Embed Size (px)
Citation preview
Ovaj Priruènik je namijenjen Vama. Unutra æete naæi
niz korisnih savjeta èija primjena može omoguæiti
Vašem djetetu ili djetetu s kojim radite bolji uspjeh u
školi. Osim korisnih savjeta, ovaj Priruènik æe vas
informirati o djeci s teškoæama u razvoju i/ili djeci sa
specifiènim poteškoæama u uèenju jer je posebno
važno razumjeti djetetove teškoæe, meðusobno
suraðivati i podržavati dijete kako bi postiglo bolje
rezultate. Svako dijete može kreativnijim,
uèinkovitijim i osmišljenijim naèinima postiæi više!
Zato se nadamo da æe ovaj Priruènik pomoæi u
razumijevanju i pružanje podrške Vašem djetetu.
Priruènik "Kako pomagati djeci u uèenju?"
Izdavaè:
Savjetovalište ''Luka Ritz''
Tisak i oblikovanje:
B.T. Commerce
Naklada:
100 kom
Zagreb, 2012.
priruènik za roditelje i volontere koji rade s djecom i mladima
Ova brošura je nastala uz financijsku pomoã
Regionalne zaklade za lokalni razvoj Zamah i
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Ovaj Priruènik je namijenjen Vama. Unutra æete naæi
niz korisnih savjeta èija primjena može omoguæiti
Vašem djetetu ili djetetu s kojim radite bolji uspjeh u
školi. Osim korisnih savjeta, ovaj Priruènik æe vas
informirati o djeci s teškoæama u razvoju i/ili djeci sa
specifiènim poteškoæama u uèenju jer je posebno
važno razumjeti djetetove teškoæe, meðusobno
suraðivati i podržavati dijete kako bi postiglo bolje
rezultate. Svako dijete može kreativnijim,
uèinkovitijim i osmišljenijim naèinima postiæi više!
Zato se nadamo da æe ovaj Priruènik pomoæi u
razumijevanju i pružanje podrške Vašem djetetu.
Priruènik "Kako pomagati djeci u uèenju?"
Izdavaè:
Savjetovalište ''Luka Ritz''
Tisak i oblikovanje:
B.T. Commerce
Naklada:
100 kom
Zagreb, 2012.
priruènik za roditelje i volontere koji rade s djecom i mladima
Ova brošura je nastala uz financijsku pomoã
Regionalne zaklade za lokalni razvoj Zamah i
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Istraživanja pokazuju da je najèešæe navoðeni izvor
stresa u školskoj dobi neuspjeh u školi. Svako dijete
je doživjelo lošu ocjenu ili barem lošiju od
oèekivane, ali interesantno je da neka djeca ne
pridaju veliku pažnju tome dok drugoj djeci ta ista
situacija stvara velike probleme. Školski stres može
se manifestirati kroz bolove u trbuhu, glavobolju,
povišenu temperaturu, plaè, pa sve do situacija
kada dijete razvije toliko panièan strah od škole da
je potrebna pomoæ struènjaka. Buduæi da se
negativna ocjena najèešæe dobije zbog neznanja,
ocjena se može ispraviti uèenjem. No, roditelji èesto
ne vode raèuna o tome da loša ocjena nosi sa sobom
odreðeni stres kod djeteta te je potrebno smanjiti ili
ukloniti taj stres kako bi dijete moglo efikasno uèiti
te ispraviti lošu ocjenu. Prisiljavanje djeteta da
''sjedi za knjigom'' neæe dovesti do znaèajnog
rezultata.
Roditelji i osobe koje rade s djecom trebali bi
prihvaæati djetetovu individualnost i pomoæi razviti
samopouzdanje djeteta, motivirati ga na uèenje i
slati mu svakodnevno pozitivne poruke.
Dijete mora osjetiti:
da se u njega vjeruje
da ga se sluša
da se o njemu brine
da je važno
Na taj naèin dijete æe sigurno ispraviti lošu ocjenu i
imati motivaciju za daljnji rad.
Roditelji i osobe koje rade s djecom mogu pomoæi
djetetu u uèenju ukoliko procijene da dijete ne uèi
na efikasan naèin. Lako je prepoznati takvo dijete:
ono ima sposobnosti za uèenje, radne navike,
motivirano je i nema znaèajno velik strah od
ispitivanja ili neki problem koji ga muèi, meðutim,
ne postiže dobre rezultate.
Mehanièko uèenje bez razumijevanja ne pokazuje
znaèajne rezultate. Mehanièko uèenje znaèi da
djeca uèe na naèin da mogu reproducirati nauèeno,
ali najèešæe ne znaju odgovoriti na neko potpitanje
u vezi reproduciranog gradiva. Dijete treba uèiti
aktivno – sa razumijevanjem i kritièki te takvu
naviku svakodnevno primjenjivati.
Razgovarajte s djetetom o potrebi aktivnog
uèenja i logièkog pamæenja gradiva!
Budite uz dijete kada mu ide teško s gradi-
vom, uputite ga na pogreške u naèinu uèenja!
Ne zaboravite dati pohvalu za svaki uspjeh,
koliko god da se Vama èinio malim, jer svaki
pomak djeteta na bolje uz poticanje može
dovesti do sve znaèajnijih rezultata!
Evo nekoliko savjeta što uèiniti kako biste pomogli djetetu u uèenju:
Istraživanja pokazuju da je najèešæe navoðeni izvor
stresa u školskoj dobi neuspjeh u školi. Svako dijete
je doživjelo lošu ocjenu ili barem lošiju od
oèekivane, ali interesantno je da neka djeca ne
pridaju veliku pažnju tome dok drugoj djeci ta ista
situacija stvara velike probleme. Školski stres može
se manifestirati kroz bolove u trbuhu, glavobolju,
povišenu temperaturu, plaè, pa sve do situacija
kada dijete razvije toliko panièan strah od škole da
je potrebna pomoæ struènjaka. Buduæi da se
negativna ocjena najèešæe dobije zbog neznanja,
ocjena se može ispraviti uèenjem. No, roditelji èesto
ne vode raèuna o tome da loša ocjena nosi sa sobom
odreðeni stres kod djeteta te je potrebno smanjiti ili
ukloniti taj stres kako bi dijete moglo efikasno uèiti
te ispraviti lošu ocjenu. Prisiljavanje djeteta da
''sjedi za knjigom'' neæe dovesti do znaèajnog
rezultata.
Roditelji i osobe koje rade s djecom trebali bi
prihvaæati djetetovu individualnost i pomoæi razviti
samopouzdanje djeteta, motivirati ga na uèenje i
slati mu svakodnevno pozitivne poruke.
Dijete mora osjetiti:
da se u njega vjeruje
da ga se sluša
da se o njemu brine
da je važno
Na taj naèin dijete æe sigurno ispraviti lošu ocjenu i
imati motivaciju za daljnji rad.
Roditelji i osobe koje rade s djecom mogu pomoæi
djetetu u uèenju ukoliko procijene da dijete ne uèi
na efikasan naèin. Lako je prepoznati takvo dijete:
ono ima sposobnosti za uèenje, radne navike,
motivirano je i nema znaèajno velik strah od
ispitivanja ili neki problem koji ga muèi, meðutim,
ne postiže dobre rezultate.
Mehanièko uèenje bez razumijevanja ne pokazuje
znaèajne rezultate. Mehanièko uèenje znaèi da
djeca uèe na naèin da mogu reproducirati nauèeno,
ali najèešæe ne znaju odgovoriti na neko potpitanje
u vezi reproduciranog gradiva. Dijete treba uèiti
aktivno – sa razumijevanjem i kritièki te takvu
naviku svakodnevno primjenjivati.
Razgovarajte s djetetom o potrebi aktivnog
uèenja i logièkog pamæenja gradiva!
Budite uz dijete kada mu ide teško s gradi-
vom, uputite ga na pogreške u naèinu uèenja!
Ne zaboravite dati pohvalu za svaki uspjeh,
koliko god da se Vama èinio malim, jer svaki
pomak djeteta na bolje uz poticanje može
dovesti do sve znaèajnijih rezultata!
Evo nekoliko savjeta što uèiniti kako biste pomogli djetetu u uèenju:
Djeca èesto ne mogu procijeniti koliko im vremena
treba da bi nauèili odreðeno gradivo i zbog toga
budu u stisci s vremenom što bude praæeno s
odreðenom dozom stresa. Na taj naèin uèenje
postaje još teže – dijete se boji da neæe stiæi nauèiti
odreðeno gradivo ili napisati zadaæu, te može
postati anksiozno.
''Kampanjsko uèenje'' je najlošiji naèin uèenja jer
zbog intenzivnog uèenja veæe kolièine odgaðanog
gradiva u kratkom vremenu dolazi do iscrpljenosti,
napetosti i frustriranosti.
Djeca se otpoèetka školovanja moraju navikavati
na osmišljavanje plana uèenja. Dijete æe više nauèiti
ukoliko rasporedi uèenje na svaki dan umjesto da
uèi samo pred pismeni/usmeni ispit. U svakodnevno
uèenje bitno je uvrstiti vremenski dovoljne pauze
kako bi se dijete odmorilo te sa veæom energijom
nastavilo uèiti (npr. sat vremena uèenja, pola sata
pauze, pa opet sat vremena uèenja).
Roditelji i osobe koje rade s djecom mogu pomoæi
djeci u izradi optimalnog plana uèenja i pratiti drži li
se dijete postavljenog plana. Dijete samostalno
treba napraviti svoj raspored za kojeg procjenjuje
da æe ga moæi ispuniti, a roditelj ili osoba koja radi s
djetetom nipošto ne smije nametati svoj. Opet,
uvijek treba upozoriti dijete ukoliko je raspored
nerealan (npr. ako ima previše ili premalo vremena
za odreðenu aktivnost).
Djetetu se trebaju osigurati ugodni i adekvatni uvjeti uèenja jer svako dijete bi se radije igralo vani, provodilo vrijeme kod prijatelja, igralo igrice na kompjuteru nego uèilo. Adekvatni i ugodni uvjeti uèenja mogu pomoæi, pogotovo kada je djetetu teško zapoèeti uèenje. Iskustva govore da veæini djece odgovara ukoliko uvijek uèe na istom mjestu.
Prilikom odabira mjesta za uèenje, pazite na sljedeæe:
Da dijete ima vlastitu sobu sa stolom ili barem stol na neki naèin udaljen od razgovora ukuæana i ostalih zvukova
Neka djeca bolje uèe na krevetu, debelom tepihu na podu i sl.
Djetetu se treba osigurati mir i tišina
Ukoliko prostor u kojem dijete uèi koristi više osoba, dogovorite se za vrijeme uèenja kako ga drugi ukuæani ne bi ometali
Prostor treba biti osvijetljen
Ukoliko primjetite da se dijete teško koncen-trira na odreðenom mjestu, neka kroz nekoliko
dana proba uèiti na razlièitim mjestima i na onom gdje mu/joj se uèinilo da je najbolje neka uzme kao mjesto za buduæe uèenje
U prostoru u kojem uèi ne bi trebale biti stvari koje bi mu/joj mogle odvlaèiti pozornost (tv, èasopisi, igrice, internet, mobitel). Prije uèenja, potrebno je iskljuèiti sve ureðaje.
