1

JOHN WESLEY

Jedini put

Hod kroz propovijed na gori

EVANGELIČKA METODISTIČKA CRKVA

SPLIT

2

Titel der deutschen Ausgabe:

JohnWesley - Allein dieser Weg

© 1988 Chrisliches Verlagshaus, Stuttgart

© za Hrvatsku: Evangelička metodistička crkva

Preveo i modificirao: Petar Ţunić

Lektura: Slavica Justinberg;

Jakica Ţaper

Split, 1999.

3

Kratice Biblijskih knjiga

Stari zavjet SZ Novi zavjet NZ

Knjiga Postanka Post EvanĎelje po Mateju Mt Knjiga Izlaska Izl EvanĎelje po Marku Mk Levitski zakonik Lev EvanĎelje po Luki Lk Knjiga Brojeva Br EvanĎelje po Ivanu Iv Ponovljeni zakon Pnz Djela apostolska Dj Jošua Jš Poslanica Rimljanima Rim Knjiga o Sucima Suci Prva posl. Korinćanima 1 Kor Ruta Rut Dru. posl. Korinćanima 2 Kor Prva o Samuelu 1 Sam Poslanica Galaćanima Gal Druga o Samuelu 2 Sam Poslanica Efeţanima Ef Prva Kraljevima 1 Kr Poslanica Filipljanima Fil Druga Kraljevima 2 Kr Poslanica Kološanima Kol Prva Ljetopisa 1 Ljet Prva posl. Solunjanima 1 Sol Druga Ljetopisa 2 Ljet Dru. pos. Solunjanima 2 Sol Ezra Ezr Prva posl. Timoteju 1 Tim Nehemija Neh Druga posl. Timoteju 2 Tim Estera Est Poslanica Titu Tit Psalmi Ps Poslanica Filemonu Flm Job Job Poslanica Hebrejima Heb Mudre izreke Izr Jakovljeva poslanica Jak Propovjednik Prop Prva Petrova poslanica 1 Pt Pjesma nad pjesmama Pj Druga Petrova poslanica 2 Pt Izaija Iz Judina poslanica Jd Jeremija Jr Prva Ivanova poslanica 1 Iv Tuţaljke Tuž Dru. Ivanova poslanica 2 Iv Ezekiel Ez Treća Ivanova poslanica 3 Iv Daniel Dn Otkrivenje Otk Hošea Hoš Joel Jl Amos Am Obadija Ob Jona Jon Mihej Mih Nahum Nah

4

Stari zavjet SZ Habakuk Hab Sefanija Sef Hagaj Hag Zaharja Zah Malahija Mal

5

Sadrţaj Strana

Uvod.................................................................................... 6

Propovijed koja mijenja svijet ....... Matej 5, 1-2.................. 8

Blaţenstva:

Blago

...siromasima u duhu……... Matej 5,3……………... 12

...onima koji tuguju............ Matej 5, 4..................... 19

...krotkima........................... Matej 5, 5.21-26…….. 23

...ţednima i gladnima.......... Matej 5, 6..................... 28

...milosrdnima..................... Matej 5, 7..................... 32

...onima čista srca............... Matej 5, 8. 27-37……. 39

...mirotvorcima................... Matej 5, 9..................... 46

...progonjenima zbog pravednosti.....

Mt 5, 10-12. 38-42........ 49

Sol zemlji i svjetlo svijetu.............. Matej 5, 13-16…........... 60

Veća pravednost............................. Matej 5, 17-20…........... 73

Milostinja i molitva........................ Matej 6, 1-15................. 89

Post................................................. Matej 6, 16-18............... 102

Pravo blago..................................... Matej 6, 19-23……....... 112

Brige............................................... Matej 6, 24-34.............. 121

Od o sude do pomoći……………. Matej 7,1-12.................. 133

Široki i uski put............................. Matej 7, 13-14............... 144

Laţni proroci.................................. Matej 7, 15-20.............. . 149

Poslušnost...................................... Matej 7, 21-27.............. . 158

6

Uvod

Sastanci u običnoj kući ne odgovaraju svakom. Što je

potaklo zareĎenog svećenika Engleske drţavne crkve Johna

Wesleya da uveče 24. svibnja 1738. godine, znači pred 260

godina, doĎe na jedno takvo okupljanje, gdje su se jačali i u Duhu

izgraĎivali obični ljudi, to nije ni sam znao. Učinio sam to "sa

jednim nutarnjim otporom", zapisao je poslije. Ondje nije sreo

nekog sjajnog predavača. Štoviše jedan je čovjek jednostavno

čitao Uvod u poslanicu Rimljanima Martina Luthera. Po ljudskoj

ocjeni, ne baš skup pri kojem bi ova pametna glava, upravo po

povratku iz Amerike, očekujući nešto značajno, to i doţivjela. Ali,

to je za njega bio ipak značajan skup, kao što je u svojem

dnevniku zabiljeţio; "čudesno zagrijan", i nadodaje "osjećao

sam da je Spas moje duše u vjeri u Krista, jedino u njemu..." Ta vjera je postala i ostala jezgra njegova propovijedanja,

koju je on od onda neumorno propovijedao i iz čega je nastao

metodistički pokret. John Wesley je postao i ostao ono što

najmanji broj današnjih teologa ţeli biti - propovjednik! Njegova

propovjedaonica se nalazila više na ulicama i raznim mjestima

okupljanja, nego u crkvama.

Da tiskana riječ izgovorenu nadopunjava, spoznao je jako

rano, zato mu je za cijelog ţivota bio moto: "preach and print"

(propovijedaj i tiskaj). Sam je još uspio izdati osam knjiga svojih

propovijedi. Posebno su mu leţale na srcu 53 izabrane "Standard

Sermons" - standard propovijedi, koje je sam odabrao, te čine i

uokviruju metodističku nauku i vjerovanje. Mnoge od ovih

propovijedi su prevedene na njemački jezik, ali isto tako i

skraćene.

Srţ standard propovijedi je izlaganje "Propovijedi na gori".

Pri skraćivanju se vodila briga o tome da se odstrane samo stavci

koji su govorili o situaciji u 18. stoljeću, ali nikako ne i duhovna

7

izlaganja. Svakako treba imati u vidu i to da je situacija 21.

stoljeća nešto drugačija.

Sama riječ "religija" je imala u ono doba, kako u Engleskoj

tako i u Njemačkoj, sasvim drugi značaj. Što danas tu riječ samo

puni, u ono vrijeme se smatralo u punom smislu riječi: vjera,

vjerovanje, bit kršćanstva, što znači kršćanin biti, a ne se

samo tako zvati. Kao pravi poklon se smatraju te propovijedi, jer su odrţane

skoro u potpunosti bez stranih riječi, što danas skoro nigdje nećete

doţivjeti, no da je ipak moguće, to je on dokazao. Naravno je da

se stil njegova propovijedanja ne da prevesti, ali biblijski citati,

koji su za njega specifični, odaju njegov stil.

Wesleyeve kristalno jasne misli, njegov stav i sposobnost

slušanja biblijske poruke tj. istine, u koju se on moţe uţivjeti i

sebi predočiti, uvijek su uočljive činjenice. Tako će npr. riječ

"uveliko me se dojmilo" biti nedovoljna.

Istinski me se dojmilo njegovo beskompromisno izlaganje.

Svi putovi su zapravo presječeni i što ostaje?; "Ovo je jedini put",

koji Isus uči i koji jedino u nebo vodi. I uvijek ćemo naginjati

protestu; "tvrdi govor", ali kada bi on popustio, došlo bi do

razvodnjavanja Boţje Riječi. Sigurno će se naći i riječi iza kojih

bi se mogao staviti upitnik, ali to nam ne smije stvoriti alibi; tvrdi

govor.

Petar Ţunić

8

Propovijed koja mijenja svijet

Matej 5,1-2

Dopustite da najprije uočimo tko ovdje govori ?

Ovdje govori Gospodin neba i zemlje, Stvoritelj svemira.

On, koji raspolaţe sa svojim stvorenjima. Govori Vladar, čije je

Kraljevstvo od prije svih vjekova i koji svemirom upravlja.

Govori veliki zakonodavatelj koji će se pobrinuti da njegove

zapovijedi budu izvršene, jer, On je taj koji moţe spasiti i

upropastiti, uništiti vječnim prokletstvom, koji kaţnjava

odvajanjem od svoga lica. Ovdje govori vječna mudrost Oca, koji

nas zna, i od kojeg smo stvoreni, i koji poznaje našu nutrinu. Koji

takoĎer zna kakav je naš odnos prema Njemu i svakom biću koje

je stvorio. Prema tome, On isto zna kako će svoje zapovijedi

podesiti situaciji u kakvoj se nalazimo i u koje nas je uveo. Govori

Bog ljubavi koji je napustio svoju slavu i jednakost sa Bogom i

došao na ovu zemlju1. On je poslan od Oca da obasja one koji

prebivaju u tami.2 On je takoĎer i veliki prorok, o kojem je Bog

već prije mnogo vremena govorio; "A ne bude li tko poslušao

mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će

odgovarati preda mnom."3 Ili, kao što kaţe apostol Petar: "Tko

god ne bude slušao toga proroka, istrijebit će se iz naroda."4

Što On uči?

Sin Boţji, koji je došao iz neba, uči i ukazuje na put u nebo.

To je mjesto na kojem je On za svoje pripremio stanove, mjesto

na kojem vlada njegova slava.5 Slava koju je imao prije nego je

1 Fil 2,6

2 Lk 1,79

3 Pnz 18,19

4 Dj 3,23

5 Iv 3,13

9

postojao svijet. On nam ukazuje na jedini put u vječni ţivot.6 Svi

drugi putovi vode, prije ili kasnije, u propast.7 Način na koji je

Isus na ovoj zemlji ţivio uvjerava nas, da nam je On jasno i

potpuno propovijedao Boţju volju: niti točkicu više, nego što je

sam od Oca dobio. Ali od dobivenog nije ništa ni izostavio.8 Boţji

naum nam je u potpunosti objavio. Niti jedan redak nije izgovoren

koji bi se protivio volji nebeskog Oca. I zato svaka njegova rečena

riječ ima svoju vječnu vrijednost.9

Isus nije svojim propovijedanjem samo govorio Boţju

istinu, nego se i protivio krivoučiteljima, svemu što su farizeji i

pismoznanci onog vremena iskrivili. No, istovremeno je Gospodin

zauzeo isti stav i protiv svih krivih učitelja i krivih putokaza u

kršćanstvu, koji su do tada nastupili i koji će još kasnije nastupiti.

To uzrokuje pitanje; koga Isus podučava?

Sigurno ne samo svoje učenike. Zbog toga se sigurno nije

morao popeti na jedno brdo - goru. Soba u kući jednog od učenika

bila bi dovoljna. Veliko mnoštvo dolazi k njemu.10

To se ovdje

odnosi na sve koji su od njega htjeli učiti. I pošto piše; "i poče ih

učiti"11

, uključuje to mnoštvo okupljenih koji su se uspeli na goru.

To isto nam potvrĎuje i kraj Propovijedi na gori gdje stoji: kad

Isus dovrši svoj govor, veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno

njegovom naukom. Zbog čega? Zbog toga što ih se dojmilo, što ih

je proţelo, a s njima i sva buduća ljudska pokoljenja na zemlji,

koja će čuti ovu Vijest vječnog ţivota.

Svaki čovjek će djelomično prihvatiti ovaj govor, ali za

mnoge dijelove se smatra da oni smjeraju i da su upućeni samo

6 Iv 14,2

7 Iv 17,5

8 Iv 6,40

9 Mt 24,35

10 Mt 5,1

11 Mt 11,29

10

apostolima ili prvim kršćanima. Ili, moţda, samo onima koji

imaju duhovnu sluţbu, a za obične kršćane to nema značenja. No,

tko će to dokazati. Sam Gospodin nije u tom svojstvu ništa rekao,

niti bilo koji apostol. Tako se odnosi Propovijed na gori prema

sveukupnom čovječanstvu. Njeni dijelovi su sastavljeni kao

kamenje arkade (zida u luk). Iz njega se ne smije izvaditi ni jedan

kamen da se ne sruši cjelokupna konstrukcija.

Zatim trebamo vidjeti kako naš Gospodin uči.

"Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek."12

Ova

konstatacija ili tvrdnja vrijedi uglavnom za Propovijed na gori.

Sveti ljudi13

su u sva vremena govorili uvijek potaknuti od Svetog

Duha. Petar, Jakov ili Pavao su bili u svojem propovijedanju

mudri graditelji Kristove crkve.14

Ali, ako se radi o mjeri mudrosti

Boţje, onda nikada nije sluga dorastao gospodaru. Ni sam Isus

nije nigdje i ni u jedno vrijeme za svog zemaljskog puta tako kao

u Propovijedi na gori na ovako obilan način opisao kako izgleda

put sljedbe i ţivljenja u posvećenju; "bez kojeg neće nitko vidjeti

Gospodina".15

Sigurno je da je On kod kojekakvih prigoda

ukazivao na pojedine stvari, ali ovdje je dao opširan pregled koji

se ovako ne nalazi nigdje u Bibliji. Deset zapovijedi, koje je Bog

objavio na Sinaju, ukratko su te koje Bog u smislu posvećenja

daje i koje se tako trebaju shvatiti. Ali je velika razlika izmeĎu ta

dva teksta. Pavao kaţe s pravom: "Da, ovako gledano ono što je

bilo sjajno, nije sjajno, zbog prevelikog ovog sjaja."16

U jednoj, čuĎenja vrijednoj ljubavi, otkriva Sin Boţji

ljudima volju svoga Oca. On nas ne vodi kao u Starom Zavjetu k

12

Iv 7,46 13

2 Pt 1,21 14

1 Kor 3,10 15

Heb 12,14 16

2 Kor 3,10

11

opipljivu brdu, ni gorućem grmu, ni tmurnim oblacima, ni oluji.17

On ne grmi s neba,18

kao što to David reče. Ne, On govori nama

osobno, On, čiji je jaram sladak i breme lako.19

On je taj koji

govori: Blago onima... i misli u suštini; sretni siromasi u duhu,

tugujući, krotki, oni koji su željni pravde, milosrdni i čista

srca; potpuna radost ih prati na putu i dostići će cilj pun

radosti u ovom životu kao i u vječnosti.20

Izgleda kao da Isus ovdje odgovara na Davidovo pitanje:

Ţeliš li dane mnoge uţivati dobra?21

Gledaj, ja ti ukazujem za

čime ti u suštini čezneš i što ti odavno bezuspješno traţiš: Put u

miran, ali radostan i zadovoljan ţivot, u nebo na zemlji - i na

kraju, u nebo na visini!

Isusov Govor na gori je konstruiran na način da svi dijelovi

koji slijede uvijek predočavaju i preduvjetuju prethodne. Svako od

tri poglavlja odgovara jednom odlomku. U prvom je saţeta suma

od osam točaka kršćanskog ţivota. One su objašnjene i ujedno

zaštićene od krivoučenja. U drugom dijelu - poglavlju se nalaze

osnovice koje bi trebale biti osnova našeg usmjerenja. Treći dio

ukazuje i upozorava na glavnu prepreku vjere, a tako i završava sa

širim uputama primjene Govora na gori.

17

Heb 12,18 18

Ps 18,14 19

Mt 11,30 20

Mt 5,3-10 21

Ps 34,13

12

Siromasi u duhu

Mt 5,3

Već je pretpostavljano kako je naš Gospodin kroz osam

Blagoslova za kršćanski ţivot htio ukazati osam koraka koje

kršćanin treba učiniti na putu u vječnu domovinu. Drugi su pak

mislili kako svi ovdje navedeni stavovi vrijede za kršćanina svuda

i u svako doba. Zašto ne bismo i mi uvaţili oba mišljenja? Zaobići

ih se ne mora! Bez sumnje je siromaštvo u duhu, kao i svako

drugo ovdje navedeno svojstvo (osobina), kod svakog pravog

kršćanina manje ili više prisutno. Ali isto tako je istinito da prava

vjera uvijek počinje sa duhovnim siromaštvom, a onda ovim od

Isusa navedenim redoslijedom raste; "da čovjek Boţji bude

savršen - opremljen za svako djelo ljubavi."22

Ovo duhovno siromaštvo, koje je temeljni dar Boţji, ne

smijemo niti onda odstraniti, ako nas Bog i sa više obdari:

"Prijatelju, pomakni se naviše!".23

To moramo "proslijediti", iako

istovremeno "trčim prema cilju da postignem nagradu.",24

ka

punom Blagoslovu Boga, kroz Isusa Krista. Temeljno je znači biti

duhovno siromašan. Moţe se pretpostaviti da je Isus biranjem

ovih riječi mislio na svoje učenike koji su se oko njega okupljali.

Oni nisu mogli ukazati na svoje bogatstvo, naprotiv, to su bili

ljudi koji su znali što znači neimaština. Zbog toga su mogli bez

poteškoće shvatiti što znači biti siromašan u duhu. Spoznaja ove

neimaštine je prvi korak, tako kaţe Isus, u pravcu prave sreće,

kako u ovom tako i u budućem svijetu.

Mora li se zemaljsko siromaštvo stoga voljeti i istovremeno

strahovati pred ţeljom za bogatstvom, ako se ţeli biti duhovni

siromah? To mišljenje se zastupa, često se oslanjajući na riječ

22

2 Tim 3,17 23

Lk 14,10 24

Fil 3,16

13

apostola Pavla: "Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala."25

Zbog

toga su se mnogi, u svim vremenima, odricali ne samo bogatstva,

nego svakog imetka - posjeda. Ovdje je zasigurno osnova za

svako dobrovoljno siromaštvo - odricanje ponekih katoličkih

redova. Za te ljude je to jedan veliki korak na putu u nebo. Oni

očito nisu uvidjeli ili shvatili da se ova izreka apostola Pavla:

pohlepa za novcem kao izvor ili korijen svih zala ne ograničava

doslovce samo na novac, nego vaţi za svaku pohlepu, jer ih

postoji raznih vrsta, što se već i iz iskustva zna. Zasigurno je ipak

pohlepa za novcem najveća opasnost. Ovaj bi se prvi Isusov

Blagoslov očito suprostavio Gospodinovoj volji ako ga uvaţimo

samo za zemaljsko imanje, jer se siromaštvo odnosi na mnogo

više. Radi se o temelju naše kršćanske biti uopće. Kada bi se

odnosilo samo na oslobaĎanje od pohlepe za imanjem, onda bi

zasigurno bilo u suprotnosti sa "čistim srcem".26

Tko su po Isusovu mišljenju siromasi u duhu? To su

sigurno, bez dvoumljenja, ponizni, oni koji su upoznali sami sebe

i znaju da su grešnici, ljudi koje je Bog potaknuo na pokajanje,

koje pak prednjači ili je preduvijet vjeri u Isusa Krista.

Čovjek, kod kojeg se to dogodi, ne govori; "Bogat sam,

nagomilao sam bogatstvo, ništa mi ne treba."27

Koji spoznaje da je

upravo "nesretan i bijedan, siromašan i go", koji takoĎer zna da u

njemu "nema ničeg dobra",28

nego samo zlo i strava. On uviĎa

svoj grijeh kao gubu, bolest, koja mu je od roĎenja prilijepljena, i

sve jasnije uviĎa zle osobnosti koje rastu iz zlog izvora: ponos,

oholost duha, a s time naginjanje: do sebe više drţati, nego što bih

trebao, sklonost ţudnje ka slavi kod ljudi; k tome mrţnju i zavist,

ljubomoru i ţudnju za osvetom, ljutnju i teţnju za prijevarom kao

25

1 Tim 6,10 26

Mt 5,8 27

Otk 3,17 28

Rim 7,18

14

i gorčinu.29

On uviĎa priroĎeno mu neprijateljstvo protiv Boga i

ljudi,30

koje nastupa u nebrojenim oblicima, k tome ljubav prema

svijetu, samovolju, sve sramotne ţudnje njegova nutarnjeg poriva

duše. Njemu postaje jasno kako je često svojim jezikom griješio.31

Čak, iako se nije dogaĎalo kroz bezobrazne i neljubazne riječi i

djela, čovjek s ovom spoznajom ne moţe sumnjati da već i

najmanji od tih prijestupa zasluţuje paklenu vatru.32

Ali, što moţe čovjek dati za otkup svoje duše, koja se nalazi

pred pravednom Boţjom osudom?33

Kako mu platiti, što je

duţan? Čak i onda kada bi od ovog momenta spoznaje u svim

Boţjim zapovijedima bio potpuno poslušan, to ne bi pravdalo niti

jedan njegov grijeh, niti bi ijedno nedjelo njegove prošlosti učinilo

dobrim, jer on od ovog momenta pa u vječnosti duguje Bogu

svaku sluţbu koju moţe izvršiti: Izvršava je kao svoju obvezu, bez

da time moţe nešto što je u prošlosti učinio podmiriti.34

On sada

uviĎa da je potpuno nesposoban pravdati svoje prijašnje grijehe,

on prepoznaje: "Ja nisam u stanju pred Bogom ništa pravdati."

Ali, i onda kada bi mu Bog svu njegovu prošlost oprostio

pod uvjetom da više ne griješi, da u buduće svim zapovijedima

bude poslušan, on postaje svijestan da mu ništa ne vrijedi, jer on

taj uvjet nikada neće moći ispuniti. On je svijestan da nije u stanju

ispuniti Boţje zapovijedi, i one koje samo izvanjski dodiruju naš

ţivot, on tim zapovijedima ne moţe tako dugo biti poslušan, dok

je njegovo srce ukaljano naravnim grijehom. Jedno zlo stablo ne

moţe roditi dobrog roda, nitko ne moţe svoje grešno srce sam

očistiti, jer je to ljudima nemoguće. On, znači, ne moţe čak niti

29

Rim 12,3; 8,7 30

1 Iv 2,15 31

Jak 3,6 32

Mk 9,43 33

Mt 16,26; 18,28 34

Lk 17,10

15

početi slijediti Boţje zapovijedi.35

Ne zna kako učiniti samo jedan

korak naprijed. Okruţen grijehom, brigom i strahom, ne vidi

mogućnosti umaći svemu, i moţe jedino sa svima drugima

zavapiti; "Gospodine, spasi nas, izgibosmo!"36

Spoznaja našeg siromaštva u duhu je prvi korak u "trci na

utakmici - borbi koja nam je odreĎena."37

Ona je uistinu ta koja

nam predočava vidljive i nevidljive grijehe naših propusta i

nemoći. Neki ljudi označavaju tu spoznaju kao neshvatljivu vrlinu

poniznosti. Oni nam time na neki način ukazuju kako bi trebali

biti na nju ponosni, jer nam jasno ukazuje da smo zasluţili pakao.

Ali, riječ našeg Gospodina nam ovdje ukazuje na nešto sasvim

drugo: ona nam predočava naš grijeh, dug i dubinu bijede našeg

izgubljenog stanja.

Gdje se npr. apostol Pavao trudi da grešnika privede Bogu,

on govori istim riječima kada kaţe: "S neba se zaista očituje gnjev

Boţji na svaku bezboţnost i svaku nepravednost ljudi".38

Ova

osuda je usmjerena svim narodima i dokazuje da su svi pod

Boţjim gnjevom. S time pokazuje kako ni Ţidovi nemaju

prednosti pred ostalima, da su svi pod prokletstvom. Ovdje se

zaista ne radi o tome kako bi postigli vrlinu poniznosti, - nego "da

zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni

Boţjoj."39

Zatim, Pavao ukazuje vrlo intenzivno na grijeh i nemoć ljudi

na mnogim mjestima: "jer nikoga neće opravdati pred njim

vršenje Zakona. Sada se nezavisno od Zakona očitovala Boţja

pravednost, koja dolazi kroz vjeru u Isusa Krista. Tako tvrdimo da

35

Mt 7,18; 19,26; Ps 119,35 36

Mt 8,25 37

Heb 12,1 38

Rim 1,18 39

Rim 3,19

16

se čovjek opravdava vjerom bez vršenja Zakona."40

Sve ove izjave

imaju jedno usmjerenje; naime, "da u čovjeku obore oholost,"41

da

ga u pepeo prinude i ponize - ali ne da ga pouče, jer on treba svoju

poniznost shvatiti baš kao vrlinu. Riječi Gospodina Isusa i

njegova apostola hoće u nama prouzročiti nezaboravno uvjerenje

našeg neizmjernog grijeha i nemoći kao grešnika, odvojenog od

izvora pomoći i propasti prepuštena i ovisna o snaţnom

Pomoćniku: Isusu Kristu, "pravedniku."42

Ovdje treba zapamtiti; da kršćanska vjera upravo tamo

počinje, gdje etika drugih religija prestaje; kod siromaštva u duhu,

kod otkrivanja njegova grijeha43

. To je bilo uvijek pred mudrima

ovoga svijeta sakriveno, i to potpuno, tako da klasični latinski čak

ne nalazi prikladne riječi za poniznost, ali isto tako niti grčki -

apostol Pavao je morao najprije prikladnu riječ za poniznost

oblikovati ().

Tako se slomi pod silnom rukom Boţjom,44

jer si zasluţio

vječno prokletstvo. Tvoja potpuna nada neka bude: Kristovom

krvlju oprana i njegovim Duhom obnovljena, kroz njega, koji naše

grijehe uznese na kriţ. Onda ćeš i sam svjedočiti: blago

siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

To Kraljevstvo je kraljevstvo Boţje u nama, naime:

"pravednost, mir i radost po Duhu Svetom“,45

a što je pravednost

drugo, nego ţivot Boga u našoj duši, istomišljenost koja je bila i u

našem Gospodinu Isusu Kristu,46

Boţja slika koja je čovjeku od

početka utisnuta, ali sada obnovljena "za stanje prave spoznaje -

40

Rim 3,20-28 41

Job 33,17 42

Iv 1,21 43

Mt 11,25; 1 Pt 5,6 44

2 Pt 2,24 45

Rim 14,17 46

Lk 17,21; Fil 2,5

17

prema slici - svoga - Stvoritelja"?47

Iz toga se raĎa naša ljubav

prema Bogu, jer je on najprije ljubio nas, i naša ljubav prema svim

ljudima.

Dio ovoga unutarnjeg bogatstva je mir Boţji koji stvara tihu

i opuštenu dušu, mir u Isusovoj krvi, koja zna da smo od njega

prihvaćeni. To izlučuje sav strah - osim strahopoštovanja djeteta

koje ljubi - i pazi da ne povrijedi ljubljenog Oca u nebu.48

Nutarnje bogatstvo uključuje radost u Svetom Duhu u kojem

smo zapečaćeni za dan spasenja. On je zalog naše baštine,

pripravljeni vijenac pravednosti koji će Gospodin, pravedni sudac,

dati u onaj Dan.49

Znači, iz opravdanog razloga se moţe sadašnje

stanje nazvati Kraljevstvom nebeskim, jer se nebo već u duši

otvorilo.

Tko god ti bio, komu je Bog poklonio siromaštvo duha: ti

imaš pravo na Kraljevstvo nebesko kroz milostivo obećanje onoga

"koji ne laţe."50

Nebesko Kraljevstvo je za tebe otkupljeno kroz

krv Janjeta. Sasvim ti je blizu. Ti stojiš direktno pred njim. Još

jedan korak i ti si u Kraljevstvu Boţjem koje je Pravednost, radost

i mir. Jesi li pun grijeha? "Evo Jaganjca Boţjeg koji oduzima

grijehe svijeta."51

Jesi li potpuno nečist? Pogledaj k tvome

"Zagovorniku kod Oca, Isusu Kristu, koji je pravedan".52

Nije ti

moguće opravdati niti najmanji grijeh? "On je ţrtva pomirnica za

naše grijehe".53

Tijelo i duša potpuno nečisti? Ovdje je "otvoreni

izvor da se operu grijeh i nečistoća."54

Ne sumnjaj više u

47

Post 1,26; Kol 3,10 48

1 Iv 4,18 49

Rim 4,17; Ef 1,13.14; 2 Tim 4,8 50

Tit 1,2; Otk 7,14 51

Iv 1,29 52

1 Iv 1,21 53

1 Iv 2,2 54

Zah 13,1

18

obećanje! Daj Bogu slavu! Počni vjerovati i reci:

Da, Tebi predajem sebe,

i slušam što govori Tvoja krv meni.

Bacam sve grijehe na Tebe,

Pomiritelju ljubljeni. (Charles Wesley)

Od njega ćeš naučiti što znači biti krotka i ponizna srca.55

Samo to je istinska kršćanska poniznost koja izvire iz iskustva

ljubavi Boţje, sa kojom smo izmireni kroz Isusa.56

Siromaštvo u

duhu počinje pri spoznaji da je naš grijeh i Boţji gnjev dostigao

svoj cilj: ona je stalni i potpuni pokazatelj naše ovisnosti o njemu,

dobrih misli, riječi i djela; shvaćanje, kako smo za sve dobro

sasvim nesposobni, ako nam on to ne daruje.

Iz ovog shvaćanja proizlazi prezir prema ljudskoj slavi, jer

mi znamo da slava pripada jedino Bogu. Ostaje nam još jedan

oblik stidljivosti prema grijesima koje je on na milostiv način

oprostio, i još više, stid, zbog grijeha, koji moţe biti u našem srcu

iako znamo da nam neće biti uračunat na propast. Zbog toga se

produbljuje uvjerenje da nam je grijeh iz dana u dan priroĎen. Što

više u milosti rastemo, tim jasnije vidimo oholost našeg srca. Što

više rastemo u spoznaji i ljubavi Boţjoj kroz našeg Gospodina

Isusa Krista, postaje nam jasnije kako smo po prirodi otuĎeni od

Boga, kako se naš "stari čovjek" protivi Bogu, i kako je

neophodno biti obnovljen u potpunoj istini, pravednosti i

svetosti.57

55

Mt 11,29 56

2 Kor 5,18 57

Gal 5,17; Ef 4,24

19

Tugujući

Mt 5,4

Nama mora biti jasno da ovo obećanje nije dano tugujućima

pod svjetovnim utjecajem, zato jer su ih snašle brige i razočaranja,

npr. ako im je okrnjeno njihovo dobro ime, ako su izgubili

prijatelje ili im ugroţeno imanje. Njima vrijedi ovo obećanje isto

toliko kao i onima koji strahuju pred nekom nesrećom ili su

pohlepni za zemaljskim obiljem, svime "što ubija srce."58

Nama

mora biti jasno da ovakvi tugujući neće nikada nešto primiti od

Gospodina. Kod sveg njihova razmišljanja, Bog za njih ne igra

nikakvu ulogu. O njima se kaţe da hodaju kao sjene59

i brinu se za

bogatstvo i u nemiru su. No, Bog na to kaţe: Tako ste htjeli. Tako

nek' vam i bude. Tugujući, o kojima Gospodin govori, imenovani

su tako iz sasvim drugog razloga. U svom traţenju Boga rastuţeni

su - oni ţude za njim, u kojem su već imali neizrecivu radost, kada

im je tu dobru riječ Boţju, naime riječ oprosta i silu budućeg

svijeta, dao kušati bez naplate. On sada sakriva svoje lice i oni se

rastuţiše.60

Jedan tamni oblak se uvukao izmeĎu njih i njihova

Gospoda. Istovremeno zapaţaju kako se u njihovu ţivotu kušnja i

grijeh ponovo pojavljuju, za koje su kroz iskustvo i kušanje

nebeske radosti, naţalost, mislili da se više nikada neće pojaviti.

Ali, sada osjećaju da ih te sile slijede i okruţuju sa svih strana.

Onda ne začuĎuje ako je njihovo srce klonulo, i snašla ga tjeskoba

i strah.61

Njihov najveći neprijatelj će zasigurno iskoristiti priliku i

pitati ih: Gdje je Bog tvoj? Gdje je ono vaše blaţenstvo? Gdje je

nebo što tebi pripada? Zar vam je Bog zaista rekao: Čovječe,

oprošteni su ti grijesi? Ili je to bio samo jedan san, samoprijevara,

58

Izr 13,12 59

Ps 10,4 60

1 Pt 1,8; Heb 6,15; Ps 104,29 61

Ps 42,12; Ps 119,143

20

jedna slika ili jedna fantazija? Ako su ti tvoji grijesi oprošteni,

zašto si onda još ovakav kakav jesi? Moţe li netko, komu su

grijesi oprošteni, biti još ovako nesvet i ovako ţivjeti?

Ako se ti, u vjeri još mladi kršćani, umjesto da odmah i

uvijek zazovu svoga Gospoda, upuste u prepirku sa nevjernicima

koji su, moţda, intelektualno i jači, u njima se nastanjuje ţalost,

klonulo srce i neizreciva tuga. To će se dogoditi uglavnom onda,

ako jednog mladog kršćanina pritisnu griješne misli tako da ga

obuzme toliki strah da misli kako će u vjeri podleći.

Ovo trpljenje je Boţje odgajanje. "Doduše, svako se karanje

za sada ne pričinja nečim što donosi radost, nego ţalost. Ali,

kasnije, onima koji su njime uzgajani, donosi plod mira -

pravednost."62

Blago onima koji na ovakav način tuguju, ako se u

Jahvu uzdaju i ako se saţaljevanjem svijeta sa svog puta ne

udaljavaju, nego su odlučni suprostaviti se svim saţaljenjima, čiji

je izvor ispraznost i ludost i koji donose samo grijeh, te koji se ne

upuštaju u tračenje vremena, kao što je to u ovom svijetu običaj, i

ne učestvuju u nasladama koje su samo umirujuće sredstvo i

zatupljuje duše tako da ne moţe prepoznati ni sebe, a ni Boga.63

Blago onima koji teţe da upoznaju Jahvu, a odbace sve drugo što

se predstavlja kao utjeha. Oni će ojačati kroz utjehu Svetoga Duha

i dobiti novu spoznaju njegove ljubavi. On ih nepokolebljivo

uvjerava kako ih Bog prihvaća u slavi svoga Sina.64

Ova potpuna

sigurnost vjere odbacuje svaku sumnju i bojazan, jer oni sada

imaju nadu trajnog vlasništva i vječne utjehe. Onda se više ne

treba prepirati oko toga da netko od onih koji su jedanput okusili

nebeski dar i dobili na dar Duha Svetoga, moţe otpasti.65

U snazi

koja je sada u vjernicima djelotvorna, mogu reći; "Tko će nas

62

Heb 12,11 63

Ps 27,13; Job 16,2; 31,7 64

Ef 1,6 65

Heb 10,22; 2 Sol 3,16; Heb 6,4-6

21

rastaviti od ljubavi Kristove? Siguran sam da nas ni smrt, ni ţivot,

ni anĎeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni

visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od

ljubavi Boţje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu."66

Ovaj cijeli dogaĎaj, ţalost zbog naizgled odsutnosti Boţje

kao i ponovna radost u prisustvu njegova lica, ima izvornu sliku iz

dogaĎanja u onoj noći kada je Gospodin izvijestio učenike o

svojoj patnji i smrti, i rekao: "Vi se meĎu sobom pitate što sam

htio reći: Još malo pa me nećete vidjeti; i opet malo pa ćete me

vidjeti? Zaista, zaista, kaţem vam; vi ćete plakati i jadikovati, a

svijet će se radovati. Vi ćete se ţalostiti, ali će vaša ţalost postati

radošću."67

Po dolasku onoga koga ljubite, pretvorit će se ţalost u

radost. Ja ću vas ponovo vidjeti i zato neka se ne ţalosti vaše srce,

vi ćete se radovati i vašu radost vam neće moći nitko uzeti.

Ova tuga je ograničena, ona ima kraj, ona se stapa u svetu

radost kroz dolazak utješitelja - Svetog Duha. Ali, postoji još

jedna sveta tuga koja djeci Boţjoj ostaje do kraja ţivota. Oni su

trajno oţalošćeni nad grijehom i bijedom čovječanstva, tako da

oni sa plačućima plaču.68

Oni obično plaču i nad onima koji sami

nad sobom ne plaču - koji trajno griješe i upropaštavaju svoju

dušu. Oni su ţalosni zbog sramote koju ljudi neprestano nanose

Stvoritelju neba i zemlje. To duboko ţalosti njihovu dušu i ţalost

se uvećava prosvijetljenjem očiju srca, koja su im dana.69

I još

više, oni prepoznaju ogromni ocean vječnosti - more bez obale i

dna. Milijune i milijune ljudi je već progutalo, a progutat će i sve

ostale koji se u budućnosti ne budu odazvali Boţjem zovu. Na

jednoj strani gledaju vjerujući Boţji dom, vječnu kuću u nebu,70

a

66

Rim 8,35-39 67

Iv 16,19-22 68

Rim 12,15 69

Ef 1,18 70

2 Kor 5,1

22

na drugoj mjesto prokletstva, pakao. Tako oni osjećaju kako je

vaţan svaki tren koji upravo jest, i koji zauvijek nestaje.

Ovo je, kao i sva Boţja mudrost, ludost pred svijetom.71

Tugujući, kao i siromasi u duhu su svijetu ludi i dosadni. Onda i

ne začuĎuje kada ljudi, koji ne poznaju Boga ovako prosuĎuju.

Uzmimo kao primjer da su dva čovjeka u šetnji. Jedan odjednom

stane i počne vikati pun straha: Mi stojimo nad provalijom! Još

jedan korak i mi padamo u dubinu! Ni za što na svijetu ne idem

dalje! Ali onaj drugi, po osobnom mišljenju takoĎer oprezan,

gleda začuĎeno naprijed i ne vidi ništa od prijeteće opasnosti. Što

će on drugo misliti o svom suputniku, nego da je "izvan sebe",72

da mu u glavi nešto nije u redu. Da se vratimo duhovnom

nastrojenju, reći će netko: religiozno znanje ga čini luĎakom.73

Ali, vi, djeco Boţja, koji ste oţalošćeni sa Sionom, ne dajte

se ovakvim ucjenama poljuljati. Vi, čije su oči prosvijetljene, ne

dajte se ustrašiti od onih koji su još u tami. Vi ne slijedite

izmišljotine, jer Bog i vječnost su stvarnost. Postoji takoĎer i

veliki bezdan koji je već više progutao, nego se riječima moţe

reći. Narode i plemena, i još uvijek zijeva nezasićen, da li ga se

vidi ili ne, kako bi progutao lakomislene ljude.74

Zbog toga: "Viči

iz sveg glasa, ne suspreţi se!"75

Usmjerite svoj glas onomu, koji

vlada sadašnjošću i vječnošću; molite za se i za svoju braću, kako

bi se ojačali i "mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi", da

vas on dovede u "ţeljenu luku". "Plačite nad sobom" dok vam

Bog ne "otare suze s vaših očiju", plačite nad uţasom koji će snaći

ovu zemlju, dok Bog svemira ne učini kraj strahotama i grijehu, i

dok ne otare suze s lica i "zemlja se ispuni spoznajom Jahvinom

71

1 Kor 3,19 72

Mk 3,21 73

Dj 26,24 74

Lk 16,26 75

Lk 21,36

23

kao što se vodom pune mora."76

Krotki, blagi, nježni

Mt 5,5.21-26

Tko su ti krotki? Sigurno nisu oni koje ništa ne zabrinjava,

zbog toga, jer ih ništa i ne zanima, ili oni koji se ne uznemiruju

zbog zlih dogaĎanja, jer zapravo i ne razlikuju ili neće da

razlikuju zlo od dobra. Nisu ni oni bezosjećajni, ni otupljeni - da li

prirodno ili stjecajem okolnosti - postali zatvoreni i kameni.

Bezosjećajnost, koju su razvili pogani stoičari, nema sa

kršćanskom krotkošću ništa zajedničko. Krotkost ne uništava

osjećaje, nego ih uravnoteţava; jer Bog, koji je stvorio ljudsku

prirodnost - narav, nije htio da njeno ispoljavanje kroz milost

odstrani, nego da osjećaji budu od duha izmjerno upravljani i

uravnoteţeni.

Ovako gledajui krotkost se odnosi samo na našu vlastitu

dušu, ali se isto tako moţe vidjeti u odnosu prema Bogu i

bliţnjemu. Gdje se misli na ravnoteţu duše i duha u odnosu prema

Bogu, to se moţe takoĎer nazvati i predanjem. To je ispoljavanje

suglasnosti iz unutarnjeg mira prema svemu što Bog od mene

hoće i sa mnom ţeli činiti, pa i onda ako se tome moj stari čovjek

protivi. Ova krotkost kaţe; "On je Jahve, neka čini što je dobro u

očima njegovim."77

Krotkost će se u odnosu prema dobrim

ljudima pokazati blaga, a prema zlima prijateljska. Tamo gdje se

odnosi na naše osobno ţivljenje ispoljava se kao strpljivost i

zadovoljstvo.

Istinski krotki ne samo da zlo jasno prepoznaju, štoviše oni

76

Lk 21,36; Ps 107,30; Lk 23,28; Iz 25,8; 11,9 77

1 Sam 3,18

24

ga mogu i podnijeti. Oni su prema zlu zasigurno osjetljivi, ali

krotkost odrţava kontrolu. Krotki su u sluţbi za Gospodina

marljivi, ali njihovi poticaji se usmjeruju kroz spoznaju Boţje

volje na ono što moraju činiti. Ljubav prema Bogu i ljudima

utječe na njihove misli, riječi i djela.78

Oni neće ugušiti osjećaje

koje im je Bog usadio i za njegove ciljeve upotrebljavaju, ali ti

osjećaji njima ne vladaju, nego im sluţe. Tako mogu i, naizgled

negativni osjećaji, ako su ispravno upotrebljeni, sluţiti

plemenitom ostvarenju: mrţnja, ljutnja i strah, ako su usmjerene

protiv grijeha, a kroz vjeru i ljubav voĎene, one su kao zidine za

dušu, tako da joj zli ne moţe naštetiti.

Ovakvo duhovno nastrojenje ne samo da mora biti naše

svojstvo, nego se mora iz dana u dan razvijati. Tako dugo dokle

smo na zemlji, neće nnam nedostajati prilika za prakticiranje.

"Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Boţje

postignete obećanje."79

Predanje je neophodno, kako bi u svim

ţivotnim situacijama mogli reći: "Ali neka ne bude moja, nego

tvoja volja."80

Mi potrebujemo dobrotu, posebno prema zlima i

nezahvalnima; inače ćemo biti prevladani zlom, umjesto da

prevladamo zlo dobrim.81

Blagost, njeţnost, krotkost, neće se ograničiti samo na naša

djela. Upravo to su učinili pismoznanci i farizeji, a imali su

mnogo sljedbenika u sva vremena. Naš Gospodin nas zaštićuje od

ovakvog ograničenog izlaganja i ukazuje na istinsku krotkost u

slijedećim stihovima: "čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko

ubije, bit će odgovoran sudu. A ja vam kaţem: Svatko tko se ljuti

na svog brata, bit će odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu:

Raka (nevaljalac, ništarija)!, bit će odgovoran Velikom vijeću. A

78

Mt 22,37-39 79

Heb 10,36 80

Mt 26,39 81

Rim 12,21

25

tko ga nazove luĎakom, odgovarat će zato u ognju paklenom."82

Naš Gospodin ovdje obiljeţava smrću već sam gnjev, koji još niti

iz srca ne izlazi, koji se tek kroz neprijatnost ispoljava, da, čak niti

jednom mrzovoljnom riječju. Tko se ljuti na svog brata - mi ovu

riječ moramo shvatiti u širem obliku; kao brata, svakog čovjeka na

kugli zemaljskoj. Znači, tko prema bilo kojem čovjeku nosi u

svom srcu ljutnju, ili na njega misli na način koji je u suprotnosti s

ljubavlju, koji je bez posebnog razloga gnjevan, što bi tom razlogu

moţda i bilo razmjerno, taj će biti predan pravednom sudu

Boţjem. Što se općenito tiče gnjeva; ako je usmjeren prema

čovjeku, onda je taj postupak suprotan ljubavi. Kako moţe uopće

postojati opravdani razlog kojeg se moţe pred Boţjim licem

pravdati?

Gnjev prema grijehu je opravdan. Nad grijehom se moţemo

ljutiti bez da griješimo. O samom našem Gospodinu se kaţe na

jednom mjestu da je bio ljut; "Tada ih srdito sve naokolo pogleda,

oţalošćen zbog tvrdoće njihova srca."83

Isus je bio oţalošćen nad

griješnicima, a srdit nad grijehom. To je zasigurno ispravno pred

Bogom.

A tko svom bratu kaţe: Ništarijo!, taj popušta gnjevu i

upotrebljava ruţnu riječ. Izlagači (komentatori) Biblije zamjećuju

da je Raka sirijska riječ koja znači isprazan, glup, lud ili

nerazuman. Izgleda kao neznatno obiljeţavanje nekoga tko nam je

učinio nešto naţao. I svejedno kaţe Gospodin: Tko upotrijebi ovu

riječ odgovarat će Velikom vijeću - još više, odgovarat će pred

sucem koji će suditi cijeli svemir.

Tko kaţe: LuĎak! - time ustupa mjesta sotoni, tko upotrijebi

poniţavajuće i uvrijeĎujuće riječi, taj će odgovarati ognju

paklenom: On je u istom trenu predan prokletstvu. Treba uočiti da

82

Mt 5,21-22 83

Mk 3,5

26

naš Gospodin Isus ovdje smrtnu kaznu upotrebljava kao mjerilo za

sva tri slučaja; niţe pravosuĎe je osuĎenike smrtne kazne dalo

udaviti, Visoko vijeće kamenovati, a najteţi slučajevi su se dali na

ţivo spaliti, i to u "Hinomovoj dolini".84

Od čega dolazi hebrejska

riječ Geheena, što mi prevodimo pakao.

Ljudi su u sva vremena zamišljali da će im Bog u vezi s

njihovim propustima pri ispunjavanju pojedinih obveza biti sklon,

jer su neke druge u potpunosti izvršavali. Ali, naš Gospodin

odlučno odbacuje ovakva raširena i varajuća shvaćanja. On kaţe

da je za grješnika nemoguće sa Bogom trgovati. Bog ne prelazi

preko ni jedne od obveza zbog toga što je preuzeta druga; on se

takoĎer ne zadovoljava sa djelomičnom poslušnošću umjesto

potpune. On nas upozorava da nas ispunjavanje obveza

neposredno prema Bogu ne oslobaĎa obveza prema bliţnjemu.

Vjerovanje samog srca nije dovoljno da zadobijemo Boţju

naklonost, ako je uočljiv nedostatak ljubavi85

prema bliţnjemu, jer

će nedostatak te ljubavi u svom izraţavanju prouzročiti kod Boga

uţas.86

"Dakle: ako doneseš dar svoj na ţrtvenik i tu se sjetiš da ti

brat ima nešto protiv tebe,"87

- moţda zbog tvog neprijateljskog

ponašanja prema njemu, jer si ga nazvao Raka ili luĎak: nemoj

misliti da će tvoja ţrtva izbrisati tvoj gnjev i da će biti primljena

od Boga, sve dotle dok je tvoja savjest okaljana nepokajanim

grijehom. "Ostavi dar tu pred ţrtvenikom, hajde i najprije se

izmiri s bratom," učini, najmanje, to što je do tebe, kako bi došlo

do izmirenja; "pa onda doĎi i prinesi dar svoj."88

Ne odgaĎaj tu stvar o kojoj neposredno ovisi spasenje tvoje

84

2 Ljet 33,6 85

1 Kor 13,1 86

Lk 16,15 87

Mt 5,23 88

Mt 5,24

27

duše. "Brzo se prijateljski nagodi s protivnikom", što znači s

mjesta, "još dok si s njim na putu, da te ne bi predao sucu, a ovaj

sudskome straţaru, i da te ne bace u tamnicu."89

Sudski straţar je

sotona, kao izvršilac Boţjeg gnjeva, a zatvor je pakao, u kojem

ćeš biti zatvoren do sudnjeg dana. "Zaista, kaţem ti, nikako nećeš

izići odande dok ne platiš i posljednji novčić."90

Ali platiti nećeš

moći, jer nemaš ništa sa čime bi mogao platiti.

Ali krotki će baštiniti zemlju. Ovdje se otkriva ludost

svijeta. Mudri ovoga svijeta91

opetovano upozoravaju krotke: u

ovom svijetu ne moţete opstati, ako se ne suprostavite lošim

postupanjima prema vama, ako sa potčinjavanjem trpite, i ako ste

zloupotrebljavani. Nikada nećete biti u stanju zadovoljiti ni

najnuţnije potrebe, da ne govorimo nešto ostvariti i posjedovati.

Nikada nećete posjedovati, a da bi mogli smireno uţivati, nećete

imati zadovoljstva u ţivotu, nikakve radosti. To je sve ispravno

utvrĎeno, ako ne bi bilo Boga koji za ljudsku djecu brine. "Kad se

diţe Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji"92

- kako će on onda

učiniti ispraznom ljudsku mudrost. On posebno gleda da opskrbi

upravo krotke, sa svime što potrebuju za unutarnji i izvanjski

ţivot. On im garantira sveopće zbrinjavanje, bez obaziranja na

nasilnost i zloću ljudi. I što obeća to "nam sve obilno daje na

uţivanje."93

Onda im je na uţitak i radost, bilo to malo ili puno.

Oni su zadovoljni s onim što imaju. Dopada im se, jer se Bogu

dopada. I dok je ţelja njihova srca usmjerena za onim što je u

nebu, moţe se za njih reći da "baštine zemlju."94

No, ova rečenica ima još i daljnje značenje. Krotki će imati

89

Mt 5,25 90

Mt 5,26 91

1 Kor 1,20 92

Ps 76,10 93

1 Tim 6,17 94

Mt 5,5

28

poseban udio u "novoj zemlji, gdje prebiva pravednost";95

baštiniti

ono što Ivan naveliko vidi - što je u pojedinosti opisano u 20.

poglavlju Otkrivenja. "Potom opazih anĎela gdje silazi s neba, on

uhvati Zmaja, staru zmiju - i sveza ga za tisuću godina. Opazih i

duše pogubljenih zbog Isusova svjedočanstva i Riječi Boţje, i sve

one koji se nisu poklonili Zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili

ţiga na svome čelu i na svojoj ruci. Oni oţivješe i kraljevaše s

Kristom tisuću godina. Ostali mrtvaci ne oţivješe dok se nije

navršilo tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće. Blaţen i svet tko je

dionik ovoga prvog uskrsnuća! Nad ovima druga smrt nema

vlasti, nego će biti svećenici Boţji i Kristovi i s njime će kraljevati

tisuću godina."96

Gladni i žedni pravednosti

Mt 5,6

U prvim blaţenstvima propovijedi na gori Gospodin se

najprije pozabavio otklanjanjem prepreka za život u vjeri: npr.

ponos, kao najjaču prepreku u vjeri, a koji je oduzet siromaštvom

u duhu. Gdje se radi o lakomislenosti i nepromišljenosti, koja

moţe spriječiti da se vjera ukorijeni u duši, ta ista mora biti

uklonjena kroz sveto tugovanje. Isto tako je i sa gnjevom,

nestrpljivosti i nezadovoljstvom, za koje je kršćanska nježnost-

krotkost lijek. Tek kada su uklonjene ove prepreke za vjeru, ove

zle zaraze za dušu, koje uzrokuju laţne poţude, tek onda dolazi do

naravne poţude našeg, iz neba poteklog, duha: "Blago ţednima i

gladnima pravednosti, jer će se nasititi."97

Pravednost - nije ništa manje nego slika Boţja, koju nam

95

2 Pt 3,13 96

Otk 20,1-6 97

Mt 5,6

29

otkriva Biblija, a time isto i sliku Isusa Krista na čije usmjerenje

nam ukazuju i svjedoče EvanĎelja. Gdje su ljudi ovom

pravednošću zahvaćeni, tu dolazi do usmjerenja - nazora koje je

natopljeno nebeskom snagom i svetosti. Izvor ovog nazora je

istovremeno i njegov cilj; ljubav prema Bogu, našem Ocu, i po

njegovoj volji onda i ljubav prema svim ljudima.

"Blago ţednima i gladnima".98

Da bismo ovu riječ potpuno

razumjeli, moramo sebi najprije predočiti da su glad i ţeĎ najveće

tjelesne potrebe. Isto tako je i sa glaĎu i ţeĎu duše, ona ţeli postati

slika Boţja. To je najvaţnije u našoj duhovnoj potrebi. Kada se

probudi u našem srcu, ona stapa, takorekuć, sve ostale potrebe u

jednu jedinu čeţnju; da se obnovi "prema slici svoga

Stvoritelja."99

Kao drugo, moramo si predočiti; da ako naše tijelo jednom

počne gladovati i ţednjeti, onda ta glad i ţeĎ neće same od sebe

prestati, nego će postajati sve ţešće - sve dok ne počnemo jesti i

piti ili umrijeti. Tako će biti i sa duhovnom potrebom: jesmo li

ikada doţivjeli nazor - usmjerenje, koje je bilo uočljivo kod Isusa,

što znači biti gladan i ţedan, onda se ta glad i ţeĎ takoĎer neće

zadovoljiti same od sebe, jer one u nama pobuĎuju sve veću

potrebu za jelom i pićem, naravno duhovnim. I sve dok se ta

potreba ne podmiri, ne moţe prestati ni čeţnja, bar do onda, do

kada je prisutna još iskra duhovnog ţovota.

Treće: jasno nam je da se glad i ţeĎ zadovoljavaju jedino

jelom i pićem. Ako se gladnom ne dade jelo, nego mu se ponude

sve vrjednote ovoga svijeta; odjeća najbolje elegantnosti, sva

odličja koja se mogu dati, k tome novac i posjed; on to ne bi

mogao ispravno vidjeti, jer su mu u ovoj situaciji bezvrijedni. On

bi samo rekao: sve to mi nije potrebno. Dajte mi jelo, jer ću

98

Mt 5,6 99

Kol 3,10

30

umrijeti. Isto se odnosi i na svaku dušu koja je istinski gladna i

ţedna pravde. Ona se ne moţe ni sa čim drugim zadovoljiti. Bilo

što da joj se nudi, sve će vidjeti bezvrijednim: bilo to bogatstvo,

slava i zadovoljstva. Ona će reći; to ne trebam. Daj mi ljubav,

inače umirem.

Zaista je nemoguće jednu dušu, koja ţedni za Bogom, za

ţivim Bogom,100

zadovoljiti onim što svijet naziva religioznost.

Religija svijeta sadrţi troje: prvo, ne čini nepravdu. To za nju

znači; suzdrţi se od grijeha, koji bi se mogao izvanjski uočiti, u

najmanju ruku grijeha, koji su općenito odvratni; nasilje, kraĎa,

psovka, pijanstvo. Kao drugo: čini dobro. To znači za svijet;

pomagati siromašnima, i općenito činiti dobročinstva. Treće:

sudjelovati u obredima. Tu se podrazumijeva; ako se ide u crkvu i

pristupa Euharistiji.

Tko se drţi ovih triju načela i pokazuje ih izvanjski, njega se

smatra religioznim čovjekom. Ali, moţe li to zasititi onoga, koji

gladuje za Bogom? Ne, to nije hrana za dušu. Ovako gladni čeznu

za religijom jedne više biti, za vjerom, koja traţi drugačija

prostranstva nego što su u ovim principima. Zasigurno će gladni

pravde izbijegavati laţni sjaj, činiti dobra djela i sudjelovati u

Bogosluţjima. Ali, to sve nije ono za čime on u dubini srca

gladuje. To bi se moglo nazvati vanjskom stranom vjere. Boga

spoznati u Isusu Kristu, gdje je "ţivot sakriven s Kristom u

Bogu!",101

s njim biti sjedinjen, jer "tko se zdruţi s Gospodinom, s

njim je jedan duh",102

k tome biti u "zajednici jedan s drugim",103

u svjetlu hoditi "kao što je on u svjetlu", čistiti se "kao što je on

čist".104

To je vjera, to je pravda za kojom je ţedan i on ne moţe

100

Ps 42,3 101

Kol 3,3 102

1 Kor 6,17 103

1 Iv 1,7 104

1 Iv 3,3

31

mirovati dok ne naĎe mir u Bogu.

Njima je obećano: da "će se nasititi."105

Oni se trebaju

nasititi onoga za čim zaista gladuju, a to je pravednost i istinska

svetost. Bog će ih hraniti blagoslovima iz svoje milosti i

blaţenstvima koja je pripremio svojim odabranima. On će ih

hraniti kruhom iz neba, što znači Manom svoje ljubavi. Oni "se

site pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih

napajaš."106

Tko odavde pije, taj neće više nikada ţednjeti, osim

za vodom vječnog ţivota. Ta ţeĎ neće zaista nikada prestati.

Tko god ti jesi: ako ti je Bog u srcu potaknuo glad i ţeĎ za

pravednošću, onda ga neprestano zazivaj da nikada ne izgubiš

ovaj neprocijenjivi dar, da u tebi nikad ne prestane ova, od Boga

darovana, čeţnja. Ako će te moţda mnogi radi ove čeţnje i

kritizirati ili te izbjegavati, ne obaziri se i zazivaj još snaţnije:

"Isuse, Učitelju, smiluj mi se!"107

Reci svom Gospodu: daj da

ţivim svetost, kao što si ti svet! I još nešto: ne troši svoj novac za

ono što nije kruh, i svoju nadnicu za ono što ne siti.108

Moţeš li se

još nadati da u bilo kojem području ovoga svijeta naĎeš sreću?

Zaboravi sva njegova uţivanja, preziri slavu koju ti nudi i pridaje,

smatraj njegovo bogatstvo kao smeće i blato, nasuprot spoznaji

najveće prednosti u Kristu Isusu,109

nasuprot programu potpunog

obnovljenja tvoje duše u Boţju sliku, na koju je u početku bila

učinjena. Nemoj ni za što pokušati tu blagoslovljenu glad i ţeĎ

zadovoljiti onim što svijet naziva religijom; takozvanom vjerom,

koja je samo vanjski oblik poboţnosti. Tu je od samog početka

povezanost srca sa svim zemaljskim uţivanjima. Ne daj se ni sa

čim zadovoljiti, osim kroz Boţju silu koja je duh i ţivot, kako bi ti

105

Mt 5,6 106

Iv 4,14 107

Lk 17,3 108

Iz 55,2 109

Fil 3,8

32

bio u Bogu i Boţji duh u tebi i da ti je dom u vječnosti, gdje je

Krist. Tako ćeš imati pouzdano i čvrsto sidro da prodreš iza

zastora k posredniku Novog saveza i zauzmeš mjesto s Kristom

Isusom u nebesima.

Milosrdni

Mt 5,7

Što se vjernici više site i piju, time su sve više ispunjeni

Boţjim ţivotom, sve više će se i s ljubavlju brinuti za sve one koji

još ţive bez Boga u svijetu i koji su zbog svojih prekršaja još

mrtvi. "S Kristom oţivi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih

prekršaja, grijeha".110

"Balgo milosrdnima, jer će postići

milosrĎe."111

Riječ koju naš Gospodin ovdje upotrebljava, upućena je

uglavnom vjernicima. Onima koji posjeduju izuzetno čulo i

osjećaj. MilosrĎe ih spriječava suditi i odbacivati one koji još ne

gladuju za Bogom, nego su zbog takvih, istinski ţalosni. Pošto je

ljudska ljubav od velikog značaja, Boţja nam mudrost preko

apostola Pavla u pojedinostima daje opširnu predodţbu. Ništa mi

ne bi vrijedilo bez ove ljubavi, i "kad bih ljudske i anĎeoske jezike

govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što

zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje;

kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi

ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao

sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se saţeţe, a

ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi."112

Ako detaljno

promotrimo opis ove ljubavi, onda ćemo jasno prepoznati tko su ti

110

Ef 2,1 111

Mt 5,7 112

1 Kor 13,1-3

33

milosrdni, koji će postići milosrĎe.

Ljubav prema bliţnjemu na način kao što je Krist ljubio nas,

"strpljiva"113

je. Ona ukazuje prema svakomu strpljivost. Ona

podnosi sve slabosti, neznanje, lutanje, lomljenje, svu samoţivost

i malovjernost djece Boţje; kao i svu pokvarenost djece ovoga

svijeta. Ona podnosi sve ovo i to ne samo neko vrijeme, nego do

kraja. Ona daje neprijatelju hranu ako je gladan; daje mu piti ako

je ţedan; i tako trajno skuplja "razbuktjelu ţeravicu na njegovu

glavu".114

Svakim korakom prema ostvarenju ţeljenog cilja; savladati

zlo dobrim,115

na tom putu je ljubav "dobrostiva" - prijateljska. To

je nešto sasvim suprotno bockanju, tvrdoći i ogorčenju. Ta

dobrota ne dodiruje tugujućeg samo simpatijom, nego prodire i

pokreće njegovu nutrinu.

Posljedica je da ljubav ne "zavidi".116

Ona je u potpunoj

suprotnosti samovoljnom raspoloţenju pri kojem se npr. ne osvrće

ako netko zbog osobnog temperamenta pati. Ona ne dozvoljava da

zavidnost doĎe do izraţaja. Tko svakom od Boga stvorenom

čovjeku od srca ţeli zemaljski i duhovni blagoslov, sva dobra

ovoga i budućega svijeta, toga ne moţe ţalostiti ako je Bog svim

ljudima dobrostiv. Ako su drugi primili iste darove kao i on sam,

zbog toga će se vjerujući radovati da je Bog mislio i na druge.

Ako vjernik kod drugoga primijeti dar kojega on osobno nije

primio, on slavi Boga i uviĎa kako je i taj dar udijeljen, a brat

zbog toga sretan. Što je veća ljubav boţjeg djeteta prema

bliţnjemu, tim se više raduje nad blagoslovima koji dostiţu sve

ljude, a time je i sve udaljeniji od svake vrste zavidnosti prema

drugom stvorenju.

113

1 Kor 13,4 114

Rim 12,20 115

Rim 12,21 116

1 Kor 13,4

34

"Ljubav se ne hvasta". Što u izvornom tekstu znači; da ne

preduhitruje: nije prebrza i preduhitriva u svojem prosuĎivanju.

Ona neće nikoga prebrzo osuditi. Ona će najprije izvagati -

ocijeniti sve dokaze, ponajprije razmotriti one koji su u korist

optuţenome. Tko svog bliţnjega istinski ljubi on se ponaša

drugačije od većine ljudi, koji upravo kod upitnih situacija malo

vide i znaju i baš iz tog razloga svojevoljno prosuĎuju i donose

svoje zaključke. Tko ljubi, ići će razumno i razmjerno korak po

korak, kako bi došao do temeljne istine.

"Ljubav se ne oholi."117

Ona ne podnosi da netko do sebe

drţi više; nego što treba do sebe drţati, ona se trezveno

preispituje, i još više od toga; ljubav kroti osobnu dušu do praha.

Ona uništava svu svojevoljnost iz koje se raĎa oholost i stvara u

nama radost pri spoznaji da smo mali i svima robovi. Svi srdačno

usmjereni prema braći, ne mogu drugačije do "ljubit srdačno jedan

drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačiti jedan

drugome!"118

Oni koji su u toj ljubavi, istinski su sloţni i imaju

jednu misao, te u svojoj poniznosti, smatraju drugoga većim od

sebe.

Ljubav nije nepristojna, ne traţi svoje, ne razdraţuje se, što

znači da joj je pristojnost, smirenost i prijaznost bit. Ona

izbjegava sukob i netrpeljivost. "Daje svakomu ono što mu

pripada: onomu koji s pravdom traţi porez - porez; koji carinu -

carinu; koji poštovanje - poštovanje; koji čast - čast."119

Nitko nije

tako uzorno odgojen kao kršćanin, jer njegova ţelja i jest da

svakome čini na "korist i dobro".120

Ovakve nakane ne mogu

ostati "skrivene",121

jer će se primarno očitovati u ophoĎenju s

117

1 Kor 13,4 118

Rim 12,3 119

Rim 13,7 120

Rim 15,2 121

Mt 5,14

35

ljudima. Ista takva će biti i ljubav kršćanina; neće gledati na

osobnu prednost, nego će i u stvarnom ţivotu gledati da "ugodi"

na "korist"122

drugome. Ona ga upravo sili da to čini, bez

proračuna: svima sve biti, da spasi koliko je moguće.

Baš zbog toga što ljubav hoće svima sve biti, ona "ne traţi

svoje".123

Pošto vjernik traţi ugoditi svima, njega ne opsjeda

čeţnja osobne prednosti. Njega ne privlači "srebro, zlato ni

odijelo".124

Ne ţeli ništa toliko kao spasenje duša; moglo bi se čak

tvrditi kako zapostavlja svoju duhovnu prednost kada upotrijebi

svu svoju snagu da spasi ljude iz duhovne smrti - on zaboravlja

samoga sebe. On onda ne misli na sebe, kada ga "revnost"125

za

Boţju slavu izjeda. Zbog prekomjerne ljubavi prema

izgubljenima, naizgled gubi samoga sebe - kao Mojsije kad vapi

Bogu: "Jao! Narod onaj teţak je grijeh počinio. Ipak im taj grijeh

oprosti: Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si

napisao."126

I kod apostola Pavla nailazimo na isto: "Ţelio bih da

ja osobno budem odreĎen za uništenje, odijeljen od Krista, za

svoju braću, za svoju rodbinu po tijelu."127

Zato ne začuĎuje što se ovakva ljubav ne "razdraţuje"128

i

ne dopušta da je neprijatnost zavede. Prigode za to će zasigurno

biti dovoljno. Ali ljubav će odoljeti svim kušnjama. U svim

kušnjama je usmjerena na Isusa i u njemu prevladava sve.

Ljubav prevladava tisuće neprijatnosti, zato jer "prašta

zlo".129

To ne znači da ljudi ljubavi ne prepoznaju zlo, oni ga

122

Rim 15,2 123

1 Kor 13,5 124

Dj 20,33 125

Ps 69,10 126

Izl 32,31.32 127

Rim 9,3 128

1 Kor 13,5 129

1 Kor 13,5

36

potpuno zapaţaju; uhom i okom. Ljubav ne čini te organe

suvišnima, kao što ne isključuje um ni osjećaj. Ako vide da netko

bliţnjega udara ili čuju nekoga gdje spominje Boţje ime uzalud,

sigurno će na taj čin upozoriti i bez dvojbe ga nazvati zlim. Ali,

gdje se očito radi o procjeni stvari s kojima nismo upoznati; gdje

se radi samo o našim pretpostavkama dogaĎanja čiji nam tok nije

poznat, da utvrdimo zlo gdje nije očito, ljubav će to radikalno -

korjenito uništiti. Ona iskorjenjuje stabla oholosti, gdje nam je

nepoznata stvarnost, s deblom i panjem. Ona odstranjuje sve loše

navike i svu spremnost vjerovati Zlu. Neustrašiva je; pošto

nikakvo zlo ne smišlja, ona takoĎer pred njim ne strahuje.

"Ne raduje se nepravdi"130

- premda je takvo ponašanje

rašireno, često i meĎu nositeljima Kristova imena. I oni se katkad

nepromišljeno raduju ako im neprijatelja snaĎe nevolja, ako je u

zabludi ili grijehu. Kako se brzo čovjek raduje uočenoj greški

člana jedne druge skupine, u odnosu na potpuno istu grešku

jednog člana u njegovoj skupini. Tko je kao vrijedni zastupnik

jedne stvari toga potpuno lišen? Tko se ne raduje kada mu

protivnik učini prijestup i on iz toga istog vidi prednost za osobnu

stvar? Samo čovjek ljubavi! On će plakati nad grijehom i

zabludom svoga neprijatelja; ne raduje se zato što je to čuo, i

nipošto ne ţeli tu vijest širiti.

Štoviše raduje se istini, gdje god je pronaĎe. On se raduje

kada dozna da su ljudi, koji su protiv njega, ipak ti koji ljube Boga

i ako dozna da su u mnogočemu časni - iako su drugog mišljenja

nego on. Raduje se dobru koje o njima čuje i iskazat će sve

priznanje sukladno istini i pravdi. Kao stanovnik ove zemlje

zainteresiran je za dobro svih ljudi na njoj. On se raduje svemu što

pospješuje mir i dobru volju meĎu ljudima, a time odaje slavu

130

1 Kor 13,6

37

Bogu, "izvoru mira."131

"Ljubav podnosi sve. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se

nada, sve podnosi".132

Milosrdni čovjek ne nosi nepravdu, za koju

zna, na ulicu. Sve zlo koje vidi, čuje i zna, prešutjet će, ako ga to

ne čini "dionikom"133

tuĎeg grijeha. Ako zapaţa nešto što nije u

redu, on ne izušćuje ni riječi nikome, osim dotičnome, kako bi

"dobio brata".134

On ne govori o odsutnima, osim ako govori

pozitivno o njima.

Ljubav "sve vjeruje".135

Ona hoće uvijek o drugom misliti

najbolje; u svemu što taj čini da zadobije njegovu dobru stranu.

Ona se brzo uvjerava u bezgrješnost i pokajanje jednog čovjeka,

ako se nenamjerno okliznuo s puta. Ona je prema ljudskoj slabosti

popustljiva toliko koliko joj je to moguće, a da ne povrijedi Boţje

zapovijedi.

Kada ljubav više ne moţe sve vjerovati, onda se ona "svemu

nada".136

Ako se priča o nekom načinjenom nedjelu, ljubav se

nada da to nije istina. Nada se da se to nije desilo što se sad priča,

pa i ako se desilo, ona se onda nada da se to moţda desilo pod

sasvim drugim okolnostima nego što se sad govori. A ako je čin

bio nedvojbeno zao, onda se ljubav nada da nije bilo namjerno.

Čak i pri zloj namjeri ostaje još nada da se taj čin nije dogodio iz

okorjelog srca, nego iz strasti ili strašne kušnje koja je dotičnoga

prevladala. Ako se na kraju ustanovi da su i čin i namjera proizašli

iz zla, ljubav se nada da će Bog ipak pobijediti i da će na nebu biti

veliko veselje. "Kaţem vam, tako će biti veće veselje na nebu

zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet

131

1 Sol 5,23 132

1 Kor 13,7 133

1 Tim 5,22 134

Mt 18,15 135

1 Kor 13,7 136

1 Kor 13,7

38

pravednika kojima ne treba obraćenja."137

I konačno; ljubav "sve podnosi".138

Savršenstvo istinski

milosrdnog ovdje se očituje. On ne samo da nešto ili mnogo

podnosi ili najviše, nego sve. Sve što mu ljudi u svojoj nepravdi,

zlonamjeri i okrutnosti nanose, on je u stanju podnijeti. Nikada ne

kaţe; to se ne moţe izdrţati. Štoviše on kaţe: "Sve mogu u onome

koji mi daje snagu."139

Kroz Krista je ne samo ojačan za sve

podnositi, nego mu on daje i snagu za sve trpjeti. I sve što on

mora pretrpjeti, ne moţe u njemu uništiti niti ograničiti ljubav.

Ona je kao plamen koji gori i u moru. "Mnoge vode ne mogu

ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti."140

Ona pobjeĎuje sve:

"Ljubav nigda ne prestaje",141

niti u vremenu, niti u vječnosti.

Gdje je ova ljubav u svojim svojstvima u ţivotu vjernika vidljiva,

taj sigurno pripada milostivima, kojima Gospodin kaţe: "Blago

milosrdnima, jer će postići milosrĎe."142

I to ne samo da ih prati

Boţji blagoslov na njihovu putu, gdje on kroz njih očituje ljubav

prema drugima tisućostruko, nego u tome što im je obećao

"izvanredno veliku i vječnu slavu",143

koja ih čeka u kraljevstvu

"koje vam je pripravljeno od postanka svijeta",144

kaţe Isus.

137

Lk 15,7 138

1 Kor 13,7 139

Fil 4,13 140

Pj 8,7 141

1 Kor 13,8 142

Mt 5,7 143

2 Kor 4,17 144

Mt 25,34

39

Čista srca

Mt 5,8.27-37

I toga ima, da se ljudi kroz Boţju snagu čiste "kao što je i on

čist".145

Ljudi koji su vjerom kroz Krv Isusovu osloboĎeni

proklete naravi ili nagona. Njegovi sljedbenici tj. učenici, koji se

daju očistiti "od svake tjelesne i duševne ljage i privode k

savršenstvu svoju svetost u strahu Boţjemu".146

U dubokom

duhovnom siromaštvu čisti ih njegovom snagom od oholosti.

OsloboĎeni su od gnjeva, od svakog neprijateljskog raspoloţenja

ili nevaljale poţude. Oni ţele samo jedno, da se Bogu svide, da se

u njemu raduju, da ga sve bolje upoznaju i sve više ljube.

Koji u toj mjeri gladuju i ţeĎaju za pravednosti, da im je

sada zahvatila cijelo biće, tako da ga ljube svim srcem svojim,

svom dušom svojom i svom pameti svojom.

Kako malo se cijenila ovakva čistoća srca u svim

vremenima. U svim vremenima se ljude učilo da se suzdrţavaju

od izvanjskih nečistoća koje je Bog posebno naglasio, no ljudsko

srce nije bilo tim istim obuhvaćeno. A pošto se o unutarnjoj

pokvarenosti nije govorilo, time je bila tolerirana. Naš Gospodin

je u slijedećim rečenicama dao značajan primjer: "Ne čini

preljuba!"147

Ako su to farizeji upotrijebili, onda su to "slijepe

voĎe", koji su jedino nastojali da se muškarci suzdrţe tjelesnog

preljuba. Jer, "ja vam kaţem da je svaki koji s poţudom pogleda

ţenu - već u svom srcu - s njom učinio preljub."148

Bog zahtijeva istinu u jezgri ljudskog srca. On ljubi "srce

iskreno" i "istraţuje srca" i bubrege. Da sam u srcu "na zlo

mislio", ne bi Gospod uslišio. Bog ne oprašta, ako tvoje srce

145

1 Iv 3,3 146

2 Kor 7,1 147

Mt 5,27 148

Mt 5,8; 5,27; 15,14; 5,28

40

prijanja nečem što te navodi na prljavštinu i grijeh. "Ako te tvoje

desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje

da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno

u pakao."149

Ako te ljudi, koji su ti tako dragi kao i tvoje desno

oko navedu da ti zasluţuješ Boţji gnjev, ako ti postanu razlogom

da se u tebi rodi poţuda, onda ne oklijevaj, odvoji se od njih

trenutno. "Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i

baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti

cijelo tijelo ode u pakao."150

Ako te netko tko ti je potreban kao

tvoja desna ruka navede na grijeh ili grešnu poţudu - pa iako to

nikada ne izaĎe iz tvoga srca i nikada se ne ispolji na tvom jeziku

ni u činu - prinudi sebe na radikalni i konačni rastanak: presijeci

svu uţad te veze. Sva gubljenja su, ljudi ili stvari, neusporediva s

gubljenjem vlastite duše. "Što koristi čovjeku ako dobije sav

svijet, a izgubi svoj ţivot (gr. )? Što li moţe dati čovjek kao

otkupninu za svoj ţivot?"151

Pred ovakvim potpunim i definitivnim odvajanjem svakako

su primjerena dva koraka. Pokušaj prvo istjerati taj nečisti duh

"postom i molitvom",152

uz svjesno odbacivanje svakog čina,

svake riječi i pogleda koje si kao put prema Zlom kod sebe otkrio.

Ako ovim prvim korakom nisi osloboĎen, onda poduzmi drugi:

zamoli svog dušobriţnika ili nekog od drugih ljudi koji imaju

iskustva s Boţjim putovima, za savjet glede načina i vremena. No,

ne savjetuj se najprije s "tijelom i krvlju"153

(piše u grčkom

originalu). Jer, u tom slučaju moţeš lako povjerovati "laţi". Niti

sam brak, koliko god on bio svet, ne smije nas navoditi na

neobuzdane nagone. Rečeno je: "Tko otpusti svoju ţenu, neka joj

149

Mt 5,29 150

Mt 5,30 151

Mt 16,26 152

Mt 17,21 153

Gal 1,6

41

da otpusni list."154

- a onda je sve u redu, čak ako muškarac nije

imao drugog razloga osim da je više ne voli, ili drugu više voli.

"A ja vam kaţem: Svaki onaj koji otpusti svoju ţenu - osim zbog

bludništva" ovdje ima gr. riječ značenje opće nečistoće, što znači

oţenjen ili u braku sličnu zajedništvu, taj "navodi na preljub, i koji

se oţeni takvom otpuštenicom, čini preljub."

Ove riječi jasno zabranjuju svaki oblik mnogoţenstva, a

Gospodin time izričito ustanovljava, kako je za jednu ţenu, čiji

razvedeni muţ još ţivi, ponovni brak sa nekim drugim preljub.

Isto tako čini i muškarac preljub ako se ponovno oţeni, dok mu

razvedena ţena još ţivi - jedino je slobodan ako je zbog

bludništva te ţene razveden. Samo u ovom slučaju pismo ne

zabranjuje ponovni brak.

Bog traţi čistoću srdaca i on je pospješuje u onima koji

vjeruju Sinu njegove ljubavi. Oni će Boga gledati, On će im se

otkriti na način na koji se "svijetu ne"155

otkriva, niti svoj svojoj

djeci. On će ljude čista srca jasno blagosloviti i posvetiti ih svojim

Duhom, tako da će biti u potpunom "zajedništvu s Ocem i Sinom

njegovim".156

Osobno će ići svojim licem uvijek ispred njih i

njegovo svjetlo će im uvijek svijetliti. Njihovo srce moli: "Pokaţi

mi svoju slavu",157

i ta im se molitva uslišuje. Oni ga gledaju u

vjeri - zastor u svetinju nad svetinjama je takorekuć postao

proziran - a tako će biti i u njihovim najsitnijim djelima, u svemu

što ih okruţuje, u svemu što je učinio Bog. Oni ga gledaju dolje u

"dubini podzemlja kao i gore u visini, gledaju njega koji potpuno

sve proniče".158

Da, oni čista srca vide sve od Boga ispunjeno. "I sve mu je

154

Mt 5,32 155

Iv 14,21.22 156

1 Iv 1,3 157

Izl 33,18 158

Iz 7,11

42

podloţio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi."159

Oni ga gledaju kao blistajuće sunce ili sjajni mjesec na nebu.

Sunce koje sjajem čisti sebi put i nastavlja svoju putanju. Oni

gledaju svojega Gospodina kao onog koji je na vodama sagradio

dvorove svoje, koji od oblaka pravi kola svoja, na krilima vjetrova

putuje. Gledaju ga kako "oblacima prekriva nebesa i zemlji kišu

sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na sluţbu

čovjeku."160

Oni gledaju Stvoritelja sve kreature, koji svime

mudro upravlja silom svoje riječi. "Sin, koji je odsjev njegova

sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdrţava svojom silnom

riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane

Veličanstva u nebu“.161

Zbog toga oni neprestano zazivaju:

"Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji,

veličanstvom nebo natkriljuješ."162

Oni čista srca, sasvim jasno vide svog Gospodina u svakom

činu Boţje brige za dušu i tijelo. Oni uvijek gledaju njegovu

zaštitnu ruku nad sobom i znaju da je to za njihovo dobro. Oni

prepoznaju da je to ta ruka koja im sve daje, da je ista ruka

njihove vlasi na glavi izbrojila. Da je to ruka koja oko njih i sveg

njihovog stvara zaštitnu ogradu. Ruka koja djeluje u mudrosti i

milosti. Bez obzira što sotona optuţuje: "Zar nisi ogradio njega,

kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku,

stoka mu se namnoţila na zemlji."163

Još u većoj mjeri gledaju Boga u njegovim duhovnim

odredbama. A On; da li njegovi ljudi prakticiraju zajedništvo

čistih srdaca, kako bi Jahvi slavu dali, jer i psalmista kaţe: "Dajte

Jahvi slavu imena njegova! Prinosite ţrtvu i priĎite u dvorove

159

Ef 1,23 160

Ps 147,8 161

Heb 1,3 162

Ps 8,2 163

Job 1,10

43

njegove, poklonite se Jahvi u sjaju svjetlosti njegove. Strepi pred

njim, zemljo sva!"164

Oni isto tako idu i u svoju sobu i tako

iskazuju svoje tajne: "A ti, kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori

vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj,

koji vidi u tajnosti."165

Istraţivali oni u pismu Boţja obećanja ili

su u "poslaničkoj sluţbi Isusa Krista."166

Jeli oni sami od kruha i

pili od vina iz njegova kaleţa ili navješćivali to svima, kao što

kaţe ap. Pavao: "Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete

ovaj kaleţ, navješćujete smrt Gospodnju dok on ne doĎe."167

Sva

od Gospoda uspostavljena sredstva milosti (sakramenti =

Gospodnja večera i krštenje) imaju direktni put Gospodinu, koji se

ne moţe opisati riječima. Oni naprosto razgovaraju s njime "licem

u lice".168

To je ujedno i primjerena priprema za susret s njim u

visini - vječno.

Kako su ljudi u vremenu Isusova tjelesna boravka na Zemlji

bili udaljeni od tog stanovišta da gledaju Boga. Oni su čuli da je

starima rečeno: "Ne krši prisege, nego ispuni što si Gospodinu

prisegao."169

Pismoznanci su to tumačili: Ne priseţi pogrešno,

kada pred Gospodinom priseţeš. Ti moraš što si Gospodinu

prisegao ispuniti. Što se odnosi na druge prisege - te Bog ne

zapaţa. Tako su učili farizeji. Oni ne samo da su dozvoljavali

svakovrsne prisege u svakidašnjem ţivotu, štoviše, oni su

zastupali mišljenje da je to uobičajeno ako se priseţe u Boţjem

imenu.

Naš Gospodin zabranjuje svaku prisegu, ispravno ili

neispravno. On prikazuje oboje kao sramotni čin pred Bogom

164

Ps 96,8.9 165

Mt 6,6 166

2 Kor 5,20 167

1 Kor 11,26 168

Izl 33,11 169

Mt 5,33

44

kada kaţe: "A ja vam kaţem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer

je prijestolje Boţje;"170

- jednako vaţeće kao "ni zemljom, jer je

podnoţje njegovim nogama"171

- jer Bog je prisutan na zemlji kao

i u nebu. Ne kuni se ni Jeruzalemom, jer razmisli: "Bog u kulama

njegovim jakom se pokaza utvrdom."172

Nadalje kaţe Isus: "Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi

kadar ni jednu vlas učiniti bijelom ili crnom" - bez dvojbe to nije

tvoja stvar, nego Boţja, jer on upravlja sa svime u nebu i na

zemlji. "Vaš govor", čime je mislio na svaki razgovor, "neka

bude: da, da - ne, ne!" - jasno potvrĎivanje ili odbijanje. I to je

dosta. Sve "što je više od toga od Zloga dolazi"173

- to dolazi od

Ďavola i u tom se prepoznaju njegova djeca. No ovdje nam

Gospodin ne zabranjuje općenito prisezati npr. pred sudom. To se

kao prvo uočava iz samog poticaja na ovaj razgovor: radi se o

zloupotrebi i lakomislenosti koje postaju navika takvog

izraţavanja. Ovdje se ne govori o prisezi pred sudom. To se moţe

kao drugo, takoĎer uočiti u slijedećim riječima koje Gospodin

upotrebljava kada kaţe: "Vaš govor", što znači razgovor. Treće;

prisjetimo se riječi koje su upotrijebljene kada se Gospodin Isus

ispituje. Kada se pod prisegom mora pravdati. Veliki svećenik ga

oslovljava: "Zaklinjem te ţivim Bogom da nam rekneš jesi li ti

Mesija, Sin Boţji?"174

- Isus odgovara potvrdno - "Ti kaza". Kao

četvrto sama nas Biblija upoznaje sa činjenicom da se Bog sam

sebi zaklinje; "Zato i Bog, hoteći sigurnije dokazati i baštinicima

obećanja nepromjenljivost svoje odluke, postade zakletvom

jamac."175

Kao peto se moţe vidjeti kod apostola Pavla, za kojeg

170

Mt 5,34 171

Ps 48,4 172

Mt 5,36 173

Mt 5,37 174

Mt 26,63.64 175

Heb 6,17

45

smo sigurni da ima "Duha Boţjega"176

i koji je poznavao nakane

svojeg Gospodina, te kaţe: "Bog, kojemu svom dušom sluţim

navješćujući EvanĎelje njegova Sina, svjedok mi je da vas se

neprestano, svaki put, sjećam u svojim molitvama."177

Isto tako

piše i Korinćanima: "Zovem Boga za svjedoka protiv svoga

ţivota: da vas poštedim, nisam ponovo došao u Korint."178

Kao i

Filipljanima: "Bog mi je svjedok da izgaram za vama svima

ljubavlju Isusa Krista."179

Tako je, izgleda, za apostola Pavla bez

dvojbe jasno, da se, što se tiče jako vaţnih, meĎuljudskih stvari,

smije zakleti, koliko onda više pred sucem. Poslanica Hebrejima

još jednom navodi temu prisege; "Ljudi se, naime, kunu većim, i

svaka im se prepirka svršava zakletvom za potvrdu (istine)."180

Najvaţnije što nam Gospodin na kraju svojeg poučavanja u

smislu zakletve ţeli duboko usaditi u misao jest: Bog je u svima i

stoga mi trebamo svako stvorenje gledati kao njegov odsjaj. Ne

smijemo ništa i nikoga gledati kao da Bog s njime nema nikakve

veze. To bi bio čak jedan način ateizma (bezboštva). Mi moramo,

štoviše, zamišljati da je cijeli svijet u ruci Boţjoj. Kroz njegovu

neposrednu prisutnost postoji i odrţan je. On proniče i pokreće

cijelu tvorevinu i u tom smislu je On duša svemira.

