14
Adi MASLO KOGNITIVNA LINGVISTIKA I JEZIČKI ZNAK Sažetak: U ovom radu ćemo, kroz kognitivnu lingvistiku, posmatrati jezički znak onako kako ga je definir ao švicarski lingvist Ferdinand de Saussure. Poredit će se poimanje i značenje jezičkog znaka; kako znak nastaje, kako se percipira, kako se odraţava u jeziku, kako ga poimamo te od čega sve ovo zavisi. Nastojat ćemo prikazati obim Saussureove definicije znaka naspram onoga šta jezički znak znači u kognitivnoj lingvistici. Ključne riječi: Uvod Rij semiologija, onako kako ju je definirao švicar ski lingvist Ferdinand de Saussure, jeste nauka o znakovima. Pojam semiotika više se vezuje za američku tradiciju i Charlesa Sandersa Peircea. Prema Rječniku semiotike (Dictionary of Semiotics ) kaţe se da se teorija semiotike zasniva na vjerovanju da značenje nije imanentno predmetima, da oni za sebe nisu označeni, nego da se značenje tvori pomoću kompetentnog posmatrača, subjekta, koji umije predmetu dati "formu". Iako postoje izvjesne razlike u shvatanju ova dva pojma, mi se ovdje nećemo zadrţavati na tome, nego ćemo ih smatrati sinonimima (uz napomenu da ne postoje apsolutni sinonimi). Na drugoj strani imamo kognitivnu lingvistiku kao relativno mladu granu lingvistike. Ono što čini srţ kognitivne lingvistike jeste da jezik odraţava sheme misli. Zagovornici kognitivne lingvistike tvrde da je jezik prozor u kognitivne (spoznajne) funkcije čovjeka. Kognitivna lingvistika je u uskoj vezi s filozofijom, psihologijom, neurologijom i umjetnom inteligencijom, granama koje kognitivnoj lingvistici pomaţu pojasniti pojedine elemente ljudskog uma. O teoriji znaka De Saussure je u svom Kursu ukazao na potrebu za naukom o znakovima, koju je već tada nazvao semiologijom. On je, jasno je, semiologiju stavio iznad lingvistike te istakao da je na lingvisti da ''definiše ono što jezik čini posebnim sistemom u skupu semioloških znakova'' (Saussure 1916: 39). Za Saussurea je jezik prevashodno sistem znakova, a znak je spoj označivača (signifiant ) s nečim označenim (signifi é) u psihi onoga koji govori. Označivač (akustična slika) ne bi bio nešto fizičko, već psihološki otisak zvuka (Bugarski, 1975 : 56), tj.

Jezicki Znak i Kognitivna Lingvistika

Embed Size (px)

Citation preview

Adi MASLO

KOGNITIVNA LINGVISTIKA I JEZIKI ZNAKSaetak: U ovom radu emo, kroz kognitivnu lingvistiku, posmatrati jeziki znak onako kako ga je definirao vicarski lingvist Ferdinand de Saussure. Poredit e se poimanje i znaenje jezikog znaka; kako znak nastaje, kako se percipira, kako se odraava u jeziku, kako ga poimamo te od ega sve ovo zavisi. Nastojat emo prikazati obim Saussureove definicije znaka naspram onoga ta jeziki znak znai u kognitivnoj lingvistici. Kljune rijei: Uvod Rije semiologija, onako kako ju je definirao vicarski lingvist Ferdinand de Saussure, jeste nauka o znakovima. Pojam semiotika vie se vezuje za ameriku tradiciju i Charlesa Sandersa Peircea. Prema Rjeniku semiotike (Dictionary of Semiotics) kae se da se teorija semiotike zasniva na vjerovanju da znaenje nije imanentno predmetima, da oni za sebe nisu oznaeni, nego da se znaenje tvori pomou kompetentnog posmatraa, subjekta, koji umije predmetu dati "formu". Iako postoje izvjesne razlike u shvatanju ova dva pojma, mi se ovdje neemo zadravati na tome, nego emo ih smatrati sinonimima (uz napomenu da ne postoje apsolutni sinonimi). Na drugoj strani imamo kognitivnu lingvistiku kao relativno mladu granu lingvistike. Ono to ini sr kognitivne lingvistike jeste da jezik odraava sheme misli. Zagovornici kognitivne lingvistike tvrde da je jezik prozor u kognitivne (spoznajne) funkcije ovjeka. Kognitivna lingvistika je u uskoj vezi s filozofijom, psihologijom, neurologijom i umjetnom inteligencijom, granama koje kognitivnoj lingvistici pomau pojasniti pojedine elemente ljudskog uma.