Najbolje je uèiti u tišini bez glazbe i televizora. Meðutim, glazba ponekad pomaže posebno kada u pozadini postoje ometajuæi zvukovi (npr. graðevin-ski radovi, prometna buka, prièanje ukuæana, TV iz druge sobe). U tom sluèaju pomaže instrumentalna glazba jer tekst može smanjiti koncentraciju.
Dijete ne treba jesti za vrijeme uèenja jer to ometa pozornost! Ukoliko je gladan/na, radije neka napravi pauzu za obrok i nakon toga nastavi s uèenjem.
Djeca èesto ne mogu procijeniti koliko im vremena
treba da bi nauèili odreðeno gradivo i zbog toga
budu u stisci s vremenom što bude praæeno s
odreðenom dozom stresa. Na taj naèin uèenje
postaje još teže – dijete se boji da neæe stiæi nauèiti
odreðeno gradivo ili napisati zadaæu, te može
postati anksiozno.
''Kampanjsko uèenje'' je najlošiji naèin uèenja jer
zbog intenzivnog uèenja veæe kolièine odgaðanog
gradiva u kratkom vremenu dolazi do iscrpljenosti,
napetosti i frustriranosti.
Djeca se otpoèetka školovanja moraju navikavati
na osmišljavanje plana uèenja. Dijete æe više nauèiti
ukoliko rasporedi uèenje na svaki dan umjesto da
uèi samo pred pismeni/usmeni ispit. U svakodnevno
uèenje bitno je uvrstiti vremenski dovoljne pauze
kako bi se dijete odmorilo te sa veæom energijom
nastavilo uèiti (npr. sat vremena uèenja, pola sata
pauze, pa opet sat vremena uèenja).
Roditelji i osobe koje rade s djecom mogu pomoæi
djeci u izradi optimalnog plana uèenja i pratiti drži li
se dijete postavljenog plana. Dijete samostalno
treba napraviti svoj raspored za kojeg procjenjuje
da æe ga moæi ispuniti, a roditelj ili osoba koja radi s
djetetom nipošto ne smije nametati svoj. Opet,
uvijek treba upozoriti dijete ukoliko je raspored
nerealan (npr. ako ima previše ili premalo vremena
za odreðenu aktivnost).
Djetetu se trebaju osigurati ugodni i adekvatni uvjeti uèenja jer svako dijete bi se radije igralo vani, provodilo vrijeme kod prijatelja, igralo igrice na kompjuteru nego uèilo. Adekvatni i ugodni uvjeti uèenja mogu pomoæi, pogotovo kada je djetetu teško zapoèeti uèenje. Iskustva govore da veæini djece odgovara ukoliko uvijek uèe na istom mjestu.
Prilikom odabira mjesta za uèenje, pazite na sljedeæe:
Da dijete ima vlastitu sobu sa stolom ili barem stol na neki naèin udaljen od razgovora ukuæana i ostalih zvukova
Neka djeca bolje uèe na krevetu, debelom tepihu na podu i sl.
Djetetu se treba osigurati mir i tišina
Ukoliko prostor u kojem dijete uèi koristi više osoba, dogovorite se za vrijeme uèenja kako ga drugi ukuæani ne bi ometali
Prostor treba biti osvijetljen
Ukoliko primjetite da se dijete teško koncen-trira na odreðenom mjestu, neka kroz nekoliko
dana proba uèiti na razlièitim mjestima i na onom gdje mu/joj se uèinilo da je najbolje neka uzme kao mjesto za buduæe uèenje
U prostoru u kojem uèi ne bi trebale biti stvari koje bi mu/joj mogle odvlaèiti pozornost (tv, èasopisi, igrice, internet, mobitel). Prije uèenja, potrebno je iskljuèiti sve ureðaje.
Najbolje je uèiti u tišini bez glazbe i televizora. Meðutim, glazba ponekad pomaže posebno kada u pozadini postoje ometajuæi zvukovi (npr. graðevin-ski radovi, prometna buka, prièanje ukuæana, TV iz druge sobe). U tom sluèaju pomaže instrumentalna glazba jer tekst može smanjiti koncentraciju.
Dijete ne treba jesti za vrijeme uèenja jer to ometa pozornost! Ukoliko je gladan/na, radije neka napravi pauzu za obrok i nakon toga nastavi s uèenjem.
Iako su teškoæe s koncentracijom posve uobièajene,
dijete može biti dekoncentrirano na duže vrijeme.
U tom sluèaju potrebno je saznati razloge za takvu
dekoncentraciju.
Ponekad djeca imaju ''probleme'' zbog kojih ne
mogu uèiti poput problema s prijateljima, ''nesretne
zaljubljenosti'' i dr.
Ali, djeca mogu imati i poremeæaj pažnje, pa ih je u
tom sluèaju potrebno podržati, osnažiti i motivirati
za uèenje, te raditi na rješenju problema koje imaju.
Više o poremeæaju pažnje možete proèitati u dijelu
Priruènika koji govori o djeci s poteškoæama u
uèenju.
Koncentracija kod djece se lako i èesto gubi.
Prepoznat æete da dijete nije koncentrirano na
gradivo onda kada duže vrijeme èita odreðeni tekst,
a ne može preprièati o èemu se u tekstu radi.
Možete napraviti sljedeæe:
maknuti iz djetetovog videokruga sve što bi
dodatno otežavalo održavanje koncentracije –
èasopise, video igrice, TV, radio, kompjuter...
savjetovati dijete da nakon svakog odjeljka
ponovi na glas što je èitalo, da piše sažetke,
bilješke, obilježava tekst razlièitim bojama (svaka
boja pokazuje važnost odreðenog dijela) i dr.
korisno je da dijete prvo uèi teže i njemu
nezanimljivo gradivo jer je tada odmornije i
koncentracija je veæa (primjerice, ako ima više
smisla za matematiku od engleskog, neka prvo
poène savladavati gradivo iz engleskog)
Nije dobro pisati zadaæu umjesto djeteta, neovisno o tome koliko se dijete muèi s gradivom ili koliko roditelj želi da dijete ima što bolje ocjene. Svaka ocjena treba biti odraz djetetovog truda te ga prema tome ocjena treba kazniti ili nagraditi.
Ukoliko dijete nauèi da postoji netko tko æe ga uvijek ''spašavati'', ono neæe razviti odgovornost u odnosu prema svojim školskim i jednog dana radnim obvezama.
To ne znaèi da se djetetu ne smije pomoæi oko zadaæe ukoliko ono to zatraži! Djetetu treba pružiti pomoæ oko toga kako nešto nauèiti, pojasniti mu nepoznate pojmove, pomoæi mu u organizaciji vremena, ali ne preuzimati njegove obveze (npr. proèitati knjigu iz lektire i napisati mu sastavak).
Trebam li pisati domaæu zadaæu umjesto djeteta?
Objasnite djetetu što se oèekuje od njega što se
tièe uèenja. Oèekivanja trebaju biti dovoljno visoka,
ali realna s obzirom na djetetove moguænosti.
Dajte djetetu do znanja da ste tu za sva njegova
pitanja i uvijek dostupni za pomoæ. Nikako ne
smijete kod djeteta razvijati strah da vam se boji
povjeriti u vezi neèeg što ga/ju muèi.
Objasnite djetetu zašto je uèenje bitno.
iPohvalite svaki djetetov trud napredak.
Odredite sankcije za neizvršavanje školskih
obveza (npr. zabrana gledanja TV-a, igranja igrica).
Bez obzira na djetetov školski uspjeh, u svakom
trenutku treba znati kakve æe biti posljedice ukoliko
se ne bude dovoljno zalagalo.
Ne sjedite s djetetom dok piše domaæu zadaæu, ali
potrudite se da zna da ste mu na raspolaganju.
Ukoliko ne znate kako nešto protumaèiti djetetu, konzultirajte se s uèiteljem/nastavnikom kako bi izbjegli nesporazume oko naèina poduèavanja.
Budite u kontaktu s drugim roditeljima/osobama koje rade s djecom i uèiteljem/nastavnikom. Na taj naèin æete dobivati informacije o obvezama djeteta, a koje je možda zaboravilo.
Iako su teškoæe s koncentracijom posve uobièajene,
dijete može biti dekoncentrirano na duže vrijeme.
U tom sluèaju potrebno je saznati razloge za takvu
dekoncentraciju.
Ponekad djeca imaju ''probleme'' zbog kojih ne
mogu uèiti poput problema s prijateljima, ''nesretne
zaljubljenosti'' i dr.
Ali, djeca mogu imati i poremeæaj pažnje, pa ih je u
tom sluèaju potrebno podržati, osnažiti i motivirati
za uèenje, te raditi na rješenju problema koje imaju.
Više o poremeæaju pažnje možete proèitati u dijelu
Priruènika koji govori o djeci s poteškoæama u
uèenju.
Koncentracija kod djece se lako i èesto gubi.
Prepoznat æete da dijete nije koncentrirano na
gradivo onda kada duže vrijeme èita odreðeni tekst,
a ne može preprièati o èemu se u tekstu radi.
Možete napraviti sljedeæe:
maknuti iz djetetovog videokruga sve što bi
dodatno otežavalo održavanje koncentracije –
èasopise, video igrice, TV, radio, kompjuter...
savjetovati dijete da nakon svakog odjeljka
ponovi na glas što je èitalo, da piše sažetke,
bilješke, obilježava tekst razlièitim bojama (svaka
boja pokazuje važnost odreðenog dijela) i dr.
korisno je da dijete prvo uèi teže i njemu
nezanimljivo gradivo jer je tada odmornije i
koncentracija je veæa (primjerice, ako ima više
smisla za matematiku od engleskog, neka prvo
poène savladavati gradivo iz engleskog)
Nije dobro pisati zadaæu umjesto djeteta, neovisno o tome koliko se dijete muèi s gradivom ili koliko roditelj želi da dijete ima što bolje ocjene. Svaka ocjena treba biti odraz djetetovog truda te ga prema tome ocjena treba kazniti ili nagraditi.
Ukoliko dijete nauèi da postoji netko tko æe ga uvijek ''spašavati'', ono neæe razviti odgovornost u odnosu prema svojim školskim i jednog dana radnim obvezama.
To ne znaèi da se djetetu ne smije pomoæi oko zadaæe ukoliko ono to zatraži! Djetetu treba pružiti pomoæ oko toga kako nešto nauèiti, pojasniti mu nepoznate pojmove, pomoæi mu u organizaciji vremena, ali ne preuzimati njegove obveze (npr. proèitati knjigu iz lektire i napisati mu sastavak).
Trebam li pisati domaæu zadaæu umjesto djeteta?
Objasnite djetetu što se oèekuje od njega što se
tièe uèenja. Oèekivanja trebaju biti dovoljno visoka,
ali realna s obzirom na djetetove moguænosti.
Dajte djetetu do znanja da ste tu za sva njegova
pitanja i uvijek dostupni za pomoæ. Nikako ne
smijete kod djeteta razvijati strah da vam se boji
povjeriti u vezi neèeg što ga/ju muèi.
Objasnite djetetu zašto je uèenje bitno.
iPohvalite svaki djetetov trud napredak.
