Geo

fizi

čki o

dsje

k P

MF-

a

Rek

tors

ki la

nac

Sve

učili

šta

u Z

agre

bu

Krater na Mjesecu

Atmosfera

Kora

Gornji plašt

Donji plašt

Plašt

Vanjska jezgra

Unutarnja jezgra

MOHOROVIČIĆEV DISKONTINUITET

Kako je Andrija živio vrijeme

Nevjerojatni život Andrije Mohorovičića

„… jer je prognoza danas još kao iskustvena nauka, uvijek nezahvalan posao. Navijek

ima ljudi koji pravom ili nepravom na nju psuju, pa ako pogađa vele da slučajno

pogađa, a ako ne pogodi onda je neznalica onaj koji sastavlja prognozu. Ali ako se sa

prognozama jednom ne započne neće biti ni pogrešaka, a bez tih neće biti ni iskustava,

a niti napretka.“

Volosko

Klementinum, Prag

Nas

lovn

ica

cije

njen

og s

eizm

ološ

kog

časo

pisa

s p

rigo

dnom

mar

kom

Hrv

atsk

e po

šte

Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja u Voloskom kraj Opatije.

Andrija je završio gimnaziju u Rijeci i položio ispit zrelosti s odličnim uspjehom. Nakon mature,

upisao je studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu u Pragu.

1857.

1875.

1890.

1899.

22. veljače 1857. rođen njemački fizičar Heinrich Hertz koji je dokazao postojanje

elektromagnetskih valova, po njemu je nazvana mjerna jedinica za frekvenciju [1 Hz]

Nakon završenog studija jednu godinu radio je na gimnaziji u Zagrebu kao namjesni učitelj.

Dvije školske godine Andrija provodi u Osijeku kao nastavnik u tamošnjoj Realnoj gimnaziji.

Započinje svoj devetogodišnji rad u Kraljevskoj nautičkoj školi u Bakru, najprije kao učitelj a potom

kao profesor. U Bakru prvi put dolazi u dodir s meteorologijom koju je predavao učenicima II.

razreda.

1. siječnja 1877. Grički top prvi put objavio (lokalno) podne

A. G. Bellu odobren je patent za telefon

9. studenog 1880. Veliki zagrebački potres, J. Milne konstruirao je prvi seizmograf

1880.

Andrijina majka Marija rođena je Opatijka, a otac Andrija, kovač sidara, potječe izRukavca u Istri. Nakon smrti Andrijine majke, kad je imao pet godina, otac seoženio drugi put, a Andrija je dobio sestre Betinu i Rozinu.

Inače, u obitelji Mohorovičić postoji tradicija da se najstariji sin zove Andrija.

Andrija se oženio Silvijom Vernić, sestrom svojeg bakarskog kolege. Silvija i Andrija imali su četvero

djece: Andriju, Ivana, Stjepana i Franju.

Najstariji sin Andrija rođen je u Bakru 1884. god. i odrastao je u doktora prava i

sudca. Ivan je rođen 1888. god. i postao je farmaceut – nažalost, umro je mlad, u

svojoj 24. godini. Stjepan, rođen 1890., krenuo je očevim stopama i postao fizičar i

geofizičar. U Zagrebu se rodio i najmlađi sin Franjo, koji je umro kao dijete od šest

godina.

1. svibnja s radom je započela meteorološka postaja u Bakru na čijoj je uspostavi Andrija radio

godinama. To mu je omogućilo da se posveti znanstvenoistraživačkom radu.

Svrhu meteorološke postaje nautičke škole u Bakru Andrije je objasnio ovako: „…

jedno radi predmeta samog; drugo radi toga što je predmet od veoma velike važnosti

za učenika kao budućeg pomorca; treće radi osobitog orografskog položaja Bakra.”

Nefoskop je instrument koji je omogućavao određivanje smjera i brzine gibanja

oblaka, posebno u višim slojevima atmosfere. Andrijin nefoskop koristio je tamnu

komoru (cameru obscuru), a isticao se malim troškom izrade i velikom preciznosti.

