Prema sjecanju slucajnog putnika, sve je zapocelo u jednoj kuci u Pompejima

Prema sjeanju sluajnog putnika, sve je zapoelo u jednoj kui u Pompejima. Nikada nije zaboravio vrelo, tiho poslijepodne, tiinu u ulici Nadgrobnih spomenika koju su razbili glasovi Engleza, crvene oleandre u unitenom vrtu i djevojku u bijelom koja stoji u drutvu ljudi sa sunanim naoalama, kao usred grupe maskiranih lica.U Napulju je poslovno boravio tjedan dana. Njegovo zanimanje nije tema ove prie. Slubeni posao oduzimao mu je svo vrijeme i prvi je puta bio slobodan toga poslijepodneva. Bio je ponedjeljak 19. rujna. Te je veeri trebao otputovati u Rim, a otud preko Pariza u London. Meutim, prethodno je elio proetati i razgledati starine jer ga je prolost privlaila kao i sadanjost. Tako se u najtiem dijelu dana, pod vrelinom uarenog sunca, naao u ulici Nadgrobnih spomenika.Ulica Nadgrobnih spomenika vodi od vrata Herkulanuma te se sputa niz blagi breuljak poput irokog lijeba izmeu kamenih blokova. S obje strane nalazile su se grobnice patricija, a mrtvu je ulicu oivljavalo zelenilo empresa. Nepodnoljiva sunana svjetlost presijavala se na kamenim ploama izmeu kojih se probijala trava, a smei guteri naglo su se pojavljivali i nestajali u travi kao male, varljive sjenke. U daljini se izdizao Vezuv, tamnoplav u sunanoj izmaglici.Osjeao je toplinu i bio napola snen. Duge opustjele ulice, kue bez utroba i ostaci nekadanjih dvorova puni ukraenih stupova imali su udan uinak na njegovu matu. Lutao je gradom vie od sata, a za to vrijeme nije opazio ni ive due, osim zagonetne grupe turista s vodiem.Ulica gaje dovela do kraja grada te je poeo razmiljati o tome treba li ovom etnjom zavriti dan ili nastaviti istraivati kad najednom medu grobnicama ugleda kuu. Velika zgrada oito je bila vila koja je nekada pripadala patriciju. U punom cvatu Pompeja stajala je u mirnom, uvuenom dijelu grada. Popeo se uz stepenice i uao u kuu.Atrij je djelovao sumorno i mirisao na vlagu, a cijela je kua slabije odravana nego ostale koje je vidio u gradu. Iza se nalazio vrt peristila zatvoren stupovima koji su proputali sunevu svjetlost. Vrt obrastao travom bio je pun crvenih cvatuih oleandara i azijskih borova koji su okruivali razruenu fontanu. Iznenada je zauo amor glasova i ukanje trave te je razaznao engleske rijei.Pokraj fontane stajala je djevojka u bijeloj haljini, okrenuta prema njemu. Uz ljepotu, opaala se i njezina inteligencija. Imala je tamnosmeu kosu zaeljanu u razdjeljak, povuenu iza uiju, a sitne kovre padale su joj po vratu. Ovalno lice, pune usne i iroko usaene oi odavale su dobru prirodu, unato njezinoj namrgoenosti. Oi sive, zamiljene, s gustim trepavicama. Dranje slobodno. Podignute obrve otkrivale su nervozu.Nasuprot njoj stajao je mladi crne kose, u sivom flanelskom odijelu. Mali fotoaparat koji je drao priljubljen uz oko, zazuji i kljocne. Ne skidajui pogled s aparata, mladi proguna:"Hajde, radi neto! Smijei se, nakloni ili zapali cigaretu. Radi bilo to. Ako bude samo stajala, fotografija e biti sasvim obina.""Ali, zaboga George, to mogu uiniti?" "Rekao sam ti. Nasmijei se ili..."Djevojku je muio osjeaj da e svaki njezin pokret biti zabiljeen. Nakon neprirodnog, krutog dranja uspjela se osmijehnuti. Podiglaje bijelu torbicu i zamahnula njome zrakom. Zatim se okrenula oko sebe kao daje htjela uhvatiti priliku za bijeg, a zavrila je smijui se pred objektivom."Potroit emo film," zaurla mladi.Promatra na ulazu, udaljen svega nekoliko koraka od skupine, iznenada zakljui daje djevojka vrlo nervozna i daje njezina zdrava boja lica samo varka, te daju uporno kljocanje malog fotoaparata nervira."Dobro, to mije initi?""Hodaj ili barem radi neto rukama. Pomakni se udesno. elim uhvatiti one stupove iza tebe."Jedan drugi lan grupe, koji je sve to promatrao s rukamana bokovima, podviknu. Bio je to ustar, mali ovjek, ije su naoale prikrivale injenicu daje mnogo stariji nego stoje to pokazivala njegova ljetna odjea. Naborano lice i pramenovi osijedjele kose ispod ruba panama-eira nisu se mogli sakriti."Bijednici," ree on prezrivo. "Eto, to ste. Bijedni turisti! elite snimiti stupove iza nje, zar ne? Ne elite samo fotografiju Marjorie, niti sliku kue iz Pompeja? Ono to vi elite je fotografija Marjorie u kui da biste pokazali da ste bili ovdje. To je odvratno.""to nije u redu s time?" raspitivao se grub glas. Dolazio je od krupnog ovjeka, kratke rie brade, koji je stajao s druge strane uvrijeenog para."Bijednici," ponovi ovjek s panama-eirom."Ne slaem se s tobom," odvrati ovaj drugi. "Ne razumijem tvoj stav, Marcus. Svaki put kad odemo u neko mjesto puno znamenitosti eli da se drimo po strani, samo zato to su u pitanju starine. Mogu li te, dovraga, zamoliti za objanjenje," njegove rijei zagrmjee vrtom. "Sto vrijedi dolaziti na ovakvo mjesto ako se ne vide njegove starine? Na tisue ljudi ih posjeuje. Je li ti ikada palo na pamet da ako stotine i stotine ljudi posjeuju jedno mjesto tisuama godina, najvjerojatnije to ine stoga to tamo postoji neto vrijedno.""Ponaaj se pristojno," odgovori ovjek s panama-eirom. "I prestani urlati. Ti ne razumije, i nikada nee! to si vidio? Gdje se sada nalazimo?""To je lako saznati," odgovori drugi. "to vi mislite, mladiu?"On se okrene prema mladom ovjeku crne kose, koji je drao fotoaparat. Ovaj posljednji nevoljko je prestao fotografirati djevojku koja se sada smijala. Vraajui aparat u navlaku, koja mu je visjela o ramenu, mladi iz depa izvadi vodi i paljivo pone okretati stranice.Zatim, kaljui, otpone:"Broj trideset i etiri, dvije zvjezdice. Vila Arriusa Diomedesa," proita sa svjesnom dojmljivou. "Iako je tako nazvana samo zbog...""Gluposti," ree debeljko. "Vidjeli smo je prije deset minuta. To je ona u kojoj su naeni svi oni kosturi.""Kakvi kosturi?" usprotivi se djevojka. "Nismo vidjeli nikakve kosture, doktore Joe.""Nisam ni rekao da smo vidjeli kosture," odgovori on, bjesnei ispod tamnih naoala i namjetajui kapu od tvida. "Rekao sam daje to mjesto gdje su pronaeni kosturi. Malo nie od onog puta, zar se ne sjeate? Lava je zatrpala robove tamo gdje su ih kasnije i pronali. Razbacala ih je po podu kao kugla unjeve. To je bila kua sa stupovima obojenim u zeleno."Mali, ivahni starac s panama-eirom prekrii ruke. Na licu mu je titrao pakostan osmijeh."Moda e te zanimati Joe, ali znaj da nisu...!" "to nisu?" zapita doktor Joe."Nisu bili obojani u zeleno. Toliko sam puta dokazivao svoju tvrdnju," nastavi mali ovjek. "Prosjena osoba, vi, ili vi, uope nije u stanju priopiti stoje vidjela ili ula. Vi isto tako slabo opaate, zar ne profesore?"On se okrene i pogleda preko ramena. Iza njega su se nalazile jo dvije osobe koje su sainjavale skupinu; dva ovjeka u sjeni stupova peristila. Promatra ih je jedva bio svjestan. Barem ih nije vidio onako jasno, u svjetlosti sunca, kako je vidio ostalih etvero. Primijetio je samo daje jedan od njih bio sredovjean, a drugi mlad ovjek. Njih dvojica su pomou poveala promatrali i ispitivali komad kamena ili lave koji su podigli s balustrade peristila. Obojica su nosili tamne naoale."Ostavite sada Vilu Arriusa Diomedesa," zau se glas iza ograde. "ija je ovo kua?""Sad sam je tek pronaao," ree mladi s kamenom u ruci. "Bio sam na pogrenoj strani. Ovo je broj trideset i devet, zar ne? Tono. Tu smo. Broj trideset i devet, tri zvjezdice, Kua Aulusa Lepidma, trovaa."Nastane tajac.Do ovog trenutka izgledali su kao obina obiteljska grupa ili skupina prijatelja, s razdraenim starijim lanovima koje suiscrpili umor i vruina. Prema odreenoj obiteljskoj slinosti, kao i spremnosti da prasnu jedan na drugoga, moglo se zakljuiti da su doktor Joe i mali ovjek s panama-eirom, kojem se ovaj obratio s Marcus, bili braa. Djevojka, koju su zvali Marjorie, morala im je biti neto u rodu.Do tada je sve bilo obino, no rijei proitane iz vodia izmijenile su atmosferu, kao da se u dvoritu odjednom smrailo. Samo mladi koji je drao knjigu nije bio svjestan toga. Svi ostali se napola okrenu, ali ostadoe sasvim mirni. etiri para naoala bila su okrenuta prema djevojci, koja kao daje stajala usred obrua maski. Sunce se presijavalo na njihovim naoalama, inei ih opakim i zlokobnim, poput maski."ija kua?" trgne se doktor Joe."uvenog trovaa," odvrati mladi. "Po crteu maa i oguljenog drveta vrbe koji su bili urezani u mozaik na podu, na ulazu u atrij, Mommsenje otkrio da je vila pripadala...""Da. I to je taj uinio?""... ovjeku koji je, prema Varou, umorio pet lanova svoj e obitelji otrovnim umakom od gljiva," nastavi mladi. Okrenuo se uokolo sa zanimanjem, kao daje oekivao da e vidjeti leeve u blizini."Gle, pa ovo nije nezanimljivo," dodao je on. "Pretpostavljam daje u ono vrijeme bilo lako vriti masovna trovanja."Naglo osjeti daje pogrijeio. Izgledalo je da mu se kosa die na zatiljku. Zaklopi knjigu i ree:"Stoje?" zaudi se. "Sluajte, jesam li rekao neto pogreno? Neto to nisam smio rei?""Naravno da ne," odgovori Marjorie mirno. "Uostalom, prouavanje zloina je hobi ujaka Marcusa, zar ne?""Da," sloi se Marcus te se okrene prema mladiu. "Recite mi, gospodine... Stalno zaboravljam vae ime?""Znate sasvim dobro kako mu je ime," obrecnu se Marjorie.Sudei prema pretjeranom potovanju koje je mladi pokazivao prema Marcusu, bilo je je jasno da joj on nije bio samo ujak, ve i staratelj."Harding, gospodine, George Harding," odgovorio je. "Ah, da! Dobro, gospodine Harding, recite mi da li ste ikada uli za mjesto zvano Sodbury Cross, u blizini Batha?""Ne, gospodine. Zato?""Mi smo otuda," ree Marcus i urno poe prema rubu fontane. Zatim sjedne, namjetajui se kao daje namjeravao odrati vatreni govor. Skine eir i naoale, a ruke zadra na koljenima. To skidanje maske pokazalo je sivkastu, poput ice otru kosu u upercima pod raznim kutovima, koje ni ezdeset godina eljanja nije moglo dovesti u red. Imao je svijetle, inteligentne i pakosne plave oi. Povremeno se hvatao za bradu i trljao svoje naborano, upalo lice."Dakle, gospodine Harding," nastavi on, "pogledajmo injenicama u lice. Pretpostavljam da odnos izmeu vas i Marjorie nije obian brodski flert. Vjerujem da oboje mislite ozbiljno."Jo jedna promjena raspoloenja zahvati skupinu. Nije zaobila ni dva ovjeka koji su stajali iza balustrade. Jedan od njih, sredovjean ovjek vesele prirode, nosio je podstavljen eir na elavoj glavi i naoale. Puno, rumeno lice odavalo je sreen ivot."Ispriajte me," ree i nakalja se "samo u otrati i..."Njegov prijatelj, visok mladi upadljive runoe, okrene se i zagleda odsutno u unutranjost kue.Marcus ih pogleda."Gluposti," ree promuklim glasom. "Iako vas dvojica niste lanovi obitelji, znate isto ono to i mi znamo, zato ostanite tamo gdje jeste. I dosta s tom obzirnou.""Ujae, mislite li vi zaista da je ovo mjesto na kojem se moe raspravljati o takvim stvarima?" tiho zapita djevojka."Mislim, draga.""Tako je," sloi se doktor Joe. Na trenutak on poprimi strog i vaan izgled. "Barem jednom u ivotu, Marcus, i ti si u pravu."George Harding, isto tako, zauzme neki ozbiljan, herojski stav."Jedino vas mogu uvjeriti, gospodine..." pone on uzvienim tonom."Znam, znam ja sve," ree Marcus. "I, molim vas, bit e mi ugodnije ukoliko budete izgledali manje zbunjeno. To nije nita neobino. Veina ljudi se eni i zna to treba initi kada se oeni, kao to, vjerujem, i vas dvoje znate. Dakle, pitanje braka podlijee mome odobrenju...""I mome," dodao