KAKO RAZVITI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU DJETETADr Lawrence E. Shapiro

Emocionalna inteligencija: Empatija Razvijanje i shvatanje vlastitih osjećaja Samosavladavanje Neovisnost Prilagodljivost Omiljenost Sposobnost nenasilnog rješavanja konflikata Upornost Prijateljsko ponašanje Ljubaznost Poštovanje

Gledanje televizije je jedna od najvećih prepreka odgoju djetata sa visokim EQ!Neispunjeno vrijeme provedeno pred TV-om ne pogoduje razvoju vještina EQ.Mnogi se roditelji koriste TV-om kao jeftinim baby sitterom, ali, ako se doista želi odgojiti dijete s visokim stupnjem emocionalne inteligencije, moraju se postaviti stroga ograničenja u gledanju televizije.Uvesti televizijsku dijetu.

- Za djecu sklonu tučnjavama:

„Kornjačin način“: Kada osjete potrebu da se potuku, zamisle da su kornjače koje se povlače u svoj oklop. Ruke se moraju držati uz tijelo, stopala su skupljena, a brada spuštena prema prsima. Tako treba stajati dok se ne nabroji do 10, duboko dišući.

- Objašnjenje:Držeći noge i ruke skupljene, nije zgodno nekoga udariti. Brojeći do 10 i duboko dišući, šalje poruku mozgu da smanji proizvodnju kemijskih tvari koje izazivaju agresivnost (katekolamini) i koji ga potiču da se potuče. Spuštajući bradu prema prsima, prekida kontakt pogledom sa svojim protivnikom i tako gubi volju da se potuče (gotovo je nemoguće potući se s nekim koga ne gledamo).

- NAUČITI DIJETE NEVERBALNIM KOMUNIKACIJSKIM VJEŠTINAMA

Razumijevaje neverbalnog jezika emocija važan je dio pomoći djetetu u rješavanju njegovih problema. Ako ljutitom djetetu pristupimo izravno, stroga izraza lica, gotovo sigurno možemo očekivati sukob. Ako istom tom djetetu pristupimo sa strane, izbjegavajući gledanje u oči, pomoći ćemo mu da se smiri.

- Igra „bez tona“ (7 – 12 godina)Prikazati djetetu film bez tona. Povremeno zaustaviti film i tražiti da vam opisuje šta osjećaju pojedine osobe u flmu. Dijete dobiva bod svaki put kad uspije opisati kako izraz lica, gesta ili držanje tijela otkrivaju ono što osjeća lik u filmu.Potom ponovo prikazati film, ali ovaj put s tonom, kako bi dijete provrilo svoje odgovore.

- Odglumi osjećaj ( 6 i više)Na dvadeset karata napišite riječi koje označavaju razne emocije. Neka jedan igrač izvuče jednu kartu i odglumi osjećaj u najviše tri minute, bez riječi. Osoba koja pogodi osjećaj zadržava kartu i izvlači sljedeću. Pobjednik je dijete koje na kraju igre ima najviše karti.

- Pogodi osjećaj (5 -10)Pet puta na kasetofon snimiti istu rečenicu, alje svaki put pročitati drugačijim tonom koji odražava drugi osjećaj. Npr. „Ostavila sam torbu u autu“ pročitati tužnim, veselim, ljutitim, uplašenim i zabrinutim glasom. Djetetu dajemo bod svaki put kad pogodi o kojem se osjećaju radi. Neka, potom, dijete pet puta pročita novu rečenicu pokušavajući tonom glasa prenijeti različite emocije. Ponovu dati bod za svaki uspješan pokušaj.

- Fotografiraj svoje osjećajePotrebni su: fotoaparat, listovi papira i fascikla.Reći djetetu da licem izrazi neku emociju. Ako mu to ne uspijeva, reći mu da misli na nešto što u njemu obično izaziva tu emociju, npr: „Ljutiš se kad te Mia zadirkuje, zar ne? Kako misliš da izgledaš kad te ona zadirkuje?“ Ili, djeca mogu stati pred ogledalo i doslovno prstima oblikovati izraz lica, uz pomoć savjetima.Fotografisati dijete i fotografiju staviti u fascikl, a djetetu reći da, svaki put kada osjeti tu emociju, na papiru priloženom uz fotografiju, opiše šta osjeća.Ponoviti postupak, ali ovaj put slikati djetetovo držanje koje izražava isti osjećaj. Pomoći mu, doslovce naginjući njegovo tijelo na jednu ili drugu stranu.

