjem srcu” i zaπto moæe biti smatran primje-

rom savrπenosti: “Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu,

mome ocu, jer je hodio pred Tobom u vjernosti, praved-

nosti i poπtenju srca svoga.” (1. Kraljevima 3,6) Napokon,

i Asaf, pjesnik i prorok u Izraelu, odaje Davidu ovo svje-

doËanstvo u Psalmu 78,72: “Izabra Davida, slugu svojega,

da pase Jakova, narod Njegov... i pasao ih je srcem Ëestitim

(shalem)”, to jest s voljom koja je bila savrπeno posluπna

Boæjoj volji.

Savrπeni æivot kralja Ase

U Starom zavjetu postoji joπ jedan sluËaj o Ëovjeku za

kojeg je reËeno da mu je srce bilo “savrπeno [shalem] prema

Jahvi svega njegova æivota”. To je bio kralj Asa, koji je 41

godinu vladao nad Judejom u Jeruzalemu.

27

“Asa je Ëinio πto je pravo u oËima Jahvinim, kao i njegov

praotac David. Protjerao je iz zemlje posveÊene bludnice i

uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu naËinili. Sam je

uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaπe

naËinila gada Aπeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga

u potoku Kidronu. Ali uzviπice nisu bile uklonjene; ipak je

Asino srce bilo privræeno [savrπeno, shalem] Jahvi svega

njegova æivota.” (1. Kraljevima 15,11-14)

Asa je, dakle, ovdje prikazan kao veliki reformator.

Njegova volja da iskorijeni sve znake idolopoklonstva u

kraljevstvu bila je jasna. Nije oklijevao ni smijeniti svoju

kraljicu-majku, toliko je bila jaka njegova æelja da ugodi

Bogu. Iako u ovom izvjeπtaju o njemu postoji jedno “ali”

kako bi se ukazalo da reforma nije potpuno postigla svoj

cilj, ocjena je jasna: “Srce Asino je bilo savrπeno [privræe-

no] prema Gospodu cijelog njegovog æivota”.

To nikako ne znaËi da je Asa bio bez pogreπaka. Daleko

od toga! Druga knjiga Ljetopisa opisuje dogaaj kad je kra-

lju potpuno nedostajalo povjerenje u Boga. Ne samo πto

nije vodio raËuna o vijesti koja mu je bila upuÊena, veÊ je

bacio u tamnicu Boæjeg vjesnika. (2. Ljetopisa 16,1-10)

Pojam savrπenosti ovdje se, dakle, pojavljuje u relativ-

nom smislu. Moæda ovdje ipak postoji savrπenost u namje-

rama i volja za nekim djelom u korist dobra i onog πto je

istinito, a da se ne postiæu uvijek zadovoljavajuÊi ishodi.

Moæda ima i nedostataka, a da dotiËna osoba ipak ne izgubi

pohvalni nadimak savrπen Ëovjek, koji je bio pripisan Asi

kako bi se obiljeæio “cijeli njegov æivot”.

ZakljuËak

Nakon ovih nekoliko primjera o ljudima koji su u Sta-

rom zavjetu bili nazvani “savrπenima” lakπe moæemo shva-

titi smisao πto ga pisci Starog zavjeta pridaju toj rijeËi.

Prije svega, vaæno je napomenuti da savrπenost nije

osobina samo nekih povlaπtenih osoba, kao πto bi se to

28

moglo pomisliti po malom broju navedenih primjera. Na-

protiv, iz viπe drugih biblijskih tekstova proizlazi da je

savrπenost bila uvijek predlagana cjelini, djeci Izraelovoj.

Joπ po izlasku iz Egipta Mojsije poziva sav narod da

bude savrπen: “Budi posve [tamim] vjeran Jahvi, Bogu

svome.” (Ponovljeni zakon 18,13) I blagoslov πto ga je Salo-

mon izgovorio prilikom posveÊenja hrama upuÊen je sva-

kom: “A vaπe srce neka bude potpuno [shalem] odano Jah-

vi, Bogu naπemu...” (1. Kraljevima 8,61)

Vaæno je istaknuti da savrπenost nije nikad opisana kao

pojam neke ljudske prirode bez grijeha. Oni koji su nazvani

“savrπenima” nisu nikako bili sveci, ljudi bez slabosti, koji

kao da su pobijedili moÊ grijeha, odnosno iskorijenili svoju

tjelesnu prirodu. Naprotiv, u svim sluËajevima su ti “sa-

vrπeni” morali nastaviti borbu protiv kuπnji i svoje sklonosti

k zlu, koja se nalazila u njima samima. Iako su Ëinili po-

greπke, njihova savrπenost ipak se otkrivala u iskrenosti nji-

hovog kajanja i cjelini obnovljenih odnosa s Bogom.

Zapazimo joπ da su ti “savrπeni” bili ljudi koji “hode” s

Bogom i u Njegovoj prisutnosti. Opisni pridjev “savrπeni”

svaki put je povezan s glagolom “hodati”. To, dakle, znaËi

da savrπenost ne oznaËava stanje njihove prirode, veÊ prije

svega naËin æivota u uskoj vezi s Bogom i u stanju duha

kojeg Bog prihvaÊa, a to su: iskrenost, praviËnost, Ëestitost

i sve druge duhovne osobine koje su prevoditelji smatrali

primjerenim nabrojiti u prijevodu rijeËi u hebrejskom

izvorniku tamim i shalem. Jer, kao πto je napisano: “Mrski

su Jahvi srcem opaki, a mili su Mu æivotom savrπeni [ta-

mim].” (Izreke 11,20)

Naglasimo da je “hodanje” “savrπenih” takoer poveza-

no s “Gospodnjim putovima”, tj. s Njegovim Zakonom, sa

zapovijedima koje su izraz Njegove volje. To je ono πto Bog

æeli od svojeg naroda: “Dakle, Izraele, πto od tebe traæi

Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiπ Jahve, Boga svoga; da

po svim putovima Njegovim hodiπ; da ga ljubiπ i sluæiπ

Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom duπom svo-

29

jom; da dræiπ Jahvine zapovijedi i Njegove zakone πto ti ih

danas za tvoje dobro dajem.” (Ponovljeni zakon 10,12.13)

Tu se, zapravo, nalazi bitna istina koja se bez prestanka

javlja u cijelom Starom zavjetu. Æivot je moguÊ samo u po-

πtovanju fiziËkih i moralnih zakona koje je Stvoritelj us-

postavio. »ovjekova sreÊa neposredno ovisi o tome. “Blaæe-

ni oni kojih je put neokaljan [tamim], koji hode po Zako-

nu Jahvinu! ... Koji Ëuvaju propise Njegove... hode puto-

vima Njegovim.” (Psalam 119,1-3)

Meutim, bilo bi pogreπno vjerovati da je savrπenost,

po uËenju Starog zavjeta, rod posluπnosti Boæjim zapovije-

dima. Upravo suprotno! Iz Salomonove molitve prilikom

posveÊenja hrama jasno proizlazi da je “za dræanje Njegovih

[Boæjih] Zakona i posluπnost Njegovim zapovijedima” naj-

prije potrebno da “srce bude potpuno odano [shalem] Bogu

naπemu”. (1. Kraljevima 8,61)

Stoga je i obeÊanje dano onima koji πtuju Boga: “Jer

Jahve svojim oËima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili

oni kojima je srce iskreno prema Njemu.” (2. Ljetopisa 16,9)

Za rijeË “iskreno” stoji shalem, “savrπeno”. Nitko to nije

bolje shvatio od Davida, kad se moli da mu Bog stvori “Ëisto

srce”, da obnovi u njemu “duh postojan” i “svetog Duha ne

uzme od njega” kako bi mogao “uËiti grjeπnike”. (Psalam

51,12.13.15)

To su glavne pouke koje se mogu izvuÊi iz uËenja Sta-

rog zavjeta o savrπenosti koju Bog æeli da dosegnu svi vjer-

nici.

30

»etvrto poglavlje

ISUSOV POZIVK SAVR©ENOSTI

Kao πto smo ustvrdili, savrπenost Starog zavjeta bitno

se sastoji u æivljenju u uskoj vezi s Bogom, a u skladu s

prvom i najveÊom zapovijedi: “Ljubi Gospodina Boga svoga

svim srcem svojim, svom duπom svojom i svom pameti

svojom!” (Matej 22,37) UËenje Novog zavjeta stavlja pak

naglasak na drugu zapovijed “koja je prvoj jednaka”: “Ljubi

bliænjega svoga kao samog sebe! O tim dvjema zapovijedi-

ma ovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej 22,39.40)

To sve, zapravo, proizlazi iz samog Isusovog uËenja o

savrπenosti. Istina, u Ëetiri Evanelja rijeË “savrπen” (teleios)

pojavljuje se samo tri puta, i to u Evanelju po Mateju, a u

vezi s Bogom i ljudima. Sâm Isus upotrebljava taj izraz u

dvjema naroËitim okolnostima i svaki put ga spominje u

neposrednoj vezi sa zapovijedima koje ureuju ljudske me-

usobne odnose.

31

“Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπnebeski”

Ovu je izjavu Isus dao kao zakljuËak svojem komentaru

Zakona (Matej 5,48). BuduÊi da je ustvrdio dugotrajnost

Zakona, legalistiËkom dræanju zapovijedi Isus sustavno

suprotstavlja onu savrπenu posluπnost u novom duhu koji

treba obiljeæavati sve one koji se koriste Novim zavjetom.

Za Isusa se problem ne sastoji u spoznaji treba li dræati

Zakon ili ne, veÊ viπe kako ga treba sprovesti u æivot, ali ne

na naËin knjiæevnika i farizeja koji su uvaæavali samo vanj-

ska djela. “Jer, velim vam”, sveËano izjavljuje Isus, “ne bude

li vaπa pravednost veÊa od pravednosti knjiæevnika i fari-

zeja, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej 5,20)

Ono πto Isus osuuje kod tih najpoboænijih ljudi svojega

vremena nije njihova revnost u dræanju Boæjih zapovijedi,

veÊ πto oni to Ëine na legalistiËki naËin dræeÊi se samo slova

Zakona, a zanemaruju “najvaænije u Zakonu: pravednost,

milosre i vjernost”. (Matej 23,23)

Dakle, da bude jasno: u svojem komentaru o Zakonu

Isus osobito istiËe vrline. One zapravo Ëine duh Zakona

koji oæivljava, dok slovo ubija, prema rijeËima apostola Pav-

la (2. KorinÊanima 3,6). Dva sljedeÊa primjera bit Êe dovolj-

na da se to shvati.

Prvi se primjer odnosi na πestu zapovijed: “»uli ste da

je reËeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit Êe odgovoran

sudu.’ A ja vam kaæem: Svatko tko se ljuti na svog brata bit

Êe odgovoran sudu.” (Matej 5,21.22)

Drugi se primjer odnosi na sedmu zapovijed: “»uli ste

da je reËeno starima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da

je svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu —

s njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

Razlika upada u oËi, ali Isusov zahtjev je upravo supro-

tan od onoga πto mnogi krπÊani opÊenito misle. Zakonoda-

vac Novog zavjeta ne traæi niπta manje od onog starog.

Naprotiv, traæi mnogo viπe. On upuÊuje zahtjev sa sasvim

druge razine. Ne osuuje samo Ëin, veÊ iznad svega one

32

tajne misli srca, duboke i skrivene nagone, nutrinu ljudskog

biÊa. Isus to na drugom mjestu objaπnjava: “jer iz nutrine,

iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krae,

umorstva, preljubi, lakomstva, opaËine; lukavstvo, razuzda-

nost, zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze

iznutra i oneËiste Ëovjeka.” (Marko 7,21-23)

BuduÊi da je tako iznio na vidjelo “pravdu” koja je sa-

dræana u Zakonu i “vjernost” koju Zakon zahtijeva, Isus æeli

joπ naglasiti njegov ‘milosrdni” oblik. »ini to pozivajuÊi se

na zapovijed koja, zapravo, zahtijeva od Ëovjeka savrπenost

u njegovim odnosima s bliænjim. “»uli ste da je reËeno:

‘Ljubi svoga bliænjega i mrzi svoga neprijatelja!’ A ja vam

kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas

progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji

Ëini da Njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa

pada pravednima i nepravednima. Ako ljubite one koji vas

ljube, kakvu Êete plaÊu imati? Zar i carinici ne Ëine isto?

Ako jedino svoju braÊu pozdravljate, πto izvanredno Ëinite?

Zar i pogani ne Ëine isto? Dakle: budite savrπeni kao πto

je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,43-48)

Kad te rijeËi stavimo u kontekst, odnosno kad ih po-

veæemo s onim πto je prije reËeno, ovaj zavrπni poziv ne

dopuπta nikakvu sumnju. Boæja savrπenost, o Ëemu je ovdje

rijeË, koju svaki krπÊanin treba dostiÊi, ne odnosi se na

prirodu Boæjeg biÊa, veÊ na Njegov naËin postupanja s lju-

dima. “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4,16), “Bog nije pristran”

(Djela 10,34). On je milostiv prema “zlima” kao i prema

“dobrima”. Upravo to Isus zahtijeva od svojih sljedbenika

pri zakljuËku svojeg komentara o Zakonu.

U svojem Evanelju Luka jasno istiËe taj milosrdni ob-

lik Isusovih rijeËi. Kad izvjeπtava o Isusovom pozivu, Luka

ne piπe kao Matej: “Budite savrπeni”, veÊ “Budite milosrdni

kao πto je milosrdan Otac vaπ!” (Luka 6,36) Kad upotreb-

ljavaju dvije razliËite rijeËi pri izvjeπtavanju o istoj Isusovoj

izjavi, Matej i Luka nikako ne proturjeËe jedan drugom.

Obojica vjerno izraæavaju UËiteljevu misao.

33

Jednostavno, Matej i Luka prenose, u dva razliËita izra-

za, rijeË shalem koju je Isus vrlo vjerojatno upotrijebio.

Ova se rijeË moæe prevesti na grËki jezik bilo rijeËju teleios,

savrπen, koju je upotrijebio Matej, bilo rijeËju oiktirmon,

milostiv, koju je upotrijebio Luka. Upotrijebivπi rijeË “milo-

stiv”, a ne rijeË “savrπen”, Luka jasno ukazuje πto trebamo

razumjeti pod pojmom savrπenosti o kojoj je Isus uËio.

Savrπenost na koju Isus poziva sve svoje uËenike moæe

se ostvariti samo u odnosima ljubavi prema bliænjem. To je

cilj kojem treba teæiti svaki krπÊanin da bi bio savrπen, a

razlog koji nam je dan da djelujemo kao πto to Ëini sâm Bog

leæi napokon u tome da “bismo postali sinovi svog Oca

nebeskog”. (Matej 5,45) ©to je osobito u tome ako volimo

samo one koji nas vole? Zar ne Ëine tako nekrπÊani? “Budite

dakle savrπeni”, to jest “milosrdni, kao πto je milosrdan

Otac vaπ!”

Pred tim izriËitim nalogom svatko se odmah pita: U

kojoj mjeri je moguÊe dostiÊi takvu razinu savrπenosti? Isus

odgovara na to pitanje u razgovoru s bogatim mladiÊem

koji se æelio osigurati za vjeËni æivot.

“Ako æeliπ biti savrπen...”

Ovaj prijedlog Isus je uputio Ëovjeku za kojeg evane-

lja kaæu da je bio “mlad”, “bogat” i “knez u Izraelu”, “Ëlan

Velikog vijeÊa”. (Matej 19,19-26; Marko 10,17-27; Luka 18,18-

27) ©to je æelio viπe od toga? Meutim, ovaj bogati i utje-

cajni mladiÊ nije bio zadovoljan samim sobom. Neπto mu je

ipak nedostajalo. Stoga Êe, uostalom, njegovo posljednje

pitanje Isusu glasiti: “... πto mi joπ treba?” (Matej 19,20)

Kad je vidio Isusa kako blagoslivlja djecu, ovaj mladiÊ

Mu se pribliæio u nadi da On moæe odgovoriti njegovim

duhovnim teænjama te je upitao Isusa: “UËitelju, πto dobro

moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?” Isus mu odgovara:

“Zaπto me pitaπ o onome πto je dobro?... — Samo je jedan

Dobri.” (Matej 19,16.17)

34

Isus æeli najprije raπËistiti stvar te mu odgovara: “Samo

je jedan Dobri, Bog!” (Marko 10,18) Nije, dakle, u ljudskoj

moÊi uËiniti neπto dobro da bi tako stekao vjeËni æivot! “To

je ljudima nemoguÊe”, reÊi Êe Isus na kraju ovog razgovora.

Nije pak bilo suviπno ukazati na jasno oznaËeni put koji

treba slijediti: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi!” (Ma-

tej 19,17)

Zapravo, Isus ovdje samo podsjeÊa na temeljno naËelo

za sve πto æivi. Æivot je moguÊ samo u okviru Zakona koji

uvjetuju i fiziËki i duhovni æivot na svim razinama. Poπtiva-

nje Zakona stvaranja bilo je u poËetku uvjet vjeËnog æivota

za Ëovjeka. BuduÊi da ih nije poπtivao, “ue grijeh u svijet,

a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi

sagrijeπiπe.” (Rimljanima 5,12)

U drugoj prigodi Isus je na isti naËin odgovorio nekom

zakoniku (Luka 10,25-27). On podsjeÊa na ono sveopÊe

naËelo, pri kraju svoje sluæbe na zemlji: “I znam da je zapo-

vijed Njegova æivot vjeËni.” (Ivan 12,50) Za Isusa ni ovdje

nije upitno znati treba li ili ne dræati Boæje zapovijedi. Nje-

gova skrb je bila prije da ljudi shvate ono πto treba Ëiniti

kako bi bili sposobni dræati te zapovijedi.

U æelji da mu bude jasno koje to zapovijedi mogu

osigurati vjeËni æivot, mladiÊ je upitao Isusa: “Koje?” (Matej

19,17) Bilo je to Ëudno pitanje od strane jednog kneza u

Izraelu. Je li moæda æelio ispitati Isusa, jer su Ga neki op-

tuæivali da æeli mijenjati Zakon? Ili se nadao nekim lakπim

uvjetima koje treba ispuniti?

