Language and the Spirit of Language

Jezik i duh jezika

lanak Rudolfa Steinera iz GA 36,

objavljeno u

ANTROPOZOFIJAKvartalni pregled duhovne znanosti

No. 3

MICHAELMAS 1929

Vol. 4

lanak je napisan tijekom 1919.This article was written during 1919. U sabranom izdanju djela Rudolfa Steinera, svezak koji sadrava njemaki tekst naslovljen je: Der Goetheanumgedanke Inmitten der Kulturkrisis der Gegenwart Goetheanumska misao usred kulturne krize sadanjice Sakupljeni eseji iz tjednika "Das Goetheanum" 1921 1925 (Vol. 36 u Bibliographic Survey, 1961.). Objavljeno uz ljubazno doputenje ge. Marie Steiner, iz asopisa Das Goetheanum, 23. Srpnja 1922. Prevoditelj je nepoznat. Ovaj je prijevod autoriziran za zapadnu hemisferu sporazumom sa Rudolf Steiner Nachlassverwaltung, Dornach, Switzerland.

Copyright 1929

Ovo izdanje e.texta omogueno je divnim radom:

The Anthroposophical Publishing Company

LondonIz elektronske biblioteke Steinerovih djela dostupne javnosti na: www.elib.comS engleskog prevela Snjeanka Jadrijevi, rujan 2004. Revizija prijevoda 7/2012.Samo za internu upotrebu pojedinaca i antropozofskih grupa.

DODATAK:TABELA 12 ULA U ODNOSU NA KRUG ZODIJAKA,

ELEMENTE, I DUHOVNE HIJERARHIJE

ULO RIJEI GOVORA U NIZU 12 ULAJezik i duh jezika

Ljudi govore o ''duhu jezika'', ali bi se teko moglo rei da je puno njih u dananje vrijeme kojima taj koncept, tako izreen, predstavlja bilo kakvu vrlo jasnu sliku, njihovom razumu. Ono to misle kada koriste ove rijei, ope su karakteristine neobinosti u oblikovanju rijei i zvukova, u slijedu reenica i u nainu na koji se oblikuju slike. Ma o kakvoj ''duhovnosti'' da je rije, ona postoji samo u njihovim umovima i nikada ne ide iza apstrakcija. A to se tie neega dostojnog imena ''Duh'' oni nikada ne dou tako daleko.

No, postoje dva puta kojima moemo krenuti kako bismo danas pronali ''Duh'' jezika, u svoj njegovoj ivotnoj snazi. Jedan od ovih naina otkriva dua koja tjera iza obinog konceptualnog miljenja sve do gledanja koje razotkriva ivot i bia stvari. Ova vrsta uvida je unutarnje iskustvo, unutarnja realizacija duhovne stvarnosti koja ne smije biti brkana sa bilo kakvom nejasnim, mistinim osjeanjem opeg ''neega''. To je stvarnost koja ne sadri nita to se da zapaati ulima, ali nije manje ''stvarna'' u duhovnom smislu.

Kod ovakve vrste gledanja, vidoviti putuje daleko od svega to se moe izraziti u jeziku. Ono to on vidi ne moe pronai izravni put do usana. On zahvaa rijei i odmah ima osjeaj da je se sadraj njegove vizije promijenio. I ako je sklon drugima govoriti o tome tada poinje njegova bitka s jezikom. Ne postoji neki izvedivi oblik govora kojega on ne upotrebljava kako bi stvorio sliku onoga to je vidio. Zvonjava i sjeanje na zvukove, izrazi i iskrivljivanje izraavanja on nita ne ostavlja neistraenim unutar carstva izrecivog. To je teka unutarnja borba. I na kraju on mora sam sebi rei: ''Ovaj jezik je svojeglav i ima svoju vlastitu volju. On kazuje svaku razumljivu stvar na svoj nain. Morat ete mu ''popustiti'' i prilagoavati mu se ako elite da prihvati vaa zapaanja i primi ih u sebe.'' Kada doemo do toga da oblikujemo u govoru ono to smo vidjeli u duhu, tada otkrivamo da se borimo ne sa masom mekanog voska koji doputa da bude oblikovan u bilo koji oblik, ve da je rije o ivom Duhu Duhu jezika, ''Duhu govora''.