1885.

1895.

Već s 15 godina potpuno savladao talijanski, engleski i francuski jezik, a poslijenjemački, latinski i starogrčki. Tijekom studija naučio je i češki jezik.

1. siječnja Andrija preuzima upravu meteorološkog opservatorija. Nastavlja sa znanstvenim i

nastavnim radom, i marljivo radi na povećanju broja i kvalitete meteoroloških postaja. Započinje s

redovnim određivanjem točnog vremena pomoću astronomskih mjerenja pasažnim instrumentom.

31. svibnja veliku štetu napravio je tornado kod Novske – Andrija je na terenu i istražuje okolnosti!

U travnju je Andrija utemeljio mrežu postaja za motrenje nevremena s grmljavinom. Do kraja 1899.

okupio je oko 500 motritelja – što službenih, a što dobrovoljnih. Motritelji dojavljuju i o opaženim

potresima.

“Jednoglasno s odlikom” Andrija je promoviran u doktora filozofije!

Započinje svoje djelovanje na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavajući kolegije

iz geofizike i astronomije (do 1918.), a nešto kasnije predaje i na Šumarskoj akademiji.

Postao je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), a 1898. njen

je pravi član.

Realka je smještena u zgradi u ulici Grič 3 (današnji DHMZ) na Gornjem gradu do

1895. godine, nakon čega je preseljena u zgradu današnjeg Muzeja Mimara. Danas

tu školu poznajemo kao I. gimnaziju u Novom Zagrebu.

Realna gimnazija ili realka bila je višegodišnja škola koja priprema za studij, posebno u tehničkim znanostima, i u kojima se polaže ispit zrelosti (matura).

U srpnju Zagrebački meteorološki opservatorij preuzima upravu nad svim postojećim meteorološkim

postajama u Hrvatskoj i Slavoniji. Do tad su postaje bile pod nadzorom Kraljevske ugarske

meteorološke centrale u Budimpešti, Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u

Zagrebu, Meteorološkog opservatorija u Zagrebu te privatnika.

Andrijina rodna kuća u Voloskom nekad i danas. Obitelj Silvije i Andrije Mohorovičića. Shema nefoskopa.

Andrija je objavio rad u Meteorologische Zeitungu u kojem je prvi opisao vrtlog s horizontalnom osi,

tzv. atmosferski rotor, kojeg je opazio promatrajući oblake i vjetar kod Bakra i Kostrene.

C. Parsons izumio parnu turbinu

K. Benz izumio prvi praktični automobil s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, G.

Daimler izumio prvi motocikl s benzinskim motorom

H. Hertz izumio radar, E. Berliner izumio gramofon

Nikola Tesla patentirao elektromotor s izmjeničnom strujom i transformator

W. C. Röntgen objavio da je otkrio nevidljive X-zrake

1. listopada 1891. u javni život Hrvatske

uvedeno srednjoeuropsko vrijeme

Tema njegove disertacije bilo je klimatološko istraživanje naoblake, rodova oblaka i

pripadnog gibanja zraka kod Bakra, a sastojala se od prethodno objavljena tri

znanstvena rada (danas poznato kao skandinavski tip doktorskog rada). To je

ujedno i prvi doktorat iz geofizike u Hrvatskoj!

Na svoj zahtjev, Andrija je premješten na realku u Zagrebu gdje radi kao profesor.

Ven

iale

gend

i –do

pusn

ica

za o

drža

vanj

e pr

edav

anja

na

Kra

ljevs

kom

sve

učili

štu

u Z

agre

bu.

Nakon što je Andrija preuzeo upravu Meteorološkog

opservatorija 1892., broj postaja naglo je

porastao.

2. srpnja 1898. snažan potres kod Sinja

Akvarel Slave Raškaj iz 1899/1900 (DHMZ).Shema vrtloga s horizontalnom osi.