Bez obzira na njegovu namjeru, Isus mu jednostavno

odgovara: “Ti poznajeπ zapovijedi!” Kako bi odagnao svaki

nesporazum, Isus mu nabraja zapovijedi koje ureuju me-

usobne ljudske odnose: “Ne ubij, ne Ëini preljube, ne kradi,

ne svjedoËi laæno, poπtuj oca i majku.” Da bi mladiÊa uËinio

osjetljivim prema pozitivnom obliku Zakona, Isus dodaje:

“I ljubi svoga bliænjega kao samoga sebe!” (Matej 19,18.19)

MladiÊ, koji je imao visoko miπljenje o vlastitoj pravdi,

revno odgovara: “UËitelju, sve sam to dræao od svoje mla-

35

dosti!” (Marko 10,20) Bez sumnje, smatrao je da je bespri-

jekoran u svezi s dræanjem Zakona kao mnogi Æidovi onog

vremena. Sâm je apostol Pavao prije svojeg obraÊenja mi-

slio da je, “po pravednosti koja dolazi od Zakona, bespri-

jekoran”. (Filipljanima 3,6) Ali, kad je upoznao Krista, shva-

tio je πto znaËi “pokornost koja vodi u opravdanje”. (Rim-

ljanima 6,16)

Savrπenost na koju Isus poziva ljude mnogo je viπe od

legalistiËke posluπnosti, kao i od ispunjenja onog “ne” u

zapovijedima Dekaloga. Za Isusa savrπenost znaËi neogra-

niËeno viπe negoli jednostavno suzdræavanje od zla. “Tko

dakle moæe dobro Ëiniti, a ne Ëini, poËinja takoer grijeh.”

(Jakov 4,17) ©toviπe, zahtijeva da se zlo nadjaËa dobrim,

prema zlatnom pravilu: “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,

Ëinite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.” (Matej

7,12)

Prije nego πto se razgovor nastavi, kod evanelista Mar-

ka nalazimo ovu znaËajnu pojedinost: “Nato ga Isus po-

gleda...” (Marko 10,21) Isus je, bolje nego itko, znao da

jedan jedini pogled sa simpatijom i ljubavlju moæe otvoriti

srce i prikloniti duh k poniznosti. Isusov pogled nije imao

drugi cilj nego pripomoÊi mladiÊu da spozna samog sebe te

osjeti da mu joπ neπto nedostaje.

Zaista, ljubazni UËiteljev pogled djelovao je na mladiÊe-

vu savjest i izazvao ovo posljednje pitanje: “... πto mi joπ

treba?” (Matej 19,20) “Joπ ti jedno nedostaje”, odgovorio je

Isus (Luka 18,22) te dodao: “Ako æeliπ biti savrπen, hajde

prodaj πto imaπ i podaj novac siromasima, pa Êeπ imati

blago na Nebu! Onda doi i slijedi me!” (Matej 19,21)

To πto je Isus predloæio bogatom mladiÊu da bi popu-

nio ono πto mu je nedostajalo i postao “savrπen” bio je

zapravo poziv da nadjaËa svoju sebiËnost te Ëini milosre

svojim bliænjima, πto je moguÊe samo ako to Ëovjek hoÊe.

“Ako æeliπ biti savrπen...” Kristova religija je u pravom smi-

slu te rijeËi religija slobode. Bog moæe posredovati samo u

mjeri koliko to Ëovjek æeli. Potrebno je joπ da budu uklo-

36

njene zapreke koje sprjeËavaju Ëovjeka doÊi k Isusu i slije-

diti Ga.

Upravo zbog toga πto nije ispunio uvjete koje mu je

Isus postavio, mladiÊ se “udaljio æalostan, jer je posjedovao

veliko imanje.” (Matej 19,22) Isus zatim objaπnjava svojim

uËenicima kako je teπko bogatom uÊi u kraljevstvo Boæje.

Zapravo, kao πto On poslije potanko objaπnjava, nije bo-

gatstvo samo po sebi ono koje stvara prepreku, veÊ po-

vjerenje koje Ëovjek gaji u njega. (Marko 10,24) Uostalom,

to moæe biti i neπto drugo osim imanja, zlata ili srebra,

napokon sve ono πto u Ëovjekovom æivotu ima veÊu vri-

jednost od Isusa Krista, a sprjeËava ga da poe k Njemu,

koji jedini moæe voditi k savrπenosti.

Isus æeli da Njegovi uËenici shvate kako ne mogu sami

doseÊi savrπenost. “Lakπe je devi proÊi kroz iglene uπice

nego bogataπu [onome koji se uzda u svoje bogatstvo] uÊi

u kraljevstvo nebesko.” (Matej 19,24) ZaËueni tom izja-

vom, uËenici su govorili meu sobom: “Tko se onda moæe

spasiti?” (Matej 19,25)

Kad je zapazio njihovo Ëuenje, a s obzirom na vaænost

pitanja, Isus je joπ jednom naπao za primjereno na trenutak

zastati. Zatim, pogledavπi uËenike, On im sveËano izjavi:

“Ljudima je nemoguÊe, ali je Bogu sve moguÊe.” (Matej

9,26)

ZakljuËak

Ova zavrπna Isusova izjava ne ostavlja nikakve sumnje u

svezi s moguÊnostima ljudi da “uËine neko dobro da bi

stekli vjeËni æivot.” Isus je to rekao u odgovoru na prvo

pitanje bogatog mladiÊa: “Samo je jedan Dobri, Bog.” (Mar-

ko 10,18) Iako je nuæno “dræati zapovijedi da bi se uπlo u

æivot”, kako je to Isus izriËito izjavio, nije manja istina kako

je Ëovjek nemoÊan da ih dræi sâm, svojom snagom. Jedino

πto moæe uËiniti jest da zaæeli biti savrπen, da se odrekne

samog sebe te poe za Isusom i slijedi Ga.

37

Zanimljivo je zapaziti da savrπenost za Isusa nije statiË-

na (nepokretna), veÊ dinamiËna (pokretna), a pokreÊe je

ljubav. Uzastopnost upotrijebljenih glagola u Njegovoj izjavi

to uveliko dokazuje: “Ako æeliπ biti savrπen, hajde prodaj

πto imaπ i podaj novac siromasima... Onda doi i slijedi

me!”

To je, prema Isusovom uËenju, redoslijed kojim treba

iÊi da bi se dostigla savrπenost. Ona se moæe dostiÊi samo

u uskoj zajednici s Njim ili, toËnije reËeno, æiveÊi Njegovim

æivotom. “Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne

ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u

meni... Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,4.5)

Za onoga tko tako stoji u Njemu nemoguÊe postaje mogu-

Êe.

38

Peto poglavlje

SAVR©ENOST POAPOSTOLU PAVLU

Od svih apostola Pavao je najviπe pisao o savrπenosti. U

njegovim oËima ona se tiËe svih krπÊana, ali se kod njega

nikad ne pojavljuje kao apsolutni pojam. Naprotiv, savrπe-

nost se kod Pavla predoËava uglavnom kao relativan pojam

koji se moæe primijeniti na svakom stupnju “k savrπenom

Ëovjeku.” (Efeæanima 4,12)

Doista, prouËavanje Pavlovih poslanica u pojedinosti-

ma dopuπta da razlikujemo najmanje tri jasno odreena

stupnja u procesu “usavrπavanja” duhovnog æivota vjernika.

Sama Ëinjenica da se govori “o savrπenosti” veÊ nameÊe

misao da je savrπenost, prema Pavlu, postupni razvitak, a

ne neko dovrπeno stanje koje je jednom zauvijek postignuto

u ovom æivotu.

Savrπeni ili novoroeni Ëovjek

Pavao u viπe navrata upotrebljava rijeË “savrπen” (teleios)

da bi oznaËio prije svega novoobraÊene vjernike. Tako,

primjerice, on piπe KorinÊanima da se “mudrost Boæja” moæe

39

propovijedati samo meu “savrπenima” (teleiois). (1. Korin-

Êanima 2,6) “Duhovne stvari” mogu razumjeti samo oni koji

su primili Boæjeg Duha i koji imaju “Kristovu misao” jer “se

to mora uz pomoÊ Duha prosuivati”, a “Ëovjek duhovan”

jedini moæe “sve prosuivati”. (1. KorinÊanima 2,13-16)

Jasnije reËeno, Pavao æali πto nije mogao KorinÊanima

govoriti “kao duhovnim ljudima” jer su joπ bili “mala djeca

u Kristu”. “Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom”,

piπe im on, “jer ga niste mogli joπ podnositi. A ni sada ne

moæete jer ste joπ tjelesni... kad meu vama postoji zavist i

svaa? Zar niste samo ljudi”, joπ “djeca u Kristu”? (1. Korin-

Êanima 3,1-3)

ObraÊajuÊi se vjernicima crkve u Filipi, Pavao ih naziva

“savrπenima” (teleiois), iako su neki od njih “mislili druk-

Ëije” od apostola. (Filipljanima 3,15) To znaËi da netko moæe

biti “savrπen” a da joπ nije dostigao puninu spoznaje Krista.

Moæda su te razlike u miπljenjima bile upravo u vezi sa

savrπenosti jer je, prema uobiËajenom filozofskom shvaÊa-

nju u GrËkoj, savrπenost bila povlastica jedino bogova. Moæ-

da su neki krπÊani u Filipi smatrali da su veÊ dostigli savr-

πenost s obzirom da su, nakon svojeg obraÊenja, stvarno

bili sudionici u boæanskoj Kristovoj prirodi.

Bez obzira kako je bilo, Pavao raπËiπÊava stvar iznoseÊi

svoje vlastito iskustvo: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao

ili da sam veÊ postao savrπen.” Za njega Êe apsolutna savr-

πenost biti tek u buduÊnosti. Zato, veli on, “ja trËim prema

cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je

Bog pozvao u Kristu Isusu.” (Filipljanima, 3,12-14) Zatim

dodaje: “I ovo Êe vam Bog objaviti. Ali πto smo postigli, to

isto pravo proslijedimo! Svi me zajedno nasljeujte... po

primjeru πto vam ga mi dajemo...” (Filipljanima 3,15-17)

jer, kao πto je prije napisao: “Siguran sam u ovo isto da Êe

Onaj koji je poËeo dobro djelo meu vama dovrπiti ga do

dana Krista Isusa”. (Filipljanima 1,6)

Nije se moglo jasnije reÊi da apsolutna savrπenost tek

treba doÊi, da Êe ona biti stvarno dovrπena tek onog dana

40

kad Isus Krist ponovno doe u slavi. Ali, u oËekivanju tog

dana, sve one koji su Ëuli dobru vijest evanelja i poËeli

“krπÊansku utrku” Pavao naziva “savrπenima”. BuduÊi da su

krπtenjem uËinili zavjet s Kristom, primili su Boæjeg Duha

kojim su roeni u novi æivot u Kristu.

Dakle, kako Pavao tumaËi: “... ako je tko u Kristu, on

je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo

sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom...”

(2. KorinÊanima 5,17-18)

U razgovoru s Nikodemom Isus je veÊ naglasio vaænost

tog prvog koraka u krπÊanski æivot rekavπi: “Tko se odozgo

ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” Zatim, da

bi objasnio: “Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne

moæe uÊi u kraljevstvo nebesko.” I na posljetku, namijenje-

no uhu svakoga tko se æeli uputiti na put savrπenosti, Isus

zakljuËuje: “Treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,3-7)

PonavljajuÊi istu misao, Pavao je objavljuje joπ oπtrije:

“Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, veÊ novi

stvor!” (GalaÊanima 6,15)

Eto, to Ëini Ëovjeka Boæjim djetetom i “savrπenim” u

prvom stupnju njegovog duhovnog razvitka. Meutim, u

Pavlovim mislima nije dovoljno roditi se u novi æivot u Kri-

stu, veÊ treba joπ rasti, da Ëovjek postane odrastao krπÊa-

nin, potpun Ëovjek.

Savrπeni ili posveÊeni Ëovjek

Ako se, u prvotnom smislu, svaka osoba koja je prihva-

tila Isusa kao svojeg Spasitelja, smatra, prema Pavlu, “sa-

vrπenom”, to je stoga πto su se njezini grijesi pokrili Kris-

tovom pravednoπÊu. Takva osoba je opravdana i u tom smi-

slu “savrπena”. Meutim, pojam savrπenosti nije ograniËen

teoloπkim shvaÊanjem opravdanja. Savrπenost zahtijeva i

progresivno posveÊenje koje se proteæe nad cijelim æivotom.

“Ako se i raspada naπ vanjski Ëovjek, ipak se naπ nutar-

nji Ëovjek obnavlja iz dana u dan.” (2. KorinÊanima 5,16)

41

Taj polagani proces preobraæenja “nutarnjeg Ëovjeka” Pavao

naziva preobliËavanjem (metamorfozom). (Rimljanima

12,2) Pod utjecajem Duha obraÊeni Ëovjek je doslovno

“preobraæen u tu istu sliku, uvijek sve slavniji, jer dolazi od

Gospodina, od Duha”. (2. KorinÊanima 3,18)

U tom cilju Pavao ne prestaje pozivati svoje Ëitatelje da

“sve viπe napreduju”. (1. Solunjanima 4,1) Raduje se πto

vidi kako vjera Solunjana “napreduje”, kako “raste ljubav

svakog pojedinog” meu njima. (2. Solunjanima 1,3) On

uvjerava “savrπene” u Filipi kako Êe se moliti za njih “da

njihova ljubav sve viπe raste u pravoj spoznaji i svakom

rasuivanju...” (Filipljanima 1,9.10) “Ne budite viπe djeca

po razboritosti”, piπe on KorinÊanima, “po zloÊi budite

djeca, a po razboritosti budite zreli ljudi [teleioi]” (1. Ko-

rinÊanima 14,20), to jest savrπeni ljudi, potpuni, zreli,

odrasli. U zakljuËku pak Druge poslanice KorinÊanima Pa-

vao piπe: “Mi se i molimo za vaπe usavrπavanje.” Zatim po-

navlja: “Usavrπavajte se!” (2. KorinÊanima 13,9.11)

Taj pojam napretka, zrelosti, nalazi se joπ u Poslanici

Hebrejima, u kojoj apostol æeli svojim Ëitateljima dati “jaku

hranu”. “Uistinu, koji je god joπ pri mlijeku, ne snalazi se

u nauci o pravednosti, jer je dijete. A jaka je hrana za odrasle,

za one koji navikom imaju uvjeæbana osjetila za razliko-

vanje dobra i zla. Zato pustimo na stranu poËetnu nauku o

Kristu i teæimo za onim πto spada na zrele... [teleiosteta].”

(Hebrejima 5,13 do 6,1)

Savrπenost na koju on misli, u povezanosti s cijelim

ovim tekstom u Poslanici Hebrejima, moæe se ostvariti sa-

mo kad se nadiu poËetna uËenja RijeËi, a to su: “odvra-

Êanjem od mrtvih djela, vjerom u Boga, naukom o [ob-

rednim] pranjima i polaganju ruku, o uskrsnuÊu mrtvih i

vjeËnom sudu”. (Hebrejima 6,1.2) Drugim rijeËima, sada

se, tijekom te nove etape, radi na tome da nauËimo æivjeti

po istini “koja je u Isusu Kristu”. (Efeæanima 4,21)

Potrebno je da svi oni koji “su jedanput prosvijetljeni i

koji su okusili nebeski dar, koji su postali dionici Duha

42

Svetoga i okusili dobru rijeË Boæju i Ëudesa buduÊeg svije-

ta” (Hebrejima 6,4.5), ostvare u sebi cilj krπÊanskog æivota

koji nije niπta manji od “savrπenog Ëovjeka” (teleion), k

mjeri punine veliËine Kristove” (Efeæanima 4,13), kao πto

to Pavao tumaËi krπÊanima u Efezu: “U Njemu ste [u Kristu]

pouËeni da sa sebe skinete i odloæite starog Ëovjeka..., te da

se obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete u

novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj praved-

nosti i svetosti.” (Efeæanima 4,21-24).

Ono πto Pavao tako dobro tumaËi drugima, sve je sâm

doæivio. Njegova teologija je rezultat njegovog osobnog

iskustva s Kristom. On nije bio od onih farizeja koje je Isus

javno ukoravao, a “koji govore, ali ne vrπe.” (Matej, 23,3)

Ono πto je uËio druge, sâm je najprije proæivio. Pavao je

savrπeni primjer Ëovjeka kojeg je Boæja milost preobrazila.

On, koji je “prije bio hulitelj [Boga], progonitelj i nasilnik”,

“prvi od greπnika” (1. Timoteju 1,13,15), mogao je pisati

Timoteju pri svrπetku svojeg æivota: “A ti si mene vjerno

slijedio u nauci, u naËinu æivljenja, u naumima, u vjeri, u

strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti, u progonstvima, pat-

njama...” (2. Timoteju, 3,10)

Taj “preobraæaj” (metamorfoza), kako je Pavao toËno

naziva (Rimljanima 12,2; 2. KorinÊanima 3,18), ocrtava na

stvarni naËin πto doista znaËi savrπenost potpunog Ëovjeka,

posveÊenog krπÊanina koji je dostigao svoju zrelost. To nije

niπta manje nego savrπenstvo krπÊanina. Prema tome, ono

πto je Boæja milost ostvarila s Pavlom, Bog æeli ispuniti nad

svim krπÊanima. Pavao jednostavno smatra “da je na njemu,

prvome, Krist Isus pokazao svu svoju strpljivost za primjer

onima koji Êe vjerovati u Njega da postignu æivot vjeËni”.

(1. Timoteju 1,16)

U viπe navrata Pavao je ocrtavao Ëovjeka prije i nakon

njegovog obraÊenja, “tjelesnog Ëovjeka” nasuprot “duhov-

nom Ëovjeku”. Tako, primjerice, on piπe Titu: “I mi smo,

naime, nekoÊ bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi

mnogovrsnih poæuda i sjetilnih uæitaka, æiveÊi u zloÊi i zavi-

43

sti, odurni i mrzitelji jedni drugih. Ali kad se oËitova dobro-

ta Boga, naπega Spasitelja, i Njegova ljubav prema ljudima,

tada nas... spasi kupelju ponovnog raanja, obnove koju

Ëini Duh Sveti... da, opravdani Njegovom milosti, budemo

baπtinici vjeËnoga æivota kojemu se nadamo.” (Titu 3,3-7)

Tako i u Poslanici GalaÊanima Pavao joπ potpunije is-

tiËe proturjeËnost “djela tijela” i “ploda Duha”. Dakle, tim

razliËitim plodovima Duha Pavao ukazuje na krπÊanske vr-

line od kojih se sastoji savrπenost karaktera posveÊenog

Ëovjeka, a one su: “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost,

dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost”. Na kraju Pavao

dodaje: “Protiv ovih ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,19-

23).