Odredite sankcije za neizvršavanje školskih
obveza (npr. zabrana gledanja TV-a, igranja igrica).
Bez obzira na djetetov školski uspjeh, u svakom
trenutku treba znati kakve æe biti posljedice ukoliko
se ne bude dovoljno zalagalo.
Ne sjedite s djetetom dok piše domaæu zadaæu, ali
potrudite se da zna da ste mu na raspolaganju.
Ukoliko ne znate kako nešto protumaèiti djetetu, konzultirajte se s uèiteljem/nastavnikom kako bi izbjegli nesporazume oko naèina poduèavanja.
Budite u kontaktu s drugim roditeljima/osobama koje rade s djecom i uèiteljem/nastavnikom. Na taj naèin æete dobivati informacije o obvezama djeteta, a koje je možda zaboravilo.
Svako dijete ima svoj vlastiti stil uèenja! Proèitajte opise vizualnog i auditivnog i procijenite koji je stil uèenja Vašeg djeteta/djeteta s kojim radite! Nakon što otkrijete ima li dijete vizualni ili auditivni stil, ili pak kombinirani, proèitajte savjete koji mu mogu pomoæi pri uèenju!
Vizualni stil uèenja:mora vidjeti da bi zapamtio/la
preferira ilustracije, èitanje napisanog, odlièan/na je u pismenom bilježenju predavanja
èesto koristi izjave kao što su: “To mi izgleda dobro...”, “Da vidim...”, “Imam potpunu sliku...”
“vidi” rijeèi
Uredan/na je i organiziran/na
brzo prièa
dugoroèno planira
uoèava detalje
pamti pomoæu vidnih asocijacija, dobro pamti lica
voli èitati
Ako je djetetov stil uèenja vizualni:
neka zapiše da bi bolje zapamtio/la
neka gleda osobu koja prièa da bi se bolje koncentrirao/la
neka koristi boje za naglašavanje važnoga u tekstu
neka koristi filmove, slide-ove, ilustracije, crteže, dijagrame
neka traži pismene upute
mora èuti da bi zapamtio/la
preferira slušanje i ponekad se “izgubi” pokušavajuæi zapisati
uèi slušajuæi i prije zapamti ono o èemu se raspravlja nego ono što vidi
“prièa” sam/a sa sobom za vrijeme izvoðenja aktivnosti
buka ga/ju vrlo lako prekine
èesto mièe usnama dok èita
voli èitati naglas
voli slušati dok mu/joj se objašnjava i voli sam/a objašnjavati
prièljiv/a je i voli raspravu
vrlo je detaljan/a u opisima
više voli glazbu od likovne umjetnosti
otvorena je i komunikativna osoba
Auditivni stil uèenja:
neka pokuša uèiti raspravljajuæi ili glasno ponavljajuæi
neka prije èitanja odreðenog poglavlja, pogleda slike, naslove te naglas kaže svoje mišljenje o glavnoj temi odlomka
neka èita naglas uvijek kada je to moguæe
neka se snima! Preslušavajuæi snimke može pokušati pamtiti
neka pitanje u testu uvijek proèita naglas prije rješavanja
Ako je djetetov stil uèenja auditivni:
Svako dijete ima svoj vlastiti stil uèenja! Proèitajte opise vizualnog i auditivnog i procijenite koji je stil uèenja Vašeg djeteta/djeteta s kojim radite! Nakon što otkrijete ima li dijete vizualni ili auditivni stil, ili pak kombinirani, proèitajte savjete koji mu mogu pomoæi pri uèenju!
Vizualni stil uèenja:mora vidjeti da bi zapamtio/la
preferira ilustracije, èitanje napisanog, odlièan/na je u pismenom bilježenju predavanja
èesto koristi izjave kao što su: “To mi izgleda dobro...”, “Da vidim...”, “Imam potpunu sliku...”
“vidi” rijeèi
Uredan/na je i organiziran/na
brzo prièa
dugoroèno planira
uoèava detalje
pamti pomoæu vidnih asocijacija, dobro pamti lica
voli èitati
Ako je djetetov stil uèenja vizualni:
neka zapiše da bi bolje zapamtio/la
neka gleda osobu koja prièa da bi se bolje koncentrirao/la
neka koristi boje za naglašavanje važnoga u tekstu
neka koristi filmove, slide-ove, ilustracije, crteže, dijagrame
neka traži pismene upute
mora èuti da bi zapamtio/la
preferira slušanje i ponekad se “izgubi” pokušavajuæi zapisati
uèi slušajuæi i prije zapamti ono o èemu se raspravlja nego ono što vidi
“prièa” sam/a sa sobom za vrijeme izvoðenja aktivnosti
buka ga/ju vrlo lako prekine
èesto mièe usnama dok èita
voli èitati naglas
voli slušati dok mu/joj se objašnjava i voli sam/a objašnjavati
prièljiv/a je i voli raspravu
vrlo je detaljan/a u opisima
više voli glazbu od likovne umjetnosti
otvorena je i komunikativna osoba
Auditivni stil uèenja:
neka pokuša uèiti raspravljajuæi ili glasno ponavljajuæi
neka prije èitanja odreðenog poglavlja, pogleda slike, naslove te naglas kaže svoje mišljenje o glavnoj temi odlomka
neka èita naglas uvijek kada je to moguæe
neka se snima! Preslušavajuæi snimke može pokušati pamtiti
neka pitanje u testu uvijek proèita naglas prije rješavanja
Ako je djetetov stil uèenja auditivni:
Mentalna mapa je tehnika uèenja koja se temelji na
crtanju skica koje pomažu mozgu da brže i
dugotrajnije pamti.
Glavna tema se stavlja u centar iz kojeg se onda
granaju podruèja. Na praznom papiru napravi se
krug u koji se ucrta ime knjige ili poglavlja koje se
treba savladati. Iz centra se granaju poglavlja knjige
ili male cjeline, a iz svakog poglavlja najvažnije teme.
Mentalna mapa
Primjer mentalne mape
nominativ
genitiv
dativ
akuzativ
vokativ
lokativ
instrumental
hrvatskijezik
prezent
perfekt
pluskvamperfekt
aorist
imperfekt
futur I
futur II
sibilarizacija
palatalizacija
jotacija
padeži
glasovnepromjene
glagolskavremena
Prvi autohtoni hrvatski vladar kojeg je priznao papa bio je knez Branimir, koga je papa Ivan VIII. nazvao dux Chroatorum
879. godine. Prvi kralj Hrvatske, Tomislav iz loze Trpimiroviæa, okrunjen je oko 925. godine. Tomislav, rex Chroatorum,
ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne velièine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo
je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058.-1074.). Nakon izumrijeæa hrvatske narodne dinastije Trpimiroviæa
1091. godine, Hrvati su priznali ugarskog vladara Kolomana kao zajednièkog kralja Hrvatske i Ugarske u nagodbi 1102.
godine (Pacta Conventa).
Lenta vremena
Lenta vremena je vrlo korisna i zabavna metoda
uèenja, posebno kada se uèi predmet koji sadržava
poprilièan broj godina, datuma i razdoblja (npr.
povijest).
Izraðuje se na naèin da se na papiru povuèe vodoravna crta ispod koje se upisuju godine, a iznad dogaðaji vezani uz te godine. Znaèi, treba pažljivo proèitati tekst, izvaditi iz njega važne godine i uz njih pripadajuæe informacije, sroèiti ih u obliku kratkog podsjetnika te ih zabilježiti na navedeni naèin. Dobro bi bilo da se godine pišu kronološki – od najranije do najkasnije.
Primjer lente vremena
Kralj Koloman (Pacta Conventa)
Izumrli Trpimiroviæi
Petar Krešimir IV kralj Tomislav
Knez Branimir
879. g. 925. g. 1058. - 1074.g. 1091.g. 1102.g.
Mentalna mapa je tehnika uèenja koja se temelji na
crtanju skica koje pomažu mozgu da brže i
dugotrajnije pamti.
Glavna tema se stavlja u centar iz kojeg se onda
granaju podruèja. Na praznom papiru napravi se
krug u koji se ucrta ime knjige ili poglavlja koje se
treba savladati. Iz centra se granaju poglavlja knjige
ili male cjeline, a iz svakog poglavlja najvažnije teme.
Mentalna mapa
Primjer mentalne mape
nominativ
genitiv
dativ
akuzativ
vokativ
lokativ
instrumental
hrvatskijezik
prezent
perfekt
pluskvamperfekt
aorist
imperfekt
futur I
futur II
sibilarizacija
palatalizacija
jotacija
padeži
glasovnepromjene
glagolskavremena
Prvi autohtoni hrvatski vladar kojeg je priznao papa bio je knez Branimir, koga je papa Ivan VIII. nazvao dux Chroatorum
879. godine. Prvi kralj Hrvatske, Tomislav iz loze Trpimiroviæa, okrunjen je oko 925. godine. Tomislav, rex Chroatorum,
ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne velièine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo
je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058.-1074.). Nakon izumrijeæa hrvatske narodne dinastije Trpimiroviæa
1091. godine, Hrvati su priznali ugarskog vladara Kolomana kao zajednièkog kralja Hrvatske i Ugarske u nagodbi 1102.
godine (Pacta Conventa).
Lenta vremena
Lenta vremena je vrlo korisna i zabavna metoda
uèenja, posebno kada se uèi predmet koji sadržava
poprilièan broj godina, datuma i razdoblja (npr.
povijest).
Izraðuje se na naèin da se na papiru povuèe vodoravna crta ispod koje se upisuju godine, a iznad dogaðaji vezani uz te godine. Znaèi, treba pažljivo proèitati tekst, izvaditi iz njega važne godine i uz njih pripadajuæe informacije, sroèiti ih u obliku kratkog podsjetnika te ih zabilježiti na navedeni naèin. Dobro bi bilo da se godine pišu kronološki – od najranije do najkasnije.
Primjer lente vremena
Kralj Koloman (Pacta Conventa)
Izumrli Trpimiroviæi
Petar Krešimir IV kralj Tomislav
Knez Branimir
879. g. 925. g. 1058. - 1074.g. 1091.g. 1102.g.
Ova tehnika je jedan od naèina racionalnog
prouèavanja štiva. Sastoji se od pet koraka.
1. Korak: È (Èitati letimièno)
Cilj letimiènog èitanja je dobiti najbolji moguæi pregled
prije prelaska na detalje. Kako dobiti pregled? Na kraju
svakog poglavlja èesto je dat sažetak. Taj sažetak je
mudro proèitati na poèetku. Zatim treba ''preletiti''
štivo, èitati naslove i negdje neku reèenicu (pogotovo
one istaknute, podebljane i sl.). Ako postoje tablice i
slike, dobro ih treba pogledati (èesto slika prikazuje
više od onoga što se rijeèima može iskazati).
2. Korak: P (Pitati se)
Dobra su tzv. policijska pitanja: Tko? Kako? Gdje? Što?
Kada? Zašto? Ovim korakom se poboljšava
koncentracija i poveæava motivacija.
3. Korak: È (Èitanje)
Prilikom èitanja potrebno je obratiti pozornost na
nekoliko stvari:
Pronaæi glavnu misao (to je ono osnovno o èemu tekst
govori), to je prva razina pri èitanju, ako se ne pronaðe
glavna misao, druge razine nemaju bitan znaèaj.