je mrko doktor Joe."Molim vas," ree Marcus ljutilo "i moga brata, isto tako. Poznajemo vas tek oko mjesec dana i to s ovog putovanja. im ste poeli izlaziti s mojom neakinjom, javio sam odvjetniku da se raspita o vama. Izgleda daje sve u redu. Va dosje je u redu, ne mogu se poaliti. Nemate obitelji, a nemate ni novca...Harding pokua neto objasniti, ali ga Marcus prekine."Da, da. Znam sve o vaim kemijskim pokusima koji vas mogu obogatiti i slino. Ne bih uloio ni novia u to, pa ak i da vam o tom ovise ivoti. Niti najmanje me ne zanimaju ti novi procesi, mrzim ih, naroito kada je u pitanju kemija. Od njih se samo napuhnu mozgovi budala. To nikako ne podnosim. Ali moda vi uspijete, ako budete uporni i pametni, poto ve imate od ega ivjeti. Moda zaradite i vie nego to ima Marjorie. Razumijete li me?"George iznova pokua neto objasniti, ali se ovaj puta umijea Marjorie. Zarumenila se u licu, ali su joj oi zraile iskrenou. Pokazalaje veliku smirenost."Samo odgovori da," posavjetova ga ona. "To je sve to ti je doputeno rei."elavi ovjek s podstavljenim eirom stajao je naslonjen na balustradu i namrteno ih promatrao. Mahne rukom, kao daje elio privui njihovu panju."Trenutak, Marcuse," prekine ih on. "eljeli ste da Wilbur i ja budemo nazoni ovoj raspravi, iako nismo lanovi obitelji. Stoga mi dopustite da neto kaem. Je li uistinu potrebno unakrsno ispitivati ovoga mladia, kao daje on..."Marcus ga zaueno pogleda."elio bih da odreeni ljudi," ree on "izbiju iz glave udnouvjerenje daje svako ispitivanje uvijek unakrsno. ini se da je svaki romanopisac pod tim utiskom. ak ste i vi, profesore, rob zle navike. To me jako ljuti. Ja zaista ispitujem gospodina Hardinga. Jasno?""Da," ree George."Oh, odite i umoite glavu u vodu," odgovori profesor.Marcus se jedva uspio namjestiti na rub fontane. Izraz lica mu postane jo tuplji."Poto je sada sve ovo jasno," nastavi malo izmijenjenim tonom, "onda je potrebno da i vi saznate neke stvari o nama. Je li vam Marjorie neto rekla?""Mislim da nije. Ako mislite da smo lanovi neke bogate, dokone obitelji, koja provede tri mjeseca lutajui svijetom, onda se grdno varate. Istina, ja jesam bogat, ali nisam dokon i rijetko besciljno lutam. To ne rade ni ostali. Pobrinuo sam se za to. Ja radim, iako sebe smatram vie naunikom nego poslovnim ovjekom, niani zbog toga nimalo slabiji trgovac. Moj brat Joe je doktor ope prakse u Sodburv Crossu, i on radi usprkos uroenoj lijenosti; i za to sam se pobrinuo. Nije dobar lijenik, ali ga ljudi vole."Doktor Joe je kolutao oima iza naoala."Molim te, budi miran," ree mu Marcus hladno. "Onda Wilbur- Wilbur Emmet, onaj tamo. On vodi moje poslove."Tada pokaza glavom u smjeru visokog i upadljivo runog ovjeka, koji je stajao iza balustrade. Wilbur Emmet je ostao miran kao kip. On je prema Marcusu pokazivao isto toliko potovanja, koliko i George Harding, ali je to inio s vie ukoenosti i dostojanstva. inilo se kao daje uvijek spreman neto zapisati."S obzirom daje i on zaposlen kod mene," nastavi Marcus "budite uvjereni da i on radi. Onaj debeli elavko, profesor Ingram, obiteljski je prijatelj. On ne radi, ali ni on ne bi ljenario da se mene pita. Nego, gospodine Harding, elim da od poetka shvatite jednu stvar: ja sam glava ove obitelji i nemojte se zavaravati. Nisam tiranin, nisam ni neplemenit niti nerazuman. To e vam svi potvrditi." On izvine vrat. "Ali ja sam starinapasnik koji voli gurnuti nos svugdje ne bi li saznao istinu. Volim da sve bude kako ja elim, a obino je tako. Je li jasno?" "Da," ree George."Dobro," odgovori Marcus smijeei se. "Budui daje sve to tako, moda ete se zapitati zato smo uzeli ova tri mjeseca odmora. Rei u vam. To smo uinili zato to se u naem mjestu pojavio pomahnitali zloinac koji na veliko truje ljude.Nastane tajac. Marcus ponovno stavi naoale i krug ,maskiranih je opet bio potpun."Zato ste zautjeli?" upita Marcus. "Nisam rekao da smo dobili novu fontanu na trgu ili trnicu. Rekao sam da se pojavio manijak koji uiva u trovanju. Iz istoga zadovoljstva otrovao je strihninom troje djece i osamnaestogodinju djevojku. Umrlo je jedno dijete, koje je Marjoriejako voljela."George taman zausti elei neto rei i zastane. Pogleda u turistiki vodi koji je drao u rukama i brzo ga strpa u dep."Oprostite..." zapone on."Ne, ekajte. Marjorie je poslije prvog oka morala leati nekoliko tjedana. Zbog toga i zbog nekih drugih okolnosti," Marcus namjesti naoale na nosu "odluili smo poi na ovaj put.""Nikada se nije mogao suzdrati." promrmlja doktor Joe piljei u zemlju.Marcus ga utia."U srijedu, gospodine Harding, putujemo kui brodom Hakozaki Maru iz Napulja. Zato je bolje da neto vie saznate o onome to se u Sodbury Crossu dogodilo 17. lipnja. Tamo ivi jedna ena, gospoa Terry, koja posjeduje prodavaonicu duhana i slatkia. Djeca su otrovana strihninom koji se nalazio u krem-okoladicama to ih ona prodaje. Svakako da ona, to i sami pretpostavljate, ne prodaje otrovne okolade. Policija vjeruje da su obini slatkii, na neki nain zamijenjeni otrovnima." oklijevao je. "Stvar je u tome to su svi oni kojima su okolade bile dostupne, svi koji su to mogli uiniti, osobe koje su u Sodbury Crossu vrlo dobro poznate. Jesam li dovoiuip jasan?"U tom se trenutku tamne naoale slono Vywmu prema1Marcusovu sluatelju."Mislim dajeste, gospodine.""to se mene tie," nastavi Marcus "jedva ekam da se vratim kui.""Dragi Boe, da!" uzvikne doktor Joe s olakanjem. "Pristojne cigarete, pristojan aj. Pristojan..."Mladi smrknutog i izrazito runoga lica, koji je stajao u sjenci peristila, progovori po prvi put. Imao je dubok glas koji je davao udan prizvuk njegovim rijeima o Sybillinskom proroanstvu. Ruke je zavukao u depove svoga plavog sportskog sakoa."Gospodine," ree Wilbur Emmet "nismo smjeli otii u lipnju i kolovozu.""Molim vas, shvatite me, gospodine Harding," otro je rekao Marcus "mi radimo to elimo. Na godinji odmor idemo kada elimo, i s njega se vraamo kad elimo. Barem ja tako radim. Izriito se elim vratiti kui jer smatram da mogu rijeiti problem koji mui moje sugraane. Vei dio odgovora znao sam prije nekoliko mjeseci. Ali ima izvjesnih...," ponovno oklijevaui podie ruku u zrak, zamahne njome i vrati je na koljeno. "Ukoliko doete u Sodberv Cross, naii ete na udne prie i nagaanja. udan ugoaj. Jeste li spremni na to?""Da," ree George.ovjeku koji ih je promatrao s ulaza atrija urezala se u sjeanje slika skupine u vrtu, uokvirena drevnim stupovima i udnom simbolikom onoga to e se dogoditi. Misli mu nisu bile metafizike. Odustao je od obilaska kue Aulusa Lepidusa -trovaa, umjesto toga vratio se i proetao ulicom Nadgrobnih spomenika prema vratima Herkulanuma. Mrlja bjeliastog dima gmizavo se ovijala oko vrha Vezuva.Detektiv - inspektor Andrew MacAndrevv Elliot iz Odjela za kriminalistiku sjedne na ogradu puta, zapali cigaretu i zagleda se u maloga gutera koji je ivahno gmizao na suncu.One noi kada je u ladanjskoj kui Bellegarde, u vlasnitvu Marcusa Chesnevja, izvreno ubojstvo, inspektor Elliot krenuo je svojim automobilom put Sodburv Crossa. lako dosta mrana, poslije dnevne vruine, no je bila ugodna za vonju. Stigao je u taj simpatini gradi u pola dvanaest."To se sudbina umijeala," mislio je u sebi namrten. Kada mu je naelnik Hadlev priopio da preuzima ovaj sluaj, Elliot mu nije rekao to gaje muilo. Progonila gaje ne samo scena iz Pompeja, nego i sumnjivi,prljavi poslovi u jednoj ljekarni."Kao i obino," poalio mu se Hadlev ogoren "pozvani smo onda kada je trag hladan poput pegle od prole godine. Prolo je skoro etiri mjeseca! Imali ste dosta uspjeha s aferom ,lskrivljena arka, pa moda i ovdje uspijete neto uiniti. Samo nemojte biti preoptimistini. Nego, da li vam je sluaj uope poznat?""Pa, svojevremeno sam itao neto o tome, gospodine.""Taje afera ponovno pobudila zanimanje javnosti. Otkako se obitelj Chesnev vratila s puta, u gradu je pravi pakao. Anonimna pisma, krabanje po zidovima i slino. Prljav je to posao, moj mladiu, trovanje djece."Elliot je oklijevao. U sebi je bio pun neke ljutnje. "Pretpostavlja se daje to uinio netko iz obitelji Chesnev, gospodine?""Ne znam. Major Crow, ef policije, ima neke svoje zakljuke. Crow je razdraljiviji nego to izgleda kada ga ovjek promatra. Ako mu kakva zamisao padne na pamet, onda je se uhvati kao pijan plota. No, svejedno. On e vam izloiti sve injenice. Dobai je ovjek i bit e vam ugodno raditi pod njegovim zapovjednitvom. Oh, i ukoliko vam zatreba bilo kakva pomo, i Fell je u blizini. Nalazi se u Bathu, na odmoru. Moete ga pozvati te se pobrinuti da za promjenu neto i radi."Andrevv MacAndrevv Elliot je bio mlad, ozbiljan i prave kotske naravi. Ohrabrila ga je vijest o nazonosti doktora Fella S njime e moi biti iskren, te e mu ispriati to misli o ovo_situaciji. On je takav ovjek, pomisli Elliot.Kad je stigao u Sodburv Cross, zaustavio je automobil ispred policijske postaje. Sodburv Cross je po veliini bio neto izmeu grada i sela. Nalazio se na putu koji je podosta optereen prometom, budui da vodi do Londona. U to doba noi mjesto je bilo u dubokom snu. Svjetla Elliotovog automobila otkrie usnule prozore, a jedino drugo svjetlo bio je osvijetljen sat iznad fontane Diamond Jubilee.Major Crow i naelnik Bostwick oekivali su ga u policijskoj postaji."Oprostite to toliko kasnim, gospodo," ree Elliot "no imao sam problema s gumom...""U redu, u redu," ree ef policije. "Mi smo ionako none ptice. Gdje ete se smjestiti?""Naelnik je predloio "The Blue Lion".""Nije moglo bolje. elite li prvo otii u hotel ili prethodno elite neto uti o sluaju?""elio bih uti neto o tome, ukoliko vam nije prekasno."Za trenutak je u uredu nastala tiina, ulo se samo kucanje zidnog sata, dok je plamen plina nervozno lelujao. Major Crow ga ponudi cigaretama. Bio je to omalen ovjek, mekana glasa i sijedih brkova. Tip biveg vojnika, iji vas uspjeh uvijek iznenadi, sve dok ne doete u doticaj s njegovom apsolutnom uinkovitou. ef policije zapali cigaretu. Oklijevao je, pogleda uperena u pod."Ja sam taj," pone on "koji bi trebao zatraiti ispriku od vas, inspektore. Scotland Yard smo trebali pozvati puno ranije, ako smo uope htjeli traiti vau pomo. Ali dolo je do popriline uzbune u nekoliko posljednjih dana, otkako su se vratili Chesnev i njegova pratnja. Ljudi e pomisliti daje uinjen veliki napredak im je istragu preuzeo Scotland Yard." smijeio se on bezazleno. "Mnogi od njih trae da uhitimo gospoicu Wills, Marjorie Wills. Meutim, nemamo dovoljno dokaza."lako je doao u iskuenje, Elliot to nije prokomentirao. "Razumjet ete tekou," nastavi major Crow "im dobijetepredodbu o trgovini gospoe Terry. Vidjeli ste ve stotine takvih. To je mala prodavaonica, ali prilino duga. S lijeve strane nalazi se polica za duhan i cigarete, a s desne polica sa slatkiima. Prolaz izmeu njih je dovoljno irok, sve do zadnjeg dijela prodavaonice, gdje se nalazi mala knjinica. Dovoljno mjesta da se ovjek u trku okrene, znate?"Elliot kimne glavom."U Sodbury Crossu postoje samo tri takve prodavaonice. Ova gospoe Terrv je, ili bolje reeno, bila je najposjeenija. Tamo je svatko rado zalazio. Ona je vedra dua i izvanredno sposobna. Mu joj je umro i ostavio za sobom petero djece, razumijete?"Elliot ponovno potvrdi klimanjem glave."Svakako znate kako se slatkii prodaju na takvim mjestima. Neto od tih slatkih stvari nalazi se pod staklom na pultu, a dosta ih je razmjeteno