Naprotiv, svaka od ovih vrlina izraæava duh u kojem

Kristov sljedbenik treba dræati Boæje zapovijedi. Svaka od

njih divno obiljeæava krπÊaninov odnos prema svojem bliæ-

njemu. “Tko Ëini milosre, neka ga Ëini veselo! ... Ako je

moguÊe — koliko je do vas — budite u miru sa svima!” (Rim-

ljanima 12,8.18). “Budite strpljivi sa svima!” (1. Solunjanima

5,14). “Neka vaπa blagost bude poznata svim ljudima!” (Fi-

lipljanima 4,5). “A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav,

koja je veza savrπene skladnosti!” (Koloπanima 3,14)

Tu moguÊnost za savrπenost karaktera svakog Ëovjeka

Pavao smatra “tajnom koja je bila sakrivena kroz vjekove i

pokoljenja, a koja je sada objavljena Njegovim svetima... a

koja glasi: Krist, nada slave, jest meu vama [drugi prijevod

glasi: “Krist u vama”, prim. prev.]. Njega mi navjeπÊujemo,

opominjuÊi svakog Ëovjeka i prouËavajuÊi svakoga Ëovjeka

u svoj mudrosti, da uËinimo zrelim [teleion] svakog Ëovjeka

u Kristu.”

Treba li naroËito isticati da ova savrπenost karaktera,

kojoj svaki krπÊanin treba teæiti tijekom svojeg æivota, znaËi

omegu u “savrπenosti svetih”? Svakako ne. U svim svojim

poslanicama Pavao jasno daje nazrijeti drugi stupanj “neËeg

boljeg”, joπ savrπenijeg jer, prema njemu, “Krist u nama” je

samo joπ “nada slave”.

44

Savrπenost ili nada slave

Doista, Ëak i ako nam je ukazana milost da dostignemo

savrπenost karaktera u ovom æivotu, i dalje bismo joπ viπe

teæili za onom slavom savrπenosti koja je obeÊana “savr-

πenima” za dan ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi. Jer,

πto viπe napredujemo na putu posveÊenja, to sve viπe po-

stajemo svjesni onog πto je joπ nedovrπeno u nama u uspo-

redbi sa slavnom ljepotom savrπenosti uskrsloga Krista.

U zakljuËku svoje himne ljubavi Pavao ne izostavlja

podsjetiti nas kako danas “nesavrπeno je naπe znanje, i ne-

savrπeno naπe proricanje”, ali “kada doe πto je savrπeno,

iπËeznut Êe πto je nesavrπeno... Sad vidimo u ogledalu, ne-

jasno, a onda Êemo licem u lice. Sad nesavrπeno poznajem,

a onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat”. (1. Ko-

rinÊanima 13,9-12)

Dokle god joπ moramo æivjeti u ovom “smrtnom tije-

lu”, potËinjeni “zakonu grijeha i smrti”, poznavat Êemo sa-

mo savrπenost koja je primjerena uvjetima sadaπnjeg æivota.

Po Pavlovom primjeru, meutim, trebamo æivjeti u oËe-

kivanju “da budemo obuËeni u naπ nebeski stan..., da tako

æivot proguta ono πto je smrtno”. (2. KorinÊanima 5,2-4) A

to Êe se dogoditi na dan uskrsnuÊa: “I najprije Êe uskrsnuti

umrli u Kristu. Zatim ... mi æivi, mi preostali... Êemo se svi

preobraziti, u jedan hip, u tren oka...” (1. Solunjanima

4,15.16) “Jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuËe neras-

padljivoπÊu i da se ovo smrtno tijelo obuËe besmrtnoπÊu.”

(1. KorinÊanima 15,52.53)

Tek Êe tada biti postignuta savrπenost o kojoj apostol

govori “savrπenima” i crkvi Filipe, a koju ni sâm Pavao nije

joπ dostigao. To je on svakako htio reÊi kad je izjavio: “Ne

kaæem da sam to veÊ postigao ili da sam veÊ postao savr-

πen [teteleiomai]. Naprotiv, ja i dalje kuπam kako bih to

dohvatio, jer je i mene dohvatio Krist Isus. BraÊo, ja joπ ne

mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem samo jedno: zabo-

ravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je

45

naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu — nebes-

ko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filip-

ljanima 3,12-14)

Prijelaz od sadaπnje savrπenosti u onu joπ savrπeniju,

koja Êe doÊi, vrlo je jasno istaknut u Poslanici Hebrejima.

UpozoravajuÊi na “duπe pravednika koji su uËinjeni savr-

πenima” u ovom æivotu, jasno je reËeno da “i ti svi, iako su

postigli pohvalno svjedoËanstvo zahvaljujuÊi vjeri, ne pri-

miπe ono πto je obeÊano, jer je Bog neπto bolje predvidio

za nas: da bez nas ne postignu savrπenstvo”. (Hebrejima

12,23; 11,39.40)

Tako Êe “savrπeni” svih vremena prijeÊi u najviπi stu-

panj k slavnoj savrπenosti uskrsloga Krista. Zato Pavao i

poziva sve krπÊane da Ëekaju dan dolaska Gospodina Isusa

Krista, dan “koji Êe, prema djelotvornosti kojom moæe sve

podloæiti sebi, preobraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga

jednakim svome slavnom tijelu”. (Filipljanima 3,21)

ZakljuËak

Kao πto smo vidjeli, Pavlov pojam savrπenosti vrlo je

bogat znaËenjem. Nema viπe vrsta savrπenosti, ali ona sadr-

æi viπe neosjetnih razlika.

Nasuprot apsolutnom smislu πto su ga grËki filozofi

dali rijeËi “savrπenost” i takvom smislu koji je bio Ëesto

zadræavan u mislima mnogih krπÊana, pojmu savrπenosti

Pavao daje vrlo relativan smisao. Nikada on nije predoËavao

savrπenost kao prirodno stanje ljudskog biÊa ili kao ne-

promjenjivu dopunu njegovom biÊu koja bi se ostvarila od-

jednom i zauvijek.

Sasvim suprotno, savrπenost se kod Pavla pojavljuje

uvijek kao rod æive ljubavi koja, pod utjecajem Boæjeg Du-

ha, goni krπÊanina da “sve viπe napreduje” s Ëvrstim po-

gledom na savrπeni primjer koji je u Kristu.

Iz tog razloga Pavao smatra “savrπenim” svakog Ëovjeka

koji je prihvatio Isusa kao Spasitelja, bez obzira na stupanj

46

svojeg duhovnog iskustva. Bog ne pravi razlike, On zna za

πto je svatko sposoban. Stoga On dijeli svoje talente “sva-

komu prema njegovoj sposobnosti”. (Matej 25, 15)

Isto tako Gospodin dijeli darove Duha “svakomu kako

hoÊe”. (1. KorinÊanima 12,11) “A svakom pojedincu od nas

dana je milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj

dar.” (Efeæanima 4,7) Savrπenost ne ovisi o broju primljenih

talenata, veÊ o naËinu kako se oni vrjednuju. U tome se

sastoji savrπenost svakog pojedinca, bez obzira na razinu

koju je postigao u razvitku svojeg karaktera ili osobe.

U Pavlovim stavovima o savrπenstvu doista postoji po-

jam savrπenosti bez granica. Kazali smo veÊ: kao πto je Bog

stavio u ljudsko srce “misao o vjeËnosti” a da Ëovjek nije u

stanju izmjeriti njezin domet, tako je isto Bog stvorio u

Ëovjeku unutarnju potrebu za savrπenoπÊu koju ni vjeËnost

neÊe moÊi iscrpiti.

47

©esto poglavlje

SAVR©ENOST POAPOSTOLU IVANU

Tridesetak godina nakon Pavlove smrti apostol Ivan je

govorio o savrπenosti u svojoj Prvoj poslanici koju je pisao

neposredno nakon svojeg Evanelja. On pristupa problemu

u uskoj vezi s pojmom grijeha, posluπnosti Boæjim zapo-

vijedima i ljubavlju kojom se izraæava savrπenost. Ono πto

Ivan piπe ne razlikuje se od onog πto je Pavao uËio, ali on

to drukËije kaæe i govori s glediπta koje mu je svojstveno.

Doista, Ivan potvruje πto je veÊ reËeno tijekom ovog

prouËavanja, a to je da savrπenost nikako ne znaËi æivot bez

pogreπke, bez mane ili grijeha. Svi ti ljudi koje sveti spisi

nazivaju “savrπenima” nisu nikad tvrdili da su dostigli æivot

bez grijeha. Nigdje nije zapisano da su dostigli takav stu-

panj neke savrπenosti koja dopuπta pretpostavku da su

odnijeli konaËnu pobjedu nad svojom grjeπnom prirodom.

Takva tvrdnja bila bi moguÊa samo na temelju krivog shva-

Êanja ljudske prirode i prirode grijeha.

Vaæna razlikaDa bismo shvatili Ivanovo uËenje, vaæno je razlikovati

Grijeh, rijeË s velikim poËetnim slovom, od grijehova.

48

Grijeh oznaËava “silu grijeha” koja Ëovjeka Ëini “robom gri-

jeha”. (Rimljanima 6,17) GovoreÊi o toj sili, Pavao veli: “Ona

stanuje u meni”, “ona djeluje u mojim udovima”, “ona se

bori protiv zakona moga uma” i “zarobljava me u zakon

grijeha koji je u udima mojim!” (Rimljanima 7,17.21.23) To

je ta sila koja nagoni Ëovjeka da grijeπi i Ëini grijeh djelima.

Zapravo, ta djela, koja mi nazivamo grijesima, rezultat su

sile koja vlada Ëovjekovom prirodom. Iako Boæjom miloπÊu

i Duhom æivota koji je u Isusu Kristu postaje moguÊe odu-

prijeti se kuπnjama koje vuku Ëovjeka da poËinja grijehe,

ipak Êe sila grijeha, koja je priroena Ëovjekovoj prirodi,

postojati u Ëovjeku dokle god bude æivio u “ovom smrtnom

tijelu”.

Mnogi su se iskreni vjernici prevarili razmiπljajuÊi o

pravom smislu savrπenosti i Ëesto su zalutali u neku “sa-

vrπenost” koja je suprotna biblijskom uËenju, jer u svojim

djelima nisu pravili razliku izmeu Grijeha i grijehova, to

jest izmeu postojeÊe sile Grijeha i grijeha na djelu. Svaka-

ko, krπÊanska savrπenost ne moæe se shvatiti a da se ne vodi

raËuna o njezinoj povezanosti s pojmom grijeha. Gotovo u

svim sluËajevima koje smo prouËavali savrπenost je bila

stavljena u neposrednu vezu s Boæjim zakonom. Bilo bi,

dakle, neshvatljivo od strane “savrπenih” da savrπenost ne

uzima u obzir æivot pobjede nad njihovim manama, po-

greπkama prema Bogu i bliænjima, jednom rijeËju, nad nji-

hovim grijesima. Upravo je apostol Ivan vrlo jasan u toj

toËki, ali su njegove izjave Ëesto bile pogreπno protumaËene.

ZnaËi li savrπenost æivot bez grijeha?

Mnogi se krπÊani oslanjaju na neke izjave apostola Iva-

na da bi utvrdili kako savrπenost zahtijeva æivot bez grijeha.

Ivan ponajprije jasno opisuje πto on podrazumijeva pod

pojmom grijeha: “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon; grijeh

je krπenje zakona. A znate da se On [Isus] pojavio da uzme

grijehe, i znate da grijeha u Njemu nema.” Otada pak, za-

49

kljuËuje apostol, “tko god ostaje u Njemu, ne ostaje u gri-

jehu; tko god ostaje u grijehu, Njega nije vidio ni upoznao”.

(1. Ivanova 3,5-6)

Zatim objaπnjava zaπto je tako. “Tko god je roen od

Boga, ne poËinja grijeha, jer sjeme Boæje ostaje u njemu;

ne moæe ostati u grijehu, jer je roen od Boga. Djeca

Boæja... poznaju se po ovome...” (1. Ivanova 3,9). “Znamo”,

dodaje on, “da nijedan koji je roen od Boga ne æivi u

grijehu, nego ga Roeni od Boga Ëuva i Zli ga ne moæe

dohvatiti.” (1. Ivanova 5,18)

ImajuÊi na umu ove jasne izjave, moæemo shvatiti da

ima onih koji misle kako Biblija zahtijeva savrπenost koja

iskljuËuje svaki grijeh. Meutim, zaboravljaju pritom da u

istoj poslanici postoje druge izjave koje govore upravo

suprotno njihovom miπljenju. Primjerice: “Ako tvrdimo da

grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine...

Ako tvrdimo da nismo sagrijeπili, Njega pravimo laπcem, i

Njegove rijeËi nema u nama...”, ali, dodaje Ivan odmah,

“djeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali

ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa

Krista, pravednika”. (1. Ivanova 1,8 do 2,1)

Svakako, ove izjave mogu izgledati proturjeËne, ali one

to ipak nisu. Apostol Ivan jednostavno pravi razliku izmeu

grjeπne Ëovjekove prirode i stava Boæjeg djeteta prema gri-

jehu. Apostol ponajprije æeli naglasiti kako nema nikoga tko

bi bio bez grijeha, pa tu ukljuËuje i sebe u svojoj izjavi.

Tvrditi neπto suprotno tome znaËi “da istine nema u nama”.

©toviπe, to znaËi sebe varati i proglasiti Boga da ne govori

istinu. Doista, nije li zapisano “da su svi, i Æidovi i Grci, u

vlasti grijeha” te “da nema pravedna ni samo jednoga”.

(Rimljanima 3,9.10)

Ali, u tekstovima u kojima razmatra stav krπÊana pred

grijehom, Ivan izjavljuje: “Ne ostaje u grijehu”, “ne poËinja

grijeh”, “ne æivi u grijehu”. Zapravo, ako vodimo raËuna o

obliku grËkih glagola, trebalo bi reÊi da onaj “koji je roen

od Boga” ne “nastavlja grijeπiti”, “ne Ëini viπe grijeha” i “ne

50

æeli viπe grijeπiti”, jer viπe ne æivi u pobuni protiv Boga.

Drugim rijeËima, krπÊanin koji je bio preobraæen nema viπe

æelje grijeπiti “jer sjeme Boæje ostaje u njemu”. Ista moÊ

koja je od njega naËinila novo stvorenje djeluje u njemu i

dalje da bi mu pomogla æivjeti u skladu s Boæjom voljom

koja je izraæena u Njegovim svetim zapovijedima.

Vaæno je ipak napomenuti da se ove izriËite izjave od-

nose na krπÊaninov stav prema grijehu. BuduÊi da je stekao

iskustvo novoroenja, njegove misli, æelje, njegov karakter

— sve je preobraæeno. Sada, kad je roen od Boga, vjernik

mrzi grijeh kojeg je prije volio. Sada ljubi vrline koje je

prije mrzio. Viπe ne æeli biti rob grijehu jer mu Krist daje

moÊ da ga se oslobodi.

UnatoË tom novom stavu prema grijehu, moæe se do-

goditi da onaj tko je roen od Boga uËini neko djelo koje

se protivi Boæjoj volji, a to uËini u trenutku neke slabosti,

u zabludi ili neznanju, no neÊe biti zbog toga odbaËen.

OæaloπÊen zbog toga, on Êe πto prije priznati svoj grijeh i

osloniti se na Krista koji je “vjeran i pravedan i koji Êe nam

oprostiti grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti”. (1.

Ivanova 1,9) Jer, kako nas Ivan uvjerava, “ako tko i poËini

grijeh, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, praved-

nika!” (1. Ivanova 2,1)

Grijeh koji ne vodi k smrti

BuduÊi da je tako, Ivan pravi joπ jednu razliku izmeu,

kako on kaæe, “smrtonosnog grijeha” i “grijeha koji nije

smrtonosan.” (1. Ivanova 5,16) Ne pravi on tu razliku stoga

πto, u njegovim oËima, ima dvije vrste grijeha. On upravo

naglaπava da je “svaka nepravednost grijeh”. (1. Ivanova

5,17) Prema njemu, postoje dva moguÊa grjeπnikova stava

prema Bogu: stav pobune koji vodi u smrt i stav pokajanja

koji vodi u æivot.

Stav pobune protiv Boga stav je onoga tko æivi u stal-

nom krπenju Boæjeg Zakona, a stav onoga koji se kaje stav

51

je Ëovjeka koji se pomirio s Bogom i u kojem poËiva Bog.

»ak i kad mu se dogodi da prekrπi jednu ili drugu Boæju

zapovijed, “taj grijeh ne vodi k smrti” jer je priznat i opro-

πten. Stoga Bog daje æivot onome tko se kaje i zato Êe ga

dati “onima, naime, koji ne grijeπe smrtonosno”. (1. Ivano-

va 5,16)

Razliku koju Ivan tako utvruje izmeu stava krπÊanina

koji ne æeli viπe grijeπiti i stvarnosti æivota bez grijeha uspo-

stavio je i Pavao izmeu relativnog savrπenstva “savrπenih”

i apsolutnog savrπenstva koje Êe tek doÊi. Kao πto je to

sluËaj sa savrπenstvom, tako Êe i apsolutna pobjeda nad

grijehom tek doÊi. Svakako, savrπenost na koju Bog poziva

sve krπÊane na ovom svijetu podrazumijeva napokon

pobjedu nad “voljnim” grijesima. Ali, dokle god se nala-

zimo “u ovom tijelu smrti”, ostajemo grjeπnici koji mogu

zgrijeπiti. Ako traæimo neπto viπe od toga, znaËi da ne po-

znajemo istinu, veÊ sebe varamo, a Bogu pripisujemo neis-

tinu.

Savrπenost u ljubavi

»injenica da je grjeπnik ne bi trebala sprjeËavati krπ-

Êanina da teæi k savrπenosti. Ali, prema Ivanu, ona se moæe

ostvariti samo u ljubavi prema Bogu i bliænjima te u po-

sluπnosti svetim zapovijedima.

U svojoj poslanici Ivan dva puta izjavljuje da je “Bog

ljubav”. (1. Ivanova 4,8.16) Dakle, “u tome nam se oËito-

vala ljubav Boæja πto je Bog poslao na svijet svoga jedino-

roenog Sina da æivimo po Njemu. U ovome se sastoji ljubav:

nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina

svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe grijehe”. (1. Ivanova

4,9.10)

Naπa ljubav prema Bogu nalazi, dakle, svoj izvor u

Njegovoj ljubavi. “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas

ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) Zato, “ako je Bog nas tako

ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.” (1. Ivanova 4,11)

52

“Jer kakav je On, takvi smo i mi u ovom svijetu; u tome je

ljubav savrπena u nama.” (1. Ivanova 4,17) Kao πto nas Bog

ljubi, i mi trebamo ljubiti svoju braÊu jer “tko ljubi Boga,

neka ljubi i svoga brata!” (1. Ivanova 4,21)

Za Ivana je bratska ljubav pravi znak krπÊanske savr-

πenosti. Ona je, u pravom smislu te rijeËi, dokaz da je netko

“od Boga roen i poznaje Boga” (1. Ivanova 4,7) jer “ako

netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svoga brata, laæac je; jer

tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne moæe ljubiti Boga

koga ne vidi”. (1. Ivanova 4,20) Ali, “ako ljubimo jedan

drugoga, Bog ostaje u nama, i Njegova je ljubav u nama

savrπena”. (1. Ivanova 4,12)

Prema tome, ljubav je savrπena samo u onoj mjeri u

kojoj se izraæava u djelima i prema Bogu i prema bliænjem

te u posluπnosti zapovijedima. Doista, tumaËi Ivan, “po to-

me znamo da ljubimo djecu Boæju: kada god ljubimo Boga

i vrπimo Njegove zapovijedi, jer u ovome stoji ljubav prema

Bogu: da vrπimo Njegove zapovijedi. A Njegove zapovijedi

nisu teπke, jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet”.

