Nar. umjet. 24,1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

235

Sastavljae ne pretendira da to posta-ne opca shema klasifikatorima usmene epike.Vremenski raspon koji autor spominje protez.ese od bugarscica (ovdje je autoru promaklanovija literatura), pa sve do tzv. puckih pjesa-rna. Sastavljae zbirke odskrinuo je vrata ipuckim pjesmama, pa decentno uvodi u krugnarodnih junackih pjesama i pueku Jacku SaJa-skog polja (Kurelac, Jacke 1871.) i nekolikoprimjera iz Lovorika Gradiskoga narodnogagranicarskoga puka br.S Luke Ilica Oriov-canina (1874).

Osredecki je ovu zbirku namijeniomladom citaocu onom koji druguje s kompjuto-rima i magnetoskopom, no tu i tame potkrademu se nepotrebna tuga nad dcfinitivno premi-nulom tradicijom epske pjesme. Na drugommjestu govori 0 "infektivnoj civilizaciji" kojamijenja folklor modnim novostima. Da nasta-vim stilom Eduarda Osrede~kog, folklor i no-viteti odvajkada su svojevrsni sustanari. Jcdnidruge ne isklju~uju. Prcmda je zaista mlnulozlatno doba usmene epike, oni sjajni daniMurkovog 1utlnja terenom kojem Osrcdeckiposveeuje dosta mjesta, usmena pjcsma josuvijck pronalazi svoj kutak izvedbe, cesto ineocekivan, kao sto je nedavno bujanje guslar-skih drustava, dod use ne u Hrvatskoj.

Mladi su postali "napuknuta karikana mjestu vjekovnog kontinuitcta pjevacketradicije" pa je dobro !ito im mozemo ponuditiovako raznovrstan izbor junaekih pjesama.DopaclJjivo poglavlje Junaci u pjesmi i zbiljiprocitat ce sa zanimanjem svi oni 5tO radodruguju s povije5cu. Osredecki se ovdjc, kao imnogi prije njega, bavi otklonom usmeno-knjizevne kreacije od povijesne cinjcnice. Tatematika uvijek nade svoj krug citalaca.

Sjetimo Ii se edicije Hrvatske na-rodne pjesme Matice hrvatske, ]unackih pje-saroa (Od I do IV) ,1896 do 18991, te knjige 8objavljene 1939. s predgovorom NikoleAndriea 0 Mijatu Tomieu, zao nam je lito iOsrede~ki nije precizniji pa ne navodi izvorepjesama. To sigurno ne bi umanjilo citJjivostov.e zbirke ani njenu populamu namjenu kojuupotpunjuje dobra likovna oprema s brojnimcrtCzima iz graficke zbirke Arhiva Hrvatske.

NIVES RlTIG-SEUAK

Josip Kekez, Poslovice i njima srodni obli-cit Zavod za znanost 0 knjiievnosti, Zagreb1984, 82 str.

Zavod za znanost 0 knjizevnostiFilozofskog fakulteta u Zagrebu objavio jedjelo Josipa Kekeza Poslovice i njima srodnioblici. Knjiga ima pet zaokruzenih dijelova ukojima su sintetizirane znanstvene spoznaje 0povijesti, ulozi, mjestu i vrijednosti poslovice.

U prvom dijelu (Od prirjeeja doposlovice - vrste i povijest nazivlja ) rijec jeo nazivima ovog kratkog, da ne kazemonajkraceg, oblika. Uz prirjecje iposlovicu ,koji su i najcesci u uporabi u Hrvatskoj, autarnavodi i druge kao sto su: pririjec, pririe,pririjecak, priricjc istrane:'proverbium, dic-teria, adagium, gnoma . Navodi i reaktivira itermin parcmi010gija koji oznacava znanstve-nu disciplinu koja tumaci, proucava i rjesavasva pitanja vezana za poslovice. Govori se i 0posebnosti poslovica da bi na kraju taj dugi ipodacima gust historijat zanimanja za hrvatskeposlovice autor podijcJio "knjizevnopovijcsnoi poeticki raz]ozno, u dva dijcla". U prvom jcrijcc 0 skupJjanju i objclodanjivanju, a u dru-gom 0 prisutnosti i ulozi poslovica u pisanojknjizevnosti.

U skladu s tim drugi dio (Susretposlovicc s pisanom knjizcvllo.lfcu saku-pljacevim lIacinom - povijest rukopisnih itiskanih zbirka) daje povijest rukopisnih iliskanih zbirki od 15. stoljeca (od BencdiktaKotruljevica, koji je poslovice umctao u svojcdjelo 0 ekonomskim problemima) do danas (doizbora poslovica Nikole Bonifacica Rozina uediciji Pet stoJjcca hrvatske knjizevnosli).

