K15 - Umjetnost i putovanje

Partir cest mourir un peu (Edmond Haraucourt, Rondel de ladieu, 1891)

Kad pone otapanje leda, bijeli medvjedi znaju na santama doi i do Islanda. Ali to nije vano. Mi smo na vrhu Sneffelsa...

(Jules Verne, Put u sredite zemlje)

to znai simbol? To je najprije tehnika rije iz grkog jezika i znai krhotinu za uspomenu. Domain daje gostu takozvanu tessera hospitalis, tj. prelomi kakav komad crijepa, sam zadri polovicu, a drugu dade prijatelju, tako da se, ako za trideset ili pedeset godina potomak toga prijatelja opet doe u kuu, spojivi krhotine u cjelinu mogu uzajamno prepoznati. Antika propusnica - to je izvoran tehniki smisao sim-bola. (H. G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti)

Crte je prema mitu nastao u inu djevojke iz Ko rinta, koja je ocrtala sjenu svoga dragog na tlu u tre-nutku njegova odlaska (ratovi su neko bili ultimativni razlog za promjenu mjesta, jednako kao Olimpijske igre ili hodoaa). Einsteinova specijalna teorija rela-tivnosti (1905), teza o ekvivalenciji mase i energije (E=mc2) i uporaba statistiko-vjerojatnosnog aparata u tumaenju fizikalnih pojava uinili su da prostor i vri-jeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apri-orne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neo-visne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada posta-ju varijable ovisne o parametrima gibanja promatraa-

subjekta. Putovanje, kao i umjetnost, kako o njoj govori Hegel, ima karakter prolosti, putovanje je gadamer-sko sueljavanje s graanskom religijom obrazovanja i njezinim ceremonijalom uivanja (sa slavljenjem svet-kovine dijeli stanje ne raditi). Umjetnost gibanju pris-tupa dvojako: kao predmetu umjetnikog djela i kao vizuri iz koje se djelo promatra. Shodno tomu, mogue je razlikovati umjetnost koja se bavi temom promjene mjesta (genre prizori putovanja, umjetnost reprezen-tacije pokreta i umjetnika djela koja se pomiu/gibaju, actual movement kinetike umjetnosti) te umjetnost namijenjenu pogledu iz automobila u pokretu (bill-boards). Ali kretati se mogu i umjetnici.

Na nain graditelja-putnika, poput Villarda de Honnecurta koji svoje znanje temelji na neposrednom promatranju, 7. svib nja 1911. Le Corbusier kree na svoje putovanje u Istanbul, prema prolosti, stvarno i metaforino - Vo yage dOrient - gdje se pod utjecajem stroge geometrije, bjeline zgrada i trijumfa kvadrata, kocke i kugle pod bljetavim slojem vapna raa njego-va zamisao domino sistema gradnje, modernistiki manifest. Putovanje kao poziv za bijegom, sinonim bezuvjetne slobode, izvor je emocija (Le Corbusier), otkria, itanja i interpretacija. Le Corbusierovi um i srce iskusili su najburnije emocije... u tom gradu ija je kompozitna struktura kondenzirala u sebi sve gra do-ve svijeta.

Na izlobi Toka susreta: ti i ja Tanje Dabo (2003) u Galeriji Krii Roban u Zagrebu na dva sueljena zida vidimo scenu u realnom trajanju snimljenu s pramca trajekta na relaciji Valbiska - Merag, koji po ve zuje otoke Krk i Cres. Njime putuje Tanja Dabo kada pos-jeuje svoje roditelje na Loinju. Portreti krajolika, planovi pribliavanja i udaljavanja od vijenca stijena to optae otok uzdu krivulje razdjelnice mora i kop na, te obalnog pojasa zelenila ritmiki se izmjenjuju, proiz-vodei efekt transpozicije, pulsiranja otok i variranja njihova poloaja. Dva trajekta na istoj liniji koji polaze istodobno, putuju u suprotnim smjerovima na pola