(1. Ivanova 5,2-4)

Ova istina je toliko bitna za Ivana da smatra potrebnim

ponoviti je viπe puta. “Ako vrπimo Njegove zapovijedi, po

tom znamo da Ga poznajemo. Tko tvrdi: ‘Poznajem Ga’, a

ne vrπi Njegove zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine.

Ali tko god vrπi Njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savr-

πenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u Nje-

mu”. (1. Ivanova 2,3-5)

ZakljuËak

Za apostola Ivana je reËeno da je bio apostol ljubavi.

Ne samo πto je to doista bio; bio je i uËenik “kojega je Isus

osobito ljubio”. (Ivan 19,26, 20,2; 21,7) On je Boæju ljubav,

otkrivenu u Isus Kristu, uzeo kao glavni predmet svojih

spisa. I kao πto se Boæja savrπenost otkriva u njegovoj milo-

sti prema Ëovjeku, tako se i ljudska savrπenost treba otkriti

53

u ljubavi prema Bogu i bliænjemu. “Tko tvrdi da ostaje u

Njemu [u Kristu], taj mora tako æivjeti kako je On æivio.” (1.

Ivanova 2,6)

Kako za Ivana, tako i za Isusa i Pavla, ljubav je u pravom

smislu te rijeËi vidljivi znak savrπenosti. Ona se iskazuje

naroËito u naËinu kako ljubimo i dræimo zapovijedi jer, bez

ljubavi “bio bih niπta”, bez obzira kakve druge krπÊanske

vrline imam! Pavao dodaje: “Kad bih na hranu siromasima

razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se

saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilo ne bi.” (1.

KorinÊanima 13,2.3)

Ljubav je doista “veza savrπene skladnosti” (Koloπanima

3,14), a tko æeli biti savrπen, mora postati milosrdan kao πto

je Otac milosrdan (Luka 6,36) u svim svojim odnosima s

ljudima. To je cilj kojem nas pozivaju svi biblijski primjeri

koje smo prouËili. Ostaje nam joπ da prouËimo boæanska

sredstva koja nam Bog daje na raspolaganje kako bismo

dostigli krπÊansku savrπenost.

54

Sedmo poglavlje

BOÆANSKA SREDSTVAU SLUÆBI SAVR©ENOSTI

BuduÊi da smo prouËili pojam savrπenosti te ispitali

njezine razne strane, ostaje vaæno pitanje: kojim djelotvor-

nim sredstvima Bog Ëini moguÊim ono πto je Ëovjeku ne-

moguÊe? Koja su nam to boæanska sredstva na raspolaganju

da dostignemo savrπenost, da “postignemo nagradu — ne-

besko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu”.

(Filipljanima 3,14)

Bilo bi neshvatljivo da je Bog tako jasno ukazao na cilj

krπÊanskog æivota, a da istodobno nije dao uËinkovita

sredstva za njegovo postizanje. Kad sve dobro promotrimo,

razlikovat Êemo najmanje tri takva sredstva, a sva su na-

mijenjena da nas vode Isusu Kristu bez kojeg nema moguÊeg

savrπenstva. Ta sredstva su: Sveto pismo, Boæji zakon i Sveti

Duh. Iako spomenuta sredstva djeluju istodobno, u savrπe-

nom skladu, prouËavat Êemo ih jedno za drugim.

SvjedoËanstvo Svetog pismaMoglo bi se mnogo toga reÊi o Bibliji koja je prihva-

Êena kao Boæja rijeË, o njezinom nadahnuÊu, njezinoj isti-

55

nitosti, njezinom autoritetu. Ovdje Êemo razmatrati samo

njezinu ulogu u vezi “savrπenosti svetih”. Bez Biblije nitko

ne bi niπta saznao o Bogu i Isusu Kristu. “A ovo je vjeËni

æivot: spoznati Tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si

poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

Srediπnja je tema cijelog Pisma Osoba i djelo Isusa Kri-

sta. Sâm je to rekao Æidovima kad su traæili dokaz o Njego-

vom mesijanstvu: “Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da

ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za mene.” (Ivan 5,39)

Na putu u Emaus onog jutra po uskrsnuÊu Isus je to

isto uËinio onoj dvojici uËenika: “I poËe od Mojsija te, sli-

jedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se na Njega odnosilo

u svim Pismima.” (Luka 24,27) Zatim, kad se svima javio,

ponovno je objasnio: “Ovo je ono πto sam vam govorio dok

sam joπ bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve πto je o meni

pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima. Tada

im prosvijetli razum da razumiju Pisma...” (Luka 24,44.45).

Sveto pismo je viπe nego izvor informacija. Za one koji

ga prihvaÊaju kao Boæju rijeË ono je sila posveÊenja. Upra-

vo to Isus objaπnjava onima koji su vjerovali Njegovoj rijeËi

poπto im se otkrio kao Mesija: “Ako ustrajete u mojoj nauci,

uistinu ste moji uËenici; upoznat Êete istinu, a istina Êe vas

osloboditi.” (Ivan 8,31.32) Ovim rijeËima Isus nije samo

spomenuo uvjet koji treba ispuniti da bi netko postao Nje-

govim sljedbenikom, dakle vjerovati i ostati u Njegovoj rije-

Ëi, veÊ je ukazao i na njezinu ulogu u æivotu Njegovih sljed-

benika, a to je: upoznati istinu i njezinu moÊ osloboenja.

U viπe svojih parabola Isus je usporedio silu Boæje rijeËi

sa sjemenom posijanim u zemlju. Bez obzira spava li sijaË

ili je budan, “sjeme niËe i raste, a da on o tome niπta ne

zna. Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije stabljiku,

zatim klas — potom pun klas zrna...” (Marko 4,26-28) Tako

je i s Ëovjekom “koji Ëuje i razumije rijeË, te rodi i donese

rod...” (Matej 13,23)

BuduÊi da je stekao takvo iskustvo u vlastitom æivotu,

Pavao rado piπe krπÊanima u Rimu: “Ja se ne stidim Evan-

56

elja, jer je ono sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku...,

jer u njemu se oËituje pravednost Boæja...” (Rimljanima,

1,16.17)

GovoreÊi o toj tajanstvenoj sili Pisma, apostol piπe u

svojoj Poslanici Hebrejima: “Uistinu je æiva i djelotvorna

rijeË Boæja. Ona je oπtrija od svakog dvosjeklog maËa i pro-

dire do rastavljanja duπe i duha, zglobova i moædine, i moæe

suditi nakane i misli srca.” (Hebrejima 4,12) Drugim rijeËi-

ma, bolje od najdjelotvornijeg oruæja Boæja rijeË djeluje do

naπeg najdubljeg biÊa iznoseÊi na vidjelo skrivene osjeÊaje

i najtajnije misli ljudskog srca.

Prema tome, Sveto pismo je boæansko sredstvo kojim

se Bog sluæi ponajprije da govori ljudima i dovede ih Isusu

koji jedino moæe iznutra preobraziti Ëovjeka po svojem

obliËju. Upravo radi tog razloga potrebno je propovijedati

evanelje “po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-

stvo” (Matej 24,14) jer, kao πto Pavao piπe svojem uËeniku

Timoteju: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za

pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravedno-

sti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako

djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17)

NemoguÊe je bolje opisati ulogu Svetog pisma u laga-

nom procesu rasta i duhovne zrelosti kojom krπÊanin na-

preduje iz savrπenosti do savrπenosti.

Odgajateljska uloga Zakona

Drugo boæansko sredstvo koje nam je dano kako bi

osvijetlilo put koji vodi u krπÊansku savrπenost svakako je

Boæji Zakon. On doista Ëini jezgru Svetog pisma oko koje se

kreÊe cijela Boæja objava. “Prstom Boæjim napisane” na ka-

menim ploËama, Deset zapovijedi su pravi izraz Boæjeg ka-

raktera i Njegove volje prema Ëovjeku. (Izlazak 31,18; 32,16).

Naæalost, danas postoji vrlo ozbiljan nesporazum u vezi

uloge Zakona prema spasenju. StoljeÊima su Æidovi i krπÊani

vjerovali u spasenje djelima Zakona, dok danas mnogi vje-

57

ruju u suprotnu zabludu, isto tako opasnu, a to je da vjera

u Isusa oslobaa vjernika od dræanja Boæjeg Zakona. Te

dvije teπke zablude potpuno su u proturjeËnosti s uËenjem

Isusa i apostola. Za njih nikad nije bilo upitno treba li dræati

Zakon, veÊ viπe pod kojim uvjetima i na koji naËin ga je

moguÊe dræati.

Sasvim je sigurno da Bog nije dao Zakon kao sredstvo

spasenja. “Kad bi bio dan Zakon koji bi mogao dati æivot,

onda bi opravdanje dolazilo doista od Zakona!” (GalaÊani-

ma 3,21) Joπ viπe od toga: “Ako opravdanje dolazi po Zako-

nu, onda je Krist uzalud umro.” (GalaÊanima 2,21) To nije

stoga πto bi Zakon bio nesavrπen. Naprotiv, Pavao tvrdi da

je Zakon “bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna,

i dobra”. (Rimljanima 7,12) Meutim, Zakon nije po sebi

izvoriπte æivota koje bi moglo dati æivot ili ga pak odræavati.

Joπ viπe, on je potpuno nemoÊan osloboditi Ëovjeka od

ropstva grijeha jer je “zbog tijela bio nemoÊan”. (Rimljani-

ma 8,3) Eto, zato ne moæe biti spasenja kroz samu posluπ-

nost Boæjem Zakonu.

Nitko se nije toliko borio protiv vjerovanja u spasenje

djelima Zakona kao apostol Pavao. To ne znaËi da je veliki

apostol poricao vaænost dræanja Zakona, kao πto to neki

danas tvrde. Naprotiv, Pavao piπe: “Obrezanje ne vrijedi

niπta..., veÊ vrπenje Boæjih zapovijedi.” (1. KorinÊanima 7,19)

Prema Pavlu, mi smo pak “stvoreni u Kristu Isusu radi djela

ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima æivimo...”

Drugim rijeËima, nismo spaπeni “djelima”, veÊ “radi djela

ljubavi”, objaπnjava Pavao, “kao rod Boæje milosti”. (Efeæa-

nima 2,8-10)

Nitko, takoer, nije znao bolje od Pavla objasniti odgoj-

nu ulogu Zakona u procesu spasenja kroz milost, a pomoÊu

vjere. Tu ulogu Zakona on je ovako opisao: “Prema tome,

Zakon nam je bio Ëuvar [pedagogos, odgajatelj] da nas vodi

u Krista.” (GalaÊanima 3,24) To Pavao ne kaæe samo za

moralni zakon, veÊ i za obredne zakone. Doista, levitska

sluæba u svetiπtu takoer je imala cilj pripremiti vjernike

58

Starog zavjeta na Mesijin dolazak. Sluæba u svetiπtu bila je

predslika djela spasenja koje je Krist trebao izvrπiti kao Ja-

nje Boæje, predodreeno da uzme grijehe svijeta.

PiπuÊi krπÊanima koji su proiziπli iz judaizma, pisac Po-

slanice Hebrejima naroËito se trudio pokazati kako je Za-

kon u Starom zavjetu imao cilj voditi Kristu, a kroz Njega

u savrπenost. Doista, piπe on, “pa da je savrπenstvo bilo

ostvareno levitskim sveÊeniπtvom”, Bog ne bi morao utvr-

ivati drugog Velikog sveÊenika u “Sinu, koji je zauvijek

savrπen”. (Hebrejima 7,11.28) BuduÊi da ærtve i prinosi

koji su u Starom zavjetu neprekidno prinaπani nisu mogli

“uËiniti savrπenim, s obzirom na savjest, onoga koji vrπi

bogosluæje...” (Hebrejima 9,9; 10,1), Bog je “uistinu jednim

jedinim prinosom [Isusa Krista] uËinio zauvijek savrπenim

one koje posveÊuje”. (Hebrejima 10,14)

A buduÊi da Zakon pod Starim zavjetom “niπta nije

priveo k savrπenstvu”, Bog “uvodi bolju nadu... kojoj je

Isus postao jamac boljega Saveza”. (Hebrejima 7,19.22) Za-

hvaljujuÊi Njegovom posredovanju, Zakon nije viπe samo

napisan na kamenim ploËama, veÊ Êe moÊi biti zapisan u

samom srcu vjernika, po obeÊanju koje je dano prorocima

Jeremiji i Ezekielu. “Ovo je Savez koji Êu sklopiti s njima,

veli Gospodin: Stavit Êu zakone svoje u srca njihova i upisat

Êu ih u pamet njihovu...” (Hebrejima 10,16; 8,10)

Gospodin nije mogao jasnije pretkazati promjenu koja

je morala nastupiti u ulozi Zakona zahvaljujuÊi djelu Isusa

Krista. Otada Êe Zakon joπ djelotvornije vrπiti svoju ulogu

Ëuvara (pedagoga) da bi vodio ljude Kristu. Jer “Zakon,

uistinu, sluæi samo toËnoj spoznaji grijeha”. (Rimljanima

3,20; 7,7) Doista, onaj “tko pomno promotri savrπeni Za-

kon slobode” (Jakov 1,25), vidjet Êe se onakav kakav zapra-

vo jest.

Bez Zakona ne bi bilo spoznaje o grijehu, pa prema

tome ni bilo kakve potrebe za nekim spasiteljem, a joπ

manje za miloπÊu. Ali, upravo osjeÊajem krivnje Zakon po-

stiæe da se rodi æelja za osloboenjem od nje. Tako, eto,

59

Zakon sluæi kao pedagog (Ëuvar, vodiË), da vodi Kristu ka-

ko bismo mogli biti “svi opravdani darom Njegove milosti”.

(Rimljanima 3,24; Efeæanima 2,8)

Zakon ima joπ jednu ulogu, a to je da nas upozna s

Boæjom voljom. BuduÊi da je Zakon izraz Boæjeg karaktera,

on je sâm po sebi i izraz Njegove pravednosti, ljubavi i

Njegove savrπenosti. BuduÊi da je Zakon “svet, pravedan i

dobar”, on sadræi moralna i duhovna naËela koja su ljudima

potrebna da bi mogli “uoËavati πto je volja Boæja: πto je

dobro, ugodno i savrπeno”. (Rimljanima 12,2)

Svakako, sami smo nemoÊni dræati Boæje zapovijedi. Isus

je stoga rekao: “Ljudima je to nemoguÊe!” Apostol Pavao je

objasnio razloge tome: “Zakon je, znamo, duhovan, a ja sam

tjelesan, prodan u ropstvo grijeha... ja, naime, znam da

nikakvo dobro ne stanuje u meni..., zaista, htjeti dobro jest

u mojoj moÊi, ali nije uËiniti ga.” (Rimljanima 7,14.18) Ali,

evo, kroz vjeru u Isusa Krista, Bog nam je dodijelio svoju

milost, ali ne da nas oslobodi posluπnosti zapovijedima, veÊ

da nas oslobodi grijeha i uËini nas sposobnim Ëiniti Njego-

vu volju. “Bog je, naime, Onaj koji proizvodi u vama i htije-

nje i djelovanje da Mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,13)

Prema tome, Zakon vodi grjeπnika Kristu, kao vodiË

svojem UËitelju, te ga Krist ispunjava kajanjem, opraπta mu

i preobraæava ga da moæe dræati Boæje zapovijedi. Daleko

od toga da je ukinuo Zakon, novi zavjet s Bogom u Isusu

Kristu konaËno ga potvruje. Ono πto je Zakon promijenio,

to je odnos izmeu Ëovjeka i Zakona. ZahvaljujuÊi Isusu

Kristu, Zakon nije viπe Ëovjekov vanjski Zakon, uklesan “u

kamene ploËe”, nego “na ploËama tjelesnim — u srcima...,

napisan ne crnilom, nego Duhom Boga æivoga”. (2. Korin-

Êanima 3,3)

Djelo Svetog Duha

Doista, bez Boæjeg Duha, koji je takoer Kristov Duh,

ni Sveto pismo ni Boæji Zakon ne bi mogli vrπiti odluËujuÊu

60

ulogu na krπÊaninovom putu k savrπenosti. Jedno i drugo

su samo orua savrπenosti tek pod utjecajem Duha. “Ljudi

su govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova

1,21) Isti je Duh, koji je nadahnjivao Sveta pisma, potreban

i da bi Ëovjek razumio istine koje ona sadræe. Isto tako,

Zakon bez Duha ne moæe uËiniti da savjest postane osjet-

ljivom, a nema ni govora o posluπnosti Boæjim zapovijedi-

ma bez sile Svetog Duha koju “oËituje u nama”. (Efeæanima

3,20)

Uistinu, priroda Svetog Duha je tajna koja nam nije

otkrivena. Isus je samo rekao da je Duh “Utjeπitelj, Duh

istine koji izlazi od Oca”. (Ivan 15,26) S druge strane, jasno

objaπnjava ulogu koju Duh treba vrπiti u djelu spasenja,

najprije u Isusovom vlastitom æivotu, a zatim u æivotu onih

koji Êe povjerovati u Njega tijekom stoljeÊa, a s ciljem svo-

jeg posveÊenja.

Glavni cilj i smisao Isusovog dolaska na svijet prije dvi-

je tisuÊe godina bio je pomirba ljudi s Bogom kroz sluæbu

Isusa Krista i Svetog Duha kojeg On donosi. Roen Duhom,

posveÊen Duhom prilikom krπtenja, Isusa je vodio Duh koji

je u Njemu prebivao u punini. Apostol Pavao kaæe: “Onaj

koji je tijelom oËitovan” bio je “Duhom opravdan”. (1. Ti-

moteju 3,16) Bez Duha Isus nije mogao s uspjehom izvrπiti

djelo spasenja radi kojeg Ga je Bog poslao na svijet.