H. Becquerel otkrio radioaktivnost, J. J. Thomson identificirao elektron

Erupcija/eksplozija vulkanskog otoka Krakatau

Ukinuta Vojna krajina

1900.

1910.

1925.

U kotaru Jaska s radom su počele prve postaje za obranu od tuče.

Andrija je objavio svoj posljednji znanstveni rad u meteorologiji – nakon toga meteorologijom se

bavio samo stručno, kao motritelj i upravitelj opservatorija. Iste godine objavio je i svoj prvi rad na

temu potresa (Naputak za motrenje potresa).

1920.

1905.

Andrija se od znanstvenog rada u meteorologiji oprostio izjavom: „Konačni zadatak meteorologa jest, da postavi diferencijalne jednadžbe gibanja zraka, te kao integral dobije općenito kolanje atmosfere, a kao partikularne integrale i ciklone, anticiklone i tornade i nevrijeme sa grmljavinom. Od toga smo cilja još daleko…”

Seizmologija u Hrvatskoj počinje nakon velikog zagrebačkog potresa 1880. kadJAZU osniva Potresni odbor (treći u svijetu, nakon švicarskog i japanskog), na čelus Josipom Torbarom, ravnateljom realke. Za prikupljanje i analizu podataka teobjavljivanje Potresnih izvješća bio je zadužen Mijo Kišpatić, profesor geologije narealki. Toj grupi entuzijasta nešto kasnije pridružio se i Andrija.

Meteorološki opservatorij, s Andrijom na čelu, preuzeo je objavljivanje potresnih izvješća. 4. travnja

postavljen je prvi pravi seizmograf (Vicentini-Konkoly), posuđen iz Budimpešte – to je početak rada

zagrebačke seizmološke postaje. Tada započinju i redovne analize seizmograma.

1936.

2. siječnja 1906. snažan potres kod Kašine, 18. travnja 1906. snažan potres u San

Franciscu

28. siječnja Andrija je postavio kvalitetni, moderni seizmograf tipa Wiechert, od 80 kg, koji je bilježio

dvije horizontalne komponente pomaka tla.

U Hrvatskom društvu inžinira i arhitekata u Zagrebu Andrija održava predavanje na temu

protupotresne gradnje i nužnosti donošenja boljih propisa.

12. ožujka Andrija je postavio novi, još bolji seizmograf, Velikog Wiecherta, mase 1000 kg. Njime je i

zapisao potres kod Pokupskog.

Zajedno sa asistentom A. Kuglerom, organizirao je sustavna mjerenja Zemljinog magnetskog polja,

njegove deklinacije i horizontalnog intenziteta, na linijama Koprivnica – Zagreb i Vukovar – Županja.

Andrija počinje primjenjivati (tzv. Mohorovičićeve) epicentrale za lociranje epicentara potresa –

metodu koju je sam razvio.

U 63 stranice svog rada Potres od 8. X. 1909., izdanog na hrvatskom i njemačkomjeziku u Godišnjem izvješću Zagrebačkog meteorološkog opservatorija za god.1909., uz samo otkriće diskontinuiteta, Andrija predstavlja i (Mohorovičićev) zakono porastu brzine putovanja valova s dubinom, diskutira o porijeklu površinskihvalova, utjecaju dubine žarišta potresa, načine određivanja udaljenosti potresa odpostaje, pogreškama u analizi seizmograma i zalaže se za uporabu boljih ura iseizmografa! Inače, izračunao je da kora ima debljinu od 54 km, što je vrlo blizu 30– 35 km koliko pokazuju današnja istraživanja za isto područje.

Andrija je razradio vlastitu konstrukciju seizmografa za bilježenje horizontalnih komponenti gibanja,

ponajprije potresa udaljenosti do 1000 km. Zbog nedostataka sredstava nikad nije proveden u djelo.

8. siječnja Andrija je analizirao svoj posljednji seizmogram. Otišao je u zasluženu mirovinu.

1915.