U' trecem dijelu (Od Bascanskeplace naovamo - posJovica u pisanoj knji-zcvnosti i jezikoslovnim djelima ) istice sesLilska i poetska uloga poslovica u mnogimknjizevnim djelima, odrectuju njihova svojstvai pokazuje kako sc poslovica funkcionalnouklapa u knjiuvnu strukturu. Evo tih autorovihodrednica: "1. Pisana knjiz.evnost uvicta poucnuprimjenu poslovica, posebno knjizevnost sred-njega vijeka; 2. pisana se.knjizevnost sluzi poa-ntnim karakterom poslovice, posebno sredn-jovjekovna i poezija 16. stoljcca; 3. pisanaknjizevnost tumaci poslovicu spoznajno, od

236

Nar. umjet. 24, 1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

srednjovjekovlja do nasih dana: poslovica ipreko nje pisana knjizevnost, tumaei povijest inacionalnu povijest; 4. pisana knjizevnostistiee ageografiena i ahistoriena svojstvaposlovice; 5. pisana knjizevnost genetski i iz-vedbeno istiee iskustveni, narativni karakterposlovice; 6. pisana knjizevnost navodi izved-bene kontekstualne spone, podudarne s onima unarodu; 7. pisana knjizevnost zna za stilskeosobine poslovice pa se njima redovite sluzi; 8.pisana knjizevnost smatra posJovicuknjiz.evnim oblikom koji je ravan svim ostal-ima; 9. pisana se knjizevnost odnosi premanjezinoj estetskoj vrijednosti vrlo afmnativno;10. pisana je knjizevnost podrucje sakupljanjaposlovica, jednako tako kao sto je to i narodnasredina; 11. pisana se knjizevnost susretala sposlovicama metod om sakupJjanja i metodominterpolacije" .

U cetvrtom dijelu (Iz problemalikeo poslovicama - utilitarno nacelo, hijerar-hija oblika i komparativni monogenetskiprislUp) rijec je 0 kriterijima od najstarijih raz-doblja koji su se intcrpretacijski svodili nanacelo korisnosti, odnosno poucnosti, pa se unjima redovito trazio utilitarno-eticki i utili-tarno-spoznajni sadrZaj.

U petom dijclu (Scmantika polja if/JkLura poslovice) razmalraju sc problemiklasifikacije posJovica. Auter daje i svoju de-finiciju poslovice. Ona glasi:"Poslovica je pre-cizna slikovita izreka, koja uopeava i tipiziraraznovrsne zivotne pojave. Za nju je karak-teristicno potpuno, opee vazece izrazavanjemisli i osjecaja i uspostavljanje poante. lako jeposlovica, dasto, autonoman usmcnoknjizevnioblik, korisno ju jc, radi sto potpunijcg dc-riniranja, usporedivati s ostalim knjizcvnimoblicima, 8tO je dodatno poeticko mjestonjezine podudarnosti s modernom poezijom,koju je takoder nuzno tumaciti komparativno iiincgativnimkategorijama. Po tome sto segmen-tirano flksira razne zivotne pojave, ona je vrlopodudarna noveli. Po tome 8to 'apstrahirakonkretne zivotne podatke i 8tOje povratno in-terpretativno primjenljiva, vrlo je srodna baj-ci. .." Uz kritiku dosadasnjih grupiranja poslov-ica po tematici, odnosno abecednom nizanju,autor se zalaze za razvrstavanje posjovica pre-rna semantickim poljima pa navodi i primjere:

1. Historijske poslovice, historijsko seman-tieko polje, 2. Etnolosko semantieko polje, 3.Filozofsko semantieko polje, 4. Politolo5kosemantieko polje, 5. 'Sociolosko semantiekopolje ... Na kraju ovog dijela autor razvrstavaposlovice u sedam paremioloskih tipova: 1.poslovice, 2. izreke, 3. dijaloske poslovice iiiposlovice-pitalice, 4. poslovice-anegdote iliposlovice-pricice, 5. frazeologizmi, 6. kIetve,zakietve, proklinjanja i 7. bJagoslovi. Da Ii sviovi tipovi spadaju pod naziv poslovice? Prcmanaslovu knjige ocekivalo se da ce bili rijeei i 0poslovicama srodnim oblicima, medutim onisu sarno navedeni, ali ne i obradeni.

Na kraju knjige dan je izbor iz bibli-ografije rukopisnih i tiskanih zbirki poslovica(101 bibliografska jedinica) i izbor iz strucneliterature 0 poslovicama (57 bibliografskihjedinica).

Knjigaje vrijedan doprinos znanjuo poslovicama. Rado ce je koristiti oni kojt sebave poslovicama i oni koji ~ele dobru informa-ciju 0 ovoj, u zivotu najprisutnijoj, knjiz.evnojvrsti.

ANTENAZOR

Doko Stojici~, Sjaj razgovora - narodneizreke, Udruzeni izdavaci: IRO "Gradina"Nis, NIRO "Jedinstvo" Pristina, NIRO'"Svjetlost" Kragujevac, 1983, 173 str.

Knjiga saddi 6307 izreka, koje sunavedene po azbucnom redu. Stojicic ih jeskupljao cetvrt stoljeca - dvadeset ipet god inaje "sluhom bio budan za narodne izreke", za tajneiscrpan izvor iz kojeg se mogu cijelog zivotacrpiti,a nikada iscrpiti. Nije navodio gdje ih jecuo i zapisao, jer to nije smatrao potrebnim, a"pobrani su sa raskosnog stabla srpskohrvat-skog jezika". NajviSe ih je cuo i zabiljezio uBeogradu, a sve je zapisao u ekavici bez obzirana to gdje ih je CUO,odakle su stigle i kojojgovornoj normi pripadaju. "Najce5ce infini-tivni oblik" nijc uzimao jer, kako kaze, "izrekesu tako manje razumljivc", vee "drugo licejednine i trece lice mnozine", zato lito se u tomobliku najcesce upotrebljavaju. Od dviju iIivge izreka, koje imaju isto znacenje i manje