U viπe navrata Isus je govorio “o Duhu kojeg trebaju

primiti oni koji uzvjeruju u Njega”. I evanelist objaπnjava

sa svoje strane: “Duh, naime, ne bijaπe joπ dan, jer Isus ne

bi joπ proslavljen.” (Ivan 7,39) Stoga je Isus, najavivπi svoj

odlazak, ovako umirivao uËenike: “Ipak vam istinu velim:

vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe

doÊi k vama. Odem li, poslat Êu Ga k vama. On Êe, kad

doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pra-

vednost i na sud...” (Ivan 16,7-10)

Ovim je rijeËima sâm Isus jasno objasnio ulogu Svetog

Duha svojim uËenicima i svim ljudima. “A kad doe On,

Duh istine, uvest Êe vas u svu istinu.” (Ivan 16,13) “Kad

61

doe Branitelj, kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji

izlazi od Oca, svjedoËit Êe za me...” (Ivan 15,26)

»im je uskrsnuo, Isus je obnovio obeÊanje koje je dao

one veËeri pred svoj odlazak: “A vi Êete domalo biti krπteni

Duhom Svetim.” (Djela 1,5) Zatim ponavlja: “Ali, primit

Êete snagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti

svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do

kraja zemlje.” (Djela 1,8)

Dakle, ono πto je obeÊao dvanaestorici apostola i ispu-

nio na dan Duhova, Isus obeÊava i svima koji Êe se oda-

zvati pozivima Svetog Duha. Jer, otkako se uznio na Nebo,

Krist bez prestanka æeli privuÊi sve ljude k sebi (Ivan 12,32)

da bi im otkrio sva blaga Svetog pisma i osposobio ih da

æive, uz pomoÊ Duha, “tako kako je On æivio.” (1. Ivanova

2,6)

Doista, od dana Duhova, Boæji Duh nam je dan-danas

na raspolaganju. Otada Bog daje svojeg Duha onima koji Ga

mole (Luka 11,13) te onog tko Ga prima ispunjava Kristo-

vim Duhom i useljava se u njega. Kao πto se Bog utjelovio

u Isusu Kristu Svetim Duhom, isto tako Êe Krist istim Du-

hom prebivati u onom koji ga prima. Tako je, dakle, svojom

sluæbom Isus otvorio put Duhu i dao æivot novom naraπtaju

ljudi koje Duh preobraæava.

Apostol Pavao naroËito naglaπava ulogu Svetog Duha u

“usavrπavanju svetih”. “Ako tko nema Kristova Duha, nije

Kristov”, izjavljuje on. (Rimljanima 8,9) “Tako ne moæe pri-

znati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha

Svetoga” (1. KorinÊanima 12,3), ali ako Duh “prebiva u

nama”, “sam Duh svjedoËi zajedno s naπim duhom da smo

djeca Boæja”. (Rimljanima 8,9.16)

Suprotno nekim miπljenjima, Boæji Duh nije povlastica

ili iskljuËivo pravo pojedinca. Onima koji su tako smatrali

u Korintu, Pavao poruËuje: “Mi smo svi krπteni jednim Du-

hom u jedno tijelo i svi smo napojeni jednim Duhom.” (1.

KorinÊanima 12,13) Stoga kroz Krista “imamo pristup k

Ocu u jednome Duhu”. (Efeæanima 2,18)

62

U namjeri da bude πto jasniji u svezi s djelovanjem Du-

ha u Ëovjeku, Pavao objaπnjava da nas “Duh æivota u Kristu

Isusu” oslobaa “od zakona grijeha i smrti..., da bi se ispu-

nio pravedni zahtjev Zakona”. (Rimljanima 8,2.4) Drugim

rijeËima, Sveti Duh nam je dan kako bismo bili sposobni

“hodati po Duhu”, iz napretka u napredak, u izvrπavanju

Boæje volje.

Dar Boæjeg Duha, dakle, boæansko je glavno orue za

sav naπ duhovni æivot. Bez Duha nitko ne moæe tvrditi da je

Kristov uËenik. Duh je istodobno izvor naπeg novog æivota

u Kristu i uvjet naπeg unutarnjeg preobraæaja da nalikuje-

mo savrπenosti koja je u Kristu. Doista, nema savrπenosti

bez utjecaja Boæjeg Duha koji snaæno djeluje u srcu onoga

tko je vjerom primio samog Gospodina Isusa Krista.

63

Drugi dio

SAVR©ENOSTKR©∆ANSKOG KARAKTERA

Komentar Ellen G. White

64

65

Osmo poglavlje

ELLEN G. WHITEI KR©∆ANSKA SAVR©ENOST

Meu piscima koji su pristupali prouËavanju teme o

krπÊanskoj savrπenosti nema nijednog, koliko znamo, koji je

to Ëinio s takvom vjernoπÊu duhu Biblije i tako dubokim

duhovnim poznavanjem kao Ellen G. White (1827.—1915.).

Ellen White je bila vrlo plodna spisateljica. Njezino knji-

æevno djelo obuhvaÊa sedamdesetak godina njezinog

aktivnog æivota. U vrijeme njezine smrti spisi su joj brojili

viπe od 120.000 stranica, od Ëega su 24 djela prevedena na

brojne jezike, tiskanje dvaju djela bilo je u tijeku, 4600

Ëlanaka objavljeno je u raznim Ëasopisima, gotovo 200 bro-

πura sadræe razne teme, a joπ su tisuÊe stranica u rukopisu.

Od njezine smrti 1915. godine objavljeno je pedesetak dje-

la kao zbirka tema iz njezinih spisa.

Djelo u Ëijem je srediπtu Isus Krist

Sve su teme i predmeti u njezinim spisima nadahnuti

Biblijom. Prema njoj, samo Biblija moæe sluæiti kao mjerilo

istine. Ona je sastavila duhovni komentar u Ëetiri debela

sveska, od Postanka do Otkrivenja. Peti svezak upotpunjuje

66

niz, a posveÊen je borbi izmeu dobra i zla tijekom dvade-

set stoljeÊa krπÊanske povijesti. Meutim, osoba Isusa Kri-

sta ostaje njezina najomiljenija tema kojoj je posvetila viπe

knjiga. Najvaænija je ona o Isusu Kristu (»eænja vjekova),

a najraπirenija knjiga Koraci prema Kristu. Ova posljednja

je prevedena na viπe od 120 jezika i tiskana u milijunima

primjeraka. Viπe drugih djela bilo je posveÊeno Isusovom

uËenju, kao πto su Misli s Gore blaæenstva i Kristove priËe.

Njezinu pozornost privlaËile su sve teme koje su se ticale

duhovnog æivota krπÊanina, njegovog zdravlja i odgoja.

Iako izgleda malo Ëudno, nijedna od njezinih knjiga

nije bila neposredno posveÊena krπÊanskoj savrπenosti ili

savrπenosti krπÊanskog karaktera. U stvarnosti, meutim,

taj pojam je svugdje prisutan. To je ideal koji je Isus Krist

postigao i koji se stalno nudi svakom krπÊaninu. RijeËi kao

πto su “savrπenost”, “savrπen” nalazile su se tisuÊe puta pod

njezinim nadahnutim perom, a izrazi “savrπenost karakte-

ra” 422 puta i “krπÊanska savrπenost” toËno 66 puta. Stoga

ne bismo mogli ovdje razmatrati taj predmet u njegovim

najmanjim pojedinostima. Zadovoljit Êemo se naËinivπi sin-

tezu o ovom predmetu, poπtujuÊi pritom πto je viπe mogu-

Êe izraze koje je spisateljica upotrebljavala.

BuduÊi da Ellen White vjeruje u savrπenost, trudila se

uËiti o tome u svim svojim spisima. Neprestano poziva svoje

Ëitatelje da teæe k savrπenosti svim svojim biÊem, oslanja-

juÊi se na Boæju milost. Savrπenost je za nju ne samo Boæji

dar i prednost za svakog Ëovjeka, veÊ i divna moguÊnost

neograniËenog duhovnog razvitka kojem je Isus primjer

“savrπenog rasta”. “Ljudska priroda koja je dostigla savrπe-

nost Kristovog karaktera u njezinim je oËima izvanredno

otkrivenje Boæje sile za spasenje Ëovjeka.”

Sasvim ovisna savrπenost

Vaæno je poËeti ovo prouËavanje istraæujuÊi osobito smi-

sao kojeg je Ellen White opÊenito pridavala rijeËi “savrπe-

67

nost”. UnatoË nekim malo apsolutnijim izrazima kojima su

se neki posluæili da iz njih izvuku krive zakljuËke, ona nam

je, naprotiv, predoËila krπÊansku savrπenost kao uglavnom

relativan pojam, kao uvjetnu savrπenost.

Svakako, brojni tekstovi nas pozivaju na savrπenost koja

bi trebala biti kao savrπenost samoga Boga. Neki drugi

tekstovi pak tvrde da bim naπa savrπenost treba biti kao πto

je Kristova, koji je naπ primjer. Kao πto nas sâm Isus poziva

da budemo “savrπeni kao naπ Otac nebeski”, tako Ellen

White piπe: “Ideal krπÊanskog karaktera je sliËnost s Kri-

stom.” (8T 64)

“Ideal krπÊanskog karaktera je da liËi na Krista. Kao πto

je Sin ËovjeËji vodio savrπeni æivot, Njegovi uËenici treba-

ju takoer voditi savrπeni æivot.” (J. C. 301) “Bog zahtijeva

od svoje djece savrπenost.” (PS 273)

To su njezini uobiËajeni izrazi. Ipak, pomno prouËava-

nje ne dopuπta nikakvu sumnju u ovisni karakter savrπeno-

sti na koju misli Ellen White i na koju nas stvarno poziva.

“Sve osobine savrπenog karaktera nalaze se u Bogu koji je

apsolutno savrπen.” (PS 285)

Ako nam je i dana “prednost da imamo te osobine, da

smo nalik na Onoga koji je naπ savrπeni i boæanski primjer,

neÊemo nikada biti viπe od Njegovog obliËja.” “Mi se ne

moæemo izjednaËiti s Njim (koji je naπ primjer), ali nas Bog

neÊe primiti ako se ne pokuπavamo ugledati i liËiti na Njega

prema sposobnostima koje nam je Bog dao.” (2T 549) Doista,

ono πto Bog zahtijeva od nas jest da Ëinimo sve πto je u naπoj

moÊi. “On poziva svako ljudsko biÊe da uËini πto najviπe

moæe”, a zahtijeva “moralnu savrπenost od svih.” (PS 285)

Kristov poziv da budemo savrπeni “kao πto je Otac

nebeski savrπen” u mislima Ellen White sadræava vrlo rela-

tivan, ovisan smisao. O tome je pisala i govorila u viπe

navrata: “Kao πto je Bog savrπen u svojoj sferi, Ëovjek treba

biti savrπen u svojoj sferi.” (MM 112,113, 8T 64, 4T 591,

PP 562) Na drugom mjestu kao da uvjetuje ili povezuje

moralnu savrπenost s osobnom prirodom svakog od nas: “S

68

naπim ograniËenim sposobnostima mi trebamo biti sveti

u naπoj sferi kao πto je Bog svet u svojoj sferi. Po mjeri

naπih moguÊnosti, mi trebamo gajiti istinu, ljubav i savrπe-

nost boæanskog karaktera. Kao πto vosak prima otiske peËata,

tako naπa duπa treba primiti otisak Svetog Duha i zadræati

Kristovo obliËje.” (MC, I., 395)

Prema tome, pojam savrπenosti poprima vrlo istanËane

obrise. Ellen White najprije razlikuje stupnjeve savrπenosti

kod svega πto je Bog stvorio. “Savrπenstvo postoji u naj-

manjem od Boæjih djela kao i u onim najveÊim.” (ED 111,

Odgoj 102) Postoje i razliËiti stupnjevi savrπenosti od jedne

do druge osobe: “Sve ne doseæu do istog razvitka, niti rade

isti posao s istom sposobnoπÊu. Bog ne oËekuje da isop

[miloduh mirisni] dostigne mjere jednog cedra, niti da ma-

slina naraste kao veliËanstvena palma, ali svatko treba imati

cilj da dostigne najveÊu visinu πto je moguÊe, a sve to za-

hvaljujuÊi sjedinjenju ljudske snage s boæanskom silom.”

Joπ viπe od toga, za istu osobu postupni razvitak njezinog

duhovnog æivota moæe biti stalno na razini savrπenosti.

Doista, kao πto je biljka savrπena u svakom stupnju svojeg

razvitka, tako isto “na svakom stupnju razvitka naπ æivot

moæe biti savrπen”. (ED 102, Odgoj 94)

Meutim, savrπenost na koju vjernik moæe raËunati joπ

uvijek je ovisna u jednom drugom smislu: o nesavrπenosti

same svoje grjeπne prirode! Ne samo da je savrπenost tijela

nemoguÊa, veÊ je i moralna savrπenost ograniËena naËinom

kojim smo æivjeli prije svojeg obraÊenja te fiziËkim, inte-

lektualnim i moralnim posljedicama prijaπnjeg æivota. Zato

Ellen White i govori o ljudima Ëiji su grijesi bili oproπteni,

ali koji joπ uvijek nose njihove oæiljke, obiljeæja i posljedice

u ostatku svojeg æivota. (3BC 1158, 5T 40,41)

Ma koliko naπa savrπenost moæe biti relativna, ovisna,

ipak je “potrebno da se svi oni koji æele biti Boæji suradnici

trude da usavrπavaju sve organe svog tijela, sve moÊi svog

uma” (PS 336) jer, “iako je nemoguÊe postiÊi savrπenost

tijela, moæemo teæiti krπÊanskoj savrπenosti duπe”. (MC II.,

69

36) Ta savrπenost se upravo traæi od nas. Ali, i tu je potreb-

na jasnoÊa: je li ta krπÊanska savrπenost duπe relativna u

odnosu na Boæje djelovanje? “Ono ne ovisi o onome πto

Ëovjek moæe uËiniti, veÊ viπe o onome πto Bog moæe uËiniti

za Ëovjeka kroz Krista.” (MC II., 37)

Napokon, moralna savrπenost koju Ellen White stalno

spominje jasno je oznaËena izrazom koji se neprestano na-

lazi pod njezinim perom: savrπenost krπÊanskog karaktera!

Savrπenost krπÊanskog karatera

“Zahtijeva li Gospod savrπenost otkupljenih? On zahti-

jeva savrπenost u oblikovanju karaktera!” (5BC 1085) Ovdje

se, dakle, radi o jasno odreenoj savrπenosti, πto nije niπta

manje od izriËitog zahtjeva. “Bog Êe primiti samo one koji

imaju uzviπeni ideal. On poziva svako ljudsko biÊe da uËini

πto najbolje moæe. Moralna savrπenost se zahtijeva od svih.

Ne spuπtajmo nikad razinu pravde da bismo je podesili

prema naπim naslijeenim ili steËenim naklonostima k zlu.

SjeÊajmo se uvijek i bez prestanka da je nesavrπenost karak-

tera grijeh.” (PS 285)

O izgraivanju karaktera neposredno ovisi naπ krπÊan-

ski æivot na ovom svijetu i u vjeËnosti. “Karakter odreuje

ovaj æivot kao i æivot koji dolazi.” (ED 105) On je ujedno

“æetva æivota” (ED 105) i “putovnica za vjeËnost”. (ED 13)

Nema niËeg vaænijeg od izgradnje karaktera i niËeg πto ima

“veÊu cijenu pred Bogom”. “Remek djela ljudske spretnosti

nemaju niπta πto bi se moglo usporediti s ljepotom karak-

tera.” (ED 254) Isus mu posveÊuje najbolje od svojeg uËenja.

“On niπta ne govori πto bi moglo zadovoljiti radoznalost ili

poticati sebiËno Ëastoljublje. Nije se bavio apstraktnim teo-

rijama veÊ onim πto je bitno za razvitak karaktera; onim

πto Êe poveÊati Ëovjekovu sposobnost da upozna Boga i

pojaËati njegovu moÊ da Ëini dobro.” (ED 77,78, Odgoj 72)

Otada shvaÊamo da je “izgradnja karaktera najvaænije

djelo koje je ikada bilo povjereno ljudskim biÊima; i nika-

70

da ranije njegovo marljivo izuËavanje nije bilo tako vaæ-

no kao sada.” (ED 229, Odgoj 203) Svakako, “pravo izgra-

ivanje ne podcjenjuje vrijednost znanstvenih spoznaja

ili literarnih dostignuÊa; ali viπe od poznavanja Ëinjeni-

ca, ono cijeni energiju; viπe od energije, dobrotu; viπe od

intelektualnih dostignuÊa, karakter. Svijetu nisu toliko

potrebni ljudi blistava uma koliko ljudi plemenita ka-

raktera”. (ED 229, Odgoj 203)

“Ali takav karakter nije plod sluËaja; on se ne moæe

pripisati osobnoj naklonosti ili darovima providnosti.