O teoriji znaka De Saussure je u svom Kursu ukazao na potrebu za naukom o znakovima, koju je ve tada nazvao semiologijom. On je, jasno je, semiologiju stavio iznad lingvistike te istakao da je na lingvisti da ''definie ono to jezik ini posebnim sistemom u skupu semiolokih znakova'' (Saussure 1916: 39). Za Saussurea je jezik prevashodno sistem znakova, a znak je spoj oznaivaa (signifiant) s neim oznaenim (signifi) u psihi onoga koji govori. Oznaiva (akustina slika) ne bi bio neto fiziko, ve psiholoki otisak zvuka (Bugarski, 1975: 56), tj.

utisak koji on ostavlja na ula, a oznaeno (pojam) jeste govornikov pojam o toj stvari. Dakle, znak je kombinacija pojma i akustine slike. Ovdje je vano napomenuti da znak sjedinjuje dva potpuno mentalna entiteta, tj. znak predstavlja mentalni entitet sa dva aspekta (Bugarski, 1975: 57). Meutim, apstraktna jedinica znaka ne moe se upotrijebiti osim u nekom fizikom mediju, tako da u svojoj realizaciji jeziki znak ima nezaobilaznu materijalnu bazu (Bugarski; 1991: 69). Kao to se iz izloenog moe vidjeti, znak je psihiki fenomen koji se realizira u ljudskom umu i koji se zasniva na prenoenju akustike predstave, tj. psihike zamisli zvuka (signifiant) na pojam (signifi). Zvuni, akustiki materijal i misaona supstanca su bez oblika, magline, dok ih jezik ne povee u procesu njihovog ralanjivanja i artikulacije (Klosovska 2003: 88). Upravo e nam se u ovome kasnije otkriti veza s kognitivnom lingvistikom. Jo je bitno spomenuti da je asocijacija oznaivaa s oznaenim arbitrarna. Pojam sestra, kae Saussure, nije vezan nikakvim unutranjim odnosom za glasovni niz s--r koji slui kao njegov oznaiva u francuskom, pa iz ovog slijedi da je asocijativna veza izmeu oznake i oznaenog arbitrarna, a u potvrdu tome posluio bi nam primjer (za pojam sestra) iz bilo kojeg drugog jezika na svijetu. U svom promiljanju o ovom pojmu Saussure kae: ''Rije 'arbitraran' trai isto tako dodatno objanjenje. Ne bi se smjelo shvatiti da oznaiva (le signifiant) ovisi o slobodnom izboru govornika; elimo samo rei da je on (le signifiant) nemotiviran, tj. arbitraran u odnosu na oznaeno (le signifi), s kojim u stvarnosti nema nikakve prirodne veze.'' (Saussure 1916: 101) ''Ono to zovemo ruom jednako bi slatko mirisalo pod bilo kojim drugim imenom'' (Romeo i Julija, II, ii), kae Shakespeare. Sve oznaeno moglo bi dobiti bilo koji oznaiva jer ne postoji prirodna veza izmeu ovo dvoje. Uostalom, stvarnost postoji i bez naeg oznaivaa, ali ovako postavljena arbitrarnost znaka pretpostavlja autonomiju jezika u odnosu na stvarnost. Meutim, Saussure kae da jezik nije u potpunosti arbitraran, jer sistem ima odreenu racionalnost. Lingvistiki znak ne odreuje se vanlingvistiki, nego je unutarlingvistiki determiniran. Da znak nije u potpunosti arbitraran tvrdi i Levi-Strauss (1972) kada kae da znak nije arbitraran a priori, ali prestaje biti arbitraran nakon to je doao do postojanja, tj. kad je historijski utvren, ne moe biti arbitrarno promijenjen. Saussureove postavke koje smo naveli, u ovom radu, nastojat emo kontrastirati s postavkama koje je utvrdila kognitivna lingvistika. Uz uvoenje neophodnih postavki koje ine kognitivnu lingvistiku pokuat emo utvrditi slinosti i razlike u poimanju jezikog znaka izmeu ovih dviju postavki.