Tehnika "ÈPÈPP"Podcrtavati i oznaèavati tekst; preporuèuje se korištenje markera kojim se tekst jednostavno istièe
PODCRTAVA SE:
Ono što se treba zapamtiti, odnosno ono što je novo, a ne ono što se veæ zna
Ono što se pri ponavljanju želi uoèiti na prvi pogled, ne treba podcrtavati više od onog što je stvarno potrebno
Treba aktivno èitati: dijete treba uvijek podsjeæati na to da želi razumjeti i zapamtiti proèitano.
4. Korak: P (Pamæenje)
Kada je gotov/a s èitanjem, neka podigne pogled s knjige i kaže svojim rijeèima što je pisac želio reæi. Pamtiti može pisanjem bilješki sa strane, tj. pribilježavanjem vlastitih primjedbi o glavnim mislima uz rub stranice. Treba glasno izgovarati misli. Više od polovice ukupnog vremena uèenja trebalo bi se pozabaviti pitanjem i pamæenjem.
5. Korak: P (Ponavljanje)
Svaki put kad se nešto nauèi, treba proèitano odmah provjeriti. Tako æe se sprijeèiti da se isto zaboravi veæ istog dana. Daljnja ponavljanja mogu uslijediti kasnije. Razmjerno dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljanje gradiva u odreðenim vremenski razmacima: nakon 2, 8 i 30 dana.
Verbalna inteligencija
Verbalno inteligentni ljudi znaju dobro izraziti rijeèima ono što misle i razumjeti druge kad govore.
Vole: èitati, pisati, prièati prièe, rješavati križaljku.
Dobro im ide: pamæenje imena, mjesta, datuma i razlièitih (ne)bitnih detalja.
Najbolje uèe: rijeèima (slušanjem, govorenjem, èitanjem).
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijeni pisci, govornici, pjesnici, profesori, odvjetnici, politièari, prevoditelji.
Logièko-matematièka inteligencija
Ljudi s visokorazvijenom logièko-matematièkom inteligencijom dobro uoèavaju zakonitosti i uzroèno-posljediène veze.
Vole raditi: eksperimente, otkrivati stvari, rje-šavati matematièke probleme, postavljati pitanja, istraživati zakonitosti i uzroèno-posljediène veze.
Dobro im ide: matematika, zakljuèivanje, rješavanje problema.
Najbolje uèe: praveæi kategorije, klasifikacije, radeæi s apstraktnim pojmovima i odnosima.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu znanstvenici, inženjeri, kompjuterski programeri, matematièari, raèunovoðe.
Amerièki psiholog Howard Gardner tvrdi da postoji sedam vrsta inteligencija ili sposobnosti. Proèitajte i naðite svoje dijete/dijete s kojim radite u nekom od sljedeæih opisa!
Ova tehnika je jedan od naèina racionalnog
prouèavanja štiva. Sastoji se od pet koraka.
1. Korak: È (Èitati letimièno)
Cilj letimiènog èitanja je dobiti najbolji moguæi pregled
prije prelaska na detalje. Kako dobiti pregled? Na kraju
svakog poglavlja èesto je dat sažetak. Taj sažetak je
mudro proèitati na poèetku. Zatim treba ''preletiti''
štivo, èitati naslove i negdje neku reèenicu (pogotovo
one istaknute, podebljane i sl.). Ako postoje tablice i
slike, dobro ih treba pogledati (èesto slika prikazuje
više od onoga što se rijeèima može iskazati).
2. Korak: P (Pitati se)
Dobra su tzv. policijska pitanja: Tko? Kako? Gdje? Što?
Kada? Zašto? Ovim korakom se poboljšava
koncentracija i poveæava motivacija.
3. Korak: È (Èitanje)
Prilikom èitanja potrebno je obratiti pozornost na
nekoliko stvari:
Pronaæi glavnu misao (to je ono osnovno o èemu tekst
govori), to je prva razina pri èitanju, ako se ne pronaðe
glavna misao, druge razine nemaju bitan znaèaj.
Tehnika "ÈPÈPP"Podcrtavati i oznaèavati tekst; preporuèuje se korištenje markera kojim se tekst jednostavno istièe
PODCRTAVA SE:
Ono što se treba zapamtiti, odnosno ono što je novo, a ne ono što se veæ zna
Ono što se pri ponavljanju želi uoèiti na prvi pogled, ne treba podcrtavati više od onog što je stvarno potrebno
Treba aktivno èitati: dijete treba uvijek podsjeæati na to da želi razumjeti i zapamtiti proèitano.
4. Korak: P (Pamæenje)
Kada je gotov/a s èitanjem, neka podigne pogled s knjige i kaže svojim rijeèima što je pisac želio reæi. Pamtiti može pisanjem bilješki sa strane, tj. pribilježavanjem vlastitih primjedbi o glavnim mislima uz rub stranice. Treba glasno izgovarati misli. Više od polovice ukupnog vremena uèenja trebalo bi se pozabaviti pitanjem i pamæenjem.
5. Korak: P (Ponavljanje)
Svaki put kad se nešto nauèi, treba proèitano odmah provjeriti. Tako æe se sprijeèiti da se isto zaboravi veæ istog dana. Daljnja ponavljanja mogu uslijediti kasnije. Razmjerno dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljanje gradiva u odreðenim vremenski razmacima: nakon 2, 8 i 30 dana.
Verbalna inteligencija
Verbalno inteligentni ljudi znaju dobro izraziti rijeèima ono što misle i razumjeti druge kad govore.
Vole: èitati, pisati, prièati prièe, rješavati križaljku.
Dobro im ide: pamæenje imena, mjesta, datuma i razlièitih (ne)bitnih detalja.
Najbolje uèe: rijeèima (slušanjem, govorenjem, èitanjem).
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijeni pisci, govornici, pjesnici, profesori, odvjetnici, politièari, prevoditelji.
Logièko-matematièka inteligencija
Ljudi s visokorazvijenom logièko-matematièkom inteligencijom dobro uoèavaju zakonitosti i uzroèno-posljediène veze.
Vole raditi: eksperimente, otkrivati stvari, rje-šavati matematièke probleme, postavljati pitanja, istraživati zakonitosti i uzroèno-posljediène veze.
Dobro im ide: matematika, zakljuèivanje, rješavanje problema.
Najbolje uèe: praveæi kategorije, klasifikacije, radeæi s apstraktnim pojmovima i odnosima.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu znanstvenici, inženjeri, kompjuterski programeri, matematièari, raèunovoðe.
Amerièki psiholog Howard Gardner tvrdi da postoji sedam vrsta inteligencija ili sposobnosti. Proèitajte i naðite svoje dijete/dijete s kojim radite u nekom od sljedeæih opisa!
Glazbena inteligencija
Ljudi s glazbenom inteligencijom misle kroz glazbu, èuju i prepoznaju glazbene obrasce.
Vole: pjevati, pjevušiti, slušati glazbu, svirati.
Dobro im ide: pamæenje melodija, prepoznava-nje tonova, uoèavanje ritmova.
Najbolje uèe: kroz ritam, melodiju i glazbu.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu pjevaèi, glazbenici, skladatelji, disk-džokeji.
Prostorna inteligencija
Ljudi s visoko razvijenom prostornom inteli-gencijom sposobni su vanjski prostor predstaviti unutarnjem umu, kao što to èini pilot ili mornar s velikim, a šahist ili kipar s malim ogranièenim prostorom.
Vole: crtati, gledati filmove, graditi i kreirati stvari (lego kocke), sanjariti, gledati slike, igrati se sa strojevima.
Dobro im ide: zamišljene stvari, osjeæaj promjena, labirinti, slagalice, èitanje mapa i karata.
Najbolje uèe: vizualiziranjem, sanjarenjem, maštanjem, radeæi s bojama.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu slikari, arhitekti, a ako su orijentirani na znanost, ide im anatomija ili topologija.
Osobna inteligencija
Ljudi s razvijenom osobnom inteligencijom dobro razumiju sebe, znaju tko su, što mogu i žele uèiniti, što trebaju izbjegavati, kada i gdje trebaju potražiti pomoæ.
Vole: raditi sami i baviti se svojim vlastitim interesima.
Dobro im ide: razumijevanje sebe, usmjeravanje na svoje osjeæaje i snove, slijeðenje svojih instikata, ostvarivanje svojih interesa i ciljeva, original-nost.
Najbolje uèe: radeæi sami, radeæi individualne projekte svojim vlastitim tempom u svom vlastitom prostoru.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu istraživaèi, filozofi, teoretièari.
Tjelesna inteligencija
Ljudi s tjelesnom inteligencijom sposobni su iskoristiti svoje tijelo i pojedine njegove dijelove – ruke, noge, prste – kako bi riješili problem ili nešto napravili.
Vole: kretati se, dodirivati, koristiti govor tijela.
Dobro im ide: tjelesne aktivnosti (sport, ples, gluma) i ruène vještine (šivanje).
Najbolje uèe: dodirivanjem, kretanjem, procesi-ranjem znanja kroz tjelesne senzacije.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu sportaši, plesaèi, glumci, vatrogasci, akrobati, profesori tjelesnog.
Socijalna inteligencija
Vole:
Ljudi s razvijenom socijalnom inteligencijom dobro razumiju druge i cijene njihove razlièite osobine. U njihovom društvu osjeæaju se opušteno i ugodno.
imati mnogo prijatelja, razgovarati s ljudima, biti èlan grupe.
Dobro im ide: razumijevanje drugih, voðenje, organizacija, komunikacija, ublaživanje konflikata.
Najbolje uèe: razgovaranjem s drugima, uspo-reðivanjem, suradnjom, postavljanjem pitanja.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu profesori, lijeènici, politièari, psihoterapeuti, prodavaèi.
Glazbena inteligencija
Ljudi s glazbenom inteligencijom misle kroz glazbu, èuju i prepoznaju glazbene obrasce.
Vole: pjevati, pjevušiti, slušati glazbu, svirati.
Dobro im ide: pamæenje melodija, prepoznava-nje tonova, uoèavanje ritmova.
Najbolje uèe: kroz ritam, melodiju i glazbu.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu pjevaèi, glazbenici, skladatelji, disk-džokeji.
Prostorna inteligencija
Ljudi s visoko razvijenom prostornom inteli-gencijom sposobni su vanjski prostor predstaviti unutarnjem umu, kao što to èini pilot ili mornar s velikim, a šahist ili kipar s malim ogranièenim prostorom.
Vole: crtati, gledati filmove, graditi i kreirati stvari (lego kocke), sanjariti, gledati slike, igrati se sa strojevima.
Dobro im ide: zamišljene stvari, osjeæaj promjena, labirinti, slagalice, èitanje mapa i karata.
Najbolje uèe: vizualiziranjem, sanjarenjem, maštanjem, radeæi s bojama.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu slikari, arhitekti, a ako su orijentirani na znanost, ide im anatomija ili topologija.
Osobna inteligencija
Ljudi s razvijenom osobnom inteligencijom dobro razumiju sebe, znaju tko su, što mogu i žele uèiniti, što trebaju izbjegavati, kada i gdje trebaju potražiti pomoæ.
Vole: raditi sami i baviti se svojim vlastitim interesima.