Plemeniti karakter je plod samodiscipline, pokoravanje

niæe prirode viπoj — predanja samog sebe sluæbi Bogu i

bliænjima iz ljubavi.” (ED 55, Odgoj 50) To je i djelo

strpljivosti i ustrajnosti. “Savrπenost karaktera je djelo cije-

log æivota, a nemoguÊe ga je dostiÊi onima koji ne æele

hodati putem koji je Bog oznaËio, a Ëiji se usponi mogu

svladati samo postupno i s trudom. Ne varajmo se, iz dana

u dan treba samo rasti u Kristu.” (5T 500)

Uostalom, “Krist nam nije nikad rekao da je lako

dostiÊi savrπenost karaktera. Plemenit i dobro uravnoteæen

karakter sa svih strana ne nasljeuje se. On nam se ne

dogaa sluËajno. Plemeniti karakter se stjeËe osobnim

trudom te Kristovom zaslugom i miloπÊu. Bog daje spo-

sobnosti i talente, a mi oblikujemo karakter. On se stvara

teπkim i oπtrim borbama s naπim “ja”. Treba voditi bitku

za bitkom s naπim nasljednim sklonostima. S najveÊom skr-

bi treba ocjenjivati samog sebe i ne biti milostiv nijednoj

crti karaktera koja bi bila manjkava.” (PS 286)

Djelo je to Boæje milosti

Iako je savrπenstvo karaktera u velikoj mjeri “rezultat

naπih osobnih napora” (RH, 26. 8. 1884), ono nije manje

djelo Boæje milosti. Zapravo, savrπenost karaktera je plod

prisne suradnje Boga i Ëovjeka. Kroz Isusa Krista Bog pru-

æa Ëovjeku snagu da ostvari divan ideal savrπenosti krπÊan-

71

skog karaktera. Stoga se takoer “Gospod moæe nadati da

dostignemo savrπenost koju je Isus Krist bio otkrio u svojoj

ljudskoj prirodi.” (CG 477)

“U svojim naporima da dostigne Boæji ideal krπÊanin se

ne smije obeshrabriti. Moralna i duhovna savrπenost je

Kristovom miloπÊu i moÊi svima obeÊana.” (CP 424) “S vi-

djelom istine koju imamo mi ne smijemo biti zadovoljni

nekom osrednjom duhovnom razinom. Kao Kristovi surad-

nici imamo prednost sudjelovati u Njegovom stradanju. Mi,

dakle, trebamo gledati Njegov æivot, prouËavati Njegov

karakter i uzimati Ga za primjer. Ono πto je Krist bio u

savrπenosti svog ljudskog biÊa, mi trebamo biti u naπem bi-

Êu, jer trebamo oblikovati karakter za vjeËnost.” (TM 173)

“Mi joπ nismo savrπeni, ali je naπa prednost πto se

moæemo udaljiti od svoje ljubavi prema sebi i od grijeha

te napredovati k savrπenosti. Velike moguÊnosti, uzviπeni i

sveti vrhovi su svima dostupni.” (CP 503) “Trebamo stalno

napredovati i teæiti k savrπenosti karaktera.” (T 702) “Boæje

kraljevstvo ne dolazi tako da upada u oËi. Ono dolazi

posredstvom nadahnute RijeËi, unutarnjim djelom Duha,

zajednicom duπe s Onim koji je æivot. NajveÊi prikaz Nje-

gove moÊi oËituje se kad ljudska priroda postigne savrπe-

nost Kristovog karaktera.” (7T 143) “Vjernici Crkve ne smiju

ostati ravnoduπni glede oblikovanja svojih karaktera. Stav-

ljajuÊi sebe pod utjecaj Svetog Duha, oni bi trebali obliko-

vati svoj karakter da bude odsjaj boæanskog.” (8T 86)

“Nitko ne smije propustiti da dostigne u svojoj sferi

savrπenost krπÊanskog karaktera. Kristova ærtva je pruæila

vjerniku moguÊnost da primi sve πto je potrebno za æivot

i poboænost. Bog nas poziva da dostignemo savrπenost, te

stavlja pred nas Kristov primjer u Njegovoj poniznosti koja

je postala savrπena æivotom stalnog otpora zlu. Spasitelj je

pokazao da u suradnji s Bogom ljudska biÊa mogu joπ u

ovom æivotu doseÊi savrπenost karaktera. Takvo je

obeÊanje nama dao Bog, da bismo mogli postiÊi potpunu

pobjedu.” (CP 475)

72

Deveto poglavlje

USAVR©IVOST —»OVJEKOVA PREDNOST

Da bismo shvatili svu misao Ellen White u svezi sa

savrπenoπÊu krπÊanskog karaktera, nuæno je istaknuti ono

πto ona smatra svojstvenim Ëovjekovom karakteru, a to je

njegova usavrπivost. U tom smislu savrπenost se ne javlja

kao neπto πto je apsolutno dovrπeno, kao neka punina koju

je Stvoritelj Ëovjeku dodijelio veÊ u samom poËetku, nego

viπe kao moguÊnost bezgraniËnog razvitka koju ni vjeËnost

neÊe iscrpiti.

Bog je svorio Ëovjeka savrπenim, ali onim savrπenstvom

koje je svojstveno svemu πto je Bog stvorio. Meutim, Ëo-

vjekova savrπenost razlikuje se od savrπenstva drugih stvo-

renja upravo po tome πto jedino Ëovjek ima moguÊnost

bezgraniËno napredovati, po toj usavrπivosti koju nemaju ni

stvari u prirodi niti ikoja druga æiva biÊa, a πto je svojstveno

samo Ëovjeku koji uæiva prednost biÊa koje je Bog stvorio

po svojem obliËju.

Ova prednost sadræavala je istodobno i rizik grijeha.

Istina, Bog je mogao svoriti Ëovjeka drukËije nego po svo-

jem obliËju i postaviti naπe praroditelje u nemoguÊnost da

Mu budu neposluπni. “Bog ih je mogao stvoriti bez moÊi da

73

prestupe Njegove zahtjeve, ali u tom sluËaju njihov se

karakter ne bi mogao razvijati, njihova sluæba ne bi bila

dragovoljna, veÊ prisilna. Zato im je dao moÊ izbora, moÊ

da posluπaju ili da odbiju posluπnost.” (ED 18, Odgoj 19)

Bît je u tome πto se Ëovjekova savrπenost nalazi u mo-

guÊnosti da bezgraniËno razvija svoj karakter, a to mu omo-

guÊuje jedino slobodno pokoravanje Boæjim zakonima. “Iz-

nuena pokornost sprijeËila bi svaki pravi razvitak uma ili

karaktera; naËinila bi od Ëovjeka automat. To nije Stvoritelje-

va namjera. On æeli da Ëovjek, vrhunsko djelo njegove stva-

ralaËke sile, dostigne najviπi stupanj razvitka.” (VJ 38)

U Edenu je Bog stvorio svemir Adama i Eve tako da im

savrπeno osigura tjelesni, umni i duhovni rast. “Koristan

rad bio im je odreen kao blagoslov da ojaËa njihovo tijelo,

razvije njihov um i izgradi njihov karakter.” (ED 15, Odgoj

17) Da su naπi praroditelji vjerno slijedili Boæje naloge, “bili

bi osposobljeni da sve potpunije odraæavaju, tijekom cijele

vjeËnosti, svjetlost poznavanja Njegove slave” (ED 17, Odgoj

18) jer je Boæji cilj stvaranja Ëovjeka bio upravo “da Ëovjek

πto duæe æivi, potpunije otkriva ovaj (Boæji) lik, potpunije

odsjajuje slavu Stvoriteljevu..., ali, zbog neposluπnosti sve je

to izgubljeno...” (ED 9, Odgoj 12,13)

Doista, kuπaËevo lukavstvo bilo je da naπi praroditelji

povjeruju kako ih je “Stvoritelj pokuπao sprijeËiti da postig-

nu plemenitiji razvoj i nau uzviπeniju sreÊu”. (ED 19, Od-

goj 20) Prema tome, neposluπnoÊu Boæjoj zapovijedi kod

stvaranja Ëovjek je izgubio divnu prednost koja mu je bila

ponuena da se razvija bez prestanka, da uæiva prednost iÊi

od savrπenosti do savrπenosti. “Mijeπanjem dobra i zla nje-

gov je um postao pomuÊen, a njegove duπevne i duhovne

moÊi paralizirane.” (ED 20, Odgoj 21) Meutim, “da bi se

boæanski cilj stvaranja ipak mogao ostvariti”, Bog je poËeo

izvrπavati plan spasenja koji bi Ëovjeku omoguÊio “obnoviti

u njemu sliku njegovog Stvoritelja, vratiti ga u stanje pr-

votnog savrπenstva, potaknuti razvoj njegovog tijela, uma

i duπe”. (ED 10, Odgoj 13)

74

MoguÊnost bezgraniËnog razvitka

“Boæji ideal za Njegovu djecu je viπi od najviπe ljudske

misli. Poboænost — sliËnost Bogu — to je cilj koji treba do-

stiÊi.” (ED 13, Odgoj 15) Ipak, da se s tim u vezi ne bismo

zavaravali, takav cilj ne moæe biti dostignut u svoj punini

joπ u ovom æivotu jer je Boæji ideal da pred nama samo

otvori “put stalnog napredovanja”. (ED 13, Odgoj 159 Za

onoga tko je primio moÊ da postane Boæje dijete otpoËeo

je novi æivot. Prema tome, æivot se oËituje u rastu. “Klijanje

sjemena predstavlja poËetak duhovnog æivota, a razvitak

biljke je slika razvitka karaktera. Nema æivota bez rasta.

Biljka mora rasti ili umrijeti. Kao πto je njezin rast tih i

neprimjetan, ali stalan, takav je i rast karaktera. Na svakom

stupnju razvitka naπ æivot moæe biti savrπen; ipak, ako se

Boæja namjera s nama ispuni, napredovanje Êe biti stalno.”

(ED 102, Odgoj 94)

Tako shvaÊena, savrπenost istodobno oznaËava stanje

koje je pravi krπÊanin veÊ stekao, a isto tako i cilj koji treba

dostiÊi u buduÊnosti. Upravo to je poloæaj Kristovih uË-

enika za koje Pavao kaæe da su savrπeni, a da joπ ipak nisu

dosegli samu savrπenost. To je sasvim razumljivo, “jer i naj-

savrπeniji krπÊanin mora stalno i dalje rasti u spoznaji Boæje

ljubavi”. (1T 340) ©to se pak tiËe Ëovjekove usavrπivosti,

“mi moæemo svakog dana napredovati u savrπenosti krπ-

Êanskog karaktera”. (GW 274) MoguÊnost Ëovjekovog bez-

graniËnog razvitka nije samo neka prednost, veÊ prava p-

otreba ljudske prirode. Potreba za krπÊanskim karakterom

takva je da Ellen White ne moæe zamisliti vjeËnost otkup-

ljenih bez te moguÊnosti bezgraniËnog usavrπavanja.

“U vjeËnosti Êemo razumjeti da je naπa inteligencija

mogla biti uveÊana da smo primali svjetlost koju je bilo

moguÊe primiti joπ ovdje na Zemlji. Teme spasenja ispunit

Êe srce, duh i govor otkupljenih kroz svu vjeËnost. Izabra-

nici Êe razumjeti istine koje je Krist tako vruÊe æelio otkriti

svojim uËenicima, ali koje oni nisu shvaÊali vjerom. Novi

75

pogledi na savrπenost i Kristovu slavu otkrivat Êe se iz

vjeËnosti u vjeËnost. Vjerni Pristav zahvaÊat Êe iz svojih

riznica da bi nam davao stara i nova blaga u stoljeÊima koja

idu.” (PS 110)

“Oni koji su privræeni uputama boæanskog UËitelja ra-

stu bez prestanka u mudrosti, plemenitosti i ËistoÊi te se

tako pripremaju uÊi u tu nebesku πkolu u kojoj Êe se na-

staviti usavrπavati kroz vjeËnost... Kroz svu vjeËnost Êe

oni napredovati u mudrosti, znanju, svetosti, istraæivat Êe

nova podruËja misli, otkrivati nova Ëuda i nove slave, razvi-

jati bez prestanka moÊ poznavanja, primanja i ljubavi, a pri

svemu tome znat Êe da pred sobom imaju joπ radosti, lju-

bavi i bezgraniËne mudrosti — eto, to je cilj kojem teæi nada

krπÊana.” (CT 51,55)

“Kako budu tekla vjeËna stoljeÊa, ona Êe donositi sve

slavnije objave o Bogu i Njegovom Sinu. Napredak u lju-

bavi, poπtovanju i sreÊi pratit Êe u stopu napredak u zna-

nju. ©to ljudi budu viπe upoznavali Boga, to Êe viπe rasti

njihovo divljenje prema njegovom karakteru.” (TS 736)

“Da nam je bilo moguÊe doÊi do savrπenog razumije-

vanja Boga i njegove RijeËi, ne bi bilo viπe za nas novih

istina koje treba otkriti, ni novih spoznaja, niti kasnijeg

razvitka. Bog bi za nas prestao biti najviπa sila, a ne bi bilo

viπe ni moguÊeg napretka za Ëovjeka. Hvala Bogu πto nije

tako! BuduÊi da je On bezgraniËan, a u Njemu su sve riz-

nice mudrosti, mi Êemo moÊi u vjeËnosti istraæivati i uËiti,

a da nikad ne iscrpimo blaga Njegove mudrosti, dobrote i

moÊi.” (ED 174) “Oni koji se daju nauËiti od Krista na ovoj

Zemlji, ponijet Êe sva boæanska savrπenstva u nebeske sta-

nove. A i na Nebu Êemo biti pozvani da stalno napreduje-

mo.” (MJ 95)

“Neprocjenjiva nagrada je rezervirana za one koji Ëine

dobro, a isto tako i nebeska radost, druπtvo anela, zajed-

nica i ljubav Oca i Njegovog Sina, usavrπavanje i razvitak

svih naπih sposobnosti kroz vjeËna vremena! Zar nisu to

dovoljna ohrabrenja da nas potaknu da pruæimo iskrenu

76

sluæbu svojeg srca naπem Stvoritelju i Spasitelju? ‘Krist, nada

slave, jest meu vama!’ (Koloπanima 1,27) Poznavanje te

‘tajne’ daje kljuË poznavanja svih drugih tajni. On otvara

duπi sve riznice Neba te moguÊnost bezgraniËnog razvit-

ka.” (ED 173)

Ovaj pojam o Ëovjekovoj savrπenosti, koji je tako jasno

izraæen najprije ovdje, a zatim o savrπenosti otkupljenih,

iskljuËuje svaku misao o apsolutnoj savrπenosti. Apsolut-

na savrπenost nalazi se samo u Bogu, a Krist je jedini Nje-

gov savrπeni izraz. Naπa sliËnost s boæanskim primjerom

samo je slika koja se obnavlja “u promatranju savrπenosti

Boæjeg karaktera”. (ED 12). Ako bi i bilo iËeg apsolutnog u

Ëovjekovoj savrπenosti, ona bi se sastojala u moguÊnosti da

stalno napreduje k savrπenosti koja ga uvijek nadilazi, a

pripada samo Bogu.

Sve πto se, dakle, moæe reÊi o ljudskoj savrπenosti bit

Êe uvijek i neizbjeæno relativno, ovisno. Prema tome, po-

trebno je svaki put objaπnjavati izraze koje Ellen White upo-

trebljava u svjetlosti ovog temeljnog pojma. To se naroËito

odnosi na sve πto je napisala i govorila u svezi sa savr-

πenstvom do kojeg trebaju stiÊi sveti posljednjeg naraπtaja.

Savrπenost karaktera — cilj æivota

»itajuÊi spise Ellen White, vrlo brzo uoËavamo da je

sva njezina etika utemeljena na problemu moralne savr-

πenosti do koje svaki krπÊanin mora stiÊi ako ne æeli da

Kristova spasonosna ærtva za njega bude uzaludna. Ta mo-

ralna savrπenost oËituje se u karakteru. Stoga je jasno

zaπto ona pridaje vaænost savrπenosti karaktera. PrivlaËeÊi

nam stalno pozornost na taj osobiti problem savrπenosti,

Ellen White bi bez sumnje æeljela usredotoËiti naπu misao

na ono πto bi nas neposrednije trebalo zabrinuti.

Doista, nema druge moguÊe savrπenosti za Ëovjeka pri-

je nego πto postigne savrπenost karaktera. Ona uvjetuje sva-

ku drugu, a naroËito savrπenost tijela. Bez preobraæaja ka-

77

raktera, bez obnovljenja cijelog biÊa nema nade da Êemo

sudjelovati u uskrsnuÊu Boæje djece. Nitko neÊe vidjeti Boga

dok nije najprije posveÊen. “Kad se Krist bude pojavio,

naπa iskvarena tijela bit Êe izmijenjena i stvorena po

obliËju Njegovog slavnog tijela, ali naπ loπi karakter neÊe

tom prilikom biti posveÊen.” (OHC 278) Savrπenosti krπ-

Êanskog karaktera treba teæiti joπ u ovom æivotu.

Svijest o toj obvezi objaπnjava nastojanja kojima se Ellen

White uvijek vraÊa na tu temu. Ta potreba da se dostigne

posveÊenje cijelog biÊa, Ëak do savrπenosti, postala je istina

koja se nalazi na svakoj stranici njezinih spisa. U komentaru

Druge poslanice apostola Petra ona naroËito naglaπava

apostolovu namjeru da nam otkrije “Boæji plan koji se od-

nosi na razvitak krπÊanskog karaktera”. (CP 473)

Bog poziva svoju djecu na slavu i vrlinu. Njegova mi-

lost oËituje se u æivotu svih onih koji su doista u zajednici

s Njim. BuduÊi da su postali sudionici nebeskog dara, oni

teæe k savrπenosti jer su vjerom pod zaπtitom Boæje sile.

Bogu je slavno dodjeljivati svoju silu i moÊ svojoj djeci jer

ih æeli vidjeti kako su dosegli najviπe vrhove duhovnog æi-

vota. Kad se “oni vjerom dohvate Kristove moÊi, kad se

uvjere da su Njegova obeÊanja nepogreπiva i kad æele da

se ona ispune nad njima, kad ustrajno traæe pomoÊ Svetog

Duha, tada postaju savrπeni u njemu”. (CP 474)

Stvar je tako sigurna “da nitko ne bi trebao doæivjeti

neuspjeh u svojoj æelji da dostigne, u svojoj sferi, savrπenost

krπÊanskog karaktera, jer kroz Spasiteljevu ærtvu sve πto

pridonosi æivotu i poboænosti dano je na raspolaganje Boæ-

jem djetetu. U svojoj ljudskoj prirodi Isus nam je dokazao

da, u uskoj suradnji s Bogom, Ëovjek moæe joπ u ovom

æivotu doseÊi savrπenost karaktera. Mi, dakle, imamo si-

gurnost da takoer moæemo postiÊi potpunu pobjedu”. (CP

475)

“Divna moguÊnost da postanemo kao Krist, posluπnoπ-

Êu svim zapovijedima, dana je svakom vjerniku...” (CP 475)

Sotona je tvrdio da se Ëovjek nalazio u apsolutnoj nemoÊi

78

da dræi Boæje zapovijedi: to je doista toËno buduÊi da ih mi

svojom snagom ne moæemo dræati. Ali Krist je dokazao svo-

jom savrπenom posluπnoπÊu Zakonu, u tijelu sliËnom na-

πem, da u zajednici ljudskog i boæanskog Ëovjeku postaje

moguÊe posluπati sva boæanska naËela. Svima koji su Ga

prihvatili, svima koji vjeruju u Njegovo ime ta zajednica je

dala moÊ da postanu Boæja djeca. Ta moÊ se ne nalazi u

ljudskim oruima. To je Boæja moÊ. Onaj koji prima Krista,

prima s Njim i moÊ da æivi Kristovim æivotom.” (PS 273)

Uostalom, “Bog moæe zahtijevati od svoje djece savr-

πenost. Njegov Zakon je izraz Njegovog karaktera i On je

mjerilo svakog karaktera. To bezgraniËno mjerilo je svakom

otkriveno tako da svaki nesporazum bude uklonjen o pri-

rodi podanika koje Êe Gospodin primiti u svoje kraljevstvo.

Kristov æivot na Zemlji bio je savrπen prikaz Boæjeg Zakona.