UMJETNOST I PUTOVANJE Silva Kali

167 UMJETNOST I PUTOVANJE : K15

puta se su sreu i odmah izbjegavaju, mimoilaze te udaljavaju. Im pakt, njihovo doticanje bilo bi nepoelj no i kobno. Slina dinamika, poput brodova koji se meusobno pribliavaju da bi se potom opet udaljili, prisutna je i u odnosu dvoje ljudi koji karakterizira iz vanvremenska i univerzalna muka spajanja i odrava nja kontakata. Bliskost u odnosu i povezanost identi teta dvoje ljudi ne raste progresivno linearnom puta njom, prije se moe govoriti o pojmu nemo-gunosti neprekidnog stanja jukstapozicije, jednako kao to ciklini karakter sila koje upravljaju prirodom liava vrijeme njegovog smjera kao neobrtljivog slijeda toa ka sada, u smislu prolosti i budunosti, razvoja i na pretka. Toka susreta: ti i ja je neka vrst retrospektiv-ne monografije, privatna metafora u Ich formi Tanje Dabo, koja je svojedobno otiavi s Loinja u Rijeku radi kolovanja, ostala razapeta izmeu Rijeke gdje radi i Zagreba gdje je uspio nai posao njezin deko. Ciceron veli: navigare necesse est, vivere non est: mobil-nost, koja, to se mora rei, u suvremeno doba ima manju cijenu od same injenice ivota, jedan je od uzroka znatnog smanjenja vanosti tradicionalnih drutvenih zajednica i veza. U skladu sa stavkom u amerikom Ustavu koji garantira slobodu traganja za osobnom sreom, pursuit of happiness, F. Fukuyama (Kraj povijesti i posljednji ovjek, 1992 - ispravljajui raniju tezu o neoliberalnom kapitalizmu kao savre-nom drutve nom ustroju, i prema tome kraju povijesti) objanjava kako mobilnost, dakle, znatno umanjuje vanost tradicionalnih drutvenih skupina, plemena, klanova, velikih obitelji, religioznih sekti itd. Te skupi-ne mogu biti humanije, ali budui da nisu organizira-ne prema racionalnim naelima privredne uinkovito-sti, one se raspadaju na svoje sastavne dijelove.

Video radovi pod nazivom Lost amigos I i II kratkim kadrovima, croma key tehnikom i de-kolanom vizual-nom i zvunom kompozicijom nimalo sluajno pod-sjea na komercijalni video klip; istodobno dinamikom pice, glazbenim soundscapeom, montaom i nara-

tivnom strukturom video rada, autori Leo Vukeli i Wla-dimir (Vladimir Frelih) parodiraju dugometrani film A produkcije iz tvornice snova. Formatom projekcije s projektora na platno u galeriji je simulirana atmosfera kinematografa. Tape je posluio za biljeenje osobnih procesualnih akcija umjetnika, koji istodobno ispituju

TANJA DABO TOKA SUSRETA: TI I JA,(Cres i Krk), video, 2003.

video kao stil i kao medij. Umjetnici su izveli odglu-mili performans vlastite egzistencije (tada bivajui na privremenom boravku u Njemakoj) na nain filmova ceste. Repetitivni ritam sekvenci vonje kabrioletom, ljudskih krajolika, urbanih umova, hedonistikog life-stylea, distorzije vremena i mjesta prema Wittgen-steinovoj ideji svijet je sve to je sluaj, izmjenjuje se s kritikom konzumerizma (u jednom kadru istaknute su maloprodajne cijene svih zastupljenih predmeta, ime je istaknuta injenica kako je cijeli vidljivi svijet pretoiv u robu na tritu i moe se izraziti cijenom), a ulaskom u tafelajnu sliku (koja je opet samo pred-loak za zaslon na automobilskom prozoru) kao citat scene iz Kurosawinih Snova, ironizirana je tradicional-na mimetika umjetnost. Ritualni intenzitet putovanja suvremenih Argonauta, koji, za razliku od mitskih s misijom, ne trae ba nita ve se kreu bez cilja, zaziva sliku svijeta nesputane mobilnosti bez granica i putnih isprava; pritom putovati znai nadivjeti pros-tor i stijenjenost svoje male zemlje (H. Wallmann). Lost amigos govori o prijateljstvu, preklopljenim ident-itetima dobrih prijatelja i osjeaju partnerstva, meusobnog pripadanja suputnika u novom i nep-oznatom okruenju.

Mobile videotheque Utopia Travel, video arhiv koji putuje u taksiju u funkciji mobilnog video ureaja, prolazei kroz deset glavnih gradova (Kairo Beirut Is tanbul Sofija Skopje Beograd Sarajevo Za greb Ljubljana Be, 2001) prikazuje video radove koji se bave idejom kulturne, socijalne i politike stvarnosti sadrane u fragmentima izdvojenih drutava, pritom nacionalne i kulturne ograde koje proizlaze iz stvarnog habitata pojedinih umjetnika, (osobnog) identiteta, pomicanja i prenosivosti ident-iteta i kodova te znaenja i teine granica kao nali-ja globalizacije (vidi rad talijanske interdisciplinarne skupine Multiplicity) stvarajui specifine raznolikosti u vizualnoj sferi informacija. Utopia Travel je projekt austrijskih umjetnika Ema nuela Danescha i Davida

168K15 : UMJETNOST I PUTOVANJE

LEO VUKELI I WLADIMIR FRELIH LOST AMIGOS I I IIvideo, 2001.