Jezik i miljenje Jezik je uroen svakom ljudskom biu, jednako kao i miljenje. To samo po sebi ne bi znailo puno (jer su i druge stvari uroene ovjeku) da ove dvije pojave, jezik i miljenje, nisu dvije strane istog. Sosirovski govorei, oni su dvije stranice jednog papira. Mi miljenje moemo izraziti i pokretom, nekim vidom umjetnosti ili vjetine, ali to prevashodno radimo jezikom. Jezik je ureen sistem, to se za misao ne bi moglo rei. Misao dolazi, prekida se, na mozak procesira je vie simultano, ona je razuena i apstraktna. Upravo zbog ovih karakteristika misli ponekad moemo uti da neko kae kako ne moe izraziti ono to mu je na umu (u miljenju). Ljudska misao je uspjela stvoriti itav jedan (od) sistem(a) sazdan iskljuivo na njoj, a to je matematika. I zaista matematika nema nita stvarnog, opipljivog, niti neega to bismo mogli vidjeti, ili osjetiti, ali je ipak ljudski um trebao njenu realizaciju u materijalnom smislu, pa je uveo matematike simbole, znakove. I oznaka i oznaeno, i akustina slika i pojam, oboje postoje u miljenju, a sam De Saussure okarakterizirao ih je kao psihike kategorije. Kako se akustina slika (ne njena realizacija) razlikuje od samog pojma, a oba su u ljudskom miljenju? Ovo dvoje mogli bismo opisati kao zvuk i sliku u ljudskom umu, gdje bi oznaka bila naa unutarnja misao (zato ne i glas ili zvuk) neega oznaenog, a samo ono bilo bi mentalna slika date pojave. Zapravo, mi ne moemo pomisliti na pojam kua a da ga ne prati njegova (unutarnja) akustina slika. To dvoje, na taj nain sazdano u miljenju ovjeka, izraava se njegovim medijem, a to je jezik. Meutim, mi moemo zamisliti, npr., ivotinju koja ima sve osobine psa, ali da ima surlu kao kod slona. Akustinu sliku za ovu pojavu u naem umu nemamo ad hoc datu, ali je ljudski um uspio imenovati konja s jednim rogom, pa zato ne bi mogao i psa sa surlom? Neko e se zapitati da li to miljenje ima monopol nad jezikom, pa je jezik siromaan i ne moe izraziti sve to misao moe. I zapravo se to na prvi pogled i ini tako; ako neko u umu ima neku odreenu nijansu, recimo, smee boje, a za to nema naziv, zaista se miljenje moe doimati dominantnijim. Meutim, znamo da Eskimi imaju vie rijei za snijeg, snijeg koji i mi sami vidimo (tj. snijeg koji vide Eskimi nije nita drugaiji od snijega to ga mi vidimo), a da nemamo sve te rijei za istu pojavu. Jezik je u ovom sluaju diferencirao pojavne oblike snijega, a da to kod nas nije sluaj (iako nismo sprijeeni da mislimo o snijegu na isti nain). Odnos jezika i miljenja, kognicije i drugih mentalnih procesa, stoji u centru izuavanja kognitivne lingvistike.

Kognitivna lingvistika i miljenje U prethodnom poglavlju zapravo smo priali o kogniciji a da je nismo ni spomenuli. Kognicija je poimanje stvarnosti. ''CL approaches language as an integrated part of human cognition which operates in interaction with and on the basis of the same principles as other cognitive faculties. CL is therefore defined as a linguistic theory which analyzes language in its relation to other cognitive domains and faculties such as bodily and mental experiences, image-schemas, perception, attention, memory, categorization, abstract thought, emotion, reasoning, inferencing, etc.'' 1 (Ungerer and Schmid 1996, Janssen and Redeker, 1999) Ono to kognitivna lingvistika naglaava jeste povezivanje sistematinosti koju nalazimo u jeziku s nainom na koji je um strukturiran. Nije li ovo upravo veza izmeu jezika i miljenja koju smo gore povezali? Dakle, ako su sve gore spomenute pojave u ljudskom umu i dio ljudskog miljenja i kognicije kao i jezik, zato onda jezik odvajati od tih pojava? Ili obratno reeno, ako je sve ovo dio ljudskog miljenja, zato se te ostale pojave u ljudskom miljenju ne bi odrazile u jeziku kao njegovom mediju? Prema stajalitu kognitivne lingvistike, postavka francuskog filozofa Descartesa, koji je razdvojio um i tijelo u svom dualizmu, nije prihvatljiva. Iskustvo koje posjedujemo u naem umu utjelovljeno je (embodied), tj. stvoreno i dobijeno putem tijela. Evans i Green (2006) ovo ilustriraju primjerom naeg percipiranja boja kada kau: ''While the human visual system has three kinds of photoreceptors or colour channels, other organisms often have a different number. For instance, the visual system of squirrels, rabbits and possibly cats, makes use of two colour channels, while other organisms, like goldfish and pigeons, have four colour channels. Having a different range of colour channels affects our experience of colour in

1

Kognitivna lingvistika pristupa jeziku kao integrisanom dijelu ljudske kognicije/spoznaje ko ja djeluje u interakciji, i na istim principima, s ostalim kognitivnim sposobnostima. Kognitivna lingvistika zato se definira kao lingvistika teorija ko ja analizira jezik u odnosu prema ostalim kognitivnim podrujima i sposobnostima , kao to su fiziko i mentalno iskustvo, mentalne sheme, percepcija, pan ja, pamenje, kategorizacija, apstraktna misao, emocije, razu mijevanje, zakljuivanje itd.