u raznim staklenim posudama i kutijama na samom pultu. Tako je na vrhu staklene vitrine, na samom pultu, stajalo pet otvorenih kutija, malo nagnutih da bi se vidic njihov sadraj. Tri su kutije sadravale okoladne bombone, jedna obinu okoladu, a jedna karamele.""Pretpostavimo da elite ubaciti otrovne bombone mei njih. Nita lake! Kupite ih negdje drugdje, svi su oni uglavnorr slini. Uzmete injekciju, napunite ju strihninom rastvorenim i alkoholu i ubrizgate jednu do dvije kapi u, recimo, pola tucete okoladnih bombona. Mali ubod bio bi neprimjetan.""Zatim uete u prodavaonicu gospoe Terry, ili bilo koji drugu, sa sakrivenim okoladnim bombonima, te zatim zatraiti cigarete. Gospoa Terry odlazi iza pulta. Zatraite, recimo pedeset ili sto cigareta marke ,Players, tako se ona mora n< samo okrenuti, ve i popeti i dosegnuti najviu policu, ne bi l dohvatila kutiju sa sto komada. Dok ona stoji okrenuta leima jednostavno spustite okoladne bombone u otvorenu kutiji iza sebe. Onuda dnevno proe oko stotinu ljudi, tko moe znat ili dokazati da ste to uinili ba vi?"On se malo pridigne, zarumenjela lica."Da lije to tako izvedeno, gospodine?" raspitivao se Elliol"ekajte! Moete li shvatiti lakou s kojom je osoba, koja uiva u ubijanju i pri tom ne haje koga ubije, mogla sve to obaviti? U tome i jest na problem.""Moda bi bilo bolje da vam kaem neto o Marcusu Chesnevu, njegovoj obitelji i prijateljima. On ivi u velikoj vili, udaljenoj oko etvrt milje odavde. Moda ste je i vidjeli. Divna, nova, prostrana kua. Sve moderno i jako skupo. Zove se Bellegarde. Nazvana je po nekoj vrsti breskve.""Po emu, gospodine?""Po nekoj vrsti breskve," odgovori ef policije. "Jeste li uli za uvene Chesnevjeve staklenike? Ne? Zauzimaju pola jutra zemlje. Njegov otac i djed su, kau, uzgajali najljepe breskve na svijetu, a Marcus je nastavio tradiciju. To su one velike breskve koje posluuju u hotelima West Enda po basnoslovnim cijenama. Uspijevaju mu i izvan sezone, on kae da sunce i klima nemaju veze s uzgojem breskvl i daje trik u njegovoj tajni koja vrijedi desetine tisua funti. On uzgaja vrste Bellegarde, EarlySilver i njegov specijalitet Royal Ripener. Svakako, to je unosan posao. ujem da se njegovi godinji prihodi penju do iznosa sa est znamenki."Ovdje major Crow zastane, prodorno gledajui u svoga gosta."to se tie samog Chesnevja, on nije osobito popularan u ovom kraju. Lukav je i uporan kao vrag. Ljudi ga ili mrze iz dna due ili mu ukazuju potovanje. Znate kako ono ljudi govore upubovima: Ah, stari Chesney! To ti je jedan..., onda zavrti glavom smijuljei se, "i vr poleti niz ank. udne se stvari govore o njegovoj obitelji.""Marjorie Wills je njegova neakinja, ki njegove pokojne sestre. Prema onome to se zna, ini se daje pristojna djevojka, ali je vatrene naravi. ujem da, bez obzira na naivan izgled, ponekad upotrijebi rjenik kakvoga bi se i koija postidio.""Zatim je tu Joe Chesney, lijenik. On otkupljuje obiteljske grijehe, svi ga vole. Tri uokolo poput pobjenjela bika, noja nemam puno povjerenja u njegovu profesionalnu vjetinu. Ipak, mnogo se ljudi kune njime. On ne ivi s Marcusom, koji ne elimijeati svoje voarske poslove s kirurgijom, ve malo nie niz cestu. Zatim, umirovljeni profesor Ingram. Vrlo tih i ugodan ovjek, veliki prijatelj Marcusovih. Ima ljetnikovac u istoj ulici. Okolina ima lijepo miljenje o njemu. I na kraju, upravnik Marcusovih uzgajalita - Emmet, o kome nitko mnogo ne zna i ne mari.""Dakle, 17. lipnja bio je etvrtak, trni dan. U gradu je bilo dosta ljudi. Kao svrenu moramo uzeti injenicu da u prodavaonici gospoe Terry toga dana nije bilo otrovanih okolada. Razlog tomu je to ona ima petoro djece, kao to sam vam rekao, ajednome od njih bio je roendan prethodnoga dana. Njemu u ast gospoa Terry je pripremila malo slavlje, a izmeu ostalog ona je za goste izvadila veliku koliinu slatkia iz svake kutije s pulta. Nikome od njih nije bilo loe i nije bilo nikakvih posljedica.""to se tie etvrtka, imamo popis svih osoba koje su tog dana ulazile u prodavaonicu. To nije bilo teko pribaviti jer mnogi od njih posuuju knjige iz knjinice i ona zapisuje njihova imena. Toga dana u prodavaonici nije bilo stranaca i to moemo uzeti kao injenicu. Marcus Chesnev toga ju je dana osobno posjetio, isto kao i doktor Chesnev, no profesor Ingram i mladi Emmet nisu ulazili."Elliot izvadi biljenicu i pone prouavati crtee koje je u njoj napravio."Stoje bilo s gospoicom Wills?" upita on i ponovo postane svjestan topline noi, rasplesanog plamena plina i zabrinutog efa policije."Upravo sam vam htio govoriti o njoj," nastavi major Crow. "Gospoica Wills toga dana uope nije bila u prodavaonici. Evo to se dogodilo. Oko etiri sata poslijepodne, nakon zavretka nastave, u grad se dovezla automobilom svog ujaka. Otila je u "Packers" k mesaru, da se poali na neku narudbu. Kad je izlazila, srela je malog Frankiea Dalea, osmogodinjaka. Jako je voljela to dijete, barem prema onome to ljudi govore. Rekla mu je: "Oh, Frankie, otri do gospoe Terry i kupi mi okoladne bombone za tri penija, hoe li?" i stavila je djetetu u ruku est penija...""Prodavaonica gospoe Terry bila je udaljena pedesetak metara od tog mjesta. Frankie je uinio to mu je rekla. Na vrhu pulta, kao to sam rekao, stajale su tri kutije s okoladama. Frankie, kao i veina djece, nije birao, jednostavno je prstom pokazao na srednju kutiju i rekao: "Dajte mi ovih za tri penija.""Samo trenutak, gospodine," umijea se Elliot. "Je li ve netko do tada kupio okoladne bombone?""Ne. Toga dana prodano je dosta drugih slatkia, ali ne i okoladnih bombona.""Nastavite, molim vas.""Gospoa Terry je izmjerila traenu koliinu. Sto grama te okolade stoji est penija. U pedeset grama dobio je est okoladnih bombona. Zatim se Frankie trei vratio gospoici Wills s okoladama u maloj papirnatoj vreici. Toga dana padala je kia, a gospoica Wills nosila je kini ogrta s dubokim depovima. Vreicu je stavila u dep, a onda je, kao da se predomislila, izvadila tu ili neku drugu vreicu, razumijete?""Da?""Otvorilaje vreicu, pogledala unutra i rekla: "Frankie, donio si mi male bombone s bijelim punjenjem, aja sam htjela velike s ruiastim. Otri i zamoli gospou Terry da ih zamijeni...hoe?" Gospoa Terrvje susretljiva prodavaica pa ih je zamijenila. Vratilaje okoladice u srednju kutiju, a zatim je vreicu napunila okoladnim bombonima iz kutije s desne strane. Frankie ih je odnio gospoici Wills i ona mu je dala ostatak novca.""Odmah ete uti i ostatak prie," ree major Crow, uzdiui duboko i mrtei se. "Frankie nije odmah potroio tri penija. Prvo je otiao kui na aj, a zatim se vratio. Je li ranije bacio oko na okoladne bombone ne znam, ali je na njih potroio dva penija, na male s bijelim punjenjem ijedan peni na bombone punjene likerom. Oko est i petnaest u prodavaonicu je ula Lois Curtain, slukinja Andersonovih, s njihovo dvoje djece. Kupila je etvrt kilograma mijeanih bombona iz sve tri kutije.""Svi oni koji su probali okoladice iz srednje kutije, alili su se na njihov gorak okus. Frankieja, tog malog vraika, to nijemoglo sprijeiti jer je na njih potroio svoja dva penijate ih je sve pojeo. Bolovi su ga spopali otprilike nakon sat vremena. Umro je u stranim mukama u jedanaest te noi.""Djeca Andersonovih i Lois Curtain imali su vie sree. Mala Dorothv Anderson, tek stoje okusila okoladicu, zaplakala je, alei se na njihovu gorinu. U stvari upotrijebila je rije "grozna". Radoznala Lois probala je okoladicu, a Tommy Anderson je digao zbrku jer je i on elio probati, no sve su okoladice bile gorke i Lois je zakljuila da su pokvarene. Spremila ih je u torbu, dok ne nae vremena otii do gospoe Terry da joj se poali. Nijedno od njih troje nije umrlo, ali je s Lois te noi bilo povuci - potegni. Trovanje strihninom, naravno."Major Crow zastane. Govorio je tiho, no Elliotu se nije dopao njegov pogled. Ugasivi cigaretu, ponovo je sjeo.Dodao je:"U ovom kraju sam proveo dvanaest godina, no nikada nisam vidio toliko buke kao stoje ova. Prvi izvjetaj je naravno govorio da je gospoa Terry prodavala otrovane okolade i sav bijes se sruio na nju. Mislim da neki ljudi imaju nejasnu predodbu; mislei da se okolada moe pokvariti na isti nain kao i meso. Gospoa Terry je postala histerina, vritala je i plakala, briui oi krajevima pregae. Ljudi su razbili prozore na njezinoj prodavaonici. Otac malog Frankieja je napola lud.""No, nakon dan, dva postali su razumniji i poeli su se pitati o emu se radi. Joe Chesney je u baru hotela "The Blue Lion" otvoreno rekao daje to namjerno trovanje. On je ukazao pomo malom Frankieju, koji je pojeo tri okoladna bombona i tako progutao est zrna strihnina. Kao to znate, jedna estina zrna se smatra smrtonosnom dozom. Druge su tri rtve meusobno podijelile neto vie od dva zrna. okoladni bomboni iz. srednje kutije su analizirani, jo su dva bombona sadravala dva zrna strihnina to su unesena rastvorom alkohola. Takav je bio sluaj i s druga dva koje je kupila Lois, uz ona dva koje su ona i djeca meusobno podijelili. Svaki je bombon sadravao vie otrova od koliine koja se smatra smrtonosnom. Znai, ubojica je elio svojim rtvama nanijeti smrt u tekim mukama.""Jasno, postoje tri mogua rjeenja.""Prvo: Gospoa Terry je namjerno otrovala bombone. Tome sada nitko ne vjeruje.""Drugo: Netko, tko je u toku dana bio u prodavaonici, dodao je pregrt otrovnih bombona u srednju kutiju, dok je gospoa Terry bila leima okrenuta kupcu. Ba onako kako sam vam rekao.""Tree: To je uinila Marjorie Wills. Kad joj je Frankie donio vreicu nekodljivih bombona, ona je u depu svog balonera imala pripremljenu drugu vreicu sa zatrovanima. Nekodljive je stavila u dep, a ove druge otrovane izvadila i zamolila Frankieja da ih vrati i zamijeni. Tako su se i nali u srednjoj kutiji, razumijete?"Elliot se namrti."Da, gospodine, razumijem, ali...""Tono!" prekine ga major drei hipnotiki pogled na svome gostu. "Znam to elite rei. Postoji jedna nejasna stvar. Kupila je est okoladnih bombona, a u srednjoj kutiji na pultu naeno je deset otrovanih. Ako je vratila vreicu sa est, otkuda one etiri? I, ukoliko je njezina vreica sadravala deset bombona, zar gospoa Terry ne bi primijetila kada ih je vraala u kutiju?"Bostwick, naelnik lokalne policije, do ovog trenutka nije progovorio ni rijei. Bio je gromada od ovjeka. Sjedio je prekrienih ruku, pogleda usmjerenog u kalendar. Pripremajui se progovoriti, malo se nakaljao."Neki misle," ree on "da ona to nikada ne bi uinila. Ne, ak i daje netko prisili na to." Dodaoje, kaljui:"Sa ili bez pomoi Scotland Yarda, uhvatit emo tog vrajeg ubojicu, pa bila to zadnja stvar koju emo uiniti."Jakost njegovog bijesa ispuni sobu. Major Crow pogleda Elliota."Bostwick je," ree on "nauio biti nepristran i otvoren. Ako je to ono to on misli, pretpostavite to misle ostali.""Razumijem," ree Elliot i strese se u sebi. "Da li u mjestuprevladava uvjerenje daje gospoica Wills...?""To morate zakljuiti sami. Openito, ljudi ne vole ulaziti u pojedinosti, kao to to moramo mi. U tome i jest problem. Prije svega, sve je zapanjila priroda same stvari. A, onda, ne pomae ni injenica (iako, na sreu, veina gostiju hotela "Blue Lion" to ne zna) da su okolnosti pod kojima je izvreno ubojstvo gotovo istovjetne onima u uvenom sluaju trovanja u Brightonu prije vie od ezdeset godina. uli ste za sluaj Christiane Edmunds iz 1871? Sama je radila