Rycha, zapoet tijekom iz lo be Das Experiment u bekoj Secesiji u svibnju 2001. U video arhiv Utopia Travel pohranjeni su ra dovi Sanje Ivekovi, Zdravka Mustaa, Vlade Knee via, Sandre Sterle, Renate Poljak, Alena Floriia, Kristine Leko, Marijana Crtalia, Denisa Krakovia, Lale Rai, Gorana Trbuljaka, Lea Vukelia & Wladimira Freliha, Dalibora Martinisa. Transport video radova poslanih iz usputnih zemalja od Kaira do Bea, u simbolikoj tranziciji od afrikog kontinenta preko Srednjeg Istoka do Istone, i na koncu do predzia Zapadne Europe, pronos informacija u polilogu na temu konstrukta politikih teritorija doveo je do stvaranja neinstitucionalne plat-forme usmjerene na pitanje mogunosti komunikacije i prijenosa lokal nih kulturnih kodova, zajednikih dijelova povijesti. Rije je o procesualnom projektu ovisnom o nerazum ljivim strukturama regionalne poli-tike i nepouzdane kvalitete putovanja.

I u stvarnom svijetu ne mijenja se samo prostor, ve i ljudi koji ga nastanjuju: istina je, prema Gadame-ru, povijesno otvo reno dogaanje smisla koje se ni kak vom metodom ne moe dovesti u jedan dovreni oblik. ovjek je jo krajem 19. stoljea bio mobilan, ko ristei uglavnom snagu svoga tijela za kretanje, u 20. stoljeu postaje motoriziran, a danas bi ve, kako kae Virilio, mogli govoriti o motilnom ovjeku ije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tije-la i pokoji korak. Suvremeni ovjek je sve manje ver-nakularan, sve vie planetaran. Njegov neposredni okoli je sve manje lokalan, a sve vie digitalan. Sve-opa komunikacija brie granice i razlike. Prije smo bili stanovnici teritorija, a sada pak samo turisti koji ga posjeuju ili ak i manje radoznalci koji u papua-ma, sjedei u svojim sobama slobodno plove infor-macij skim mreama i bankama podataka, razgledaju-i snimke mjesta Velikog svijeta. Naa stvarnost, ukinu em koncepta traj nosti i kolapsom pojma dis-tance kao vremenski znaajnog faktora, postaje sve vie svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualn-


MOBILE VIDEOTHEQUE UTOPIA TRAVEL video arhiv, 2001.

ih reprezen tacija. Virtualizacija zbilje omoguuje nje-zinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike filmske montae, video ka drova, sekvenci pogodnih za mani-pulaciju, rasplinutih prijelaza, rezova, skokova itd. For-ma vie ne slijedi funkciju, niti funkcija formu, ozna-e no kako kae Jacques Derrida nema vie nune veze sa svojim oz naiteljem, i obratno... Poimajui prolaznost (netraj nost, brisanje elektromagnetskog

za pisa) video slike kao etvrtu dimenziju svojih rado-va, video umjetnik Da libor Martinis u javnom prostoru njemakog grada Rosenheima slae kompoziciju (znaenja kao u ko vanici kompozicija vlaka) od etrdeset i pet crnih i srebrnih Volkswagen Golfova (Parken Verboten, njem. Zabranjeno parkiranje, 2000), svojevrsnu klavijaturu urbanog mjerila. Pred metima kojima je osnovna fun kcija pokret, prevaljiva nje udaljenosti, Martinis stvara nepominu branu koja onemoguuje prolaznike u prolaenju ustaljenim kori-dorima kretanja i remetei usta ljenost svakodnevnice. VW-ima u funkciji znakova Morseove abecede ispisa-


DALIBOR MARTINIS KRAJOLIK PROMJENJIVOG RIZIKAmultimedijalni projekt, 2004.