G. Mercalli razradio ljestvicu intenziteta(Mercallijeva ljestvica)

8. listopada 1909. potres kod PokupskogObjavio je svoj najpoznatiji rad – proučavajući zapise potresa kod Pokupskog iz cijelog svijeta, aposebno Europe, došao je do svog najvećeg otkrića: postojanja granice između dva sredstva uunutrašnjosti Zemlje, kore i plašta. Danas se ta granica zove Mohorovičićev diskontinuitet!

Počeo Prvi svjetski rat

Završio Prvi svjetski rat, nastala Država Slovenaca, Hrvata i Srba

Andrija je objavio svoj posljednji rad na temu osjetljivosti seizmografa.

Andrija je recenzirao knjigu Milutina Milankovića u kojoj je prvi put cjelovito iznesena njegova

astronomska teorija klimatskih promjena (tzv. Milankovićevi ciklusi). Knjigu je u Parizu izdao JAZU.

18. prosinca umro je akademik Andrija Mohorovičić, jedan od divova (svjetske) geofizike.

U svom predavanju, koje je 1911. objavljeno u Vijestimahrvatskog društva inžinira i arhitekata, Andrija kaže: „Daproučimo djelovanje potresa na zgrade valja da si prijesvega stvorimo točnu sliku o načinu kako se može trestizemlja ispod zgrade, te o silama koje ta trešnja izvađa, aonda da proučimo kako te sile djeluju na zgradu kaocjelinu i na pojedine njezine dijelove.” Pa tako za opiszgrade uzima jednostavan model obrnutog njihala smasom jednakom masi zgrade – takav pristup koristi sedanas u modernoj inženjerskoj seizmologiji!

Andrija je 1918. god. trebao biti izabran za redovitog profesora, no zapelo je u

administraciji i do napredovanja nije došlo. Zbog toga mu je mirovina bila vrlo

skromna i odgovarala je plaći podvornika.

Cijeli svoj radni vijek Andrija je bio predan svome poslu, pedantan i marljiv. Kao

znanstvenik nikad nije teoriju pretpostavljao opažanjima. Uvijek je gledao kako se

nove spoznaje mogu iskoristiti za boljitak cijelog društva. Visoko je postavio letvicu

za uspješno djelovanje i meteoroloških i seizmoloških postaja, ne samo u Hrvatskoj

nego i u svijetu. Zato je velikan znanosti, geofizike i Hrvatske.

Nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

E. Wiechert konstruirao seizmograf

Inge Lehman otkrila Zemljinu unutarnju jezgru

A. Einstein objavio svoje radove o fotoefektu, Brownovom gibanju, specijalnoj teoriji

relativnosti te ekvivalenciji mase i energije

B. Gutenberg odredio dubinu Zemljine vanjske jezgre (2900 km), A. Wegener iznio teoriju o

kretanju kontinenata

H. F. Reid objavio teoriju elastičnog odraza (mehanizam nastanka potresa)

Točno vrijeme određuje se na temelju radiosignala iz Pariza, Nauena i sl.

F. G. Banting izolirao i otkrio inzulin

G. Marconi prvi put poslao radiotelegrampreko Atlantskog oceana

A. Einstein objavio opću teoriju relativnosti

V. Conrad zaključio da je Zemljina kora dvoslojna

Seizmograf Veliki Wiechert. Neki od seizmograma Pokupskog potresa. Naslovnica najvažnijeg Andrijinog djela.

Hodokrone (graf vrijeme-put), čijim je proučavanjem došao do otkrića.

Mohorovičićeve epicentrale. Shema konstrukcije seizmografa kako ga je zamislio Andrija.

Seizmogram potresa u San Franciscu 1906. zapisan u Zagrebu.Seizmograf tipa Vicentini-Konkoly.

Andrija i (ne)vrijeme

U utorak poslijepodne 31. svibnja 1892. godine tornado je zahvatio područje

željezničke stanice Novska i obližnje šume. Andrija Mohorovičić dobio je poziv

od Kraljevske zemaljske vlade da se uputi u Novsku i prouči što se dogodilo.