terms of the range of colours accessible to us along the colour spectrum.'' 2 (Evans i Green, 2006: 45) Ovo ukratko znai: mi drugaije mislimo o bojama! Ovo za posljedicu ima da ih drugaije dijelimo, definiramo i opisujemo. Dakle, lahko se moe uvidjeti da miljenje (um) nije odvojeno od tijela i jasno je da nae tijelo, a u ovom sluaju sistem koji ini na vid, tj. ono nae fiziko, utjee na miljenje. Mark Johnson (1987) istie u svojoj knjizi The Body in the Mind (Tijelo u umu) da se nae tjelesno iskustvo oituje u predodbenim she mama (image scheme). Imaju znaenje jer se izvode iz ljudskog pretkonceptualnog iskustva (preconceptual experience), a to je ono na koje izravno utjee ljudsko tijelo. Ovo su koncepti u kojima razmiljamo, a proistekli su iz naeg tjelesnog iskustva, a Johnson (1987: 126) navodi sljedee:

Kontejner/spremnik Blokiranje Omoguavanje Put Ciklus Dio-cjelina Puno-prazno Ponavljanje Povrina

Ravnotea Protivsila Privlaenje Veza Blizu-daleko Zdruivanje Uparivanje Dodir Predmet Tabela 1.

Prisila Uklanjanje ogranienja Zbir-brojivost Centar-periferija Skala Odvajanje Nametanje Proces Skup

Iz ovih odnosa upravo se vidi nae poimanje stvarnosti i kognicija istog. S obzirom da se nae tijelo nalazi u trodimenzionalnom prostoru, mi neminovno koristimo pojam spremnika, a ovo se jeziki izraava ponajprije prijedlozima, pa kaemo da je neko u braku i

2

Dok ljudski v id ima tri fotoreceptora ili kanala za percipiranje bo je, kod drugih se organizama to esto razliku je. Npr., vjeverice, zeevi i vjerovatno make koriste dva kanala za percipiranje boje, dok drugi organizmi, kao to su zlatne ribice ili golubovi, imaju etiri. Posjedovanje razliitog spektra kanala za percipiran je boje utjee na nae iskustvo o boji po pitanju raspoznavanja raspona boja u spektru.

slino. Iskustvo puta je jo jedno tjelesno iskustvo, pa mi najee, sluei se metaforom, ivot poistovjeujemo s putem ili putovanjem. Simbolika funkcija je zika Jezik je sistem znakova ili simbola. Kljuna funkcija jezika je da izraava nae misli, tj. da jeziki znaci stoje u simbolikom odnosu prema naim mislima i idejama. "Symbols are bits of language" 3 (Evans i Green, 2006: 6). ''It is clear that what semiotics is finally all about is the role of mind in the creation of the world or of physical constructs out of a vast and diverse crush of sense impressions.'' 4 (Sebeok, 2001: 37) Put od koncepta do oznaivaa i znaka neminovno prolazi kroz um i njemu se vraa.Percepcija Koncepcija Lingvistiko znaenje

Vanjski svijet

Oblik

Ilustracija 1 put formiranja znaka prema: Evans i Green (2006). Vidimo da kognitivna lingvistika proiruje psihiki koncept znaka. Ona trai koncept u stavrnom svijetu koji se percipira, nakon ega se stvara koncept (odakle je De Saussure tek poinjao), nakon ega slijedi jeziko znaenje koje se ponovo ogleda, "provjerava", u koncepciji (dajui joj prvenstvo kao i Saussure, opet), da bi uporite nala u formi koja je konvencionalna. ''Ovdje su ipak glavni predmet sami procesi semioze. Njihova analiza trebalo bi da obuhvati sljedee probleme koji iziskuju definisanje: 1. Izvor znaka, porijeklo znaka; 2. supstancijalni karakter znaka (signans); 3. Nain postanka znaka, njegova veza sa izvorom, porijeklom; 4. oznaeni predmet ili znaenje (signatum) i njegova veza sa znakom; 5. nain interpretacije znaka, njegovi principi, forme,

3 4

Simboli su djelii jezika. Jasno je da je konaan pred met semiotike uloga u ma u stvaranju svijeta, ili fizikih tvorevina, iz goleme i raznolike hrpe dojmova znaenja.