- METODE DISCIPLINIRANJA DJECE

Kada dijete, svjesno ili nesvjesno, prekrši neko od pravila, posljedice moraju uslijediti odmah. Budite dosljedni držite se onoga što ste rekli da ćete učiniti!

a. Ukor:Primjenjiva metoda u kojoj se mora voditi računa da se promjena u djetetovom ponašanju postigne bez izazivanja ogorčenja i negativne slike o sebi.- Kritika treba da se odnosi na nešto određeno i da tačno opisuje osjećaje (To što si učinila dovelo

me je u nezgodnu situaciju i jako sam ljuta na tebe)- Jasno opisati šta se dogodilo i ne uopštavati problem.- Opisati uzrok problema i rezultat.- Tražiti da dijete snosi posljedice i da napiše bar ti moguća načina rješavanja problema.

b. Prirodne posljedice:Dopustiti djeci da iskuse prirodne posljedice svog lošeg ponašanja, kako bi im pokazali zašto je neko pravilo važno.Npr. Dijete koje se stalno mora požurivati da ne zakasni na autobus i kasni, prisiliti da hoda do škole i samo u školi pravda svoje kašnjenje.

c. Time aut – stajanje u ćošku:Dovoljna je jedna minuta za svaku godinu djetetove dobi.

d. Oduzimanje privilegija:Kad djeca prerastu dob kad ih se može poslati u ćošak, roditelji im obično u svrhu kazne oduzimaju nešto što vole: gledanje televizije, telefonirane, igranje videoigara i sl.Paziti da kazne ne budu drastične i da im se ne oduzima nešto važno za njihov razvoj. Bolje je, npr. da se mjesec dana skrati izlazak, nego da se zabrani odlazak na školski izlet.

e. Bihevioralni sistem bodova:Za hronične probleme preporučljiva je metoda zarađivanja bodova za jasno definisano pozitivno ponašanje. Takvi bodovi mogu poslužiti za trenutno nagrađivanje ili se mogu duže vrijeme skupljati za veću nagradu. Za loše ponašanje bodovi se oduzimaju (Sedmična tabela koju je Lejla imala )

Izazivanje stida kod djeteta zbog njegovog društveno neprihvatljivog ponašanja sasvim je opravdana odgojna mjera.

Istraživanja pokazuju da je za odgovoj djeteta sa visokim EQ-om bolje biti prestrog nego suviše popustljiv. U jednoj anketi od 101. ispitanika, nadarenih učenika sa izvrsnim uspjehom u školi i društvenim angažmanom, njih 49% je izjavilo da su njihovi roditelji bili stroži nego roditelji druge djece.

KAKO ODGOJITI OPTIMISTIČNO DIJETE

Potičite djecu da čine dobra djela, iskazuju male znakove pažnje!

Ping-pong misli:Pesimističnim mislima izravno suprotstaviti optimistične. Njen cilj je postizanje svjesnosti automatskih negativnih glasova i suprotstavljanje istim.Kako bi se igra učinila manje apstraktnom, zamislite lik iz crtanog filma kojemu anđeo sjedi na jednom ramenu, a vrag na drugo. Anđeo i vrag naizmjenice govore liku šta bi trebao ili ne bi trebao učiniti.

- Igra za tri osobe.- Potrebne su tri karte: jedna sa +, druga sa – i treća prazna. - Igrač koji izvuče praznu kartu govori o nekom svom problemu (s drugom u razredu, npr., o

skorašnjoj svađi, učenju matematike....)- Osoba koja drži kartu - u ruci govori o problemu nešto negativno: Nisi dobar u tome, nema

smisla da se trudiš... Matematika je dosadna.- Osoba sa kartom + realističnim i dokazivim iskazima osporava negativnu tvrdnju: Ako budeš više

učila i pokazala više zanimanja, dobićeš bolju ocjenu. Pronađi druga ili drugaricu koji znaju bolje i zamoli ih da ti pomognu. I učiteljica ti može pomoći ako je zamoliš.

- Izgovarati rečenicu po rečenicu (po jednu!) naizmjenice.- Osoba sa praznom kartom – u sredini, na kraju ima ulogu suca. Ona bilježi komentare,

zaokružuje samo one pozitivne koji su realistični i tačni, izjašnjava se od kojih komentara ima više koristi, s kojim bi mogao napredovati, riješiti svoj problem. Nakon nekoliko minuta igre, igrači mogu mijenjati uloge.

- Zaključiti: s kakvim stavom možemo riješiti problem? Kakav stav može samo produbiti problem koji imamo?

IGRE POVJERENJA

- „Vođenje slijepca“ (za 7 i više godina)Jedno dijete ima povez preko očiju, a drugo ga vodi po sobi, izbjegavjući, pri tom, namještaj i pazeći da se dijete ne udari.Promijeniti uloge.Važno je razgovarati o cilju igre: izgradnji povjerenja.

- Pad unatrag (5 i više)Stati iza leđa djeteta i reći mu da se opusti i jednostavno padne unatrag. Uhvatiti ga ispod pazuha. Ako to rade dvoje dijece, neka zamijene mjesta, a vježbu rade uz nadzor učitelja i na strunjači.