I, ako se poteno privede kraju na ovaj nain, borba moe zavriti izvrsno, uistinu sasvim zanosno. Jer tada nastupa trenutak kada osjeamo: ''Duh jezika je zahvatio ono to sam vidio, primio je to u sebe!'' Same rijei i izrazi fraza u sebe primaju neto od duhovne prirode. Oni prestaju biti samo znakovi onoga to obino ''oznaavaju'' i ulaze u sami oblik onoga to je vieno. A tada poinje neto poput ivog openja sa Duhom jezika. Jezik poprima osobnu kvalitetu. Osjeamo kao da moemo raspravljati o stvarima s njim, sloiti se s njim, kao to bismo trebali s drugim ljudskim biem.

Ovo je jedan nain pomou kojega moemo zapoeti osjeati Duh jezika kao ivo bie. Do drugog naina dolazimo, u pravilu, idui kroz ovaj prvi. Ali to nije neophodno i moemo tim putem krenuti sasvim neovisno. Mi smo dobrano na ovom drugom putu kada shvaamo izvorno, konkretno znaenje rijei i idioma koji su u dananje doba doli do toga da imaju samo apstraktni karakter, i osjeamo ih u njihovom prvom, svjeem, vizualnom znaenju. Danas, primjerice, govorimo o ''uroenom uvjerenju'' i kaemo da je uvjerenje ''usaeno'' u nas. Kada danas kaemo ''imam uroeno uvjerenje'', osjeamo da je dua ve u poziciji da je preradila stvar do njene unutarnje verifikacije. Ve smo nauili osjeati sebe rastavljenima od rijei i ''izvan'' rijei.

Ali, ako osjeamo na put natrag u rije, pojavljuju se, kao slian proces na razliitim razinama, dovoenje do raanja u tijelu i dovoenje do raanja u dui. Imamo jasno pred sobom to se u stvari dogaa u dui kada se uvjerenje ''usauje'' u nju. Uzmite drugi primjer. Kaemo za osobu koja je predusretljiva i usluna, da je spremna ''pasti'' u druge. Takvi izrazi otvaraju bogatstvo unutarnjeg ivota. Osoba koja je sklona padanju, gubi svoju ravnoteu, naputa je svijest. A onaj tko je spreman ''padati'' u druge otputa sebe na neko vrijeme, zaranja svoju vlastitu svijest u svijest drugoga. On prolazi nutarnje kroz neto to nije ba sasvim daleko od onoga to se podrazumijeva kod ''padanja u nesvijest''.

Ako imamo zdrav razum za ovakve stvari, ako ih osjeamo na istinski, injenian nain i ne igramo se samo pametnih igrica rijeima ili pokuavamo nai domiljate argumente za debatne teorije, tada smo na kraju prisiljeni priznati sebi da u oblikovanju jezika sudjeluju Inteligencija, Razum, Duh. Nije u pitanju Duh kojega je prvoga tamo postavila ljudska svijest, ve Duh koji djeluje u podsvjesti i kojega ovjek nalazi pred sobom u jeziku dok ga ui. A ovim putem ovjek moe zaista doi do toga da razumije kako je njegov vlastiti duh kreacija Duha jezika, ''Duha govora''.

Na ovom putu, svi potrebni uvjeti za dolaenje do Duha govora su tu. Rezultati suvremenog istraivanja sadre sve potrebno. A uistinu se ve obavio vei dio toga. Ono to je sada potrebno je svjesno stvaranje psiholoke znanosti o jeziku.

No, nije nam toliko vano ovdje istaknuti sve ono to bi u tom smislu bilo potrebno, koliko da naznaimo stvari koje imaju praktian utjecaj na ivot. Svatko tko razmatra takve injenice kao ove gore navedene i promatra ih sa svih strana, mora doi do toga da shvati da je duboko skriveno u jeziku neto to vodi van njega i iza njega do neega vieg, neega to je iznad jezika do samog Duha. A taj Duh nije takav da kod raznolikih jezika i on moe biti raznolik. U njemu sve ivi kao jedno jedinstvo.

Ovo duhovno jedinstvo meu jezicima izgubljeno je kada su oni izgubili svoju prvu priroenu, elementarnu vitalnost i bili proeti duhom apstrakcije. Dolazi vrijeme kada ovjek u govoru nema vie u sebi Duha, ve samo verbalno odijelo Duha. Sasvim je druga stvar za ljudsku duu da li, koristei takve izraze kao one gore spomenute, ovjek osjea u sebi sliku onoga to se u stvari dogaa izmeu dvoje ljudi kada jedan, recimo, ''padne'' u drugoga, ili se samo dri fraza konvencionalne, apstraktne predstave odnosa izmeu njih.