176

1 Kor 7,4 177

Rim 1,9 178

2 Kor 1,23 179

Fil 1,8 180

Heb 6,16

46

Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji

Mt 5,9

U svojoj propovjedi je Gospodin do sada ukazao na to što je

vjera srca i kakvi kršćani trebaju biti - bit kršćana. Nadalje on

govori o tome, kako se oni trebaju ponašati, što činiti - kako se

posvećenje nutarnjeg čovjeka odraţava u izvanjskom obliku

ţivljenja. "Blago", kaţe on, "mirotvorcima, jer će se zvati sinovi

Boţji."181

Riječ "mir" -SHALOM- se u Svetom pismu upotrebljava za

sve što je dobro, bilo za dušu, bilo za tijelo. Bilo da se ostvaruje u

vremenu, bilo u vječnosti. Ako npr. apostol Pavao u uvodu svojih

poslanica Rimljanima ili Korinćanima piše; "milost vam i mir od

Boga", onda on njima ţeli reći: Radujte se plodu slobodne i

nezasluţene ljubavi Boţje u svim duhovnim i zemaljskim

blagoslovima, koje je Bog pripravio svima koji ga ljube.182

To nam razjašnjava obilnost značaja riječi "mirotvorci", i

kako se ona treba razumjeti. Doslovce su mišljeni ljudi koji ljube

Boga, ali ljudi koji istovremeno preziru svaki oblik svaĎe i

prepirke, svaku neslogu i svaki sukob. To su ljudi koji se svom

svojom snagom zalaţu kako bi spriječili paljenje paklene vatre,

koja se brzo razbukti i pretvara u oganj. Oni pokušavaju spriječiti

širenje iste, i onda ako je došlo do toga da se već rasplamsala.

Oni stišavaju uzburkane osjećaje, smiruju razdraţene

poţude i bodljikave porive izmeĎu posvaĎanih skupina, te ih

pokušavaju izmirti. Oni upotrebljavaju svu svoju snagu i umijeće

koje im je Bog dao, kako bi odrţali mir, ondje gdje već je, a isto

tako uspostavili ondje gdje je nestao. Njihovo srce se raduje kada

mogu poticati dobru volju meĎu ljudima i oni tu istu posebno

181

Mt 5,9 182

1 Kor 2,9

47

naglašavaju i šire - pogotovo meĎu djecom Boţjom. Posebno

onda kada ovi u sporednim stvarima imaju različita mišljenja i

shvaćanja. Kao što svi imamo "jednog Gospodina, jednu vjeru"183

i svi pozvani "k jednoj nadi",184

tako trebamo svi ţivjeti "dostojno

poziva kojim smo pozvani: svakom vrstom poniznosti i krotkosti,

sa strpljenjem podnositi jedni druge s ljubavlju! Nastojati sačuvati

jedinstvo Duha, povezani mirom."185

Mirotvorac je u punom smislu riječi čovjek koji "čini dobro

svima",186

gdje god mu se za to ukaţe prilika. Pošto je ispunjen

ljubavi prema Bogu, a i svim ljudima, on nije u svojim

nastojanjima mirotvorstva ograničen na svoju obitelj, prijatelje i

poznanike. Njegov krug djelovanja nije meĎu onima koji su istog

mišljenja - ne samo meĎu onima koji imaju "istu dragocjenu

vjeru"187

kao i on. Štoviše on prelazi sve te granice i čini dobro

svim ljudima na raznim područjima, kako iz ljubavi prema

bliţnjem tako i prema strancu, kako prijatelju tako i neprijatelju.

On im čini sve zamislivo dobro, čim se za to ukaţe prilika. Za

takve prigode on "koristi vrijeme"188

i primjenjuje sve svoje

sposobnosti, svu snagu tijela i duše, svoje imanje, svoj utjecaj,

svoje poznanstvo. Njegova jedina ţelja je usmjerena da mu njegov

Gospodin, kada doĎe, kaţe: "Dobro, valjani i vjerni slugo!"189

Sa svim umijećem se trudi takoĎer i za tjelesnu potrebu

ljudi. On se raduje kada moţe "svoj kruh dijeliti sa gladnima",190

i

183

Ef 4,5 184

Ef 4,4 185

Ef 4,1-3 186

Gal 6,10 187

2 Pt 1,1 188

Ef 5,16 189

Mt 25,23 190

Iz 58,7

48

kada moţe "gologa obući."191

Stranca prihvaća i pomaţe mu

prema potrebi. Ako su ljudi bolesni ili u zatvoru, on ih posjećuje i

pomaţe im. Sve to čini iz sjećanja na riječi svog Gospodina;

"Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje

braće."192

Njegova radost je još veća, kada moţe pored tjelesnoga

nešto učiniti za dušu jednog čovjeka. Moć nad jednom dušom je u

Boţjim rukama. Jedino on moţe preusmjeriti njegovo

razmišljanje. Bez Boţjeg je preusmjerenja svaki pokušaj

preusmjerenja na ljudskoj razini bez smisla i bez utemeljenog

uspjeha. No i njega samog "koji čini sve u svima"193

raduje kada u

prvom redu pomaţe čovjeku kroz čovjeka. Svoj blagoslov i svoju

ljubav on čovjeku ukazuje kroz drugog čovjeka. Istina, "Bog

spasava posred zemlje",194

no, on za to upotrebljava i ljude, jer

ljudi nisu stvoreni da "besposleno stoje na trgu"195

dok u

vinogradu ima puno posla. U svakom slučaju to ne moţe

mirotvorac. On neprestano radi u vinogradu i oslanja se na to da je

Boţja ruka ta koja priprema plodno duhovno tlo. On je takoĎer taj

koji nebesko sjeme sije i zasijano zalijeva, u nadi da će Bog

prouzročiti rast. "Prema dodjeljenoj mjeri"196

koja mu je dana, on

čovjeku pokušava na svaki način ukazati na ono što je u Boţjim

očima grijeh. Pokušava pokrenuti na pokajanje i obraćenje one

koji bezbriţno koračaju širokim putem u vječnu propast. Onima

koji su u tami, ukazuje na svjetlo, koji su slabi, nosi ih. Pomaţe

mlitave ruke i klecava koljena, gleda da pomogne kako se hromi

191

Mt 25,38 192

Mt 25,40 193

1 Kor 12,6 194

Ps 74,12 195

Mt 20,3 196

Ef 4,7

49

ud ne bi iščašio, nego ozdravio.197

Mirotvorčeva ţelja je jačati one koji se trude ići uskim

putem, u vjeri pomagati, kako bi ustrajali u odreĎenoj borbi.

Izgraditi u izgradnji "prsvete vjere"198

"one koji znaju komu

vjeruju".199

Upozoriti na raspirivanje Boţje milosti da im bude

omogućen ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina Isusa Krista.

On ţeli biti na korist svima u rastu i spoznaji Gospodina

Isusa Krista. Blago onima koji su ustrajno na djelu i u vjeri,

poţrtvovanoj ljubavi i nadi, oni će se sinovi Boţji zvati. Po

hebrejskom shvaćanju ove riječi, oni će to i biti. Bog će im svojim

duhom dati posinjenje, te ga još obilnije izliti u njihova srca. On

će ih obdariti svim svojim blagoslovom, koji je pripremljen za

njegovu djecu. On će ih priznati pred svojim anĎelima i pred

ljudima kao svoje sinove. "Ako su djeca, onda su i baštinici,

baštinici Boţji, a subaštinici Kristovi"200

Zbog pravednosti progonjeni

Mt 5,10-12.38-48

Lako bi se moglo povjerovati kako je čovjek opisan u

prothodnom poglavlju - mirotvorac - zapravo kod svih ljudi

omiljen. On je ponizan, pored sve ozbiljnosti blag, osloboĎen

egocentričnosti, odan svome Bogu, a istovremeno je na djelu

ljubavi prema čovjeku. No, naš Gospodin poznaje ljudsku,

neosloboĎenu prirodu i zna u potpunosti kako će ova reagirati na

učinkovitost koja je po Boţjim mjerilima. Zbog toga on zaključuje

izlaganje o biti vjernika s time što im ukazuje na ono što ih u

197

Heb 12,12.13 198

Judina Poslanica 20 199

2 Tim 1,12 200

Rim 8,17

50

ovom svijetu očekuje: "Blago progonjenima zbog pravednosti, jer

je njihovo kraljevstvo nebesko!"201

Da bi ovu objavu ispravno razumjeli moramo se kao prvo

pitati; tko su ti progonjeni ljudi? Na ovo pitanje nam daje ap.

Pavao jasan odgovor. "Ali kao što je onda onaj koji je roĎen po

tijelu progonio onoga koji se rodio po duhu, tako biva i sada."202

Apostol donosi zaključak: "A i svi koji hoće poboţno ţivjeti u

Isusu Kristu biti će progonjeni".203

Isto naučava i EvanĎelist Ivan:

"Nemojte se čuditi braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo

prešli iz smrti u ţivot, jer ljubimo braću."204

Naš Gospodin

naglašava: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije

vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da

ne pripadate svijetu - ja vas izabrah od svijeta - zato vas svijet

mrzi. Sjetite se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od svog

Gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su

moju riječ drţali, i vašu će drţati."205

Iz svih ovdje navedenih stihova postaje vidljivo tko su ti

progonjeni: Pravednici koji su "od Duha roĎeni".206

Svi oni koji

"hoće poboţno ţivjeti".207

Oni koji su prešli "iz smrti u ţivot".208

Svi koji nisu "od svijeta."209

Svi "krotka i ponizna srca".210

Oni što

po Boţjoj volji trpe i "gladni su"211

toga da sa Kristom postanu

jedno. Svi koji Boga i bliţnjega ljube, dobro čine, gdje god im se

201

Mt 5,10 202

Gal 4,29 203

2 Tim3,12 204

1 Iv 3,13.14 205

Iv 15,18-20 206

Iv 3,6 207

2 Tim 3,12 208

1 Iv 3,14 209

Iv 15,19 210

Mt 11,29 211

Mt 5,6

51

za to ukaţe prilika.

Ako, kao drugo upitamo; zbog čega su progonjeni?, na to

nam više puta daje Sveto Pismo odgovor. To je paradoksalno, ali

ipak istinito "zbog pravednosti".212

A pravedni su zbog toga jer

"su u Duhu roĎeni".213

Zato, jer hoće da "ponizno ţive Bogu po

Isusu Kristu",214

zato, jer nisu od svijeta. I bilo što da se navede

kao razlog progonstva, ovo je jedini istiniti. Pri tom je manje bitno

jesu li karakterno jači ili slabiji. Kada se ne bi radilo upravo o

pravednosti, pokušalo bi ih se trpjeti, jer "svijet ljubi one koji mu

pripadaju."215

Njih se progoni, jer su "duhovno siromašni".216

Za

svijet to znači, da su to jadne i nemoćne duše, zbog slabosti

neupotrebljive i zato nedostojne da uopće ţive na ovom svijetu.

Zbog toga što "tuguju",217

naziva ih svijet ludima i glupima, koji

svakomu tko ih vidi pokvare raspoloţenje i naslade ţivota. Oni

djeluju u�očima svijeta kao smrtne glave (naljepnica na

otrovima), bilo gdje da se pojave uništavaju vedrinu i veselje.

Zbog svoje "krotkosti"218

ih svijet naziva bezvoljnim luĎacima

koje treba zgaziti. Jer "gladuju i ţedni su pravednosti",219

oslovljava ih svijet vrstom naprasitih zanesenjaka, koji zapravo ni

sami ne znaju što traţe i nije im dovoljno umno vjerovanje, nego

ţude za čudesima i zanosom. Jer su "milosrdni"220

i ljube sve

ljude, čak i zle i nezahvalne, govori svijet o njima; kako kroz

svoju dobrotu motiviraju na zlo, jer tko zna - kaţe se - kakve

212

Mt 5,10 213

Gal 4,29 214

2 Tim 3,12 215

Iv 15,19 216

Mt 5,3 217

Mt 5,4 218

Mt 5,5 219

Mt 5,6 220

Mt 5,7

52

labave zakonitosti sami za sebe primjenjuju? Zbog njihova "čista

srca"221

svijet ih naziva stvorenjima bez ljubavi, stvorenjima koja

sve "neistomišljenike" osuĎuju. Njih se naziva bijednim

huliteljima, koji tvrde da se moţe ţivjeti bez grijeha. I kao glavna

činjenica je zašto su bili i bit će u sve vrijeme progonjeni to da su

"mirotvorci"222

koji svaku prigodu iskoriste da čovjeku čine

dobro.

Nadalje kaţe svijet, kada bi barem svoju vjeru zadrţali za

sebe, bili bi još nekako podnošljivi. Ali, pošto oni ovako šire

svoju zabludu i zaraznu učinkovitost na druge, to se ne smije

dopustiti. Oni čine toliko zla u svijetu da ih se ne moţe podnositi.

Zapravo, čine ti ljudi u koječemu i dobro, npr. ako pomaţu

siromasima. Ali to oni čine samo iz razloga kako bi ljude pridobili

za svoje poglede, čime onda rezultat zla postaje još veći. Tako

otprilike govore ljudi svijeta. Što jače kraljevstvo Boţje, što bolje

osposobljeni mirotvorci da se krotkost, blagost i sve ostale

duhovne vrjednote šire, tim je nastala i veća šteta. I zato što oni

(svijet) tako misle, njihov gnjev postaje prema čimbenicima ţešći,

a isto tako i razlog za progonstvo. Posebno onda�čim jače

svjedočanstvo djece Boţje, tim ţešća progonstva.

Kao treće pitamo: Tko su ti ljudi koji čine ovakva

progonstva ?

Isus odgovara: "Što je roĎeno od tijela, tijelo je",223

a iz toga

rezultira; "što nije roĎeno od Duha, ili da barem čezne za tim da

bude roĎeno odozgo. Svi, koji se niti ne trude da "poboţno ţive u

Kristu Isusu",224

svi koji nisu prodrli "iz smrti u ţivot",225

ne mogu

ljubiti braću. Svijet je, po oslovljavanju našeg Gospodina i

221

Mt 5,8 222

Mt 5,9 223

Iv 3,6 224

2 Tim 3,12 225

1 Iv 3,14

53

Spasitelja, cijelo čovječanstvo. Svi koji ne poznaju ni Njega, a niti

onoga koji je njega poslao, Boga koji ljubi i prašta, baš onako

kako to svjedoči Sveti Duh.

Uzrok je jasan; duh svijeta i Boţji Duh su u krajnjoj

suprotnosti. Zato je i bit ljudi iz svijeta potpuno drugačija od biti

Boţjih ljudi. IzmeĎu mišljenja, ţelja, stavova i planova ovih dviju

vrsta ljudi je veliki jaz. Oholi ne moţe u svojoj osobnosti

drugačije do progoniti poniznoga, onaj čije su osobnosti

površinske ne moţe drugačije nego progoniti tugujućeg. Tako se

odnosi i na svakom drugom području, koje naš Gospodin navodi.

Ako četvrto pitamo; kako će biti progonjena djeca Boţja?,

onda utješni odgovor moţe glasiti: točno onako kako je to, po

mišljenju upravitelja svih sposobnosti, Njegovoj slavi dostojno.

Onako kako će najviše doprinijeti rastu njegove djece u milosti i

kako će biti najučinkovitije u širenju Njegova kraljevstva (npr.

Stjepan i prvi kršćani). Ne postoji ni jedno područje u cijeloj

Boţjoj vladavini na kojem bi se On čudotvornije proslavio, kao

što je to slučaj u progonstvu njegove djece. Bog čuje vapaj svoje

djece, a isto tako i prijetnje progonitelja. Njegove oči bdiju nad

njegovima i njegova ruka je ispruţena da pomogne i u, za njih još

nevidljivim, opasnostima. Kada će oluja progonstva početi, kako

jaka će biti, u kojem smjeru će krenuti, kako i kada će prestati -

sve je to proniknuto Boţjom nepogrešivom mudrošću. Bezboţnici

su u njegovoj ruci i za njegove svrhe upotrebljivi mač, a kada On

ostvari svoje milostive planove onda će biti i mač bačen u oganj.

Ponekad je Bog u povijesti svojeg naroda dozvolio oluje, i

to ne samo da pušu nego da urlaju, a njegova djeca su pozvana da

izdrţe i "do krvi",226

npr. kada je postalo i ukorijenilo se

kršćanstvo, a isto tako i onda kada se Kristova čista nauka

probijala u mnogim zemljama svijeta (Reformacija). Kada je Bog

226

Heb 12,4

54

dozvoljavao ovakve oluje za vrijeme apostola, onda je On to činio

iz razloga da njihovo svjedočanstvo bude nepokolebljivo (Ciprijan

i prva crkva). U drugom i trećem stoljeću je pokvarenost u crkvi

kao i "tajna bezakonja"227

bila tako uočljiva da je Bog dozvolio

teška progonstva. Bog je ljubio, ali i karao svoj narod, jer je htio

kroz nuţne i teške krize spriječiti promašaj.

No, Bog ne dozvoljava da ovakve oluje dugo potraju, da

njegova djeca doţive muku i okove, pa čak i smrt njegovom

voljom. Ali, lakša progonstva On ipak dozvoljava da doţive

otuĎenje od rodbine, pretrpe gubitak prijatelja koji su im bili dragi

kao vlastiti ţivot. Oni doţivljavaju istinitost Isusovih riječi:

"Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kaţem vam,

nego razdor."228

I zbog ovakvog razdora moţe proizići materijalni

gubitak, ili se izgubiti radno mjesto koje je bilo izvor materijalne

egzistencije. I ova područja su kod progonstava Kristovih

sljedbenika pod upravom Boţje mudrosti, koji svakom dozira ono

što je za njega dobro.

Progonstvo, s kojim se susreću sva djeca Boţja, opisuje

Gospodin u slijedećim riječima: "Blago vama kad vas budu grdili

i progonili, i kad vam zbog mene budu laţno pripisivali svaku

vrstu opačine!"229

Tako nešto neće izostati. To je upravo

znakovitost slijedbeništva; to je pečat našeg pozvanja; to je

sudbina sve djece Boţje. Ako to nedostaje u našem ţivotu, onda

smo kopilad, a ne sinovi. Jedini put u nebo je put slave i sramote,

zlog i dobrog glasa. Tko Boga i ljude ljubi u krotkosti, u

ozbiljnosti i poniznosti, taj će moţda doţivjeti paţnju i priznanje

braće, ali od strane svijeta svakako klevetu i mrţnju. Svijet ga

gleda kao smeće, a isto tako se i ponaša prema njemu.

Kršćani su se već stoljećima nadali da će se ukloniti

227

2 Sol 2,7 228

Lk 12,51 229

Mt 5,11

55

"sablazan kriţa",230

još prije nego se spasi i popuni broj poganih.

Nadali su se da će kršćani biti ne samo trpljeni, nego i voljeni od

strane grešnika. Sigurno je da Bog povremeno suzbija mrţnju i

gnjev bezboţnika prema kršćanima. On čini da neprijatelj čovjeka

jedno vrijeme s njime ţivi u miru, štoviše nekada učini i to da su

im naklonjeni i progonitelji. No, to su uglavnom iznimke.

"Sablazan kriţa"231

nije ni u kom slučaju niti vremenu

otklonjena: "Kad bih se još nastojao svidjeti ljudima, ne bih bio

sluga Kristov",232

kaţe apostol Pavao. Ako se ponegdje i tvrdi

kako loši ljudi samo naizgled odbacuju i mrze dobre, a u

stvarnosti ih vole i cijene, onda se to doista odnosi samo na "tijelo

i krv".233

Pravednici, kršćani, to isto će najprije shvaćati kao

utješno i ugodno, no dolazi i doći će vrijeme kada doţive ili će

doţivjeti potpuno suprotno, tj. stvarnost. Nevjernici će se,

naravno, posluţit djecom Boţjom gdje god od toga imaju koristi.

Oni im takoĎer i vjeruju, jer to i mogu. No, oni njih ne vole,

jedino ako je Duh Boţji dotaknuo njihovo srce. Riječi našeg

Gospodina se ovdje u potpunosti ostvaruju: "Kad biste pripadali

svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu - ja

vas izabrah od svijeta - zato vas svijet mrzi."234

Ne osvrćući se na

Boţju predmilost, gdje kaţe apostol Pavao: "On nas u njemu

(Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti, bez

mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu

Kristu."235

Ovdje to znači da Bog moţe otvoriti srce nevjernika za

svjedočanstvo djece Boţje. Ne osvrćući se, takoĎer, na mogućnost

gdje Bog moţe u skladu sa svojim planom prouzročiti naklonost

230

Gal 5,11 231

Gal 5,11 232

Gal 1,10 233

Mt 16,17 234

Iv 15,19 235

Ef 1,4-5

56

nevjernika, ipak ostaje to da svijet mrzi kršćane, i to tako jako i iz

sveg srca kao što je mrzio i našeg Spasitelja.

Ostaje još jedno pitanje:

Kako se trebaju ponašati djeca Božja prema progonstvu?

Ponajprije, trebaju li svjesno ili namjerno ista prouzročiti?

To se suprostavlja primjeru i uputama našeg Gospoda i svih

njegovih apostola. Oni nas uče da ni u kom slučaju ne

prouzročavamo progonstva, štoviše da ih izbjegavamo, ako to ne

šteti našoj savjesti i ako s time ne izdajemo pravednost, koja nam

treba biti vrjednija od našeg ţivota. Naš Gospod naglašava: "Kad

vas počnu progoniti u jednom gradu, bjeţite u drugi!"236

Gdje se

to da ostvariti, to je onda slijedeći put, kako izbjeći progonstvu.

Ali, ne mislite da se progonstvo moţe uvijek izbjeći. Gdje

god da prijeti opasnost od toga da se ovaj dojam uvuče u vaše

srce, iščupajte ga odmah s korijenom. Isus kaţe: "Sjetite se riječi

koju vam rekoh: Nije sluga veći od svoga gospodara! Ako su

mene progonili, i vas će progoniti."237

Istovremeno on poučava

svoje učenike: "Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao

golubovi."238

No, hoće li vas ovaj savjet zaštiti od progonstva?

Sigurno ne - jedino ako ste mudriji od vašeg učitelja ili čišći od

Boţjeg Jaganjca.

Nemojte pak poţeljeti da potpuno izbjegnete progonstvo, jer

ponašajući se tako, ne pripadate njemu. Ako potpuno izbjegnete

progonstvo, spriječit ćete blagoslov onima koji su zbog

pravednosti progonjeni. I, ako niste progonjeni zbog pravednosti,

ne moţete ući u kraljevstvo nebesko. "Ako smo ustrajni, s njim

ćemo i kraljevati; ako ga se odrečemo, i on će se nas odreći."239

Ne, tako ne smije biti. Budite, štoviše, "radosni i kličite od

236

Mt 10,23 237

Iv 15,20 238

Mt 10,16 239

2 Tim 2,12

57

veselja"240

ako vas ljudi progone radi njegova imena, ako u tome

laţno svjedoče i laţno vam pripisuju svaku vrstu opačine. Oni

neće prestati sve dok ne iskoriste svaku mogućnost za progonstvo.

Oni vas zapravo moraju ocrniti, kako bi sebe opravdali. "Ta, tako

su progonili i proroke koji su ţivjeli prije vas"241

- one koji su

svojim srcem i ţivljenjem bili bliski Bogu, da, sve pravedne od

postanka svijeta pa do sada. Radujte se i zbog toga, jer po tim

znakovima prepoznajete komu pripadate i jer vas u nebu čeka

velika nagrada - nagrada koja je neizrecivo i neusporedivo

utemeljena na "krvi Saveza koji je Bog propisao."242

Nagrada,

koja će biti dodijeljena prema mjeri vašeg trpljenja i posvećenja

srca i ţivota. Budite radosni i kličite od veselja, jer znate da vaša

"sadašnja i kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i

vječnu slavu."243

Nikakvo progonstvo vas ne smije priječiti nastaviti putem

krotkosti i poniznosti, ljubavi i dobročinstva. Naravno da ste čuli

da je rečeno "oko za oko, zub za zub"244

- i kako su pismoznanci,

ti bijedni učitelji, dozvolili osvetu, zlo sa zlom uzvratiti. "A ja

vam kaţem: Ne opirite se zlotvoru!" - što znači, ni u kom slučaju

istim uzvraćati. "Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu,

okreni mu i drugi. Tko bi te htio tuţiti da se domogne tvoje

košulje, podaj mu i ogrtač. Ako te tko prisili da ideš s njim jednu

milju, hajde dvije!"245

Neka bude tvoja krotkost tako nepobjediva, a tvoja ljubav

tome odgovarajuća. "Tko te moli, podaj mu; tko hoće da mu

240

Mt 5,11 241

Mt 5,12 242

Heb 9,20 243

2 Kor 4,17 244

Mt 5,38 245

Mt 5,39-41

58

pozajmiš, ne odbij ga!"246

Samo nemoj davati ono što nije tvoje

vlasništvo. Kao prvo gledaj da "ne budeš nikomu nešto duţan".247

Sve što si priskrbio tuĎim novcem, nije tvoje, nego onoga koji ti je

povjerio novac. Drugo, zbrinjavaj svoju obitelj! To Bog od tebe

traţi; "Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine,

zanijekao je vjeru;"248

- ništa nije tvoje, sve ti je povjereno od

Boga. I treće: daj ili pozajmi sve što je višak. Pri tome misli

najprije na "iste po vjeri".249

Njeţnost, ljubav i prijateljstvo koje ukazujemo našim

progoniteljima opisuje naš Gospodin u slijedećim stihovima. O,

da bi nam se urezali - ugravirali u srca! "čuli ste da je rečeno:

'Ljubi svoga bliţnjega i mrzi svoga neprijatelja!'"250

- pri čemu je

zapravo samo prvi dio stiha od Boga, drugi dio su pridodali

farizeji, "djeca Ďavolska".251

"A ja vam kaţem: Ljubite svoje

neprijatelje"252

- kako bi oni doţivjeli vašu dobrotu i osjetili vašu

dobru volju, čak i ako vas samo zlostavljaju i najveće zlo ţele.

"Molite za one koji vas progone"253

- neka vas u tome ništa ne

spriječi. Ni njihova oholost, ni grubost neka vas u tome ne

spriječe. "K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim".254

Ne

molite samo za one koji su se tako nekad prije odnosili prema

vama, a sada se pokajali, jer to je premalo. Moli za one koji te

sada vrijeĎaju i progone, bori se za njih pred Bogom i opraštaj im

uvijek ponovo; "Ne kaţem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i

246

Mt 5,42 247

Rim 13,8 248

1 Tim 5,8 249

Gal 6,10 250

Mt 5,43 251

1 Iv 3,10 252

Mt 5,44 253

Mt 5,44 254

Tuž 2,19

59

sedam puta."255

Kajali se oni, ili ne, ako su naizgled i jako

udaljeni od takva postupka - pokaţite im vi, svakako, primjerom

dobrote i zastupne molitve, "kako ste sinovi Oca nebeskog".256

Kako bi se istinski pokazali kao djeca onoga, koji blagoslivlje i

svoje neprijatelje. "Njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i

njegova kiša pada pravednima i nepravednima. Ako ljubite one

koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to

isto?"257

- oni, koji to čine bez religiozne obveze? "Ako jedino

svoju braću pozdravljate," - brinete se samo za svoje prijatelje i

rodbinu - "što izvanredno činite? Zar i pogani ne čine isto?"258

Ne,

vaš primjer je Otac u nebu. "Dakle: budite savršeni kao što je

savršen Otac vaš nebeski!"259

Mišljeno je savršenstvo u klici, koje

isključuje sve kompromise, a ne ostvarivo savršenstvo - jer mi se

ne moţemo nikad mjeriti sa onim koga Sin ovdje kao Savršenog

slavi.

Mi moramo kršćansku vjeru gledati u njenom prvom obliku

- jer je tako opisuje njen Tvorac. Pred nama je original Isusova

vjerovanja. I On ga kao takvog otkriva svakome čije su oči

otvorene. To je Boţja slika, crtana Boţjom rukom, u omjeru, u

kojem je čovjek moţe prepoznati. "Gledajte preziratelji,

snebivajte se i nestanite!"260

Ili moţda: čudite se i molite! Recite:

nije li to vjera Isusa Nazarećanina? Vjera onoga koga sam

prezirao? Nikada se više neću njemu opirati. "Što da činim,

Gospodine?",261

pitao je apostol Pavao. Tako zapitaj i ti!

Ovo je istinski temelj kršćanske vjere. Kako ne bi bili samo

255

Mt 18,22 256

Mt 5,45 257

Mt 5,46 258

Mt 5,47 259

Mt 5,48 260

Dj 13,41 261

Dj 22,10

60

slušatelji, - usporedivi s "čovjekom koji promatra svoje naravno

lice u ogledalu; pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je

bio."262

Ne tako, nego dajte da "pomno promotrimo Zakon

slobode i uza nj prionemo."263

Dajte da ne mirujemo sve dok nam

ne bude svaki redak ovog svjedočanstva urezan u srce. Dajte da

bdijemo, i molimo, i vjerujemo, i ljubimo i borimo se sve dotle

dok nam ne bude svaki djelić ovog EvanĎelja stvarnost u našem

ţivljenju, da postajemo sami "sveti"264

kao i onaj koji nas je na to

pozvao i savršeni "kao što je savršen Otac"265

naš nebeski.

Sol zemlji i svjetlo svijetu

Mt 5,13-16

Posvećenje, koje je obnova nutarnjeg čovjeka u sliku Boţju,

daruje vjerniku ne samo nutarnju ljepotu. Nju će zapaziti svatko

čije je oči Bog otvorio i čiji je um On prosvijetlio. Krotkost i

poniznost duše su uočljivi znakovi te ljepote i njoj će se diviti

najmanje oni koji su osposobljeni razlikovati dobro od zla. Kada

čovjek počne izlaziti iz tame koja obavija ovaj svijet, mora

shvatiti kako je vaţno biti pretvaran u sliku onoga koji nas je

stvorio. U tom procesu je Boţji otisak djelovanja tako uočljiv, da

je onaj čovjek, koji još moţe posumnjati da je ova promjena Boţje

djelo, potpuno odan zemaljskoj prirodi. Za Boţje dijete je Sin

Boţji "odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti"266

primjeran.

Nešto od toga se odsijava i od Boţjih ljudi, ograničeno, ali ipak

toliko da još mogu ostati na ţivotu.

262

Jak 1,22 263

Jak 1,24 264

1 Pt 1,15 265

Mt 5,48 266

Heb 1,3

61

Ako bit kršćanina ne bi bila usmjerena još i višem od ovoga,

onda bi on nailazio na dosta razumijevanja. Zar nije dovoljno

opterećenje svakodnevno trpljenje i rad? To oduzima snagu duši

koja teţi gore k' Boţjoj slici i pritišće je dolje na zemlju. Ne

trebamo li jedino "ljubavi teţiti",267

i jednostavno se uzdignuti i na

krilima ljubavi iznad svakidašnjice preletjeti? Nije li Bogu, koji je

i Duh, dovoljno sluţiti svom snagom naših osjećaja, bez da se

opterećujemo dogaĎanjima u ovom svijetu? Nije li od veće

vaţnosti baviti se nebeskim potrebama, umjesto izvanjskim,

uspostavljati vezu izmeĎu srca i Boga? Upravo tako su neke

poznate osobe u povijesti crkve mislile i govorile. Oni su ljudima

svog vremena savjetovali; napustiti svu izvanjsku učinkovitost,

potpuno se povući iz svijeta, mrziti tijelo, zapostaviti sve što je

ovozemaljskim osjećajima usmjereno, ne obazirati se ni na ono

što bi kršćanska vjera u svojoj okolini mogla izmijeniti. Umjesto

toga se potpuno usredotočiti samo na srce, koje se Bogu dopada i

traţiti samo "uzvišeniji put",268

koji čovjeka vodi k savršenstvu.

Našeg Gospodina Isusa Krista nije morao nitko upozoriti na

to da su ove misli majstorsko djelo "mudrosti odozdo",269

jedno

primamljivo od mnogih Ďavolskih izmišljotina, s kojima on uvijek

ljude navodi da iskrivljuju prave putove Gospodnje. Svakojake

ljude i u sva vremena je zarobio i u svojoj sluţbi upotrijebio, kako

bi taj primamljivi Ďavolski stroj radio protiv najvaţnije Boţje

istine. Bili su to posebno uvjerljivi ljudi, koji bi "kad bi bilo

moguće, i same izabranike"270

- ljude u čijem se ţivotu sjedinila

vjera i ljubav - zaveli. Da, oni su mnoge zaveli, a mnogi su samo

za dlaku izbjegli njihovoj prijevari.

No, zar je naš Gospodin Isus Krist u svojem propovijedanju

267

1 Kor 14,1 268

1 Kor 12,31 269

Jak 3,15 270

Mt 24,24

62

nešto izostavio? Nije li nas dovoljno naoruţao protiv ovih starih i

primamljivih zaslijepljenja? Nije li nas upravo On naoruţao

dokaznim riječima za borbu protiv sotone, koji se upravo

"pretvara u anĎela svjetla"?271

On u slijedećim rečenicama

Propovijedi na gori jasno i trajno utemeljuje svoje učenje u kojem

je dvostruko temeljno; podnošljivost, a istovremeno i

djelotvornost kršćanstva: "Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi,

čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van da

je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad

koji leţi na gori. Ne ţeţe se svijeća da se stavi pod varićak, nego

na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja

pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca

nebeskog."272

Ţelim da nam se ovi vaţni stihovi u svom velikom značaju

duboko ureţu. Kao prvo oni nam ukazuju na to da je kršćanstvo u

svojoj biti socijalno nastrojeno, kao "religija" koja se uvijek

zauzima za bliţnjega. Ali tko kršćanstvo učini jednako jednom

prebivalištu, uništava ga. Drugo, nama mora biti jasno kako je

nemoguće vjeru ţivjeti u tajnosti - takvo ţivljenje se protivi volji

"začetnika i završitelja vjere".273

I kao treće ţelim ukazati na neke

prigovore i prikazati praktičnu primjenu.

Prvo: Za mene je kršćanstvo bit oboţavanja Boga, i to na

način kako nam ga je Isus Krist otkrio. Ako kršćanstvo nazovemo

socijalnom religijom, to ne znači da je ono bez komponente

čovječnosti manje utjecajno, ne samo to, nego ono bez uključenja

i zauzimanja za bliţnjega ne moţe opstati. Zato ne treba odmah

osuĎivati privremeno odvajanje iz društva u samoću. To ne samo

da je dozvoljeno, nego je i preporučljivo za svakog kršćanina ili

onog koji ţeli kršćanin postati; to učimo i iz iskustva. Ne moţemo

271

2 Kor 11,14 272

Mt 5,13-16 273

Heb 12,2

63

izdrţati niti jedan dan u druţenju sa ljudima, a da se ne ogriješi

naša duša i da ne oţalostimo Svetog Duha. Mi se moramo moći

povući, najmanje ujutro i uveče kako bi govorili Ocu "koji vidi u

tajnosti".274

Ni duţe vremenske periode tišine i molitve u Boţjem

prisustvu nisu za iskusnog kršćanina suvišne, jedino ako time

zapostavlja od Boga mu odreĎene zemaljske zadatke.

Drugo: Ovo izdvajanje nam ne smije oduzimati sve naše

vrijeme. To neće našoj biti kršćanina doprinijeti, nego je uništiti.

Ono što je naš Gospodin u svojoj Propovijedi na gori do sada kao

bit kršćanstva opisao, ne moţe opstati bez našeg ţivljenja i

ophoĎenja s ljudima. Neki ogranci naše kršćanske biti se ne mogu

uopće razviti bez kontaktiranja sa svijetom.

Treće: Kako je npr. za kršćanina vaţna krotkost. Ako je ona

istinsko predanje Bogu, onda to moţe dovesti do odvojenja u

savladavanju teških situacija, u potrebi za strpljivošću, u

podnošenju boli i bolesti. Moţe voditi u potpunu samoću, u

pustinjsku samotnu ćeliju, da bi se te situacije u Boţjem prisustvu

moţda još intenzivnije proţivjele. No, ako se radi o blagosti,

dobroti i ustrajnosti - koje su takoĎer karakteristike krotkosti -

onda se ona neće nigdje pod nebom bolje uočiti ni biti učinkovitija

kao u ţivljenju sa ljudima. Svakim pokušajem krotkost učiniti

vrlinom pustinjaštva, značilo bi: izbrisati je sa zemlje. Drugi

uočljivi oblik kršćanstva je mirotvorstvo u povezanosti s

dobročinstvom - kao nosivi element Boţjeg plana, kakvo bi

istinsko kršćanstvo trebalo biti. Ovo na stranu odgurnuti, bila bi

jednako lakomislena uvreda autoriteta našeg Gospodina, kao i

zapostavljanje milosrĎa, čistoće srca ili bilo kojeg Boţjeg dara.

Ali, očito je to kod onih koji bi nas poslali u pustinju sve

pogurnuto na stranu; koji djeci, mladićima i očevima u Kristu

preporučuju potpunu samoću. Tko moţe s ozbiljnošću tvrditi kako

274

Mt 6,6

64

je pustinjak kršćanin (već je ova riječ sama u sebi proturječna)

jedan milosrdni čovjek - koji prepoznaje i koristi svaku situaciju

da pomogne svakovrsnim ljudima? Kako se jasno ovdje mora

vidjeti da bi našoj vjeri nedostajao temeljni element bez

ophoĎenja s drugim ljudima.

Ima li smisla druţiti se samo s dobrim ljudima, samo s

onima za koje znamo da su i sami krotki, milosrdni i koji ţive u

posvećenju? Nije li preporučljivo udaljiti se od ljudi koji nisu kao

ovi - od ljudi koji su neposlušni EvanĎelju našeg Gospodina Isusa

Krista, koji ga čak ni ne zamjećuju? Savjet apostola Pavla

Korinćanima naizgled potvrĎuje tu tezu; "Pisao sam vam u

poslanici da se ne druţite s bludnicima."275

Sa takvim ljudima ili

slugama neke druge nepravilnosti se uistinu ne preporuča druţenje

ili čak prijateljstvo. To neće ni jednom kršćaninu biti na korist. To

bi ga svakako izloţilo mnogim opasnostima i kušnjama. Ali,

apostol ne zabranjuje svako komuniciranje i ophoĎenje sa ljudima

koji ne poznaju Boga. Inače kaţe on; "jer biste tada morali izići iz

svijeta"276

- a to on njima ne bi nikada preporučio. No, on kaţe

dalje; "ne druţite se s onim koji, iako se zove brat"... - tko se

zna�i naziva kršćaninom - a "bludnik" je, "ili lakomac, ili

idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni

jesti."277

Što bez dvojbe znači da prekinemo svaku vezu s takvim.

"Ali ga ne smatrajte za neprijatelja", piše apostol na drugom

mjestu, "već ga opominjite kao brata!"278

Time apostol Pavao

ukazuje da se s dotičnim ne prekida svaki kontakt.

To nas još jače uče Gospodinove riječi. On je vrlo udaljen

od pomisli da nam preporučuje prekid svih kontakata sa svijetom.

On nam štoviše ukazuje na to da mi bez ovakvih odnosa nismo

275

1 Kor 5,9 276

1 Kor 5,10 277

1 Kor 5,11 278

2 Sol 3,15

65

istinski kršćani. Ograničeno ophoĎenje s bezboţnicima i nesvetim

ljudima je zbog toga vaţno jer se na taj način koristi svaka od

Isusa dana mogućnost koju On u svojoj moći moţe iskoristiti kao

put u kraljevstvo nebesko. Krotkost npr. ne traţi "oko za oko, zub

za zub",279

ona se ne opire zlotvoru, štoviše, ona dozvoljava ako te

tko udari po "desnom obrazu, okreni mu i drugi!"280

Slično je i sa

milosti, jedino kroz nju moţemo ljubiti svoje neprijatelje i moliti

za one koji nas progone. Jasno nam postaje da se sve ovo ne moţe

zbiti ako imamo ophoĎenje samo sa kršćanima.

I zaključno, ako se potpuno izoliramo od grešnika, kako

ćemo onda izvršiti zadatak: "Vi ste sol zemlji"?281

U kršćanima je

svojstvo Boţjeg začina, koji natapa sve s kojima oni doĎu u dodir,

širi se meĎu svima s kojima se druţe. To je glavni razlog zašto

kršćani po Boţjoj providnosti ophode sa svim ljudima, jer samo

tako će se moći svaki od Boga primljeni dar dati dalje, kao i svaka

svetinja, tj. Boţja riječ i djelo, koje od nas izlaze, na njih utjecati.

Na taj način će se truljenje svijeta barem djelomično zaustaviti,

prije svega onda, kada jedan - moţda mali broj - bude zaštićen od

infekcije truleţi, spašeni su i od samog Boga opravdani i

posvećeni.

