Upload
maja-hairlahovic
View
47
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Edna Klimentić
Tuzla
Sažetak
U radu se govori o jezičnim osobitostima jednog od brojnih krajišničkih pisama koja se
čuvaju u Državnome arhivu Dubrovnika. Primarni izvor za analizu je transliteracija Pisma
Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine koju je uradila dr. Amira Turbić-Hadžagić
Ekscerpirane osobine raspoređene su na osnovne jezičke nivoe pa se tako na razičitim
planovima posmatraju grafijske, fonetsko-fonološke, morfološke, sintaksičke i leksičke
osobitosti Pisma.
Ključne riječi: krajišnička pisma, grafija, ortografija, vokalizam / konsonantizam, deklinacija,
sintaksičke konstrukcije, leksika
Summary
The paper discusses the linguistic features of one of the many krajisniks letters that are beeing
preserved in the State Archives of Dubrovnik. The primary source in this analysis is a Letter
of Hussein cadi from Novsko made on 12. march 1678th that has been transliterated by dr.
Amira Turbić-Hadžagić.The found features are distributed to basic levels of language so they
can be observed in a different plans such as graphic, phonetic-phonological, morphological,
syntactic and lexical features of the Letter.
Key words: krajisniks letters, graphics, orthography, vowels / consonants, shape changes,
syntactic structures, lexic
1
UVOD
1. 1. Krajišnička pisma
Krajišnička pisma najčešće su nastajala na prostoru koji su držale Osmanlije, a misli
se na Slavoniju, Dalmaciju, Boku Kotorsku i unutrašnjost Bosne i Hercegovine.
Upućivana su carevima, kraljevima, sudijama, kapetanima gradova, dubrovačkoj
vlasteli, a pisali su ih carski namjesnici, kapetani u kapetanijama, begovi, age, bajraktari
i sl. Pisma su pisana uglavnom rukopisnom bosančicom koju su u prošlosti nazivali
različito: bosanica, zapadna ćirilica, hrvatsko pismo, begovsko pismo, žensko pismo.
Pismo je nastalo mnogo prije dolaska Osmanlija na ove prostore, a krajišnička pisma
jedno su od svjedočanstava da se koristilo i u vrijeme Osmanlija, kada je zvaničan jezik
carevine bio turski.1 (Nezirović 2004: 5-33)
1. 2. Predmet, ciljevi i zadaci
Predmet istraživanja ovoga rada je Pismo Huseina efendije Novskoga od 12. 3.
1678. godine. Sudeći po sadržaju Pisma ono je nastalo u Herceg Novom, a njegov
naručilac je Husein efendija, kadija. Tekst nedvojbeno pokazuje da je nastao u martu
1678. i da je upućen dubrovačkim vlastima, tj. knezu i dubrovačkoj vlasteli. U pismu
Husein efendija zahvaljuje Dubrovčanima na poklonima koje je primio i traži od njih da
mu pošalju kafu do koje je u to doba očito bilo teško doći. Također se naziru neslaganja
između dobrovačkih vlasti i ''novalia'' , a Husein efendija je odlučio stati na stranu
Dubrovčana te im nudi svoju pomoć. Kad je riječ o primarnome autoru Pisma u tekstu
se spominje Niko Kuvelić. O ovom pisaru govorili su dosadašnji istraživači krajišničkih
pisama kao o ''dubrovačkom konfidentu u Novom'' koji je vodio ćirilsku prepisku
hercegnovskih muslimana sa Dubrovnikom.2(Rizvić 1976: 221)
Osnovni zadaci ovog istraživanja u vezi su sa sljedećim:
Traganje za jezičkim odlikama koje će se klasificirati u duhu današnje metodologije
naučnog istraživanja u lingvistici, a to znači da će biti raspoređene na jezičke nivoe. Od
1 Muhamed Nezirović, Krajišnička pisma: Značaj krajišničkih pisama za bošnjačku kulturu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004.2 Muhsin Rizvić, Pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom od XVI do sredine XIX stoljeća kao oblik stare epistolarne književnosti, Godišnjak odjeljenja za književnost, knj. V, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, 1976.
2
metoda naučnog istraživanja ovdje se sama po sebi nameće deskriptivna metoda koja će
nam omogućiti realizaciju osnovnog navedenog zadatka. Historijska metoda je
neizbježna jer se bavimo jezičkim odlikama jednog pisma iz 17. stoljeća, a služeći se
komparativnom metodom moguće je približiti jezik ovoga pisma današnjim jezičkim
normama, ali i ustanoviti koliko se ono razlikuje od normi staroslavenskoga jezika.