Ljudsko ulo za jezik postaje izravno sve apstraktnije, to ljudske due postaju odsjeenije jedna od druge. to god je apstraktno, udno je pojedincu. On to elaborira za sebe i ivi u tome kao u neemu identificiranom samo s njegovim vlastitim privatnim egom. Istina je da se ovaj element apstraktnosti moe savreno postii samo u svijetu koncepata; ali do odreenog stupnja vrlo blisko pribliavanje uinjeno je i u rijeima i frazama nainom kako se zaista osjeaju i koriste, naroito u jezicima civiliziranih naroda.

Ali u doba u kojem sada ivimo, suoeni sa svim onim to tei razjediniti ljude i narode, svaka spona koja ih povezuje zajedno mora biti svjesno njegovana. Jer, ak i izmeu ljudi koji govore razliitim jezicima, ono to ih razdvaja nestaje kada svaki vidi i osjea vidljivu stvarnost oslikanu u njenom govornom obliku. Buenje uspavanog ''Duha govora'' u svakom jeziku morao bi biti vaan element u svakom drutvenom obrazovanju.

Svatko tko se okree ovakvim stvarima mora otkriti kako progon bilo kojeg pokreta onoga to ljudi dananjice nazivaju drutvenim pokretima zavisi od gledanja ivih procesa ljudskih dua, a ne o samom miljenju i prouavanju vanjskih institucija i shema. Suoeni s tendencijom razdvajanja naroda zbog jezik, jedna od najhitnijih zadaa naeg vremena je stvoriti protu-struju meusobnog razumijevanja.

Mnogo se govori o ''humanizmu'' ovih dana, i o njegovanju istinskog ljudskog principa zajednikog svim ljudima. Ali kako bi bilo koja takva tendencija postala istinita, mora se ozbiljno primijeniti na razliita konkretna podruja ivota. Zamislite to to znai za nekoga tko je jednom osjetio upotrijebljene rijei i fraze s apsolutno jasnom i vidljivom stvarnou. Koliko je ispunjeniji i ivlji osjeaj kojega ovjek tada ima o svojoj ljudskoj prirodi nego kada se jezik osjea samo u njegovoj apstrakciji! Ne smijemo, naravno, misliti, da, kada osoba vidi sliku i kae: ''Kako divno!'', da ona dok gleda u sliku mora u isto vrijeme imati viziju svojih zglobova kako se oputaju sve dok ne doe u stanje potpune ''divote'' da poinje osjeati kao da je se njeno bie rasprilo! Ipak, svatko tko je jednom ivo osjetio odgovarajuu sliku u dui, - kada govori takve rijei - ima sasvim drugaije nutarnje iskustvo od onoga tko ih nikada nije poznavao kao nita drugo doli apstrakciju.

U konvencionalnom i znanstvenom jeziku dananjice, povieni, gornji zvuk (overtone) u dui mora iz nunosti biti apstraktan, ali ne bi i snieni, donji zvuk (undertone) trebao biti apstraktan. Na primitivnim stupnjevima civilizacije ljudi su imali vizualno ulo jezika. Na njenim viim stupnjevima stjecanje ovog vizualnog ula jezika mora se omoguiti obrazovanjem kako se ne bi sasvim izgubilo.

DODATAK

Degradacija jezika

''Prema Steineru, karakteristika je sadanje kulture ahrimanikog scijentizma i anglo-amerikog gospodarskog imperijalizma da je jezik izgubio svoje instinktivno duhovno znaenje; odnosno, izgubljena je veza izmeu doslovne rijei i duhovnog impulsa sadranog u znaenju.