- Igra tajni (7 i više)Zabavna i emocionalno zahtjevna igra koja doprinosi izgradnji povjerenja i potiče otvorenost.Svi učenici (članovi porodice) na papir napišu jednu svoju tajnu. Presaviju papir nekoliko puta, na papir napišu svoje ime i stave u šešir, posudu. Svaki od sudionika tada iz posude uzima papirić, ali, prije nego ga razmotaju, zamoliti ih da se prisjete neke prigode kada su nekome nešto povjerili i pričaju o tome. Zatim ih zamoliti da se prisjete kada ih je neko iznevjerio.Konačno, svaki od sudionika pita osobu čiji papir drži u ruci smije li pročitati tajnu. Ako osoba kaže Ne, papir se vraća i tajna ostaje nepročitana.

RJEŠAVANJE PROBLEMA POMOĆU PAROVA RIJEČI

- Desilo se to i to.- A šta se dogodilo prije toga?- To i to.- A zašto se to desilo?- ....- Jesi li mogao drugačije reagovati?- - ...- Šta misliš, je li to bio dobar način?- ....- A kako bi bilo da to pokušaš ponovo?

Kada djeca nauče i uvježbaju osnovne parove riječi, može se preći na učenje novih parova, koji će im pomoći da povežu uzroke i posljedice svog ponašanja:

o Dobar trenutak / nije dobar trenutak:Sada nije dobar trenutak da pričamo priču. Nakon užine će biti dobar trenutak.

o Možda hoće / možda nećeAko je budem zadirkivala, on se možda neće igrati sa mnom. Možda hoće ako budem ljubazna prema njemu.

o Zašto / zatoZašto se niko ne igra sa mnom? Zato što nikome ne pomažem.

o Uredu / nije ureduUredu je što ne želiš da budeš u kazni, ali nije uredu da galamiš i prekidaš razgovor na jutarnjem sastanku.

Kad djeca (ili roditelji, ili učitelji) jednom počnu razmišljati u okvirima ovakvih igara riječi, koristite se njima često i dosljedno uvijek kada dijete ima neki problem.Kako biste ih bolje zapamtili, za sebe i djecu ih zapišite na karticama i izvadite prigodnu karticu svaki put kada dijete mora riješiti neki problem.Čim ugleda karticu, to će biti znak da je to način na koji treba rješavati problem, a s vremenom će ga početi automatski (uslovni refleks).

TEST LIJEPOG PONAŠANJA – ZA RODITELJE

Na crtu upištite djetetovo ime i ocijenite, u zagradama, sljedeće izjave, ocjenama 1 – 5:5 – uvijek, 4 – uglavnom, 3 – kadkad, 2 – rijetko, 1 – nikad.

_______________________ je tačan. ( )

_______________________ je uljudan. ( )

_______________________ se pristojno ponaša za stolom ( )

_______________________ nije drzak. ( )

_______________________ ne prekida druge. ( )

_______________________ govori „Molim“ i „Hvala“. ( )

_______________________ izražava zahvalnost kada dobije poklon. ( )

_______________________ je strpljiv i čeka svoj red. ( )

_______________________ koristi svaku priliku da ljubaznim gestovima pomogne ljudima (npr. pridžava vrata) ( )

_______________________ inače pokazuje zanimanje i brižnost za druge. ( )

Ukoliko je dijete postiglo loš rezultat, utjeha može biti da je uljudnost osobina koja se relativno lako stječe.Treba početi sa popisom, poput sljedećeg, istaknutog na vidnim mjestima u domu:

1- Pozdravi kad dolaziš i odlaziš.2- Kad nešto želiš ili trebaš reci „Molim te“.3- Reci „Hvala“ uvijek kada neko nešto učini za tebe, čak i ako je to nešto nevažno. Pri tome gledaj

osobu kojoj zahvaljuješ i govori razgovijetno.4- O drugima smiješ govoriti samo dobro, ako oni nisu prisutni.5- .....

Dovoljno je početi s 4, 5 početnih pravila koja vam se čine najvažnijim.Kada vam se učini da su istaknuta pravila dobro naučena, sačinite novi popis.

OČEKIVANJE USPJEHA

Prije svega, od djece treba očekivati više. Očekujući više, djeca će biti potaknuta da i sami očekuju više od sebe.Treba tražiti od djece da više rade, da više vremna posvete domaćim zadaćama, čitanju i učenju uopšte.Umjesto da, kao roditelj, optužujete školu što ne čini dovoljno, posvetite više vremena radu s djetetom.Kompjuteri, a naročito internet, neiscrpan su izvor mogućnosti za učenje. Jasno, uz nadzor roditelja!