na je reenica Zabranjeno parkiranje ponekad je lijepo. Prepoznavanje urbane estetike u parkiranim automobilima (to su neki prolaz nici iitali kao marketinki trik, uostalom svi su sponzorski automobi-li odmah rasprodani) povezano je s porukom za ije je razumijevanje potrebno poznavati primijenjeno kodiranje; jednako e tako ostati skrivena poruka suvremene umjetnosti onima koji ne govore njezin jezik. Na poetku projekta Krajolik promjenji vog rizika (Variable Risk Landscape, sijeanj-prosinac 2004) Dalibor Martinis ulae u investicijski fond izvje snu novanu vrijednost na razdoblje od 365 dana. Umjetnik jednom mjeseno odlazi u brda kako bi isplaninario amplitudu koja odgovara vrijednosti udjela za protekli mjesec (na web stranici objavljen je dnevnik penjanja uz fotografiju umjetnika neprimje-reno formalno odjevenog, u autoritativnoj/poslovnoj pozi u breulj kastom/planinskom krajoliku fotograf konvivijalnog pejzaa je Boris Cvjetanovi). Tako umjetnik-ulagatelj financijski i fiziki proivljava pro-mjene vrijednosti uloga i svojim kretanjem u prirod-nom pejzau reproducira krajolik pro mjenljivog finan-cijskog rizika (pritom uspon krivulje grafikona znai financijski dobitak ali i fiziki gubitak tj. dodatni tje-

lesni napor, dok pad vrijednosti uloga donosi financij-ski gubitak ali i fiziki dobitak tj. od mor). Za vrijeme trajanja projekta dionice su dobivale i gubile na vrijed-nosti ovisno o globalnim burzovnim kretanjima koja su opet ovisila o razliitim dogaajima, kako u financ-ijskom tako i u geopoliti kom kontekstu.

Pejza je ve odavno, uostalom, kao i organizirano vrijeme, usluge i spektakl, postao predmetom kupnje i prodaje. Koliko ljudi ivi u mjestu gdje su roeni? Pitanje je to koje postavlja Darko Fritz, umjetnik koji ivi u Za gre bu i Amsterdamu i autor projekta Migrant Navigator na temu upravo migracija, izmjetenosti, identiteta, nostalgije (s portugalskog neprevedivog saudade, osjeaja vezanog uz duge plovidbe i neiz-vjesnost povratka kui) te znaenja i predodbe doma kao relikta obi teljske i nacionalne zajednice. Migrant Navigator je multi(hy brid)medijalni i public art (podrazu-mijevajui Internet kao javni prostor, tunelske i spi-ralne virtualne stvarnosti) projekt koji zapoinje u travnju 2002. dez.informativnom internet stranicom u iji vas sadr aj uvodi friz Home ikona Netscape Navigator internetskog pretraivaa. Druga faza pro-jekta Migrant Naviga tor je off-line: od lipnja do listopada 2002. pored e ljezni kog kolo dvora u Linzu u ok vi ru


projekta Talking the City (na tzv. cyber art festivalu Ars Electronica) za saena je hor ti kulturalna instalacija pod nazivom The Future of Nos tal gia. Na livadi je od reena parcela 9x9 metara, gdje je paljivo aranira nim cvi-jeem razli itih boja naslikan piktogram kue, tonije prevedena je u cvjetni aranman ista Home ikona internetskog brow sera. Kolodvor je paljivo iza brano mjesto za sadnju - mjesto tranzita i check-in postaja za osobe u emigraciji, mjesto svija nja/iskriv lje nja i distor-zije prostora, gdje putnici mogu jesti, spavati, obavljati transakcije, kupovati ili moliti. Aug, prisjetimo se, takve prostore naziva nemjestima (nonlieux), bez identiteta i odnosa. Trei dio Migrant Navigatora ostva-ren je u okviru projekta Motel Jeevo. S obje strane hrvatsko-slovenske grani ce, na postoje im oglasnim mjestima standardnog (go lemog) billboard formata, cen tralno je postavljen plakat formata 2x2 m izraen u tehnici sitotiska, koji sadre sliku-citat uveane i grafi ki obraene Home ikone na sjaj noj srebrnoj pozadini, cyber-estetike. Granice su mjesta s vlastitom psihopatologijom; granini prijelaz Hrvatske i Slovenije (do devedesetih mea bez graninih zgrada, danas istona Schengenska granica) upisan je na kartu intenzivnog traffickinga. Plakati s Home iko nom bili su postavljeni i u Zagrebu - namijenjeni pogledu pjeaka i commutera. Doivljavajui svijet, doivlja vam sebe. (Merleau-Ponty)

