Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
KALMAN MESARIĆ
POSLOVNE TAJNE
KALMAN MESARIĆ / POSLOVNE TAJNE
Knjiga je tiskana uz potporuGrada Preloga, Međimurske županije, Ministarstva kulture RH
i sponzora: Komet d.o.o., Hilding Anders d.o.o., Međimurje-plin d.o.o. i Tegra d.o.o.
KALMAN MESARIĆPOSLOVNE TAJNE
Knjižnica Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu80
NAKLADNIKOgranak Matice hrvatske u Čakovcu
ZA NAKLADNIKAIvan Pranjić
UREDNICEMirjana Hržić
Marija Oto SačerSanja Nikčević
REDAKTORICAMarija Oto Sačer
OBLIKOVANJEIvančica Srnec
NASLOVNA STRANICAPlakat prve izvedbe Poslovne tajne iz godine 1935.
TISAKTamposit Nedelišće
ISBN: 978-953-6138-71-5
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxx.
POSLOVNE TAJNEDRUŠTVENA SATIRA U TRI ČINA
KALMAN MESARIĆ
Ogranak Matice hrvatske u ČakovcuČakovec, 2017.
Kalman Mesarić
DRUŠTVENA SATIRA „POSLOVNE TAJNE”
U ovoj igri – možda je bolje da joj dademo pobližu oznaku: u ovoj društvenoj satiri – zapravo se ne radi o tajnama većim od onih, koje se dnevno zapliću i raspliću među nama. U središtu radnje je bankar, čovjek suvremen, sa svojim poslovima i sa svojom porodicom. On je toliko opsjednut idejom privređivanja i strašću zarađivanja, njega je bujica težnje za nagomilavanjem dobara tako povukla u svoj vrtlog, da mu osnovni pojmovi o moralu i poštenju teško dopiru do svijesti. On je, štoviše, izgubio osjećaj za njih. Pa ipak, i kad je sav u svom poslu, kad je sav u svojim spekulacijama i kombinacijama, kada ga najaktivnije obuzima strast zarađivanja i nagomilavanja, on osjeća jednu slabost: strah pred samoćom. Sasvim izdaleka i podsvjesno budi se u njemu u takvim časovima nešto kao savjest i zato on traži duhovnog saveznika. Takav saveznik može biti samo žena. Da bi u tu svrhu čim čvršće povezao uza se jednu ženu, on se vjenča sa svojom tajnicom. Tajnica je mogla biti saveznik u njegovim poslovima po dužnosti, kao činovnica. Sad, kao njegova žena, više to ne želi biti dobrovoljno. Taj psihološki moment sačinjava unutrašnji konflikt „Poslovnih tajni“.
Vanjski dramski konflikti ove scenske igre nastaju u odnosu lica spram lica, naročito u odnosu bankara spram njegove uže i šire okoline. Ti odnosi zapliću u situacije, koje se u izvjesnoj dramsko-tehničkoj gradaciji same od sebe zaoštravaju.
Ovako zaoštrene situacije nagoviještaju momente snažnih dramskih eksplozija. Ipak u pravi čas ovdje autor svjesno stane: milieu i karakteri koje crta bili bi – protivno od životne stvarnosti – i suviše odlikovani ispaštanjem u tragičnom.
Autor je ostao kod ilustracije te svjesno izbjegao svaku sankciju likova i njihovih djela. Nije htio u ovom slučaju reći odlučnu i posljednju riječ iz jednostavnog razloga: što u ovakvim
5
1
Ovaj uvodni tekst i drama uzeti su iz knjige Među nama (Ka Mesarić: Među nama, Binoza, 1935?) u kojoj je Kalman Mesarić objavio tri drame (Korak preko rampe, I u našem gradu i Poslovne tajne). Današnjem načinu pisanja prilagodili smo i ujednačili pisanje didaskalija i imena lica. Jedna crtica (-) unutar replike označava pauzu u govoru, dvije crtice dužu pauzu. Sve bilješke u tekstu su uredničke.
1
slučajevima ni život to ne čini. A u ovoj satiri radi se tek o fiksaciji tog i takovog života u okviru jedne dramske radnje.
Ako stvari, događaji i konvencije, na oko ozbiljne dostojanstvene i teške, postaju banalno komične u svojoj golotinji, čim ih se pomnije fiksira, one zavrjeđuju ili srdžbu i prezir, ili porugu i smijeh. Radi se tek o temperamentu, raspoloženju i stavu promatrača.