Kako bi se još ţešće trudili da začinimo što više ljudi sa

svetim, nebeskim nastrojenjem, opisuje naš Gospodin na drugoj

strani strašno stanje onih koji prihvate vjeru a ne prenose je dalje:

"Ali, ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što,

osim da se izbaci van da je ljudi pogaze."282

Ako ste vi, koji ste

jedanput bili duhovni, i time "opremljeni za svako djelo

ljubavi",283

sada obljutavili i ne posjedujete svojstvo začina; ako

279

Mt 5,38 280

Mt 5,44 281

Mt 5,13 282

Mt 5,13 283

2 Tim 3,17

66

ste mlaki, bezukusni i s time bezvrjedni za duše drugih, tko će vas

osoliti? Kako ćete ponovo dobiti svojstvo začina? Ima li još nade i

mogućnosti bezokusnoj soli vratiti slanost? Ne, više nije ni za što,

osim da se izbaci van na ulicu kao smeće. Da niste nikada

poznavali Gospodina, nikada "u njemu"284

bili naĎeni, još bi za

vas postojalo nade. Ali, što vi sada moţete primijetiti protiv

njegove ozbiljne konstatacije, koja je u potpunom skladu s onim

što on kaţe preko apostola i evanĎelista Ivana? "On", znači Otac,

"siječe svaku mladicu na meni koja ne raĎa rod, tko ostaje u meni

i ja u njemu, rodi mnogo roda. Ako tko u meni ne ostane" - što

znači ne donosi rod - "bacit će se kao mladica napolje i osušit će

se. Takve potom skupe" i ne oplemenjivaju ih, nego se u "oganj

bace."285

Onima koji nisu okusili svetu Riječ Boţju, Bog će se

smilovati. Ali, strahotu pravde Boţje doţivljavaju oni "koji su

okusili nebeski dar, koji su postali dionici Duha Svetoga".286

Koji

su upoznali dobrotu Boţju, "njima bi, ustinu, bolje bilo da uopće

nisu priznali puta pravednosti".287

"Zbilja je nemoguće one koji su

jedanput prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar, koji su postali

dionici Duha Svetoga i koji su okusili dobru riječ Boţju i čudesa

budućeg svijeta, pa ipak otpali, opet obnoviti da se obrate, njih

koji za svoj vlastiti račun raspinju Sina Boţjega i javno ga izlaţu

ruglu."288

Da nitko ove ozbiljne stihove ne shvati krivo, moramo

pomnije pogledati što oni kaţu: kao prvo, tko su ovi ovdje

oslovljeni? To su oni, jedanput već prosvijetljeni, oni koji su

okusili nebeski dar i tako postali dionici Duha Svetoga. Svi oni

koji to nisu doţivjeli i kušali, nisu u ovim riječima uopće

oslovljeni. Vidimo, kao drugo, što je ovdje spomenuto, da

284

Fil 3,9 285

Iv 5,2.5.8 286

Heb 6,5 287

2 Pt 2,21 288

Heb 6,4.5.6

67

odvajanje od Boga znači radikalnu i potpunu otcijepljenost. Jedan

vjernik moţe posrnuti, ali time još nije pao. Ako i padne, još

uvijek moţe ustati, ako se čak i u grijeh posklizne, njegova

situacija još nije bezizgledna, nije očajna. Jer, "ako tko i počini

grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On

je ţrtva pomirnica za naše grijehe".289

Tko je pao ili je u opasnosti

da padne, mora, kao prvo, paziti da "ne otvrdne zavodljivošću

grijeha."290

Inače će tonuti sve dublje i dublje, i na kraju je

potpuni otpad. "Ako naime svojevoljno griješimo pošto smo jasno

upoznali istinu, ne preostaje nam više ţrtva za grijehe, nego

strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati

protivnike."291

Ali, ako ţivimo s nakanom da se od ljudi ne izoliramo, nego

ih imamo u vidu kao te koje treba začiniti, začiniti začinom kojim

je Bog naše srce natopio, - moţe li se to začinjanje dogoditi čak i

neprimjetno? Moţemo li i moramo li mi moţda začinjati na jedan

jedva primjetljiv način, tako da dotični uopće ne primijete gdje i

kada se to zbilo? Tako se, zapravo, dogaĎa sa solju. Sol začinja

jelo bez buke i neprimjetno. Na takav način bi i mi mogli ţivjeti

našu vjeru, i tako ne povrijediti one kojima ionako ne moţemo

pomoći.

No, naš Gospdin je zasigurno imao u vidu ova umna

razmišljanja "tijela i krvi".292

On je na to dao primjeran odgovor.

Odgovor koji pojašnjava kako je istinsku vjeru, ako doista prebiva

u našem srcu, nemoguće zatajiti. Štoviše, to bi bilo protivno

zadatku koji joj je dan od njenog utemeljitelja. "Vi ste svjetlo

svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leţi na gori."293

289

1 Iv 2,12 290

Heb 3,13 291

Heb 10,26-27 292

Mt 16,17 293

Mt 5,14

68

Vašim usmjerenjem i djelovanjem ste vi kršćani "svjetlo

svijetu." Vaša svetost se sjaji kao nebesko sunce u podne. Koliko

vam je nemoguće napustiti svijet, toliko vam je nemoguće i ţivjeti

u njemu, a da vas njegovi stanovnici ne zamijećuju. Vi ne trebate

bjeţati pred ljudima, no, ako meĎu njima ţivite, onda je nemoguće

da vaša krotkost i blagost i sva ostala duhovna uvjerenja ostanu u

tajnosti. Uvjerenja kojima ste usmjereni k savršenosti, "kao što je

savršen Otac vaš nebeski."294

Ljubav je npr., isto kao i svjetlo,

nemoguće zadrţati u tajnosti, pogotovo ako se prakticira

dobročinstvo svih vrsta. Kao što je nemoguće zatajiti jedan grad,

tako je i sa jednim istinskim kršćaninom.

Jasno je da će ljudi, koji više vole "tamu nego Svijetlo, jer

su im djela"295

zla, pokušati i poduzeti njima sve moguće, kako bi

sve od vas učinjeno, na laţni način, prikazali kao loše. "Laţno" će

vam pripisivati "svaku vrstu opačine."296

Oni će vas u potpunoj

suprotnosti teretiti u svemu; što jeste, mislite, kaţete ili činite. Ali

vaša ustrajnost i strpljivost u dobročinstvu, blagost u podnašanju

svih poteškoća po njegovoj volji, vaša tiha i krotka radost usred

progonstva, vaše neumorno nastojanje "zlo" savladati

"dobrom",297

to će vas sve učiniti svijetu vidljivima i

upadljivijima, ali zasigurno i razlogom mrţnje i gnjeva više nego

ikad prije.

Nikomu, tko "se iz dana u dan"298

obnavlja i misli Boţjim

duhom, neće ni na pamet doći da zakrije to svjetlo ili za sebe

privatno zadrţi tu ţivu vjeru. To proizlazi iz slijedećeg stiha: "Ne

ţeţe se svijeća da se stavi pod varićak".299

Isus u tom govori kako

294

Mt 5,48 295

Iv 3,19 296

Mt 5,11 297

Rim 12,21 298

Ef 4,23 299

Mt 5,15

69

nitko od ljudi ne pali svjetlo, a da ga potom zakrije ili sakrije. Isto

to vrijedi i za jednu dušu koju Bog svojom divnom spoznajom i

svojom ljubavi osvijetli. Nju se po tom prosvjetljenju ne prekriva

naizgled velikom mudrošću, sramom ili laţnom krotkošću.

TakoĎer je nije odabrao da se pustinjski sakriva u izbjegavanju

svijeta i ljudi. Štoviše, svijeću se postavlja na svijećnjak da svijetli

svima u kući. U sva vremena je Bog govorio svijetu, i to ne samo

učenjem nego i primjerno. U kojoj se god zemlji oglasilo

EvanĎelje, tamo je Bog dao "svjedočanstvo za samoga sebe u

dobročinstvima".300

Uvijek su ljudi svojim ţivotom, pa iako mali

broj njih, prenosili svjedočanstvo Radosne Vijesti kao istinito. Oni

su bili kao svjetiljka "koja svijetli u tamnome mjestu".301

No postoji još jedna primjedba koju treba ukloniti, koja je

prepreka u širenju istinskog kršćanstva u ovom svijetu. Postoje,

naime, kršćani koji se pozivaju na svoje doţivljaje. Koji kaţu: Mi

smo svijetlili našim svjetlom. Mi smo se već godinama trudili biti

svjetlo i sol drugima, ali bez ikakve koristi. Iako smo slijedili sve

Boţje odredbe, nismo ni mi, a niti drugi, postali bolji. Mi smo

sebe unazadili, nastojeći biti primjerni kršćani, bez da smo uopće i

sami shvatitli što je kršćanska vjera u svojoj biti. Ovima, koji tako

misle i govore, moţe se samo poručiti; vi ste Boţje odredbe krivo

shvatili, ili ih čak zloupotrijebili. I to u tome što ste drţali put za

cilj. Vi ste zastupali mišljenje kako je činiti odreĎena djela ili

moţda sva djela bit kršćanstva, ili da će to biti barem od Boga

prihvaćeno. Ostavimo zloupotrebu i prionimo ispravnoj upotrebi:

Prihvati puteve i iskoristi mogućnosti, upotrijebi ih, ali sa

usmjerenjem k ostvarenju cilja: obući novog čovjeka, "stvorena na

sliku Boţju u istinskoj pravednosti i svetosti."302

Nadalje se kroz iskustvo odreĎenih ljudi tvrdi, kako iskustvo

300

Dj 14,17 301

2 Pt 1,19 302

Ef 4,24

70

uči da su svi pokušaji u pravcu činiti dobro, ništa drugo do

uzaludan trud. Što vrijedi da se ljude nahrani i obuče, ako će

ionako pasti u vječni oganj? Mi ih ne moţemo obratiti, to moţe

jedino sam Bog. Ti ljudi su sami sebi dobri ili bi to ţeljeli biti, ili

su zli, često okrutno zli. Prvi nas ne trebaju - neka u svojoj nuţdi

nazovu Boga i on će im dati što potrebuju. Drugi ne prihavaćaju

od nas ponuĎene im pomoći. Osim toga naš nam Gospodin

zabranjuje svinjama bacati biserje. Na ovo sve moţe se samo reći:

hoće li ti ljudi na kraju biti izgubljeni ili spašeni: vama je jasno i

neovisno o tome rečeno da nahranite gladne i obučete gole. Ako

vi to moţete, a ne činite, onda ste vi ti koji zasluţuju vječni oganj

- neovisno o tome što će s njima biti. Iako je samo Bog taj koji

ljudska srca mijenja, on to čini skoro isključivo kroz ljude. Naš

zadatak je učiniti sve što je u našoj mogućnosti, i to tako revno

kao da mi moţemo čovjeka promijeniti. Potom prepustiti našem

Gospodinu da učini što je njegova volja.

Zaključno: Što vas u tome čini tako sigurnima da su ti ljudi,

s kojima kontaktirate, svinje u smislu Gospodnje riječi? Otkuda ti

moţeš znati da nećeš upravo ti uz Boţju pomoć spasiti jednu

dušu? Tek onda ako on tvoju ljubav odbije i EvanĎelje odbaci,

onda je vrijeme da ga prepustiš samo Bogu.

Na kraju čujemo još i ove primjedbe: Mi smo mnogo toga

pokušali, mnogo radili kako bi grješnike popravili, no što je

vrijedilo? Mnoge nije uopće dodirnulo. Drugi su se naizgled za

kratko vrijeme promijenili, ali njihova dobrota je bila kao jutarnja

rosa, postali su uskoro opet kao i prije, da, još i gori nego prije. Mi

im znači nismo mogli pomoći, a time nismo ni sebi ništa dobro

učinili: naš duh je bio u trci i nemiru, bio ispunjen gnjevom

umjesto ljubavlju. Bolje bi bilo da smo svoju vjeru za sebe

zadrţali.

Koga to uopće čudi, moţemo na to odgovoriti. Moţe li

učenik biti iznad učitelja? Kako se često naš Gospodin trudio za

71

spasenje grješnika, a oni nisu htjeli ni čuti. Ili su ga jedno vrijeme

slijedili, a onda otpali - kao "pas koji se vraća na svoju

bljuvotinu".303

Ali Isus se nije dao ničim spriječiti da čini ono

dobro za što ga je Otac poslao. Ništa drugo nije ni vama zadano,

bez obzira na uspjeh. Rezultat je u Boţjim rukama. Za to niste vi

odgovorni. Prepustite to onome koji sve dovodi u red. "Ujutro sij

svoje sjeme, a navečer nek ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će

biti bolje ovo ili ono".304

Uistinu će ovakve kušnje pobuditi i opteretiti dušu. Ali to

nije razlog biti neposlušan Bogu. Ponovo si postavite isti zadatak,

ali budite budniji nego do sada. Činite dobro - "ne sedam puta,

nego do sedamdeset i sedam puta",305

isto kao i kod oprosta.

Budite iz iskustva mudriji. Budite ponizniji pred Bogom i još

dublje u to uvjereni, da bez njega ne moţete učiniti ništa. Tako

"baci kruh svoj na vodu, i naći ćeš ga poslije dugo vremena."306

Vaše svjetlo neka pred ljudima tako zasja da oni vide vaša

"djela ljubavi, te slave vašeg Oca nebeskog."307

To je jedino

ispravno postupanje koje naš Gospodin iz proteklih razmišljanja

donosi kao zaključak. Vaše svjetlo neka tako zasja: vaša poniznost

i blagost srca, vaša krotkost i mudrost, vaša ozbiljna briga za

vječnost, duboka ozbiljnost prema grijehu i ljudima, vaša

suosjećajna milost za sve ljude i vaša revna ljubav prema vašem

dobrom Gospodinu. Pazite samo na to da pored svega ne traţite

osobnu slavu i čast. Doista, neka vam je jedini cilj, da svi vide

vaša djela ljubavi i slave vašeg Oca nebeskog. "Neka vaša ljubav

bude bez pretvaranja!"308

- neka se u vašim "ustima ne naĎe

303

2 Pt 2,22 304

Prop 11,6 305

Mt 18,22 306

Prop 11,1 307

Mt 5,16 308

Rim 12,9

72

prijevare."309

Vaše riječi neka kaţu ono što osjeća vaše srce. Vaše

ophoĎenje s ljudima neka je otvoreno i bez podlosti. Podlost

prepustite onima koji strahuju pred svjetlom. Ponašajte se prema

svim ljudima naravno i skromno, kako bi isti mogli prepoznati

milost Boţju koja je u vama.

Idite u imenu vašeg Gospodina i moći njegove sile - sa

jedinim ciljem; da zbog vas bude slavljen Bog. Nemojte se

zasramiti ako budete usamljeni, ako ste sami na putu Boţjem.

Neka svjetlo, koje je u vašem srcu, prosvijetli kroz sva vaša dobra

djela - kako u vašem ţivljenju, tako i u djelima milosti. Kako bi u

dobročinstvu rasli, odrecite se svega suvišnog. Izbjegavajte

nepotrebne izdatke za hranu, odjeću i ostalu opskrbu. Budite

"dobri upravitelji mnogovrsne Boţje milosti",310

svaki sa onim

darom Boţjim, moţda i neprimjetnim. Izbjegavajte svako

gubljenje vremena i svaki beskorisni i suvišan posao. Ali, sve što

moţete korisno učiniti, "učini dok moţeš".311

Budite puni vjere i

ljubavi, činite dobro, izbjegavajte Zlo. I u tome "budite čvrsti,

nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da

vaš trud u Gospodinu nije uzaludan!"312

309

1 Pt 2,22 310

1 Pt 4,10 311

Prop 9,10 312

1 Kor 15,58

73

Veća pravednost

Mt 5,17-20

I pored svih mu predbacivanja za vrijeme zemaljskog

ţivljenja, jer se za njega kaţe: "prezren bijaše, odbačen od

ljudi",313

nije nedostajala i ta tvrdnja, kako Isus propovijeda neko

sasvim drugo učenje, nego su to činili Ţidovi, i stoga smatran

utemeljiteljem neke nove religije. To se moglo još uvjerljivije

tvrditi, jer je Isus doista upotrebljvao mnoge riječi koje kod

Ţidova do sada nisu bile tako uobičajene. Ne uobičajene ili ne u

shvaćanju njihova smisla, jer su ove od Isusa bile ispunjene silom

njihova značaja. Samo ovako oboţavanje Boga, "i koji mu se

klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini",314

moralo je kod

ovih biti shvaćeno novom religijom. Oni su do sada poznavali

samo izvanjsko štovanje Boga i tako sačuvali samo "vanjski oblik

poboţnosti".315

Uistinu, mnogi ljudi u dubini srca rado vjeruju kako je Isus

ukinuo staru, a utemeljio jednu novu religiju, koja omogućava

lakši put u nebo. No, naš Gospodin upravo poništava takvo

mišljenje, sa jedne strane. Pored toga on raskrinkava poricanje one

druge strane slijedećim stihovima: "Nemojte misliti da sam došao

ukinuti Zakon i Proroke! Ne doĎoh da ih ukinem, već da ih

ostvarim."316

Zakon, koji je Mojsije dao Izraelskom narodu, sadrţi sve

zapovijedi i odredbe glede prinašanja ţrtava i hramskog kulta.

Kako bi taj ritualni i ceremonijalni zakon ukinuo ili uništio, za to

Isus sigurno nije došao. O tome svjedoče svi apostoli, ne samo

Barnaba i Pavao koji su se odlučno suprostavili onima koji su učili

313

Iz 53,3 314

Iv 4,24 315

2 Tim 3,5 316

Mt 5,17

74

kako i kršćani moraju vršiti zakon Mojsijev. Npr. Petar tvrdi da je

pridrţavanje poslušnosti ritualnom zakonu "kušnja Boga".317

On

kaţe da je to ponovni pokušaj stavljanja jarma učenicima, "koji ni

naši očevi, ni mi ne mogosmo nositi".318

To isto su objasnili i

odlučili apostoli i starješine sa svom Crkvom. Oni rekoše kako će

obvezivanjem zakona kod učenika izazvati samo smutnju, i kako

ni Sveti Duh, ni oni ne stavljaju još neki drugi teret na njih. Tu

"zaduţnicu koja je u svojim odredbama bila nama protivna; ukloni

je" naš Gospodin, "prikovavši je na kriţ."319

No, moralni zakon, sadrţan u Deset Zapovijedi, na koji su

proroci uvijek snaţno ukazivali, Isus nije ukinuo. On nije došao

da ukine niti jedan dio tog zakona. To je zakon koji se ne dira. Taj

zakon stoji na sasvim drugom temelju nego što je to ceremonijalni

i ritualni. To je bilo samo prikladno sredstvo za jedan neposlušni i

tvrdokorni narod, dok ovaj drugi vrijedi od postanka svijeta i

napisan je "ne crnilom, nego Duhom Boga ţivoga, ne na pločama

od kamena",320

nego u srcima čovječanstva, u svakom koje izlazi

iz ruku Stvoritelja.

Iako su ta slova, koja su jedanput pisana Boţjim prstom,

velikim dijelom posredstvom grijeha izobličena, njih se ipak ne

moţe potpuno izbrisati, i to tako dugo dok čovjek još barem malo

moţe razlikovati dobro od zla. Cijelina toga zakona mora ostati za

sva vremana i za cijelo čovječanstvo vaţeća. Jer, moralni zakon

nije ovisan o mjestu ili vremenu, a isto tako ne podlijeţe

odreĎenim situacijama, nego jedino o biti Boga i biti čovjeka i

njihova odnosa jednog prema drugom.

"Ne doĎoh da ukinem, nego da ih ostvarim".321

Moţe se

317

Dj 15,5.10 318

Dj 15,22-28 319

Kol 2,14 320

2 Kor 3,3 321

Mt 5,17

75

lako povjerovati da naš Gospodin ovim govori: ja sam došao

ispuniti Zakon svojom savršenom poslušnošću. Bez dvojbe je Isus

ostvario Zakon u potpunosti. No, očito on ovdje misli na nešto

drugo. Ja sam došao ispuniti zakon u njegovoj punini, ali bez onih

dodataka od ljudi. Ja sam došao da prinesem sve u svijetlo svjetlo,

što je od zakona bilo još u sjeni i nejasnoći. Ja sam došao ukazati

na pravu i potpunu vrijednost svih odredaba zakona, otkriti

njegovu čistoću i njegovo duhovno značenje.

Naš Gospodin nije donio nikakvu novu religiju u ovaj svijet,

štoviše, on se opetovano pozivao na postojeću religiju, čiji je

sadrţaj tako star kao sama tvorevina, čije je začeće u onom trenu

stvaranja kada je i čovjek postao "ţiva duša".322

To je od zakona i

proroka svih generacija svjedočena religija. No, nikada nije bila u

potpunosti ovako objašnjena, od početka do kraja tako

razumljivom učinjena, sve dok se nije sam Stvoritelj spustio da je

u svoj svojoj potpunosti i obvezanosti čovječanstvu u svemu

izloţi. Istovremeno upozorava da je nitko i nikada ne mijenja,

nego da ostaje takva do svršetka svijeta. "Jer, zaista, kaţem vam,"

uistinu svečani uvod koji ukazuje na vaţnost i pouzdanost, "dok

opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz

Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari."323

Ne ostaje

nimalo mjesta pomisli da će i jedan dijelić Zakona nestati, dok se

sav u potpunosti ne ostvari. A pošto je od Krista ispunjen, postao

je nepotreban, kako bi došlo EvanĎelje. Ne sama riječ, nego "sve".

A ako kaţemo sve, onda se to ne odnosi samo na Zakon, nego je

njom mišljen svaki pokret u svemiru, kao što se i riječ "ostvari" ne

odnosi na Zakon, nego na sve što je u nebu i na zemlji.

Iz svega toga moramo naučiti; kako izmeĎu Zakona i

EvanĎelja ne postoji nikakva proturiječnost. Ne postoji ona koja

322

Post 2,7 323

Mt 5,18

76

bi opravdala tvrdnju da Zakon mora proći kako bi EvanĎelje

postalo vaţeće. U stvarnosti ne stupa jedno na mjesto drugog,

štoviše oni su u potpunoj suglasnosti. Neke se riječi mogu

drugačije shvatiti iz različitih stanovišta promatranja, kako

Zakona, tako i EvanĎelja: ako se promatraju kao Zapovijed, onda

su dio Zakona. Ako ih shvaćamo kao obećanje, dio su EvanĎelja.

Shvaćamo li npr. stih "ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem

svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom"324

kao

Zapovijed, zasigurno je to onda elemenat Zakona. Shvaćamo li je

u njenom karakteru obećanja, onda je ona sastavni dio EvanĎelja.

EvanĎelje zapravo nije ništa drugo, nego predstavljanje

Zapovijedi u obliku obećanja. Stoga su siromaštvo u duhu, čistoća

srca i što je još u Boţjem svetom Zakonu zadano, ništa drugo do

skupocijena i najveća obećanja, ako se promatraju u svjetlu

EvanĎelja.

To znači da je izmeĎu Zakona i EvanĎelja uţa povezanost,

nego se uopće moţe misliti. Na jednoj strani Zakon trajno

priprema EvanĎelju put, a na drugoj nas EvanĎelje besprijekorno

vodi potpunom izvršavanju Zakona. Npr., Zakon od nas zahtijeva

da ljubimo Boga i bliţnjega, da smo krotki, blagi, jednom riječju,

da smo sveti. Mi osjećamo da to nismo u stanju ispuniti, da je to

"ljudima nemoguće".325

Ali mi pred sobom imamo Boţje obećanje

po kojem nam On tu ljubav daje, On nas čini krotkima i blagima i

On nas posvećuje. Mi prihvaćamo to EvanĎelje, tu Radosnu

Vijest: jer se to za nas zbilo, ako vjerujemo da je pravednost koju

Zakon od nas traţi, od nas koji više "ne ţivimo po tijelu, nego po

Duhu",326

da mi to stječemo kroz vjeru u Isusa Krista. Jer Boţja

riječ kaţe: "Njega, koji je bio bez ikakva grijeha, Bog učini mjesto

324

Mt 22,37 325

Mt 19,26 326

Rim 8,4

77

nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Boţjom."327

Isto tako se moţe uočiti kako je istovremeno u svakoj

Zapovijedi Svetog Pisma prikriveno obećanje. Kada Bog govori:

"Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena, veli

Gospodin: Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u

pamet njihovu".328

Ovim svečanim objavljivanjem Bog se

obvezuje da će nam sve dati i omogućiti, da mu moţemo uzvratiti

sve što on od nas traţi. Zapovijeda li nam' da "bez prestanka

molimo", da "se uvijek radujemo",329

ili da smo čak "sveti, jer je

on svet"?330

Naravno. No, upravo je on taj koji će to u nama

djelovati. Neka nam bude po njegovoj riječi.

Uočimo li ove činjenice, tj. postanu li nam one naša bit,

osposobljeni smo u procjeni onih koji su u povijesti crkve

pokušali Boţje Zapovijedi mijenjati do uklanjati. Učestalo je

tvrĎenje kako se to sprovodi pod vodstvom Svetog Duha. No,

Krist nam je bez dvojbe dao jasne upute po kojima se ove tvrdnje

mogu procijeniti. Naša vjera u Isusa Krista je od Boga u

potpunosti utemeljena tek onda kada njen sadrţaj Spasenja

postane Zapovijed i obećanje, tj. Zakon i EvanĎelje, povezani u

jedno. Ona ostaje takva do potpunog ostvarivanja svih dogaĎaja,

koji se moraju dogoditi. No, iz toga slijedi; da su svi novi

pokušaji, van ovih od Boga utemeljeni, Zakona i EvanĎelja, od

sotone, a ne od Boga. Ţelje i zahtjevi za nečim savršenim, moţda

prilagoĎeno duhu našeg vremena, nisu kao put Spasenja

dozvoljeni. "Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje sigurno neće

proći."331

"Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih

327

2 Kor 5,21 328

Heb 10,16 329

2 Sol 5,16-17 330

1 Pt 1,16 331

Lk 21,33

78

zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu

nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u

kraljevstvu nebeskom."332

Tko su ti ljudi koji prigovaraju propovjedanju Zakona? Ne

vide li na koga se na koncu odnosi ova primjedba? Tko god nas

prezire kao propovjednike Zakona, prezire onoga, koji nas je

poslao. Da li je ikada netko toliko propovijedao Zakon kao sam

Gospodin - iako nije "došao da sudi svijetu, nego da ga spasi",333

koji je uništio smrt i obznanio "ţivot i besmrtnost Radosnom

vijesti"?334

Moţe li tko Zakon stroţe i jasnije propovijedati nego

što je to Gospodin činio ovim tekstom? Tko će ove riječi

izmjeniti, poboljšati? Tko će Sinu Boţjem zapovijediti kako da

propovijeda? Tko će mu pokazati bolji put objavljivanja

EvanĎelja, nego što je On od Oca prihvatio?

"Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih najmanjih",335

pogotovo ako se dogaĎa namjerno i planirano, Boţji gnjev "ostaje

na njemu",336

jednako kao da je prekršio sve. Jedno je dovoljno;

jer ako tko drţi Zakon i sagriješi protiv samo jedne zapovijedi,

skrivio je protiv cijelog Zakona. Ne postoji ni malo popustljivosti

sa strane Boga, ni za kakav slatki grijeh, za koji bi mi rado nešto

na Zapovijedima izmijenili. Nema mjesta nikakvom kumiru jer je

u suprotnosti s Boţjim Zakonom, i nikakva izgovora; kako se

inače pridrţavamo svih Zapovijedi, a samo se u ovom

udaljavamo. Bog traţi potpunu poslušnost. Mi moramo sve

njegove Zapovijedi u potpunosti poštivati, inače je sav trud

uzaludan da se štuju neke od njih. Ljudski običaj je govoriti o više

i manje vaţnijim Zapovijedima. U stvarnosti se Zapovijedi ne

332

Mt 5,19 333

Iv 12,47 334

2 Tim 1,10 335

Mt 5,19 336

Iv 3,36

79

mogu tako dijeliti. Ţelimo li govoriti primjerno o Boţjoj

veličanstvenosti, onda ne moţe postojati mali grijeh. Svaki grijeh

je prijestup svetog i savršenog Zakona i uvreda Boga.

"...i nauči druge da tako rade":337

znači da onaj koji krši

Zakon, uči druge da čine isto. Jedan primjer je mnogo jasniji od

teoretskog podučavanja. Tako je npr. svaki pijanac učitelj

opijanja, pušač učitelj pušenja, a tko ne svetkuje dan Gospodnji,

uči susjede oskvrnjenju istoga. Najčešće se uz primjer upotrijebi i

riječ. Komu prijestup Zapovijedi postane navika, on to svakako

opravdava, a time daje povoda drugima da krše Zapovijed, znači

da čine to isto. To se posebno uočava kad netko otvrdne prema

istini, a mrzi, tj. ne moţe podnijeti da mu se na to ukaţe. Takav

grješnik postaje upravo zagovornik grijeha. On zagovara ono čega

se ne moţe ili neće odreći. On trajno opravdava grijeh, kojeg ne

ţeli ostaviti, a time upravo isti uči.

"...bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom" - što znači; taj

neće u njemu imati dijela. On je stranac u tome kraljevstvu, kojeg

su sudionici vjernici već ovdje na zemlji. On nema dijela na

njemu; nema dijela u "pravednosti, miru i radosti u Duhu

Svetom".338

On takoĎer nema sudioništva u "slavi koja će se

objaviti u nama".339

Ako će ti ljudi, koji i najmanje Zapovijedi krše i svojim

primjerom druge uče, da tako misle i čine, "biti najmanji u

kraljevstvu nebeskom"340

- gdje će se onda naći oni na koje

Gospodin u svojim riječima u prvom redu misli? On misli na ljude

koji su kao učitelji od Boga poslani, koji ipak njegove Zapovijedi

krše i druge svojim primjerom uče da čine to isto, - ljudi, čiji je

ţivot i učenje pokvareno.

337

Mt 5,19 338

Rim 14,17 339

Rim 8,18 340

Mt 5,19

80

Postoje razne vrste ovih učitelja. Jedni ţive svojevoljno i

potpuno u grijehu. Ako već obični grješnik svojim primjerom

zavodi u grijeh, koliko više jedan grješni propovjednik, koji čak

ne pokušava svoj grijeh pravdati, niti ga uljepšati. Ako to pak čini,

onda je ubojica - ubojica svoje zajednice. On je sučimbenik da se

podzemlje (šeol) nastanjuje. On je oruĎe kneza tame. Kada

napusti ovaj ţivot, otvara mu se podzemlje koje čeka na njegov

dolazak, a kada se on surva u dubinu povlači mnoštvo ljudi za

sobom.

Pored takvih su i dobroćudni i prijazni, koji ţive udobnim

ţivotom, kod kojih se izvanjski ne primjećuje grijeh, ali koji ni

malo ne misle na posvećenje niti je to njihova briga. Ljudi, koji se

ne mogu svrstati ni u jednu uočljivu kategoriju, ljudi koji kako u

javnosti tako i privatno naizgled primjerno ţive i imaju u vidu

samo jedno: ne biti ništa drugo, posebice u odnosu na stroga

vjerovanja, oni ţele biti samo prosječni ljudi. Takvi propovjednici

ne prestupaju samo najmanje Boţje Zapovijedi, nego velike i

snaţne dijelove Zakona koji se odnose na "oblik poboţnosti".341

Oni prestupaju sve dijelove zakona koji od nas zahtijevaju

"provoĎenje vremena u Boţjem strahu"342

za sve vrijeme svoga

boravka u tuĎini, da postignemo svoje spasenje, opasani o

bokovima i zapaljenim svjetiljkama, u borbi da uĎemo na uska

vrata. To su propovjednici koji kroz svoj ţivot tako uče i

propovijedaju, koji ljude dovode u uţivanje i ugodna sanjarenja i

uvjerenje kako su primjerni kršćani, a zapravo su prevareni. Svi,

koji sluţbu ovih učitelja prihvaćaju i cijene, zapravo su

nagovoreni da i dalje mirno spavaju. Zar onda začuĎuje da će se

oni, i svi koji ih slijede, probuditi u vječnom ognju?

Još strašnije će se zateći oni koji su frontalno protiv

341

2 Tim 3,5 342

1 Pt 1,17

81

EvanĎelja Gospodnjeg, koji kaţu: što ima Gospodin sa Zakonom?

On je odstranio Zakon. Postoji, naime, još samo jedna obveza,

vjerovati. Zapovijedi od davnina su u našem vremenu

neprikladne. Upravo je to neshvatljiva drskost. To znači

Gospodinu u lice reći da nije razumio Radosne Vijesti koju je sam

od Oca primio. Tu se moţe samo zavapiti: "Oče, oprosti im, jer ne

znaju što čine."343

U toj strahovitoj zabludi je posebno čudno što ti ljudi misle

da, ako odstrane Zakon, time štuju Krista, što vjeruju kako ga time

veličaju, mada njegovu nauku uništavaju. Oni ga štuju kao i Juda

koji govori: "Zdravo, Rabbi!"344

Gospodin moţe svakom od

takvih reći: "Izdaješ li poljupcem Sina čovječjega?"345

Moguće je

govoriti o njegovoj krvi, a ipak mu oduzeti krunu, npr. tvrdeći da

pospješujemo EvanĎelje ako zapostavljamo Zapovijedi, - znači,

izdati ga poljupcem. Tko u svojoj propovijedi ili svjedočanstvu,

direktno ili indirektno, ohrabruje neposlušnosti, ne moţe izbjeći

ovoj optuţbi, koliko god da se gleda kao mala, ako je samo

zapostavi ili omalovaţi.

Uistinu se vjera "boţjih izabranika"346

ne moţe dovoljno

cijeniti. Naše uvjerenje glasi: "Da, milošću ste spašeni - po vjeri.

To ne dolazi od vas; to je dar Boţji! To ne dolazi od djela, da se

tko ne bi hvalisao."347

Svakom na pokajanje spremnom grješniku

dozivamo: "Vjeruj u Gospodina Isusa"348

i spasit ćeš se!

Istovremeno se trudimo da svim ljudima pokaţemo kako znamo

samo jednu vjeru, onu, koja očituje svoju snagu ljubavlju. Mi smo

vjerom spašeni tek onda kad budemo osloboĎeni moći grijeha.

343

Lk 23,34 344

Mt 26,29 345

Lk 22,48 346

Tit 1,1 347

Ef 2,8.9 348

Dj 16,31

82

Kada kaţemo vjeruj i bit ćeš spašen, onda sigurno ne mislimo:

vjeruj i bit ćeš u svom nesvetom, grješnom, stanju uznesen na

nebo, jer vjera nije posvećenje. Mi zapravo kaţemo: vjeruj i bit

ćeš svet! Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i dobit ćeš mir i snagu

da se oslobodiš grijeha; snagu da ljubiš "Gospodina Boga svoga

svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i

svom snagom svojom."349

Dobit ćeš snagu za činiti dobra djela u

svoj strpljivosti, traţeći slavu i čast besmrtnosti. Ti ćeš sve Boţje

Zapovijedi činiti i učiti, ti ćeš to podučavati tvojim primjernim

ţivljenjem i zato "biti velik u kraljevstvu nebeskom."350

Svaki drugi put u nebo je zapravo put u propast, tko god da

ga uči. Gospodin kaţe: "Jer, velim vam, ne bude li vaša

pravednost veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja, sigurno

nećete ući u kraljevstvo nebesko."351

Pismoznanci, koji su u NZ često prikazani kao najtvrĎi i

ţestoki protivnici našeg Gospodina, nisu bili samo prepisivanjem

zaposleni ljudi. No, iako ih ne moţemo svrstati meĎu učitelje

Zakona, oni su ga ipak dobro znali. Njihov zadatak je čitanje i

izlaganje Zakona u sinagogama. Bili su priznati ţidovski

propovjednici. Tako ih moţemo u današnjem shvaćanju nazvati

teolozima. Farizeji su bili već odavno utemeljena skupina ljudi.

Njihovo ime dolazi od hebrejske riječi sa značenjem "odvojiti se".

Oni se ne odvajaju formalno od naroda, nego su u svojem

religioznom ţivljenju stroţi i točniji. Bili su vrlo revni za odrţanje

i najsitnijeg slova Zakona. Davali su desetinu od metvice,

komorača, i kima. Tako su bili od svih ljudi priznati i predstavljali

su skupinu posebno svetih. Veliki broj pismoznanaca je pripadao

skupini farizeja, npr. Pavao, koji je prošao posebno strogo

školovanje; najprije univerzitet u Tarzu, zatim u Jeruzalemu kod

349

Mt 12,30 350

Mt 5,19 351

Mt 5,20

83

Gamaliela, koji je u ono vrijeme smatran najčuvenijim učiteljem

Zakona. Pavao se sam predstavlja pred Velikim vijećem: "Braćo,

ja sam farizej, potomak farizeja"352

i pred kraljem Agripom: "Oni

me od početka poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam kao

farizej ţivio po najstroţoj sljedbi naše vjere".353

Pismoznanci su,

zapravo, mislili i činili u skladu s farizejima. Zato ih je Spasitelj

svijeta često oslovljavao i prosuĎivao zajedno.

Pravednost pismoznanaca i farizeja nije teško utvrditi.

Gospodin je zadrţao ono što je izloţio jedan od njih. On opisuje

svoju osobnu pravednost. Išao je u hram moliti, no, bio je tako

zanesen svojom pravednošću, da je zaboravio razlog svog

dolaska. On ne moli istinski, štoviše, izlaţe Bogu svoju mudrost i

dobrotu: "Boţe, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi:

razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj ovdje carinik.

Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stečem."354

Njegova pravednost se sastojala od tri djela. Prvo: Ja nisam kao

ostali ljudi. Drugo: Ja postim dva puta u tjednu. Treće: Ja dajem

desetinu od svega što stečem.

Kazati: "ja nisam kao ostali ljudi", nije mala stvar. To ne

govori bilo tko. To znači: ja sebi ne dopuštam da me ponesu struje

mode. Moj ţivotni stil nije kao kod mnoštva drugih, ja se drţim

Boţje riječi. Ja nisam razbojnik, nepravednik, preljubnik - ma

kako ovi grijesi bili rašireni čak i meĎu tzv. djecom Boţjom. Ja

nisam kao ovaj carinik: mene se ne moţe optuţiti za grijeh prema

mojem narodu. Ja sam čestit čovjek i ţivim besprijekorno.

Dva puta u tjednu postim. Iza ove izreke se sakriva više

nego što na prvi pogled zamjećujemo. Svi farizeji su postili

ponedjeljkom i četvrtkom. Ponedjeljkom, u sjećanje na Mojsija,

koji je - prema prepričavanju - na taj dan primio kamene ploče, s

352

Dj 23,6 353

Dj 26,5 354

Lk 18,11-12

84

Boţjim prstom napisanim, deset Zapovijedi. Četvrtkom su postili

u sjećanju na dogaĎaj kada je Mojsije ugledao narod gdje igra oko

zlatnog teleta i ojaĎen bacio ploče iz svojih ruku. U ta dva dana ne

uzimaju farizeji nikakvu hranu do tri sata poslije podne, do

vremena kada se počinje prinositi večernja ţrtva u hramu. Do tog

vremena se najčešće zadrţavaše u predvorjima hrama. Bili su

spremni pripomoći ţrtvovanju, ali svakako su učestvovali u

molitvi. No, do tog vremena su običavali moliti za sebe osobno, a

takoĎer su istraţivali Pismo i meditirali nad njim. Sve je to

sadrţano i mišljeno u izgovaranju stiha, "postim dvaput u tjednu",

kao drugi dio farizejske pravednosti.

Ja dajem desetinu od svega što stečem. Ovoga su se farizeji

pridrţavali u detalju. Čak ni kod ne toliko vaţnih stvari; metvice,

komorača i kima nisu činili iznimke. Ne htjedoše zadrţati za sebe

ni najmanju sitnicu od onoga što je po njihovu mišljenju pripadalo

Bogu, nego kako desetinu od svega što su stekli kroz godinu tako i

ono što im je donijelo profit - koliko god to bilo. Poznavatelji

starih ţidovskih spisa su ukazivali da su strogi farizeji činili još i

više: Desetinu su dobivali svećenici i leviti, ali su ovi davali

dodatnu desetinu za siromašne i obračunavali s potpunom

točnošću. Sveukupno su oni, prema tome, davali jednu petinu od

stečenoga.

To je upravo pravednost pismoznanaca i farizeja. Oni su

sigurno uveliko nadmašili ono što je u narodu bilo uobičajeno.

Naravno, moţe se primijetiti da su se meĎu ovakvima nalazili i

licemjeri, ljudi, kojima nije stalo do štovanja Boga, štoviše, htjeli

su sebi stvoriti slavu i ugled pred narodom. No, upravo to je

Gospodin Isus često spominjao, ţestoko osuĎivao, strogo

kritizirao. Mi ne smijemo vjerovati da su svi oni bili takvi.

Licemjerje nije općeniti karakter farizeja, niti sigurno

prepoznatljivi biljeg. Gospodin kaţe za njih: kako su sebe

procijenjivali kao uzorite nasuprot drugima. To je njihov biljeg.

85

Jedan farizej ovog uvjerenja još nije licemjer. U najmanju ruku ne

pred ljudima, inače se ne bi mogao ovakvim smatrati i pred samim

sobom ovako ocijeniti. Ovaj farizej, koji se ovako pred Bogom

hvali, mišljaše sa sigurnošću kako je pravedan čovjek. Znači, nije

licemjer. Njegova savjest ga ne optuţuje. On je upravo Bogu

rekao što misli: da je mnogo bolji od ostalih ljudi.

To još bolje pojašnjava primjer iz ţivota apostola Pavla. On

moţe ne samo kao kršćanin reći: "Zato se i sam trudim da uvijek

imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima",355

nego svjedoči

i iz svog ţivota kao farizej: "Braćo, ja sam ţivio sa posve čistom

savjesti pred Bogom do ovoga dana."356

On vidi sebe u svojoj

prošlosti kao farizej jednako čista kao i sada kršćanina. I u ono

vrijeme kada je progonio Kristovu crkvu, on nije bio licemjer. On

je mislio da time "Bogu sluţi".357

Usprkos svemu kaţe Gospodin; "ne bude li vaša pravednost

veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja, sigurno nećete ući u

kraljevstvo nebesko."358

To je jedna kako prodorna tako i vaţna

izreka. No, prije nego što upitamo kako naša pravednost moţe biti

bolja od njihove, moramo preispitati; moţe li se naša sadašnja

pravednost sa njihovom uopće usporediti.

Promotrimo još jedom one tri značajnosti farizejske

pravednosti. Kao prvo: farizeji nisu kao ostali ljudi. Moţe li se to

reći i za nas? UsuĎujemo li se mi uopće biti drugačiji od ostalih?

Ne plivamo li radije sa strujom? Ne zatajimo li mi vjeru i

svjedočanstvo samo iz razloga da ne budemo shvaćeni kao

čudovnjaci? Nije li teţe ţivjeti van mode, nego van spasenja?

Imamo li mi hrabrosti po potrebi suprostaviti se svijetu i Bogu se

pokoravati više nego ljudima? Ako to nije slučaj, onda smo već

355

Dj 23,16 356

Dj 23,1 357

Iv 16,2 358

Mt 5,20

86

velik korak zaostali iza farizeja.

No, promotrimo taj slučaj još detaljnije. Moţemo li mi

govoriti prvi dio farizejeve molitve, u smislu; ne činim ništa loše i

ne ţivim u izvanjskom grijehu, ali ni u grijehu za koji bi me

mogla optuţiti moja savjest? Ne postoji li ništa u tvom ponašanju

zašto bi te optuţilo tvoje srce? Ako i ne činiš preljub, ako si i čist

u riječima i djelima, jesi li pravedan? Vaţeće je mjerilo, kako

pravednosti tako i milosti; "Sve što ţelite da ljudi čine vama,

činite i vi njima".359

Ţiviš li po tom mjerilu? - Nisi li nepravedan i

kada se odnosiš kao gulikoţa, u bilo kojem smislu? Ne koristiš li

nespretnost ljudi i koristiš priliku pri kupovini i prodaji? Ti se npr.

baviš trgovinom; ne traţiš li nikada više no što je stvarna

vrijednost tvoje robe? Ne koristiš li nespretnost jedne mušterije

prema jednom stručnjaku, jednog djeteta prema iskusnom

trgovcu? Ne zatraţuješ li više nego je stvarna vrijednost od nekog

tko u nuţnoj situaciji tvoju robu bez odgode potrebuje i nigdje je

ne moţe nabaviti no kod tebe? I kada se to zbroji, moţeš li onda

još usporediti svoju pravednost sa opisanom farizejevom?