Ivanu Keser i Aleksandra Battistu Ilia zanima i vot i samoorganiziranje ljudi unutar zajednice te utjecaj ekonomije, urbanizma i razvoja komunikaci-jskih tehnologija na socijalne procese: ena iz jednog sela u Hrvatskoj rekla nam je da cijeli ivot nije imala po trebu maknuti se iz svog sela. Isto tako, ena koja ivi na Manhattanu priala nam je da niti jedan dan svog ivo ta nije imala potrebu napustiti Manhattan. Nema nita loega u stavu ene iz malog sela, niti je

ita loe u stavu ene s Manhattana. Uostalom, ni slavni filozof Immanuel Kant nikada nije otiao iz rod-nog K nigs berga (danas Kalinjingrad). Weekend Art: Halle lujah the Hill serija je fotografija (ima ih vie od osamsto: film-na injen-od-fotografija) koje su Ili i Keser s umjetnikom koji se neko zvao Tomislav Gotovac (zbog fizike pojavnosti lanova nazvali su se i XXXL grupom) snimali nedjeljama na zagrebakoj Medved nici, tije kom pet godina (1996-2000) zajed-nikih rituala hoda nja prirodom pratei ritam godinjih doba. Meu rane radove nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti spada ostavljanje tragove/stopala u pijesku Dennisa Oppenheima. Ideale viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije Richard Long i Hamish Fulton (no walk, no work) preuzeli su i konceptualno uobliili u strategiju pona anja umjetnika, prema Miku uvakoviu koji dalje pie: ...oni su hodanje dokumentirali oznaa-vanjem etapa putovanja na kartama, fotografiranjem


DARKO FRITZ THE FUTURE OF NOSTALGIAintervencija u prostoru, 2x2 m, 2002.

DARKO FRITZ THE FUTURE OF NOSTALGIAhortikulturna instalacija, 2002.


ALEKSANDAR ILI, IVANA KESER, TOMISLAV GOTOVAC HALLELUJAH THE HILLfotografije, 1996.-2000.

krajolika ili, u slu aju Lon ga, ostavljanjem skulptorskih tragova (krugovi, linije od kamena, prua). Fulton doivljava svoj hod kao kontemplativno pranjenje duha i prima nje direktnog dje lovanja prirode (sunce, vjetar, kia). Umjetnici Land Arta izali su iz galerija i rade u krajoliku (vastness; jedino Christovi radovi imaju preciznu drutvenu podlogu, iz voeni u urbanom pej-zau), umjetnost u prirodi i od prirode (transnacional-nih prostora), modelirajui krajolik, stvaraju privreme-na djela (i stanje biti na putu, putovati, obino ima efemerni karakter) koja e izbrisati atmosferilije, a ije je postojanje dokumentirano fotografijom: prisut-nost je fiziki relativan po jam. David Maljkovi u Scenama za novo naslijee (2005-2006) bavi se putovanjem ka prolosti (utjelov ljenoj spomenikom Vojina Bakia na Petrovoj gori), kolektivnom amnezi-jom transponiranoj u budu nost oslo boenu povijes-nih injenica.

Edo Murti u svome putovanju Amerikom, poseb-no u New York poetkom pedesetih svoj doivljaj te zemlje iskazuje slikama-gestama u stilu apstraktnog ekspresionizma (taizma), u svojevrsnom putopisu u slikama urbanog krajolika, elektrinom rasvjetom i mreom prometnica dinamiziranim zapadnim velegra-

dom (prisjetimo se pulsirajueg optikog uinka pikto-grama srca u radu Miltona Glasera I love New York; tamo putuje, ali zato da bi zauzeo nepomian kleei stav, Zlatko Kopljar: K9). Umjetnik Damir Stoj ni (Galerija Vladimir Nazor, 2001) koristi pod galerije kao grundirano platno, proizvodei novu realnost interi jera u kojem intervenira ne bi li poprimio karakter ulice, vanjskog prostora. Naime, Stojni je radijalnom posta-vom leeih policajaca (bumpsera) na pod galerije, prisilio posje titelja na usporavanje, ali ga i potakao na kretanje koje je preduvjet usporavanja. Galerija-itaonica postaje prostor eksperimenta, dobiva iden-titet krunog toka. Pjeaki leei policajci ukazuju na opasnost brze vonje kroz svakodnevicu, gotovo jednako tako ubojite kao i stiskanje papuice gasa u automobilu, iako s od goenim uinkom.

U svijetu intenzivne globalizacije u kojemu otputo-vati u neku daleku zemlju sve manje znai otii u neki zaista drugaiji svijet, istodobno se, meutim, produb-ljuje jaz bogatih i siromanih zemalja. Samo etiri pos-to o vje anstva vozi se zrakoplovima, dok je mnogima kretanje ogranieno iz ekonomskih ili politiko-pravnih razloga. Aristotel navodi kao temeljni nain bitka priro-de promjenu, promjenu mjesta, neprekidno gibanje, a vrijeme definira kao ono u emu se kree ono pro-mjenljivo. U radu Copy cat Kristine Lenard i Michaela Johanssona fenomen pen-frienda proiren je na raz-mjenu slika, kao razmjenu razglednica - prema Cedricu Priceu razglednice su distorzija vremena i mjesta. Johansson, mladi umjet nik iz vedske koji je studirao i u Njema koj i u Norvekoj i Kristina Lenard, mlada umjetnica iz Samobora koja je studirala u Za grebu, Poljskoj i vedskoj gdje su se i sreli, zajedno (kolaborativno) izlau niz kairanih fotografija snimlje-nih digitalnom kame rom na razliitim lokacijama. Pa ljivi posjetitelj uskoro e uoiti da u monotonom ni za nju slika treba promatrati zajedno dvije po dvije fotografije. Ciklus nastaje prema ideji pronalaenja slinih motiva na vrlo udaljenim lokacijama: Michael