Dobro im ide: razumijevanje sebe, usmjeravanje na svoje osjeæaje i snove, slijeðenje svojih instikata, ostvarivanje svojih interesa i ciljeva, original-nost.
Najbolje uèe: radeæi sami, radeæi individualne projekte svojim vlastitim tempom u svom vlastitom prostoru.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu istraživaèi, filozofi, teoretièari.
Tjelesna inteligencija
Ljudi s tjelesnom inteligencijom sposobni su iskoristiti svoje tijelo i pojedine njegove dijelove – ruke, noge, prste – kako bi riješili problem ili nešto napravili.
Vole: kretati se, dodirivati, koristiti govor tijela.
Dobro im ide: tjelesne aktivnosti (sport, ples, gluma) i ruène vještine (šivanje).
Najbolje uèe: dodirivanjem, kretanjem, procesi-ranjem znanja kroz tjelesne senzacije.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu sportaši, plesaèi, glumci, vatrogasci, akrobati, profesori tjelesnog.
Socijalna inteligencija
Vole:
Ljudi s razvijenom socijalnom inteligencijom dobro razumiju druge i cijene njihove razlièite osobine. U njihovom društvu osjeæaju se opušteno i ugodno.
imati mnogo prijatelja, razgovarati s ljudima, biti èlan grupe.
Dobro im ide: razumijevanje drugih, voðenje, organizacija, komunikacija, ublaživanje konflikata.
Najbolje uèe: razgovaranjem s drugima, uspo-reðivanjem, suradnjom, postavljanjem pitanja.
Ovu vrstu inteligencije imaju dobro razvijenu profesori, lijeènici, politièari, psihoterapeuti, prodavaèi.
Poteškoæe u uèenju obuhvaæaju specifièno
neurološko funkcioniranje koje ometa sposobnost
pohranjivanja, obrade ili stvaranja informacija i na
taj naèin stvara raskorak izmeðu sposobnosti i
uèinjenog. Djeca s teškoæama u uèenju najèešæe su
osobe prosjeène ili natprosjeène inteligencije.
Poteškoæe u uèenju mogu utjecati na sposobnosti
èitanja, pisanja, govora ili matematièkog raèunanja,
a mogu ometati i društvene vještine. One mogu
utjecati na jedno ili više razvojnih podruèja. Djeca s
tim poteškoæama mogu s odreðenim vrstama
zadataka imati znaèajne probleme dok pri drugim
vrstama mogu nadmašiti ostale. Poremeæaj pažnje
ili hiperaktivnosti ponekad se javljaju uz poteškoæe
pri uèenju, ali to nije pravilo. Poteškoæe se ne mogu
izlijeèiti niti se može oèekivati da æe same nestati.
Meðutim, te nedostatke se može nadoknaditi,
možda èak i nadvladati.
U Americi svako šesto dijete (17%) tijekom prve tri
godine školovanja ima poteškoæe s uèenjem èitanja.
Više od 2,8 milijuna djece školske dobi smatra se
uèenicima s poteškoæama u uèenju te se koriste
posebnim programima za pomoæ. To je otprilike 5%
ukupnog broja djece u javnim školama. Èak 20%
djece iskazuju poteškoæe u uèenju upravo zbog
prisutnosti poremeæaja pažnje.
Termini koji se èesto dovode u vezu s poteškoæama u uèenju:
DisleksijaPoremeæaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti
Poteškoæe išèitavanja i razumijevanja proèitane rijeèi i pravilnog
pisanja rijeèi. Osoba zamjenjuje slova koja slièe zvuèno ili slièno
izgledaju (d-b, b-p, i-l, š-ž, m-n) te ispušta slogove i dijelove rijeèi.
Disgrafija
Diskalkulija
Dispraksija
Poremeæaj slušnog procesuiranja
Poremeæaj vidnog procesuiranja
Poteškoæe usvajanja vještine pisanja. Prepoznaje se u nepravilnom
držanju olovke, neèitkom rukopisu, nepoštovanju crtovlja,
ispuštanju slova i slogova te zamjeni slova.
Poteškoæe usvajanja matematièkih vještina i utjeèu na matematièko
raèunanje. Može takoðer utjecati i na sposobnost pamæenja mate-
matièkih podataka, na pojam vremena, novca te glazbene pojmove.
Motorièke poteškoæe koje utjeèu na sposobnost koordiniranja
pokreta.
Sposobnost pojedinca da analizira ili naðe smisao u informacijama koje dobiva slušanjem. Poteškoæe sa slušnim procesuiranjem ne utjeèu na ono što se èuje uhom, veæ ono kako se ta informacija interpretira ili procesira u mozgu, te je kljuèna pretpostavka za uspješno korištenje jezika i nužno je za èitanje.
Odnose se na narušenu sposobnost stvaranja smislene slike iz infor-
macija primljenih vidom. Poteškoæe s vidnim procesiranjem utjeèu na
to kako su vidne informacije protumaèene ili procesuirane u mozgu.
Ponekad se javljaju uz poteškoæe pri uèenju. Obilježja ovog poreme-
æaja ukljuèuju naglašeni motorièki nemir, rastresenost i/ili impulziv-
nosti što može utjecati na moguænost poduèavanja takvih osoba.
Poteškoæe u uèenju obuhvaæaju specifièno
neurološko funkcioniranje koje ometa sposobnost
pohranjivanja, obrade ili stvaranja informacija i na
taj naèin stvara raskorak izmeðu sposobnosti i
uèinjenog. Djeca s teškoæama u uèenju najèešæe su
osobe prosjeène ili natprosjeène inteligencije.
Poteškoæe u uèenju mogu utjecati na sposobnosti
èitanja, pisanja, govora ili matematièkog raèunanja,
a mogu ometati i društvene vještine. One mogu
utjecati na jedno ili više razvojnih podruèja. Djeca s
tim poteškoæama mogu s odreðenim vrstama
zadataka imati znaèajne probleme dok pri drugim
vrstama mogu nadmašiti ostale. Poremeæaj pažnje
ili hiperaktivnosti ponekad se javljaju uz poteškoæe
pri uèenju, ali to nije pravilo. Poteškoæe se ne mogu
izlijeèiti niti se može oèekivati da æe same nestati.
Meðutim, te nedostatke se može nadoknaditi,
možda èak i nadvladati.
U Americi svako šesto dijete (17%) tijekom prve tri
godine školovanja ima poteškoæe s uèenjem èitanja.
Više od 2,8 milijuna djece školske dobi smatra se
uèenicima s poteškoæama u uèenju te se koriste
posebnim programima za pomoæ. To je otprilike 5%
ukupnog broja djece u javnim školama. Èak 20%
djece iskazuju poteškoæe u uèenju upravo zbog
prisutnosti poremeæaja pažnje.
Termini koji se èesto dovode u vezu s poteškoæama u uèenju:
DisleksijaPoremeæaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti
Poteškoæe išèitavanja i razumijevanja proèitane rijeèi i pravilnog
pisanja rijeèi. Osoba zamjenjuje slova koja slièe zvuèno ili slièno
izgledaju (d-b, b-p, i-l, š-ž, m-n) te ispušta slogove i dijelove rijeèi.
Disgrafija
Diskalkulija
Dispraksija
Poremeæaj slušnog procesuiranja
Poremeæaj vidnog procesuiranja
Poteškoæe usvajanja vještine pisanja. Prepoznaje se u nepravilnom
držanju olovke, neèitkom rukopisu, nepoštovanju crtovlja,
ispuštanju slova i slogova te zamjeni slova.
Poteškoæe usvajanja matematièkih vještina i utjeèu na matematièko
raèunanje. Može takoðer utjecati i na sposobnost pamæenja mate-
matièkih podataka, na pojam vremena, novca te glazbene pojmove.
Motorièke poteškoæe koje utjeèu na sposobnost koordiniranja
pokreta.
Sposobnost pojedinca da analizira ili naðe smisao u informacijama koje dobiva slušanjem. Poteškoæe sa slušnim procesuiranjem ne utjeèu na ono što se èuje uhom, veæ ono kako se ta informacija interpretira ili procesira u mozgu, te je kljuèna pretpostavka za uspješno korištenje jezika i nužno je za èitanje.
Odnose se na narušenu sposobnost stvaranja smislene slike iz infor-
macija primljenih vidom. Poteškoæe s vidnim procesiranjem utjeèu na
to kako su vidne informacije protumaèene ili procesuirane u mozgu.
Ponekad se javljaju uz poteškoæe pri uèenju. Obilježja ovog poreme-
æaja ukljuèuju naglašeni motorièki nemir, rastresenost i/ili impulziv-
nosti što može utjecati na moguænost poduèavanja takvih osoba.
Djeca s poteškoæama u uèenju zahtijevaju posebnu
pozornost u procesu odgoja i obrazovanja. Nužno
je stoga osigurati im posebnu brigu u vrijeme
školovanja. U tom cilju roditelji su izravna pomoæ
djetetu i to odmah èim se uoèe teškoæe, podrazu-
mijevajuæi niz postupaka u radu s djetetom koji
poèivaju na odreðenom stavu roditelja u odnosu
prema djetetu koje treba pomoæ i razumijevanje. U
savjetovanju s uèiteljem roditelji dobivaju prve
smjernice kako svakodnevno pomoæi djetetu.
Dobro je posavjetovati se sa struènjakom (defekto-
logom, psihologom, logopedom, pedagogom) koji
je školovan za to kako pomoæi djeci s poteškoæama
u uèenju kada se one pojave. Suradnjom sa
struènjacima u školi omoguæuje se individualizirani
pristup djetetu tj. prilagoðeno, postupno,
modificirano i inteligentno voðeno uèenje
Individualizirani pristup
nastavnog gradiva te dijete usvaja uèinkovite
mehanizme uèenja i postaje svjesno svojih
sposobnosti, pa tako izgraðuje i pozitivnu sliku o
sebi, kao i samopouzdanje. Dakle, važna je bliska
suradnja roditelja s uèiteljem, a i s drugim struènja-
cima u školi. Takvom suradnjom omoguæuje se bolji
i kvalitetniji razvoj djetetove osobnosti i
emocionalne dobrobiti. Prilagoðavanjem metoda
rada, individualiziranim pristupom, zaobilazi se
osjeæaj bespomoænosti, oèaja i izgubljenosti, a
ostvaruje se osjeæaj zaštiæenosti i sigurnosti. Dijete
svakodnevno uèi svojim tempom i napreduje u
usvajanju nastavnog gradiva u skladu sa svojim
moguænostima uz neposrednu pomoæ. Njegovo
dostojanstvo se najviše èuva poštovanjem njegove
osobnosti, njegovih poteškoæa i pomaganjem u
svim njegovim svakodnevnim zadacima.
Èesto se dogaða da djeca koja imaju poteškoæe u
uèenju, a zamijeæene su relativno rano (1. ili 2.
razred) pohaðaju školu po prilagoðenom progra-
mu. Ponekad je to opravdano, a ponekad i nije.
Ponekad je jednostavno lakše smanjiti uèeniku
opseg gradiva i svi (uèitelji, roditelji) imaju manje
posla, a dijete dobiva dobre ocjene. Rijetko se, ili
gotovo uopæe, ne razmišlja o obrazovnoj uskraæe-
nosti koja u tom trenutku poèinje otkucavati jer,
kako je reèeno u definiciji, ''...najèešæe su to djeca s
prosjeènom ili natprosjeènom inteligencijom.''