otrovane okoladice, koje je potom preko djece vraala kako bi ih zamijenili u trgovinama. Koliko se sjeam, nosila je torbicu s duplim dnom u svome mufu i djeci podmetala otrovane bombone kao arobnjak.""Christiana Edmunds je, koliko se sjeam, bila luda," ree Elliot. "Umrla je u Broadmooru.""Da," sloi se major "neki misle da e i ova tako zavriti." Nakon kratke pauze, on nastavi umjerenije:"Pogledajte ovaj sluaj. Ne ide! Jednostavno nam nita ne polazi za rukom. Nemogue je dokazati daje gospoica Wills raspolagala otrovom. Ne moe se dokazati daje kupila, posudila ili ukrala ni milijunti gram otrova, no mjetani lako nalaze odgovor na to. Ona je ljubimica doktora Joea. Ljudi kau da je Joe Chesney toliko nemaran da bi strihnin ostavljao posvuda, ba kao i duhan. Istina je da u svojoj ordinaciji dri strihnin, ali nam polae raune za svaku koliinu.""Drugo, gospoa Terry se kune daje u vreici koju je Frankie donio bilo est bombona.""Tree, ukoliko je to i uinila Marjorie, onda je to uinila na vrlo glup nain. Nije bila oprezna niti onoliko, koliko je to bila suluda Christiana Edmunds, a Brighton je ipak veliki grad. enu, koja bi izabrala nepoznato dijete dajoj zamijeni okoladice, bilo bi teko identificirati. Ali ova djevojka! U ovom mjestacu bira dijete koje je poznavala, i to u nazonosti svjedoka? Smijeno! Sama na sebe skree panju! Ako je htjela zatrovati bombone, onda bi to uinila tako da ne bude dovedena u sumnju i na nain kako sam vam malo prije objasnio.""Ne, inspektore. Nema niti jednog dijela optube protiv nje, koji dobar odvjetnik ne bi razbio u sitne djelie, za dvadesetak minuta. Ne moemo nekoga uhapsiti samo da bi zadovoljili starog Toma Cobleigha i ostale. Osim toga, osobno vjerujem da to nije istina. Ona je divna djevojka, nita se za nju nije govorilo, osim da su Chesnevjevi openito udni."Je li ova uzbuna protiv nje poela prije nego to su Chesnevji otili na putovanje?""Pa, pomalo se kuhala. Izbila je na povrinu tek kad su otputovali, l sada, kad su se vratili, stvar se pogorala. Ovdanji ef policije bio je u stalnome strahu da neke usijane glave ne razbiju Marcusove staklenike. Ja to, ipak, ne predviam. On puno pria, ali je jako strpljiv. Oekuje da e to umjesto njega rijeiti via vlast, pa nee poduzeti neki bezobziran korak ako ne bude prisiljen. Tako mi Boga, spreman sam uiniti sve to je u mojoj moi," ree major."l ja imam djecu, i ne svia mi se sve ovo, kao ni drugima. Samo, ponaanje Marcusa Chesnevja nije nam uope pomoglo. Vratio se s kontinenta galamei da e on rijeiti problem, budui da mi nismo uspjeli. U stvari, ujem daje prekjuer bio tu i postavljao neka besmislena pitanja..."Elliot nauli ui."Zaista?" zapita on. "O emu, gospodine?"ef gradske policije ispitivaki pogleda naelnika Bostwicka, kojemu su rijei navirale na usta."Gospodin je elio znati," ree on sarkastino "tonu veliinu kutija za bombone, koje gospoa Terry dri na pultu. Upitao sam ga zato to eli znati. Uzrujao se i rekao da se to mene ne tie. Odgovorio sam mu neka o tome upita gospou Terry. Rekao je," smijuljio se naelnik, s oitim uivanjem "da me mora jo neto pitati, ali poto sam takav lakrdija, to nee uiniti, a da u ja snositi posljedice. Dodao je kako je znao da mi nedostaje mo zapaanja, ali da mu je sadajasno da nemam ni pameti.""ini se da ima neku ideefixe," objasni major "da veina ljudi nije u stanju tono opisati ono to vidi ili uje...""Znam," ree Elliot. "Vi znate?"Elliot nije stigao odgovoriti, jer u tom trenutku zazvoni telefon. Major Crow nestrpljivo pogleda na sat ije glasno otkucavanje ispuni sobu. Kazaljke su pokazivale dvanaest sati i dvadeset minuta. Bostvvick nezgrapno pouri i podigne slualicu. Elliot i ef policije spuste glave kao da su ih najednom obuzele neke neugodne misli. Major je bio umoran i potiten, a Elliot je najblae reeno bio u depresiji. Meutim Bostwickov glas, ili moda mala nota kretavosti kojom je ponavljao ono "gospodine", trgne ih. Major Crow se iznenada okrene i udari stolicom o stol."To je doktor Joe," ree naelnik lagano. "Bilo bi bolje da vi razgovarate s njim, gospodine."Na elu mu zasja kapljica znoja, dok je izraz u oima malo govorio. On prui slualicu majoru Crowu koji ju je, sluajui paljivo, zadrao na uhu cijelu minutu. Elliot je u tiini uo mumljanje iz telefona, no nije razabrao niti jednu istu rije. Tadaje ef policije brino spustio slualicu."To je bio Joe Chesnev," ponovi on gotovo nemarno. "Marcus je mrtav. Doktor misli daje otrovan cijanidom."Kucanje sata ponovo ispuni sobu, a major Crow se nakalja."ini se," nastavi on "daje Marcus potvrdio svoju omiljenu teoriju posljednjim dahom. Ako sam tono shvatio, ono stoje doktor rekao, nitko od osoba koje su svojim oima vidjele ubojstvo, nije u stanju tono opisati to se dogodilo."Bellegarde je bila kua o kojoj su se mogle rei samo lijepe rijei. Iako vrlo velika, to nije bila prastara palaa, niti je na to pretendirala. Bila je sagraena od utih nizozemskih cigli s plavim oplatama zabata, sada malo posivjelim. Zabati su bili izgraeni na kraju dugog, niskog proelja sa strmim krovom.No, trenutno je inspektor Elliot teko razlikovao pojedinosti. Nebo je bilo tmurno i prekriveno oblacima. Iz kue nije probijao ni traak svjetlosti, ali kada su se uputili stazom koja vodi s lijeve strane, zabljesnulo ih je tako jako svjetlo da se moglo vidjeti s glavne ceste. Elliot zaustavi automobil, a major Crovv i naelnik Bostwick izau."Samo trenutak, gospodo," pristojno e Elliot. "Prije nego to uemo, bilo bi dobro da neto raistimo. Kakav je moj status ovdje? Poslali su me ovamo zbog tog sluaja trovanja, ali ovo..."Osjeti u tami kako ga major Crow smrknuto gleda."Vi volite biti na isto sa svime, zar ne?" upita ef policije. "Da, da to je pametno," dodao je urno. "To je va sluaj, mome. Vi ga vodite, naravno, pod nadzorom naelnika Bostvvicka. Kad ujem to se dogodilo, idem kui u krevet. Sada nastavite."Umjesto da pokuca na ulazna vrata, Elliot zaobie kuu i pogleda iza ugla. Koliko je vidio, Bellegarde nije bila dugaka kua. Ova strana sastojala se od tri sobe u jednom redu. Svaka je imala dva ispupena francuska prozora, koja su gledala na uski travnjak. Paralelno s prozorima nalazio se red kestenova. Prva soba, prema elu kue, bila je u tami. Svjetlost je dolazila kroz prozore druge dvije sobe, pogotovo tree. Trava oko kue izgledala je neprirodno zeleno. Svaki se uti list na drveu, koje je bacalo veliku sjenku, jasno razaznavao.Elliot zaviri u prvu od dvije osvijetljene sobe. Bila je prazna. Oba prozora, zastrta velikim barunastim zastorima, bila su otvorena. To je bila prostorija s klavirom i radio - gramofonom,koju su obino nazivali glazbenim salonom. Stolice su bile razbacane, a zatvorena dvokrilna vrata bila su povezana s najdaljom sobom. Tiina, toliko gusta da se mogla osjetiti, nagovjetavala je neku neugodnost."Ima li koga?" povika ElliotOdgovora nije bilo. On pode dalje i pogleda kroz prozor druge sobe u koju su vodila dvokrilna vrata. Najednom zastane.Na uskom zelenom otoku, izmeu kue i kestenova, odmah iza prozora najudaljenije sobe leala je najneobinija hrpa stvari to ih je Elliot ikada vidio. Prvo je zapazio staromodni cilindar, dubok i dobrano izlizan. Pored njega se nalazio odbaen, vrlo iznoen, dugi kini ogrta s dubokim depovima, zatim vuneni al smee boje i tamne sunane naoale. U sredini hrpe razbacanih stvari nalazila se crna kona torba, vea od lijenike, ali manja od obinog kofera. Na njoj su bili upisani inicijali: dr. R. H. Nemo."ini se," rekao je major Crow hladno, "da se netko ovdje skidao."Elliot nije odgovorio. Istog trenutka pogleda u sobu i primijeti neugodan prizor.Oba prozora na sobi, koja je bila ureena kao ured ili radna soba, bila su poluotvorena. Na sredini, a s Elliotove lijeve strane, nalazio se veliki radni stol s perom, tintarnicom i brisaem te stolicom iza njega. Iz bronane svjetiljke, koja je stajala na stolu, dopirala je bljetava svjetlost. Elliot je odmah znao da se radi o sijalici koja se upotrebljava za fotografiranje u zatvorenim prostorima. Sjeniloje bilo tako nakrivljeno daje puno svjetlo padalo na lice osobe koja je sjedila na stolcu, okrenuta licem prema dvokrilnim vratima.To je bio Marcus Chesnev. Sjedio je postrance u stolici, skupljenih ramena, s rukama na rukohvatima, kao da je pokuavao ustati. No, to je bila samo iluzija. Noge su mu bile oputene, dok se tijelo cijelom teinom oslanjalo o naslon stolice. Tamnoplave vene na elu bile su zategnute i nabubrene. Sivo-bijela kosa zapanjujue je odudarala od ostalog izgleda. Kapci, nateeni od krvi, bili su zatvoreni, dok mu je malo pjene izbilo na usta.Fotografska sijalica, nagnuta i uperena u nj, otkrivala je sve to bespotednom jasnoom bijelog svjetla. Iznad kamina, na zidu iza Marcusovih lea, nalazila se ploa od uglaanog drveta. Na njoj je stajao sat s bijelim brojanikom, ije se malo uurbano klatno pomicalo lijevo-desno uz glasno kucanje. Kazaljke su pokazivale dvanaest i dvadeset pet."Da... Marcus je otiao," ree major, trudei se biti to mirniji. "Ali pogledajte ovo..."Njegov glas se izgubi u tami. Kucanje sata je bilo preglasno. Kroz prozore je dopirao miris gorkog badema."Da, gospodine?" ree Elliot poslije male stanke, nastojei zapamtiti pojedinosti."ini se daje teko umirao. U pitanju su bili teki bolovi." "Da.""Joe Chesnev kae da se radi o trovanju cijanidom. To potvruje i ovaj miris. Ne kaem da sam ga ikada prije osjetio, ali svatko zna za njega. Zar cijanid nije otrov koji djeluje brzo kao munja, ubija trenutno, sve u svemu bezbolna smrt?""Ne, gospodine. Nema otrova koji tako djeluje. Ovaj je vrlo brz, ali samo utoliko to mu je potrebno nekoliko minuta, umjesto..."Elliot je stajao kraj prozora, a mata mu je radila brzo i sve neugodne stvari povezivala izvanredno ivo. Mrtvac je sjedio za stolom, pod jakom svjetlou, okrenut prema dvokrilnim vratima. Sve je to podsjealo na dobro osvijetljenu pozornicu. Da su vrata bila otvorena i daje iza njih sjedila publika pogleda uperenih ovamo, soba bi izgledala poput prave pozornice. Dvokrilna vrata bila bi zastor, a Marcus Chesnev glavni glumac. Iza pozornice nalazili su se udni rekviziti: cilindar, kini ogrta, al, sunane naoale i crna torba s upisanim imenom fantomskog doktora.Dobro, to moe priekati.Elliot provjeri vrijeme na svome satu i sloi se da se u sekundu poklapa s vremenom koje je pokazivao sat na kaminu. Zatim unese podatak u biljenicu i ue u sobu.Miris gorkog badema bio je izrazito jak oko Marcusovihusta. Preminuo je prije kratkog vremena. ake je drao stisnute u posljednjem gru oko rukohvata naslonjaa. Na sebi je imao veernje odijelo, a prednjica koulje bila je izvuena preko prsluka. Iza maramice u unutarnjem depu virio je komadi presavijena papira.U blizini nije bilo nikakve kutije ili boice s otrovom. Stol s neupotrijebljenim upijaem i tintarnicom bio je ist. Na njemu su se nalazila jo dva predmeta. Jedan je bio tamnoplava olovka, vie plosnata nego okrugla. Nije stajala na drau za pera, ve na upijacu. Drugi predmet bila je neotvorena kutija od kilograma jeftinih okoladica. Sjajan kartonski papir bio je ukraen crteima poput zidnog papira. Rijei na kartonskom poklopcu bile su ispisane pozlaenim slovima: Henrv s Peppermint Creams."Ima li koga?" zau se glas iz druge sobe.Tepisi su bili vrlo debeli, tako da nisu uli korake. Izvan podruja na koje je padala svjetlost bilo je tako mrano