Budući da je riječ o jezičkim odlikama jednoga pisma koje pripada korpusu sačuvanih
krajišničkih pisama može se govoriti i o metodi slučaja jer cilj ovoga rada nije
predstaviti jezik onoga vremena već utvrditi jezičke osobitosti jednog od pisama iz toga
vremena. To znači da ono što kao 'zakonitost' postoji u ovome pismu ne mora nužno biti
opća jezička odlika 17. stoljeća niti može važiti kao opća odlika svih krajišničkih
pisama.
Da bi se navedeni zadatak realizirao neophodno je tekst Pisma transliterirati. Ovdje
ćemo se zadržati na trenutno jedinoj objavljenoj transliteraciji.3Kako bi se Pismo u
cjelosti razumjelo u napomenama svakako donosimo značenja manje poznatih riječi od
kojih su neke danas nerazumljive s obzirom na vremenski otklon u odnosu na Pismo.
Osnovni cilj ovoga rada nije sveobuhvatna analiza već se nastoje predstaviti one osobine
koje ne pripadaju standardnome jeziku kakvog danas poznajemo, ali i iznijeti neke
osobine po kojima se Pismo razlikuje od drugih iste vrste.
3 Amira Turbić-Hadžagić, Prilog kulturnoj baštini: Dva krajišnička pisma s kraja 17. stoljeća, Lingua Montenegrina, Cetinje, br. 4, 2009.
3
2. JEZIČNE OSOBITOSTI PISMA HUSEINA KADIJE NOVSKOGA OD 12. 3. 1678.
2. 1. Transliteracija
Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678; sign. 1984ª, br. 13a4
1) mnogo · prisvietlo · i plemenito · i svake · čast-2) i · i časne · fale · dostoinim · g(ospodi)nu · knezu · i gos-3) podi · dubrovačkoi · ô(d) nas · husein · efendie ·4) kadie · novskoga · v.d.p. a potom · poruke5) nika · kuveliĵa · primismo · deset glava · še-6) ĵera · koie nam · posilate ·na koiieh vi · zafalu-7) iemo · iako · nadali smo se · da ĵemo · i fereču · skro-8) it · zaĉo · mi · niesmo · za v.g. pomankali · neg9) vam · na gairetu · bili · kada · novalie · su pro-10) tiva · vami · od nas · arza · iskahu · ia ih · ne og-11) rati risah · neg im · dah · azir · čevap · ĉo pi-12) tate · to · za moga · bremena · nie · bilo · tako13) i ne znam · a kako · ne znam · tako · i ne dam · ta-14) kodier · i od · druge · strane · suprotiva · va-15) mi · od nas · arz se · iskaše · te z dobriem · har-16) čom · ma za vašu · liubav · ne dadosmo · buduĵi17) vi · od stare · starine · priategli · i harača-18) ri · čestitoga · carstva · nami bi · drago · bi-19) lo · doli · doĵi · s vami se · sastati · i razgovo-20) riti · ali · ne smiemo · kako · i sami · možete21) pomisliti · nego · ako · imate · od mene · kak-22) vu · potrebu · možete se · u nas · pouzdati · ov-23) di · siedeĵi · da vi · opravim · koliko · da bih24) i doli · došo · kako biste mi · musevedu · posla-25) li · neĵemo · pomankati · a da vam · bog · bude26) na pomoĵi · i čestito · carstvo · pomiluie27) vas · koga · vrata · nastoite · uhitit se i28) tu · derman · i ĉite · stoite · dobre · volie29) bog ie · iaki · koi vas ĵie · izručiti · i u vaš · hal · pomoći30) prid · vašiem · nepriategli. šeĵera · poslali ste31) mi · i malo · kafe · pošlite mi · zaĉo ie · neimam · zar-32) na · a bez · ĵne · pasat se · ne možemo · a ovdi · neima ie33) da uzmemo · a mi · svakako · ostaiemo · na vašemu · hiz-34) metu · ne drugo · bog vi · veselio · i u gospoctvu · uzda-35) ržo ي36) iz novoga · na 29 · mačia · 1678.
4 Transliteracija je preuzeta iz članka Prilog kulturnoj baštini: Dva krajišnička pisma iz 17. stoljeća autorice Amire Turbić-Hadžagić objavljenog u časopisu Lingua Montenegrina br. 4, Cetinje, 2009.