Andrija je poput detektiva temeljito ispitao sudionike i svjedoke te proučio

mjesto i rekonstruirao događaj!

Detaljan izvještaj s analizom temeljio je na:

◦ svjedočenjima i opisima sudionika,

◦ smjerovima kojima su bila razbacana stabla u obližnjoj šumi – vjetar je

počupao oko 150000 stabala hrasta i bukve promjera debla 0,70–1,20 m,

◦ smjeru prevrtanja vagona na željezničkoj postaji Novska – tornado je

vagone izbacio sa željezničkih tračnica, a stražnji vagon težak preko 13

tona bio je odbačen na udaljenost od 30 m i to preko telegrafskih vodova, u

vlaku je bilo 50-tak putnika od koji su trojica teže ranjena,

◦ na osnovi podataka o vremenima u kojima su službenici telegrafskih

postaja isključivali struju zbog grmljavine zaključio je o gibanju olujne

fronte u smjeru JZ-SI brzinom 20–30 km/h.

Zaključio je da je strujanje u tornadu bilo ciklonalno, ocijenio da je brzina

vjetra pri tlu bila oko 260 km/h, zaključio da su preko šume prešla dva vrtloga

promjera 800–1200 metara i 2300 metara, zaključio o obliku vrtloga i

izuzetno niskom tlaku u njihovu središtu.

Prema današnjoj Torro-ljestvici intenziteta tornada, prikladnoj za Europu, ovaj

tornado bio bi klasificiran kao T6 – umjereno razoran!

Fotografija s lica mjesta koju je uslikao Andrija (lijevo). Prva sinoptička kartaobjavljena u Hrvatskoj na kojoj je uočio veliku promjenu temperature u područjuHrvatske i susjednih zemalja (desno).

Cijeli izvještaj napisao je i objavio na hrvatskom (lijevo) injemačkom jeziku (desno)!

Tornado ili vihor jak je vrtložni vjetar. Zračni vrtlozi su

u obliku lijevka koji se pruža iz kumulonimbusa i seže

do tla. Promjer mu može biti od nekoliko desetaka

metara pa sve do 2 km, a u visinu se proteže i do 1000

m! Može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati!

Događaju se većinom u umjerenom pojasu i česta su

pojava na srednjem zapadu SAD-a.

Vijor kod Čazme – prema smjeru padanja drveća ucrtanomu kartu Andrija je zaključio o broju vihora, polumjeruvihora i ciklonalnom gibanju oko središta vihora!

Sličan pristup Andrija je imao i kod jakog nevremena

20. kolovoza 1898. kod Čazme, koji je opisao u svom

radu Vijor kod Čazme. Bio je to prvi pravi sinoptički

izvještaj takve vrste kod nas! Iz njega se vidi da je

nevrijeme kod Čazme bilo povezano s prodorom

oceanskog zraka, nastankom sredozemne ciklone i

njezinim premještanjem preko Hrvatske i Slovenije na

sjeveroistok. Tako je pokazao da nevrijeme nije

nastupilo izdvojeno i slučajno – „iz čista mira“ – nego

je uvjetovano stanjem atmosfere i vremena na širem

području.

Položaj vagona što ih je iz tračnica izbacio tornado prema Andrijinom nalazu.

Andrija i točno vrijeme

Na prijedlog gradskog vijećnika Gjure Deželića, od 1.

siječnja 1877. točno u podne puca top koji se ravna

po satu realke na Griču – najtočnijem satu u gradu.

Top je bio smješten u meteorološkom opservatoriju u

zgradi realke.

Andrija je bio svjestan potrebe održavanja točnog

vremena te ugađanja ura koje bi nakon nekog

vremena počele malo kasniti ili raniti. Zato je 1892.

uveo redovito određivanje točnog vremena na temelju

astronomskih mjerenja prolaza zvijezda kroz meri-

dijan mjesta. Za to je koristio pasažni instrument.