Bez pravog duhovnog sadraja, jezik se sastoji samo do ''praznih fraza'', kao to je pravilo po volji naroda, slobodni svijet, individualna sloboda i tako dalje. Ove su fraze jako liene stvarnosti u naoj socio-politikoj strukturi; aktualnost koja sve proima je mo novca nad ovjekom i nad ivotom. A tamo gdje prazna fraza vlada u jeziku, puke konvencije prije nego ivi ljudski kontakt vladaju u drutvenom ivotu, i puka rutina vie nego ivo ljudsko zanimanje vlada u ekonomskom ivotu. I: ''I samo kratki korak dijeli praznu frazu od lai.'' Ovo je napose tono u politici i ekonomiji, jer rasprostranjenost praznih rijei omoguuje falsifikaciju stvarnosti mono oruje u rukama onih sa okultnim, svjesnim namjerama da manipuliraju ljudima za nepotene namjere. U nae vrijeme, ljudi u masama ponaaju se kao da su ih zaposjele zle sile, jer, na neki nain, i jesu. Demoni materijalizma priaju kroz prazne rijei. Jezik u kojme su demoni materijalizma zauzeli mjesto ljudskih duhovnih impulsa moe dovesti samo u unitenje.Naravno da Steiner nije bio jedini koji je primijetio ovaj aspekt suvremenog jezika. George Orwell je bio moda najistaknutiji pisac koji je osudi taj trend. Pogledajte, na primjer, njegov klasini esej ''Politika i engleski jezik''. On je predvidio dehumanizaciju jezika koji se namjerno pojaao u ''novom govoru'' ahrimanike none more 1984. Bez vidljivog poznavanja duhovne znanosti, i radei samo s pronicljivim promatranjem i s ljubavi prema istini, on je vidio to se dogaalo u politikom diskursu Zapadne Europe i to je dovelo do ekstrema u totalitarnim reimima.Na socio-politikoj razini, protuotrov za ovaj otrov praznih rijei je oslobaanje kulturnog ivota, naroito obrazovanja, od utjecaja politikih i financijskih moi. (Kako je istaknuto u Steinerovom konceptu ''trolane zajednice'': razdvajanje politike drave s pravima, duhovno-kulturne sfere, i gospodarskog sektora skupa s eliminacijom egotizma i prisile iz ekonomije.) Na individualno-osobnoj razini protuotrov je ulijevanje aktivne, kreativne misli u jezik, stvarajui tako jezik u kojemu rijei ukazuju na misli i koji budi u sluateljima ivo miljenje. Ako ne ulaemo napor u stvaranje naih vlastitih misli, onda nam gotove pseudo-misli, banalne rijei i fraze automatski padaju na pamet i ponesu nas za sobom, to rezultira ''miljenjem koje gotovo ni nema misli''. Moemo barem uloiti napor da se odupremo ovim gotovim frazama i generalizacijama koje nam bez i malo napora padaju na pamet, i da stvaramo mentalne slike odreenih ljudi, stvari i dogaaja i nadalje, da stvaramo originalne formulacije rijeima dok opisujemo ove stvari i slike iz razliitih kutova gledanja. Najvanije je da ne dopustimo da na govor i nae pisanje odreuju nesvjesni utjecaji, ve da pomou naih vlastitih napora prizovemo nove, originalne misaone kreacije i izgovoriti ih s originalnim, fluidnim, umjetnikim oblicima rijei. Neemo uvijek u potpunosti uspjeti; nismo svi pjesnici cijelo vrijeme; ali ako svjesno ulaemo ovaj napor, otii emo jako daleko prema oporavljanju izgubljene ljudske duhovnosti jezika, a posljedino, i prema humanizaciji kulture. I, ne sluajno, tako emo napredovati prema svjesnom ivljenju u miljenju osloboenom od banalnih rijei odnosno u ''jeziku'' duhovno-duevnog svijeta u kojem ivimo nakon smrti. ''Ljudi moraju nauiti vidjeti kroz rijei; oni e morati stei kapacitet za zahvaanje geste u jeziku.'' (Od simptoma do stvarnosti u suvremenoj povijesti, str. 124.)'' Ahrimanizacija kulture1''U socio-kulturnoj sferi, Ahrimanov utjecaj vidljiv je posvuda, naroito jak i sve jai kroz dvadeseto stoljee. Glavni meu ahrimanskim trendovima su: Antagonistiki nacionalizam temeljen na etnikoj pripadnosti. (Umjereni narodni nacionalizam bio je napredni princip u prolosti, ali etniki nacionalizam je danas nazadan i destruktivan.)

Dogmatske politike stranaka, koje izazivaju mrnju i ogorenost koje proizlaze iz odbijanja da se vidi drugaiji, jednako vrijedan (ili bezvrijedan) svjetonazor Pokoravanje kulturnog ivota (npr. medicine, obrazovanja, istraivanja, kaznenog pravosua) politikoj i gospodarskoj moi

Mehanizacija politikog stanja, povezanog sa rigidnim zakonima posvuda, s malo prostora za slobodnu ljudsku inicijativu U svakodnevnom ivotu: sitniarenje, monotonija i otuenje, manjak zanimanja za svoj posao, ak i u intelektualnom poslu (Ahriman eli znanje otueno od toplog ljudskog zanimanja i povezanosti, da bude pohranjeno u knjinicama i da ne ivi u ljudskim duama.)