Prema tome, Ëim oni koji se nazivaju Kristovim imenom

budu nalik na Njega, odnosno na Njegov karakter, oni Êe

takoer dræati Njegove zapovijedi.” (PS 273)

“‘Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist

uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete

nigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je po-

trebno za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina,

Spasitelja Isusa Krista!’ (2. Petrova 1,10.11) Kakvog li divnog

obeÊanja! Kakve li slavne moguÊnosti za krπÊanina koji

napreduje vjerom k vrhovima savrπenosti!” (CP 476,477)

Savrπenost æivih u trenutku Kristovogdolaska

Napokon, postoji drugi razlog zbog kojeg Ellen White

poklanja toliku pozornost problemu savrπenosti karaktera.

Za krπÊane posljednjeg naraπtaja, za one koji Êe se zateÊi

æivi prilikom Kristovog dolaska, savrπenstvo karaktera joπ

je vaænije. “Enohov æivot i karakter bili su tako sveti da je

bio uzet na Nebo a da nije okusio smrt, te predstavljaju

ono πto æivot i karakter svih nas trebaju biti ako æelimo,

79

kao Henok, doæivjeti preobrazbu kad Isus bude dolazio.”

(OHC, 278)

Doista, u svojim Ranim spisima Ellen White sveËano

izjavljuje: “Vidjela sam da nitko nije mogao imati udjela u

osvjeæenju ako ranije nije odnio pobjedu nad svakom ma-

nom: nad oholoπÊu, sebiËnoπÊu, ljubavi prema svijetu, nad

svakom rijeËju ili loπim djelom”. (Isto, 71) Takva promjena

odmah se zapaæa “u karakteru, navikama i brigama”, jer

se karakter otkriva ne po dobrim ili loπim postupcima s

vremena na vrijeme, “veÊ sklonostima koje se pokazuju

uobiËajenim rijeËima i postupcima”. (VJ 50) Dakle, “jedna

jedina nastranost u karakteru, jedna jedina loπa æelja s ko-

jom se Ëovjek veæe moæe poniπtiti moÊ Evanelja.” (VJ 29)

Nuæno je, dakle, postiÊi potpunu pobjedu nad manama.

Bog Êe poslati “pozni daæd”, prije svrπetka svojeg djela

na Zemlji i u srcu ljudi, koji Êe dovrπiti sazrijevanje zrna za

æetvu. Ta dodatna milost koju Êe Bog dati svojoj djeci po-

sljednjeg naraπtaja dovrπit Êe oblikovanje karaktera onih ko-

ji su uzeli k srcu da se pripreme za dan Gospodnjeg dolas-

ka. “Silom Svetog Duha moralno Boæje obliËje mora biti

savrπeno utkano u karakter. Mi se moramo potpuno preo-

braziti u Kristovo obliËje. Pozni daæd, koji treba dovrπiti

æetvu, predstavlja duhovnu milost koja priprema Crkvu za

dolazak Sina ËovjeËjeg.” (TM 506)

“Sada je vrijeme priprave. Boæji peËat neÊe primiti na

Ëelo nijedan neËist Ëovjek, nijedna neËista æena. NeÊe ga

primiti oni koji su pohlepni, niti oni koji imaju laæni

jezik i varljivo srce. Svi koji æele primiti Boæji peËat moraju

biti bez mrlje grijeha pred Bogom, jer su to kandidati za

Nebo.” I “kad zapovijed izie i kad se peËat utisne, njihov

karakter Êe ostati Ëist i bez mane zauvijek”. (5T 216, vidi

Odabrana svjedoËanstva 469)

U obvezi koju imamo, dakle u dostignuÊu krπÊanskog

ideala, moæemo si postaviti ova pitanja: “Borimo li se iz sve

snage da dostignemo rast ljudi i æena u Isusu Kristu? Traæi-

mo li puninu Gospodnju, teæeÊi bez zastoja cilju koji je

80

postavljen pred nas, a to je savrπenost karaktera? Kad oni

koji Ëine Boæji narod budu dosegli cilj, bit Êe zapeËaÊeni na

Ëelu. Puni Svetog Duha bit Êe savrπeni u Isusu Kristu, a

aneo Êe objaviti da je sve zavrπeno.” (6BC 1118)

U Velikoj borbi nalazimo joπ jasnije izjave: “Oni koji

budu æivjeli na Zemlji u vrijeme kad Isusova sluæba posre-

dovanja bude zavrπena u nebeskom svetiπtu, morat Êe opstati

bez Posrednika pred Bogom. Njihova odjeÊa morat Êe biti

neokaljana, a njihov karakter oËiπÊen od svake mrlje πkrop-

ljenjem krvlju. MiloπÊu Boæjom i svojim ustrajnim trudom

oni Êe morati biti pobjednici u svom ratu protiv zla. Za

vrijeme suda na Nebu, za vrijeme kad se grijesi vjernika

koji se kaju briπu iz nebeskih knjiga, potrebno je da na

Zemlji Boæji narod ostavi svoje grijehe... Kad se to djelo

zavrπi, Kristovi uËenici Êe biti gotovi za Njegov dolazak.”

(TS 461)

Zapravo, “kad Isus bude doπao, to neÊe biti da nas

oËisti od grijeha, da nas oslobodi od mana naπeg ka-

raktera, niti da nas iscijeli od slabosti naπeg tempera-

menta... to djelo se mora izvrπiti prije tog vremena. Kad

Gospodin bude doπao, oni koji su sveti bit Êe joπ svetiji.

Oni koji su saËuvali svoje tijelo i svoj duh u svetosti primit

Êe konaËni peËat besmrtnosti... Nikakvo djelo neÊe se tada

vrπiti da bi se uklonile njihove mane te da bi onda primili

boæanski karakter. Onaj koji Ëisti neÊe ponovno nastavljati

svoje djelo ËiπÊenja da bi im oduzeo njihove grijehe i

pokvarenost. Sve ovo treba biti izvrπeno u vremenu kajanja.

Sada je vrijeme da se to djelo izvrπi meu nama”. (2T

355)

“Boæanski karakter treba se steÊi na Zemlji ili se nikad

neÊe steÊi” (2T 267), jer “smrt je raspadanje tijela, ona ne

donosi nikakve promjene u karakteru. Ni Kristov dolazak

neÊe promijeniti naπe karaktere, on Êe ih samo utvrditi

zauvijek, bez moguÊnosti za naknadne promjene”. (5T 466)

“Ako, dakle, æelite biti sveti na Nebu, to morate biti najprije

na Zemlji. Karakterne crte koje sada rado gajite neÊe biti

81

promijenjene smrÊu ili uskrsnuÊem. Vi Êete iziÊi iz groba

s istim sklonostima koje ste oËitovali u svom domu ili

druπtvu. Isus neÊe mijenjati karakter prilikom svog dolaska.

Djelo te preobrazbe treba izvrπiti sada. Naπ svakodnevni

æivot odreuje naπu buduÊnost.” (AH 16, RH, 4. 8. 1888.)

“Sada, dok naπ Poglavar sveÊeniËki vrπi pomirenje za

nas, mi trebamo nastojati biti savrπeni u Kristu... Sotona

nalazi u ljudskim srcima neko mjesto koje moæe iskoristiti

kao svoje uporiπte. Poneka grjeπna naklonost se gaji, u kojoj

njegove kuπnje pokazuju svoju silu. Ali Krist je rekao o

sebi: ‘Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema niπta nje-

govo.’ (Ivan 14,30) Sotona nije mogao naÊi u Boæjem Sinu

niπta πto bi mu omoguÊilo da zadobi pobjedu nad njim. Isus

je dræao zapovijedi svog Oca, i u Njemu nije bilo grijeha

kojim bi se Sotona mogao posluæiti u svoju korist. To je

stanje u kojem se moraju naÊi svi oni koji se æele odræati u

vrijeme velike nevolje.” (TS 675, VB 506)

Tko moæe sve to sprovesti?

Mogli bismo nastaviti s nabrajanjem navoda koji nas

pozivaju “da Ëinimo stalni napredak i teæimo za savrπenoπÊu

karaktera”. (8T 64) Ellen White ne prestaje predoËavati krπ-

Êanski æivot kao “stalni hod naprijed”, Ëiji bi cilj bio niπta

manje nego savrπeni krπÊanski karakter po Kristovu obliË-

ju. (8T 86) KrπÊani nisu uvijek razumjeli ovu istinu, ali je

vaæno da oni iz posljednjeg naraπtaja to ne zaborave. Onima

koji Êe imati prednost æivjeti u posljednjim trenucima

povijesti svijeta i neÊe okusiti smrt bit Êe postavljen apso-

lutni zahtjev: da imaju savrπeni karakter i æivot savrπeno

posveÊen. “Bog se ne da rugati. Svetost Êe vas jedino pripre-

miti za Nebo. Samo iskustvo iskrene poboænosti moæe vam

dati plemeniti i Ëisti karakter, te vam dopustiti prebivati u

nazoËnosti Boga koji obitava u nepristupaËnoj svjetlosti.”

(2T 267) “Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gle-

dati.” (Matej 5,8)

82

Ovako visoki ideal, takvi izriËiti zahtjevi stvaraju malu

vrtoglavicu. Tko moæe sve to sprovesti? Tko smatra sebe

sposobnim za to? Ako se zaustavimo samo pred tim objav-

ljenim krπÊanskim idealom, neÊe mnogo nedostajati da se

najveÊi broj nas obeshrabri! Upravo se to i dogaa kad se

istodobno ne naglasi joπ jaËa, divna Gospodnja milost! Da

se ne bismo zavaravali, “mi u sebi nemamo apsolutno niπta

Ëime bismo se mogli pohvaliti. Mi nemamo nikakvog po-

voda da se ponosimo. Isusova pravednost je ona koja nam

je uraËunata i ona koju Njegov Duh stvara u nama i s

nama, a na kojoj poËivaju sve naπe nade.” (VJ 54)

Ako trebamo biti obuËeni u savrπenost Kristovog ka-

raktera da bismo se mogli pojaviti pred Bogom, nuæno je da

nas sâm Krist obuËe u svoj karakter, svoju pravdu i svoju

savrπenost. Samo On moæe usavrπiti djelo koje je poduzeo

u naπem srcu. Ako doista æelimo, “Onaj koji je poËeo dobro

djelo meu nama, On Êe ga i dovrπiti do dana Isusa Krista”.

(Filipljanima 1,6)

83

Deseto poglavlje

SAVR©ENOST KARAKTERAMOGU∆A JE SAMO U KRISTU

PreËesto nam se govorilo o savrπenosti karaktera i o

potrebi da to postignemo joπ u ovom æivotu, prije svrπetka

vremena milosti, i to kao o djelu koje trebamo sretno zavr-

πiti. Svakako, trebamo raditi na svojem spasenju “sa strahom

i drhtanjem”, kako piπe apostol Pavao, ali ne smijemo nikad

zaboraviti da je “Bog Onaj koji proizvodi u vama i htijenje

i djelovanje da Mu se moæete svidjeti”. (Filipljanima 2,12.13)

“Da, miloπÊu ste spaπeni, po vjeri. To ne dolazi od vas; to

je dar Boæji.” (Efeæanima 2,8)

Tu temeljnu istinu Ellen White je uËila viπe nego itko

drugi. Meutim, neki bi navodi, izvan svojeg konteksta,

mogli dati dojam da je propovijedala spasenje djelima te,

πto bi bilo neusporedivo gore, da je neke osobe dovela do

obeshrabrenja pred nemoguÊnoπÊu da se ostvari krπÊanski

ideal, a neke do odvratnog ponosa o osobnoj pravednosti.

Zapravo, nema nijednog navoda o savrπenosti karaktera a

da istodobno nije ukazano na Isusa Krista kao jedinu po-

moÊ da je dostignemo. Pomno Ëitanje navedenih tekstova

dovoljno je da to i dokaæe, ali neka nam bude dopuπteno na

njih skrenuti pozornost.

84

Promatranje Isusovog karaktera

“Bez Njega nema prave savrπenosti karaktera.” (VJ 18)

VeÊ samim promatranjem Kristovog karaktera vrπi se æelje-

na preobrazba naπeg karaktera. “Kao πto se cvijet okreÊe

prema suncu da bi mu blistave zrake mogle pomoÊi u usa-

vrπavanju ljepote i simetrije, tako se i mi moramo okrenuti

Suncu pravednosti da bi nas nebeska svjetlost mogla obasja-

ti, da bi se naπ karakter mogao razvijati po Kristovom uzoru.”

(VJ 58) Ako se ugledamo na Njega, “ljupkost Kristova

karaktera vidjet Êe se i kod Njegovih sljedbenika”. (VJ 51)

Prvi korak k savrπenosti je, dakle, prvi korak prema

Kristu. “I tako, ne trebate gledati na sebe, ne trebate se

baviti sobom, veÊ gledajte na Krista! Neka se vaπe misli

bave Njegovom ljubavlju, ljepotom i savrπenoπÊu Njegova

karaktera. Krist u svojoj ËistoÊi i svetosti, Krist u svom

samoodricanju, Krist u svom poniæenju, Krist u svojoj ne-

usporedivoj ljubavi — to je tema o kojoj treba razmiπljati

vaπa duπa. VoleÊi Njega, oponaπajuÊi Njega, potpuno se

oslanjajuÊi na Njega, vi Êete se preobraziti i postati sliË-

nu Njemu.” (VJ 60)

To je apsolutni uvjet. “Trebali bismo se baviti karakte-

rom naπeg dragog Otkupitelja i Posrednika! Dok budemo

razmiπljali o Spasiteljevoj savrπenosti, mi Êemo poæeljeti da

se potpuno preobrazimo, da se u nama obnovi Njegov

bezgreπni lik. Naπa Êe duπa biti gladna i æedna da postane

sliËna Onome koga oboæava...” (VJ 74) ©toviπe, tijekom svo-

jeg preobraÊenja “Kristovom miloπÊu”, “duπa Êe se diviti

sve viπe Njegovom boæanskom karakteru”. (VJ 55) “KrπÊa-

nin koji promatra, kao u zrcalu, Gospodnju slavu, preo-

braæava se iz slave u slavu, dok ne bude liËio na Onog kojeg

oboæava.” (CP 498)

Na taj naËin, nekom vrstom mijeπanja, Kristov karakter

oblikuje se u nama. Preobrazba, sliËna onoj koja se mogla

vidjeti u æivotu apostola Ivana, postaje moguÊa svakome od

nas. “Njegov gnjevljiv, Ëastoljubiv temperament doπao je

85

pod utjecaj Kristove sile koja preobraæava. PreporaajuÊi

utjecaj Svetog Duha obnovio je njegovo srce. Sila Kristove

ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je sigurna

posljedica sjedinjenja s Isusom. Kada Krist stanuje u srcu,

cijela se priroda mijenja.” (VJ 62)

“Svatko moæe imati istaknute mane svog karaktera, ali

ako postane pravi Gospodnji uËenik, boæanska milost pre-

obraæava Ëovjeka i posveÊuje ga.” (CP 498) “Vjerom u Krista

svaka praznina u karakteru moæe biti popunjena, svaka mr-

lja oËiπÊena, svaka mana ispravljena i svaki talent razvijen.”

(ED 241,242) Ljubav prema Bogu je silna, “ona mijenja

karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija ne-

prijateljstvo, oplemenjuje osjeÊaje”. (VJ 51) “I tada, kada

Krist radi u vama, vi Êete pokazati isti Duh i Ëiniti ista djela,

djela pravednosti, posluπnosti.” (VJ 54)

“Vjerom se svaka nesavrπenost karaktera mijenja, svaka

neËistoÊa Ëisti, svaka pogreπka ispravlja, svako savrπenstvo

razvija.” (CP 503) “Da biste mogli æivjeti svetim æivotom, vi

ovisite o Kristu kao πto loza ovisi o Ëokotu roditelju da bi

rasla i donosila rod... Samo zajednica s Njime, iz dana u

dan, iz Ëasa u Ëas, samo nastavanje u Njemu, Ëini da

rastemo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ i Svrπitelj

naπe vjere.” (VJ 58,59) “Æivot koji ste primili od mene moæe

se saËuvati samo stalnom zajednicom... Kao πto loza stalno

crpi sok sa æivotodavnog Ëokota, tako se i mi moramo

Ëvrsto dræati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savr-

πenstvo Njegovog karaktera. (JC 680,681 — »eænja vjeko-

va, 581,582)

Nitko se, dakle, ne bi trebao zavaravati u svojem trudu

da dosegne savrπenost karaktera. Nema svetosti izvan Kri-

sta. Bez pomoÊi Svetog Duha nikakva preobrazba nije

moguÊa. Nema niËega u nama na πto moæemo raËunati, pa

ni nakon prvih pobjeda. Samo neprekidna zajednica i stalna

ovisnost o Bogu, kroz Krista i vjeru, moæe nam omoguÊiti

da se neprestano odræavamo i napredujemo k novim vr-

hovima.

86

“Onaj koji pokuπava postati svet svojim djelima, dr-

æanjem Zakona, pokuπava nemoguÊe.” (VJ 51)

ZahvaljujuÊi Kristovoj pobjedi i stvarnoj suradnji s Bo-

gom, svaki vjernik ima divnu moguÊnost postati kao Krist

dræeÊi sve zapovijedi. Ali, sâm po sebi, Ëovjek je potpuno

nemoÊan dospjeti do tog stanja. Svetost do koje mora stiÊi

da bi dobio spasenje, kao πto to govori Boæja rijeË, rezultat

je djela Boæje milosti prema mjeri po kojoj se podvrgava

disciplini i zahtjevnim utjecajima Duha istine. Posluπnost

moæe biti savrπena samo kroz Kristovu pravednost. KrπÊa-

ninova uloga sastoji se u ustrajnosti da bi mogao pobijediti

svoje sklonosti. Neprestano se mora moliti Gospodinu da

iscijeli njegovu duπu zaraæenu grijehom. On sâm nema ni

mudrosti ni snage koja bi mu pomogla da pobijedi. Te

vrline pripadaju Bogu koji ih dodjeljuje svima koji, skru-

πena i ponizna srca, mole za Njegovu pomoÊ.” (CP 475)

Savrπeni, ali ne bez grijeha

“Izmeu onih koji nastoje uzdiÊi se do krπÊanske savr-

πenosti, neki poËinju stavljati svoje povjerenje u ljudsku

moÊ.” (CP 476) To je kuπnja koja vreba sve one koji su

jednom veÊ stekli iskustvo s pobjedonosnom Gospodnjom

moÊi. NemoguÊe je reÊi u jednom trenutku svojeg æivota:

“Potpuno sam uspio!” Nijedan apostol niti prorok nije se

hvalio da je bio bez grijeha. Oni koji su æivjeli blizu Bo-

ga, oni koji su bili spremni prije ærtvovati svoj æivot negoli

uËiniti neko nepraviËno djelo, oni koje je Bog poËastio

svojom svjetloπÊu i silom, priznavali su svoje krivnje. Nisu

polagali povjerenje u tijelo niti isticali svoju osobnu pra-

vednost, veÊ su se potpuno povjeravali Kristovoj prav-

di.