No kada se i odluèi o uvoðenju prilagoðenog pro-
grama, vodi se raèuna o djetetovim sposobnostima
i vještinama koje u tom trenutku ima razvijene.
Izraðuju ga uèitelj/ica u suradnji s defektologom
odgovarajuæe specijalnosti. Prilagoðeni program ne
Prilagoðeni program
mora se odnositi na sve predmete u odreðenom
razredu veæ i na pojedine. Primjerice: ako dijete ima
poteškoæa s matematikom i matematièko-logièkim
zakljuèivanjem, onda se uvodi prilagoðeni
program za matematiku. S poèetkom nove školske
godine djetetu se odreðuje ili ukida prilagoðeni
program. Kao osnovni kriterij uzima se mišljenje
uèitelja/ice ili predmetnog profesora/ice, defekto-
loga i multidisciplinarna obrada djeteta u ustanovi
za mentalno zdravlje djece te se komisijski donosi
odluka na temelju dobivenih nalaza i mišljenja.
Djeca s poteškoæama u uèenju zahtijevaju posebnu
pozornost u procesu odgoja i obrazovanja. Nužno
je stoga osigurati im posebnu brigu u vrijeme
školovanja. U tom cilju roditelji su izravna pomoæ
djetetu i to odmah èim se uoèe teškoæe, podrazu-
mijevajuæi niz postupaka u radu s djetetom koji
poèivaju na odreðenom stavu roditelja u odnosu
prema djetetu koje treba pomoæ i razumijevanje. U
savjetovanju s uèiteljem roditelji dobivaju prve
smjernice kako svakodnevno pomoæi djetetu.
Dobro je posavjetovati se sa struènjakom (defekto-
logom, psihologom, logopedom, pedagogom) koji
je školovan za to kako pomoæi djeci s poteškoæama
u uèenju kada se one pojave. Suradnjom sa
struènjacima u školi omoguæuje se individualizirani
pristup djetetu tj. prilagoðeno, postupno,
modificirano i inteligentno voðeno uèenje
Individualizirani pristup
nastavnog gradiva te dijete usvaja uèinkovite
mehanizme uèenja i postaje svjesno svojih
sposobnosti, pa tako izgraðuje i pozitivnu sliku o
sebi, kao i samopouzdanje. Dakle, važna je bliska
suradnja roditelja s uèiteljem, a i s drugim struènja-
cima u školi. Takvom suradnjom omoguæuje se bolji
i kvalitetniji razvoj djetetove osobnosti i
emocionalne dobrobiti. Prilagoðavanjem metoda
rada, individualiziranim pristupom, zaobilazi se
osjeæaj bespomoænosti, oèaja i izgubljenosti, a
ostvaruje se osjeæaj zaštiæenosti i sigurnosti. Dijete
svakodnevno uèi svojim tempom i napreduje u
usvajanju nastavnog gradiva u skladu sa svojim
moguænostima uz neposrednu pomoæ. Njegovo
dostojanstvo se najviše èuva poštovanjem njegove
osobnosti, njegovih poteškoæa i pomaganjem u
svim njegovim svakodnevnim zadacima.
Èesto se dogaða da djeca koja imaju poteškoæe u
uèenju, a zamijeæene su relativno rano (1. ili 2.
razred) pohaðaju školu po prilagoðenom progra-
mu. Ponekad je to opravdano, a ponekad i nije.
Ponekad je jednostavno lakše smanjiti uèeniku
opseg gradiva i svi (uèitelji, roditelji) imaju manje
posla, a dijete dobiva dobre ocjene. Rijetko se, ili
gotovo uopæe, ne razmišlja o obrazovnoj uskraæe-
nosti koja u tom trenutku poèinje otkucavati jer,
kako je reèeno u definiciji, ''...najèešæe su to djeca s
prosjeènom ili natprosjeènom inteligencijom.''
No kada se i odluèi o uvoðenju prilagoðenog pro-
grama, vodi se raèuna o djetetovim sposobnostima
i vještinama koje u tom trenutku ima razvijene.
Izraðuju ga uèitelj/ica u suradnji s defektologom
odgovarajuæe specijalnosti. Prilagoðeni program ne
Prilagoðeni program
mora se odnositi na sve predmete u odreðenom
razredu veæ i na pojedine. Primjerice: ako dijete ima
poteškoæa s matematikom i matematièko-logièkim
zakljuèivanjem, onda se uvodi prilagoðeni
program za matematiku. S poèetkom nove školske
godine djetetu se odreðuje ili ukida prilagoðeni
program. Kao osnovni kriterij uzima se mišljenje
uèitelja/ice ili predmetnog profesora/ice, defekto-
loga i multidisciplinarna obrada djeteta u ustanovi
za mentalno zdravlje djece te se komisijski donosi
odluka na temelju dobivenih nalaza i mišljenja.
Starija predškolska djeca
imaju prisutne poteškoæe u:
Korištenju škara i bojica, crtanju olovkom
Oblaèenju bez tuðe pomoæi
Hodanju po stepenicama
Pamæenju imena boja
Povezivanju zvukova i slova te brojenju i uèenju
brojeva
Izgovoru rijeèi i slova, spajanju u fraze, uèenju
abecede i rimovanju rijeèi
Razumijevanju od strane drugih kada
govori
Pretjeranom ili nedovoljnom reagiranju na
podražaj
Školska djeca imaju poteškoæe u:Držanju olovke, pisanju, crtanju ili precrtavanju
oblika
Uèenju novih pojmova, izgovaranju cjelovitih reèenica
Razumijevanju proèitanog
Preprièavanju tekstova, pamæenju novoprimlje-nih informacija
Usmenom ili pismenom izražavanju misli
Rješavanju matematièkih zadataka u skladu sa svojom dobi
Urednom i organiziranom voðenju bilježnica
Praæenju uputa i naloga
Prelasku s jedne aktivnosti na drugu
Uèenju novih vještina
Igri s vršnjacima te razumijevanju i pridržavanju pravila društvenih igara
Moduliranju glasa (može prièati glasno ili monotono)
Samopouzdanju
Adolescenti imaju poteškoæe u:Razumijevanju proèitanog, osnovnim vještina-
ma (primjerice: èitanju, raèunanju...)
Izražavanju misli usmeno ili pismeno, praæenju uputa
Gramatièki ispravnom usmenom ili pismenom komuniciranju
Organiziranosti i zadržavanju aktivnosti
Snalaženju u prostoru, pamæenju i pridržavanju vremenskih rokova
Slaganju s vršnjacima
Samopouzdanju
Osim navedenog, djeca s poteškoæama u uèenju mogu i:
Biti emocionalno i socijalno nezrelija (''djetinjas-ta'') od oèekivanog za njihovu dob
Biti neodluèna, impulzivna, lako frustrirana, osjetljiva, sramežljiva i povuèena
Poznavati pravila, ali ih se ne pridržavati
Ostvarivati slab kontakt oèima
Gurati, hrvati i dodirivati druge bez nekog razloga
Iako mnogo djece povremeno pokazuje neke
probleme u uèenju i ponašanju, neka ponašanja se
trebaju uzeti u obzir kao upozorenje za traženje
pomoæi i savjeta kada dijete ne ispunjava zadatke u
skladu sa svojom kronološkom dobi.
Starija predškolska djeca
imaju prisutne poteškoæe u:
Korištenju škara i bojica, crtanju olovkom
Oblaèenju bez tuðe pomoæi
Hodanju po stepenicama
Pamæenju imena boja
Povezivanju zvukova i slova te brojenju i uèenju
brojeva
Izgovoru rijeèi i slova, spajanju u fraze, uèenju
abecede i rimovanju rijeèi
Razumijevanju od strane drugih kada
govori
Pretjeranom ili nedovoljnom reagiranju na
podražaj
Školska djeca imaju poteškoæe u:Držanju olovke, pisanju, crtanju ili precrtavanju
oblika
Uèenju novih pojmova, izgovaranju cjelovitih reèenica
Razumijevanju proèitanog
Preprièavanju tekstova, pamæenju novoprimlje-nih informacija
Usmenom ili pismenom izražavanju misli
Rješavanju matematièkih zadataka u skladu sa svojom dobi
Urednom i organiziranom voðenju bilježnica
Praæenju uputa i naloga
Prelasku s jedne aktivnosti na drugu
Uèenju novih vještina
Igri s vršnjacima te razumijevanju i pridržavanju pravila društvenih igara
Moduliranju glasa (može prièati glasno ili monotono)
Samopouzdanju
Adolescenti imaju poteškoæe u:Razumijevanju proèitanog, osnovnim vještina-
ma (primjerice: èitanju, raèunanju...)
Izražavanju misli usmeno ili pismeno, praæenju uputa
Gramatièki ispravnom usmenom ili pismenom komuniciranju
Organiziranosti i zadržavanju aktivnosti
Snalaženju u prostoru, pamæenju i pridržavanju vremenskih rokova
Slaganju s vršnjacima
Samopouzdanju
Osim navedenog, djeca s poteškoæama u uèenju mogu i:
Biti emocionalno i socijalno nezrelija (''djetinjas-ta'') od oèekivanog za njihovu dob
Biti neodluèna, impulzivna, lako frustrirana, osjetljiva, sramežljiva i povuèena
Poznavati pravila, ali ih se ne pridržavati
Ostvarivati slab kontakt oèima
Gurati, hrvati i dodirivati druge bez nekog razloga
Iako mnogo djece povremeno pokazuje neke
probleme u uèenju i ponašanju, neka ponašanja se
trebaju uzeti u obzir kao upozorenje za traženje
pomoæi i savjeta kada dijete ne ispunjava zadatke u
skladu sa svojom kronološkom dobi.
Postoji neposredna veza izmeðu toga kako se djeca
osjeæaju i kako se ponašaju. Kada se djeca osjeæaju
dobro, prihvatljivo se ponašaju. Roditelji i osobe
bliske djetetu mogu pomoæi djeci da se bolje
osjeæaju prihvaæajuæi njihove osjeæaje.
Kako biste razumjeli ponašanje djeteta s poteškoæa-
ma u uèenju, potrebno je razviti i prihvatiti odreðene
stavove:
1. Ne radi se s djetetom koje ne može
uèiti... veæ s djetetom s poteškoæama
u uèenju
Djeca s poteškoæama u uèenju imaju jednaka prava,
odgovornosti, osjeæaje, potrebe i strahove kao i
druga djeca. Preèesto se od njih oèekuje da se
odreknu svog djetinjstva ili adolescencije radi
poteškoæe koju proživljavaju. Na roditeljima je da
uèine sve što mogu kako bi djetetu osigurali što
sretnije djetinjstvo.
2. Svako dijete radije æe biti
smatrano lošim nego glupim!
Veæina djece, posebice adolescenata, više voli da ih
se smatra onima koji ometaju, koji su neposlušni ili
ne poštuju druge, nego nekompetentnima ili
nesposobnima. Kako bi se motiviralo dijete, treba
izbjeæi osjeæaj kod djeteta da je ''glupo'' i
''nesposobno''.