U medicini: materijalistiko, mehaniko (i svirepo) eksperimentiranje i lijeenje, bez razumijevanja ivog ljudskog pojedinca (Povezana praksa balzamiranja leeva namjerava povezati ljudsku jedinku za zemlju; to je ahrimanika refleksija drevne egipatske mumifikacije.) U drutvenim znanostima: slijepo prihvaanje statistike, i vjerovanje da je zadovoljenje ekonomskih potreba samo po sebi dovoljno da osigura ovjekovu dobrobit

U gospodarstvu: pokoravanje svih ivih i ljudskih interesa nehumanim, bezlinim mehanizmima potrage za profitom,''umjetnoj osobi'' korporacije (U SAD to je dosegnulo takav stupanj da je humanizirajui utjecaj radnikog pokreta izbrisan, a potreba da se ''zaradi za ivot'', skupa s drugim ahrimanikim trendovima, unitavaju ovjekovu obitelj i to u tzv. ''najbogatijoj zemlji svijeta''. (Otroumna amerika narodna mudrost skovala je frazu ''svemoni dolar''.) Ahrimaniki ''Mamon'' je arhetipski bog ''prljavog dobitka'' i vladavine novca nad ivotom, kao i svih niskih i tamnih sila; njegovi pripadnici napadaju ljudsko tijelo i duu kako bi ih pokvarili i unitili.) U kranskoj religiji: uska, pojednostavljena interpretacija Evanelja, bez potovanja okultne mudrosti potrebne za pribliavanje dubokim tajnama Kristovog bia

U literaturi: knjige izravno inspirirane Ahrimanom, djela visoke inteligencije koji promiu ahrimanske ciljeve (npr. neki dijelovi Nietzscheovog Antikrista i Ecce Homo) U tehnici: vrlo fini razvoj, ali usmjeren samo na zadovoljavanje ivotinjskih potreba, promovira ljudsko uranjanje u ulni svijet sve do iskljuenja nadulnoga

U svjetonazoru: ljudi kao ivotinje, ivotinje (i sve ive stvari) kao mehanizmi, nepostojanje due i duha, nepostojanje moralne stvarnosti: nemoralnost.

Oigledno, ovi impulsi bjesomuno jure ovim svijetom, sve vie cijelo vrijeme. Oni se u stvari pribliavaju klimaksu; oni su priprema za inkarnaciju samog Ahrimana u ljudskom tijelu.''

12 ULA U ODNOSU NA 12 HIJERARHIJA

Polja percepcijeuloZnak zodijakaAstroloki elementiDuhovna hijerarhijaDuhovna hijerarhija drugo ime

Blinji ovjeka kao nositelj duhaMILJENJE1. ulo ''Ja''OvanVatraSinSin

2. ulo misliBikZemljaDuh svetiDuh sveti

3. ulo rijei ili govoraBlizanciZrakSerafimiDuhovi sveobuhvatne ljubavi

4. ulo zvuka (sluha)RakVoda KerubiniDuhovi harmonije

Vanjska

prirodaOSJEANJE5. ulo toplineLavVatraTroniDuhovi volje

6. ulo vidaDjevicaZemljaKiriotetiDuhovi mudrosti

7. ulo okusaVagaZrakDinamiDuhovi kretanja

8. ulo mirisakorpijaVoda ElohimiDuhovi forme

Vlastita tjelesna organizacijaVOLJA9. ulo ravnoteeStrijelacVatraArhajiDuhovi linosti

10. ulo kretanjaJaracZemljaArhaneliDuhovi ognja

11. ulo ivotaVodenjakZrakAneliSinovi ivota ili poludana

12. ulo dodiraRibe Voda ovjekovjek

ULO RIJEI GOVORA U NIZU 12 ULA

I. GRUPA OSJETILA

Prvu grupu osjetila ine tzv. nia ula , koja obiljeavaju osobnu tjelesnu organizaciju, ''ovjeka metabolizma i udova''. Rije je o osjetilima volje.

ulo dodira

ulo ivota

ulo kretanja

ulo ravnotee

Ovim smo osjetilima okrenuti prema unutra, prema vlastitoj fizikoj konstituciji. Njima opaamo ono to se odvija u naem tijelu. Naa je volja povezana s ovim osjetilima, a kako u volji imamo svijest dubokog spavanja, nismo svjesni procesa volje koji se u ovim ulima odvijaju. Ova se osjetila mogu nai i kod ivotinja, ali u smislu svih 12 osjetila, ovjek i ivotinja ne podudaraju se sasvim.

