Jesen u porodilištu

Jesen je. Na sve strane umiru trave bez glasa, prazne se njišu grane, nigdje cvijeta ni klasa.

Nebu se oči mute,

nit' vidi, nit' gleda išta, kesteni tužno šute, ISPRED porodilišta.

AL' UNUTRA je radost, pjesma, prava divota –

Svake večeri počne desetak novih života!

Napolju, puna sjete, tone sunčeva lađa,

unutra dijete po dijete k'o cvijet po cvijet se rađa.