funkcije; 6. situacija, kontekst semiotikog procesa; 7. osoba koja interpretira (primalac).'' (Koloskovska, 2003: 85) Kognitivna lingvistika, sagledavajui znak ire od tradicija do nje, istie znaaj nu postavku. Treba istaknuti da znak ne oznaava nita odreeno, neki entitet (to ni Saussure nije tvrdio) nego pojam (npr. drvo). Ovo nazivamo konce ptom, a proces davanja znaenja konceptualizacijom. A sada se prisjetimo Saussureovih rijei kad opisuje govornu situaciju: ''Polazna taka toka je u mozgu jedne, na primjer, osobe A, gdje se injenice svijesti, koje nazivamo konceptima, nalaze spojene s predstavama jezikih znakova, koji slue za njihovo izraavanje.'' (De Saussure, 1916: 36) De Saussure injenice svijesti naziva konceptima, ponovo ne izlazei iz mentalnog, ali svakako jako podsjeajui na ono to e kognitivna lingvistika (uz odreena proirenja) jednako definirati. Veza izmeu De Saussurea i kognitivne lingvistike u ovom je pogledu jasna, ali je ova grana lingvistike otila dalje u definiranju znaka. Kako Fauconnier (1997) kae, a osvrui se na odnos jezikog znaka (znakova) i stvarnosti, jezik naprosto nudi poticaje za stvaranje konceptualizacije, koja je daleko bogatija i razvijenija nego to je naznaeno minimalnim znaenjem u jeziku. Ovdje se ponovo vraamo ljudskom umu, gdje moramo tvrditi da jeziki znak ne predstavlja potpunu kompleksnost naeg poimanja neega, nego ga poopuje zarad konvencije. Uzmemo li ak lanove jedne govorne zajednice, oni e svakako imati isti oznaiva, recimo d-r-v-o, za neko oznaeno drvo, ali ak ni kod lanova iste govorne zajednice ova mentalna slika i znaenje koje ona proizvodi nee biti u potpunosti identina, onim onog baznog. Sve ovo ovisi o naem linom iskustvu, emocijama, pamenju, percepciji, tj. onim kategorijama koje smo gore naveli. Konvencija u generalnom pogledu postoji, ali bi ispitivanje mentalnih slika pojedinaca zapravo pokazalo, moda i revidiralo poglede na odree jezike znake. Uzmimo za primjer reenicu: (1) Postigao je ko. Reenica je sasvim razumljiva i ima znaenje. Meutim, koliko elementi (simboli) jezika zapravo govore o dogaaju o kojem je ovdje rije? Ako bismo ovaj dogaaj grafiki predstavljali, da li bi to bilo a), b), c) ili d)

a)

b)

c)

d)

Ilustracija 2 reenica: Postigao je ko. Pod normalnim uvjetima, to bi svakako bilo d). Zato smo svi ovo podrazumijevali, a da to nigdje u reenici nije naznaeno? Gdje je taj jeziki znak koji nam ovo govori? Znamo da let lopte ne moe biti a), tj. moe, ali to ne bi bio ko. b) takoer otpada jer se ko ne postie s pozicije iza koa. Sa c) je slian sluaj kao sa a) i b) jer znamo da se lopta ne baca s pozicije vertikalno iznad koa. Jedino nam ostaje d) koje odgovara naim pretpostavkama o reenici. Mi znamo da koarkaka lopta leti u odreenom luku do koa i ta znai postii ko. A kako to znamo? Ponovo postavljamo pitanje: gdje je taj jeziki znak koji ukazuje na to? Naprosto ga formalno ne moemo nai izmeu tri rijei u reenici Postigao je ko. Niti nam to rije "postigao" ili "postii" formalno govori, niti "je", a niti sam pojam koa. Langacker (1987) kae: "Thought relies on a rich array of encyclopaedic knowledge"5 . I zapravo, sklop naih znanja i iskustava iskljuivo nam pomae pri stvaranju ove mentalne slike, koja je kod svih nas ista. Langackerovo enciklopedijsko znanje podrazumijeva poznavanje pojavnog svijeta to je ire mogue. Ako pretpostavimo da na svijetu postoji neko kome koncept koarke nije poznat, moramo takoer pretpostaviti da o n ne bi imao ni predstavu o datom konceptu, tj. ne bi mogao konceptualizirati ono to mi, bez imalo napora, moemo.

Uzmimo i primjer iz Evans i Green (2006). Reenica (2) Maka je preskoila zid.