ulom dodira percipiramo prvenstveno sebe, nae vlastito fiziko tijelo. Na osnovi promjena koje uzrokuje neto iz vanjskog svijeta imamo unutarnje razmiljanje i donoenje prosudbi. Njime zapaamo i kvalitetu neega u okolini (glatkou kamena, hrapavost kore) Da bismo se sluili ovim ulom, potrebna nam je snaga volje za pokretanje udova, zbog ega je normalno funkcioniranje ula dodira uvjetovano ulom ravnotee. Organ ula dodira, osjetilne povrine su sve vanjske povrine ljudskog bia. Kada ovjek dotakne bilo to u prirodi ili neto napravljeno iz prirodnih materijala, dodiruje neto to svoje porijeklo ima u boanskoj kreativnoj aktivnosti. Ono to zrai u centar i to se doivljava izvana nije nita drugo do li osjeaj bia proetog Bogom. ovjek bez osjetila za dodir ne bi mogao imati osjeaj Boga.

ulo ivota najmanje je definirano i najopenitije unutar cijele osjetilne organizacije. Ono ovjeku omoguuje da se doivi kao ivo bie unutar svoje fizike organizacije. Zahvaljujui ovom ulu, moemo prepoznati kvalitetu ivota kojega ivimo (umoran, gladan, edan, svje, odmoran, zadovoljan...) Svi pojedinani fiziki organi, kao jetra, slezena, srce i drugi, slue kao osjetilni organi za ulo ivota. Na isti je nain cijeli ljudski organizam jedan veliki osjetilni organ koji funkcionira kao ivotno osjetilo.

ulo kretanja kazuje nam da smo u stanju mirovanja ili se kreemo. Kretanje bilo kojeg dijela tijela moemo zapaati do najfinijih nijansi, npr. pomicanja dlaica na koi. Ovo osjetilo najjasnije otkriva karakter volje, jer je svaki pokret naeg tijela vidljivi izraz nae volje. Osjetilni organ ula kretanja je sustav kretanja i sustav miia. Osjetilo kretanja raa u nutrini osjeaj slobode koji nam omoguava doivjeti sebe kao duu.

ulo ravnotee ili orijentacije daje nam sposobnost ispravnog odnosa prema prostoru uza sve pokrete, ne gubimo ravnoteu, jer se zahvaljujui ovom ulu ravnotea prerasporeuje. Osjetilni organ ula ravnotee ili orijentacije je organ koji percipira vezu izmeu centra zemlje i naeg tijela, a to su: tri spojena kanala u uhu, ispunjena tekuinom promjena poloaja uvjetuje promjenu tekuine u kanalima. Taj je organ neprekidno usmjereno prema centru zemlje, a kada organ vie ne vidi centar zemlje, ovjek gubi svijest. Ozljeda ovog organa dovodi do smanjenja ili potpunog gubitka sposobnosti ovog osjetila. Najbolje razvijeno osjetilo ravnotee imaju cirkusanti, akrobati, ongleri ulo ravnotee ljudskoj dui daje unutarnji mir, jer to osjetilo nosimo sa sobom, ma kako se kretali u prostoru. Ukoliko smo sposobni drati sebe fiziki u ravnotei, ovo iskustvo stvara osjeaj nutarnje sigurnosti i uvjerenosti. Ovo spokojstvo jest osjeaj da smo duh.

II. GRUPA OSJETILA

Drugu grupu osjetila ine tzv. srednja ula, koja odreuju na odnos prema vanjskoj prirodi, ''ovjeku grudi''. Rije je o osjetilima osjeanja.

ulo mirisa

ulo okusa

ulo vida

ulo topline

etiri srednja osjetila slue nam za percepciju onoga to nam vanjska priroda nudi u smislu osjetilnih impresija, te nam omoguavaju biti blisko povezani s prirodom. Ona nam donose poruke iz vanjske prirode. Tri osjetila imaju vidljive organe, dok za etvrto, osjetilo topline ne moemo utvrditi lokalizirani organ. Iza organa srednje skupine osjetila, iza ljudskog bia fluida, zraka i topline, djeluju etiri razliite ''vrste etera''. ''Svjetlosni eter'' stvorio je oko, '' toplinski eter'' nae osjetilo topline, ''ivotni eter'' je u vezi sa snagom mirisa / njuha, a ''kemijski eter'' s organom okusa.