4
2. 2. Grafija i ortografija
Grafija bosanskoga jezika doživljavala je u prošlosti različite promjene. Neke od
njih tiču se promjene cjelokupnog grafijskog sistema u smislu prihvatanja novog pisma,
a neke su opet vezane za promjene unutar pojedinih pisama. Kad je riječ o bosančici
onda se može reći da se ona mijenjala i prilagođavala svim promjenama koje su se u
jeziku događale u periodu od 10. do 20. stoljeća, koliko je bila u upotrebi. Takve
promjene ostavile su traga i u Pismu Huseina kadije Novskoga koje je pisano
rukopsnom bosančicom koja se koristila u 17. stoljeću.
U grafijskome sistemu Pisma nalazimo sljedeće grafeme: a, b, c, č, ć, d, e, f, g, h, i,
k, l, m, n, o, ō, p, r, s, š, t, u, v, z, ž. Zasebni grafemi za bilježenje glasova ne postoje
kada su u pitanju glasovi đ, dž, j, lj, nj. Oni se uglavnom bilježe kombinacijom već
postojećih grafema:
- j: prisvietlo (1), dostoinim (2), dubrovačkoi (3), efendie (3), kadie (4)...
- lj: priategli (17), nepriategli (30).5
- nj: ĵne (32).6
- dž: fereču (7), čevap (11)7
- đ: takodier (13/14)
Ono što se kao specifičnost ovoga pisma nameće je pisanje tzv. đerva ( ĵ ). U većini
krajišničkih pisama ovaj grafem se koristi pri pisanju suglasnika ć, đ. To zapravo i
predstavlja specifičnost bosančice u odnosu na ćirilicu iz drugih krajeva. Međutim, u
ovom pismu đerv se koristi pri pisanju suglasnika ć i nj, a suglasnik đ piše se kao
dvoglas/digram di te suglasnik lj kao digram gl , što je preuzeto iz latiničnog rješenja.
Jedini suglasnički skup koji je u tekstu pisan kao ligatura je skup ''št'':
- zaĉo (8), ĉo (11), i ĉite (28)
Pisanje velikoga i maloga slova te upotreba tačke, zareza i interpunkcijskih
znakova u današnjem smislu ne mogu se naći u tekstu. Ono što se u cilju normiranja
može prepoznati su tačke koje služe za odvajanje manjih cjelina (riječi, sintaksema, 5 Bilježenje glasa ''lj'' sa gl Herta Kuna obrazlaže kao bilježenje na talijanski način o čemu govori u tekstu pod naslovom Neke osobine jezika fra Lovre Sitovića.6 U predgovoru knjizi Krajišnička pisma Muhamed Nezirović piše: ''Naime, bosančica nema znakova za lj i nj, ali ih realizira na taj način, osobito u kasnijim razdobljima, uz pomoć staroslavenskoga đerva ili jerva...pa su se tako grafemom ćl i ćn bilježili glasovi lj i nj (tako voćla za volja, koćna za konja). Za ta dva slova latinica u Bosni imala je svoja rješenja koristeći grafem gl za lj i gn za nj (vogla za volja, kogna za konja).''7 Grafem dž nije evidentiran kao zaseban grafem, a postojanje ekscerpiranih riječi navodi na zaključak da je u govoru postojao, ali ga je autor teksta u pisanju poistovjećivao sa č.
5
sintagmi). Ovdje se, za razliku od nekadašnjeg ''scriptura continua'', riječi uglavnom pišu
odvojeno, mada se još uvijek osjeti utjecaj nekadašnjeg sastavljanja prokitika i enklitika
sa glavnom riječju. Ovi utjecaji manifestiraju se u smislu pisanja tačaka kada se
odvajaju cjeline koje čine puna riječ i proklitika ili enklitika. Specifičnost je ovdje i ta
da se tačka ne koristi u dnu reda nego na sredini reda.
U Pismu se primjenjuju neka pravila i u postupcima skraćivanja. Tako su ovdje
pronađene dvije općepoznate skraćenice tvorene pomoću tačke i maloga početnog slova:
- v.d.p. (veledrago pozdravljenje)
- v.g. (veli gospodin).
Pored ovih kraćenja zabilježeni su i skraćivanje riječi gospodin u dativu jednine -
g(ospodi)nu te prijedloga od koji je i ovdje specifičan uz genitiv – o(d). U ova dva
slučaja skraćivanja korištena je titla iznad riječi.8 Kad je riječ o prijedlogu od
evidentiran je grafem ō (omega), ali samo na jednom mjestu, a u ostalim primjerima
istog prijedloga pisan je uobičajeni grafem za obilježavanja suglasnika o.