Time je započela s radom služba točnog vremena.

Točno vrijeme bilo je posebno važno u seizmologiji.

Od 1913. godine služba točnog vremena počinje se

ravnati po radiosignalu emitiranom iz Pariza ili drugih

astronomskih opservatorija. Ta se metoda morala

napustiti za vrijeme Prvog svjetskog rata i ure su se

korigirale prema motrenjima na zvjezdarnici Hrvat-

skog prirodoslovnog društva.

Služba točnog vremena na Geofizičkom odsjeku PMF-

a djelovala je do 1993. godine.

Danas se za točno vrijeme u seizmologiji koristi GPS.

„Na signal Geofizičkog zavoda...”

Od 1926. do 1993. godine signal točnog

vremena za područje Hrvatske određivala je

ura njihalica Geofizičkog zavoda i emitirala ga

je preko Radio Zagreba (kasnije Hrvatskog

radija). Signal se sastojao od dva kratka i

jednog dužeg znaka čiji završetak označuje

puni sat. Preciznost je bila 0,01 s!

Grički top

O samom pucanju iz topa, u Andrijino vrijeme,

brigu su vodili podvornici škole ili kapetan

Čačković, ali i sam Andrija. Za vrijeme Prvog

svjetskog rata top nije pucao zbog štednje

municije, a nastavio je tek 1926. godine i to iz

kule Lotrščak.

Andrija i prognoza vremena

„… jer je prognoza danas još kao iskustvena nauka, uvijek

nezahvalan posao. Navijek ima ljudi koji pravom ili nepravom na

nju psuju, pa ako pogađa vele da slučajno pogađa, a ako ne

pogodi onda je neznalica onaj koji sastavlja prognozu. Ali ako se

sa prognozama jednom ne započne neće biti ni pogrešaka, a bez

tih neće biti ni iskustava, a niti napretka.” Andrija Mohorovičić

(1918.)

Andrija je sastavljao vremenske izvještaje i prognoze za Zagreb

već od 1893., pa sve do 1914. i objavljivao ih u dnevnim

novinama (Narodne novine, Agramer Zeitung, Agramer Tagsblatt,

Gospodarski list). Krajem 1894. htio je odustati od davanja

prognoza jer je bio nezadovoljan rezultatim, ali ipak je nastavio.

Tako je izračunao da je u 1896. godini 77% njegovih objavljenih

prognoza bilo uspješno!

Agramer Zeitung, 24. travnja 1986. (na njemačkom jeziku).

Narodne novine, 26. srpnja 1904.

Autorice: Iva Dasović i Iva Vrkić, Geofizički odsjek Prirodoslovno-matematički odsjekSveučilišta u Zagrebu

Korištena literatura

Lisac, I. (1998): Andrija Mohorovičić i prognoza vremena, u: Znanstveni skup AndrijaMohorovičić, 140. obljetnica rođenja, urednica Alica Bajić. DHMZ, Geofizički odsjek PMF-a, isur., Zagreb, 77–91.

Orlić, M. (2008): Andrija Mohorovičić kao meteorolog, Priroda, 98(1), 33-41.

Penzar, B., Penzar, I. (1978): Razvoj mreže meteoroloških stanica u Hrvatskoj u 19. stoljeću.Republički hidrometeorološki zavod SR Hrvatske, Zagreb, 45 str.

Penzar, B. i suradnici (1996): Meteorologija za korisnike. Školskaknjiga, Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb, 274 str.

Sijerković, M. (2009): Hrvatski vremenoslovci. DHMZ, Zagreb, 281str.

Skoko, D., Mokrović, J. (1998): Andrija Mohorovičić (1857–1936).Državni hidrometeorološki zavod, Školska knjiga, Zagreb, 111 str.

Digitalna zbirka ostavštine Andrije Mohorovičića

Zahvala: Prof. dr. sc. Marijanu Heraku i akademiku Mirku Orliću naustupljenim materijalima.