ulo vida je najreprezentativniji osjetilni organ dananjeg ovjeka. Zbog toga se esto koristi izraz ''vidim'', iako on, striktno govorei, vrijedi samo za percepciju boja i gradaciju nijansi, jer su boje sadraj percepcije osjetila vida. Postoje boje koje su prilijepljene uz objekte (obojeni okvir prozora, zelenilo lista, crvenilo cvijeta). Postoje boje koje su ''polu-eterine'' prirode duga ili obojena pruga stvorena uz pomo prizme. Postoje boje koje slobodno struje i ne zadravaju se na nekom objektu. Moramo pretpostaviti da boje imaju svoju objektivnu prirodu. Eksperimenti su pokazali da ako se nakon gledanja npr. crvene toke, pogleda u bijeli papir, vidjet e se komplementarna zelena boja. Ovaj je proces usporediv s procesom disanja udiemo kisik, izdiemo ugljini dioksid. Ono to je izdahnuto suprotno je onome to je udahnuto, a slino je i sa zapaanjima: mi ''udiemo'' osjetilne podraaje, a ''izdiemo'' impresije.

Osjetilo mirisa je uz osjetilo okusa naprepoznatljivije osjeajno osjetilo. Moemo mirisati samo ono to je zrane prirode, nita kruto ili tekue, samo ono to zrai i isparava, to se pretvorilo u plinovito stanje . Razliiti mirisi imaju razliiti utjecaj tamjanom se ukazuje na religiozno podruje, a parfemom na svjetovno podruje. Organ osjetila mirisa lei u niama gornjeg dijela nosne upljine, u koju se ivci mirisa produuju na slobodan nain, a zrak ulazi u njih sa svojim razliitim mirisima.

Osjetilo okusa- Moemo jesti samo ono to je tekue prirode. Sve to kuamo mora najprije biti rastopljeno pljuvakom. Nemogue je okusiti neto to je sasvim kruto, jer se i mi sami sastojimo od veeg dijela iz tekue mase (75% ljudskog tijela je tekue). I taj dio nae tjelesne prirode je onaj koji kua, jer se on mijea s onim to dolazi izvana kao fluid.

Osjetilo topline ini na vlastiti organizam topline. Taj toplinski ovjek na izravan nain, bez vanjskog osjetilnog organa, bez nervnog sistema percipira vanjsku prirodu. Taj toplinski organizam koji je istovremeno i osjetilni organ ovog osjetila, proima cijelo tijelo, iako ne posvuda u istoj mjeri. Danas ve postoje primjerice medicinski aparati koji biljee razliite razine topline u pojedinim dijelovima tijela i promjenu razine topline za vrijeme npr. trudnoe. Kao i za boju, i za toplinu trebamo pretpostaviti da ona ima unutarnju, nezavisnu egzistenciju, bez obzira to je uglavnom doivljavamo vezanu za drugu materiju (topli zrak, topla voda, vrue eljezo).

III. GRUPA OSJETILA

Treu grupu osjetila ine tzv. via ula, koja odreuju na odnos prema blinjima kao prema nositeljima duha, ''osjetilno-nervnom ovjeku'' ili ''ovjeku glave''. Rije je o spoznajnim ili kognitivnim osjetilima.

ulo zvuka (sluha)ulo rijei ili govora ulo misli, koncepta ili reprezentacije ulo Ja

U komunikaciji s bliskim ljudskim biima susreemo se sa stvarnim osjetilnim organima. U tom su smislu zvuk, govor, misao i ego druge osobe stvarni svijet iskustva okoline, koju moemo percipirati kroz osjetilne organe. Zajedniko im je to da nam ova osjetila govore o vioj prirodi drugog ljudskog bia, jer glas, jezik, misao, izraz su egom obdarenog ovjeka koji se upravo zbog toga to on jeste taj ''ego'' ili ''Ja'' izdie iznad niih zakona prirode. Kroz ova se osjetila zapaa to kreativni duh drugog ljudskog bia proizvodi i prezentira. Ovi organi imaju karakter spoznajnih organa. Da bi ovi organi pravilno funkcionirali, i sluatelj mora i sam moi govoriti, da ima svoj vlastiti zvuni organizam i konceptualni organizam, a takoer i svoje vlastito ego ili Ja iskustvo. Tri najvia ula (govora, misli i Ja) ivotinje nemaju, ona su svojstvena samo ovjeku, na svoj nain predstavljaju specifino ljudski element.