2. 3. Fonetika
2. 3. 1. Vokalizam
Vokalski sustav zatečen u Pismu uglavnom odgovara današnjem sustavu od pet
vokala. Pa ipak, jedna primijećena osobina nije poznata u današnjem jeziku, a tiče se pisanja
vokalnoga ''r'':
- zarna (31/32), uzdaržo (34/35)
Ovo vokalno ''r'' i danas postoji, ali ne sa samoglasnikom ''a''.
U pogledu refleksa staroslavenskoga glasa jat u Pismu se ono obilježava uglavnom kao
dvoglas ie, a rjeđe kao i. To znači da je glas jat ovdje imao ijekavsku zamjenu jata sa
primjesama ikavske koja se i danas evidentira u nekim narodnim govorima:
1) ĕ>ie: prisvietlo (1), koiieh (6), niesmo (8), takodier (13/14), z dobriem (15), ne smiemo
(20), siedeĵi (23), volie (28), ĵie (29), vašiem (30).
2) ĕ>i: prisvietlo (1), doli (19, 24), ovdi (22/23, 32), prid (30).
8 Sama riječ titla dolazi iz latinskoga jezika posredstvom grčkoga, a znači natpis, naslov, ugled. Okvirno se može reći da je to bila jedna vodoravna linija koja je, napisana iznad riječi, značila da je riječ o skraćenom nazivu neke titule. Sačuvani dokumenti svjedoče da je bila toliko ustaljena da se iznad titula pisala čak i onda kada pisar upotrijebi puni oblik tih riječi.
6
Kao vokalske promjene u Pismu se bilježe kontrakcije ili sažimanja dvaju vokala u
jedan. Riječ je o sažimanju samoglasničke grupe -ao na kraju riječi u glagolskom pridjevu
radnom muškoga roda.
- došo (24), uzdaržo (34/35).
Kontrakcija u korist vokala ''o'' danas je dominantna odlika narodnih govora najvećeg dijela
prostora srednjojužnoslavenskoga dijasistema.
U tesktu je uočena nedosljednost u pogledu pisanja zamjenice nego koja se realizira na
način da postoje primjeri sa redukcijom samoglasnika ''o'' u finalnoj poziciji i bez nje:
- neg (8), neg im (11); ali i nego (21).
Redukcija je prisutna i u načinu pisanja infinitivnoga nastavka –ti, ali nije dosljedna pa u
Pismu nailazimo na dvojako pisanje:
- sa –ti: sastati (19), razgovoriti (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22),
pomankati (25), doĵi (19), pomoĵi (26), izručiti (29);
- sa –t: skroit (7/8), uhitit se (27), pasat se (32).9
U suprotnosti sa ovom pojavom je ekstenzija genitiva kod pridjeva i prisvojnih zamjenica:
- moga (12),čestitoga (18), novskoga (4), novoga (36)
2. 3. 2. Konsonantizam
O konsonantskome sustavu Pisma djelimično je govoreno u dijelu o grafiji. Tamo je
istaknuto da za pojedine suglasnike ne postoje precizirani grafemi. U tom smislu ovdje
izdvajamo posebno problem suglasnika ''j'' koji se u Pismu nikako ne spominje kao zaseban
glas već jedino u obliku grafema ''i'', a događa se i da se nikako ne javlja:
- sa ''i'': dubrovačkoi (3), koie (6), gairetu (9), zafaluiemo (6/7), nastoite (27),
stoite (28), iaki (29), ie (29),10 ie (31),11 neimam (31), neima (32), ostaiemo
(33);
- ispušten suglasnik ''j'': efendie (3), kadie (4), priategli (17), nepriategli (30),
novalie (9), koi (29), vašiem (30).
U pogledu pisanja suglasnika ''h'' može se konstatirati da se javlja u inicijalnoj,
medijalnoj i u finalnoj poziciji:
- harčom (15/16), haračari (17718), husein (3), hal (29);
9 Supin se i danas može naći u organskim idiomima.10 ie-enklitički obliki prezenta glagola biti/jesam11 ie-skraćeni oblik lične zamjenice za III lice, ovdje upotrijebljen genitiv jednine ženskoga roda.
7
- iskahu (10), uhitit se (27);
- ih (10), bih (23).
Međutim, isti suglasnik u sekvenci ''hv'' nestaje tako što cijela sekvenca ustupa mjesto
suglasniku ''f'':
- zafaluiemo ( 6/7), kafe (31), fale (2).