5

Misao se oslanja na bogat niz enciklopedijskog znanja.

sasvim nam je razumljiva, ali ta ovi znaci, ovdje u vidu rijei, zaista govore o naem poimanju dogaaja? Koristimo se ponovo nacrtom:

a)

b) Ilustracija 3.

c)

d)

Pretpostavimo da je let make naznaen strelicom. ta nam rijei "maka", "je", "preskoila" i "zid" govore o onome ta se zapravo desilo? Vjerovatno smo svi odabrali primjer d) kao taan. Ali zato? Mi ovu reenicu konceptualiziramo pomou naeg iskustva jer znamo kako se to make kreu i preskau zidove jer niti jedna rije/znak iz ove reenice ne upuuje na ovakvo shvaanje. Rije "preskoila" moda nam je tu najblia u pojanjavanju pojave, meutim, ona kao znak ne nosi sa sobom ono to smo prikazali, npr., pod d), nego nam to govori iskustvo vanjezike stvarnosti, koje smo pohranili u pamenju i uvijek iniciramo kada se reenica poput ove spomene. Kognitivni jeziki znak neto je sloenije definiran od onog Saussureovog, a sada da vidimo i kako. Kognitivna lingvistika ne bjei od psihike naravi znaka, ali na tome ne staje. Ona se, kao to moemo vidjeti na Ilustraciji 1, iri s dvije strane psihikog/konceptualnog. Bez te "dvije strane" definiranje jedne jednostavne reenice kao to je (1), u smislu jezikog znaka, ne bi bila ni mogue. Ovdje je ponovo na djelu tvrdnja lingvista kognitivne orijentacije da je faktor iskustva, percepcije, fiziki doivljenog, veoma bitan, ak i kljuan. Sad kada smo pojasnili odnos kognitivne lingvistike i znaka, moemo se upustiti u jo detaljniju analizu, s "obiju strana" kognicije.

Kategorizacija-prototip-znak Ljudi u svom umu dijele pojave, predmete i koncepte u kategorije. Prema klasinoj teoriji, kategorije imaju definicijsku strukturu. Prema ovom poimanju, da bi neto bilo lan

kategorije, ono mora ispuniti potrebne i dovoljne preduvjete. Uzmimo za primjer koncept neenja. Ono to bi inilo potrebne preduslove je nota znaenja "neoenjen" i "muko", ali nijedan od ovih uslova nije dovoljan jer i "taksista" moe biti neoenjen i muko. Semantika dekompozicija na ovaj tradicionalan nain je nedostatna u nekoliko taaka. Evans i Green (2006) navode primjer make. Mi pod konceptom make podrazumijevamo koncepte "krzno", "rep", "etiri noge". ta bi se u naoj svijesti promijenilo ako bi se nekoj maki desila nesrea u kojoj je izgubila jednu nogu i rep? Da li bi ona tada jo uvijek pripadala kategoriji "maka"? Svakako da bi, ali tradicionalna teorija ovo nije predvidjela. Drugi problem tradicionalne teorije jeste nejasan obim kategorija. Jasno nam je da kategorija "namjetaj" ukljuuje "stolica" i "stol", ali da li je to sluaj sa "tepih"? Uostalom, nije svima jasno niti poznato da "kruka" pripada porodici (kategoriji) "rua". Trei problem je problem prototipinosti. ta bi bio prototip za koncept "namjetaj"? Mi emo ovdje razmatrati prototip kao dio kategorizacije ljudskog znanja. Rosch (1970), na osnovu eksperimentalnog istraivanja, razvila je kognitivni model posmatranja prototipinosti. Teorija prototipa postavlja dva bazna principa koji pomau kategorizaciju u ljudskom umu, a to su princip kognitivne ekonomije (principle of cognitive economy) i princip percipirane strukture svijeta (principle of perceived world structure). Ova dva principa ine kategorizaciju u ljudskom umu. Prvi princip u nizu podrazumijeva da ljudska bia ele dobiti to vie informacija iz svoje okoline sa to manje umnog napora. Ekonominost se ogleda u tome da ljudska bia niti ele niti su u stanju pamtiti detalje o svakom dijelu iskustva, nego ga kategoriziraju prema prototipima. Princip percipirane strukture svijeta bazira se na suodnosima koje smo iskusili ili su dio naeg spomenutog enciklopedijskog znanja, pa nam je tako znanje o svijetu dovoljno da znamo da se za pera (kod ptica), prije nego za krzno ili krge, vezuje let. ''The denotated referent, or denotatum, is not something specific in the world, but rather a prototypical category of something.''6 (Sebeok, 2001: 6) Prototip je znak. Meutim, prototip sa sobom nosi gore spomenute tekoe definiranja. Kad poimamo koncept "pas", mi ne mislimo na ovog ili onog, komijinog, lutalicu i sl., psa, nego se poimanje vri prototipski. Svaki jezik i njegov govornik povodi se kognitivnom ekonominou. Ali ta to mi ukljuujemo u odreeni pojam, a ta iskljuujemo, koje su nam strane znaka i od ega sve to zavisi? Widdowson (1996) za prototip kae:

6

oznaeni referent, ili denotatum, nije neto odreeno u svijetu, nego kategorija prototipa za neto

''...what members of a particular community think of the most typical instance of a lexical category.'' 7 (Widdowson, 1996: 130) ta znai "odreena zajednica" (a particular community)? Znai li to da mislimo kolektivno? Ne kolektivno u klasinom smislu rijei, barem. Meutim, u ono to je polje prouavanja u kogniciji utjelovljeni su znanje i percepcija. Ono to percipiramo i ono gdje nae tijelo stjee iskustvo jeste naa okolina iz koje uimo u kognitivnom smislu, pa je jasna nota zajednice jer ne ivi svaka zajednica u istom okruenju. Uzmimo za primjer koncept "drvo". Ono to mi vjerovatno imamo u umu kada mislimo o konceptu "drvo" vjerovatno je hrast (ili bor) kao vrsta drveta, dok za, recimo, stanovnika s Arapskog poluotoka to sigurno ne bi bio hrast, nego vjerovatno palma, pa tu vidimo razliku u poimanju prototipa. Prototipi su znakovi kategorije. ta ih ini takvima jasno je pokazala kognitivna lingvistika. Uostalom, prototipnu konceptualizaciju ne bi bilo mogue objasniti iz drugog ugla, osim iz ugla kognitivne lingvistike. Sosirovski govorei, prototipi (sada kao znaci za kategoriju) takoer su arbitrarni. Prototipi su u svom opem saeli osobine kategorije, meutim, ivotno iskustvo i utjelovljeno znanje, ono to je kognitivna lingvistika jasno istakla, ovdje igraju presudnu ulogu. Gledano ire, znak je prototip za znaenje. Ovo bi bila ona arbitrarna osobina znaka koju je Saussure istakao. Ljudi su se sloili oko lingvistikog prototipa za znaenje sunce. Pojam kao takav je arbitraran, ali je i prototip. Sunce je ono oko ega su se ljudi dogovorili da oznaava pojam sunca. Taj pojam je prototip, ustaljeni, najprihvatljiviji, standardiziran pojam za oznaavanje jedne pojave. Da je taj pojam prototip pokazuje primjer metafore; mi sunce moemo nazvati "uarenom loptom", "vatrenom kuglom" i sl., a da opet mislimo na sunce. Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici jasno se istie kao posebna vrsta povezivanja oznake i oznaenog. Konceptualna metafora i oznaavanje Odstupajui od prototipnog, konvencionalnog

naina

oznaavanja

pojmova,

konceptualna metafora povezuje konceptualna polja. Ona zauzima posebno mjesto u kognitivnom poimanju semantike. U kognitivnoj lingvistici metafora se smatra nainom miljenja, tj. ona nam otkriva konceptualna polja koja se povezuju u umu njenog korisnika, tj. pretkonceptualno utjelovljeno iskustvo. U konceptualnoj metafori povezuju se izvorna i ciljna dome na. Pojam iz ciljne domene, tj. one koja se eli pojasniti, objanjava se preko

7

Ono to ljudi jedne zajednice s matraju za najtip iniji (najreprezentativniji) primjer neke leksike kategorije .