da su jedva primijetili kako netko nezgrapno pokuava otvoriti dvokrilna vrata. U sobu uleti doktor Joe Chesnev i zastane."Oh!" uzvikne lijenik teko diui. "To ste vi majore. I Bostvvick. Hvala Bogu!"Major ga pristojno pozdravi."Pitali smo se gdje bi vas mogli pronai," ree on. "Ovo je inspektor Elliot iz Scotland Yarda. On je tu kako bi nam pomogao. Pretpostavljani da ete mu rei to se ovdje dogodilo."Doktor Joe ispitivaki pogleda Elliota. Njegova iznenadna nazonost uznemiri atmosferu poput vjetra. U zraku se izmijeao miris brandvja i gorkoga badema. Doktorova kratka rida brada i brkovi dizali su se pod napuenim usnama i dubokim disanjem. Usprkos grubom odijelu od tvida, ovdje, kod kue, uini se Elliotu manje agresivan i snaan nego u Italiji. Imao je kovravu riu kosu i crvene obrve iznad blagih oiju, s toliko pokretnim borama ispod njih da se inilo kao da mu se cijeli donji dio lica nalazi na arkama. Ali sada njegovo debelo lice nije imalo dobroudan izraz."Ne znam to se dogodilo," uzvrati on prilino tuno. "Nisam bio ovdje. I ne mogu biti na razliitim mjestima u isto vrijeme.Upravo sam bio gore i pregledavao jednog drugog pacijenta." "Drugog pacijenta? Koga?" "Wilbura Emmeta." "Wilbura Emmeta!" ponovi major. "On nije..?""Nije mrtav, iako je zadobio teke povrede glave. Potres mozga." objasni doktor Joe, vrsto steui i trljajui ruke, kao da ih dri pod mlazom vode. "Sluajte, to mislite o tome da krenemo u drugu sobu? Ne kaem da mi smeta to smo ovdje" ree, pokazujui rukom na preminulog brata, "ali ove fotografske sijalice brzo pregore. Ako je ostavite da due gori, ostat ete bez nje kad vam bude najpotrebnija, kao kad traite kljueve i slino," ree on i nastavi trljati ruke.Na znak efa policije Elliot oko ruke zamota maramicu i ugasi svjetlo. Joe Chesney brzo zakorai ka drugoj sobi. U glazbenom salonu ih doeka sasvim drugim tonom, to Elliot protumai kao napad nervoze.Major Crow napola zatvori vrata."Dobro." ree on ustro. "Ako nemate nita protiv da upotrijebite telefon, naelnice, moete pozvati doktora i zamoliti ga...""Zato vam je potreban doktor? Ja sam doktor. Ja vam mogu potvrditi daje mrtav.""To je samo formalnost, Chesnev. Vi to znate." "Ako imate neto za rei protiv mene profesionalno..." "Gluposti, mladiu. Izvolite, inspektore."Doktor Joe se okrene Elliotu. "Tako znai, vi ste iz Scotland Yarda?" zapita on i nakon kratkog razmiljanja, doda. "ekajte! Kako ste dospjeli ovamo? Niste mogli tako brzo...?""Ovdje sam doao zbog jedne druge stvari, doktore. Trovanja djece.""Aha!" uzdahne doktor Joe i promijeni izraz lica. "Dobro, onda vam preputam ovu stvar.""Zahvaljujem," ree Elliot. "Pa, doktore, ako biste me samo u kratkim crtama obavijestili o onome to se noas dogodiloovdje...""Gluposti su se dogodile," zagrmi ovaj istoga trena "Gluposti. Marcus im je elio prirediti "predstavu", l tako mi Boga, priredio juje!""Predstavu?""Ne mogu vam rei to su sve uinili," naglasi doktor Joe "budui da nisam bio ovdje. Ali vam mogu rei to su namjeravali uiniti jer suotome raspravljali cijelo vrijeme tijekom veere. To je bila rasprava o staroj temi, samo to nikada prije nije imala takve konkretne oblike. Marcus je tvrdio da je devedeset devet od sto svjedoka, uvijek jednostavno neuraunljivo. Rekao je da nisu u stanju ispriati ono to su vidjeli vlastitim oima. ak ako se radi i o poaru, ulinoj nesrei, pobuni ili neemu slinom, policija uvijek dobiva dijametralno suprotna svjedoenja koja su neupotrebljiva kao dokazni materijal," zagleda se u Elliota s iznenadnom radoznalou. "Zar to nije istina?""Vrlo esto, no to ste time htjeli rei?""Pa eto, nitko od njih nije se slagao s Marcusom iz razliitih razloga, ali su svi rekli da se ne daju nasamariti. To sam i sam rekao," ree mu doktor Joe, branei se "i jo uvijek tako mislim. Na kraju, Marcus je rekao da bi sve to elio testirati. Ponudic je da na njima izvede jedan psiholoki pokus koji je upotrijebljer na nekom sveuilitu. Rekao je, da e im prirediti mak predstavu. Poslije su trebali odgovoriti na odreen broj pitanja o onome to su vidjeli. elio se okladiti da e ezdeset poste odgovora biti pogreno."Doktor Joe se okrene prema majoru Crowu:"Poznavali ste Marcusa. Uvijek sam govorio daje tvrdogla> kao onaj, kako se ono zove, znate onaj pjesnik kojeg smo moral itati u koli, onaj stoje znao pjeaiti po trideset kilometar! kako bi doao do tonog opisa nekog cvijeta koji je, inae beznaajan. Onoga trena kad bi mu na pamet pala neka ideja morao ju je sprovesti u djelo, pa makar umro istog trena. Taki su se i upustili u ovu malu igru. Meutim, na samoj polovic netko se umijeao i ubio Marcusa. Ukoliko sam ih tono razumicsvatko od njih je vidio ubojicu i slijedio svaki njegov korak, pa opet, nikako se ne slau u pogledu onog to se dogodilo."Doktor Joe zastane. Glas mu postane promukao, a lice mu se uari. Prema izrazu koji je imao u oima, Elliotu se uini da e svakog trenutka briznuti u pla. Prizor bi bio groteskan da nije izgledao apsolutno iskren.Major Crow se umijea."Zar nisu mogli dati opis ubojice?""Ne. Ubojica se sav zamotao, kao kakva avet.""Kako to?""Znate, dugaak kaput podignutih revera, al preko lica, tamne naoale i eir navuen na oi. Neugodan prizor. Oni su mislili daje to bio dio igre. Boe, to je uasno! Taj, taj vampir se uuljao...""Ali...""Oprostite, gospodine." prekine ga Elliot htijui prikupiti injenice i dovesti ih u red. Imao je udan osjeaj da e ovaj sluaj biti vrlo zagonetan. On se okrene prema doktoru. "Kaete oni su to vidjeli. Tko su to oni?""Profesor Ingram, Marjorie i mladi George. Kako se ono preziva?""Jo netko?""Ne, ne koliko ja znam. Marcus je elio da i ja budem nazoan. Ali, kako sam vam rekao, morao sam obii nekoliko pacijenata. Marcus je rekao da nee poeti s predstavom do kasno u no i da e ekati na mene, ako mu obeam da u se vratiti prije ponoi. Tako neto nisam mu mogao obeati. Odgovorio sam da u nastojati doi, ali ako ne stignem do petnaest do dvanaest, neka pone bez mene."Nakon stoje par puta mrknuo, doktor Joe sjedne, podigne svoje kao medvjee ape velike ruke i spusti ih nezgrapno u krilo."Kada je poela ta ,predstava?" nastavi Elliot."Kada je otkucalo dvanaest sati, kau. To je i jedina stvar u kojoj se svi slau.""O samom ubojstvu, doktore, iz vlastitog saznanja, ne biste mogli nita rei?""Ne! U dvanaest sati sam taman naputao kuu jednog pacijenta koji stanuje na drugom kraju grada. Teak sluaj, poroaj. Pomislio sam da pokuam bre voziti ne bi li stigao na vrijeme na tu Marcusovu "zabavu", ali nisam uspio. Ovamo sam stigao oko dvanaest i deset i naao jadnog ovjeka u takvom stanju daje bilo kasno da mu itko pomogne." Uto kao da gaje pogodio grom, koji mu razbistri misli. Najednom se razvedri i podigne svoje rie obrve. "Rei u vam jo neto," nastavi slatkastim glasom "kod ovog problema postoji jedna dobra stvar kojom svima mogu zatvoriti gubice. Trebam li to uiniti?""Sluajte, inspektore. Kaete da ste doli ovamo zbog sluaja trovanja u prodavaonici gospoe Terry. Moda znate to vam elim rei, ali ipak u vam rei. Vie od tri mjeseca, gotovo etiri, ljudi priaju daje Marjorie ubojica, kau: "Truje ljude da bi ih gledala kako se previjaju u mukama." To, naravno, ne smiju rei preda mnom, ne smiju, ali priaju. Da li da im svima zaepim gubice, poto je jedna stvar dokazana; tko god je ubio moga brata, to nije uinila Marjorie. Tko god daje trova, to nije Marjorie. Iako je Marcus nadrapao zbog nakane da to dokae, trud se ipak isplatio. Razumijete li me? Vrijedilo se zaloiti za to."On poskoi kao da je neto skrivio i spusti aku. Vrata na drugoj strani sobe se otvore i Marjorie Wills ue u sobu.U glazbenoj sobi se nalazio kristalni luster na kojemu su sve elektrine svijee bile upaljene. Pri ulasku ona zatrepe oima Prijee tiho preko sobe u svojim malim crnim papuama i polo ruku na doktorovo rame."Molim vas, doite gore," zamoli ga. "Ne svia mi se kake \Vilbur die."Zatim, zbunjena nazonou ostalih, podigne pogled koji j< bio bezizraajan. Kad ugleda Elliota, inilo se kao daje pogledon neto uhvatila i oi joj se suze. To je liilo na jaku unutarnji koncentraciju koja se odmah izgubila im se ona uspravila."Zar vi niste, ovaj, zar se nismo ranije sreli?"Na Marjorieno neoekivano pitanje, Elliotu se potkrade jo jedna pogreka. Progovori s toliko zajedljive otrine iz samo njemu znanih razloga, da se ef gradske policije s uenjem zagledao u njega."Ne vjerujem, gospoice Wills," odgovori on. "Izvolite sjesti, molim vas."Gledala je i dalje zbunjeno u njega. Sjeanja su mu se ivo vraala. Nikada nije sreo osobu, ije nazonosti je bio toliko intenzivno svjestan, koliko i tjelesnog dodira. inilo mu se kao da zna to e sljedee uiniti, kako e okrenuti glavu i kakav e biti njezin idui pokret."Postaje histerina, Marjorie," ree doktor Joe milujui je po ruci. "Ovaj ovjekje inspektor iz Scotland Varda. On je...""Scotland Yard," ree djevojka. "To je jo gore." Zatim se pone smijati.Odmah se obuzdala, tako da smijeh nije ostavio traga u njezinim oima. Elliot nije propustio niti jednu pojedinost: sjajna tamnosmea kosa, razdijeljena i zaeljana iza uiju, s malim kovrama na vratu. Visoko elo, izvijene obrve, sive sanjive oi, usne kao u vjenom mirovanju. Sada je postao svjestan da nije lijepa, no kao da to nije primjeivao."Oprostite," ree ona mirno. "Bojim se da vas nisam ula. to ste rekli?""Hoete li sjesti, molim vas, gospoice Wills? Ukoliko ste u stanju, molimo vas da nam kaete neto o smrti svoga ujaka."Ona brzo pogleda kroz dvokrilna vrata u drugu sobu, a zatim spusti pogled. Zabaci glavu steui ake, ali bar na izgled ostane mirna. Takvo dranje i inteligencija, kakvu joj je pripisivao, nisu morali biti dokaz protiv etveromjesenog ogovaranja zlih jezika."Ta sijalica nije mogla pregorjeli tako brzo, zar ne?" ree ona i poee se nadlakticom po elu. "Jeste li doli ovamo dame uhapsite?" "Ne." "Onda, to me elite pitati?""Nita, samo mi sve ispriajte kako najbolje znate, gospoice Wills. A vi doktore Chesnev, ako bi htjeli otii do vaeg pacijenta..."Elliotova trijezna, tiha kotska pristojnost imala je uspjeha. Ona ga pogleda ispitivaki i, diui mirnije, prihvati stolicu koju joj je ponudio. Na sebi je imala crnu veernju haljinu, bez ukrasa i nakita, pa ak i bez zarunikog prstena."Inspektore, moramo li ostati ovdje? U ovoj sobi, mislim." "Da.""Moj ujak je patio od raznih ideefixe i teorija," pone ona. "Kad god je imao neku, morao juje ispitati. I ovo je rezultat," ispriala je Elliotu sve o teoriji Marcusa Chesnevja."Koliko sam razumio, gospoice Wills, povod je bila neka rasprava tijekom veere.""Da.""Tko je prvi poeo s raspravom? elim rei, tko je poveo razgovor o toj stvari?""Ujak Marcus," odgovori djevojka iznenaeno."A vi se niste sloili s njim?""Da.""Zato, gospoice Wills? O kom pitanju?""Oh, je li to vano?" povikne Marjorie i malo izbulji oi, odajui nestrpljivost. Primijeti jainu njegove vilice i sva uzbuena nastavi: "Zato? Samo da bih neto radila, mislim. Nakon povratka kui bilo je grozno, ak i u nazonosti Georgea. Neugodno mije bilo upravo zbog njega. George je moj zarunik. Upoznala sam ga najednom putovanju u inozemstvu. Ujak Marcus je bio tako siguran u sebe, ali i ja sam vjerovala u ono to sam mu rekla.""U to ste vjerovali?""Da svi mukarci imaju slabu mo zapaanja," ree Marjorietiho. "Stoga ste svi loi svjedoci. Ne opaate okolinu, vi ste cijelo vrijeme optereeni svojim brigama, uvijek usredotoeni