Kad je riječ o glasovnim promjenama u Pismu se one uglavnom ne provode dosljedno.
Tamo gdje ih treba biti nisu evidentirane:
- z dobriem (15)12
U navedenom primjeru asimilacija suglasnika po zvučnosti nije evidentirana.
Ima pak i primjera u kojima su asimilacijski procesi evidentirani iako ih nije trebalo biti:
- gospoctvu (34)<gospod+stvu>gospot+stvu>gospoctvu13
D+S>T+S>C
Pismo bilježi i promjenu guturala:
- iskaše (15), možete (22), izručiti (29), knezu (2), dubrovačkoi (3)
Jotovanjem je nastao suglasnik ć u svim primjerima u tekstu:
- buduĵi (16), doĵi (19), siedeĵi (23), i ĉite (28), šeĵer (30), pomoć (29)
2. 4. Morfologija
2. 4. 1. Imenice
U pogledu promjene imenica možda su nakarakterističniji padeži oblici koji su
evidentirani u Pismu. Budući da je riječ o Pismu koje je nastalo u drugoj polovini 17 . stoljeća
ne može ni biti potpunog suglasja među padežnim sistemima onda i sada. Ovdje ćemo pažnju
usmjeriti na primjere u kojima su korišteni padežni oblici koji nisu u skladu sa savremenim
jezikom:
-∙ po ruke14 nika ∙ kuveliĵa ∙ (4/5); ∙ od nas ∙ arza ∙ iskahu ∙ (10); ∙ i u vaš ∙ hal ∙
pomoći (29); prid ∙ vašiem ∙ nepriategli.(30)
Označena imenica iz prvog primjera u standardnome jeziku imala bi oblik lokativa jednine ili
množine15, što u ovom primjeru nije slučaj. Naime, dogodilo se to da je autor upotrijebio oblik 12 U navedenom primjeru suglasnik ''z'' stoji umjesto suglasnika ''s'' koji se očekuje onda kada naredna riječ počinje zvučnim suglasnikom.13 U primjeru se najprije dogodila asimilacija suglasnika po zvučnosti, a zatim je skup TS kontrakcijom dao C.14 Predmet ovog razmtranja je kurzivom označena riječ.15 Ruci ili rukama
8
genitiva jednine ili akuzativa množine. U istoj sintagmi upotrijebljen je oblik genitiva jednine
Nika što je svojstveno hercegovačko-crnogorskome tipu promjene muških imena.U drugom
primjeru upotrijebljen je oblik genitiva jednine iako se očekivao akuzativ jednine. Sintagma
obilježena u trećem primjeru upotrijebljena je u akuzativu jednine iako bi se na tom mjestu
očekivao lokativ. U posljednjem primjeru izostao je nastavak za tvorbu instrumentala
množine.
2. 4. 2. Zamjenice
Ekscerpirani oblici zamjenica ukazuju na arhaične forme od kojih se neke i danas
mogu čuti na prostoru dijalekata srednjojužnoslavenskoga dijasistema:
- koie (6), nam (6), koiieh (6), vi (6, 17, 23, 34), ia (10), ih (10), vami (10,
14/15, 19), nami (18), od mene (21), nas (3, 10, 22), kakvu (21/22), koliko
(23), tu (28), vas (27, 29), koi (29), vaš (29), vašiem (30), mi (31, 33), ĵne
(32), ie (31, 32), vašemu (33).
Zamjenica prvog lica ovdje je pisana kao ''ia'' jer pisar ne poznaje grafem za ''j''.
Ostatke staroslavenskih oblika nalazimo u primjerima zamjenice vi koja je u tekstu korištena
za označavanje nominativa, dativa i akuzativa množine:
- na koiieh vi; buduĵi vi; da vi opravim; bog vi veselio
Kad je riječ o zamjenici vami treba reći da se ona u tom obliku koristi za oblik dativa i
instrumentala množine pri čemu je oblik instrumentala staroslavenski oblik, a oblik vami u
dativu upućuje na vokaliziranje poluglasa u smislu njegovoga prelaska u samoglasnik i
umjesto u samoglasnik a. Isto je i u slučaju zamjenice nami upotrijebljene u dativu množine.