opisom ili slikom predstavlja neki naeni predmet ili situaciju, Kristina mora u odreenom roku pronai sli-an predmet ili situaciju u vlastitoj neposrednoj oko-lini; i obratno. Neke su urbane situacije sintetizira ne u jedinstveni prizor na kon obrade u Photoshopu.

Radovi Sandra ukia sigurno najbolje u hrvatskoj suvremenoj vizualnoj umjetnosti utjelovljuju elju za promjenom mjesta, za putovanjem koje po Jungu svjedoi o nezadovoljstvu koje tjera na potragu i otkrivanje novih obzora (sretne doline). Za Zapadnu civilizaciju pejza je prizor ljudske akcije a ne usamlje-na, nepripitomljena priroda dok su, naprotiv, u djelima iz Daleke Azije ljudski likovi svedeni na kratku arabesknu liniju. Horizont se moe pomicati, podizati, sputati, okretati... Koristei se predlocima nalik mitolokim pejza nim slikama, arkadijskom snu (ne zaboravimo, smrt je Et in Arcadia...), uki istodobno ironizira destination industry, instant turizam imperativ-nog uivanja unaj mljujui prostore putovanja (tj. una-jmljujui slike, ima ges, probranih-atraktivnih i teko dostupnih krajobraza od photo-stock agencija, tzv. slik-ovnih arhiva), putovanja ne faktinog, ve kroz medije (dijapozitiv - pikselizirana fotografija video monitora - fotografija - monitori oko prostrte trpeze), s jasno izraenom distinkcijom izmeu realnog prostora i prostora promatranja.

Put oko svijeta u sto dana (1994, 1998) serija je autoportretnih fotografija snim ljenih croma-key postup-kom (kao trijumf simulakruma: stvarnije od stvarnog). Umjet ni kov lik naao se u situaciji tunelske per-spektive virtual nog putovanja, putova nja kroz images (preuzimaju i estetiku televi zije) ili prolaenja pogleda kroz nefa bu larni film u slikama, reciprocitetnih per-spektiva i me uzamjenjivih gledita. Perspektiva je prema R. Hughesu oblik apstrakcije, pojednostavljen-je odnosa izmeu oka, mozga i promatranog predme-ta, zamiljen kao ono to vidi jednooka osoba. Slikama mozaine dramaturgije u ukievim radovima suprot-stavljen je niz prizora povezanih umjetnikovim likom


MOBILE VIDEOTHEQUE UTOPIA TRAVEL video arhiv, 2001.


DAVID MALJKOVI SCENE ZA NOVO NASLIJEEvideo film, 2004.

kao protenim moti vom, a njima klize oblaci i udesni svjetlosni meteoroloki fenome ni, primjerice na slika-ma dubokog zelenila Islanda (geo grafija umjesto krajo-lika) i tamonjeg grada Snif felsa u kojemu je umjetnik boravio za rezidencijalnog boravka 1992., mjesta s kojega junaci Julesa Vernea kreu na put (memorija mjesta, loci of the mind - men talna mjesta nemaju veze s anatomijom). Serija 1000 autoportreta je svojevrstan dokument procesa, putovanja na duini lakta, u dis-tinkciji izmeu osobe i njezine ruke. U radu Sem Maritime Company (1996) trajekt na relaciji Ancona-Split tijekom plovidbe niijim vodama izmijeta se u metafiziki ne-teritorij, kao paralelne podjele svijeta.