Kao drugo: Jedan farizej je suučesnik u svim darovima

milosti, novozavjetno označeno. Kao što je redovno postio, tako je

učestvovao i u prinošenju ţrtava. Njegova javna i osobna molitva

je redovna i trajna, kao i njegovo istraţivanje Pisma. Jesi li ga ti

dostigao u tome? Kako često postiš? Ne propuštaš li slavljenje

Gospodnje večere? Koliki se nazivaju kršćanima, a ravnodušno

izostaju mjesecima pri Gospodnjem stolu! Slušaš li svakodenvno

Boţju riječ, čitaš je i meditiraš nad njom? Dolaziš li na molitvu u

Gospodinovu zajednicu, kad god ti je to moguće, pogotovu na dan

za koji se kaţe: "Sjeti se da svetkuješ"360

taj dan? Raduješ li se sa

onima koji kaţu: "Hajdemo u Dom Jahvin"?361

Jesi li revan u

359

Mt 7,12 360

Izl 20,8 361

Ps 122,1

87

osobnoj molitvi, tako da ti ne proĎe dan bez nje? Jesi li, otkad si

vjernik, posvetio jedan sat osobnoj molitvi? O jadni kršćanine!

Neće li farizej na sudu ustati i osuditi tebe? Njegova je pravednost

toliko iznad tvoje, kao što je nebo iznad zemlje.

Treće: Farizej daje desetinu i dodatno za siromahe od svega

što steče. Moţemo li se ovdje usporediti s njim? Tko od nas daje

petinu od onoga što kroz godinu stečemo nazad Bogu?

Rezimirajmo: Kada će biti naša pravednost barem

usporediva sa pravednošću farizeja i pismoznanaca, glede

učestvovanja u darovima milosti, poslušnosti njegovim

zapovijedima, izbjegavanju činjenja zla, a u činjenju dobra?

No, kada bi se naša pravednost i mogla usporediti sa

farizejskom, što bi nam to vrijedilo? "Jer, velim vam, ne bude li

vaša pravednost veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja,

sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko." No kako ju mi moţemo

prestići? U čemu nadmašuje pravednost jednog kršćanina

knjiţevnikovu ili farizejsku?

Kršanska pravednost je opširnija. Jer, iako su farizeji u

odreĎenim stvarima bili točni i Boţje odredbe u detalje

ispunjavali, mnogo toga su na drugoj strani izgubili iz vida, a što

je bilo jednako vaţno. Oni Subotom ne bi iztrli jedan klas pšenice,

no, izgovaranje Boţjeg imena uzalud, kada su lakomislene i krive

zakletve, tolerilali su. Pravednost kršćanina je djelovanjem Svetog

Duha, koji u njemu prebiva, sveobuhvatna: On ne slijedi Boţje

Zapovijedi djelomično, nego slijedi sve Zapovijedi svoga Boga.

On ih ljubi i vrijednije su mu od zlata i dragog kamenja.

UsporeĎujući s nekim knjiţevnicima i farizejima, koji su

ţeljeli ispuniti sve zapovijedi i s toga bili primjerni glede slova,

ipak ih nadmašuje pravednost kršćanina, jer ona ne gleda da

ispuni što slovo zahtijeva, nego i ono što Duh zatraţuje, jer je

kršćanin spreman ispuniti ne samo vanjštinsku poslušnost prema

svom Gospodinu, nego i nutarnju. Pošto je pravdenost kršćanina

88

proniknuta Boţjim Duhom, ona ne dopušta nikakvu usporedbu s

farizejskom. Farizejska je pravednost uglavnom izvanjska,

formalna, dok je kršćanska nutarnja, karakterna. Farizeji čiste čaše

i zdjele izvana; dok je kršćanin iznutra čist. Dok se farizej trudi da

prikaţe primjeran ţivot, kršćanin posjeduje i posvećeno srce. Onaj

stresa lišće, a moţda i plod grijeha sa svog ţivota, dok ovaj

"polaţe sjekiru na korijen"362

starog stabla. On se ne miri s

vanjskim oblikom poboţnosti glede odrţavanja propisa, sve dok u

njemu ne nastane novi ţivot i on u svojoj nutrini ne osjeti da je

natopljen Duhom i snagom Boţjom, do tada on ne miruje.

Zlo ne činiti, nego samo dobro, sve Boţje zapovijedi

poštivati - to je pravednost farizeja. Suprotno tome je siromaštvo u

duhu, tugovanje, krotkost, glad i ţeĎ za pravednošću, milosrĎe i

čistoća srca - to je kršćanska pravednost, koja se uglavnom i

najprije stvara u nutrini. TakoĎer se kako kod mirotvoraca tako i

kod onih zbog pravednosti progonjenih, radi najprije o nutarnjem

stajalištu. Ako se za pravednost farizeja i knjiţevnika moţe reći da

je izvana uočljiva poboţnost, onda se mora reći da je pravednost

kršćanina ukorijenjena u nutrini njegove duše: jer sva izvana

uočljiva djela i trpljenja nemaju svoju vrednotu, nego se isključivo

procjenjuju po Boţjoj providnosti iz koje su i potekle.

Tko god ti bio, koji nosiš ime kršćanina, pogledaj najprije ne

zaostaje li tvoja pravednost iza pravednosti farizeja i knjiţevnika.

Ne zaustavljaj se na tom mjestu. Tvoja pravednost treba biti veća,

nego je onih s vanjskom poboţnošću. Ne zadovolji se time da

vršiš "sav zakon",363

a griješiš u jednom, nego čini sve što je on

rekao i to svom snagom i predanjem. Ti moţeš "sve u onome"364

koji ti daje snagu, ali bez njega ne moţeš "učiniti ništa".365

362

Lk 3,9 363

Jak 2,10 364

Fil 4,13 365

Iv 15,5

89

Posebice treba tvoja pravednost, glede čistoće i duhovne

jasnoće, nadmašiti pravednost farizeja. Tvoj put treba voditi u

visinu, ali i u dubinu. Budi duhovno siromašan: mali, ponizan,

sićušan i bezvrijedan u svojim očima, pognut u prašini pred

ljubavi Boţjom, koja je u Kristu Isusu, tvom Gospodinu. Gledaj

svoj stav potpuno ozbiljno: neka su ti sve misli, riječi i djela

proniknuti spoznajom da se ti, kao i svi drugi ljudi, uvijek nalaziš

na raskršću - jedan pravac vodi u vječnu divotu, a onaj drugi u

vječni oganj. Budi krotak! Budi ispunjen ljubaznošću, dobrotom i

strpljivošću prema svim ljudima. Istovremeno neka tvoja duša

ţedni za Bogom, Bogom ţivim. Čezni za tim da se probudiš

pretvoren u njegovu sliku i da u tom nalaziš potpuno zasićenje. U

tom duhu trpi i ostvari sve, onda će tvoja pravednost biti veća od

pravednosti knjiţevnika i farizeja i ti ćeš biti velik u kraljevstvu

nebeskom.

Milostinja i molitva

Mt 6,1-15

U prvom poglavlju Propovijedi na gori Gospodin je pokazao

da je prava poboţnost stvar srca, tj. posvećenje našeg ţivota "bez

kojeg nitko neće vidjeti Gospodina".366

No, to sve dolazi tek onda

kada naša čula i svi poticaji našeg srca proizlaze iz pravog izvora,

naime iz ţive vjere, iz Isusa Krista. U slijedećem poglavlju

Gospodin nam ukazuje da naša djela trebaju izlaziti iz čista uma i

posvećena srca, ako ţelimo da to Boga raduje.

U ovom ulomku Gospodin govori o dvije vrste djela: O

djelima poboţnosti ili duhovnim djelima, kao što su post i molitva

i o djelima milosti, u koje se ubraja darivanje sirotinje, kao i sve

366

Heb 12,14

90

vrste pomoći iz milosti. Mi ćemo se najprije obratiti djelima

milosti.

"Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas

oni vide! Inače nećete imati plaće kod svog Oca nebeskoga".367

Iako se u ovom ulomku govori samo o milostinji, ipak to vrijedi

za sve vrste djela milosti, za sve što je našem bliţnjem od koristi:

nahraniti gladne, obući gole, stranca primiti i pomoći mu, posjetiti

bolesne i zatočene, tješiti oţalošćene, poučiti neznajuće,

opominjati zle, dobre u njihovim akcijama podrţati - i sve što se

još moţe uvrstiti u djela milosti.

Ovdje se ne zabranjuje činiti dobra djela u očima drugih

ljudi. Činjenica da to drugi vide ne čini ta djela boljima ni

lošijima. Ono što Gospodin ovdje osuĎuje je sam uzrok ili razlog

izvršavanja tih djela, naime iz razloga da drugi to vide.

Naglašavam, samo iz te nakane, no postoje slučajevi kada je naša

aktivnost u istom smjeru, a Bogu se ipak dopada. To je onda

slučaj kada naše svjetlo "tako zasja pred ljudima"368

da slave

našeg "Oca nebeskog". Znači ako nam Duh Sveti sam svjedoči da

mi pred ljudima pokazujemo ta djela iz razloga da se proslavi

Otac naš nebeski. Zato treba paziti da ne činimo ni najmanju

sitnicu iz osobnog častoljublja. Pazi se kod djela milosti da ne

ostaviš nimalo mjesta ljudskoj pohvali, časti. Što god se u tvojoj

podsvjesti dogaĎalo, ne vrijedi ti ništa ako nije učinjeno kroz

Gospodina Isusa Krista. On ti to ne prihvaća i ti nećeš imati plaće

kod svog Oca nebeskog.

"Zato, kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to

čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi".369

Riječ

sinagoga ovdje nije upotrebljena u smislu sastajanja i štovanja,

nego su mišljena okupljanja na trgu i sličnim mjestima. MeĎu

367

Mt 6,1 368

Mt 5,16 369

Mt 6,2

91

uglednijim i bogatijim Ţidovima, farizejima, bilo je uobičajeno da

se pozivom trube, na najposjećenijim mjestima u gradu, upozori

na dijeljenje milostinje. Taj signal je bio jednostavan znak za

okupljanje sirotinje na tom mjestu. Iza toga se krije stvarna

nakana, naime, da se darovateljima ukaţe štovanje. Stoga Isus

kaţe: Ne ponašajte se kao oni. Nemoj trubiti pred sobom. Ne

prikazuj svoja dobra djela na pozornici svijeta. Traţi jedino slavu

za Boga, a on će sam nagraditi tebe. Oni su svoju plaću već

primili i od Boga nemaju što očekivati.

"Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini

desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna".370

Ova, naizgled,

poslovica kaţe; učini to tako tajno kako ti je moguće, no, ne ostavi

to djelo neučinjeno. Čini kako je najdjelotvornije. Nekad je

nemoguće nešto učiniti, a da tvoje svjetlo ne zasja svima u kući.

No, gdje je nekome moguće pomoći i u tajnosti, čini to s jedinom

nakanom; Bogu na slavu, a tvoj Otac, "koji vidi u tajnosti, uzvratit

će ti",371

već i u ovom svijetu, a u budućem pred ljudima i četama

anĎela pogotovo.

Nakon djela milosti Gospodin se osvrće na djela poboţnosti.

"Kad molite ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u

sinagogama i na raskršćima da ih vide ljudi. Zaista, kaţem vam,

već su primili svoju plaću."372

Licemjerje je neispravno i prema

tome prvo na što moramo paziti pri molitvi. Moraš upozoriti

samoga sebe da ne izgovaraš riječi koje nisi uistinu ozbiljno

mislio. Moliti znači uzdignuti i usmjeriti srce k Bogu. Bez takvog

unutarnjeg usmjerenja svaka je molitva huljenje. Kad god ţeliš

moliti, gledaj da ti srce bude i ostane usmjereno Bogu, da moţeš s

njim govoriti i iznijeti mu svoje potrebe. Ne čini to kao licemjeri

koji to rade u sinagogama i uličnim skupovima iz same navike,

370

Mt 6,3 371

M 6,4 372

Mt 6,5

92

koji mole tamo gdje se okuplja najviše ljudi, kako bi bili viĎeni i

slavljeni. To je bio jedini razlog njihove molitve na tom mjestu.

Zaista, kaţem vam, govori Isus: već su primili plaću.

"A ti kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli

Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u

tajnosti".373

Zasigurno postoje pogodni trenuci za moljenje u

zajednici, gdje s ostalima moliš i štuješ Boga. Psalmist veliča

Boga: "Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te meĎu pukom

brojnim".374

No, ako ţeliš ući konkretnije, opširnije i dublje u

molitvu, prinijeti je pred Boga, onda idi u svoju sobu i zatvori

vrata za sobom. Ne izostavljaj tu prisnu povezanost ni onda kad

nemaš tog posebno pogodnog mjesta. Ti u svakom slučaju istresi

svoje srce pred Ocem koji vidi u tajnosti i on će ti uzvratit. "Ne

brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe

Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti".375

"Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani,

koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja".376

Kad

molite, bez obzira, da li na skupu ili nasamo, ne blebećite, ne

brbljajte kao pogani! Ne upotrebljavajte mnoge riječi koje samo

pune izraţaj, ali ne i sadrţaj vaše molitve, (primjer farizeja i

carinika Lk 18,9-13). Ne izgovarajte isto tako s puno ponavljanja.

Nemojte misliti da će uslišanje vaše molitve ovisiti o duţini iste,

kao što to misle pogani; jer oni misle da će biti uslišani ako

nagomilaju puno riječi.

Ono što Isus ovdje ne odobrava, nije duţina same molitve,

nego mnoštvo beznačajnih riječi i rečenica, iza kojih nema duboke

istinske intenzivnosti i podudaranja sa stvarnom potrebom.

TakoĎer nije mišljeno ni svako ponavljanje, Mt 26,36-44 čitamo

373

Mt 6,6 374

Ps 35,18 375

Fil 4,6 376

Mt 6,7

93

kako Isus intenzivno i ponovo moli isto. Gospodin moli u

Getsemanijskom vrtu tri puta istim riječima. No, ovdje nam

ukazuje na intenzivnost i ţar molitve, kako nam molitva treba biti

egzistencijalna stvar, zapravo naša bit, jer postoji i totalno

nabrajanje i gomilanje besmislenih i nepromišljenih riječi. Upravo

to su činili pogani, nazivali su bez prestanka imena svojih bogova.

Dobar primjer se moţe vidjeti u 1 Kr 18, Ilija i baalovi proroci.

Ovdje se moţe istinski postaviti pitanje i katoličkom svjetovnom

vjerovanju, u kojem igra ulogu broj izmoljenih krunica.

Drugo što Isus odbacuje jest da se molitva ne uslišava

zbrojem riječi. To umišljanje je beskorisno, kako će Bog molitvu

procijenjivati po njenoj duţini, i kako će se moţda najviše

radovati nad onom koja će mu u ušima najdulje odzvanjati. Ovu

praznovjernost moraju odbaciti svi koji nose ime kršćanin i to

prepustiti poganima, kojima to divno svjetlo EvanĎelja još nikad

nije prosvijetlilo njihovo srce.

"Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite,

zna Otac vaš što vam je potrebno".377

Nemojte se jednačiti s

njima, jer svi oni, koji su doţivjeli Boţju milost u Isusu Kristu,

mogu biti u to duboko uvjereni, da njihov Otac zna što oni trebaju

i prije no što ga zamole. Cilj vaše molitve ne moţe biti da

izvijestite Boga o svojim potrebama jer ih on već zna. Kroz

molitvu mora, zapravo, nama postati jasno, je li ono za što

molimo nama neophodno potrebno, a ujedno da imamo pred

očima to da smo o njemu potpuno ovisni, on nam jedini pomaţe u

našim nestašicama. Pri molitvi se ne radi uglavnom o tome da se

pokrene Boţje srce, jer on je ionako spreman dati više no što ga

zamolimo. Štoviše, radi se o tome da se pokrene naše srce, da

postanemo voljni i spremni primiti darove koje je on pripremio.

Pošto je Gospodin govorio o biti i cilju molitve, sada izlaţe

377

Mt 6,8

94

jedan primjer primjerne molitve kao mjerilo za naše molitve:

"Stoga vi molite ovako".378

Troje se moţe zaključiti u ovoj

molitvi. Prvo, ona sadrţi sve temeljno, što se uopće moţe moliti,

kako spontano tako i u potpunosti promišljeno. U ovoj molitvi

nema ničega s čime bi Boga morali ili smjeli moliti, a da mu time

dosaĎujemo. Drugo, ova molitva sadrţi štovanje, veličanje i

oboţavanje Boga, mislim da bi kršćani trebali biti oprezniji s

upotrebom izraza "oboţavanje", ali i svega što je nama i svakom

ţivom biću potrebno i nuţno za ţivot. Tako postaju naše molitve

jedna vrsta preispitivanja naših ţelja, a time nam treba postati

jasno da ono, za što ne moţemo moliti, ne trebamo ni ţeljeti. To

znači ako ne mogu doći pred Boga s potpunim uvjerenjem da je to

za što molim u skladu s njegovom voljom, onda je to ujedno

signal, da se ta ţelja ne temelji u duhu nego u tijelu. Treće, ova

molitva obuhvaća sve naše obveze prema Bogu i ljudima. Sve što

Bog od ljudi očekuje, a posebice, što i kako mi moţemo sluţiti

bliţnjema, nalazi se utemeljeno u ovoj molitvi.

Od Gospodina nam dana molitva ima tri dijela: Uvod,

zamolbu i štovanje.

Uvod: "Oče naš koji jesi na nebesima"379

postavlja na temelj

sve za što molimo. Sadrţi sve što mi o Bogu moramo znati ako

ţelimo biti sigurni i očekujemo uslišenje. Pored toga nam ukazuje

na stav i način na koji mu pristupamo. Riječi Oče naš nam govore

da, ako nam je on stvarno Otac, on ljubi svoju djecu i da je

sigurno dobar prema njima. To je prvi vaţan razlog za uspostavu

kontakta i ispravnu molitvu. Bog hoće blagosloviti, no on hoće da

ga mi za to molimo. Oče naš, On je Otac našeg postojanja, naš

Stvoritelj, koji nas je iz zemlje stvorio i udahnuo nam "dah

ţivota",380

tako da postadosmo ţive duše. Pošto nas je stvorio, mi

378

Mt 6,9 379

Mt 6,9 380

Post 2,7

95

ga smijemo i moliti, jer on svojoj tvorevini daje što joj je

potrebno. Naš Otac je taj koji odrţava ţivot, koji nas ljubi i čuva,

čijom ljubavlju ţivimo i sve za ţivot potrebno dobivamo, kako

dah tako "i sve ostalo".381

Iznad svega je on Otac našeg

Gospodina Isusa Krista, a time i svih koji u njega vjeruju. "A da

ste zbilja sinovi" kaţe apostol Pavao, "dokaz je što Bog u vaša

srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba - Oče".382

Stoga

znamo da nas "uvijek"383

čuje.

"Oče naš", ne samo Oče moj, znači u jednom

sveobuhvatnom smislu našeg Oca. On se naziva Ocem svega što

je na nebu i na zemlji. On ljubi sve što je stvorio, jer "toliko ljubi

svijet da je dao svog jedinoroĎenog Sina".384

Na prijestolju visoku i uzvišenu sjedi onaj koji je sve

stvorio, koji vidi sve na nebu i na zemlji, čije oko prodire u sfere i

bit svega stvorenog, koji prodire i u tamu bezdana. Sve mu je

poznato, sva djela njegovih stvorenja i to prije postanka vjekova.

On će postići da nebeske vojske i zemaljski puci kliču: "O, dubino

bogatstva, mudrosti i znanja Boţjega! Kako su nedokučive

njegove odluke i kako neistraţivi njegovi putovi!"385

Stoga mu mi

moramo sluţiti u "strahu i trepetu"386

tj. strahopoštovanju u svemu

što mislimo, govorimo i činimo. Kao ljudi koji su svjesni njegove

stalne prisutnosti, u neposrednoj prisutnosti tog kralja.

"Neka se sveti tvoje ime"387

je prva od šest zamolbi, koja je

ujedno i središte ostalih. Ime Boga je ujedno njegova bit, u omjeru

u kojem ga čovjek moţe uopće shvatiti. Ime hwhy (Jhvh = Jahve)

381

Dj 17,25 382

Gal 4,6 383

Iv 11,42 384

Iv 3,16 385

Rim 11,33 386

Ps 2,11 387

Mt 6,9

96

znači vječnost u omjeru vremena, ili kako ga Ivan prenosi: "Ja

sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog, koji jest, koji bijaše i koji

će doći, Svemogući".388

On je "Ja sam koji jesam",389

što znači:

sadašnjost i budućnost, sveprisutni i svemogući. On je, zapravo,

jedini djelotvoran u svijetu materije, jer je materija po svojoj biti

bez ţivota nepokretna i giba se samo gdje je dotakne prst Boţji.

On je izvor svega ţivog, kako vidljivog tako i nevidljivog, koji bi

bez utjecaja njegove snage prestali egzistirati. To ime znači

mudrost koja se moţe prepoznati u vidljivim djelima svemira, u

kojem su takoĎer vidljive i njegove zakonitosti. Ovo ime znači

čistoća i svetost, a povrh svega ljubav, "koja je odsjev njegova

sjaja".390

Ako molimo da "se sveti"391

njegovo ime, onda time

mislimo da se dostojno prizna od svih bića koja su osposobljena

da mogu misliti i osjećati, da od svih bića bude slavljen, ljubljen i

štovan: "nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih".392

"DoĎi kraljevstvo tvoje"393

je usko povezana zamolba s

prethodnom. Ako istinski svetimo Boţje ime, onda takoĎer

molimo i za uspostavu njegova kraljevstva, kraljevstva njegova

Sina Isusa Krista. To kraljevstvo dolazi već sada pojedincima,

svakom tko se pokaje i vjeruje, onda kad bude poučen od Boga da

prepozna sebe grešnog, te Isusa Krista i to za njega "razapetog".394

To je vječni ţivot, govori Ivan; "spoznati tebe, jedino pravog

Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista".395

Znači da

388

Otk 1,8 389

Izl 3,14 390

Heb 1,3 391

Mt 6,9 392

Fil 2,10 393

Mt 6,10 394

1 Kor 2,2 395

Iv 17,3

97

kraljevstvo Boţje započinje na zemlji, u srcima vjernika, gdje Bog

započne i nastavlja pobjedonosno djelovati u duši, i umu, sve dok

se ostvari potpuna poslušnost u Kristu.

Jednog će dana Otac Sinu dati sve u baštinu, onda će mu se

"klanjati svi vladari"396

i svi će mu narodi sluţiti. No, prije toga će

biti spašen odreĎeni broj pogana, a zatim sav Izrael. Na kraju se

otkriva da "Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven",397

kralj svemira.

Zato svi oni koji ţele njegov dolazak mole da Bog čim prije

ostvari svoj plan, te da se uspostavi njegovo savršeno kraljevstvo i

proguta sva ostala.

Riječima "doĎi kraljevstvo tvoje" molimo zapravo za

dolazak vječnog kraljevstva Boţjeg, da se ispuni njegovo

milosrdno djelovanje njegova kraljevstva na zemlji i ostvari

potpuno novo. U njemu će Bog prekinuti grijeh, bol i smrt, on će

sve uzeti u svoje ruke i uspostaviti njegovo vječno kraljevstvo,

koje je utemeljio na svome Sinu.

"Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!" Ova

zamolba se mora nuţno i direktno izreći tamo gdje je kraljevstvo

Boţje u jednom ţivotu započelo, gdje je Bog u vjeri prihvaćen, a

Krist svojom ljubavlju upravlja tim srcem. Mnogi ljudi naginju u

početku shvatiti ove riječi kao izraţaj predanosti, kao molitvu koja

će ih osposobiti da čine Boţju volju, ma što to za njih značilo.

Ovo je uistinu krajnje vrijedan dar, ali se ova zamolba ne odnosi

na to, ili bar ne primarno. Mi ovdje ne molimo za pasivan, nego za

aktivan sklad s boţjom voljom. U psalmu čitamo kako anĎeli

voljno čine volju njegovu. Oni vole i ljube njegove zapovijedi i

rado slušaju naredbe njegove. Vršiti njegovu volju je njihova

hrana, najveća čast i radost, vršiti je trajno. Dan i noć ne miruju, to

je ljudski rečeno jer u nebu ne postoji naše vremensko shvaćanje.

396

Ps 72,11 397

Ps 93,1

98

Trajno su zaposleni vršenjem njegove volje, njegovih planova,

kako bi bile ispunjene sve njegove odluke. Oni čine samo to, i to u

potpunosti. Grijeh u biti anĎela ne postoji, dok ni zvijezde pred

Bogom nisu čiste. U usporedbi s njim nisu ni anĎeli čisti, no ne u

njihovoj biti, nego s njim usporeĎeni. Oni su inače bez mrlje i

zaposleni ispunjenjem Boţjih zapovijedi, u potpunosti mu u

svemu predani.

Ako, dakle, molimo da se Boţja volja ostvari na nebu i na

zemlji, onda s tim molimo da svi stanovnici zemlje vrše njegovu

volju, kao anĎeli: trajno i u najmanjim stvarima.

"Kruh naš svagdanji daj nam danas!"398

U trima prethodnim

zamolbama smo molili za čovječanstvo, općenito. Sada se radi o

našim osobnim potrebama, koje se ponovo razvijaju u molitvu za

sve. Pod kruhom smatramo sve što je potrebno za dušu i tijelo - ne

samo zemaljski kruh - koji je naš Gopsodin nazvao prolaznim,

nego molimo za duhovni kruh, naime za nepokvarljivu hranu koja

ostaje za vječni ţivot. Brojni crkveni voĎe su smatrali kako bi se

na taj način trebala uzimati Gospodnja večera. U početku je

Kristova sljedba uzimala tu milost svakodnevno i cijenila kao

posredovanje milosti Boţje, kojom Sveti Duh proţima srca sve

Boţje djece.

Riječ svakodnevno, "daj nam danas", se tumači različito.

Najprihvatljivije tumačenje je; ono što nam je za ovaj i svaki

slijedeći dan dovoljno.

"Daj nam" znači da mi nemamo pravo zahtijevati, nego

moliti za Boţju milost. Mi ne zasluţujemo zrak koji udišemo, ni

zemlju koja nas nosi, a niti sunce koje nam sja. Mi smo zasluţili

samo pakao. No, pošto nas Bog po svojoj odredbi i milosti ljubi,

smijemo ga moliti da nam da sve što mi niti moţemo ostvariti, niti

imamo pravo iz njegove ruke traţiti.

398

Mt 6,11

99

No, Boţja dobrota ne moţe biti za nas razlog da besposleno

prekriţimo ruke. Njegova volja je da se u svemu trudimo kao da

ćemo postići uspjeh osobnom mudrošću i snagom; zatim da se

oslanjamo na njega, darovatelja svih dobrih i savršenih darova,

kao da nismo činili ništa.

Kada nam govori danas, onda nam govori da ne mislimo već

na sutra. Stvoritelj je u svojoj mudrosti ovom malom vremenskom

jedinicom ograničio ljudski ţivot. Dan je jasno odvojio od noći,

kako bismo mogli u svakom novom danu ponovo uočiti njegovu

milost darivanja. TakoĎer moţemo jedan daljnji dio toga dana

posvećivati štovanju njega. Svakim danom koji završava

predočava nam kroz svako veče mogućnost kraja našeg ţivota na

zemlji, iza čega nas očekuje vječnost.

"I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima

svojim!"399

Jedino grijeh spriječava da se Boţja milost izlije nad

jednim čovjekom. Ova zamolba tako slijedi prethodnu. Jer, ako su

sve prepreke u našem ţivotu otklonjene, onda se sigurno moţemo

svugdje i u svemu osloniti na Boga ljubavi.

Riječju "duge naše" na mnogim se mjestima Svetog Pisma

nazivaju naši grijesi. Svaki grijeh nas pred Bogom čini opetovano

grješnicima, duţnicima. Mi smo mu duţni više nego "deset tisuća

talenata".400

Što ćemo mu odgovoriti ako kaţe; "vrati što si

duţan"?401

Mi ne moţemo ni na jedan način podmiriti dug,

nemamo ništa s čim bismo mogli otplatiti, sve smo imanje

"rasuli". Kada bi nas Bog osuĎivao svojim strogim zakonom, onda

bi nas morao predati "mučiteljima"402

dok ne vratimo sav dug.

Prevedena riječ "oprosti" ima dva značenja; poništiti dug je

jedna mogućnost, kao i odvezati lanac, druga mogućnost

399

Mt 6,12 400

Mt 18,24 401

Mt 18,28 402

Mt 18,34

100

prijevoda. Postignemo li prvo, iza njega slijedi drugo. Kada nam

je oprošten grijeh, padaju lanci s naših zglobova. Grijeh gubi moć

nad nama, on ne vlada više nad onima koji su "milošću" Boţjom

Bogu dragi.

"Kako i mi otpuštamo duţnicima svojim". Ovim riječima

nam Gospodin objašnjava način, koji je preduvjet da nama bude

oprošteno, jer jedino ovako mi moţemo od Boga očekivati oprost.

Kao prvo: Bog će nama oprostiti ako mi drugima praštamo.

Našem Gospodinu je jako vaţno da mi to nikada ne zaboravimo.

Zbog toga on ove riječi nije uvrstio neposredno samo u ovu

molitvu, nego je i izvan nje još dvaput ponavlja. "Da, ako vi

ljudima oprostite njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac

nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš

Otac neće vama oprostiti vaših".403

Drugo: Bog oprašta nama

onako kao što i mi opraštamo. Ako je u našem oprostu na neki

način prisutna gorčina, gdje je ostala samo sjena neprijatnosti i

ljutnje, ako ne moţemo svim ljudima oprostiti sve nama nanesene

nepravednosti, time spriječavamo potpuni oprost naših pogrešaka

pred Bogom. On nama takoĎer ne moţe u potpunosti oprostiti. On

će nam moţda dati odreĎenu mjeru milosti, no mi mu našim

stavom onemogućavamo da iz nas odstrani ostatke grijeha, koji bi

se inače mogli bez sjećanja izbrisati.

Kako moţemo pred Boga iznijeti molitvu Oče naš, a u

našim srcima nismo spremni oprostiti našim duţnicima? Mi se

time u stvarnosti odupiremo, mi zapravo izazivamo Boga da nam

učini loše. Mi mu drugim riječima govorimo: Ti nam ne trebaš

oprostiti, mi ne čeznemo za tvojom dobrotom i svetošću koju nam

ţeliš kroz oprost udijeliti. Mi molimo da se sjetiš našeg grijeha i

da tvoj gnjev nad nama ostane. Moţe li se tako i ţeli li netko to

ozbiljno moliti? Ooo, ne kušaj dulje svog Oca na nebu! Oprosti

403

Mt 6,14-15

101

ako komu imaš što oprostiti, odmah i potpuno! Oprosti baš onako

kako ţeliš da tebi bude oprošteno. Ukaţi "svom drugu milost"404

kao što se i Bog tebi smilovao i dalje ti se ţeli smilovati.

"I ne uvedi nas u napast".405

U napast prevedena riječ znači

kušnja svakog oblika i vrste, u uţem smislu: primamljivost

grijeha. Jakov upotrebljava ovaj izraz kako u širem, tako i u uţem

značenju. Prvi način nalazimo u stihu: "Blago čovjeku koji

odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaţe prokušanim, primiti vijenac

- ţivot koji je Bog obećao onima koji ga ljube".406

Neposredno iza

toga upotrebljava primamljivost grijeha u uţem smislu: "Neka

nitko, kad je napastovan, ne kaţe: Bog me napastuje. Bog naime

ne moţe biti napastovan na zlo, a niti sam nikoga ne napastuje.

Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga

izvlači i mami",407

kao što se mamcem mami riba. Grijeh

zakriljuje čovjeka kao oblak, on ţeli zakriliti njegovu cijelu dušu.

Pošto je tome teško izbjeći, stoga i vapimo našem Gospodinu: ne

uvedi nas u napast. Pošto Bog nikoga ne kuša, ova zamolba je: ne

dozvoli da padnemo u napast primamljivosti grijeha.

"Nego izbavi nas od zla". Bez dvojbe se ovo odnosi na

personificirano zlo, na kneza ovoga svijeta koji je svojom moći i

te kako djelotvoran u "nevjernicima", u djeci neposlušnosti.

Vjerom osloboĎeni "sinovi Boţji u Kristu Isusu"408

su osloboĎeni

iz njegove ruke, kandţi, okova. On, Ďavao, moţe se protiv njih

boriti - činiti što hoće, ali ih ne moţe nadvladati. Moţe ih jedno

vrijeme mučiti, ali ih ne moţe uništiti. Bog je na njihovoj strani,

On će na kraju svoje izabranike obraniti, jer "vapiju prema

404

Mt 18,33 405

Mt 6,13 406

Jak 1,12 407

Jak 1,13-14 408

Ef 2,2

102

njemu"409

dan i noć: Gospodine, ne dopusti da se kod nas naĎe

prostora za napast. Krči nam put da nas zlo "ne moţe

dohvatiti".410

Završetak molitve našeg Gospodina je slava Boţjoj biti i

djelovanju. Trinaesti stih šestog poglavlja Matejeva EvanĎelja

sadrţi u nekim prijevodima i kako ga je Didahe (apostolsko

podučavanje) učilo: "Jer tvoje je kraljevstvo, i slava i moć u

vjekove". Jer tvoje je kraljevstvo: obiljeţava neograničenu

vladavinu nad svim, što je ikad stvoreno; "kraljevstvo njegovo -

kraljevstvo vječno".411

Tvoja je moć, moć kojom vlada nad svom

svojom tvorevinom, stvorenom da ga veliča na svim mjestima i u

svako doba: "Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome

mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja".412

Tvoja je

slava, slava kojom ga bez prestanka slavi sva njegova tvorevina.

U vijeke, da, u vijeke vjekova! Amen.

Post

Mt 6,16-18

Već od samog početka je sotona pokušao razdvojiti ono što

je Bog zdruţio. Posebno i trajno je zainteresiran da razdvoji vjeru

srca od vjere koja se manifestira u djelima. Do danas uspijeva kod

ljudi koji ne poznaju njegove nakane. U svim vremenima su

ţivjeli ljudi koji su bili revni za Boga. Iako bez razumijevanja, oni

su ipak htjeli izvanjskim djelima ispuniti zakon pravednosti.

Zapustili su pri tome unutarnji stav pravednosti, naime -

409

Lk 18,7 410

1 Iv 5,18 411

Dan 3,33 412

Ps 103,22

103

"pravednost Boţju po vjeri u Isusa Krista".413

Drugi su se otisnuli

u suprotnu krajnost i zanemarili obveze, te ih smatrali nevaţnima.

Ta sotonska prijevara je dostigla tu mjeru da su mnogi shvaćali

vjeru i djela u suprotnosti. Tako su ljudi revni za Boga završavali

u ovoj ili onoj zamci. Jedni su uzvisivali vjeru srca do te mjere da

su im se djela činila nevaţnim. Nisu to činili samo da bi sebe

osobno opravdali, nego su upotrebljavali riječi ap. Pavla, kako je

čovjek opravdan samo "darom njegove milosti",414

bez svoje

zasluge, jedino kroz Isusa Krista i kako stoga plod vjere nije

vaţan. No, upravo time uče suprotno Isusovoj nauci, kako plod

vjere nije vaţan. Što bi onda značilo ako Isus kaţe; "prepoznat

ćete ih po njihovim rodovima".415

Drugi su se izbjegavanjem te

greške oskliznuli u suprotnu krajnost. Njima su postala dobra

djela preduvjet pravednosti Boţje. Upravo u djelima su smatrali

ispravno i cjelovito kršćanstvo. Na taj način su isključena od Boga

nam darovana sredstva milosti i izigrana bit vjere u odnosu prema

djelima. Jedni su smatrali bit kršćanstva u posjećivanju

Bogosluţja, u slušanju propovijedi, primanju Gospodnje večere i

čitanju religioznih knjiga. Ljubav prema Bogu i bliţnjemu je

isključena. Drugi su pak ovdje nabrojene Boţje darove milosti

omalovaţavali.

No, ni jedan milosni dar Boţji nije bio ovako različito

shvaćen kao ovaj o kome Gospodin govori u ovom kratkom

tekstu; post. Mnogi su post cijenili više no što to nalaţe Biblija ili

čak i sam razum. Opet su ga drugi potpuno potcijenili i zapustili,

upravo suprotno prvima. Pristaše posta su o postu govorili kao

odlučujućem - ako ne i samom cilju, ali sigurno usko povezano s

njim. Protivnici posta su mislili kako je to besplodna obveza i

kako ta praksa ne pridonosi baš ništa da kršćani dostignu cilj. No,

413

Rim 3,22 414

Rim 3,24 415

Mt 7,20

104

istina je zasigurno negdje u sredini: Post nije sve, ali nije niti

ništa. Post nam nije postavljeni cilj, ali on moţe biti sredstvo koje

nas dovodi bliţe cilju. Sredstvo, koje je Bog postavio i u kojem

nas ţeli, ako ga ispravno koristimo, i blagosloviti.

Što je bit posta? Ovu riječ upotrebljavaju bez iznimke svi

pisci Starog i Novog Zavjeta. Ona znači: uglavnom ne jesti,

odricanje jela u jednom odreĎenom vremenskom razdoblju. S

postom su naši očevi povezivali još nešto, što nije bilo sasvim

ispravno, npr. svjesno zapostavljanje odijevanja, odlaganje nakita,

oblačenje haljina ţalosti, posipanje pepela po glavi, oblačile su se

grube lanene haljine na golu koţu. U Novom Zavjetu se jedva

spominju takvi običaji. Prvi kršćani nisu postu davali neke

posebne vaţnosti. O apostolima nigdje ne čitamo da su na ovaj

način krotili svoje tijelo. Ovakvo trpljenje je više u skladu s

Baalovom sluţbom. Baalu, tom vraţjem bogu, se sviĎalo kad su

se njegovi svećenici "parali noţevima"416

sve dok ih je oblila krv.

Našem Gospodinu se tako nešto ne dopada, jer on nije došao da

uniši nego da spasi.

Što se tiče opširnosti u praksi posta, u Svetom Pismu

nalazimo razne primjere. Neki su postili bez prestanka 40 dana;

Mojsije, Ilija, te naš Gospodin. U Bibliji se najčešće spominje

jednodnevni post, koji se takoĎer najčešće i primjenjivao u ranom

kršćanstvu. Pored jednodnevnog postoji još i poludnevni post,

prakticiran četvrtog i šestog dana u tjednu, srijedom i petkom,

kroz cijelu godinu. Taj post je trajao do tri sata poslije podne.

TakoĎer je poznat i način manjeg uţivanja jela nego obično.

Preporučuje se kod boleţljivih i tjelesno slabijih osoba. Za takav

način posta ne nalazimo biblijskih primjera, ali ti ljudi sigurno

mogu takoĎer biti blagoslovljeni.

Najniţa razina je u odricanju onoga što najradije uţivamo.

416

1 Kr 18,28

105

Primjer je Daniel i njegovi prijatelji. Oni nisu htjeli uţivati

kraljevsko jelo ni vino, kako se ne bi okaljali. Daniel je zamolio

dvorničkog starješinu za hranu od povrća i vodu, što su zatim i

dobili. Postoji pretpostavka kako je ovakav oblik posta, odricanja

mesa i vina, bio jedna od mogućnosti za općenito odricanje.

Sigurno se ove dvije stvari svrstavaju pod uţitak, stoga se smatra

da, ako se čovjek ţeli pribliţiti Bogu, on se odriče uţivanja.

U ţidovstvu je postojalo odreĎeno vrijeme posta. Sam Bog

je odredio post za sedmi mjesec, kojeg se Izraelski narod obvezao

drţati. "Povrh toga, deseti dan toga sedmoga mjeseca pada Dan

pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i

prinesite u čast Jahvi paljenu ţrtvu. Toga dana nemojte raditi

nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada će se za vas

obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. Jest, tko god

ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda".417

Kasnije su se uveli i drugi redovni dani posta. Tako npr. spominje

prorok Zaharija post, ne samo u sedmom nego u četvrtom, petom i

desetom mjesecu. U ranoj crkvi je takoĎer postojao redovni

godišnji i tjedni post. Kod nekih je pred Uskrs post trajao 48 sati,

kod drugih je ova praksa trajala po cijeli tjedan, gdje se do večeri

nije ništa jelo. Post je četvrtog i šestog dana u tjednu zabiljeţen na

cijeloj kugli zemaljskoj, gdje god je bilo kršćana.