Zamjenica vašiem ima oblik instrumentala množine, ali taj oblik ne odgovara u potunosti ni
standardnoj (vašim) ni staroslavenskoj promjeni (vašimi). Zamjenica vašemu ima oblik
lokativa jednine sa pokretnim vokalom ''u''. Ovakvi duži oblici lokativa specifični su i za
srednjovjekovne tekstove koji su nastajali na tlu Bosne i Hercegovine pa se smatraju jednom
od odlika bosanskoga jezika.16
U primjeru koiieh evidentni su ostaci staroslavenske deklinacije u kojoj u množini još uvijek
nije bilo došlo do izjednačavanja dativa, lokativa i instrumentala množine. U konkretnom
slučaju upotrijebljen je lokativ množine sa starim nastavkom.
Odnosne zamjenice koie i koi svoj oblik duguju također nepostojanju grafema za ''j''.
16 Amira Hadžagić, Duži oblici dativa i lokativa, Didaktički putokazi, br. 17, godina V, Zenica, decembar 1999.
9
2. 4. 3. Pridjevi
U Pismu Huseina efendije novskoga evidentirano je svega 12 pridjeva:
- prisvietlo (1), plemenito (1), časne (2), dostoinim (2), dubrovačkoi (3), novskoga (4),
dobriem (15), stare (17), čestitoga (18), čestito (26), dobre (28), iaki (29).
Odmah na početku Pisma stoji sintagma ''prisvietlo i plemenito'' i može se uočiti da je u
pridjevima izostao nastavak za tvorbu dativa, a upotrijebljeni su i oblici jednine umjesto
množine. Mogu se ovdje izdvojiti još i duži oblici genitiva u pridjevima novskoga, čestitoga,
te nastavak i u pridjevu jak što je karakteristika pridjeva određenoga vida.
2. 4. 4. Brojevi
Brojevi su korišteni samo sporadično:
- deset (5), druge (14).
2. 4. 5. Glagoli
Poslije imenica, glagoli čine najbrojniju vrstu riječi u Pismu. Prema ekscerpiranoj građi
može se zaključiti koji su glagolski oblici korišteni:
1) Infinitiv: doĵi (19), sastati (19), razgovoriti (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22), uhitit
se (27), ie (29), pomoći (29), pasat se (32);
2) Prezent: zafaluiemo (6/7), ne znam (13), ne dam (13), ne smiemo (20), možete (20),
imate (21), opravim (23), bude (25), pomiluie (26), nastoite (27), neimam (31), ne
možemo (32), neima (32), uzmemo (33), ostaiemo (33);
3) Perfekt: nie bilo (12), nadali smo se (7), niesmo pomankali (8), bili su (9), poslali ste
(30);
4) Aorist: primismo (5), posilate (6), iskaše (15), ne dadosmo (16), dah (11);
5) Imperfekt: iskahu (10);
6) Kondicional prvi: bih došo (23/24), biste poslali (24/25);
7) Futur prvi: ĵemo skroit (7), nećemo pomankati (25), ĵie izručiti (29);
8) Imperativ: stoite (28), i ĉite (28), pošlite (31);
9) Glagolski pridjev radni: veselio (34), uzdaržo (34/35).
10
Prema navedenim primjerima jasno je da su najdominantniji glagoli u prezentu, ali da nisu
zanemarivi ni oblici perfekta, aorista, infinitiva i imperativa. Posebno se svojim oblikom
ističu glagoli neimam, neima, niesmo. U razgovornome jeziku u Crnoj Gori i danas su prisutni
ovi oblici, dok su u standardni jezik u Bosni i Hercegovini uneseni oblici nemam, nema,
nismo.17Kao specifičan oblik izdvaja se i oblik aorista glagola dati-dah kao kraći oblik od
dadoh. Glagolski pridjev radni upotrijebljen u Pismu poslužio je za izricanje optativa, željnog
načina: ''bog vi veselio i u gospoctvu uzdaržo.''
2. 4. 6. Nepromjenljive vrste riječi
Od osobitosti koje se mogu izdvojiti u vezi sa upotrebom nepromjenljivih vrsta riječi
posebno se izdvaja uzročni veznik budući da. Naime, u savremenim konstrukcijama ova
veznička veza dolazi uvijek zajedno, npr. budući da ste vi..., ali u Pismu nije tako: budući vi
od stare starine priategli...
Oblici priloga tipa ovdi, doli spomenuti su u poglavlju o glasu jat.
2. 5. Sintaksa
U pogledu sintaksičkog ustrojstva samoga Pisma ovdje se mogu izdvojiti neki primjeri
inverzije rečeničkih članova:
- gospodi dubrovačkoi ( 2/3), iako nadali smo se (7), ĉo pitate to za moga bremena nie
bilo (11/12), od nas arz se iskaše (15), doli doći (19), bog ie iaki koi vas ĵie izručiti (29).