na posao ili na svoje probleme. Zato i ne zapaate stvari. Uvijek ismijavate enu koja zapazi to druga ena ima na sebi, do posljednjeg detalja, remena ili narukvice. Mislite da ene ne primjeuju isto tako i ono to mukarci nose te da to ne mogu opisati. To nije stvar gledanja drugih ena, ve promatranja. A primjeujete li vi uope to drugi ljudi nose? Neki drugi mukarac, na primjer? Ne. Ukoliko njegovo odijelo ili kravata nisu upadljivi, vi ostalo ne vidite. Primjeujete li pojedinosti, cipele ili recimo ruke?"Ona zastane gledajui prema dvokrilnim vratima."Ovo vam govorim jer sam se zaklela ujaku Marcusu da nijedna inteligentna ena nee puno pogrijeiti u pogledu onoga to je vidjela. Rekla sam mu da, ako nas testira uz pomo svoje demonstracije, neu ni onda pogrijeiti. I nisam."Marjorie se nagne naprijed puna gnjeva. "Vidite," nastavi ona "netko se umijeao...""Samo trenutak, gospoice Wills. Tko se jo nije sloio s vaim ujakom?""Nije se sloio ujak Joe, ali samo u naelu. Zatim profesor Ingram, koji se estoko usprotivio. Znate, on je profesor psihologije. Rekao je da je tvrdnja u osnovi logina, ali da osobno ne moe pogrijeiti, budui da je kolovan za promatranje i poznaje sve smicalice. Ujaku Marcusuje predloio okladu u pedeset funti."Ona skrene pogled prema stolici doktora Joea, ali se on ve bio neopaeno izvukao. Naelnik Bostvvick se vratio u sobu, dok je major Crow stajao naslonjen na klavir."Stoje s vaim - zarunikom?""Georgeom? Ah, on se isto tako nije slagao. Inzistirao je na tome da sve snimi jednom malom kino - kamerom, kako poslije ne bi bilo rasprave."Elliot sjedne."elite rei da posjedujete film o onome to se ovdjedogodilo?""Pa, da. To je razlog zastoje reflektor bio upaljen.""Razumijem," ree Elliot s uzdahom olakanja. "Tko je trebao biti svjedokom prilikom te Marcusove demonstracije?""Profesr Ingram, George i ja. Ujak Joe je morao pregledati nekoliko pacijenata.""Ali stoje bilo s drugim ovjekom, koji je izgleda negdje tresnuo glavom, s tim gospodinom Emmetom? Zar on nije bio nazoan?""Ne, nije. Trebao je asistirati ujaku Marcusu, razumijete? U stvari, trebao je biti drugi sudionik te igre.""Evo kako se to, prema onome to smo kasnije saznali, dogodilo," objasni ona. "Nakon veere sastali su se ujak Marcus i Wilbur Emmet i dogovorili se u svezi demonstracije koju su trebali izvesti za nas. Pozornica je trebala biti radna soba ujaka Marcusa, a mi smo trebali sjediti ovdje i promatrati. Predvieno je da se Wilbur pojavi u nekoj neobinoj odjei, koju smo mi trebali opisati nakon toga. Njih dvojica su trebali neto aptati, a na zadatak, kao publike, bio je da tono zapamtimo to su rekli jedan drugome. Ujak Marcus je priredio popis pitanja za nas. Dakle, kadje bilo skoro dvanaest sati, pozvao nas je ovamo i dao nam naputke..."Elliot se umijea."Samo trenutak, molim. Kaete daje bilo skoro dvanaest sati. Zar to nije bilo malo prekasno za poetak?"Ljutnja i neizvjesnost izazvae rumenilo na njezinom licu."Da, bilo je. Profesor Ingram se ljutio zbog toga jer je elio ii kui. Vidite, veera je zavrila oko devet i petnaest. George i ja sjedili smo u knjinici i igrali remi, pitajui se to e od toga ispasti, ali ujak Marcus je inzistirao.""Je li vam dao nekakvo objanjenje?""Rekao je dae ii vidjeti je li se ujak Joe vratio kui, kako bi nam se mogao pridruiti. Meutim, kadje vidio da ga nema do petnaest do dvanaest, odluio je poeti.""Jo jedna stvar, gospoice Wills. Do tada niste znali dajegospodin Emmet trebao sudjelovati, to jest, da je trebao asistirati vaem ujaku?""Oh, ne! Wilbura uope nismo vidjeli poslije veere. Sve to smo znali bilo je to da e se ujak Marcus zatvoriti u ovu sobu i izvriti potrebne pripreme.""Nastavite, molim vas.""Pa, ujak Marcus nas je pozvao unutra," nastavi ona "i dao nam instrukcije. Zavjese su bile sputene," ree pokazujui na prozore. "Ova dvokrilna vrata bila su isto tako zatvorena, tako da nismo mogli vidjeti unutranjost radne sobe. On je stajao ovdje i kratko nam objasnio to trebamo raditi.""Moete li se ikako sjetiti stoje sve rekao?"Ona kimne glavom."Vjerujem da mogu. Rekao je: "Prvo, morate sjediti u potpunom mraku za svo vrijeme ove demonstracije. " George se usprotivio i upitao kako se onda moe oekivati od njega da sve to snimi filmskom kamerom. Ujak Marcus je objasnio da je od mene posudio veliku sijalicu za reflektore, onu to sam je to jutro kupila. Namjestila sam svjetiljku u radnoj sobi, tako da je svjetlo padalo direktno u sredite mjesta na koje e kasnije naa panja biti usmjerena."Ovdje Elliot osjeti kako ga zapljuskuje val djevojine nesigurnosti, kao daje stavila parfem."Pa opet, osjeala sam da u tome ima neke prijevare," dodala je."Zato?""Jer je ujak Marcus izgledao tako!" povie ona. Ne moete ivjeti s jednom osobom toliko dugo, a da... I onda, zbog ovoga stoje rekao: "Drugo, bez obzira na ono to vidite, ne smijete meusobno razgovarati, niti se uplitati. Je li to jasno?" Na kraju, ba prije nego stoje uao u radnu sobu, dodao je: "Budite oprezni jer moete naii na neke klopke. " Rekavi to, uao je u radnu sobu i poslije nekoliko sekundi zapoeo je svoju demonstraciju.""U stvari, poelo je kada je ujak Marcus sasvim rastvoriodvokrilna vrata. Bila sam nervozna i uzbuena. Ne znam ni sama zato.""Bio je sam. Mogla sam vidjeti skoro cijelu radnu sobu. Poto je otvorio vrata, polako se vratio i sjeo za taj stol u sredini, licem okrenut prema nama. Velika sijalica uglavljena u svjetiljku s metalnim sjenilom nalazila se na prednjoj strani stola, no malo udesno. Osvjetljavala je gotovo cijeli prostor, ne zatvarajui vidik prema ujaku Marcusu. Iza njega, na bijelom zidu, ocrtavala se njegova velika sjenka. Vidio se bijeli brojanik na satu koji je stajao na kaminu, sa sjajnim klatnom koje je etalo lijevo - desno. Bila je pono.""Ujak Marcus je i dalje sjedio licem okrenut prema nama. Na stolu su se nalazili kutija okolada, olovka i jedno naliv -pero. Prvo je podigao olovku, a zatim i pero, te se pravio kao da pie njima. Onda se okrenuo oko sebe. Jedan od prozora na sobi se otvorio i u sobu se uvukla ona uasna prilika s cilindrom i naoalama."Marjorie zastane, jedva uspijevajui da se nakalje. Onda nastavi:"Osoba je bila visoka oko metar i osamdeset, ne raunajui cilindar. Na sebi je imala prljav kini ogrta podignutih revera. Preko ustiju je ovila neki smei al, a na oima je imala tamne naoale. Rukavicama, koje su se sjajile, drala je crnu torbu. Naravno, nismo znali tko je to bio. Ali, taj prizor mi se ak ni tada, u tom trenutku, nikako nije dopao. To je vie sliilo nekom kukcu, nego ovjeku, visoko i mravo, s velikim naoalama na licu.""George, koji je sve to snimao, rekao je glasno: "! Nevidljivi ovjek!" Prilika se okrenula i pogledala nas. Onda je stavila lijeniku torbu na stol, okrenula nam lea te se pomaknula prema drugom kraju stola. Ujak Marcus joj je neto apnuo, ali nepoznata osoba nije pustila niti glasa. Jedino je ujak govorio. Nije se ulo nita osim kucanja sata na kaminu i zujanja Georgeove kamere. Mislim daje ujak Marcus rekao ovo: "Sada ste uinili ono to ste uinili i ranije. to ete jo napraviti? " Sad se prilika nalazila s desne strane stola. Brzim je kretnjama izvadila iz depa ogrtaa malu kartonsku kutiju.Iz nje je istresla malu, oblu, debelu zelenu kapsulu, poput onih s ricinusom koje smo imali obiaj uzimati kao djeca. Prilika se brzo nagnula, glavu ujaka Marcusa iskrenula je prema nazad i natjerala ga da silom proguta zelenu kapsulu."Marjorie je ovo ispriala drhtavim glasom, zatim je prestala priati.Glas joj je podrhtavao. Stavila je ruku na grlo i pokuala se nakaljati. Teko je odvraala pogled s dvokrilnih vrata, pa je naposljetku okrenula stolicu prema njima. Elliot ju je pratio pogledom."Da?" pouri je on."Nisam si mogla pomoi," ree ona. "Skoila sam, viknula ili neto slino. Nisam to trebala uiniti jer nas je ujak Marcus upozorio da nas ne iznenadi nita od onog to vidimo. Uostalom, nita i nije izgledalo naroito sumnjivo. Ujak Marcus je progutao kapsulu, mada mu, kako se nama uinilo, to nije odgovaralo i dalje zurei u ono umotano lice.""inije to bilo gotovo, nepoznata je osoba uzela svoju torbu i brzo nestala u pomrini kroz dvokrilni prozor koji dosee do poda. Ujak Marcus je ostao sjediti za stolom jo nekoliko trenutaka. Gutajui i dalje s mukom, odgurnuo je kutiju s okoladicama u stranu, a zatim se bez ikakve najave skljokao na stol.""Ne, ne!" povika Marjorie, vidjevi da su se prisutni u sobi uskomeali. "To je bilo samo pretvaranje koje je oznaavalo kraj predstave. Odmah nakon toga ujak Marcus je ustao smijeei se. Zatim je otiao do vrata i pritvorio krila, to je bilo kao sputanje zavjese.""Upalili smo svjetla u ovoj sobi. Profesor Ingram je pokucao na dvokrilna vrata i zamolio ujaka Marcusa da se ponovno pojavi na "pozornici". Ujak Marcus je rastvorio vrata. Pogledao nas je, sijui nekim unutranjim zadovoljstvom, ali ipak zbog neega ljut. Presavijen papir u malome depu svog sakoa malo je pogurao nadolje, govorei: "Dakle, moji prijatelji, uzmite pera i olovke te se pripremite odgovoriti na neka pitanja." Profesor Ingram je uzvratio: "Usput bih vas upitao tko je bio onaj vaudni asistent?" Ujak Marcus je odgovorio: "A, to je bio Wilbur. Pomogao mi je da pripremim cijelu stvar." Zatim je povikao: "U redu, Wilbure, sada se moete pojaviti. " ""Ali odgovora nije bilo.""Ujak Marcus viknuo je ponovno, no nitko nije odgovorio.""Na kraju se naljutio i bijesan otiao k prozoru. Jedan od prozora u ovoj sobi, vidite, ostao je otvoren jer je no bila vrlo topla. Svjetlo je tada gorjelo u obje sobe. Mogli smo vidjeti zeleni pojas izmeu drvea i kue. Neobina oprema tog vampira - cilindar, naoale, torba s upisanim imenom - leala je na zemlji. Meutim, Wilbura nismo vidjeli.""Nali smo ga malo kasnije, s druge strane, u sjenci jednog drveta. Leao je na zemlji, bez svijesti. Krv mu je curila iz usta i nosa. Zadnji dio njegove lubanje bio je meki. ara kojim je udaren, nalazio se u blizini. Wilbur je leao bez svijesti dosta dugo.""Vidite, ovjek s cilindrom i naoalama uope nije bio Wilbur," objasni ona dok joj se lice i protiv njezine volje grilo."Nije bio Wilbur?" ponovi Elliot.Sasvim je dobro znao stoje htjela rei. Ta udna prilika sa starinskim cilindrom u potpunosti je zaokupila njegove misli."Jo nisam zavrila svoju priu," ree mu Marjorie tiho, ali potiteno. "Nisam vam rekla to se dogodilio ujaku Marcusu.""To se dogodilo odmah nakon to smo pronali Wilbura. Kad su se simptomi poeli pojavljivati ne znam, ali kad su podizali Wilbura, okrenula sam se i primijetila da neto nije u redu s ujakom.""Vjerujte, najednom mi je bilo loe. Znam daje u pitanju bila intuicija, ali to ja tu mogu. Odmah sam znala o emu je rije. Oslonio se o drvo, previjajui se i trudei se doi do zraka. Svjetlost koja je dopirala iz kue osvjetljavala je lie iza njega. Nisam ga dobro vidjela, svjetlost je padala sa strane na njegovo lice. Koa mu je izgledala grubo, boje olova. Rekla sam: "Ujae, to je s vama? Nije vam dobro?" I izgleda da sam vrisnula, samo je jako zatresao glavom i napravio pokret kao da me htio odgurnuti. Pokuao je zakoraiti jednom nogom, ali je zastenjao. Pritrala sam mu zajedno s profesorom Ingramom. Odgurnuo je profesorovu ruku i..."Nije mogla nastaviti. Udari se rukama po licu, pokrivajui oi, a zatim ponovi taj pokret.Major Crow prie klaviru. "Priberite se," ree napraite.Naelnik