Adventure & Co. Ltd. fiktivna je kompanija ukia i nje govih prijatelja; na retrogradno (usmjereno ka prolom dobu vjere u napredak i graansku ideju sret-ne doline) oblikovanom posteru simulirane povijesnos-ti, vremenskog odmaka, kapetan jedrenjaka u naporu probijanja kroz vjetar pokuava dokazati da zemlja nije zaobljena, ve da je ploa svijet nije nu-no neogranien, kao to ni vrijeme nije nuno beskon-ano. uki priziva lik Kapetana Nema ili Corta Maltesea, ironinog kapetana sa zlatnom naunicom koji je noem produio liniju ivota na svom dlanu ne priznajui autoritet ak ni sudbine. Corto Maltese, kon-radovski lik antijunaka, egzistencijalistiki pustolov i pionirski graanin svijeta, pomalo gubitnik, razliit je od kostimiranih superjunaka koji lete. Antijunak je

stvo ren kao oblik protesta protiv figure lanog heroja, svoj stvene romantiarskoj i patriotskoj literaturi 19. sto-lje a, najavljujui umor od povijesti suvremenog ovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke.

Rimski brodovi nisu poznavali plovidbu uz vjetar putovanje je u uskoj svezi s tehnikim mogunostima promjene mjesta. Vlak u prometu ima prednost pred automobilima jer je javni promet vaniji od osobnog (na shabbat se ne smije nita raditi, pa ni voziti auto-mobil; u Tokiju 80% stanovnika odlazi na posao jav nim prijevozom, dok ih u Los Angelesu 80% ide na posao koristei automobil). Turnerova slika grabee lokomo-tive Kia, para & brzina (utjelovljeni pokret: Nike sa Samotrake) koja je postala ikonom futuristi kog pokre-ta, utjelovljuje poetak doba vjere u stroj koji omogu-u je bre prevaljivanje puta. Ono, iako se vie ne ostva ruje izgaranjem ugljena, nastavlja biti veliano i u doba poslije postmoderne. U nekim svojim radovima uki se bavi temom putovanja vlakom, koje ne pred-stavlja kretanje od toke A do toke B, ve i dogaa-nje, socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju, odnosno slika je kolektivnog ivota (floating population u fleksibil-nom krajoliku). Putovanje je osvjetavanje, jedna vrsta budnosti. Ono, kao parafraza tvrdnje Bernarda


SANDRO UKI PUT OKO SVIJETA U 100 DANAdetalj, fotografije, 1992.-1999.

Tschumija da nema prostora bez dogaaja (spomenuti prostor-vrijeme kontinuum kao 4D objekt, suprotno euklidovskoj teoriji), moe biti stvar uma, de materijali-zirana ili konceptualna disciplina sa svojim tipolokim i morfolokim varijacijama, a s druge strane iskustveno dogaanje koje se usredotouje na osjetila, na premjeravanje prostora. Pravi putnici jedino su oni to zbog putova nja idu na put (Baudelaire), ali ono koje je bijeg od sebe ne dostie cilj. Tiziano Scarpa pie kako je lutanje ono jedino na to se isplati otii u Veneciju; sasvim opre ne namjene, linije u raznim bojama na klasinom planu londonske podzemne e lje znice (The Tube, engl. cijev) Harryja Becka oznaavaju razliite linije vlaka: Piccadilly Line, Northern Line... tako da putovanje pod zemljom postaje raznobojno osjetilno iskustvo. Rad Simona Pattersona Veliki medvjed iz 1992. nazvan je po istoimenom zvijeu na koje nali kuje, po miljenju autora, plan lon-donske podzemne eljeznice ije su postaje promijen-jenih naziva u imena javnih osoba, novinara, filozofa, nogometaa, glumaca... kako bi se dobio plan suvre-menog kulturnog prostora. Metropolis je mjesto brze izmjene vizura, susretanja s novime bez promjene mjesta: Benjamin govori o jezi velegrada, dva stranca se nau licem u lice, dotiu se neposredno pogledom i dahom (ekstaza ko munika cije umjesto drame ali-jenacije).

Arhitektura koja prati ovo sveope kretanje u po trazi za novim prostorima odmora, uitka, zabave i za borava je ambivalentna. S jedne strane, ona slijedi glo balne tokove, duh vremena koji se eksplicira u sve-op oj atomizaciji drutva, uvodei u svoj diskurs sekven ce, disjunkcije, dislokacije i dekonstrukcije, koristei tehnike sline filmskoj montai i proizvodei naselja ko ja izgledaju poput sluajnog nizanja slika. Takva arhi tektura, odbacivi puni volumen, kamen i vrstou (da kle neka od svojih vitruvijanskih poela) rabi rastere, modularne sustave, ljuske i opnaste ovoj-nice, a ukupni efekt njezinih graevina predstavlja


KRISTINA LENARD I MICHAEL JOHANSSON COPYCAT digitalne fotografije, 2004.