U izdvojenim primjerima izvršene su sljedeće inverzije:
1) kongruentni atribut našao se u postpoziciji umjesto u prepoziciji,
2) enklitički oblik prezenta pomoćnog glagola biti / jesam zajedno sa povratnom zamjenicom
našao se u potpoziciji unutar predikata umjesto u prepoziciji,
3) objekatska sintagma u konkretnom primjeru primjerena je u postpoziciji, ali ovdje se našla
na početku,
4) predikat se našao u postpoziciji umjesto u prepoziciji,
5) adverbijalna odredba u prepoziciji,
17 Neke od osobina koje se prepoznaju u glagolima obrazložene su u poglavlju o fonetici ( skraćivanje infinitiva, sažimanje –ao na kraju glagolskog pridjeva radnoga).
11
6) enklitički oblik prezenta pomoćnog glagola htjeti iz predikata zamijenio je mjesto sa
zamjenicom.
Pored ovih primjera uočavaju se i ustaljeni početak Pisma:
- mnogo prisvietlo i plemenito i svake časti i časne fale...
te uobičajena konstrukcija na kraju:
- bog vi veselio i u gospoctvu uzdaržo.
Uticaj talijanske sintakse evidentan je u primjerima:
- možete pomisliti (20/21)
- možete se pouzdati (22)
- nastoite uhitit se (27)
2. 6. Leksika
Na osnovu ekscerpirane leksičke građe utvrđeno je da je značajan dio riječi iz pisma
orijentalnoga porijekla: derman, harč, haračar, arz, azir, čevap, hal, museveda, hizmet,
fereča, gairet, efendia, kadia, ograti, Husein.
Tu su i riječi iz drugih neslavenskih jezika: pomankati, pasat.
Pismo ne nudi bogatu onomastičku građu. Ovdje su evidentirana dva antroponima - Husein,
Niko i jedan patronim – Kuveliĵ.
Leksički fond slavenskoga porijekla uglavnom čine riječi iz narodnih govora.
Rječnik:
arz < tur. arz = izložiti, iskazati, predstaviti; arzuhal = molba, predstavka, memorandum (A.
Škaljić: 100)
azir < tur. arz – u tekstu izvršena metateza = izložiti, iskazati, predstaviti (A. Škaljić: 100)
čevap (dževap, dževab) < ar. = odgovor (A. Škaljić: 239)
derman < pers. spas, lijek, pomoć (A.Škaljić: 212)
efendie (efendije) < tur.efendi, ngrč. afthendi, afendi = titula muslimanskog sveštenika ili
vjerski obrazovanog muslimana (A.Škaljić: 263)
fereča (feredža) < ar. = vrsta šerijatskog ogrtača, mantila od crne ili modre čohe koji su
muslimanke oblačile prilikom izlaska na ulicu (A. Škaljić: 279)
gairet (gajret) < ar. = nastojanje, zauzimanje, pomoć, privrženost (A. Škaljić: 288)
hal < ar. = stanje, prilika, okolnost, situacija, položaj (Dž. Jahić: 240)
harč – u tekstu ''harčom'' < ar. = trošak, izdatak ( Dž. Jahić: 246)
12
haračar < ar. = sakupljač harača-poreza (Dž. Jahić: 247)
hizmet < ar. = služba, dvorba, podvorenje, usluga (A. Škaljić: 332)
kadie (kadije) < ar. = šerijatski sudija (A. Škaljić: 378)
musevedu (musvedu) < ar. = koncept, rukopis (A. Škaljić: 478)
museveda (musaveda) < ar. = bijeda, nesreća, napast; potvora, kleveta (Dž. Jahić: 374)
ograti < ogracija = od crkveno-latinske sintagme deo gratias (P.Skok: 548), ''jednu ograciju za
moju dušu'' (JAZU 1959: 767); mogući prijevod – ne ograti risah = ne odvratih poruku(naš
prijevod-E. K.)
pasat < passare, tal. = u tekstu sa značenjem odgovarati, biti povoljno; uklapati se, biti
odgovarajuće mjere (Dž. Jahić: 426)
pomankati-u tekstu ''pomankali'' < pomankalac = onaj koji u čemu sagriješi (P.Skok: 371)
risah < risale tur. = poruka, poslanica (A.Škaljić: 535)
suprotiva = protivno, protivnost, suprotnost (JAZU 1959: 32)
3. ZAKLJUČAK
Svi dosadašnji radovi koji su se bavili jezičkim osobitostima krajišničkih pisama donose jedinstven zaključak o tome da su ova pisma nastajala pod snažnim uticajima narodnih govora i usmenoga narodnog stvaralaštva. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine još jedan je u nizu dokaza ovakvim tvrdnjama.