ulo zvuka ili sluha pripada jednako grupi i srednjih i gornjih osjetila, jer smo zvukom vezani za okolnu prirodu, ali i za ljude oko nas. Ovo nam ulo daje posebno znanje o stvarima vanjskog svijeta, ali s njime prepoznajemo npr. razliitost glasa neke osobe i poneto od njene individualnosti. Ono moe odrediti snagu, visinu i boju zvuka, pri emu sluni spektar zahvaa gotovo deset oktava. Zvuk koji ujemo povezan je s ritmikim kretanjem zraka.

ulo rijei ili govora prvo je osjetilo koje ivotinje nemaju. To je osjetilo koje ovjeku omoguuje da razumije jezik bliskog nam ljudskog bia, to dugujemo smislu za rijei uz pomo kojega zvukove moemo podijeliti na dvije grupe razliite kvalitete pojedinih glasova, vokale i konzonante. Osjetilo sluha zapaa samo akustini ili glazbeni element jezika, ali ne i samu prirodu jezika. Ne govorimo da bismo izrazili sam jezik, ve svoje misli, impulse nae volje, jezik pretvaramo u slugu naeg intelekta i elja. Osoba koja slua, ne uje jezik u vezi sa sluhom, ve u vezi s onim to izreeno znai. Jezik ovisi o sluanju drugih, te stoga ne postoji kao polje autonomne percepcije. Ova injenica, kao i to da je jezik, iako neophodan, esto pogreno upotrebljavan, dovela je do toga da je osjetilo govora najkorumpiranije od svih 12 osjetila.

ulo misli ili koncepta ili smisla ili reprezentacije omoguuje nam da se sjedinimo s konceptima, predstavama i mislima koje je oblikovala druga osoba i ono je najizraajnije osjetilo spoznaje. No sjedinjenje s konceptima mogue je samo kada ja utiam vlastitu misaonu aktivnost. Ako se dua eli pokrenuti, ona najprije mora biti sposobna percipirati koncept. Stoga joj je osjetilo koncepta nuno. Jezik je prijenosnik misli, ali on ima i svoj vlastiti sadraj percepcije, pa je potrebno razlikovati ova dva osjetila. Postoje i druge mogunosti izraavanja misli: gestikulacija, pisanje, znakovi Bilo koje izraajno sredstvo misli da koristim, sugovornik e poruku razumjeti zahvaljujui svom osjetilu misli ili koncepta. Ljudi koji imaju isti ili slian organizam koncepata, puno e se lake razumjeti, za razliku od ljudi koji ive u sasvim razliitim konceptualnim organizmima.

ulo Ja ili ego osjetilo najtee je razumjeti. Ovdje se ne radi o percipiranju vlastitoga ega, niti o nadosjetilnom iskustvu imaginativne prirode, a njegova aktivnost ne temelji se na drugim osjetilnim percepcijama. Ovo osjetilo ima svoju nezavisnu percepciju onako kako je osjetilo vida neovisno o osjetilu zvuka. Percepciju ega druge osobe Steiner opisuje kao vrlo kompliciran proces. Percipirajui drugu osobu, inimo to naizmjeninim aktiviranjem simpatije i antipatije. Snagama simpatije u stanju smo povui u sebe i spoznavati drugu osobu. Ali da se ne bismo zaglavili u toj drugoj osobi i izgubili sebe, snagama antipatije vraamo se opet k sebi. Snage simpatije i antipatije ne smiju na nepravilan nain pojaati svoju ''kompetenciju''. Prevelika mi antipatija prijei upoznavanje druge osobe. Bolje je osjeati vie simpatije, jer ona moe biti odraz vieg stupnja ljubavi.

Dolazak Ahrimana - Esej o skrivenim silama iza svjetske krize Robert S. Mason

Rudolf Kutzli: Creative form drawing workbook 3 (Kreativno crtanje oblika radna knjiga 3)i Snjeanka Jadrijevi

Willy Aeppli: ''Briga o ljudskim osjetilima i njihov razvoj'' ( ''The care and development of the Human Senses'' - njemaki naslov: ''Sinnesoranismus Sinnesverlust Sinnespflege'') - prijevod: Nina imunovi

Jezik i duh jezika Rudolf Steiner, lanak objavljen 1929. 12 ula tabela 12 ula u odnosu na zodijak i duhovne hijerarhije