Bostvvick je utio i promatrao je radoznalo, prekrienih ruku."Najednom je poeo trati," ree gnjevno Marjorie. "To je ono ega se uvijek sjetim, poeo je trati. Naprijed - nazad, gore - dolje, ali samo po nekoliko koraka u svaku stranu jer nije mogao izdrati bolove. George i profesor su ga pokuali zadrati, ali on im se otrgnuo i uskoio kroz prozor u sobu. Skljokao se pokraj stola. Podigli smo ga na stolac, ali vie nijeprogovorio ni rijei. Izala sam kako bih telefonirala ujaku Joeu. Znala sam gdje ga mogu pronai, gospoa Emsworth oekuje dijete. Ujak Joe je stigao dok sam telefonirala, ali ve je bilo kasno. Po cijeloj sobi se osjeao miris gorkog badema, noja sam vjerovala da jo uvijek postoji nada. George je rekao: ,Pustite to, njegovo je vrijeme prolo. Ja znam stoje to. Tako je i bilo.""Zla kob," promrljao je major Crow neprilino, ali iskreno. Naelnik Bostvvick nije rekao nita. "Gospoice Wills," ree Elliot, "ne elim vas previe muiti..." "Dobro sam. Stvarno sam dobro.""Ali vi mislite daje vaem ujaku otrov dan u onoj zelenoj kapsuli?""Svakako. Ujak Joe je rekao da nije mogao govoriti jer je otrov djelovao na njegove dine organe.""U meuvremenu nije nita drugo progutao?""Ne.""Moete li mi opisati tu kapsulu?""Pa kako sam rekla, nalikovala je onima s ricinusovim uljem koje smo obiavali uzimati kao djeca. One su veliine zrna groa, a napravljene su od debele elatine. ini se da vam uope ne klize niz grlo, ali naprotiv, gutaju se vrlo lako. Ovdje ih jo uvijek koristi mnogo ljudi." Propitujui se, hitro gaje okrznula pogledom i odjednom vie nije bila blijeda.On se na to nije obazirao."Evo na emu smo. Vi mislite daje netko prije predstave udario gospodina Emmeta...""Mislim.""Netko se obukao u onu neobinu odjeu, tako da ga ni gospodin Marcus Chesnev nije mogao prepoznati. Zatim je taj netko odigrao Emmetovu ulogu u predstavi. Ali umjesto nekodljive kapsule, koju je gospodin Chesney trebao progutati kao dio predstave, ta ju je osoba zamijenila otrovnom?""Oh, ne znam, mislim daje tako!""Hvala vam gospoice Wills. Sada vam vie neu dosaivati." Elliot ustane."Znate li gdje su profesor Ingram i Harding?" "Da, bili su gore s Wilburom.""Molim vas, zamolite ih da siu dolje. Oprostite, samo jo jedna stvar."Ona ustane. Iako je bila nervozna, nije se urila te ga je promatrala ispitivaki."Uskoro e biti potrebno nainiti vrlo detaljnu izjavu o svemu to se dogodilo," Elliot nastavi... "Meutim, postoji jedna stvar koju bi mogli sada rijeiti. Opisali ste jedan dio odjee te osobe, kini ogrta i slino, ali stoje bilo s hlaama i cipelama?"Izraz na njezinom licu postane odreeniji. "Njegove...?""Da. Maloprije ste rekli," pone Elliot osjeajui tutnjanje u uima, "da na drugoj osobi uvijek uspijevate zapaziti cipele. Pa kako su onda izgledale cipele i hlae toga ovjeka?""Ta svjetiljka je," odgovori Marjorie nakon krae stanke, "stajala na stolu, tako da su stvari koje su se nalazile nie bile poprilino nejasne. Meutim, mislim da bih vam i na to mogla odgovoriti. Da, sigurna sam u to."Preplaen izraz u njezinim oima postane jo odreeniji."Nosio je obine hlae od odijela, crne, s tamnijom crtom sa strane i veernje lakirane cipele.""Gospoice Wills, jesu li svi mukarci noas na sebi imali veernja odijela?""Da. To jest, svi osim ujaka Joea. On je morao posjetiti svoje bolesnike. Govorio je da se stvara lo psiholoki uinak ukoliko lijenik posjeuje pacijenta u veernjem odijelu. Kae da se onda pacijentu ini da lijenik ne obavlja ozbiljno svoju dunost. Ali vi ne mislite..."Elliot se osmjehne, iako je i sam osjetio kako mu se osmijeh pretvara u licemjernu masku."Koliko je ljudi ovdje naviklo preodijevati se za veeru?""Nitko koga ja znam," ree Marjorie koja se oigledno sve jae uzrujavala. "Mi to inae ne radimo, ali ujak Marcus nas je zamolio da iz nekog razloga noas to uinimo.""Prvi put?""Da, prvi put otkako nam je prestao dolaziti onako veliki broj gostiju na veere, ali profesora Ingrama ionako ne moemo raunati kao gosta. Pa, ni Georgea.""Hvala vam gospoice Wills, osim ako major Crow ili naelnik nemaju neko pitanje...?"Druga dvojica odmahnue glavama. Bostvvick je izgledao snudeno. Majorieje jo neko vrijeme zadrala svoj pogled na Elliotu, a zatim je izala i tiho zatvorila vrata za sobom.Uinilo mu se daje zadrhtala. U osvijetljenoj sobi nastala je tiina."Hm!" promrmlja major Crow."Znate," zakljui on, otro promatrajui Elliota "meni se svjedoenje ove djevojke ne svia.""Ni meni," sloi se Bostwick i polako spusti ruke."Izvana se ini kao sasvim jednostavan sluaj," zastenje major Crovv, gunajui za sebe. "Netko je prislukivao i vidio Marcusa i Emmetakako vre pripremu. Taje osoba znala kako e tei cijela igra. Ona je uklonila Emmeta, odglumila njegov dio i zamijenila nekodljivu kapsulu otrovnom. elatini je trebalo minutu-dvije da se rastopi, pa tako Chesnev ne bi primijetio nita sumnjivo kad bi uzeo kapsulu. To jest, ne bi odmah povikao daje otrovan ili pokuao sprijeiti ubojicu. Tako je ubojica mogao pobjei, ostavljajui svoju odjeu vani. Nakon to bi se elatina rastopila, otrov bi dokrajio rtvu za nekoliko minuta. Sve je tako jednostavno, ali...""Ah!" proguna Bostwick kada je ef policije naglasio posljednju rije. "Zato bi izbacio Emmeta? Eh, gospodine?"Elliot je naglo postao svjestan daleko vee otroumnosti, koja ja izbijala iz te tjelesine, nego stoje oekivao. Bostvvick je, svakako, bio vii po rangu, ali Elliot ipak nije oekivao toliku dovitljivost. Naelnik se ljuljao naprijed-nazad, gurajui svog potinjenog u intervalima uza zid. Onda je pogledao Elliota tako prodorno, da se njemu uinilo kao da mu je svjetlostsvjetiljke odjednom okrenuta u lice."Tako je, tono inspektore," potvrdi major Crow. "Kao to je naelnik Bostvvick rekao - zato bi uklonio Emmeta? Zato ne dozvoliti Emmetu da Chesnevu da otrovnu kapsulu? Ako je ubojica znao njihov plan, ondaje samo trebao zamijeniti kapsule. Zato bi se izlagao opasnosti uklanjajui Emmeta, odijevajui se u neobinu odjeu i ostavljajui mogunost, izloen pogledima ostalih, da bude otkriven? Zato dovoditi sebe u takvu opasnost, kada je samo trebao zamijeniti kapsule i podmetnuti je drugome da izvri to prljavo djelo?""Mislim," ree zamiljeno Elliot, "daje u tome klju ovog zloina.""Klju zloina?""Da, gospodine. Prema prethodnoj probi uope nije bilo predvieno da Chesney proguta kapsulu.""Hm!" ree major Crow nakon krae stanke."Namjeravao se samo pretvarati da ju je progutao. Vidite, cijela predstava bila je zamiljena kao serija raznih klopki za promatrae. Vjerojatno ste se pri prouavanju ovakvih sluajeva na fakultetu sluili slinim trikovima...""Ja ne," pobuni se major Crow."Ni ja," promrmlja naelnik Bostwick.Elliotu u glavu udari njegova tvrdoglavost, ne samo zbog ovakvih odgovora, ve i zbog pomalo neprijateljskog ozraja to se poeo osjeati u sobi. Zapitao se nije li se moda previe promijenio u licu. Dok mu je u uima zujalo, jedva se suzdravao da ne opsuje."Instruktor," nastavi on, "uzme bocu neke tekuine, jezikom je lizne, iskrivi lice i poali se na njezin gorak okus. Onda bocu daje vama. Njezin sadraj je u stvari samo obojena voda... Ali ako niste dovoljno paljivi, rei ete daje tekuina gorka samo zato stoje on ostavio takav utisak. Ili drugo, tekuina je zaista gorka, a on se pretvarao da ju je probao, govorei vam da uinite ono stoje i on uinio. Ukoliko niste dobro promatrali stoje on radio, onda vam se moe dogoditi da povuete dobar gutljaj tekuine.""To je ono to se, najvjerojatnije, i ovdje dogodilo. Gospodin Chesnev ih je upozorio da paze na zamke. Sjeate se, gospoica Wills je rekla daje izgledao iznenaeno i Ijutito kad mu je kapsula nagurana u usta. Najvjerojatnije se dogovorio s Emmetom da se ovaj pretvara da mu daje kapsulu, a on da se pravi kao da ju je progutao. Ali pravi ubojica mu je kapsulu sasuo niz grlo, to je sve. Da bi izbjegao prekid svoje predstave, gospodin Chesney nije glasno protestirao." Elliot odmahne glavom. "Bio bih iznenaen kad na tom popisu pitanja, koji je on pripremio, ne bismo pronali neko kao stoje, recimo, ovo: Koliko mije vremena trebalo da progutam kapsulu? ili slino."Ovo se dojmilo majora."Tako mi Boga, to je uvjerljivo!" zakljui on s nekim olakanjem, a zatim ogorenje i zbunjenost potisnu sve ostalo. "Sluajte inspektore, ako je i bilo tako, onda mi, dovraga, imamo posla s luakom.""Tako se ini, gospodine.""Pogledajmo injenicama u oi," ree major Crow. "Luak, ili kakvo god mu ime izmislili, iz ove je kue.""Aha!" promrmlja Bostvvick. "Nastavite!"ef policije govorio je polako: "Prije svega, kako bi netko sa strane znao da su oni noas pripremali taj pokus sposobnosti zapaanja. Oni sami saznali su to tek nakon veere. Ne ini se moguim da se neki drznik motao oko ovih prozora i prislukivao razgovor Chesnevja i Emmeta. Mislim da to ne djeluje uvjerljivo, osim to se samo namee. Vidite li u emu je tekoa?""Vidim," uzvrati Elliot mrko."Ako je to uinio netko iz ove kue, tko je to mogao biti1/ Joe Chesney je bio vani, u posjeti pacijentu. Ako nije naputac tu kuu do ponoi, onda ga svakako moemo iskljuiti. Wilbui Emmet je skoro ubijen od strane pravog ubojice. Nema vis nikoga, osim nekoliko slukinja i kuhara, na koga bi mogk pasti sumnja. Jedina alternativa, znam da ovo zvui fantastine -ali postoji samo jo jedna mogunost. Ubojica je jedna od tr osobe za koje se pretpostavlja da su bile nazone pokusu. Tebi znailo da se ta osoba iuljala odavde u mrak, tresnula po glavi jadnog Emmeta, navukla njegovu odjeu, dala Chesnevu otrovnu kapsulu i kradom se vratila ovamo prije nego to se svjetlo upalilo.""Ne gospodine, to se ne ini moguim," odbrusi suho Elliot. "Ali to nam drugo preostaje?" Elliot nije odgovorio.Znao je da sada ne smije mnogo teoretizirati. Sve dok se ne izvri obdukcija nee moi sa sigurnou rei kako je Marcus umro, osim da je to uinjeno nekim cijanidom iz skupine cijanovodinih kiselina. Posljednja pretpostavka efa policije ve mu je padala na pamet.Elliot je razgledavao sobu. etverokut pet na pet, obloen sivim daicama poprskanih zlatnom bojom. Francuski prozori bili su prekriveni tekim zavjesama od baruna tamnosive boje. Od namjetaja soba je sadravala samo veliki klavir, radio-gramofon, visoki Boule ormari pored vrata koja vode u hodnik, etiri lagana naslonjaa prekrivena brokatom i dvije klupice za noge. Sredite sobe je bilo dosta prazno, tako da ako je netko elio izbjei klavir pokraj prozora - mogao je proi preko sobe u mraku, a da ne udari u neki predmet. Tepih je bio debeo, tako da se na njemu ne bi uo um koraka."Da," ree ef policije. "Isprobajte to."Prekida za svjetlo nalazio se iza ormaria. Elliot ga okrene i tama ispuni sobu. Svjetlo je bilo toliko jako da su svijee iz velikog lustera i nakon gaenja avetinski svjetlucale u mraku, podrhtavajui pred Elliotovim oima. ak je i sa zavjesama povuenim u stranu bilo nemogue razaznati bilo kakav predmet na nebu presvuenom tamnim oblacima. Zauo se slabi um alkica na zavjesama, kao da ih je netko povukao."Ja maem rukama," zauo se iz mraka glas efa policije. "Vidite li me?""Apsolutno nita," ree Elliot. "Ostanite gdje jeste, idem otvoriti dvokrilna vrata."Zaobilazei stolicu, napipa put do vrata. Otvorila su se lako i bez uma. Koraao je oko dva metra prema naprijed, povlaeinoge dok nije pronaao stol. Zatim napipa bronanu svjetiljku, okrene prekida i bljetava, bijela svjetlost obasja suprotni zid. Onda se Elliot vrati natrag kako