13
Za razliku od većine pisama u kojima se đerv (ĵ) koristi u grafijskome sistemu pri obilježavanju suglasnika ć i đ u ovom pismu isti znak koristi se samo u bilježenju suglasnika ć, dok se suglasnik đ piše kao digram (di). U grafijskome sistemu također se može uočiti nedosljednost u pogledu pisanja palatalnih suglasnika lj i nj. Naime, iz latiničnog pisma preuzeto je rješenje za pisanje lj kao gl, a nj se realizira uz pomoć đerva kao ĵn. Uz ovo se kao osobina može dodati i realiziranje afrikate dž grafemom za č te nepostojanje grafema za suglasnik j. U oblasti fonetike / fonologije evidentirane su slijedeće pojave: glas jat se u Pismu realizira kao ie ili rjeđe i; dva puta se javlja vokalno r; sažimanje se javlja u slučajevima skupine –ao i infinitivnoga nastavka –ti; suglasnička skupina hv zamjenjuje se suglasnikom f; postoje dokazi o realiziranim glasovnim promjenama, a ponekad se događaju i onda kada to nije potrebno. Od promjenljivih vrsta riječi najrjeđi su brojevi, a naučestalije su imenice. Ovdje se posebno ističe upotreba dužih oblika genitiva u pridjeva, a evidentirana je i upotreba dužeg oblika zamjenica. Glagoli su poslije imenica najučestalija vrsta riječi i zastupljeni su u najrazličitijim oblicima, s tim da postoje već pominjana sažimanja u glagolskom pridjevu radnom muškoga roda i u infinitivu. Ovdje je još specifična i promjena imena muškoga roda koja se danas evidentira u hercegovačko-crnogorskim govorima. Na sintaksičkoj razini, pored uobičajenih inverzija, uočene su i konstukcije nastale pod uticajem talijanske sintakse, ali i ustaljeni početak i završetak Pisma. U pogledu upotrebne leksike Pismo obiluje orijentalizmima. Nakon ove jezičke analize može se zaključiti da, pored osobina specifičnih za većinu krajišničkih pisama, Pismo Huseina kadije ima i neke od samosvojnih specifičnosti.
4. PRILOG
14
15
Original Pisma Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678. godine prema saznanjima dr. sc. Amire Turbić-Hadžagić danas se nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku
16
Izvor:
1. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godinepreuzeto iz članka Amire Turbić-Hadžagić: Prilog kulturnoj baštini: Dva krajišnička pisma iz 17. stoljeća, Lingua montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009.
Literatura:
1. DAMJANOVIĆ, Stjepan, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995. 2. ĐORĐIĆ, Petar, Istorija srpske ćirilice, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd3. HALILOVIĆ, Senahid, Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo, 1995.4. JAHIĆ, Dževad, Školski rječnik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, 1999. 5. JAHIĆ, Dževad, Halilović Senahid, Palić Ismail, Gramatika bosanskoga jezika, Dom
štampe, Zenica, 2000.6. KUNA, Herta, Neke osobine jezika fra Lovre Sitovića, Građa, knj. X, Naučno društvo
NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1961., 125-1977. NEZIROVIĆ, Muhamed, Značaj krajišničkih pisama za bošnjačku kulturu,
Krajišnička pisma, BZK Preporod, Sarajevo, 2004., 5-338. RIZVIĆ, Muhsin, Pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom od XVI do
sredine XIX stoljeća kao oblik stare epistolarne književnosti, Godišnjak odjeljenja za književnost, knj. V, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, 1976., 217-265
9. SKOK, Petar, Etimologijski rječnik srvatskoga ili srpskoga jezika, I-III, JAZU, Zagreb, 1971-1973.
10. ŠKALJIĆ, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.11. TURBIĆ-HADŽAGIĆ, Amira, Duži oblici dativa i lokativa, Didaktički putokazi, br.
17, godina V, Zenica, decembar 1999.12. TURBIĆ-HADŽAGIĆ, Amira, Deklinacija ličnih zamjenica JA i TI u bosaničnim
pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljeća, Lingua montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009.
17