Pored odreĎenog vremena posta u svakom je narodu, koji se

bojao Boga, postojalo još i posebnih vremena posta. Tako nam

govori Biblija; kada se zaratiše Moabovi i Amonovi sinovi s

Izraelskim kraljem, "Jošafat se uplaši i stade traţiti Jahvu, te

oglasi post po svoj Judeji".418

Tako je bilo i "u petoj godini

Jojakima, sina Jošijina, kralja Judejskoga, mjeseca devetoga,"

kada je bio u strahu pred babilonskim kraljem; "pozvaše na post

417

Lev 23,27-29 418

2 Ljet 20,1-3

106

sav narod Jeruzalemski".419

Isto čine i pojedinci; koji paze na svoje putove i ţive

ponizno, koji u svojim putovima ţele biti blizu Boga. Oni nalaze

razlog i način osobnog posta kako bi se u tom vremenu posebno

klanjali pred svojim Ocem koji vidi u tajnosti. Za taj način posta

postoje razni razlozi. Prirodna potreba se pokazuje posebno ondje

gdje je ljude zahvatila psihička neuravnoteţenost, uzburkanost,

kako ţalost tako i strah i u toj zbrci zaboravljaju jelo. Šaul kaţe;

"u velikoj sam nevolji, jer su Filistejci zavojštili na mene, a Bog

se okrenuo od mene..." Gdje se kaţe; "nije ništa jeo cijeli dan i

cijelu noć".420

Slična situacija nam je opisana u Djelima

apostolskim, o suputnicima apostola Pavla na brodu. Zahvatila ih

je oluja i njihova je nada potpuno nestala. Ljudi nisu ništa jeli

četrnaest dana.421

O Davidu i njegovim ljudima se kaţe, kada je

poginuo Šaul i Jonatan; "naricali su, plakali i postili do večeri".422

Ponekad se ljudima, oţalošćena srca i duboko potresene duše,

potrebna hrana čak i gadi. To se dogodilo Šaulu uvečer pred

njegovu smrt. Pade na zemlju, u njemu nije bilo snage, no pored

svega govori da neće jesti, sve dok ga nisu svi zaokupili

nagovaranjem. Slična situacija je bila i kod Savla pred Damaskom

"gdje ostade tri dana slijep, niti je što jeo ni pio".423

Daljnji razlog

za post se javlja kod ljudi koji počinju shvaćati kako su

neodgovorno ophodili s Boţjim darovima i time griješili. Kada su

prekomjerno jeli ili pili, zadovoljavali su poţude tijela, čime nisu

oštetili samo svoje tjelesno zdravlje, nego su i duši nanijeli

duboku bol. Kada postanu bogobojazni, oni se bore protiv

tjelesnih poţuda. Izbjegavaju svako prekomjerno uţivanje, svjesni

419

Jer 3,9 420

1 Sam 28,15-20 421

Dj 27,33 422

2 Sam 1,12 423

Dj 9,9

107

kako ih je baš to odvelo skoro u propast. Sjećaju se kako ih je

pretjerano jelo navodilo na lakomislenost, vodilo do luĎačkog i

zlog uţivanja. Neopisivo je djelovanje uţivanja jela i pića na

dušu. Oboje navode čovjeka na iskušenje gdje god se za to ukaţe

prilika. Tu se svakako ukazuje razlog za post, što znači osloboditi

tijelo od poţude za jelom i pićem, a time odstraniti svaki poticaj

na prostačka i nerazumna uţivanja.

Vaţan razlog posta je i to što post pomaţe molitvi, pogotovo

kada uzimamo premalo vremena za molitvu. Moguće je da se

Bogu svidi da se uzdigne duh i duša molitelja iznad svega na

ovom svijetu, moglo bi se reći do trećeg neba. U svakom slučaju

post pospješuje pripremu na molitvu i ozbiljnost duha, otvorenost

i prihvatljivost savjesti, volje za umiranje svijetu, a time ljubav

prema Bogu.

Sigurno je da ne postoji automatski redoslijed post -

blagoslov, koji je Bog pripravio. Bog se smiluje svojim ljudima na

svoj način i u svoje vrijeme. No, u sva vremena je prihvatio post

kao vapaj ljudi, da od njih oduzme svoj gnjev. Kako je ovdje post

moćno sredstvo, moţe se naučiti od Ahaba: Najprije 1 Kr 21,25-

26, a zatim 27-29. Lekciju o postu ne učimo samo od izraelskog

kralja. Gospodin nam daje primjere njegova gnjeva, posta i

molitve i kod poganih, kod ljudi koji ne poznaju Jahvu. Prorok

Jona npr. navješćuje: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.

Ninivljani povjerovaše Bogu: oglasiše post i obukoše kostrijet, svi

od najvećega do najmanjega". I kralj ustade s prijestolja, skide

plašt sa sebe i sjede u pepeo. Osim toga dade oglasiti: "Ljudi i

stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa ni da pasu, ni da vodu

piju".424

Ovo bi se moglo protumačiti, kao da su i ţivotinje

griješile. No, ipak nije tako. Ovaj sveobuhvatni post treba

pokazati i predočiti čovjeku kako zbog njegova grijeha trpi sva

424

Jon 3,3-10

108

tvorevina, gdje Boţji gnjev pogaĎa i ţivotinje. Tko zna, moţda će

se Bog povratiti, smilovati se i odustati od svog ljutog gnjeva da

ne izginemo. To nisu učinili beskorisno: "Bog vidje što su činili;

da se obratiše od svoga zlog puta i saţali se Bog zbog nesreće

kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini".

Post nije samo od Boga dano sredstvo milosti kojim se

odvraća gnjev Boţji, nego je potpora molitvi, preko koje

dobivamo pomoć. Kad je izraelski narod bio pritisnut od

Filistejaca, okupi Samuel sav narod. "Postili su onaj dan i

priznavali: Sagriješili smo Jahvi".425

Jahve se smilovao te "zagrmi

silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši". Isti način je

opisao Ezra: "Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post; da

bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan

put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. I tako smo postili i

molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša".426

Apostoli su

slično povezivali post i molitvu, upravo kada su ţudili za Boţjim

blagoslovom glede vaţne stvari. "U antiohijskoj crkvi bilo je

proroka i učitelja. Kad su jednom obavljali sluţbu Boţju

Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: Odvojite mi već Barnabu i

Savla za djelo za koje sam ih odredio. Tada, pošto su postili i

molili, poloţiše ruke na njih te ih pustiše".427

Sam Gospodin izričito potvrĎuje pitanje svojih učenika kako

je moguće postići neka djelovanja i blagoslov jedino sredstvima

milosti. Oni nisu mogli istjerati zlog duha iz opsjednutog mladića

i pitaju Isusa zašto? Isus im odgovara: "Zbog vaše nevjere"428

Zaista, kaţem vam, ako imadnete vjere koliko goruščino zrno, te

reknete ovom brdu: PrijeĎi odavde onamo, prijeći će: i ništa vam

neće biti nemoguće. "No ova vrsta se moţe istjerati samo

425

1 Sam 7,6-10 426

Ezr 8,21-23 427

Dj 13,1-3 428

Mt 17,20

109

molitvom i postom",429

što je u novijim prijevodima Biblije

odstranjeno.

Ponekad doţivljava narod Boţji jasna otkrivenja, u kojima

im Bog otkriva svoju volju. "Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite

se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Trubite u

trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani. Tad

Jahve ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu".430

No nisu to samo zemaljska dobra i blagoslovi što ih Jahve

obećava svom narodu. Ne samo: "Nadoknadit ću vam godine koje

izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja

što je poslah na vas, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga."431

Iza

toga dolazi obećanje koje je ispunjeno u Novom Zavjetu: "Poslije

ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi

i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viĎenja.

Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one".

Gospodin nam u propovijedi na gori ne nalaţe izričito da

moramo postiti, davati milostinju i moliti, ali njegove upute kako

postiti, davati milostinju i moliti bez dvojbe su zapovijedavajućeg

karaktera. Svako upozorenje, kako i u kojem obliku nešto činiti, sa

sigurnošću je istovremeno poticaj da se to stvarno i čini.

Ohrabrenje na poticaj ovakvog čina povezuje Isus u

obećanju: "Otac tvoj, koji je u tajnosti, uzvratit će ti".432

To nas

ohrabruje na izdrţljivost, da izdrţimo protiv svih argumenata od

naizgled dobronamjernih ljudi. Promotrimo neke od njih:

"Kršćanin se mora udaljavati od grijeha, a ne od jela. Ponos,

taština, nezadovoljstvo, sramotne poţude - to su stvari koje

oteţavaju naš ţivot, a ne jelo. Sigurno je to ispravno, no moramo

se prisjetiti riječi našeg Gospodina: "Ovo zadnje je trebalo činiti, a

429

Mk 9,29 430

Jl 2,12.15.18 431

Jl 3,1 432

Mt 6,18

110

ono prvo ne propustiti".433

Post nije sam sebi svrha, nego je

sredstvo kroz koje nas Bog moţe blagosloviti. Mi se odričemo

jednoga, kako bi bili osposobljeni odreći se onoga što se Bogu u

našem ţivotu ne sviĎa.

Nekada se pitamo: tako dugo smo već postili, što nam je

pomoglo? Nismo postali ni za vlas bolji, niti smo otkrili tračak

blagoslova. Bio nam je više prepreka nego pomoć. Zlovoljnost i

ljutnja nisu kroz post nestali, nego su još jači. Tako jaki da ne

podnosimo ni sebe, a ni druge. Greška nije u činu milosti, nego u

načinu upotrebe. Neka ti sam Bog pokaţe kako on ţeli da postiš i

moliš, te da te u tome blagoslovi.

S praznovjernošću graniči misao kako Bog ljudski napor

posta uvaţava u svom suodlučivanju. Tom tvrdnjom bi osudili

rodoslov djece Boţje. Mi bi time tvrdili da su Mojsije, Jošua,

Samuel i David, Jošafat, Ezra, Nehemija i ostali proroci bili

praznovjerni. TakoĎer od njih još veći, sam Sin Boţji. A sasvim je

sigurno da sam Isus post nije drţao za suvišnu stvar.

Na kraju pogledajmo kako treba postiti. Kao prvo post

uvijek treba biti sluţba Gospodinu. Naša nakana uvijek i jedina,

proslavljati našeg nebeskog Oca. Mi time izraţavamo našu ţalost i

sram da smo često prestupili njegove zapovijedi, te da kroz post

očekujemo da nas njegova milost čisti i usmjerava naše srce "na

ono što je gore".434

Post treba rezultirati u ozbiljnosti i marljivosti.

Ako naš post nije samo Gospodinu i traţimo slavu od ljudi, to je

pred Bogom uţas. Od toga nas Gospodin ţeli poštedjeti, kada

kaţe: "Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče

lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kaţem vam, već su

primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaţi glavu i umij lice da te

ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac

433

Mt 23,23 434

Kol 3,2

111

tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti".435

Ako ţelimo taj uzvrat, moramo se, kao drugo, lišiti

umišljanja da nam naš post pred Bogom moţe posluţiti kao neka

zarada. Ţelja uspostavljanja naše vlastite "pravednosti"436

pred

Bogom, zahtijevanje spasenja, umjesto prihvaćanja milosti,

duboko je ukorijenjeno u ljudskim srcima. Post je jedan mogući

način kroz koji očekujemo Boţju nezasluţenu naklonost.

Naše zdravlje je Boţji dar koji trebamo štititi. Stoga

moramo pri postu paziti na uravnoteţenost i sposobnost našeg

organizma. Volja našeg Gospodina sigurno nije da uništimo naše

tijelo kako bi pomogli našoj duši.

S postom treba uvijek biti povezana molitva, u kojoj

priznajemo svoje grijehe u svim oblicima i sve naše propuste i

nemoć pred njim iznesemo, a sebe ponizimo "pod moćnom rukom

Boţjom".437

Napokon se mora vidjeti i povezanost izmeĎu posta i

milostinje. Tako navješćuje anĎeo Korneliju, koji je molio u svom

domu: "Tvoje molitve i dobročinstva uziĎoše pred Boga kao ţrtva

podsjetnica".438

Bog sam kaţe: "Ovo je post koji mi je po volji,

riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat

spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove;

podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike,

odjenuti onoga koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje

krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje

brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Jahvina bit

će ti zalaznicom".439

Amen.

435

Mt 6,16-18 436

Rim 10,3 437

1 Pt 5,6 438

Dj 10,4 439

Iz 58,6-8

112

Pravo blago

Mt 6,19-23

U posljednja dva ulomka Gospodin je govorio o zadacima i

ponašanju, koji su svojstvo kršćanina. Oni su zapravo samo onda

svojstvo prave vjere ako proizlaze iz čistog i svetog Boţjeg

izvora, i ako se prakticiraju u ţivljenju. U slijedećim stihovima

Isus govori o zaradi. Time se misli na naše privreĎivanje, gdje

nam ukazuje kako je i ova stvar pred Bogom jednako vaţna, kao

što je to i molitva, milostinja i post. Ako jedan kršćanin svoj zanat

gleda kao mogućnost skupljanja bogatstva u svijetu, on time ne

sluţi Gospodinu i ne moţe od njega očekivati nešto za uzvrat. On

je isti kao i onaj koji daje milostinju da ga ljudi vide ili onaj koji

moli da ga ljudi čuju.

Ovu stvarnost nam Gospodin predočava u slijedećim

stihovima: "Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo,

čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će

ti tijelo biti u tami".440

Zadatak oka za tijelo je jednak usmjerenju

duše. Kao što oko upravlja pokretima tijela, tako se u namjerama

čovjeka otkriva svaki poticaj duše. To oko duše naziva Gospodin

zdravim onda, ako ima samo jedan smjer i nakanu, naime,

"spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa

Krista".441

Ako ti je u ovom smislu oko čisto, potpuno usmjereno

na Boga, onda će ti biti čitavo tijelo svjetlo - znači sve ono što

smjera tvoja duša odrazit će se u tvojim prohtjevima; sve što jesi i

što ćeš činiti, tvoje ţelje i raspoloţenje, tvoje misli, riječi i djela.

Sve će to biti svjetlo, puno Boţje spoznaje. Iza toga stoji zbilja

"Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je

zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Boţje na

440

Mt 6,22-23 441

Iv 17,3

113

licu Kristovu".442

No, kako se brzo zasjeni naše srce u istom trenu

kada ţudimo za nečim drugim mjesto za Bogom, iako nam je Bog

prije toga otvorio oči za sebe. Kada nas pritisnu sumnje i beznaĎe,

kada se osjećamo nošeni uzburkanim strujanjem osjećaja, ne

znamo kojim putom krenuti. No, kada promijenimo smjer i ni za

čim drugim ne ţudimo nego za Bogom, nestaju sumnje, poput

oblaka od vjetra odneseni.

Drugo što podrazumijevamo kao svjetlo je posvećenje.

Dokle god Boga traţiš u svim svojim ţivotnim odnosima, On će

se dati naći kao izvor svetosti i ti ćeš biti odsjaj njegove slike, kao

čovjek u samom početku. "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na

sliku Boţju on ga stvori, muško i ţensko stvori ih".443

Dokle si

usmjeren Kristu, njemu samome, bit ćeš ispunjen njegovom biti.

Moći ćeš reći s apostolom Pavlom: "Zato ne malaksavamo.

Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji

čovjek obnavlja iz dana u dan".444

Obnavlja se "za stanje prave

spoznaje prema slici svoga Stvoritelja".445

"Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami".446

Ne postoji neka sredina izmeĎu zdrava i bolesna oka. Sve što god

mi činili van Boga, naše oko je bolesno, ako smjeramo nešto

drugo nego Boga voljeti, njemu se dopadati i njemu sluţiti.

"Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti

tama?"447

Kada se, mjesto čistih nakana koje u tvoj ţivot unose

spoznaju, ljubav i mir, nastani tama i tvoje nakane postanu

neskladne s Bogom, onda te proţima tama umjesto svjetla, zbrka,

grijeh i bijeda. Ogromna je ta tama, nastaje potpuna noć.

442

2 Kor 4,6 443

Post 1,27 444

2 Kor 4,16 445

Kol 3,10 446

Mt 6,23 447

Mt 6,23

114

Zbog toga "ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje ga izgriza

moljac i rĎa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!"448

Ako

to činite, dokazujete da vam je oko bolesno. No, često kršćane ne

dira i ne zanima ova Gospodnja zapovijed. Rijetko koju savjest

dodiruje ova riječ, ne sabirite sebi blaga - u najboljem slučaju ga

ne sabiru nepošteno. U svijetu ne postoji primjera duhovne

sljepoće ovako zapanjujućeg i istovremeno ţalosnog slučaja, kao

ovaj. Pitaš li, što je sabiranje blaga na zemlji? Nuţno je potrebno,

temeljno o tom razmisliti. Najprije ustanovimo što u ovoj

zapovijedi nije zabranjeno da jednostavnije uočimo suprotno.

Kao prvo, ova nam zapovijed ne nalaţe da zapustimo sve

obveze prema drugim ljudima i društvu. "Nikomu ništa ne budite

duţni,"449

upozorava apostol Pavao. Kao drugo, ne nalaţe nam da

se ne brinemo za svakidašnjicu, za jednostavnu, zdravu i umjerenu

hranu, čistu odjeću. Kršćani se opskrbljuju kao što kaţe apostol

Pavao i opominje: "Takvima", u Solunu ima, izgleda, kršćana

neradnika, "nareĎujemo i opominjemo u Gospodinu Isusu Kristu

da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh."450

Njemu osobno je

stalo do toga da ne bude na teret nikome, jer kaţe: "I kad sam bio

kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikomu bio na teret. U mojoj su

mi oskudici pomogla braća što doĎoše iz Makedonije. I u svemu

sam se čuvao - i čuvat ću se - da vam ne budem na teret."451

Da

skrbimo i za našu obitelj, ukazuje, kao treće, apostol Pavao kada

piše: "Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao

je vjeru; gori je od nevjernika",452

koji moţda ima još neka

moralna mjerila. Kršćanin se treba pobrinuti i za svoje koji ostaju

iza njega kada ga Bog pozove sa ovoga svijeta. No, tu nije

448

Mt 6,19 449

Rim 13,8 450

2 Sol 3,12 451

2 Kor 11,9 452

1 Tim 5,8

115

mišljeno da ţive luksuz i besposlenost, nego da rade i doprinose

svom uzdrţavanju.

Uočimo li ova tri zadatka koja kršćanin treba ispuniti,

istovremeno nam je jasno koje je skupljanje blaga zabranjeno,

naime sve što je suvišno od upravo spomenutog, potrebnog.

Kršćaninu Gospodin nalaţe - zabranjuje - skupljanje blaga, kako u

obliku novca tako i stvari.

Čujte svi koji se nazivate kršćani: "Nemojte ljubiti ni

svijeta, ni onoga što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, u njemu

nema ljubavi Očeve".453

Svijetu ugaĎati i svijetu se prilagoditi je

uţas pred Bogom. Kršćanin mora uvidjeti da je ovakav put

pogrešan, kloniti ga se i izabrati ono što je neophodno "potrebno.

Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće

oduzeti",454

kaţe Gospodin. Ti moraš sabirati blago u "nebu",

zemaljsko izbjegavati i odbaciti. Ako kaniš skupljati sebi blago na

zemlji, ti zapravo činiš ono na što prorok Izaija upozorava: "Zašto

da trošite novac na ono što kruh nije, i nadnicu svoju na ono što ne

siti.?"455

Što je rezultat tvojeg uspjeha? Uništio si svoju dušu i

ugasio zadnju iskru Boţanskog ţivota u sebi. Po tjelesnom,

ljudskom obliku si ţiv, ali ti si mrtav kršćanin. Nije to prazna riječ

kada Isus kaţe: "Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce".456

Tvoje

srce nije usmjereno "na ono što je gore," nego "na ono što je na

zemlji",457

na stvari koje guše duh, a koji je dan da ugodi Bogu.

Najveća nesreća je još pored svega da te to trajno ne zadovaljava.

Tvoja čeţnja, ljubav i radost su usmjerene na stvari koje pri samoj

svojoj uporabi nestaju, a ti si zbog njih odbacio "blago u nebu".

Izgubio si Boga i Isusa. Ti si sebi nagomilao bogatstvo - ali k

453

1 Iv 2,15 454

Lk 10,42 455

Iz 55,2 456

Mt 6,21 457

Kol 3,2

116

tome i pakleni oganj.

Jednom prigodom reče Isus svojim učenicima: "Kako će

mučno ući bogataši u kraljevstvo Boţje!"458

I kada se njegovi

učenici nad ovakvom riječju začudiše, nije mu ni na kraj pameti

da ovu izreku oslabi ili ispravi. Štoviše on je zaoštrava i kaţe:

"Lakše je devi kroz iglene ušice proći, nego bogatašu ući u

kraljevstvo Boţje!" I kada se nameće pitanje koje su i učenici

postavili: kako će se jadni bogataši spasiti? Postoji samo jedan

odgovor: "Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu; jer - Bogu je

sve moguće".459

Kada Bog u svojoj moći dotakne jedog bogataša i on zapita:

"što mi treba činiti da se spasim?",460

Bog ne govori svakom od

njih: "prodaj što imaš".461

Gospodin ovo nije postavio kao

temeljno pravilo za sve dolazeće generacije bogataša. Prva opća

uputa je: ne budi ponosan! Jer, Bog poručuje "bogatašima ovoga

svijeta prenesi" im, piše apostol Pavao Timoteju, "da ne budu

bahati, da ne polaţu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga",462

koji "ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve

gleda što je u srcu".463

On te ne cijeni po tvom bogatstvu, po

tvojoj biti ili bilo kojoj sposobnosti ili učinkovitosti, koju moţeš

izravno ili neizravno povezati s tvojim bogatstvom, nešto nabaviti

i kupiti. Sve je to za njega blato, a tako bi to trebao i ti vidjeti.

Pazi da se baš radi toga ne ponosiš i umišljaš kako si pametniji i

sposobniji od drugih. Izvaţi se na drugoj vazi, neka ti bude

mjerilo vjera i ljubav, koje ti je darovao Bog. Ako si u ovim

disciplinama napredovao i uzrastao, onda si napredovao u

458

Mk 10,25 459

Mk 10,27 460

Dj 16,30 461

Mt 19,21 462

1 Tim 6,17 463

1 Sam 16,17

117

mudrosti i svetosti.

Drugo, "ne polaţi nadu u nesigurno bogatstvo"!464

Ne

stavljaj svoje povjerenje u njega. Ogromno se varaš ako misliš da

ćeš, kada te pritisne nevolja, u zlatu ili srebru naći pomoć. Nije

čak ni sigurno hoće li tvoje bogatstvo ostati, jer "usmjeriš li oči

prema njemu, njega već nema, jer načini sebi krila kao orao i

odleti u nebo".465

Pa iako ti ostane, misliš li da će ti u nevolji koja

te snaĎe moći biti od koristi? Ako ti se odjednom oduzme

supruga, sin, kći ili prijatelj, koji su ti bili dragi kao tvoj osobni

ţivot, moţe li ih tvoje bogatstvo oţivjeti? Moţe li te zaštititi pred

bolešću, starenju ili boli? Trpe li samo siromasi sve ove pojave?

Nad svim već nabrojenim nesrećama čeka te najgora; moraš

umrijeti! Ti ćeš postati prah, "ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u

prah ćeš se i vratiti."466

Taj čas se pribliţava, godine nečujno prolaze. Moţda je tvoj

dan uskoro; podne tvojeg ţivota je prošlo, a veče tvog ţivota se

spušta na te. Osjećaš neizbjeţno slabljenje, raspadanje. Snaga

nestaje. Koju pomoć ti pruţa tvoje bogatstvo? Hoće li ti zasladiti

smrt, ili ti taj ozbiljni čas uljepšati?

Naprotiv, gorka je smrt, pa čak i sama pomisao na nju,

pogotovo za onoga koji uţiva svoje vrijeme i bezbriţno ţivi.

Njega pogaĎa osuda koju izriče Bog u EvanĎelju po Luki:

"LuĎače - reče mu Bog - još noćas zatraţit će ti se natrag duša".467

Moţe li bogatstvo odagnati nepoţeljne udarce ili spriječiti čas

smrti? Moţe li ti dušu od smrti sačuvati? Povratiti dane koji su

prohujali? Nadodati nad vremenom koje ti je dano, jedan mjesec,

jedan sat, jedan tren? "Nije l' vojska ţivot čovjekov na zemlji? ne

464

1 Tim 6,17 465

Izr 23,5 466

Post 3,19 467

Lk 12,20

118

provodi l' dane poput najamnika?"468

Hoće li te tvoje bogatstvo

pratiti i preko ponora, kojeg si sam odabrao. Isusove riječi su za

ozbiljno shvatiti: "Abraham mu reče: Sjeti se, sine, da si ti primio

svoje dobro za svoga ţivota, a Lazar zlo! On je sad ovdje utješen,

a ti se mučiš. Osim toga, izmeĎu nas i vas velik je bezdan, te ni

oni koji bi htjeli ne mogu odavde prijeći k vam niti odatle k

nama".469

Ne, nikako. Jer kao što kaţe Job: "Go iziĎoh iz krila

majčina, go ću se onamo i vratiti".470

Ne uzdaj se u bogatstvo i ne misli da će te ono učiniti

sretnim. Zlato ni srebro, ni kroz njih stečene prednosti ne mogu

spriječiti nevoljne osjećaje. Jesu li jedino bogati ljudi sretni? Jesu

li više ili manje sretniji, upravo prema gomili njihova bogatstva?

Konačno, jesu li uopće? Htio bih čak tvrditi da su baš oni od svih

ljudi najjadniji. Propovijednik govori jednu istinu: "I još jednu

opazih ispraznost pod suncem: čovjek potpun samac - bez sina,

bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu

nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro

sebi? I to je ispraznost i zla briga".471

Stavi svoje pouzdanje u nj,

kao što na to poziva Psalmist: "U nj se, narode, uzdaj u svako

doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište".472

Radilo se

o sreći ili pomoći, On je izvor svega. "U Boga" se uzdaj, "koji

nam sve obilno daje na uţivanje",473

takorekuć iz svoje ruke.

Treće: ne smjeraj na umnoţavanje dobara, "ne sabirajte sebi

blago na zemlji".474

Kako moţe jedan bogataš postati još bogatiji,

a da istovremeno ne zataji svog Gospodina, koji ga je otkupio?

468

Job 7,1 469

Lk 16,25-26 470

Job 1,21 471

Prop 4,7-8 472

Ps 62,9 473

1 Tim 6,17 474

Mt 6,19

119

Moţe li netko, tko već posjeduje ono što mu je za ţivot potrebno,

još više prikupljati bez da se ogriješi? Ako svejedno skupljaš

blago na zemlji, "gdje ga izgriza moljac i rĎa; gdje lopovi

prokopavaju zidove i kradu ga", ako i dalje "kuću kući primičeš i

polje s poljem sastavljaš,"475

zašto se onda još nazivaš

kršćaninom? "Zašto me zovete; Gospodine, Gospodine", kaţe

Isus, "a ne vršite što kaţem?"476

Ako se pitate; što ćemo sa

suvišnim, što je više nego su naše potrebe? Moramo li to baciti? -

moţe vam se odgovoriti: Ako to bacite u more ili spalite, bit će na

boljem mjestu, nego u vašem posjedu. Novac, koji se izdaje

nerazumno i bez vjerskih načela, pokazuje kako dotični

nerazumno i raskalašeno ţivi. Što znači da novac koji ne izdaješ

kako bi pomogao drugima, izdati ćeš na svoju osobnu štetu.

Jednak si onom koji umjesto svog, na srce bolesnog prijatelja,

uzima lijek. Tako se odnosi s viškom novca: ako ga dadeš onima

koji ga trebaju, od koristi je; ako ga upotrijebiš za sebe, za nešto

što ti uopće nije potrebno, uništit će ti tijelo i duh. Jer

prekomjerno jelo i piće, najmodernije oblačenje i lijepe kuće, k

tome zabavljanje svih vrsta, štete i uništavaju naše srce. Time

pospješujemo, što ne treba pospješivati. To stoji u suprotnosti

prema poboţnosti srca koje se raduje u Bogu. Te stvari ne samo

da opterećuju našu savjest, nego slabe i naše sposobnosti, naše

misli i usmjeravanje na ono što je gore.

TakoĎer je neopravdano gomilanje novca koji nije za

odreĎenu potrebu. Zamislimo da netko pored svih svojih udova

ima još dodatno jedne ruke i noge. Zaključa ih u jednu škrinju,

umjesto da ih dadne šepavom čovjeku: ne bi li ga s pravom

smatrali bezosjećajnim pokvarenjakom. Novac se stvarno moţe

usporediti s rukama i nogama. Zaključamo li ga u trezor, dok su

475

Iz 5,8 476

Lk 6,46

120

oko nas gladni i siromašni koji nemaju svakidašnji kruh, mi

uistinu nismo daleko od onih koji ruke i noge u škrinji skupljaju

umjesto da ih daju onima kojima su neophodno potrebne. To je

daljnji razlog zašto će bogataši teško "ući u kraljevstvo

nebesko".477

Nad mnogima od njih je prokletstvo, jer ne samo da

stalno potkradaju Boga s time što im je povjereno, ne samo da

rasipaju, nego potkradaju siromahe i gladne, gole, tlače udovu i

sirotu, došljaka i uboga, i snuju u srcu pakosti jedan prema

drugom. Oni ne čine ništa kako bi svojim novcem odstranili svu

neimaštinu, trpljenje i bol. Ne plače li k Bogu krv svih onih koji

zbog neimaštine umiru kao Abelova krv? Oni umiru od

neimaštine, radi gomilanja onih koji besmisleno rasipaju. Kako li

će bogati polagati račun "onomu koji je spreman da sudi ţive i

mrtve"?478

Četvrto: Ispravno raspodjeljivanje svega, što ti osobno nije

potrebno, moţeš naučiti iz Gospodiovih riječi, koje On u

suprotnosti s ovim navodi: "Nego sabirajte sebi blago na nebu,

gdje ga ni moljac ni rĎa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju

zidova i ne kradu".479

Što god ti je moguće, uloţi ovdje, jer ovdje

ulaţeš sigurnije nego ti svijet moţe jamčiti. Skupljaj svoje blago u

nebeskoj banci i Bog će ti na svoj dan isplatiti. "Jahvi pozaima tko

je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo".480

Podaj

siromahu sa zdravom nakanom i čistim srcem, te znaj da si dao

Bogu.

To je, dakle, zadatak "vjernog i razboritog upravitelja";481

ne

da proda svoje kuće i rasturi svoje imanje bez veze, nego ako je to

potrebno. On ne smije smjerati gomilanju, ali isto tako ni

477

Mt 19,23 478

1 Pt 4,5 479

Mt 6,20 480

Izr 19,17 481

Lk 12,42

121

beskorisnom rasipanju. Štoviše on mora svime što je Gospodin

povjerio u njegove ruke, odgovorno upravljati. "I što god nakaniš

učiniti, učini dok moţeš, traţi slavu, čast i besmrtnost".482

Pričekaj

onaj čas kada će Gospodin reći: "Jer bijah gladan, i dadoste mi

jesti; bijah ţedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah

go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici i

doĎoste k meni".483

Kada će reći: "meni ste učinili koliko ste

učinili jednomu od ove moje najmanje braće".484

"Nakon toga će

kralj reći onima s desne strane: DoĎite blagoslovljeni Oca mog, i

primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka

svijeta!"485

Brige - zabrinutost

Mt 6,24-34

Pošto je asirski kralj odveo Izraelce u suţanjstvo, naselio je

zatim Samariju i njene gradove drugim narodima. Izvješća o tome

su: "Štovali su Jahvu i sluţili su svojim bogovima po običaju onih

naroda iz kojih su ih preselili."486

Inspiriran Svetim Duhom,

izvjestitelj ţeli reći kako su ovi ljudi čuli o djelima Boga

Izraelova, iako nisu o njemu imali dublju spoznaju, jer su i dalje

sluţili svojim bogovima, a takoĎer i njihova djeca iza njih.

Slično prakticiraju mnogi tzv. kršćani današnjice, oni su

jako bliski onim poganskim narodima. Svojom izvanjskom

poboţnošću su ograničeno prisutni u Bogosluţjima, a time

pokazuju kako djelomično štuju Boga, no iza toga sluţe kumirima

482

Prop 9,10 483

Mt 25,35-36 484

Mt 25,40 485

Mt 25,34 486

2 Kr 17,33

122

razne vrste.

Uzaludan i bezvrijedan je svaki pokušaj sluţiti dvojici

gospodara. Sasvim lako se moţe uvidjeti što neizbjeţno slijedi:

"Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga

pristajati, a drugoga prezirati".487

Obe tvrdnje ove rečenice moraju

se gledati u povezanosti, jer druga tvrdnja je samo rezultat prve.

Tko ima u radu pretpostavljene, drţat će se radije onoga koga

simpatizira. Ta sklonost se uočava u spremnosti i volji da mu se

ţeli ugoditi. Istovremeno pokazuje, prema onom gospodaru koga

mrzi, neposlušnost, te se uočava omalovaţavanje prema njegovim

odredbama - ako se bar djelomično izvršavaju - onda potpuno

površno i zlovoljno. Tako ostaje vaţeće što Gospodin kaţe, bez

obzira što nam mudri ovoga svijeta kao kompromis predlaţu: "Ne

moţete sluţiti Bogu i bogatstvu",488

Mamonu. Mamon je bilo ime

nekog poganskog boga za kojega se pretpostavljalo da vlada

bogatstvom. Ovdje se podrazumijeva kao osobni predstavnik

bogatstva: kao oznaka za novac i sve što se njime moţe kupiti;

npr. čast, udobnost, nagonska zadovoljavanja...

Što znači "sluţiti Bogu i bogatstvu" - Mamonu? Mi Bogu

sluţimo jedino ako mu vjerujemo. To je jedini ispravni temelj da

mu moţemo sluţiti. Prvi vaţan i jedino ispravan put, da bismo

mogli Bogu sluţiti, jest vjera u njega: "Kao što je sigurno da Bog

bijaše onaj koji je po Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije

uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ

pomirenja",489

uvjeren je ap. Pavao. Znači: vjera u Boga koji ljubi

i prašta.

Takva vjera u Boga je zapravo što psalmist zaključuje; "Bog

nam je zaklon i utvrda".490

Bez njega ne moţemo, kao što kaţe

487

Mt 6,24 488

Mt 6,24 489

2 Kor5,19 490

Ps 46,2

123

Gospodin Isus Krist, učiniti ništa: "Ja sam trs, vi ste mladice. Tko

ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne

moţete ništa učiniti."491

No, kroz njega dobivamo silu odozgo:

"Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi

ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo."492

Drugo, što bi trebali shvatiti kao sluţbu Bogu jest da ga

ljubimo: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom

dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom".493

Iz Svetog Pisma saznajemo da to Bog od nas traţi, a s tim

povezuje svoje obećanje; da će ta ljubav i u nama biti učinkovita.

Suma koja proizlazi iz Ps 63,12; "A kralj će se radovati u Bogu,

slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta",

Ps 34,4; "Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo

zajedno", Ps 37,7; "Pravednost je tvoja ko Boţji vrhunci, a sudovi

tvoji ko duboko more; ljude i stoku ti, Jahve, spašavaš", Ez 44,28;

"ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u

Izraelu - ja sam posjed njihov", rečeno jednom riječju je imati

Boga, imati svojstvo punine i sreće. Treće, što se moţe shvatiti

kao sluţenje, i što je preporučljivo, jest njega slijediti i biti

pretvaran u njegovu sliku. Ovdje se radi o našem duhovnom

stavu. Bog je Duh, zato i oni koji ga ţele slijediti i postajati njemu

sve sličniji, moraju to činiti u Duhu i istini. Pošto je Bog ljubav,

tako će i oni koji mu postaju sve sličniji i u ovom biti njegova

slika. Oni će biti milostivi kao što je i njihov Gospodin. Njihova

duša je ispunjena ljubavlju. Oni su gorućeg srca i to ne samo

naspram dobrim i blagim, nego i prema onima koji su "mučne

ćudi".494

Njihova će se milost odnositi na cijelu tvorevinu.

Sluţiti Bogu sastoji se, četvrto, u poslušnosti. "Sve mi je

491

Iv 15,5 492

Lk 24,49 493

Mk 12,30 494

1 Pt 2,18

124

dopušteno, ali sve nije korisno",495

kaţe ap. Pavao. "Sve mi je

dopušteno, ali ja neću ničemu robovati". Za Kristove sljedbenike

to znači; da se Bog proslavlja kako u našem tijelu tako i duhu. U

našem ţivotu, kako nutrini tako i vanjštini; izvršavati njegove

zapovijedi, naše svakodnevne obveze izvršavati otvorenih očiju i

čistog srca, u čistoj i svetoj ljubavi kao jedinu ţrtvu Bogu kroz

Isusa Krista.

Razmislimo što podrazumijeva sluţba mamonu - bogatstvu.

Kao prvo, oslanjati se na bogatstvo i sve što se time moţe postići.

Znači, traţiti sreću i oslon u ovome svijetu; usmjeriti vjeru u

smisao punine blagostanja koje čovjek posjeduje, znači traţiti

zadovoljstvo i spokoj u materijalnom blagu. Ne usmjerenje na ono

što je vječno.

Drugo, sluţba Mamonu znači ljubiti svijet, našu radost

vezati u ovozemaljske stvari i u tome traţiti osobnu sreću.

Sluţba Mamonu doprinosi, treće, da se poistovjećujemo sa

svijetom, ne samo pogledima nego teţnjama, poţudama i

raspoloţenjem, koje su usklaĎene sa svjetskim. Znači biti vezan za

zemaljsko, razvijati neobuzdanu ljubav prema samom sebi, drţati

mnogo do sebe i osobnih zasluga, ţuditi za čašću kod ljudi i u tom

uţivati, ne podnositi ukor, brzo se razljutiti i zlo zlim uzvraćati.

U sluţbi Mamona znači, četvrto, biti poslušan svijetu u

smislu temeljnih načela i navike ţivljenja. Sa mnoštvom koračati

ravnim i širokim putom, pokoravati se modi. Zajedno to znači;

činiti volju i poţudu tijela, što znači zadovoljiti čeţnju, traţiti

samo osobno zadovoljstvo i to riječima i djelima.

Ne mora li konačno ovdje svaki razuman čovjek zaključiti

da se ne moţe zadovoljavajuće sluţiti Bogu i bogatstvu? Da će

svaki koji se kreće ili koleba izmeĎu obojice bez dvojbe biti od

obojice razočaran. Kako se u bijednom i ţalosnom stanju nalazi

495

1 Kor 6,20

125

svaki koji se Boga boji, a ne ljubi ga, koji mu ţeli sluţiti, ali ne

cijelim srcem. Takvom su poznate samo teškoće, ali ne sreća i

radost vjere. On ima dovoljno vjere da bude nesretan, ali ne toliko

da bude u njoj sretan. Svijet mu ne dopušta da sretno ţivi vjeru i

on tako tetura izmeĎu i gubi oboje, ne nalazi sreće ni u Bogu a ni

u svijetu.

No, ti se trebaš jedino "Gospodaru Bogu svojemu klanjati i

njemu jedinom sluţiti".496

Svakom porivu odoljeti koji te navodi

da sluţiš dvama gospodarima, Bogu i Mamonu. Ne imaj drugog

cilja, a time ni sreće u svom srcu, osim Boga. Ni na zemlji, ni u

nebu ne traţi drugo no njega, ni za čim ne ţudi, osim da upoznaš

njega, njega da ljubiš i u njemu se raduješ. Pošto je to tvoj jedini

pravi zadatak na zemlji, Gospodin nastavlja u svojoj propovijedi:

"Ne brinite se tjeskobno za svoj ţivot: što ćete jesti ili piti; niti za

svoje tijelo: u što ćete se obući!"497

Vrlo vaţna uputa o kojoj treba

temeljno razmisliti, da bi je ispravno shvatili.

Ovdje Gospodin ne preporučuje nepromišljeno ţivljenje u

svakidašnjici. Lakomislen čovjek je vrlo udaljen od Isusove

nauke. Njemu se sigurno ne dopada ako smo u revnosti umorni,

njemu mrzovoljno sluţimo i nemamo gorućeg Duha, suprotno

onome što ap. Pavao preporučuje Rimljanima. Jedan kršćanin će

ravnodušnost jednako prezirati kao i pijančenje; njemu je

besposličarenje jednako preljubu. On je svjestan toga da je

odreĎeno planiranje i osiguravanje odreĎenih ţivotnih situacija

Boţja volja - gdje se radi o izvršavanju Boţje providnosti.

Boţja je volja da svaki čovjek radi i skrbi za svoje potrebe, a

isto tako za svoju obitelj. TakoĎer je Boţja volja da nismo nikom

ništa duţni. To se sve ne moţe bez da razmišljamo, planiramo i

donosimo odreĎene odluke. Takve brige Gospodin ne osuĎuje,

496

Mt 4,10 497

Mt 6,25

126

štoviše, to je ugodno pred našim Gospodinom.

Što Isus osuĎuje grčevita je i sa strahom popraćena

zabrinutost, koja nanosi rane duši i tijelu. On zabranjuje

zabrinutost koja nas dovodi do malaksalosti, brigu kroz koju

nastaje nevolja prije vremena, prije nego je u stvarnosti nastupila.

Isus zabranjuje brigu koja spriječava blagoslov današnjeg dana

zbog zabrinutosti misleći na sutra. Ta briga spriječava uţivanje

sadašnjeg izobilja, jer nam predočava sliku buduće nestašice.

Ta vrsta zabrinutosti nije samo trenutna teška bol i oboljenje

duše, nego je odvratni gnjev pred Bogom i odvratni grijeh. Ona je

gruba uvreda milosrdnom vladaru i mudrom upravitelju sveg

svemira. Iza zabrinutosti ove vrste stoji, svakako, misao da veliki

sudac ne rasporeĎuje pravilno i da se ne odvija sve kako treba.

Ako on ne zna što mi potrebujemo, onda mu zaista nedostaje

mudrosti; ili ako ne opskrbljuje one koji sve svoje povjerenje

stave u njega, onda mu nedostaje dobrota. Čuvaj se od takvog

razmišljanja. Ne dozvoli da ti misli zaokupi strah. Zastrašujuće

brige se protive Boţjim zapovijedima. Čini sa trajnim

usmjerenjem na Boga sve što je do tebe, da pred očima ljudi

pošteno zaradiš za svoje potrebe. Sve što je iznad tvojih

mogućnosti predaj boljim rukama; prepusti to Gospodinu.

Ne brinite se tjeskobno - "zar nije ţivot više od jela i tijelo

od odijela"?498

Ako vam Bog daje ţivot, koji je veći dar, zar neće

dati takoĎer i ono što taj ţivot odrţava? Ako vam je dao tijelo,

kako onda moţete sumnjati da neć dati i odjeću da se tijelo

pokrije, pogotovo kada mu se potpuno povjerite i njemu iz svega

srca sluţite? Pred očima vam je: "pogledajte ptice nebeske! Niti

siju, niti ţanju, niti sabiru u ţitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani.

Zar vi niste mnogo vredniji od njih?"499

Vi, koji ste osposobljene

498

Mt 6,26 499

Mt 6,26

127

duše za primanje Duha Boţjega - niste li vi od većeg značaja u

Boţjim očima? Niste li vi u višem poloţaju na ljestvici svih

stvorenja? "Tko od vas moţe brigama produţiti ţivot samo za

jedan lakat?"500

Znači, vi od toga nemate nikakve koristi, ako

dozvolite da vas pritišću brige. Takva briga je u svakom pogledu

bez rezultata.

"I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promatrajte poljske

ljiljane kako rastu! Niti siju, niti ţanju. A ja vam kaţem da se ni

Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.

Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se

sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjernici?"501

Vas, koje je stvorio da vječno ţivite, kao slika njegove vječnosti.