bi je prouio iz glazbenog salona."Hm!" uzvikne major Crow.Jedina iva stvar u sobi bio je sat. On je nemirno i poslovno kucao na polici od tamnog ispoliranog drveta iza glave mrtvaca. To je bio povelik sat od pozlaene bronce, s brojanikom irokim dvadesetak centimetara i malim mesinganim klatnom koje se presijavajui njihalo. Ispod njega je, na stolici, bio uspravljen pokojnik. Sat je pokazivao pet minuta do jedan.Na stolu od mahagonija nalazio se smei upija, a bronana svjetiljka stajala je blie prednjem kraju stola i malo udesno. Vidjela se kutija okoladnih bombona s plavim cvjetovima. Stojei na vrhovima prstiju, Elliot primijeti olovku naslonjenu na upija. Nije bilo ni traga peru koje je spomenula MarjorieS lijeve strane mogao se razaznati jedan od prozora. Uza zid s desne strane, nalazili su se duga elina vitrina boje drveta i zatvoreni rolo ormari s priborom za pisanje. Na njemuje stajala svjetiljka sa zelenim sjenilom. To je bilo sve, osim jedne stolice i hrpe asopisa i kataloga razasutih po podu. Sve se to vidjelo kao na prosceniju uokvirenom dovracima. Sudei po poloaju stolica u glazbenom salonu, svjedoci su sjedili udaljeni oko pet metara od Marcusa Chesnevja."Ne vidim puno toga tamo," primijeti major Crow sumnjiavo. "A vi?"Elliotov pogled padne na komadi papira koji je ranije vidio zataknutog iza maramice u malom depu pokojnikovog sakoa."A stoje ono gospodine," pokae on rukom. "Prema onome to nam je rekla gospoica Wills, to bi trebao biti popis pitanja koje je pripremio Marcus Chesnev.""Da, i to s time?" gotovo povie ef policije. "Pretpostavimo daje on i pripremio taj popis. U emu je razlika...?""Samo u ovome, gospodine," ree Elliot dolazei u iskuenju da i sam podigne glas. "Zar ne shvaate daje cijeli taj pokusbio zamiljen kao serija zamki za svjedoke? Mogue je da su pola stvari koje su vidjeli bili trikovi. I ubojica je to iskoristio. Trikovi su mu pomogli. Prikrili su ga i moda ga jo uvijek prikrivaju. Ako bi mogli saznati to su svjedoci tono primijetili, ili barem to misle da su vidjeli, mogli bismo ui u neki trag ubojici. ak ni luak ne bi poinio takvu glupost i tako zapetljao otvoreno ubojstvo kao to je ovo, osim ukoliko u planu gospodina Chesnevja nije bilo neega to mu je pruilo zatitu, stoje u potpunosti zavelo policiju, dajui njemu bogzna kakav alibi. Zar to nije jasno?"Major Crow ga pogleda."Oprostit ete mi inspektore," ree on pristojno, "ako ja smatram daje vae ponaanje bilo udno cijelu veer. Takoer elim znati kako ste znali prezime zarunika gospoice Wills? Ja ga nisam spomenuo.""Ah, dovraga!" pomisli Elliot. "Oprostite gospodine.""Nema na emu," odvrati drugi istim poslovnim tonom. "Nije vano. Uostalom, to se tie popisa pitanja, sklon sam sloiti se s vama. Da vidimo jesmo li ita saznali od njih. Vi ste u pravu: ukoliko postoji ijedno pitanje koje sadri zamku ili sline smicalice, bit e u popisu."Izvue papir iz pokojnikova depa, odmota ga i rairi na upijau. Na njemu je vrlo itkim rukopisom bilo napisano sljedee:ODGOVORITE TONO NA SLJEDEA PITANJA:1. Je li se na stolu nalazila neka kutija? Ako jest, opiite ju.2. Koje sam predmete uzeo sa stola i kojim redoslijedom?3. Koliko je bilo sati?4. Koliko je bila visoka osoba koja je ula kroz prozor?5. Opiite odjeu te osobe.iii..6. Stoje nosila u desnoj ruci? Opiite predmet.l. Opiite to je sve uinila. Je li neto uklonila sa stola?8. to mije osoba dala da progutam? Koliko vremena ml je trebalo da to progutam?9. Koliko dugo se osoba zadrala u sobi?10. Koja osoba ili osobe su govorile? Stoje bilo reeno?N.B. Uvait e se samo POTPUNO toni odgovori na sva pitanja."Izgleda dosta iskreno," promuca major Crow, "ali ima zamki. Pogledajte primjedbu. Odmah ete primijetiti namjetenu prijevaru. Inspektore, pogledajte osmo pitanje. Ipak..."On presavije papir i prui ga Elliotu koji ga stavi u blok. Major Crow se polako povue prema dvokrilnim vratima ne skidajui pogled sa sata."Govorio sam ja..."Vrata se otvorie. Svjetlost iz hodnika preplavi glazbeni salon. Na vratima se pojavi silueta ovjeka ija se elava glava presijavala pod svjetlou."Ima li koga?" upitao je otar glas. "Tko je tamo? to radite ovdje?""Policija," odgovori major Crow. "Sve je u redu. Samo uite Ingrame. Upalite svjetlo, hoete li?"Nakon nekoliko trenutaka nespretnog traenja u mraku, profesor pronae prekida iza Boule ormaria i upali svjetlo. Elliot je odmah shvatio da e biti prisiljen promijeniti utisak koji je u ruevinama Pompeja stekao o profesoru Ingramu.Okruglo, sjajno lice profesora Ingrama, njegova sklonost gojaznosti i nezgrapni pokreti ostavljali su dojam debelog ovjeka omanjeg rasta. Tome je doprinijelo i treptanje na izgled bezazlenih plavih oiju, okrugao nos i dva uperka crne kose koja su virila iza uiju, jo vie istiui njegovu elavost. Imao je naviku nakrivljavati glavu i gledati podrugljivo ispod oka nanain koji je odgovarao njegovu stavu prema ivotu. Meutim, sad je sve to priguivao, ak je izgledao i zaplaeno. Lice mu je prekrile arenilo raznih boja. Izguvana prednjica koulje virila je iz hlaa kao tijesto iz tepsije. Trljao je ake kao daje elio s njih skinuti kredu. U stvari, Elliotje zapazio daje Ingram bio srednjeg rasta i neupadljivo debeo."Rekonstruirate zloin, ha?" natukne on. "Dobra veer, majore. Dobra veer, naelnice."Njegovo ponaanje je dobilo primjesu nehajne pristojnosti. Mali osmijeh bio je namijenjen svima, poput lakog udarca biem iznad krda konja. Elliot je zakljuio da se iza dobrodunog izgleda krije jaka i prodorna inteligencija."A ovoje, pretpostavljam," dodao je oklijevajui, "ovjek iz Scotland Varda o kojem mi je govorio Joe Chesnev. Dobra veer, inspektore.""Da," potvrdi major Crow i naglo nastavi. "Sluajte, vi znate da - ovisimo o vama." "Ovisite o meni?""Pa, vi ste profesor psihologije. Vas nisu mogli prevariti trikovima. Rekli ste i sami da ne mogu. Vi nam moete rei to se zaista dogodilo za vrijeme tog vrajeg pokusa, zar ne?"Profesor Ingram brzo pogleda kroz dvokrilna vrata. Izraz njegova licajo se vie promijeni."ini se," ree on mrko."Dobro!" ree major Crow sklon raspravljanju. "Gospoica Wills nam je rekla da je ovdje potajno pripremljena neka podvala.""Ah, vidjeli ste ju?""Da. Prema onome to smo uli izgleda daje cijela "igra" bila zamiljena kao niz trikova..""Vie nego to," ree profesor Ingram gledajui ga ravno u oi. "Sluajno znam daje u planu bilo prikazati i kako su zatrovane okoladice u trgovini gospoe Terry, a da to nitko nije primijetio."IIDRUGI POGLED KROZ NAOALE"Ona umire.""--! Nemojte pred damama. "- DR. EDWARD PRITCHARD Glasgovv, 1865.Ne ekajui komentare ostalih, Elliot ue u radnu sobu, upali svjetiljku sa zelenim sjenilom koja je stajala na rolo ormariu, a potom ugasi veliku sijalicu u stolnoj svjetiljci. Zbog kontrasta se obino svjetlo inilo slabim. Ipak je mogao vidjeti Marcusa Chesnevja, sklupanog u svojoj stolici."Tako znai? Dva dana prije no stoje ubijen, prema izjavi naelnika Bostwicka, Marcus Chesnev je bio u policiji, molei ih da mu kau tonu veliinu kutije za okoladne bombone iz prodavaonice gospoe Terry. Kutija s jeftinim okoladnim bombonima sada je stajala na stolu. Imala je ulogu u tom pokusu, ali kakvu?" pitao se Elliot.Zatim se vrati u glazbeni salon, gdje je major Crow pokuavao rijeiti problem."Ali kako je Marcus mogao," iuavao se ef policije, "ilustrirati trovanje okoladica u prodavaonici gospoe Terry uzimanjem kapsule koju mu taj neznanac gura u usta?"Profesor Ingram malo podigne ramena. Naprezao se gledajui u drugu sobu."Teko bih vam to mogao objasniti," naglasi on. "No, ukoliko elite da nagaam, onda mislim kako je Chesnev elio da incident s kapsulom bude samo popratna stvar, dio cijele igre. Moda ak i ne tako vaan dio. Vjerujem daje kljuna stvar, koju moramo otkriti, neto to je imalo veze s tom kutijom okoladnih bombona na stolu.""Mislim," ree ef policije nakon krae stanke, "da u se iskljuiti iz ove istrage. Vi nastavite, inspektore."Elliot pokae rukom profesoru Ingramu na jednu od stolica presvuenih brokatom i ovaj smjerno sjedne."Dakle gospodine, je li vam Chesnev rekao da je ta demonstracija bila zamiljena kako bi se njome prikazalo da se bomboni mogu zatrovati, a da to nitko ne primijeti?""Nije, ali je to natuknuo.""Kada?""Neto prije nego je poela. Nametnuo sam mu to," profesor Ingram se malo strese, a zatim njegov bezazleni izgled postane lukav. "Jo za vrijeme veere osjetio sam da u Chesnevjevoj nagloj i neoekivanoj elji za izvoenjem te demonstracije postoji neto udno. inilo se daje na tu zamisao doao sasvim sluajno i da je njegov izazov doao kao posljedica nae rasprave. Meutim, on je prije toga smislio nabaciti tu izazovnu ideju. Razradio je plan puno prije no to smo sjeli za stol. To se moglo primijetiti, mladi Emmet je zvjerao uokolo kao vuk, kad god je pomislio da ga nitko ne gleda.""I onda, gospodine?""Eto, to je bio razlog zato sam se usprotivio odlaganju pokusa do kasno u no i to sam nakon veere ostavio tri puna sata neispunjenima. Ne volim se mijeati ni u ije elje jer to smatram svetinjom. inilo mi se daje malo pretjerao s time. Rekao sam vrlo iskreno: "Kakva je to igra?" Odgovorio mije kriom:-"Promatraj paljivo. Moda i vidi kako su okoladni bomboni u prodavaonici gospoe Terry bili zatrovani. Ali kladim se da nee.""Imao je naku udnu zamisao?""Oito.""Zamisao koju je namjeravao dokazati pred svima nama.""Svakako.""A imao je odreenu pretpostavku tko bi mogao biti trova?"Profesor Ingram hitro podie pogled, s osjetnom zabrinutou u oima. Ako bi se za njegovo dobroudno lice moglo tako rei, izgledao je kao daje u njega najednom uao zloduh."Takav sam dojam stekao," priznao je."Zar vam nije rekao - zar vam nije dao neki nagovjetaj?""Nije, to bi inae pokvarilo igru.""Mislite daje otrovan zato stoje znao tko je ubojica?""To je mogue, da," profesor Ingram se promekolji na stolcu. "Recite mi, inspektore, vi ste, vjerujem, inteligentanovjek? ovjek od razumijevanja, zar ne?" Nasmijei se pristojno. "Samo trenutak, molim. Objasnit u vam zato sam to pitao. Svako potovanje naelniku Bostvvicku, ali smatram da istraga nije dobro voena. To mu ne ide u prilog."Major Crow se namrgodi."Naelnikje," ree polako, "nastojao vriti svoju dunost...""Ah, prestanite s tim nagaanjima," umijea se profesor Ingram. "Svakako da jest. Neka nam Bog pomogne, to smo radili svi mi, ali vrenje dunosti ne znai i otkrivanje istine. Ponekad ispadne ba obrnuto. Ne mislim da se policija urotila protiv Marjorie Wills, znam da nije, ali je sramota da neakinja moga prijatelja ne smije izai na ulicu, a da se ne izloi opasnosti daju ak i djeca kamenuju. Kakav je stvarni napor uloen da se rijei afera trovanja? Kako se prilo cijeloj stvari? Kakav je to zloin? Zato su otrovani bomboni ba iz trgovine gospoe Terry?On udari rukom o naslon stolice."Naelnik Bostvvick," nastavi on, "podrava ope, naizgled tono miljenje, da su luaci luaci, i to je to. A da bi pojaali svoju optubu protiv Marjorie, navode slian sluaj Christiane Edmunds - lijepa usporedba, nema to.""Slian? Nije bilo dva toliko razliita sluaja upravo u osnovnoj namjeri. Christiana Edmunds je bila luda, ako ba elite znati, ali je kao i mnogi ubojice imala jasan motiv. Ta se mlada dama, koja je ivjela 1871. godine u Brightonu, strastveno zaljubila ujednog oenjenog lijenika koji joj nije davao znakove ohrabrenja. Prvo je strihninom pokuala otrovati lijenikovu enu, ali s