osobina izvorne domene. Ovo su prvi put utvrdili Lakoff i Johnson u svojoj knjizi Metaphors We Live By (Metafore po kojima ivimo) (1980). Formula za konceptualnu metaforu je A=B. Reenica "Ahil je lav" poznata nam je, ali i potpuno prihvatljiva i razumljiva. Zato? Kako to da nas ova reenica ne navede na to da pomislimo da je Ahil ivotinja ? Kako znamo da se iskljuivo elementi hrabrosti iz izvorne domene (lav) ele prenijeti na ciljnu (Ahil)? Ovo se u konceptualnoj metafori naziva preslikavanje m (mapping). Osobine A preslikavaju se na B, ali ne nasumino. Ispitujui ovu pojavu u jeziku, lingvisti poput Lakoffa i Johnsona (1980), Gibbsa (1994), Gradyja (2005), Kvecsesa (2000), Langackera (1991) i mnogi drugi napominju da konceptualnu metaforu ne nalazimo samo u poeziji, nego u svakodnevnom govoru; Geary ak navodi da koristimo 6 metafora u minuti. Zato kada razmiljamo o hijerarhiji na bilo kojem nivou razmiljamo u vidu piramide, pa nam je vaniji onaj ko je na vrhu piramide upravo zbog konceptualizacije na nain da poimamo VANO JE GORE; ili zato kaemo da cijene rastu pa zbog konceptualizacije vrijednosti u smislu fizike visine; isto tako kaemo da vrijeme prolazi sve su ovo konceptualne metafore koje koristimo svakodnevno; one su naprosto utkane u nau kogniciju, one nam olakavaju komunikaciju i pojanjavanje poimanja stvari i pojava. ta ovo znai za semiologiju? Metafora je mijenjanje znaka. Metafora je i preimenovanje. Kako to moemo poimati takvu jednu promjenu znaka i ipak znati o emu se radi. "Julija je sunce", kae Romeo. Ovdje je znak za Juliju promijenjen u sunce. Konceptualnim preslikavanjem koje nam je uroeno, mi smo u mogunosti shvatiti da Romeo eli iskazati svoju, na drugi nain skoro pa neobjanjivu, ljuba v prema Juliji. Ovdje se ona gore spomenuta ekonominost jezika moda i najbolje oslikava. Da je Romeo njegove osjeaje prema Juliji opisao bez metafore, koristio bi znatno vei broj rijei i opet taj izbor ne bi bio uinkovit kao to je ovaj putem metafore. Nama ivotno iskustvo, utjelovljeno znanje i konceptualizacije omoguavaju da razumijemo naizgled neloginu promjenu znaka. Zakljuak U ovom kratkom prikazu onoga to nam je poznato o jezikom znaku onako kako ga je definisao vicarski lingvista Ferdinand de Saussure, eljeli smo prikazati njegove refleksije u relativno novoj grani lingvistike, kognitivoj lingvistici. Znak se ita kroz osnovne postavke kognitivne lingvistike: fiziko i mentalno iskustvo, mentalne sheme, percepcija, panja, pamenje, kategorizacija, apstraktna misao, emocije, razumijevanje itd. Vidjeli smo neto proireno poimanje znaka u odnosu na ono kako ga je prezentirao Saussure. Znak jeste mentalna kategorija, ali on u kognitivnoj lingivstici ne zavrava time. Kognicija znaka

svakako da je u centru, ali nam vanu ulogu igraju percepcija stvarnosti, kao i ivotno iskustvo te spomenuto enciklopedijsko iskustvo.

Abstract This paper attempts to illustrate the linguistic sign within the enterprise of cognitive linguistics. However, the cognitive linguistics approach is compared with the Saussurean model of linguistic sign. What stems from this is the view that the cognitive linguistics approach has widened the context of linguistic sign in a way inherent to its focus of study. As language is a cognitive process it is regarded in relation to other cognitive processes/domains such as mental experiences, image-schemas, perception, attention, memory, categorization, abstract thought, emotion, reasoning, inferencing etc. Conceptualization plays a major role in the perception of the linguistic sign within cognitive linguistics.

Bibliografija 1. Bugarski, R. (1975), Lingvistika o ovjeku, Beogradski izdavako- grafiki zavod, Beograd 2. Bugarski, R. (1991), Uvod u optu lingvistiku, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 3. De Saussure, F. (1916), Kurs opte lingvistike, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, Novi Sad 4. Geeraerts, D. (2010), Theories of Lexical Semantics, Oxford University Press, Oxford, New York 5. Grady, J. E., "Metaphor" u Geeraerts, D., Cuyckens, H., Handbook of Cognitive Linguistics, (2007), 188-213, Oxford University Press Inc, New York 6. Hawkes, T. (2003), Structuralism and Semiotics, Routledge Taylor & Francis Group, London i New York 7. Jakobson, R. (1974), Main Trends in the Science of Language, Harper & Row, New York 8. Johnson, M. (1987), The Body in the Mind, The University of Chicago Press, Chicago 9. Klosovska, A. (2003), Sociologija kulture, Asocijacija Krug 99, Sarajevo

10. Kvecses, Z., (2002), Metaphor: A Practical Introduction, Oxford University Press, New York 11. Levi-Strauss, C. (1972), Structural Anthropology, Harmondsworth:Penguin 12. Lakoff, G., Johnson, M. (2003), Metaphors We Live By, The university of Chicago press, London 13. Mandler, J. (2004), The Foundations of Mind: Origins of Conceptual Thought, Oxford University Press, Oxford 14. Martin, B., Ringham, F., (2000), Dictionary of Semiotics, Cassell, London 15. Radden, G., Dirven, R. (2007), Cognitive English Grammar, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam/Philadelphia 16. Sebeok, T.A, (2001), Sign: An Introduction to Semiotics, University of Toronto Press 17. Ungerer, F,Schmid H.J. (1996) An Introduction to Cognitive Linguistics, Longman, London/New York 18. Widdowson, G.H. (1996), Linguistics, Oxford University Press, Oxford