Evo nekih aktivnosti koje djeci mogu pomoći u stjecanju temeljitog obrazovanja:- Svake večeri odredite vrijeme za čitanje (za početak vi čitate djeci, poslije djeca u sebi)- Redovno igrajte igre koje potiču razmišljanje (npr. igre sastavljanja riječi)- Pretplatite dijete na neki dječiji časopis.- Potaknite dijete da čita novine i iznosi svoje mišljenje o pročitanom- Svake večeri razgovarajte sa djetetom o onome što je naučilo u školi i razmislite kako biste

mogli proširiti njegovo znanje o tome.- Organizujte posjete muzejima, izložbama, pozorištu, biblioteci i kulturno – istorijskim

znamenitostima.- Neka zadaća bude djeci prioritet (prije televizije i drugih oblika zabave)- Omogućite djetetu da posjeti mjesto gdje radite, kao i druge radne sredine koje bi ga mogle

zanimati.- Nastavite djetetovo obrazovanje i tokom raspusta, uključujući ga u aktivnosti organizovanih

izleta.

Faze u odnosu prema naporu:1. Za djecu u vrtiću, napor je isto što i sposobnost. Vjeruju da će uzastopni pokušaji dovesti do

uspjeha.2. Izmežu 6 i 10 godina dijete počinje uviđati da se djeca razlikuju i prema svojim urođenim

sposobnostima, ali i dalje smatraju da ih napor i rad dovode do uspjeha.3. S 10 – 12 godina djeca su svjesna da se manjak sposobnosti može nadoknaditit većim ulaganjem

truda i da osobe s više sposobnosti trebaju uložiti manje truda. Većina djece i dalje je optimistična u pogledu svog rada u školi, ali nekoj počinje smetati što moraju sve više i više raditi i učenju posvećivati više vremena. Upravo će ta djeca, ako nisu pod nadzorom, početi odgađati učenje ili ga potpuno izbjegavati.

4. U dobi od oko 13 godina djeca sve manje vjeruju kako im trud može pomoći da uspiju i počinju misliti kako je sposobnost jedini uvjet. Manjak sposobnisti postaje im isprika za neuspjeh.Većina adolescenata kreće linijom manjeg otpora, ulažuči minimalan napor i zadovoljavajući se osrednjim uspjehom.

Sva djeca prolaze kroz navedene faze, samo se ponašanje pojedinog djeteta razlikuje. Kao i sve ostale vještine, i navike i volju za učenjem najbolje je njegovati još u ranom djetinjstvu.

Dijete bi trebalo naučiti vještini organizovanja vremenea i prije nego što se nauči koristiti satom, a to možete postići ako kod njega razvijete osjećaj za vrijeme. Ako kažete djetetu da mora ići na spavanje u 9 sati, onda je TO vrijeme kad ono mora biti u krevetu. Ako vas uspijeva nagovoriti da ga pustite „još malo“, time mu šaljete poruku kako vrijeme nije važno i kako se raspored zbivanja u kući podvrgava njegovim željama i potrebama.

I šestogodišnje dijete može se naučiti osnovama organizovanja vremena, primijenjujući obrazac poput priloženog. Ispunjava ga roditelj, zajedno s djetetom, a stalno ponavljanje vještinu procjenjivanja uspješnosti obavljenih zadataka pretvoriće u naviku za cio život. Dijete će - doslovno – početi razvijati nove neuronske puteve koji će ustrajnost učiniti dijelom njegova bihevioralnog repertoara.

Napomenuti kako nije nužno da svi zadaci budu obavljeni jednako dobro, te je, recimo, za namiještanje kreveta dovoljna ocjena 1, ali zato domaća zadaća mora biti savršena (3).

Popis onoga što moraš obaviti između ...... i ....... sati (doručka i polaska u školu)

Datum:.........................

Ocjene: 1 = prolazno 2 = dosta dobro 3= odlično

ZADACI

POPIS PO VAŽNOSTI OBAVLJENO OCJENA

KAKO RAZVITI KONVERZACIJSKE VJEŠTINE

„Talk – show“Jedno dijete glumi domaćina, drugo gosta. Domaćin mora gostu omogućiti da se osjeća dobrodošlo, a u razgovoru treba saznati šta gosta zanima, kako se osjeća i šta misli.Videokamerom snimati 3 minute intervjua, tada se za oba djeteta ocjenjuju vještine poput:

ČekiratiPostavlja pitanja _______________Govori o sebi __________________Predlaže i pomaže _______________Pozitivno reaguje ________________ (npr. daje komplimente)Navodi gosta da govori o sebi _______Izaziva pozitivnu reakciju gosta ______Pokazuje interesovanje _________Pokazuje da prihvata i odobrava ono što gost govori ________Daje suvisle primjedbe __________________