3. Djeca s poteškoæama u uèenju
istièu se svojim traženjem upravo
suprotnog od onoga što trebaju!
Djeca s poteškoæama u uèenju èesto neprimjerno
procjenjuju situaciju te razvijaju nedjelotvorne
strategije privlaèenja pažnje i pomoæi. Vrlo èesto
dijete želi zadovoljiti neku od svojih potreba
(primjerice: da bude prihvaæeno), a iskazivat æe to
ometanjem drugih (npr. traženje pažnje,
zanovijetanje...).
4. Bol koju djeca s problemima
uzrokuju nikad nije veæa od one koju
osjeæaju!
Djeca koja prolaze kroz probleme kod kuæe ili u školi
èesto se osjeæaju bespomoæno ili povrijeðeno, a
njihov odgovor bude neprimjeren – ometaju druge i
ponašaju se bez poštovanja prema drugima. Zato
treba pokušati djelovati na uzroke tih osjeæaja, a ne
jednostavno mijenjati ponašanje.
5. U redovitom obrazovanju, sustav
odreðuje nastavni program. U posebnom
obrazovanju dijete odreðuje nastavni
program.
Potrebe uèenika trebale bi odreðivati nastavni
program i nije djetetova odgovornost da se prilagodi
nastavnom programu. Ako dijete ne može uèiti na
naèin na koji ga se poduèava, tada ga se treba
poduèavati u skladu s njegovim moguænostima.
6. Pozitivna reakcija i podrška na
ponašanje mijenja ponašanje;
negativna reakcija ga samo
zaustavlja ili pojaèava.
Mijenjanje djetetovog ponašanja kažnjavanjem
neprimjerenih oblika ponašanja predstavlja
neuspješni i kontraproduktivni pristup. Iako
negativna reakcija uistinu ponekad mijenja
ponašanje, ipak tu promjenu ponašanja ne
generalizira na ostale situacije.
7. Nagraðuje se napredak, ne
savršenstvo.
Važno je biti svjestan svih poboljšanja i pohvaljivati
svaki mali korak tog procesa. Bitno je podržati svaki
mali napredak u ponašanju jer se samo kroz proces
poboljšanja može ostvariti zadani cilj.
Postoji neposredna veza izmeðu toga kako se djeca
osjeæaju i kako se ponašaju. Kada se djeca osjeæaju
dobro, prihvatljivo se ponašaju. Roditelji i osobe
bliske djetetu mogu pomoæi djeci da se bolje
osjeæaju prihvaæajuæi njihove osjeæaje.
Kako biste razumjeli ponašanje djeteta s poteškoæa-
ma u uèenju, potrebno je razviti i prihvatiti odreðene
stavove:
1. Ne radi se s djetetom koje ne može
uèiti... veæ s djetetom s poteškoæama
u uèenju
Djeca s poteškoæama u uèenju imaju jednaka prava,
odgovornosti, osjeæaje, potrebe i strahove kao i
druga djeca. Preèesto se od njih oèekuje da se
odreknu svog djetinjstva ili adolescencije radi
poteškoæe koju proživljavaju. Na roditeljima je da
uèine sve što mogu kako bi djetetu osigurali što
sretnije djetinjstvo.
2. Svako dijete radije æe biti
smatrano lošim nego glupim!
Veæina djece, posebice adolescenata, više voli da ih
se smatra onima koji ometaju, koji su neposlušni ili
ne poštuju druge, nego nekompetentnima ili
nesposobnima. Kako bi se motiviralo dijete, treba
izbjeæi osjeæaj kod djeteta da je ''glupo'' i
''nesposobno''.
3. Djeca s poteškoæama u uèenju
istièu se svojim traženjem upravo
suprotnog od onoga što trebaju!
Djeca s poteškoæama u uèenju èesto neprimjerno
procjenjuju situaciju te razvijaju nedjelotvorne
strategije privlaèenja pažnje i pomoæi. Vrlo èesto
dijete želi zadovoljiti neku od svojih potreba
(primjerice: da bude prihvaæeno), a iskazivat æe to
ometanjem drugih (npr. traženje pažnje,
zanovijetanje...).
4. Bol koju djeca s problemima
uzrokuju nikad nije veæa od one koju
osjeæaju!
Djeca koja prolaze kroz probleme kod kuæe ili u školi
èesto se osjeæaju bespomoæno ili povrijeðeno, a
njihov odgovor bude neprimjeren – ometaju druge i
ponašaju se bez poštovanja prema drugima. Zato
treba pokušati djelovati na uzroke tih osjeæaja, a ne
jednostavno mijenjati ponašanje.
5. U redovitom obrazovanju, sustav
odreðuje nastavni program. U posebnom
obrazovanju dijete odreðuje nastavni
program.
Potrebe uèenika trebale bi odreðivati nastavni
program i nije djetetova odgovornost da se prilagodi
nastavnom programu. Ako dijete ne može uèiti na
naèin na koji ga se poduèava, tada ga se treba
poduèavati u skladu s njegovim moguænostima.
6. Pozitivna reakcija i podrška na
ponašanje mijenja ponašanje;
negativna reakcija ga samo
zaustavlja ili pojaèava.
Mijenjanje djetetovog ponašanja kažnjavanjem
neprimjerenih oblika ponašanja predstavlja
neuspješni i kontraproduktivni pristup. Iako
negativna reakcija uistinu ponekad mijenja
ponašanje, ipak tu promjenu ponašanja ne
generalizira na ostale situacije.
7. Nagraðuje se napredak, ne
savršenstvo.
Važno je biti svjestan svih poboljšanja i pohvaljivati
svaki mali korak tog procesa. Bitno je podržati svaki
mali napredak u ponašanju jer se samo kroz proces
poboljšanja može ostvariti zadani cilj.
8. Može se ignorirati ponašanje,
ali ne smije se ignorirati
potreba.
Kada dijete traži pažnju odrasle osobe ometajuæi,
bitno je biti svjestan da dijete u tom trenutku treba
pažnju. Ponekad æe upravo pružanje pažnje djetetu
(primjerice: kvalitetno provedenih sat vremena
dnevno) pozitivno utjecati na niz drugih djetetovih
poteškoæa.
9. Jedina konkurencija djetetu
trebaju biti njegovi vlastiti
uspjesi.
Treba se usredotoèiti na osobne uspjehe i napretke
djeteta jer dijete može kontrolirati samo svoje
vlastito ponašanje. Treba izbjegavati korištenje
usporedbi u nastojanju da ga se motivira. Aktivnosti
i pristupi koji ukljuèuju natjecanja opæenito nisu
djelotvorni za djecu s poteškoæama u uèenju i
stvaraju okruženje u kojem neki uèenici žele da drugi
uèenici ne uspiju ili izgube!
10. Nema ništa manje pravedno, nego
jednak tretman onih koji nisu
jednaki!
Kako bi bili pravedni prema djeci, svakom se djetetu
treba pristupiti drugaèije. Zato je potrebno
razumjeti njihove snage i potrebe. Iako postoje
trenuci kada potrebe jednog djeteta èlana obitelji
postaju važnije od ostalih, roditelj treba na te
potrebe reagirati ulaganjem veæe kolièine energije i
vremena. Radi tih situacija ne treba osjeæati krivnju,
veæ treba rasporediti energiju ovisno o potrebama
djece.
Dopustite svom djetetu da vam pomogne u
kuænim obvezama odabiruæi one aktivnosti koje
podržavaju izgradnju vještina i samopoštovanja
(npr. pomoæ u kuhanju) te koje imaju svrhu (npr.
pranje suða).
Neka upute budu jasne i jednostavne, govorite
jednostavnim jezikom i pokažite vlastitim primje-
rom, a dok Vam pomažu, podržavajte ih rijeèima.
Pridržavajte se rasporeda, dogovarajte kako
želite ostvariti željene rezultate i plan rasporeda, te
planirajte stanke u aktivnostima;
Umanjite ometajuæe faktore tijekom uèenja, te
pronaðite stalno mjesto za uèenje koje ima
najmanje ometajuæih faktora.
Budite strpljivi i ponudite korisne savjete:
zaboravljanje nije namjerno i podsjeæanje æe biti od
pomoæi; pogreške u domaæoj zadaæi nisu namjerne i
nema potrebe da ju ponovno piše; budite sigurni
da imate djetetovu pažnju kada nudi isprike i
objašnjenja (kontakt oèima, prestanak ostalih
aktivnosti).
Nagraðujte dijete za dobro obavljeni posao
pozitivnom reakcijom, adekvatnom nagradom,
iskrenim pohvaljivanjem onog što Vam se sviða, ne
pretjerivanjem s darovima i davanjem obeæanja
koja ovise o faktorima van Vaše kontrole (time se
ne može razviti unutarnja motivacija i samostal-
nost).
Zadržite smisao za humor i budite optimistièni,
zadržite oèekivanja, ali realna (ne oèekujte odlièan
uspjeh koji je izvan moguænosti djeteta), slobodno
se našalite i zabavljajte sa svojim djetetom;
Èitajte djeci i neka ona èitaju Vama pri tom se ne
brineæi za pogreške u èitanju, puno je važnije da
bude zanimljivo, zabavno i da se uspije naæi
zadovoljstvo èitanjem.
8. Može se ignorirati ponašanje,
ali ne smije se ignorirati
potreba.
Kada dijete traži pažnju odrasle osobe ometajuæi,
bitno je biti svjestan da dijete u tom trenutku treba
pažnju. Ponekad æe upravo pružanje pažnje djetetu
(primjerice: kvalitetno provedenih sat vremena
dnevno) pozitivno utjecati na niz drugih djetetovih
poteškoæa.
9. Jedina konkurencija djetetu
trebaju biti njegovi vlastiti
uspjesi.
Treba se usredotoèiti na osobne uspjehe i napretke
djeteta jer dijete može kontrolirati samo svoje
vlastito ponašanje. Treba izbjegavati korištenje
usporedbi u nastojanju da ga se motivira. Aktivnosti
i pristupi koji ukljuèuju natjecanja opæenito nisu
djelotvorni za djecu s poteškoæama u uèenju i
stvaraju okruženje u kojem neki uèenici žele da drugi
uèenici ne uspiju ili izgube!
10. Nema ništa manje pravedno, nego
jednak tretman onih koji nisu
jednaki!
Kako bi bili pravedni prema djeci, svakom se djetetu
treba pristupiti drugaèije. Zato je potrebno
razumjeti njihove snage i potrebe. Iako postoje
trenuci kada potrebe jednog djeteta èlana obitelji
postaju važnije od ostalih, roditelj treba na te
potrebe reagirati ulaganjem veæe kolièine energije i
vremena. Radi tih situacija ne treba osjeæati krivnju,
veæ treba rasporediti energiju ovisno o potrebama
djece.
Dopustite svom djetetu da vam pomogne u
kuænim obvezama odabiruæi one aktivnosti koje
podržavaju izgradnju vještina i samopoštovanja
(npr. pomoæ u kuhanju) te koje imaju svrhu (npr.
pranje suða).
Neka upute budu jasne i jednostavne, govorite
jednostavnim jezikom i pokažite vlastitim primje-
rom, a dok Vam pomažu, podržavajte ih rijeèima.