su perpoziciju svjetla i materijala. Na neki nain takva arhitektura postaje (3D) snimka sebe same, to i jest odgovor na suvremeni trend prodora snimki u svako-dnevni, privatni i javni ivot, pri emu snimke postaju ivlje od zbilje, a poesto i od samih ljudi. Kako pri mje-uje R. Barthes: mi ivimo prema poopenom imagi-narnom. Takozvana razvijena drutva danas kon-zumiraju slike (slike, kao i borgesovske rijei, podra zu-mijevaju zajedniko iskus tvo), a ne vjerovanja. Tako ni televizor - mjesto gene riranja stalnog zova optimi zma (prema Houllebecqu) i medijator putovanja - vie nije golema kutija u sreditu dnev nog boravka, na masivnoj komodi (odakle ga je N. J. Paik pre mjestio u prostor galerije ili muzeja), ne go sli ka na zidu.

Putovanje na mjestu: u okvirima svog filozofskog sistema nedokazivog, ali mogueg i vjerojatnog, Vjenceslav Richter od 1964. godine razvija koncept sinteznog ili sinturbanizma idealnog grada nazvanog Heliopolis. U stambenim ziguratima koji bi se veoma polagano, ali razliitim brzinama, okretali oko svoje osi, stanovnici Heliopolisa svaki dan budili bi se na razliit-im stranama svijeta i u drugom susjedstvu. Budui da je rotacija programirana tako da se izbjegne ponavljan-je, grad je stalno nov i drugaiji. Takav ambijent je oznaen pojmom polient ija definicija jo nije pot-puna, a ovisi o naim mogunostima recepcije, dosegu znanstvenog instrumentarija i znanstvene i umjetnike misli, naglaava autor. Paralelno sa sinturbanistikim projektima, Richter kreira tzv. simultanu perspektivu kao informativno-grafiki sustav kojim je mogue dati potpunu tehniku informaciju o perspektivno prika-zanom objektu. Budui da se u svakoj prikazanoj prostoriji nalazi njezin vlastiti nedogled, mogu se prika-zati debljina i struktura zida i njegove obje strane, kao i ugraene instalacije. ovjek, meutim, ne sree danas uistinu ba nigdje sama se be, tj. svoju bit. (Heisenberg)

Svako putovanje predstavlja mogunost promjene (no i bez promjene mjesta putujemo Svemirom, kroz

vrijeme: Nikola Batui sugerira da ivimo prebrzo, ta ko da nam ostaje malo vremena za plemenito kom-poniranu dokolicu). Putujui odnosimo dio svijeta u sebi, svoj duhovni prostor, kako bismo ga smjestili u novi vanjski kontekst i svaki put postoji nada da e taj na unutarnji sklop u drugom okruenju moda druga-ije reagirati, funkcionirati. Interakcija s novim okrue-njem ponekad nudi i nove odgovore na stara pitanja, a ljudi i stvari u razliitom kontekstu otkrivaju se za nas u pone kad nesluenim aspektima. Moe se rei da, preavi put, putnik nikad ne ostaje isti, netaknut.

U kretanju prema odreditu, u mimoilae nju sa sekvencom krajolika koji nam dolijeu u lice (ukoliko to ne suzbijemo ne kom knjigom ili novinama), neo-pazice izlazimo iz she me svakodnevnog ponaanja, postajui otvoreniji za svijet oko sebe, moda i zato to mislimo da ga vie ni kada neemo vidjeti. Stoga sebi dozvolja vamo vie kreativne tolerancije u pristupu lju-dima stvarima i doga ajima, budui da smatramo da nas to malo ili nita ne kota, pa svaki put ima u sebi neki stvaralaki potencijal koji se u nama raa kada na njega krenemo (putovanje kao ekstaza, u smislu biti izvan sebe, izai iz vlastita poloaja - stasis, pot-pune identifikacije sa sada njim trenutkom, posvemanjeg zaborava prolosti i bu du nosti, prema Kunderi).

Danas je taj potencijal uvelike reduciran, zbog br zine koja slama distancu i daleko ini blizim, ali i mo gunosti putovanja virtualnim prostorom informacij-skih baza podataka gdje bez napora i bilo kakve empatije dopiremo i do nama inae nedostupnih mjes-ta. I upravo zbog toga, najvea i najsadr ajnija putovanja zbivaju se u nama samima. Isto dob no, ne nuno mijenjajui mjesto (nije li Braco Dimitri jevi kazao da gledano s Mjeseca nema razmaka iz meu Louvrea i zoolokog vrta; iz iste vizure koncentracija potronje elektrine energije reprezentira ljudska nase-lja), putujemo kroz vrijeme; ali mlai od nas su, prema Romanu Ondaku, stvarni svjedoci budu nosti.


Documents

K15 - Umjetnost i putovanje