“Tako se treba vladati onaj koji gleda na Isusa. ©to se

viπe pribliæavamo Njemu, to Êe nam viπe biti moguÊe razli-

kovati ËistoÊu Njegovog karaktera i shvaÊati odvratnu pri-

rodu grijeha. Tako Êemo manje nego ikada biti raspoloæeni

87

da sami sebe proslavljamo. Naπa duπa Êe stalno teæiti za

Bogom, a u dnu srca Êemo osjeÊati neprestanu potrebu

ispovijedati svoje grijehe i poniziti se pred Gospodom. Uko-

liko viπe budemo napredovali u krπÊanskom æivotu, utoliko

Êe naπa potreba za kajanjem biti jaËa. Mi Êemo shvatiti da

ovisimo samo o Kristu i usvojit Êemo onu ispovijed apo-

stola: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u me-

ni, to jest u mom tijelu...” (Rimljanjima 7,18) “A ja sam

daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodina

naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja

svijetu.” (GalaÊanima 6,14)

“Stav apostola je onaj koji treba usvojiti svaki Kristov

uËenik koji trËi da stekne besmrtnu krunu. Neka oni koji

æele steÊi krasno zvanje svetosti zarone svoj pogled u zrcalo

Boæjeg Zakona. Kada budu ugledali Njegove zahtjeve, Ëiji je

domet tako πirok, i kad budu shvatili da On otkriva misli i

pomisli srca, oni se neÊe viπe hvaliti svojom besprijekor-

noπÊu.” (CP 500,501)

“Onaj koji tvrdi da je bez grijeha time dokazuje da je

daleko od svetosti. On nema pravoga pojma o Boæjoj neiz-

mjernoj ËistoÊi i svetosti i o onome πto trebaju postati oni

koji æele biti u suglasnosti s njegovim karakterom; on nema

pravoga pojma o ËistoÊi i uzviπenoj njeænosti Isusovoj, a ni

o zloÊi grijeha, i zato smatra samog sebe svetim. ©to je dalje

od Krista, πto su netoËniji njegovi pojmovi o karakteru i

Boæjim zahtjevima, to Êe u svojim oËima izgledati praved-

niji.” (TS 514, Velika borba, 384)

“Svi koji su zaista posveÊeni, steÊi Êe sliËno iskustvo

[kao Daniel]. ©to jasnije vide Kristovu veliËinu, slavu i sa-

vrπenost, to Êe bolje spoznati svoje slabosti i svoju nesa-

vrπenost. NeÊe biti nimalo raspoloæeni tvrditi kako imaju

karakter bez mane. Ono πto im je ranije izgledalo pravedno

i pristojno, otkrit Êe im se kao bezvrijedno i iskvareno u

usporedbi s Kristovom ËistoÊom i slavom. Ljudi koji imaju

mutne poglede o Kristu i koji govore: ‘Ja sam bez grijeha,

ja sam posveÊen!’ odvojeni su od Boga” (SL 50)

88

“U onima koji æive u sjenci kriæa Golgote nema samo-

uzviπenja i hvalisavog tvrenja da su bez grijeha. Oni su

svjesni da je njihov grijeh prouzrokovao duπevni strah koji

je slomio srce Boæjeg Sina; i ta pomisao ih vodi poniznosti.

Oni koji æive u uskoj zajednici s Isusom najbolje poznaju

slabosti i grijehe ËovjeËanstva, a njihova jedina nada po-

Ëiva na zaslugama raspetog i uskrslog Spasitelja.” (TS 512,

Velika borba, 383)

Savrπenost karaktera pravih Kristovih uËenika neÊe biti,

dakle, nikad takva savrπenost koja je sama sebi dovoljna.

Naprotiv, bit Êe savrπenija ako viπe osjeÊaju potrebu da je

uËine ovisnom o savrπenosti samog Krista, svojeg Spasitelja.

“©to nas viπe svijest o vlastitoj nemoÊi bude gonila k Njemu

i Boæjoj rijeËi, to Êemo imati uzviπenija glediπta o Njegovom

karakteru i potpunije odraæavati Njegov lik.” (VJ 55)

To je jasno prikazano u stavu onih koji Êe æivjeti u

vrijeme nevolje. Iako su dostigli savrπenost karaktera i za-

πtiÊeni su od svakog grijeha svemoÊnom Boæjom miloπÊu,

“kada gledaju u proπlost, njihova nada klone jer u cijelom

svom æivotu mogu vidjeti malo dobra. Potpuno su svjesni

svoje slabosti i nedostojnosti. Sotona se trudi uplaπiti ih

miπlju da je njihov sluËaj beznadan i da se mrlja njihove

neËistoÊe ne moæe nikada oprati... Iako Êe Boæji narod biti

okruæen neprijateljima koji Êe raditi o njegovoj propasti,

ipak strah koji on podnosi nije strah od progonstva zbog

istine; on se boji da se nije pokajao za svaki grijeh i da

zbog neke svoje pogreπke neÊe doæivjeti ispunjenje Spasi-

teljevog obeÊanja da Êe ga saËuvati od iskuπenja koje Êe

doÊi na sav svijet... Oni muËe svoje duπe pred Bogom uka-

zujuÊi na ranije pokajanje za mnoge svoje grijehe.” (TS 671,

Velika borba, 503, 504)

“Dokle god Sotona vlada, moramo pobjeivati svoje

‘ja’, nadvladavati svoje naklonosti, i nikad se ne zaustaviti,

jer ne moæemo reÊi ni u jednom trenutku da smo konaËno

dostigli cilj.” (1T 340) “Dokle god se ovo poniæeno tijelo

ne bude promijenilo i oblikovalo po obliËju Njegovog slav-

89

nog tijela, ne moæemo reÊi: ‘Ja sam bez grijeha.’” (ST, 23.

3. 1888.) To znaËi ne samo da Êe se borba nastaviti do

kraja sukoba, veÊ da Êe dostiÊi svoj vrhunac u vrijeme

nevolje.

Ipak, kao πto nije odbacio Jakova na potoku Jaboku,

“Bog neÊe odbaciti one koji su bili zavedeni, kuπani i uvu-

Ëeni u grijeh, a vratili se k njemu s istinskim kajanjem...

Boæja ljubav za Njegovu djecu u dane njihovog najteæeg

iskupljenja tako je jaka i tako njeæna kao u njihovim naj-

sunËanijim danima, ali je potrebno da prou kroz kuπnje,

potrebno je da njihova naklonost svijetu usahne i da oni

savrπeno odsjajuju Kristovo obliËje.” (TS 873)

ObuËeni u Kristovu pravednost

Prema tome, bilo da je rijeË o uraËunatoj ili dodijeljenoj

pravednosti, ona je uvijek i dalje Kristova pravednost. “Ako

se predate Njemu i prihvatite Ga kao svojeg Spasitelja, bit

Êete tada, bez obzira na svu greπnost svog prijaπnjeg æivota,

radi Krista proglaπeni pravednima. Kristov karakter stat Êe

na mjesto vaπeg karaktera i bit Êete prihvaÊeni pred Bogom

kao da niste nikada ni grijeπili.” (VJ 53)

To vrijedi i kad nam je kroz posveÊenje dano da se

obuËemo u karakter koji sve viπe nalikuje Isusovom. “To je

Kristova pravednost, Njegov besprijekorni karakter koji je

prenesen vjerom na sve one koji Ga primaju kao osobnog

Spasitelja. Svadbeno ruho, za koje je reËeno da ga trebamo

obuÊi, predstavlja Ëisti karakter, bez mrlje, pravih Kristovih

uËenika.” (PS 270)

“Satkano na nebu, ovo ruho nema nijednog konca ljud-

ske mudrosti. U svojoj ljudskoj prirodi Krist je oblikovao

doista savrπeni karakter kojeg nam æeli rado prenijeti.” To

postaje moguÊe kad se ‘srce onog koji se predaje Kristu

sjedinjuje s Njegovim srcem, kad se njegova volja poistovjeti

s Njegovom i njegov duh s Njegovim, a njegove misli se

povezuju s Njegovom voljom, jednom rijeËju kad on æivi

90

Njegovim æivotom, πto jednostavno znaËi biti obuËen u Nje-

govu pravednost.’” (PS 271)

Gospodin æeli da ne budemo samo pokajniËki grjeπnici.

On se pobrinuo za sve naπe potrebe kako bismo postali

takoer posveÊeni, sveti ljudi, koji veÊ u ovom æivotu u

svojem poniæenom tijelu sudjeluju u savrπenosti boæanskog

karaktera u Kristu. VeÊ odsada trebamo uËiti da “izaberemo

kraljevsko ruho satkano na Nebu, a to je fino laneno plat-

no, sjajno i Ëisto, koje Êe nositi svi otkupljeni sa Zemlje. To

ruho, koje predstavlja neokaljani karakter samog Krista,

ponueno je badava svim ljudskim biÊima, ali oni koji ga

dobiju, nose ga veÊ ovdje na Zemlji!” (ED 254)

“ObuËeni u slavno ruho Kristove pravednosti, oni Êe

imati svoje obiljeæeno mjesto na kraljevoj gozbi i pravo da

se pridruæe mnoπtvu otkupljenih koji su bili ubijeljeni u

krvi Janjetovoj.” (PS 273) “Samo u ruhu koje nam je Gospod

pripravio moæemo biti prihvaÊeni u Boæjim oËima. Ovu

odjeÊu, ovo ruho boæanske pravednosti, Krist Êe dati sva-

koj duπi koja vjeruje i kaje se.” (PS 271)

Nikad nije suviπno reÊi, stoga ponavljamo: “Mi nemamo

u sebi niËega Ëime bismo se mogli hvaliti. Nemamo nikak-

vog razloga da sebe uzdiæemo. Jedini temelj naπe nade je

Kristova pravednost koja nam je dana, i ono πto Njegov

Duh Ëini u nama i preko nas.” (VJ 54)

Ako se stalno trudimo slijediti Isusa, blagoslovljeno obe-

Êanje da Êemo stajati pred Boæjim prijestoljem “bez ljage,

bez bore, bez iËega tomu sliËna...” (Efeæanima 5,27) vrijedi

i za nas, dovrπene u Kristu, obuËene u Njegovu pravednost

i Njegovu savrπenost.

91

Kratice navoenih spisaEllen G. White

BC — S. D. A. Bible Commentary, Review and Herald Publishing

Association, Washington, D. C., 1953—1957.

CG — Child Guidance, Southern Publishing Association, Nashville,

1954.

CP — Conquérants Pacifiques, Editions S. D. T., Dammarie les Lys,

France, 1980.

CT — Counsels to Parents, Teachers and Students, Pacific Press

Publishing Assn., Mountain View, California, 1913.

ED — Education, Editions S. D. T., Dammarie les Lys, France,

1954. (Odgoj, Preporod, 1981.)

FC — Le Foyer Chrétien, Editions S. D. T., Dammarie les Lys,

France, 1978.

GW — Gospel Workers, Instruction for the Minister and the

Missionary, Battle Creek, Michigan; Review and Herald, 1982.

JC — Jésus Christ, Editions S. D. T., Dammarie les Lys, France,

1975. (»eænja vjekova, Znaci vremena, Zagreb, 1987.)

MC — Messages Choisis, Editions Le monde Francais, Pacific Press

Publishing Association, Mountain View, California, vol. I.

1969.; vol II. 1971.

MJ — Messages à la Jeunesse, Editions S. D. T., Dammarie les Lys,

France, 1941.

MG — Ministère de la Guérison, Pacific Press Publishing Associa-

tion, Mountain View, California, 1977.

OHC — Our High Calling, Review and Herald Publishing Asso-

ciation, Washington D. C. 1961.

92

PE — Premier Ecrits, Publications Inter-Américaines, Pacific Press

Publishing Association, Mountain View, California, 1962.

PP — Patriarches et Prophètes, Editions S. D. T., Dammarie les

Lys, France, 1967.

PS — Les Paraboles de notre Seigneur Jésus-Christ, Editions S. D.

T., Dammarie les Lys, France, 1977.

RH — Review and Herald, Review and Herald Publishing Asso-

ciation, Washington D. C.

SL — The Sanctified Life, Review and Herald Publishing Asso-

ciation, Washington D. C. 1937.

ST — Signs of the Times, Pacific Press Publishing Association,

Mountain View, California

T — Testimonies for the Church, Pacific Press Publishing Asso-

ciation, California, 1948.

TM — Testimonies to Ministers, Pacific Press Publishing Asso-

ciation, Mountain View, California, 1962.

TS — La Tragédie des Siècles, Editions S. D. T., Dammarie les Lys,

1972. (Velika Borba, Znaci vremena, Zagreb, 1997.)

TT — Témoignages pour l’Eglise, Editions S. D. T. Dammarie les

Lys, France, vol. I. 1955.; vol. II. 1953.; vol. III. 1956.

VJ — Vers Jésus, Editions S. D. T., Dammarie les Lys, France, 1975.

(Koraci prema Kristu, 26. izdanje, Znaci vremena, Zagreb,

1993.)

93

Biljeπka o piscu

Jean Zurcher doktorirao je filozofiju na sveuËiliπtu u

Genevi u ©vicarskoj i profesor je teologije. Njegovu dok-

torsku disertaciju “»ovjek, njegova priroda i smisao nje-

gova postojanja” tiskala je nakladniËka kuÊa Delachaux et

Niestle 1953. godine kao dio niza svoje Teoloπke knjiænice.

Tijekom svojega rada primio je viπe odliËja: 1945. go-

dine nagradu Jean-Louis Claparede za esej “Odgoj za mir”,

te 1954. godine odliËje Humbert za znanstveni rad “Filo-

zofija Louisa Lavella”. SveuËiliste Andrews u Michiganu, Sje-

dinjene AmeriËke Dræave, mu je 1979. godine za studiju

“Spoznaja Ëovjeka” dodijelilo medalju John Nevin Andrews.

Roen u Cerlieru u ©vicarskoj 1918. godine, dr. Zurcher

ima dugogodiπnje pedagoπko iskustvo. Na Madagaskaru je

djelovao kao misionar, a u SAD-u i Francuskoj kao sveuËiliπni

profesor. Danas æivi kao umirovljenik u ©vicarskoj, te po-

sveÊuje svoje vrijeme istraæivanju Ëlanaka i literarnih djela

u kojima je srediπnja osoba Isus Krist.

Knjiga KR©∆ANSKA SAVR©ENOST ne sadræi poziv da

“postanemo aneli” u apsolutnom smislu, πto bi se moglo

pomisliti po naslovu i samoj rijeËi “savrπenost”. To bi svakako

bilo nerazumno, kao πto veli Pascal. Za onog koji poznaje

biblijsku misao krπÊanska savrπenost je prije svega poziv da

æivimo Kristovim æivotom u punoj smjernosti, u ljubavi pre-

ma Bogu i bliænjem. To je odgovor na Isusov poziv: “Budite

savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski.”

94

Savrπenost je Ëovjekova povlastica u pravom smislu

rijeËi. Ona je obiljeæje njegove nadmoÊi nad svim æivim

biÊima. Uostalom, na svakom podruËju djelatnosti svatko,

sasvim normalno, teæi da nadie samog sebe kako bi dosti-

gao ono πto smatra savrπenim u svom poslu. Zaπto ne bi

bilo isto i u duhovnom æivljenju svakog Ëovjeka? Autor KR©-

∆ANSKE SAVR©ENOSTI je, na temelju nauka Svetog pisma,

æelio istaknuti upravo to.

95

KAZALO

Predgovor ........................................................................... 7

Prvi dio:KR©∆ANSKA SAVR©ENOST PO U»ENJU BIBLIJE

Poglavlje I. POZIV K SAVR©ENOSTI .............................. 11

Savrπenost — uroena potreba — Biblijski smisao

rijeËi “savrπen”

Poglavlje II. BOÆJA SAVR©ENOST ..................................16

“Djelo Mu je savrπeno” — “Savrπeni su puti

Gospodnji” — “Savrπen je Zakon Jahvin” —

“To su znanja savrπenog” — ZakljuËak

Poglavlje III. »OVJEKOVA SAVR©ENOST ....................... 21

Savrπeni hod Noin — Abrahamova savrπena vjera —

Savrπeno Jobovo svjedoËanstvo — Davidovo savrπeno

srce — Savrπeni æivot kralja Ase — ZakljuËak

Poglavlje IV. ISUSOV POZIV K SAVR©ENOSTI .............. 30

“Budite savrπeni” — “Ako æeliπ biti savrπen...”

— ZakljuËak

Poglavlje V. SAVR©ENOST PO APOSTOLU PAVLU ........38

Savrπeni ili novoroeni Ëovjek — Savrπeni ili posve-

Êeni Ëovjek — Savrπenost ili nada slave — ZakljuËak

96

Poglavlje VI. SAVR©ENOST PO APOSTOLU IVANU ...... 47

Vaæna razlika — ZnaËi li savrπenost æivot bez grijeha?

— Grijeh koji ne vodi k smrti — Savrπenost u ljubavi

— ZakljuËak

Poglavlje VII. BOÆANSKA SREDSTVA U SLUÆBI

SAVR©ENOSTI ............................................................54

SvjedoËanstvo Svetog pisma — Odgajateljska uloga

Zakona — Djelo Svetog Duha

Drugi dio:SAVR©ENOST KR©∆ANSKOG KARAKTERA

Komentar Ellen G. White

Poglavlje VIII. ELLEN G. WHITE I KR©∆ANSKA

SAVR©ENOST .............................................................65

Djelo u Ëijem je srediπtu Isus Krist — Sasvim

ovisna savrπenost — Savrπenost krπÊanskog karaktera

— Djelo je to Boæje milosti

Poglavlje IX. USAVR©IVOST — »OVJEKOVA

PREDNOST ................................................................72

MoguÊnost bezgraniËnog razvitka — Savrπenost

karaktera — cilj æivota — Savrπenost æivih u trenutku

Kristovog dolaska — Tko moæe sve to sprovesti?

Poglavlje X. SAVR©ENOST KARAKTERA

MOGU∆A JE SAMO U KRISTU ................................ 83

Promatranje Isusovog karaktera — Savrπeni, ali ne

bez grijeha — ObuËeni u Kristovu pravednost

Kratice navoenih spisa Ellen G. White ........................ 91

Biljeπka o piscu ............................................................... 93

97