Vi ste zaista malovjernici, jer inače ne biste niti trena sumnjali u

njegovu ljubav i brigu. "Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što

ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! - To sve

traţe pogani - jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve

potrebno."502

On vam je pokazao pravi put kako bi uvijek bili sa

svim potrebnim opskrbljeni: "najprije traţite kraljevstvo Boţje i

njegovu pravednost, a to će vam se nadodati".503

Prije nego što

ustupite mjesta nekoj drugoj misli ili brizi, neka bude vaše

nastojanje da Bog, Otac našeg Gospodina Isusa Krista, upravlja

vašim srcima, neka se otkrije u vašim dušama, te tamo prebiva i

njima upravlja: Neka on obori sva "mudrovanja i svu oholost koja

se diţe protiv priznanja Boga"504

i tako zarobljava svaki razum da

se ne pokorava Kristu. Prepustite se da jedino Bog upravlja vama;

dopustite da on upravlja bez drugih pomagača; dajte mu cijelo

srce. Dajte mu vaše čeţnje, vašu radost, vašu ljubav, kako bi sve

500

Mt 6,27 501

Mt 6,28-30 502

Mt 6,31-32 503

Mt 6,33 504

2 Kor 10,5

128

što je u vama moglo klicati; Gospodin upravlja!

"Najprije traţite njegovu pravednost",505

jer ona je plod

Boţje vladavine u srcu. Ona je uzrok "milosrdne srdačnosti,

dobrote, poniznosti, krotkosti i strpljivosti"506

- uzrok da u našem

srcu "umre svijet",507

a uspostavi ispravan stav prema Bogu i

ljudima. Sva djela kršćana, kako čina vjere tako i ljubavi, koji su

Bogu dragi, a ljudima korisni, izviru upravo ovdje.

Ovo osvjetljuje riječi Svetog Pisma koje nam se do sada

nisu činile toliko vaţne. Pavao piše Rimljanima o nevjeri Ţidova:

"Ne poznajući Boţje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju

vlastitu, nisu se podvrgli Boţjoj pravednosti".508

Jedno značenje

rečenice; "ne poznajući Boţje pravednosti" je zasigurno u tome

što im je Kristova pravednost strana, a koja se jedino pred Bogom

uvaţava i kojom je jedino moguće izmirenje s Bogom. No postoji

i drugo značenje tog stiha, koje u povezanosti našeg teksta ima

poseban značaj; Ţidovi, naime, ne poznaju unutarnju pravednost

tj. posvećenje srca, a koje se s pravom moţe nazvati "Boţja

pravednost". Ta unutarnja pravednost tj. posvećenje srca, je

ujedno i dar Boţji u Isusu Kristu i uzrok djelovanja svemogućeg

Duha Boţjeg. Pošto Ţidovi ne poznaju ovu pravednost, oni stoga

pokušavaju uspostaviti svoju vlastitu, koja se mora izričito nazvati

vlastitom, jer ne proizlazi iz Boţjeg Duha i zbog toga kod njega

nije priznata. Ţidovska, ovako pokušavana vlastita pravednost, je

proizvod njihove naravne snage. No ovakva prividna pravednost

je pred Bogom smrad, a oni, oslanjajući se na svoju pravednost,

ne potčinjavaju se Boţjoj. Štoviše, oni su još tvrĎi nasuprot vjeri,

kroz koju je jedino moguće postići Boţju pravednost. "Jer Krist je

505

Mt 6,33 506

Kol 3,12 507

Kol 2,20 508

Rim 10,3

129

svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje".509

Kada

je Isus na kriţu izgovorio; "svršeno je",510

- ispunio je Zakon -

zakon izvanjskih odredbi i zapovijedi. Njegovom krvlju,

prinesenom ţrtvom, koju je jedanput prinio, uspostavio je "veću

pravednost",511

naime sliku Boţju u srcu svakoga tko vjeruje.

Ove riječi ap. Pavla Rimljanima su bliske onima upućenim

Filipljanima; "štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju

vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga

Gospodina. Radi njega sam sve ţrtvovao, i sve smatram blatom,

da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi

bila moja - onom koja dolazi od Zakona - nego onom koja se

dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na

osnovi vjere".512

"Najprije traţite kraljevstvo Boţje i njegovu pravednost"513

u svom srcu, koja je dar i djelo Boţje, za uspostavljanje slike

Boţje u vašim dušama - a sve će vam se ostalo nadodati. Sve što

potrebuje tijelo, i to po mjeri koju Bog drţi prikladnom za potrebe

pojedinca u njegovu kraljevstvu. Ako traţite mir i ljubav Boţju, vi

ne primate samo "u posjed kraljevstvo koje se ne moţe

uzdrmati",514

nego još mnogo više od toga, što uopće niste traţili.

Naravno, to će biti samo darovi koji imaju svoju vrijednost u

povezanosti sa sluţbom u kraljevstvu Boţjem. Na tom putu ćete

imati sve što vam je za ţivot neophodno, jer je brigu za to preuzeo

Bog: "Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas".515

509

Rim 10,4 510

Iv 19,30 511

Mt 5,20 512

Fil 3,8-9 513

Mt 6,33 514

Heb 12,28 515

1 Pt 5,7

130

"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan",516

što ne znači

samo kako ćeš se domoći raskoši na ovoj zemlji, kako ćeš

umnoţiti zemaljsko blago; ne brini se za to kako ćeš nabaviti još

više hrane i odjeće nego što ti je potrebno, ili više novca nego što

ti je neophodno potrebno za danas. To znači ne samo: ne brini se

za stvari koje su ti neophodno potrebne za tijelo, tako da su u tebi

uzrok zastrašujućih misli, nego takoĎer se ne brini ni za daljnju

budućnost. Moţda neće situacija o kojoj se sada brineš uopće

nastupiti, moţda neće pogoditi tebe, moţda ćeš do onda proći kroz

sve poteškoće i stići u vječnost. Daleki ciljevi nisu tvoja stvar. Još

stroţe rečeno: što ti imaš zajedničko sa sutrašnjim danom? Bog te

snabdijeva danas onim što ti je za ţivot potrebno, a što je takoĎer

od njega. Dovoljno ti je da se za ovaj dan povjeriš u njegove ruke.

Ako doţiviš još i slijedeći dan, on će se pobrinuti i za njega.

Ne uzimaj zabrinutost kao izgovor za budućnost, kako bi

zapostavio sadašnje obveze. To je najgori način brige za sutra. I

na duhovnom je području moguće brinuti se o pitanjima za sutra,

biti toliko zauzet budućnošću da zaboravimo ono što se sada od

nas traţi. To se dogaĎa vrlo brzo, pogotovo ako zapostavimo

trezvenu molitvu. S lakoćm nas preplavi sanjarenje o prividnoj

budućnosti i razvija se mašta o divnim akcijama. Razmišljamo o

dobrim djelima koja bi se pod odreĎenim povoljnim uvjetima

mogla ostvariti, kako bismo bili upotrebljivi za Gospodina, kako

bogati u dobrim djelima, samo kada bi uvjeti bili povoljniji; sa

kakvim ţarom bismo ţivjeli za Boga i sluţili mu, samo kada bi

ova ili ona prepreka bila uklonjena.

Moţda je tvoja duša sada ţalosna. Bog je moţda povukao

svoje lice pred tobom, te ti ne osjećaš i ne zapaţaš njegovu ljubav.

Naravno je da pod takvim osjećajem govoriš; o, kako ću slaviti

Boga kada mi ponovo obasja srce! Kako ću pomagati i drugima da

516

Mt 6,34

131

ga ljube, čim se njegova ljubav ponovo ulije u moje srce.

Svjedočit ću EvanĎelje svuda i svagda bez ustručavanja. Iskoristit

ću vrijeme i nesebično proslijediti sve što mi je povjereno.

Ne vjeruj ni samom sebi, jer Isus kaţe: "Tko je vjeran i u

najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj".517

Ako u vremenu kušnje

zakopaš povjereni ti talenat u zemlju, umjesto da njime radiš, ti

ćeš u boljim vremenima zakopati i pet talenata - ako ti uopće budu

povjereni, jer se ispostavilo da se od tebe nema što očekivati.

Isus kaţe: "Jer tko ima", što zna�i radi sa onim što mu je

povjereno, "dat će mu se još, te će obilovati", a tko ne koristi

povjerenu mu milost, bilo u kojem omjeru, "oduzet će mu se i ono

što ima".518

Ne brini se ni o kušnjama koje bi te mogle sutra snaći. To je

takoĎer trik i napad sotone. Ne razmišljaj: što ću učiniti ako me

snaĎe ova ili ona kušnja, kako ću joj se suprostaviti? Osjećam kao

da mi nedostaje snaga da se suprostavim neprijatelju. To je

ispravno; sada nemaš snage, jer ti sada nije ni potrebna. Sada ne bi

stvarno bio u stanju pobijediti neprijatelja, ali te on sada niti ne

napada. Mjerom sada povjerene ti milosti ti se ne moţeš

suprostaviti sutrašnjim kušnjama. No nastupi li kušnja, bit će ti

poklonjena i potrebna snaga. U većim kušnjama dat će ti se i veća

snaga. Ako puno trpiš, u većoj mjeri će te Krist tješiti. U svakoj će

ti situaciji milost Boţja biti dovoljna. On neće dozvoliti da budeš

kušan iznad svoje snage i on će okončati kušnju koju ne moţeš

podnijeti.

Stoga pustite neka se "sutrašnji dan"519

brine za se - što god

da doĎe, ne brini se. Ti ţivi danas za danas. Iskoristi ovaj tren. On

je tvoj i to je tvoje bogatstvo. Prošlost nije ništa, jer je ne moţeš

zadrţati. Budućnost još nije ništa, jer ti ne pripada, a moţda

517

Lk 16,10 518

Mt 13,12 519

Mt 6,34

132

nikada neće ni pripadati. Na nečem što još ne postoji ne moţe se

graditi; "jer ne znaš što danas moţe donijeti".520

Zato ţivi danas i

ne gubi ni jednog trenutka. Gdje su sad sve generacije

čovječanstva, koje su postojale od početka do jučer? Bile su tu i

ţivjele svoj dan; no strešene su kao lišće sa stabala; postale su

prah i pepeo. Jedna generacija je slijedila drugu, a za sve vrijedi;

"i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti

neće".521

Sada si ti na redu! "Zato se raduj, mladiću, za svoje

mladosti"! Uţivaj danas i raduj se u onome što "nikad neće

prestati". Neka ti je pogled uvijek uprt u njega, kod kojeg "nema

ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene".522

Daj mu "srce

svoje"523

sada, i prepusti se potpuno njemu. Dopusti mu da te

učini svetim, jer je i on svet.

Trpi spremno i rado, ako trpiš zbog njegova imena, što god

da te snaĎe. No, ne pokušavaj već sada mjeriti sutrašnje patnje.

Dovoljno je "svakome danu njegove muke". Omalovaţavanje,

nestašica, bol i bolest su u ljudskom govoru muka; suprotno

značenje imaju u Boţjem govoru, kod njega je to sve blagoslov.

To je Boţjom mudrošću načinjena skupocjena pomast, koja se

dijeli meĎu njegovom djecom prema odgovarajućim oboljenjima

njihove duše. Bog dozira za svaki dan potrebnu mjeru, koliko je

bolesniku dovoljno i koliko moţe podnijeti. Znači, ako ti danas

sve grabiš i tovariš na se, i ono što je odreĎeno za sutra, u tom

slučaju je to više nego što moţeš podnijeti. Na taj način štetiš

svojoj duši.

Predaj se Bogu danas, i to tijelom, dušom i duhom. Ne čezni

ni za čim, osim da Bog kroz sve što jesi, sve što činiš ili trpiš,

bude proslavljen. Ne traţi ništa, osim da posredstvom vječnoga

520

Izr 27,1 521

Ps 49,20 522

Jak 1,17 523

Izr 23,26

133

Duha spoznaš Boga i njegova Sina Isusa Krista. Ne teţi ni za čim

toliko, kako trenutačno, tako i u svakom budućem trenutku, koliko

njega ljubiti, njemu sluţiti i u njemu se radovati.

Od osude do pomoći

Mt 7,1-12

Gospodin je u prvom dijelu propovijedi na gori nabrojio

kroza što se prepoznaje kršćanstvo. Pri tome je ove jasne rečenice

pomno osigurao od svakog izlaganja koje bi ih moglo učiniti

nedjelotvornim. U drugom dijelu mu je vaţno naše uvjerenje. Ono

svakako potrebuje posvećenje "bez kojeg nitko neće vidjeti

Gospodina".524

Gospodin pri tom misli na sakrivene poticaje naše

duše, a koji su Bogu jedino po volji ako proizlaze iz čistog izvora:

vjere u Boga kroz Isusa Krista. Gdje su naša djela proţeta time,

ona se dopadaju Bogu - činila se ona ljudima kao i u našim očima

bez nekog značaja. To Biblija naziva posvećenjem.

Sa sedmim poglavljem počinje tzv. treći dio: ovdje Isus

pokazuje što su najčešće i najkobnije prepreke istinskog

posvećenja. Na mnoge načine nas upozorava da ne malaksamo,

nego da dostojno pozvanja izdrţimo.

Prva prepreka ili opasnost, na koju upozorava jest: ne suditi

bliţnjega: "Nemojte suditi, da ne budete suĎeni! Jer kako budete

sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se

i vama mjeriti".525

To je jasno i pravedno načelo kojim nam Bog

ostavlja da osobno odlučimo kako ţelimo da on sa nama postupa

na dan Njegovog konačnog suda. U ţivotu djeteta Boţjeg ne

postoji tren; od nanovoroĎenja do savršenstva u ljubavi, u kojem

524

Heb 12,14 525

Mt 7,1

134

se ovo upozerenje smije zapostaviti, ne moţe se zamisliti situacija

gdje bi ga smjeli zaboraviti. Prigoda za osuĎivanje ima napretek, k

tome su od sotone tako spretno zapakirane da vjernici najčešće

upadnu u grijeh prije no što zapaze opasnost.

Pri osuĎivanju drugih činimo dvostruko zlo: ponajprije sebi.

Time kaljamo naše srce i izlaţemo se Boţjem pravednom sudu, a

pored toga prouzročavamo da oni koje osuĎujemo klonu i u vjeri

popuste, da, moţda, budu čak izbačeni iz ravnoteţe i sasvim se

povuku iz zajednice. Jer, kako često "proklija koji gorki

korijen"526

i unese zabunu u cijelo mnoštvo, pri čemu se često

laţno govori o "putu istine",527

a time se Boţje ime spominje

uzalud.

Ovo upozorenje nije usmjereno samo djeci Boţjoj, nego

svim ljudima, posebno onima koji kod Kristovih sljedbenika

zapaţaju blagost, krotkost i čistoću srca, ne samo prema

raspoloţenju i prigodi, nego trajno. To će se naročito pokazati u

tome, što djeca Boţja čine svima dobro, a pri tome sami podnose

zlo. Ovakvo ophoĎenje ne moţe, iako s nedostacima, ostati

sakriveno, kao ni grad "koji leţi na gori".528

Zašto onda ljudi koji

vide ova "djela ljubavi ne slave Oca nebeskog"?529

čime će se

pravdati, što sami ne krenu ovim stopama i postanu Kristovi

sljedbenici? Oni gube vrijeme u pronalaţenju grešaka svojih

bliţnjih, umjesto pri uklanjanju osobnih. Toliko su zauzeti onima

koji su naizgled ili stvarno krenuli stranputicom, da ne vide da

osobno ne hodaju pravim putem ili na njemu ne napreduju. Ne

uspijevaju postići više od mrtve - vanjske poboţnosti, koja je bez

sile Svetog Duha.

Isus izričito misli na te ljude kada kaţe; "što imaš gledati

526

Heb 12,15 527

2 Pt 2,2 528

Mt 5,14 529

Mt 5,16

135

trun u oku brata svojega"530

- slabosti, greške, nepromišljene riječi

i djela djece Boţje - "a brvna u svom oku ne zapaţaš". Ne zapaţaš

u samom sebi nespremnost za pokajanjem, ponos, svojevoljnost i

ljubav prema svijetu, koji tvoj ţivot pred Bogom čine uţasnim. U

surovoj svojevoljnosti i ravnodušnosti ti se, zapravo, zabavljaš i

plešeš nad ţdrijelom pakla. Sa kojim pravom ti "moţeš reći bratu:

De da ti izvadim trun iz oka"531

- stvari, koje su samo u tvom oku

trun, ali ne i u Boţjem: ogromne revnosti za Boţjim stvarima,

nezamislivo samoodricanje, neshvatljivu ravnodušnost glede

svjetskih stvari, čeţnju i ulaganje puno vremena za molitvu i

slušanje Boţje riječi, ne zapaţaš? "dok je brvno u tvom oku" - a

ne samo trun. "Licemjere", kaţe Gospodin. Ti ţeliš pokazati kako

se brineš za druge, no ni malo se ne brineš za svoju dušu.

Pokazuješ laţni sjaj revnosti za Boţje stvari, a u stvarnosti niti ga

ljubiš, niti ga se bojiš. "Najprije izvadi brvno iz svoga oka"532

-

izvadi brvno nepokajanja. Priznaj se grešnikom. Priznaj da je

tvoja nutrina zla, a ti pokvaren. Znaj da je Boţji gnjev na tebi.

Izvadi brvno ponosa, ponizi se u osobnom oku. Izvadi brvno

svojevoljnosti! Nauči što znači "ako, dakle, tko hoće ići za mnom,

neka se odreče samog sebe". Da, odreci se sebe. Odstrani brvno

simpatije sa svijetom. Neka ti je zbog Krista razapet svijet, a ti

svijetu. Upotrebljavaj svjetske stvari prema nuţdi, a raduj se u

Bogu. Ponajprije izvadi ogromno brvno iz svoga oka, koje se

sastoji iz lijenosti i ravnodušnosti. Predoči si konačno riječi

Gospodina: "Ipak je jedno potrebno"533

- On misli na ono jedno,

na što ti do sada nisi ni pomišljao; spoznaj i priznaj samom sebi da

si izgubljen - smrti predani grešnik, od vjetra nošeni list, dim koji

u trenu nestaje. Pogledaš li svjesno toj stvarnosti u oči, te iz nje

530

Mt 7,3 531

Mt 7,4 532

Mt 7,5 533

Lk 10,42

136

izvučeš pouku ili drugačije rečeno; budeš nje dosljedan, tek onda

moţeš reći bratu: dozvoli da ti izvadim trun iz oka. Tek pošto je

tvoj ţivot pred Bogom u redu, moţeš se pobrinuti i znati kako da

spasiš dušu brata svoga.

Što je zapravo time "nemojte suditi" mišljeno? Što je ovdje

zabranjeno? Suditi ne znači isto što i ogovarati, iako je to često

jedno s drugim usko vezano. Nekoga ogovarati uvijek se dogaĎa u

odsutnosti te iste osobe - nekoga osuditi je takoĎer moguće u

njegovu prisustvu. No ja mogu isto tako osuditi bez riječi, npr. u

mislima.

Osuda koja za sobom povla�i prokletstvo jest nutarnje

usmjerenje prema bratu, a koje je u suprotnosti s ljubavlju prema

bliţnjem. To se dogaĎa na razne načine; npr. kada neduţnog

osumnjičimo. Mi tovarimo na nj - zna se, samo u mislima - stvari

za koje nije kriv; riječi, koje nikad nije izgovorio, djela, koja

nikad nije počinio. Nekada smatramo njegovo ophoĎenje kao

neispravno, iako bi se moglo vidjeti, razmotrimo li stvarnu

situaciju pobliţe, da mu drugačije nije bilo moguće. Tu i tamo

pretpostavljamo osobne motive, iako bi se iza te nakane mogli

otkriti plemeniti motivi - Bog, koji istraţuje srca, zna za to.

No, mi ne zapadamo samo onda u grijeh ako osuĎujemo

neduţnog, nego i onda ako osuĎujemo krivca iznad svake mjere.

Takva osuda se protivi kako pravednosti tako i milosti. Od ovog

grijeha nas moţe zaštititi jedino jaka i osjećajna ljubav. Mi bez nje

čovjeka prebrzo gledamo zapletenog u grijehu, brţe nego što on to

u stvarnosti jest. Istovremeno, potcjenjujemo dobro koje se

takoĎer moţe u njemu naći. Pošto smo otkrili nešto loše u njemu -

mi se zatvaramo pomisli da bi se u njemu moglo naći i nešto

dobro.

To sve ukazuje na nedostatak ljubavi koja "prašta".534

Jer,

534

1 Kor 13,5

137

ovoj ljubavi ne prijeti opasnost da raskida sve odnose zbog jedne

pogreške čovjeka. I u slučaju da je isti u prošlosti činio opetovano

iste greške, ljubav ne optuţuje zbog prošlosti i ne donosi odmah

zaključak da se to isto mora i dalje dešavati. Navedena osuĎivanja

su uvijek grijeh, od kojeg nas Gospodin ţeli zaštititi.

Postoji i daljnji oblik osude, naime, osuditi čovjeka bez

dovoljnih dokaza. I u slučaju da je ono što je učinio toliko jasno,

ipak je prerano za osudu. Čin mora pored sve jasnoće biti

dokazan. Donositi osudu je ionako nedozvoljeno, dokle se

dotičnom ne omogući obrana. Biblija nam daje izvješća o praksi

Ţidova, iako nije bilo načelo bratska ljubav i milost; "osuĎuje li

naš Zakon nekoga",535

pita Nikodem, "ako se prije ne sasluša i ne

dozna što je učinio"? Da, čak je mogao jedan pogani Fest

odgovoriti protiv optuţbe Velikog svećenika, glede ap. Pavla: "Ja

sam im odgovorio da Rimljani ne običavaju izručiti nekoga prije

nego se optuţeni suoči sa svojim tuţiteljima i dobije priliku da se

brani od optuţbe".536

Nebrojene krive procjene bi se mogle izbjeći, a time biti

spriječeno griješno osuĎivanje, samo kada bi se drţali jasnih

načela koje nam je Gospodin dao. "Ako ti brat sagriješi",537

ili si

čuo da je sagriješio, "poĎi te ga ukori na samo".538

To je prvi

korak koji ti je za učiniti. "Ako te ne posluša dovedi još jednoga

ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili

trojice svjedoka, bude vjerodostojno".539

To je drugi korak. "Ako

ni njih ne posluša, saopći to Crkvi". Time si učinio što je bilo

neophodno, ne opterućuj se nadalje time, nego prepusti tu stvar

Bogu.

535

Iv 7,51 536

Dj 25,16 537

Mt 18,15 538

Mt 18,16 539

Mt 18,17

138

Uzmimo kao primjer da si ti Boţjom milošću uspio izvući

brvno iz svoga oka. Time ti je moguće jasno uočiti trun u oku

tvoga brata - što se sada treba dogoditi? Pazi se da i sam ne budeš

oštećen pruţanjem pomoći njemu. Istina je što Isus kaţe da

njegovi sljedbenici trebaju biti savršeni, jer je njihov Otac nebeski

savršen. Tko za ovim teţi, on istovremeno ţeli da svi ljudi budu

blagoslovljeni. No, kada smo osobno postali dioničari Boţjeg

blagoslova i spoznaje Boga, mislimo da i svi drugi moraju vidjeti

našim očima i imati ista shvaćanja. Naša nastojanja su da svima u

našem okruţju otvorimo oči za Boţje savršenstvo. Ali, kroz

neprikladne neuspjehe naših poriva trpi naša duša. Gospodin nas

ţeli zaštititi nepotrebnog rasipanja snage. Zato i uvrštava

opomenu, pogotovo onima koji su u ţaru prve ljubavi, "Ne dajte

svetinje psima! Ne bacajte svoga biserja pred svinje, da se, pošto

ga pogaze, ne okrenu te vas rastrgaju".540

Psima! - čuvaj se pomisli da netko zasluţuje biti ovako

nazvan, sve dok za to nemaš jasni dokaz. No, kada se bez dvojbe

pokaţe da je za neke ljude naš Bog, njegova pravda i svetost, ne

samo strana nego da joj se protive, onda ne inzistiraj davati

svetinje tim ljudima. "Svetinja" je bit EvanĎelja, koja je bila do

Gospodnjeg dolaska sakrivana, nama sada otkrivena kroz

Gospodina Isusa Krista, djelovanjem Svetog Duha. Mi niti

moţemo niti trebamo nametati predivnu istinu onima koji joj se

protive i rugaju. Ne upuštaj se s takvim ljudima u rasprave npr. o

darovima Duha Svetoga, nego usmjeri svoj razgovor prema

njihovim načelima i mjerilima. Apostol Pavao je gradonačelniku

Feliksu rekao samo o "pravednosti, čistoći i budućem sudu",541

što je bilo dovoljno da se ovaj preplaši. Dublja učenja Biblije

zadrţi za ljude sa odgovarajućom spoznajom.

540

Mt 7,6 541

Dj 24,25

139

"Svinje"! Budi oprezan nekoga ovim smatrati. No, ako je

nečije ponašanje kao ponašanje svinje, koja niti ne pokušava da se

promijeni, nego se štoviše ponosi nečistoćom svake vrste, onda ne

bacajte bisera pred njih. Ne razgovarajte sa takvim ljudima o

tajnama kraljevstva Boţjeg, o onome "što oko nije vidjelo, što uho

nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo",542

jer njihovo srce to

i ne moţe shvatiti, oni nemaju duhovnog shvaćanja. Ne govorite

im o "skupocjenim i najvećim obećanjima"543

koje je Bog obećao

dati nama u svom ljubljenom Sinu. Oni ne mogu shvatiti da

čovjek moţe imati dioništvo Boţanske naravi, jer sami ne čeznu

za time, štoviše, oni uţivaju u svjetskim nasladama. Koliko svinje

znaju o biserima i imaju interesa za njih, tako malo se i ovim

ljudima dopadaju djela i ponuda Boţja; tako malo imaju pojma o

tajni Radosne Vijesti (EvanĎelju), jer su prilijepljeni kaljuţom

ovoga svijeta sa njegovim uţivanjima, poţudama i brigama. O, ne

bacajte takvima biserja da ih ne pogaze nogama, da se još ne

ismijavaju s onim što niti ne razumiju i ne izrugivaju s onim što

nisu u stanju shvatiti. Moguće je da to nije jedina šteta koja će

proizaći. Ne bi bilo nimalo začuĎujuće da se prema njihovoj biti

ne okrenu i rastrgaju vas, na dobro uzvrate zlo, na blagoslov

kletvu, na dobru volju mrţnju. Tako zapravo izgleda nastojanje

tijela u odnosu prema Bogu i njegovim stvarima. Ovakvo

ophoĎenje moţete od njih očekivati kada pokušate spašavati

njihove duše od pakla, kada ih pokušavate izvući iz vatre kao već

gorući predmet - jer će oni to vidjeti kao neoprostivu uvredu.

Zbog ovakvih ljudi ipak ne smijemo očajavati. Iako bi se oni

najradije okrenuli i rastrgali nas, oni ostaju i dalje naša nada.

Postoji sredstvo koje se često pokazalo djelotvornim i onda kada

je svaki lijek zakazao: molitva. Sve što ţelite za osobnu dušu,

542

1 Kor 2,9 543

2 Pt 1,4

140

ostaje vaţeće i za druge: "Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći

ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!"544

Omalovaţavanje ovih

Isusovih obećanja je velika prepreka na putu posvećenja. Često

nemamo, jer ne molimo. Sasvim drugačije si danas mogao misliti,

govoriti i djelovati, u punini ljubavi prema Bogu i ljudima, samo

da si se za to molio, ustrajao u molitvi. Zato moli sada, u

odreĎenom trenu i dat će ti se. Moli da ti se otkrije punina

Kristove biti, upravo kako ju je Gospodin opisao, da je doţiviš i u

svakidašnjici prakticiraš. Dat će ti se kako u srce, tako i u tvom

ophoĎenju, da budeš svet, kao što je i on svet.

"Traţite", zahtjeva On od nas. Traţimo na svim putovima

koje nas vodi: u istraţivanju Pisma, pri slušanju njegove riječi i

razmišljanju o njoj, pri postu, prilaţenju Gospodnjoj večeri - i

sigurno ćemo naći. Naći ćeš "dragocjeni biser",545

vjeru koja

pobjeĎuje svijet, mir koji svijet ne moţe dati, duha koji je zalog

naše baštine.

Kucajte, znači; budite postojani u molitvi, odagnaj umor i

slabost iz svoga smjera, trči prema cilju, ne zatvaraj se Bogu, ne

daj da se udalji njegova prisutnost prije nego te blagoslovi. I

otvorit će ti se - vrata milosti, posvećenja, neba.

Gospodin se saţalijeva nad "okorjelosti"546

našeg srca koje

je nespremno da vjeruje dobroti Boţjoj, stoga se on opetovano i

opširno izraţava, te ukazuje na poseban značaj molitve: "jer svaki

koji moli, prima"547

- nitko nije isključen iz Boţjeg blagoslova;

"tko traţi, nalazi" - misli se na svakog koji traţi ljubav i naličje

Boţje; "i tko kuca, otvara mu se" - svakom koji istinski kuca,

otvaraju se vrata pravde. Ovako gledajući te stvari nema razloga

ni mjesta za obeshrabrenje, kada molimo, traţimo i kucamo.

544

Mt 7,7 545

Mt 13,46 546

Mt 16,14 547

Mt 7,8

141

Obećanja će se ispuniti, jer su čvršća nego stupovi što drţe

zemlju, jer Gospodin kaţe; "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje

neće proći".548

Kako bi uklonio svaku primjedbu nevjere, Gospodin u

sljedećim stihovima objašnjava još opširnije što su njegova

obećanja. Za primjer uzima odnos izmeĎu oca i sina; "ima li tko

meĎu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruţio

kamen"?549

Nije li svakom čovjeku već naravno ukorijenjeno da

ne odbije zamolbu onoga koga ljubi? "ili, ako bi ga zamolio ribu,

pruţio mu zmiju?"550

Hoće li mu dati štetno umjesto korisnog?

Već na osnovi svojih osjećaja i ophoĎenja moţeš se osloniti na

dobar ishod, kud i kamo se moţeš sigurnije osloniti na Boţja

obećanja; da se tvoja zamolba ne ostvaruje negativno, nego da će

ti se ispuniti sve tvoje potrebe. Kako je uvjerljiv dokaz za to;

"dakle: ako vi, premda ste zli, moţete davati djeci svojoj dobre

darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga

mole?"551

- on, koji je savršena dobrota. Na drugom mjestu naziva

Gospodin dobrim darom, dar Duha Svetoga. U njemu su

sjedinjena sva dobra: mudrost, mir, radost, ljubav, da, sva blaga

sreće i svetosti - sve "to je Bog pripravio onima koji ga ljube".552

Ako tvoja molitva Bogu treba imati punu teţinu, gledaj da je

tvoja ljubav naklonjena svim ljudima, inače bi se moglo dogoditi

da te umjesto blagoslova snaĎe prokletstvo. Ti od Boga ne moţeš

očekivati ni najmanji blagoslov ako u tebi ne postoji ljubavi

prema bliţnjem. Otkloni bez oklijevanja sve postojeće prepreke.

Ojačajte meĎusobnu ljubav i ljubav prema svim ljudima. Ne

548

Mt 24,35 549

Mt 7,9 550

Mt 7,10 551

Mt 7,11 552

1 Kor 2,9

142

ljubite ih samo riječima "i jezikom, nego djelom i iskreno".553

"Sve što ţelite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav

Zakon i Proroci."554

To je zlatno pravilo pravde koje je čak neki

pogani vladar napisao nad ulazom svoje palače. Neki tvrde kako

je ovo pravilo zapisano u svijest svakog čovjeka. Zapravo, nitko

ne moţe postupiti suprotno ovom pravilu, a da ga savijest ne bi

optuţila.

"Zakon i Proroci". Što je u Zakonu zapisano?, upute koje je

Bog dao kroz svoje svete proroke od početka svijeta, - sve je to

rečeno u ovom kratkom nalogu. No, to se moţe shvatiti negativno

i pozitivno. Negativno shvaćeno jest: sve što vi ne ţelite da vama

ljudi čine, ne činite ni vi njima. Pretpostavimo da se okolnosti

promijene i ti se odjednom naĎeš u situaciji tvog bliţnjeg. Stoga,

ne dopusti sebi misli, ne izgovori riječi i ne učini koraka koji bi

tebe u zamjeni uloge mogli snaći. Mi ne ţelimo da nas drugi

osuĎuju, u slučaju da bez razloga o nama loše misle ili govore.

TakoĎer ne ţelimo, da netko iznosi u javnosti naše propuste i

slabosti. To, baš to isto primijeni u svom stavu prema drugom i ne

čini mu to što ne ţeliš da on tebi čini. Drţiš li se toga, onda nećeš

ni ti o drugima loše misliti ni govoriti. Ti nećeš ni spomenuti

greške odsutne osobe - jedino ako je upozorenje za druge

neophodno potrebno.

Značenje zlatnog pravila shvaćeno je pozitivno; koje misli,

riječi i djela od ljudi moţeš očekivati, kada bi ti bio u njihovoj

situaciji, učini to upravo njima. Mi, naime, očekujemo da smo od

svih ljudi cijenjeni, da se prema nama odnose pravedno, istinito i

milostivo. Nadamo se da će nam činiti dobro koje mogu, bez da

sebi štete. Očekujemo da nam daju od svog viška, kako bi se

osigurao naš standard i pospješilo naše blagostanje; još i više od

553

1 Iv 3,18 554

Mt 7,12

143

toga: očekujemo da s nama u nuţdi dijele ono najskromnije što

imaju. Što sada? Dajte da ţivimo prema tom pravilu! Činimo

onako kao što očekujemo da se nama čini. Neka pravda, milost i

istina vladaju našom svijesti, riječima i djelima. Pomozimo svojim

sredstvima onima kojima su potrebna.

To je srţ kršćanskog morala. "To vrši pa ćeš ţivjeti!"555

Da,

ti i svi "koji budu ţivjeli po ovome mjerilu"556

- mir i milosrĎe, jer

takvi su Boţji Izrael.

Sigurno je i to, ako ovo pravilo znamo i uvaţavamo, ipak ga

nitko ne moţe ţivjeti, to nitko na svijetu do sada nije uspio, a

nitko nije uspio ni ljubiti svoga bliţnjega kao samoga sebe, ako

najprije ne ljubi Boga. Nitko ne moţe opet ljubiti Boga ako ne

ljubi Krista i nije doţivio osloboĎenje njegovom krvlju i ako Boţji

Duh ne uvjeri njegov duh da je on dijete Boţje. Zato je i nadalje

vjera korijen svega, kako sadašnjeg tako i budućeg spasenja. S

ustrajanjem moramo grješniku i dalje reći; "vjeruj u Gospodina

Isusa"557

i bit ćeš spašen. Ti se moraš sada spasiti, kako bi bio

zauvijek spašen. Vjeruj u Sina Boţjeg i tvoja će se vjera očitovati

u snazi ljubavi. Ti ćeš ljubiti Gospodina Boga svoga, jer je on tebe

ljubio; ali ćeš ljubiti i svoga bliţnjega kao samoga sebe.

Naposlijetku će za tebe biti slava i radost ovu ljubav primijenjivati

i mnoţiti; ne samo što ćeš otklanjati sve što joj se protivi, npr.

neljubazne misli, riječi i djela; nego što će tvoj odnos prema svim

ljudima biti prijateljski, baš onakav kakav i od njih očekuješ.

555

Lk 10,28 556

Gal 6,16 557

Dj 16,31

144

Široki i uski put

Mt 7,13-14

U ulomku pred ovim Isus je ukazao na smetnje kršćanskog

ţivljenja, koje najčešće proizlaze iz osobnog srca. U ovom tekstu

nam ukazuje na poteškoće koje kršćanina pritišću izvana. Njegova

tema je loš primjer. Mnogi su započeli svoj ţivot u vjeri, no ipak

su završlili u propasti. Zato nas Gospodin ozbiljno upozorava, u

ovom slučaju i ponavlja uz pomoć raznih slika, da i mi ne

prepustimo sve vjetru. On kaţe: "uĎite na uska vrata, jer široka

vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim.

Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ţivot, i malo ih je koji

ga nalaze."558

Pogledajmo najprije znakove putova u pakao: široka su

vrata i prostran put koji vode tamo. Grijeh su vrata pakla, a pakost

je staza tamo. Kako su široka vrata grijeha; kako širok put zlobe.

Ova širina je mišljena kao oznaka proširenja koja vaţi i za nešto

drugo, npr. za Boţje Zapovijedi. Njihovo područje ne obuhvaća

samo djela, nego i svaku riječ koja prelazi preko naših usana, pa

čak i svaku misao u našem srcu. Tako se obuhvatno uočava grijeh,

jer je svaki prijestup Boţjih Zapovijedi grijeh. Zapravo je

očitovanje grijeha u mnogočemu još opširnije nego što je Bog dao

kao Zapovijed, jer za drţanje Zapovijedi imamo jasno zacrtani

put; ali postoje tisuće mogućnosti i metoda da se protiv Boţjih

Zapovijedi griješi. Uistinu su za to vrata široka, a put prostran.

Kako široko je djelovanje prvotnog grijeha iz kojeg

proizlazi svaki slijedeći: teţnja tijela je neprijateljstvo prema

Bogu, piše ap. Pavao, jer tijelo se prepušta nagonima i

poţudama.559

Ponos, samovolja i ljubav prema svijetu upravljaju

558

Mt 7,13-14 559

Rim 8,7

145

njime, umjesto da se preda Boţjem Duhu. Moţemo li mi odrediti

granicu? Ne pojavljuju li se opetovano u našim mislima i ne

miješaju li se meĎu naša duhovna razmišljanja? Nisu li više ili

manje kvasac koji kvasi naše osjećaje? Ne moramo li pri iskrenom

i strogom preispitivanju otkriti taj gorki korijen, koji u nama raste,

koji naše riječi i djela truje? O, kako je obilan plod koji on u svako

vrijeme i svakom narodu donosi. Dovoljan je da prekrije cijelu

zemlju i sva mjesta tamom i strahotama.

To zasigurno ne pogaĎa samo neuko mnoštvo, jednostavne

ljude čovječanstva. Neka ne misle ljudi iz visokog društva da će

biti izostavljeni, naprotiv; mnogi mudri u tijelu, što znači prema

ljudskom mjerilu, mnogi moćni, koji upotrebljavaju svoju silu,

mnogi plemeniti, iz dobrog rodoslovlja pozvani su, ali ne na uski,

nego na široki put. Oni se, naţalost, i ne protive zovu svijeta, tijela

i Ďavla. Štoviše, u svim svojim usponima, u prividnoj sreći i moći

koju su ostvarili, sve dublje upadaju u bezboţnost. Oni sa sve više

vanjskog blagoslova od Boga, počinjaju sve više grijeha. Ne

upotrebljavaju njima dani visoki poloţaj i sposobnost, znanje i

blagostanje kao sredstvo spasenja, kako za sebe tako i za druge,

nego su usmjereni sigurnom cilju osobnog prokletstva.

"Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ţivot"!560

Ova

tjesnoća je osobina koja je neodvojiva od ulaska u nebo. Vrata su

tako uska da ništa nečisto, ništa nesveto neće moći kroz njih proći.

Nitko tko nije izbavljen, i to ne samo od svojih izvanjskih grijeha,

nego i "od otaca baštinjenog načina ţivota".561

Nije dovoljno da

više ne čini zlo i da uči činiti dobro. On se mora iznutra

promijeniti, mora se duhom i dušom obnoviti. Inače neće moći

kroz uska vrata koja vode u ţivot i ne ulazi u plemenitost i krasotu

ţivota Boţjeg.

560

Mt 7,14 561

1 Pt 1,18

146

Zaista je uzak put posvećenja koji se očituje u ţivotu

vjernika: to je put siromaštva u duhu, put svete ţalosti, put

krotkosti, put gladi i ţeĎi za pravednošću; put milosti, put istinske

ljubavi, put čista srca, put na kojem se čini dobro svakomu i

nepravdu radosno podnosi, zbog pravednosti.

"I malo ih je koji ga nalaze".562

Kako malo ljudi nalazi put

iz svjetovne pravednosti! Koliki se drţe načela da ne učine

drugima što ne ţele da se učini njima. Koliki su nečisti glede

djela, nepravde i mrţnje. Kako malo je onih koji "ne griješe u

govoru",563

koji ne izgovaraju mrţnju i neistinu. Kako mali je broj

ljudi koji su osloboĎeni izvanjskih prijestupa Boţjih i ljudskih

odredaba. No još je manji broj ljudi čija su srca pred Bogom

pravedna - čista i sveta u njegovim očima. Gdje su oni koje njegov

sveproničući pogled prepoznaje kao istinski ponizne, koji sebe

vide grešnicima i "kaju se u prahu i pepelu";564

koji provode svoje

vrijeme u tuĎini, odvojeni od Boga, sa strahom i trepetom; koji ne

dopuštaju da ih svlada zlo, nego nadvladavaju zlo dobrim? Kako

rijetko su ovom zemljom posijani oni čija su srca otvorena i

ukazuju ljubav prema svim ljudima, jer ljube Gospodina Boga

svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti

svojom i svom snagom svojom. Pošto ih se malo nalazi na putu

ţivota, a mnogo na putu u propast, zbog toga i jest velika opasnost

da ogromna stihija loših primjera i ponašanja ponese sa sobom još

mnoge. Zamka moţe biti samo jedan loš primjer koji nas se

dojmio, koji nam se pred očima ponavlja, a koji je ionako u skladu

sa našim sklonostima. Velika je privlačnost loših primjera koji se

pred našim očima ponavljaju i lako ulaze u naša srca, kako bi nas

zatim ponijeli strujom tjelesnih poţuda. Kako je teško boriti se

protiv te struje, a da se sami ne okaljamo.

562

Mt 7,12 563

Jak 3,12 564

Job 42,6

147

Dodatne poteškoće su što loši primjeri ne dolaze samo od

primitivnih i bezosjećajnih ljudi, nego često od obrazovanih i na

otmjen način, od ljudi visokog stupnja inteligencije, a koji su uz to

i vrlo rječiti. Mnogi od njih su protiv nas i kako im se

suprostaviti? Nemaju li oni već svaku sposobnost dokaza i

uvjerljivosti? U diskusijama su vješti. Za njih je malenkost

uvjerljivo dokazati kako je jedan put koji ostavlja prostora

toleranciji, zbog toga već ispravan; kako netko, tko slijedi

nadmoćnu većinu ne čini ništa loše; štoviše, oni su te kadri uvjeriti

kako je tvoj put neispravan, jer je uzak i ne ostavlja prostora

širokom uţivanju i da ga zbog toga mali broj nalazi. Tu i tamo

uspjevaju naizgled čak i dokazati kako je zlo dobro, a dobro zlo;

iz čega uvjetno slijedi da je put posvećenja, put u propast, a put

svijeta direktna staza u nebo.