Pridržavajte se rasporeda, dogovarajte kako
želite ostvariti željene rezultate i plan rasporeda, te
planirajte stanke u aktivnostima;
Umanjite ometajuæe faktore tijekom uèenja, te
pronaðite stalno mjesto za uèenje koje ima
najmanje ometajuæih faktora.
Budite strpljivi i ponudite korisne savjete:
zaboravljanje nije namjerno i podsjeæanje æe biti od
pomoæi; pogreške u domaæoj zadaæi nisu namjerne i
nema potrebe da ju ponovno piše; budite sigurni
da imate djetetovu pažnju kada nudi isprike i
objašnjenja (kontakt oèima, prestanak ostalih
aktivnosti).
Nagraðujte dijete za dobro obavljeni posao
pozitivnom reakcijom, adekvatnom nagradom,
iskrenim pohvaljivanjem onog što Vam se sviða, ne
pretjerivanjem s darovima i davanjem obeæanja
koja ovise o faktorima van Vaše kontrole (time se
ne može razviti unutarnja motivacija i samostal-
nost).
Zadržite smisao za humor i budite optimistièni,
zadržite oèekivanja, ali realna (ne oèekujte odlièan
uspjeh koji je izvan moguænosti djeteta), slobodno
se našalite i zabavljajte sa svojim djetetom;
Èitajte djeci i neka ona èitaju Vama pri tom se ne
brineæi za pogreške u èitanju, puno je važnije da
bude zanimljivo, zabavno i da se uspije naæi
zadovoljstvo èitanjem.
Zadržite obitelj na okupu pouèavajuæi i ostale
èlanove obitelji što su poteškoæe u uèenju i koje su
moguæe posljedice, pronaðite pozitivne naèine
ukljuèivanja braæe i sestara kako ne bi bili
zanemareni i nemojte dopustiti da potrebe vašeg
djeteta postanu Vaše potrebe.
Budite dosljedni – uvedite jednostavna pravila i
provjerite razumiju li ih svi u obitelji, zajedno ih
formulirajte, a potom budite dosljedni u disciplini i
nagraðivanju.
Uživajte u vremenu provedenom s prijateljima,
ohrabrite dijete da uživa u druženju i razvijanju
socijalnih vještina, upoznajte roditelje s kojima
možete podijeliti slièna iskustva i izmijeniti
informacije, te zadovoljite i druge svoje potrebe i
interese osim djetetovog uspjeha – naðite
vremena za sebe.
Uspostavite kontakt oèima dok prièate s
djetetom.
Nagradite toèan i prihvatljiv rad; ne fokusirajte
se samo na greške.
Ako ocjenjujete, ocjene za pismeni uradak raš-
èlanite na ocjenu za zalaganje i ocjenu za toènost;
Usmeno ga/ju ispitujte ako æe to potaknuti
njegovu uspješnost.
Ohrabrite djetetove interese i talente.
Vježbajte izgovor složenijih rijeèi koje æe biti u
testu. Neka uèenik/ica napiše rijeèi i neka ih izgovara
glasno.
Pomozite uèeniku/ici u organiziranosti
konkretnim uputama.
Dajte uèenik/iciu moguænost dodatnog vremena
za rješavanje zadataka.
Ne dovodite uèenika/icu u vremenski tjesnac.
Ne tražite od uèenika/ice da èita naglas ako nije
pripremljen/a.
Provjerite kakav je vaš rukopis, govorite li polako
i jasno, koristite li jednostavne vizualne oznake.
Slijedite raspored aktivnosti koliko god je to
moguæe jer nenajavljene promjene uzrokuju
neuspješnost kod djece.
Budite kreativni u davanju pomoæi. Èesto dijete s
poteškoæama u uèenju ne voli pitati za pomoæ.
Upute moraju biti jasne, pa ih zato ponovite kada
god je to potrebno.
Budite dostupni i za pomoæ u rješavanju i drugih
problema. Pomozite mu/joj u socijalnim interakci-
jama na isti naèin na koji to radite s gradivom.
Upoznajte se s poteškoæama u uèenju te
izgradite pozitivan stav prema djeci koja imaju
poteškoæe u uèenju.
Pohvala uvijek ohrabruje!
Pokazivanje interesa za dijete (primjerice:
pažljivo slušanje kada govori) èesto je mnogo
uspješnije i znaèajnije nego pohvale.
Pronaðite naèin da djeteu date novu sliku o
njemu samome, kako ne bi i sam sebe smatrao
''zloèestim'' ili ''lijenim''.
Dovedite uèenika/icu u situaciju u kojoj mogu
sebe vidjeti u novom svjetlu.
Primjerom pokažite kakvo ponašanje želite.
Podsjetite uèenika/icu na njegove uspjehe u
prošlosti.
Iznesite svoje osjeæaje i/ili realistièna
oèekivanja.
Zadržite obitelj na okupu pouèavajuæi i ostale
èlanove obitelji što su poteškoæe u uèenju i koje su
moguæe posljedice, pronaðite pozitivne naèine
ukljuèivanja braæe i sestara kako ne bi bili
zanemareni i nemojte dopustiti da potrebe vašeg
djeteta postanu Vaše potrebe.
Budite dosljedni – uvedite jednostavna pravila i
provjerite razumiju li ih svi u obitelji, zajedno ih
formulirajte, a potom budite dosljedni u disciplini i
nagraðivanju.
Uživajte u vremenu provedenom s prijateljima,
ohrabrite dijete da uživa u druženju i razvijanju
socijalnih vještina, upoznajte roditelje s kojima
možete podijeliti slièna iskustva i izmijeniti
informacije, te zadovoljite i druge svoje potrebe i
interese osim djetetovog uspjeha – naðite
vremena za sebe.
Uspostavite kontakt oèima dok prièate s
djetetom.
Nagradite toèan i prihvatljiv rad; ne fokusirajte
se samo na greške.
Ako ocjenjujete, ocjene za pismeni uradak raš-
èlanite na ocjenu za zalaganje i ocjenu za toènost;
Usmeno ga/ju ispitujte ako æe to potaknuti
njegovu uspješnost.
Ohrabrite djetetove interese i talente.
Vježbajte izgovor složenijih rijeèi koje æe biti u
testu. Neka uèenik/ica napiše rijeèi i neka ih izgovara
glasno.
Pomozite uèeniku/ici u organiziranosti
konkretnim uputama.
Dajte uèenik/iciu moguænost dodatnog vremena
za rješavanje zadataka.
Ne dovodite uèenika/icu u vremenski tjesnac.
Ne tražite od uèenika/ice da èita naglas ako nije
pripremljen/a.
Provjerite kakav je vaš rukopis, govorite li polako
i jasno, koristite li jednostavne vizualne oznake.
Slijedite raspored aktivnosti koliko god je to
moguæe jer nenajavljene promjene uzrokuju
neuspješnost kod djece.
Budite kreativni u davanju pomoæi. Èesto dijete s
poteškoæama u uèenju ne voli pitati za pomoæ.
Upute moraju biti jasne, pa ih zato ponovite kada
god je to potrebno.
Budite dostupni i za pomoæ u rješavanju i drugih
problema. Pomozite mu/joj u socijalnim interakci-
jama na isti naèin na koji to radite s gradivom.
Upoznajte se s poteškoæama u uèenju te
izgradite pozitivan stav prema djeci koja imaju
poteškoæe u uèenju.
Pohvala uvijek ohrabruje!
Pokazivanje interesa za dijete (primjerice:
pažljivo slušanje kada govori) èesto je mnogo
uspješnije i znaèajnije nego pohvale.
Pronaðite naèin da djeteu date novu sliku o
njemu samome, kako ne bi i sam sebe smatrao
''zloèestim'' ili ''lijenim''.
Dovedite uèenika/icu u situaciju u kojoj mogu
sebe vidjeti u novom svjetlu.
Primjerom pokažite kakvo ponašanje želite.
Podsjetite uèenika/icu na njegove uspjehe u
prošlosti.
Iznesite svoje osjeæaje i/ili realistièna
oèekivanja.
1. Buljan – Flander, G., Kataliniæ, V., Azeniæ, I.
Mali savjeti za uspješno uèenje. Hrabri telefon: Zagreb.
2. Luca – Mrðen, J., Kralj, D. (2007).
I ja mogu uspjeti! Djeca s poteškoæama u uèenju. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba: Grad Zagreb.
Ukoliko ste volonter na programu ''Subota za
uèenje'' i imate poteškoæe u radu s djetetom,
obratite se voditeljici .
Program ''Subota za uèenje'' je program
Savjetovališta ''Luka Ritz'' koji je osmišljen s ciljem
da pomogne u uèenju. Sva djeca ukljuèena u
program dolaze iz obitelji koja su u tretmanu
centara za socijalnu skrb i primaju 2 h tjedno
pomoæi u uèenju iz predmeta s kojim imaju najviše
poteškoæa. Pomoæ u prethodno dogovorenim
terminima pružaju volonteri, uglavnom studenti,
koji su prošli edukaciju. Program se svake godine
organizira od listopada i traje do kraja školske
godine.
Ukoliko ste roditelj i primjeæujete da Vaše dijete ima
poteškoæe s odreðenim predmetom ili gradivom,
što prije potražite pomoæ!
Uvijek se možete obratiti nastavniku i /ili struènom
suradniku škole.
Ako ne znate kome se obratiti za pomoæ ili imate ne-
kih problema nazovite Savjetovalište ''Luka Ritz''
na 888 5440 svakim radnim danom od 10.00 do
14.00 sati i naruèite se za inidividualno savjetovanje
sa struènjakinjom.
1. Buljan – Flander, G., Kataliniæ, V., Azeniæ, I.
Mali savjeti za uspješno uèenje. Hrabri telefon: Zagreb.
2. Luca – Mrðen, J., Kralj, D. (2007).
I ja mogu uspjeti! Djeca s poteškoæama u uèenju. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba: Grad Zagreb.
Ukoliko ste volonter na programu ''Subota za
uèenje'' i imate poteškoæe u radu s djetetom,
obratite se voditeljici .
Program ''Subota za uèenje'' je program
Savjetovališta ''Luka Ritz'' koji je osmišljen s ciljem
da pomogne u uèenju. Sva djeca ukljuèena u
program dolaze iz obitelji koja su u tretmanu
centara za socijalnu skrb i primaju 2 h tjedno
pomoæi u uèenju iz predmeta s kojim imaju najviše
poteškoæa. Pomoæ u prethodno dogovorenim
terminima pružaju volonteri, uglavnom studenti,
koji su prošli edukaciju. Program se svake godine
organizira od listopada i traje do kraja školske
godine.
Ukoliko ste roditelj i primjeæujete da Vaše dijete ima
poteškoæe s odreðenim predmetom ili gradivom,
što prije potražite pomoæ!
Uvijek se možete obratiti nastavniku i /ili struènom
suradniku škole.
Ako ne znate kome se obratiti za pomoæ ili imate ne-
kih problema nazovite Savjetovalište ''Luka Ritz''
na 888 5440 svakim radnim danom od 10.00 do
14.00 sati i naruèite se za inidividualno savjetovanje
sa struènjakinjom.
Ova brošura je nastala uz financijsku pomoã Regionalne zaklade za lokalni razvoj Zamah i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