Kako će se ljudi bez odgovarajuće naobrazbe, bez

odreĎenog znanja suprostaviti ovakvim protivnicima? Ovi se često

ne osvrću na razum svojih slušatelja, nego upotrebljavaju metodu

koja izaziva strah, a koja često uspijeva, jer je strah temeljno

ljudsko svojstvo. Svaki čovjek se plaši, bez obzira moţe li

razumno misliti ili ne. Tko ovdje nema čvrste vjere u Boga i ne

povjeri sve njegovoj svemoći i ljubavi, taj se mora plašiti, taj ne

moţe zauzeti stav protiv ovih, koji su uvjereni u svoju moć i

uvjerenje ovoga svijeta. To se, naţalost, dogaĎa često, da su

svjetovno mudri i moćni primjer za sve koji istinski ne poznaju

Boga.

Mnogi se bogataši nalaze na širokom putu, koji takoĎer

zavode i druge. Oni povremeno podrţavaju glupa nadanja i

nerazumne ţelje mnogih siromaha u njihovim poţudama. Ali ti

moraš znati da ćeš se jedino moći odrţati na uskom putu ako si

razapet svijetu i svijet tebi i ako ne teţiš ni za čim kao za Bogom.

Kako tamno, kako neugodno, da, kako odbojno izgleda onaj

drugi ulaz. Jedna uska vrata, jedan tijesni put. Mali broj onih koji

148

nalaze taj put nisu mudri i rječiti ljudi. Znanstveni dokazi nisu

njihova stvar. Oni često nisu u stanju dokazati svoju vjeru ili

opisati svoja iskustva. Vjernici su najčešće nepoznate i neuočljive

osobe; često ljudi koji u svijetu ne predstavljaju mnogo. Oni

obično ne utječu na javni ţivot. Ne treba ih se bojati, ali se od njih

nema ni što očekivati; mnogi od njih će zajedno sa Petrom reći:

"Ja nemam ni srebra ni zlata".565

Neki nemaju dovoljno hrane ni

odjeće. Putnici tijesnog puta, kroz uska vrata, nisu naizgled

privlačni suputnici. Strah, nadanja i poţuda koji zaokupljaju ljude,

pored toga njihovo naravno svojstvo, odvode mnoge na široki put,

koji je mnogo udobniji i ugodniji.

Stoga nas Gospodin uporno opominje: "Trudite se da uĎete

na uska vrata",566

što se u intenzivnijem smislu moţe reći; borite

se da uĎete na uska vrata. Jer će mnogi, kaţe on nadalje, traţiti da

uĎu, ali neće moći.

Zbog toga zapamti i znaj: ako slijediš široki put, na stazi si u

propast. Tako sigurno kao što Bog jest - JA JESAM - iako ga

mnogi sa tobom idu, oni zajedno s tobom idu u pakao. Ideš li sa

mnoštvom, ti sigurno ideš u provaliju. Jesu li mnogi mudraci,

mnogi bogataši, mnogi moćni i mnogi časni na ovom putu? Samo

ovaj znak već je dovoljan da se uoči da to nije put u ţivot.

U kojem ţivotnom okruţju ili zanimanju ti da jesi, ti ćeš

svoj put morati ići sam. Put u pakao je sasvim drugačiji, no put u

nebo je u svakodnevnom ţivotu često put samoće. Pa čak i onda

kada učiniš samo jedan korak u pravcu Boga, ti se već razlikuješ

od drugih ljudi. No, neka te to ne brine - jer bolje ti je putovati

usamljen, nego s mnogima pasti u jamu. Tako "ustrajno trči na

utakmici koja ti je odreĎena",567

iako imaš malo suigrača. To neće

tako ostati zadugo. Samo još kratko vrijeme i ti ćeš stići "k

565

Dj 3,6 566

Lk 13,24 567

Heb 12,1

149

bezbrojnim anĎelima, svečanom zboru i sastanku prvoroĎenaca

koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama

pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku

Novoga saveza".568

Amen!

Lažni proroci

Mt 7,15-20

Neshvatljivo je da toliki ljudi jure u propast, jer ne odabiru i

ne idu uskim putem, a on jedini vodi spasenju. Velika je ludost i

sljepoća koja vodi širokim putem, no to je put mnogih koji srljaju

u propast.

Kako bi ljude upozorio i spriječio da ne krenu širokim

putem, Bog je svojim čuvarima naredio da glasno podignu svoj

glas i ljudima predoče opasnost u kojoj se nalaze. Svim je

generacijama slao svoje sluge, proroke, da ukaţu na uski put. Ali,

što se dogaĎa kada se sami straţari zapletu u zamke pred kojima

bi trebali upozoriti druge? Što učiniti pri tvrdnji da je to put u

vječnost, a zapravo je put u vječnu propast; kada se drugima

savjetuje ići uskim putem, a sami slijede široki?

Mislimo li da je to nemoguće ili bar neobično? Bog zna da

za to ima dovoljno primjera. Nalazimo ih u svakom vremenu i

narodu. Ali, strašno je kada se Boţji glasonoše pretvore u sluge

Ďavla! Oni koji su dobili zadatak da upute ljude na put u nebo,

izvode ljude na put u pakao! Ne dogaĎa se, dakle, bez razloga da

mudri i milostivi Gospodin ozbiljno upozorava: "čuvajte se laţnih

proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabeţljivi

vuci".569

568

Heb 12,22-24 569

Mt 7,15

150

Kako bi se ovo upozorenje duboko usjeklo u naše srce

zapitajmo; prvo, tko su ti laţni proroci; drugo, kako se

predstavljaju; treće, kako ćemo prepoznati tko su zapravo oni?

Ako najprije, kao prvo, ţelimo saznati tko su ti laţni

proroci, potrebna nam je velika pozornost, jer se ovi ljudi pomno

trude da izvrnu teško razumljiva mjesta iz Svetog Pisma "na svoju

vlastitu propast"570

- no, što je doista tragično, ne samo na svoju.

Na ovakvim mjestima je neophodno Isusove riječi gledati i

razumijeti sa prethodnima ili s onima koje slijede, u kontekstu.

Ovdje nazvani "proroci" nisu isti, koji su na drugim mjestima

Pisma tako nazvani, a posebice u Novom Zavjetu, tako imenovani

ljudi koji govore proroštva Boţjih upozorenja ili njegovih nakana,

nego su to ljudi koji sami za sebe tvrde kako su oni od Boga

poslani, koji uče put u nebo. Laţni proroci su oni koji navode na

krivi put, na put propasti, a sami pravi put ili ne poznaju ili

svjesno prešućuju.

Svaki široki put je bez dvojbe kriv, stoga vrijedi jednostavno

i temeljno pravilo: Tko ljude uči ići širokim putem, putem većine,

kojim idu mnogi ili mnoštvo, to je laţni prorok. Suprotno: pravi

put, put u nebo je uzak. Stoga drugo temeljno pravilo jest: Tko

ljude ne uči ići uskim putem, iako je to put manjine, takoĎer je

laţni prorok.

Jasno rečeno: Jedini put u nebo jest onaj, na koji je Isus u

svojoj propovijedi već ukazao. Zato je svatko, tko ne uči ići ovim

putem, laţni prorok. To je put poniznosti i krotkosti, a

istovremeno duboke čeţnje ljubiti bliţnjega, činiti dobro i po volji

Krista trpjeti. Još jednom: svatko tko uči neki drugi put, laţni je

prorok.

Doista, ne ovisi o tome kako će se taj drugi put nazivati.

Nazvali mi njega vjera ili dobra djela ili vjera i djela zajedno.

570

2 Pt 3,16

151

Moţemo ga čak nazvati i pokajanjem na koje ćemo nadovezati

vjeru i sve zajedno nazvati "nova poslušnost". To su u biti sve

samo lijepe riječi, ali tko upotrebljava ove ili druge slične riječi, a

ljude ipak uči neki drugi od prethodno opisanog uskog puta, on je

uistinu laţni prorok.

Teška će biti osuda za one koji odvraćaju od pravog puta i

uče put ponosa, samovolje, ljudske strasti, okorijelosti prema

bliţnjem, ne činiti dobra; put odboja, zla i progonstva zbog

pravednosti.

Ako se sada upitamo; "tko je ikada ovako nešto učio ili

danas uči kao put u nebo"? onda odgovaram: tisuće pametnih,

časnih i uzornih ljudi iz raznih crkvenih skupina. Svi oni na

poseban način podrţavaju ponosnog, lijenog, gnjevnog,

poţudnog, nepravednog; oni, naime, podrţavaju njegovu osobnu

uvjerenost da je na putu u nebo. Time izdaju Boga, a ujedno i

ljude. Oni su, tako rečeno, prvoroĎenci sotone, Apoliona, kralja

Bezdana. Oni su kud i kamo opasniji od običnih krvnika; jer

usmrćuju čovjekovu dušu.

Drugo pitanje je: Očituju li se kao takvi? Nikako! Kada bi

tako bilo, ljudi bi ih prepoznali i pobjegli im. Zbog toga se i

pretvaraju da ih se ne bi prepoznalo. Drugo, na što moramo misliti

jest: oni "dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabeţljivi vuci".571

Dolaze vam u ovčjem runu znači da izgledaju bezopasno i

njeţno. Naizgled su njeţni mirotvorci, bez tračka neprijateljstva.

Tko moţe uopće pomisliti da će ovakvi povučeni i njeţni stvorovi

nekomu učiniti i najmanju štetu? Ne postoji ni najmanje razloga

za pomisao kako bi ovakvi imali na umu učiniti neko zlo.

Dolaze sa zahtjevnošću da su potrebni. Zaduţeni su da

straţare nad vašim dušama, a uz to da ih uvedu u vječni ţivot. Vi

se privikavate gledati ih u tom svjetlu: kao Boţje glasnike koji su

571

Mt 7,15

152

poslani donijeti vam blagoslov.

Dolaze u prividnom svjetlu poboţnosti. Sve što čine, čine iz

revnosti za Boga - iako ga time čine lašcem. Prividna briga za

vjeru, koja je u biti nakana uništiti je s deblom i korijenom.

Naravno, ljubav za istinu i strah da se ta zataji, mada se sukobljuju

s Boţjom istinom. I naposljetku, ljubav prema crkvi koju treba

svakako zaštititi od neprijatelja, a kojom pokrivaju svu truleţ

unutar iste.

Iznad svega dolaze sa zahtjevnom ljubavi, jer oni imaju

samo dobre nakane s vama. Ako vas treba uvjeriti u kakvoj se

opasnosti nalazite, duga objašnjenja im nisu problem; naglašavaju

vam svoju ţelju da vas samo ţele zaštititi od zablude, od

zapletanja u nova i štetna učenja. Kako ih ţalosti kada moraju

gledati kad vas se čudnim idejama zavodi u učenja nekog zanosa.

Stoga vam savjetuju da budete prisebni i da odaberete sredinu, da

ne smijete biti potpuno pravedni kako ne bi uništili sebe.

Kako prepoznati, ne osvrćući se na njihovu lijepu

prividnost, tko i kakvi su ovi ljudi? To se moramo pitati kao treće.

Gospodin nije imao u vidu samo to da je teško i neophodno

prepoznavanje laţnih proroka, nego i to, da je mnoštvo ljudi

nesposobno iz gomile pojedinosti prepoznati ono ispravno i

razlučiti istinu. Zato nam daje kratko i jednostavno načelo koje

mogu primijeniti i ljudi sa manje sposobnosti prosuĎivanja, a koje

se da primijeniti u svim prigodama: "Prepoznat ćete ih po

njihovim rodovima".572

Ova načela se mogu upotrijebiti u svim situacijama.

Najbolje ćemo prepoznati radi li se o ispravnim ili laţnim

prorocima, koji govore u ime Boţje kada uočavamo što su plodovi

onoga što sami promiču? Pokazuje li njihovo ţivljenje Isusovu

teţnju za krotkošću, skromnošću i strpljivošću; da ljube Boga i

572

Mt 7,16

153

ljude te da su "revni u djelima ljubavi".573

TakoĎer će se morati pokazati što su plodovi njihovih

slušatelja - sigurno ne kod svih, jer ni sami apostoli nisu uspjeli

obratiti sve slušatelje, no ipak jesu mnoge. Jesu li ti ljudi

usmjereni kao Isus? Ţive li kao što je on ţivio? Jesu li krenuli

putom o kojem su od ovih ljudi čuli? Ako je to potvrdno, onda se

moţe ustvrditi da su to ispravni proroci i od Boga poslani učitelji.

Ako se uočava suprotno, ako se ni na tim ljudima niti na onima

koje uče ne pokazuje učinkovitost te nauke, onda to jasno

pokazuje da su to laţni proroci i da ih Bog nije poslao.

"Tvrd je ovo govor! Tko ga moţe slušati?"574

Gospodin je to

znao, zbog toga dostavlja i daljnje primjere; "zar se s trnja bere

groţĎe ili s drače smokva? Tako svako dobro stablo raĎa dobrim

rodom, a zlo stablo raĎa zlim rodom".575

Svaki prorok i svaki

učitelj koga je Gospodin poslao donosi dobri rod posvećenja.

Nasuprot tome; svaki laţni prorok, kojeg Bog nije poslao, donosi i

sije grijeh i bezboštvo. "Ne moţe dobro stablo roditi zlim rodom,

a zlo stablo dobrim rodom".576

Od Boga poslani učitelj neće

donositi dobri rod samo ponekad, nego trajno; ne slučajno, nego

načelno. Tako i laţni prorok. On ne donosi samo ponekad i

slučajno zli rod, nego uvjetno i logično, trajno. "Svako stablo, ako

ne raĎa dobrim rodom, siječe se i baca u oganj".577

To će biti,

zasigurno, sudbina onih proroka koji ne donose dobrog ploda, koji

ljude ne upozoravaju na grijeh i ne potiču ih na pokajanje. Tako

ostaje nepobitno načelo koje Isus na kraju ovog ulomka kaţe:

"Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima".578

573

Tit 2,14 574

Iv 6,60 575

Mt 7,16-17 576

Mt 7,18 577

Mt 7,19 578

Mt 7,20

154

Moţda ćemo se zapitati; ako su ti laţni proroci tako opasni,

čemu ih onda slušati? To je pitanje toliko vaţno, da o njemu treba

detaljnije razmisliti. Godinama sam izbjegavao o tome govoriti,

jer nisam bio u mogućnosti to prosuditi. Moglo bi se navesti

mnoštvo razloga koji bi ukazali na ovu opasnost: "Ne slušaj ih!".

No, to bi se moglo shvatiti suprotno onomu što Gospodin na

drugom mjestu kaţe: "Na Mojsijevu stolicu zasjeli su knjiţevnici i

farizeji"579

- što bi moglo značiti; oni su pravi učitelji. "Vršite i

drţite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima,

jer govore, a ne vrše".580

Da su to bili laţni proroci, Gopsodin je u

vremenu svojeg prebivanja na zemlji opetovano doţivljavao i

potvrĎuje svojim posljednim stihom; "jer govore, a ne vrše". I

pored toga on ne zabranjuje da ih se sluša, štoviše on im to

savjetuje: "Vršite i drţite sve što vam reknu". Kako bi se inače

moglo znati i izvršavati što su rekli, ako ih se ne bi slušalo.

Valja razmisliti i o tome; da je laţnim prorocima povjerena i

sluţba sakramenata. Ljudima savjetovati njih ne slušati, značilo bi

spriječavanje sudjelovanja na Gospodnjoj večeri. Mi moramo

znati da učinkovitost Boţje milosti nije ovisna o poboţnosti osobe

koja je dijeli, nego o vjernosti ljubljenog Gospodina koji ju je

utemeljio i onoga tko taj Savez time obnavlja. I već samo zbog

toga se ustručavam reći: nemojte ni slušati što govore laţni

proroci. Čak i kroz ljude, koji su pod prokletstvom, moţe Bog

udijeliti blagoslov, a što opetovano i čini.

Sve što u vezi s time mogu reći jest: prinesite to u jednoj

poniznoj i iskrenoj molitvi Bogu, a zatim se odnosite prema

obdarenoj vam spoznaji. Koračajte putom prema najuvjerljivijoj

duhovnoj koristi. Istovremeno moramo biti oprezni da nekoga

prebrzo obiljeţimo laţnim prorokom. Pa čak i onda ako imate

579

Mt 23,2 580

Mt 23,3

155

dokaz za to, gledajte da se u vašem srcu ne stvara gnjev. Odluku

donosite u Boţjoj prisutnosti i strahopoštovanju pred njim. Ako

vam vaše iskustvo nalaţe ne slušati laţne proroke, jer vam to

moţe štetiti, onda se povucite i slušajte one koji su vam na

blagoslov. Uvijek treba biti oprezan u slušanju: "Dakle, pazite

kako slušate",581

kaţe Isus. Slušajte "sa strahom i drhtanjem",582

kako i vi ne biste bili zavedeni i da ne upadnete u "djelotvornu

zabludu",583

te povjerujute u laţ. Pošto trajno miješaju istinu s laţi

- moţe se desiti da i vi lako prihvatite oboje. Slušajte s

usmjerenom molitvom Bogu, jer jedino On mudrost dariva. Ne

vjerujte ništa od onoga što vam govore, jedino ako je potvrĎeno

Svetim Pismom. Odbacite sve što nije kroz Pismo potvrĎeno.

Odbacite sva objašnjenja spasenja koja se razlikuju ili skraćuju

put koji je Gospodin opisao u ovoj propovijedi.

Ne mogu završiti ovo izlaganje bez da uputim jasne riječi

onima o kojima smo upravo govorili. O, laţni proroci: Poslušajte

bar jednom Riječ Gospodnju! "Obeščašćujete me pred mojim

narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne

bi trebale da umru i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša

laţi".584

Kada ćete "puni svake lukavštine i zloće, sinovi Ďavolski i

neprijatelji svake pravednosti, prestati iskrivljivati prave putove

Gospodnje?"585

"Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro

zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko

slatkim čine, a slatko gorkim",586

govori Gospodin. Kako dugo

ćete privoditi ljude sotoni, za koje tvrdite da ih privodite Bogu? O

581

Lk 8,18 582

Fil 2,12 583

2 Sol 2,11 584

Ez 13,19 585

Dj 13,10 586

Iz 5,20

156

"slijepe voĎe slijepaca",587

o vama se kaţe da "pred ljudima

zatvarate vrata kraljevstva nebeskog: vi sami ne ulazite u njega, a

ne dopuštate da uĎu oni koji bi htjeli".588

Onima koji Isusove riječi

ozbiljno shvaćaju, koji se "trude da uĎu na uska vrata".589

Vi ih

zovete na široki put. Ako su učinili samo jedan korak Boţjim

putom, vi ih naizgled briţno upozoravate da ne idu predaleko.

One koji su upravo započeli ţednjeti i gladnjeti za Boţjom

pravednošću, upozoravate da sami ne budu previše pravedni.

Zašto to činite? Što ţelite time postići? Bog kaţe: "Kad

bezboţniku reknem: Umrijet ćeš, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš

od zla puta njegova kako bi mu ţivot spasio, on će umrijeti za

svoja bezakonja, ali ću od tebe traţiti račun za krv njegovu".590

Gdje su vam oči? Gdje vam je razum? Ili ste druge tako

dugo zavodili da ste i sami zavedeni? Jeste li već toliko pod

djelovanjem zavodnika da ne samo da učite laţ, nego i sami

vjerujete u nju? Vjerujete li vi da ste poslani od Boga? Ne, jer kad

biste bili njegovi poslanici, vaše djelo bi ostalo. No, za vas vrijedi:

"ViĎenja su njihova isprazna, i laţna su njihova proricanja.

Govore 'Riječ Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da

će im se riječi ispuniti".591

Bog ne potvrĎuje vašu riječ, jer ne

spašavate duše od smrti.

Kako mislite izbjeći Isusovim moćnim riječima koje su tako

jasne? Hoćete li sami izbjeći prepoznatljivosti vašeg roda - zlog

roda sa zlih stabala? Moţe li biti drugačije? Moţe li se brati

groţĎe sa trnja ili smokve sa drače? Usmjerite to na se, jer o vama

se radi! Vi ste kao neplodna smokva, koja je odreĎena da se

posiječe: "Evo, već tri godine dolazim i traţim rod na ovoj

587

Mt 15,14 588

Mt 23,13 589

Lk 13,24 590

Ez 3,18 591

Ez 13,6

157

smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje

zemlju?"592

Ne otvrdnjujte srca svoja, jer ste već dugo zatvarali oči pred

svjetlom. Otvorite ih danas i sada, prije nego što bude prekasno,

prije nego budete bačeni u tamu. Ne dopustite ljudskom

rasuĎivanju pri toj odluci, jer se radi o vječnosti. Vi ste

prorokovali, bez da ste bili poslani. Ne srljajte dalje, jer nećete

imati trajnog ploda. Zašto? Zato jer Gospodin nije sa vama.

Moţete li u ovaj boj osobnom moći? Bezizgledno je i opasno.

Stoga se ponizi pred njim. Iz praha dozivaj, da najprije oţivi tvoju

dušu i dade ti što ti je potrebno, vjeru koja očituje svoju snagu

ljubavlju. Ova vjera te čini skromnim, saţaljivim, spremnim na

dobra djela, punim radosti u trpljenju, u ţalosti, u progonstvu zbog

pravednosti. Tada će Duh Boţji počivati na tebi i postat će

uočljivo da te je Bog poslao. Tako će Boţja riječ biti na tvojim

usnama kao malj što razbija pećine. Na tvojim plodovima će se

pokazati da si Boţji prorok. Pripadat ćeš onima za koje riječ Boţja

kaţe: "Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge

učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost".593

592

Lk 13,7 593

Dan 12,3

158

Poslušnost

Mt 7,21-27

U svojoj propovijedi je naš Gospodin i učitelj pokazao što je

plan i volja Boţja, a istovremeno ukazao na poteškoće na koje

ćemo nailaziti, ako slijedimo plan i volju Boţju. On ovu cijelu

propovijed završava vaţnim rečenicama, koje ujedno utiskuju

pečat njegova autoriteta, kojim ovdje rečeno ima trajnu vaţnost,

za sve ljude i za sva vremena.

Isus svojim autoritarnim riječima isključuje sve druge

putove: "Neće svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u

kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog

Oca. Mnogi će mi u onaj dan reći: Gospodine, Gospodine, zar

nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena

izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada ću

im kazati: Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene,

zlotvori! Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava

ih, moţe se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi

na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i

nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina

ruševina".594

Pogledajmo najprije čovjeka koji je svoju kuću sagradio na

pijesku. On pripada skupini ljudi za koje Isus kaţe: "Neće svaki

koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo

nebesko". To je Boţja odluka koja vrijedi zauvijek. Stoga je za

nas odlučujuće da shvatimo vaţnost ovih riječi. Izraz ovih riječi

koji mi govore: "Gospodine, Gospodine", označava čovjeka koji

ţeli nekim drugim putom stići u nebo, a ne onim kojeg je Isus

ovdje opisao. Isus ima u vidu svaku vrstu poboţnosti u riječima.

Tu uključuje sva usmena ispovijedanja vjere koja moţemo izreći,

594

Mt 7,21-23+26-27

159

sve što izgovaramo iz vjerskih uvjerenja, sve molitve kao iz

automatske puške i sve riječi kojima se Bogu zahvaljujemo.

Uključuje sve riječi kojima hvalimo njegovo ime i riječi kojima

govorimo o njegovoj dobroti. Moţemo biti sposobni "duhovne

pojmove i duhovne stvarnosti"595

objasniti, govoriti "anĎeoske

jezike",596

griješnicima navještati: "Evo jaganjca Boţjeg koji

uzima grijehe svijeta",597

a to moţe biti samo "Gospodine,

Gospodine". Ako sam moţda i drugima uspješno propovijedao,

kao što kaţe ap. Pavao, moţe se desiti da "sam budem

odbačen".598

Znači da mogu s Boţjom pomoći mnoge ljude spasiti

od prokletstva, a sam ipak potonuti u pakao. Mnoge ljudi uputiti u

nebo, a sam nikada tamo ne stići. Dragi čitatelju: ako je Bog moje

riječi odredio tvojoj duši na blagoslov, onda moli da se i meni

grešniku takoĎer smiluje.

Govoriti: "Gospodine, Gospodine", moţe, svakako, uključiti

i to da ne činimo ništa loše, da se suzdrţimo svakog vidljivog

grijeha i svake oholosti: da se bojimo svakog govora i djela koje

nam zabranjuje Sveto Pismo. Po vanjštini smo moţda, "po

pravednosti koja dolazi od Zakona",599

besprijekorni, ali tim

nismo pred Bogom opravdani. To nije ništa osim govoriti

"Gospodine, Gospodine"; i ako se iz toga ne izvučemo, nećemo

doći u nebo.

Nadalje moţe izraz "Gospodine, Gospodine", značiti da

uspješno činimo dobra djela. Ja mogu činiti dobro svom bliţnjem,

"podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj

beskućnike".600

Mogu biti toliko revan u dobrim djelima da

595

1 Kor 2,13 596

1 Kor 13,1 597

Iv 1,29 598

1 Kor 9,27 599

Fil 3,6 600

Iz 58,7

160

razdijelim "sve svoje imanje"601

siromasima, moţda u nakani da

se svidim Bogu, a pored toga nemam udjela u slavi "koja će se

objaviti"602

u djeci Boţjoj.

Čudi li se tko ovom izlaganju, znači da mu nije poznata

Kristova nauka o savršenosti. Jer u svemu, što smo upravo opisali,

nedostaje mu ona pravednost i svetost na koju je ukazao naš

Gospodin, upravo, u Propovijedi na gori. Taj je jako udaljen od

kraljevstva Boţjeg za koje Isus kaţe: "Kraljevstvo je Boţje meĎu

vama",603

što znači da ţivi u jednoj duši. To je kraljevstvo

usaĎeno kao "goruščino zrno" u jedno srce, "koje je manje...", ali

kad izraste, nosi "velike grane..."604

na kojima su plodovi "na

slavu Boţju puni roda - pravednosti", istinski dobrim mislima,

riječima i djelima.

Iako je Isus s posebnim naglaskom jasno propovijedao i

ponavljao, da nitko neće ući u kraljevstvo tko ga u sebi već nema,

isto tako mu je bilo i potpuno jasno da će samo mali broj prihvatiti

ovu poruku. Zato i govori: "Mnogi" - ne samo neki - "će mi u onaj

dan reći: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena

prorokovali"? Razmislimo s kim se ti ljudi ponose: ne time da su

Boga mnogo molili i slavili; ne da su se odrekli zla i činili dobro;

ne, oni se ponose mnogo većom učinkovitošću: "Nismo li pomoću

tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonoli zle

duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?" Mi smo prorokovali;

mi smo tvoju volju ljudima objavili, grešnicima put mira pokazali.

Mi smo to sve činili "pomoću tvoga imena", u skladu s tvojim

EvanĎeljem, štoviše, tvojom punomoći. Ti si uz to svoju riječ

potvrdio svojim Svetim Duhom. Mi smo pomoću tvoga imena

"izgonili zle duhove" iz duša u kojima su prebivali i njima

601

1 Kor 13,3 602

Rim 8,18 603

Lk 17,21 604

Mk 4,31-32

161

vladali. Mi smo činili čudesa; bolesni su ozdravljali, mrtvi

ustajali; kroz naše ruke pomoću tvojeg imena se to dogaĎalo.

Usprkos tome vaţi ono što Isus kaţe: "Tada ću im kazati:

Nikada vas nisam poznavao".605

Ni u onom času kada ste izgonili

zle duhove pomoću mojeg imena, ja vas nisam poznavao. Ja vas

nisam poznavao kao moju svojinu, jer vaše "srce nije pravo pred

Bogom".606

Niste, naime, bili "krotka i ponizna srca";607

vi niste

iskreno ljubili ni Boga ni ljude. Niste uzeli za ozbiljno što govori

moj Otac kada je rekao: "Budite sveti jer sam ja svet".608

Vi ste

zlotvori - zlotvorili ste moju najveću zapovijed o savršenoj

ljubavi.

Kako bi to prikazao, Isus upotrebljava primjer čovjeka koji

svoju kuću sagradi na pijesku. Pljusak, vodena stihija i vjetrovi su

nepogode, kako izvanjske tako i nutarnje kušnje. Prije ili kasnije

će dušu tog čovjeka dostići ponos, gnjev, strah i ţudnja. Kako će

se odrţati kuća ţivota takvog čovjeka? Ona se sruši, reče Isus. "I

velika bijaše njena ruševina".609

To je sudbina sviju, koji se

zadovoljavaju manjim, nego što Isus daje; kraljevstvo Boţje u

nama.

Promotrimo čovjeka koji svoju kuću izgradi na litici. Isus ga

označava mudrim i uzima ga za primjer, kao onoga za kojeg kaţe

da njegove riječi ne samo sluša, nego ih i "izvršava".610

On je

uistinu mudar, jer je veća njegova "pravednost od pravednosti

knjiţevnika i farizeja".611

On sebe smatra "siromahom u duhu".612

605

Mt 7,23 606

Dj 8,21 607

Mt 11,29 608

1 Pt 1,16 609

Mt 7,27 610

Mt 7,24 611

Mt 5,20 612

Mt 5,3

162

On spoznaje sve svoje propuste i grijehe, te ne miruje sve dok ne

budu krvlju Isusa Krista potpuno isprani. On je svjestan svoje

izgubljenosti i gnjeva Boţjeg, koji počiva na njemu; takoĎer i

svoje osobne nesposobnosti da sam sebi pomogne. No on

dozvoljava svom Gospodinu da ga ispuni mirom "i radošću u

Duhu Svetom".613

Zbog toga i uspijeva biti krotak, prijazan i

strpljiv prema svima. On "ne uzvraća zlo sa zlom, ni uvredu za

uvredu".614

On ţeli "zlo svladati dobrim".615

Ni za čim na ovom

svijetu ne ţedni njegova duša kao što mu je "ţedna... Boga".616

Njegovo je srce puno ljubavi prema svim ljudima, a Boga ljubi

"svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom

svojom".617

U nebo će onaj tko u Boţjem Duhu "čini dobro

svima",618

te i "kliče od veselja"619

iako je od ljudi odbačen,

nevoljen, progonjen i osuĎen. On zna u koga vjeruje i zbog čega

"ovo i trpi", a siguran je da mu "sadašnja ali kratkotrajna i mala

nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu".620

Ovaj čovjek je uistinu mudar. On poznaje sebe i zna otkud

dolazi: Duh od Boţjeg Duha spustio se u zemljanu graĎevinu

(tijelo), no, ne da udovoljava osobnim ţeljama, nego da čini volju

onoga koji ga posla. Ovaj poznaje takoĎer i svijet; svijet je za

njega mjesto na kojem će provesti odreĎeno vrijeme, ljeta i

desetljeća, ali ne kao stalni stanovnik, nego kao gost -

"pridošlica"621

koji je na putu u vječne stanove. U skladu s

613

Rim 14,17 614

1 Pt 3,9 615

Rim 12,21 616

Ps 42,3 617

Mk 12,30 618

Gal 6,10 619

Mt 5,12 620

2 Kor 4,17 621

Ps 39,13

163

ovakvim shvaćanjem on ţivi u ovom svijetu; uţiva plodove

zemlje, ali ih ne zlorabi. On je stvarno shvatio da "svijet sa

svojom poţudom prolazi".622

Isto tako taj poznaje i Boga; Bog je

njegov Otac i prijatelj, izvor svake dobrote, Bog "ţivotnog duha u

svakome tijelu",623

jedina istinska sreća svakog razumnog

stvorenja. Jasnije mu je od svjetla podnevna sunca da je čovjek

odreĎen da slavi onoga koji ga stvori "na hvalu slave njegove",624

da ga ljubi te se u njemu vječno raduje. On zna i način na koji se

postiţe ovaj cilj: ovdje i sada "da upoznamo istinitoga",625

da ga

ljubimo i vjerujemo Isusu da ga je on poslao.

U Boţjim očima to je mudar čovjek, jer on "svoju kuću

sagradi na litici" vječnoj. "Jahve je Stijena vječna"626

govori

Izaija, a ap. Pavao govori o pratećoj Stijeni koja je pratila narod

izraelski pri izlasku iz Egipta, iz koje su pili, "pili su, naime, iz

duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist".627

Isti

je Gospodin; Otac i Sin, jer za njega svjedoči Pismo kada kaţe:

"Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek".628

O njemu svjedoče

Boţji ljudi Starog Saveza kao i apostoli, od kojih jedan preuzima

pjesmu Psalmiste, te svjedoči: "Ti si, Gospodine, u početku udario

temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih. Ona će proći, a ti

ostaješ. I sve će ostarjeti kao ogrtač. Ti ćeš ih smotati kao plašt,

kao ogrtač. I oni će se promijeniti, a ti ostaješ isti, i tvoje godine

neće prestati".629

Mudar je, stoga, čovjek koji na ovom temelju

gradi, kome se ţivot (zemljana graĎevina) osniva jedino na

622

1 Iv 2,17 623

Br 16,22 624

Ef 1,12 625

1 Iv 5,20 626

Iz 26,4 627

1 Kor 10,4 628

Heb 13,8 629

Heb 1,10-12

164

Kristovoj krvi i pravednosti, samo na onom što je ON pretrpio i

učinio. Na tom zaglavnom kamenu temelji i izgraĎuje on svoju

vjeru, a na tom istom odlaţe sve svoje nevolje i tegobe duše. Onaj

govori svojem Bogu: sagriješio sam i zasluţio sam samo pakao,

ali zna da smo "opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u

Kristu Isusu".630

Ţivot koji sada ţivim "provodim u vjeri u Sina

Boţjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene

predao".631

To je "ţivot sakriven s Kristom u Bogu".632

No i ovakav čovjek ne smije misliti da je zauvijek lišen

borbe i da je zaštićen od svake kušnje. Kao zlato "koje se kuša u

vatri",633

bit će i on kušan. Sotona će upotrijebiti sve da kuša

svakog i da ga zavede. "Pljusak"634

neće izostati, ali će "kraljevska

vlast"635

koja svemirom vlada odrediti vrijeme i način. On je pod

zaštitom Gospodara svemira. Pljusak i vodene stihije će navaliti,

ali "Jahve nad valovima stoluje".636

On kaţe: "Dotle, ne dalje,

rekao sam njemu, tu nek se lomi ponos tvog valovlja".637

Vjetrovi

će zapuhati i htjeti kuću iščupati iz temelja, ali neće uspjeti, jer je

sagraĎena na litici. Njen graditelj se neće preplašiti, i "kad se

ljulja zemlja, kad se brjegovi ruše u more. Nek buče i bjesne

valovi morski, nek brjegovi dršću od ţestine njihove",638

on se

uzda u Boga. On se ne treba bojati, jer on prebiva "pod zaštitom

Višnjega", on počiva "u sjeni Svemogućega".639

630

Rim 3,24 631

Gal 2,20 632

Kol 3,3 633

1 Pt 1,7 634

Mt 7,27 635

Ps 103,12 636

Ps 29,10 637

Job 38,11 638

Ps 46,3-4 639

P 91,1

165

Zbog toga se smjesta (izravno) svaki čovjek treba

preispitati, kako sebe tako i teren na kojem gradi - pijesku ili litici.

Upitaj se istinski: Što je temelj moje nade? Na čemu se temelji

moj put u nebo? Nije li utemeljen na pijesku? Ne temelji li se u

obliku osobne pravovjernosti, utemeljene na osobnim

uvjerenjima, za koje drţim da su ispravna, iako time pobijam

Riječ Boţju? To bi bilo ludo? Značilo bi, uistinu, graditi na

pijesku. Gradim li, moţda, na uvjerenju pripadnosti jednoj

primjernoj crkvi, koja se orijentira prema biblijskim načelima, u

kojoj se ispravno uči i u kojoj postoji red, koja je bliska

primjerima apostola. Ovo je nedvojbeno razlog za slavu Bogu,

ako nas je doveo u takvu crkvu, koja nam pomaţe u posvećenju

našeg ţivota, no ona sama nije posvećenje. Ako u osobnom

posvećenju ne ţelimo uspijevati, ni najbolja crkva nam neće ništa

vrijediti. Naprotiv, ako ne koristim njenu sluţbu na posvećenje,

onda me ta dovodi još bliţe propasti, jer sam sve zloupotrijebio.

Na čemu izgraĎuješ svoju nadu? Na tome da nikom ne

nanosiš zlo i nepravdu? Uzmimo za primjer da si u cijelosti

iskrena osoba; ti ne varaš niti ucjenjuješ. Pravedan si prema

svakom. Ne ţiviš u grijehu, koliko moţeš sam procijeniti. To je

lijepo - ali nije presudno. Čak i onda ako iza ovakvog stava stoje

duhovna načela, to moţe u najboljem slučaju biti samo grana

vjere, ali ne sama vjera. No moţda nije ni to, jer u tvom slučaju

sve to nije u vezi s vjerom, nego je utemeljeno na etičkim

načelima. Takva nada ti je takoĎer utemeljena na pijesku.

Moţda je tvoj temelj ipak čvršći. Moţda si češće na

Gospodnjoj večeri, redovno moliš, kako u sebi tako i naglas, često

postiš, slušaš mnoge propovijedi, proučavaš Sveto Pismo i

razmišljaš o tome. To je, zasigurno, način vjerskog ţivota. A ipak

su svi ti rituali bezvrijedni, ako im nedostaje najvaţnije; vjera,

pravednost i milosrĎe. Ako su ti svi ovi izrazi poznati samo kao

lijepe riječi, ako tvojim srcem ne upravlja Duh Sveti, ti gradiš na

166

pijesku. Gospodine, ojačaj mi vjeru, ako se to uopće moţe nazvati

vjerom, što imam. U protivnom, daj mi vjere, bar kao goruščino

zrno. No, imam u vidu i to što kaţe ap. Jakov: "Što koristi, braćo

moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera moţe

spasiti?"640

Ne!, vjera bez djela, vjera koja ne donosi i ne pokazuje

plodove svetosti, nije vjera kroz EvanĎelje, a time ni vjera koja

vodi u Boţju krasotu. Ako se zadovoljavaš ovakvom vjerom, ti

svoju kuću ţivota gradiš na pijesku.

Gradi radije na litici. Pomoću Boţje milosti upoznaj sam

sebe. Priznaj zajedno s Davidom: "Evo, grešan sam već roĎen, u

grijehu me zače majka moja".641

Uvidi kako si u ţivotu gomilao

grijeh na grijeh i da je za to pravedna plaća smrt. Odbaci svaku

nadu da si se u stanju spasiti sam. Neka ti je sva nada u Jedinome

koji je "u svom tijelu naše grijehe uznio na kriţ".642

A kada

spoznaš da ti je on uzeo sve tvoje grijehe, kaji se pred njim uvijek

ponovo i znaj da si o njemu ovisan pri svakoj misli, riječi i djelu;

spoznaj svoju nesposobnost za svako dobro, ako ti on nije u

pomoći, jer on i kaţe: "bez mene ne moţete ništa učiniti".643

Dopusti da te ispuni Boţja mudrost koja dolazi iz

poniznosti. Pazi na to da ti osjećaji ostanu uravnoteţeni, ne

dopusti da u tebi vlada gnjev, briga ili strah. Prepusti se u svemu

Boţjoj volji. Uči se "biti zadovoljan"644

u svemu. Uči se "prema

svima biti ljubezan",645

takoĎer prema nezahvalnim i zlim. Budi

paţljiv ne samo da te ne snaĎe gnjev, nego da ti preko usana ne

izlaze riječi kao "luĎak", usmjerene prema bratu, neka ti se u duši

ne stvaraju misli protivne ljubavi. Nad grijehom, koji je uvreda

640

Jak 2,14 641

Ps 51,7 642

1 Pt 2,24 643

Iv 15,5 644

Fil 4,11 645

2 Tim 2,24

167

nebeskoj veličanstvenosti, budi gnjevan i ţalostan. Ljubi

istovremeno griješnika kao što je prakticirao Gospodin prema

farizejima: "Tada ih srdito sve naokolo pogleda oţalošćen zbog

tvrdoće njihova srca".646

Kao on, oţalošćen zbog griješnika, a

srdit nad grijehom, jer nam je rečeno; "ako se ljutite, ne

griješite".647

Gladuj i ţedni - ali ne za hranom "koja ima trajnost"648

nego

koja daje ţivot vječni. Stvari ovoga svijeta; bogatstvo, slava i

slasna uţivanja, neka te ne muče, "pusti mrtve neka ukopavaju

svoje mrtvace",649

kaţe Isus. Kada se u tebi rodi čeţnja da ţeliš

biti sličan Kristu, ne zadovoljavaj se uobičajenom poboţnošću. To

je samo jadna i škrta lakrdija, prikazivanje kršćanstva punog

izvanjskih oblika; ti si kršćanin, čije se srce još nalazi na ulici

ovoga svijeta, svjetovno usmjereno kao i prije. Ne zadovoljavaj se

s manjim, nego da u sebi doţiviš Boţju snagu. Ona ti dolazi kroz

Krista, jer njegove riječi su "duh i ţivot".650

Pošto je tvoj nebeski Otac milostiv, budi i ti. Ljubi prijatelje

i neprijatelje i neka je tvoja "ljubav strpljiva"651

i dobrostiva. Neka

se "raduje istini",652

gdje god se ova moţe uočiti, a koja je roĎena

iz Boţjeg strahopoštovanja. Raduj se u svemu što je na slavu

Bogu, a takoĎer doprinosi izmirenju meĎu ljudima.

Jednom rečenicom rečeno: Neka ti vjera postane i ostane

vjera srca, urezana u dubini tvoje biti. Reci svom Gospodinu: "Još

ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima".653

Neka te

646

Mk 3,5 647

Ef 4,26 648

Iv 6,27 649

Mt 8,22 650

Iv 6,63 651

1 Kor 13,4 652

1 Kor 13,6 653

2 Sam 6,22

168

proniče i u poniznost dovodi "ljubav Boţja, koja je u Kristu Isusu,

Gospodinu našemu".654

Budi u cijelosti ţedan i reci: "Ţedna mi je

duša Boga, Boga ţivoga",655

ţelim "u pravdi gledati lice tvoje, i

jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati".656

Ljubi Boga i

sve ljude, u tom smjeru djeluj i podnosi sve. Na ovaj način "vrši

volju moga Oca nebeskog",657

kaţe ti Isus. I kao što sigurno ideš s

njime putem zemaljskim, tako sigurno, ako ustraješ, s njim ćeš i

kraljevati u vječnosti.

654

Rim 8,39 655

Ps 42,3 656

Ps 17,15 657

Mt 7,21