U ovoj scenskoj igri autor je nastojao da se i nasmije kako tmurni osjećaji ne bi preoteli maha. Zato je iz te igre i nastala satira kao prirodna posljedica literarnog i scenskog bavljenja jednim socijalnim milieuom, karakterima iz toga milieua i čitavom tom temom.
U želji da dade isječak vremena u kojem živimo, autorovo nastojanje išlo je samo za tim, da napiše suvremenu scensku igru. Ako je u toj igri propušteno reći još mnogo toga, što bi suvremena publika htjela čuti i u teatru, to je zato jer autor nije želio da tendencija drame prijeđe okvir scene.
U svim vremenima lebdjele su u zraku rečenice, koje su – izgovorene na sceni – garantirale zvučne efekte. Pa iako je u teatru efekt neminovni postulat dramske ideje i scenske akcije, on je pošten samo ako je iskren, proživljen i doživljen. Neukusno je i grijeh zloupotrijebiti scenu i dopustiti efektima da slave orgije zaslugom pomodnih parola.
Tri su momenta, koji publiku, kao živu supstancu teatra – kako je naziva Bab – privlače u gledalište: literatura, scenska tehnika i ogledalo dnevnog života.
Omjeri ovih triju momenta moraju biti dobro odmjereni da bi se postigla ravnoteža.
Ako u retorti dramatičara ičega može da bude previše, to je literatura u knjiškom smislu, a ičega premalo, to su dnevni životni problemi u scenskom smislu. Obratno, ako išta smije da prevagne, to je samo scenski moment. Nije pogreška, ako se za volju toga momenta zanemari na sceni literatura barem toliko, koliko bi mogla da bude na smetanju dramskoj akciji. Jer na kraju krajeva u teatru mora ipak uživati prvenstvo – teatar.
6
2
Julius Bab (11.12.1880.–12.02.1955.) poznati njemački dramski pisac i kazališni kritičar.2
LICA:
ALBERT GORJANSKI, šef „Banke Gorjanski“
GRETA, njegova kći
HUGO, njegov sin
VERA KUNST
TEREZA FRIGAN
BRANKO KRIŽ
DR. STREMEN, pravni zastupnik „Banke Gorjanski“
DAVID KLEIN, burzovni mešetar
VOZAČ Ivan
SOBARICA Anka
DETEKTIV
DOGAĐA SE:
I. čin: tajništvo „Banke Gorjanski“
II. čin: veliko predvorje vile Gorjanski
III. čin: radna soba Gorjanskoga na I. katu njegove vile
Sve u našem gradu, danas.
7
POSLOVNE TAJNE
} službenici u „Banci Gorjanski“
3
4
5
U originalu: senzal.U originalu: sekretarijat.U originalu: hall
3
4
5
I. ČIN
Uredska prostorija banke „Gorjanski“. Tajništvo. Dva stola za pisanje. Ormar za spise. Lijevo ulaz. U pozadini zeleno tapecirana vrata vode u šefov ured. Desno prozor. Stroj za pisanje do stola Tereze. Telefon na Verinom stolu. Kada se zavjesa digne, sjede tajnice kod svojih stolova. Do prozora Tereza, do vratiju Vera.
1
VERA KUNST (Ozbiljna, mirna, upravo hladna gospođica oko 30
godina. Ispisuje podatke iz Dnevnika u manju priručnu knjigu.)
TEREZA FRIGAN (Gospođica nešto starija. Pretjerano revna,
pretjerano brbljava, pretjerana u čitavom svom načinu, pa
prema tome i vrlo komična. Podigla je mapu na stolu. Ispod
mape su novine. Čita i jede jabuku. Nakon pauze.): Opet su na
sušačkom mostu uhvatili neke krijumčare valute. (Čita dalje.)
VERA (ne prestaje raditi): Da?
Telefon.
VERA: Halo! -- Banka Gorjanski. -- Gospodine, za tu se stvar
morate obratiti našem odjelu srećaka državne lutrije. -- Jest!
Mi se bavimo prodajom srećaka. -- Izvolite samo još jedanput
pozvoniti našoj telefonskoj centrali i neka vas spoji s odjelom
srećaka. -- Molim. Moj naklon. (Odloži slušalicu.)
TEREZA (ne dižući glavu s novina): Što nas time gnjave!
2
ALBERT GORJANSKI (Šef Banke Gorjanski, tip samosvjesnog
poslovnog čovjeka. Oko 50 god. Miran je i superioran. Uz izvjesne
iznimke uspijeva mu uvijek umjetnim mirom savladati svoja
uzbuđenja. Pojavi se na vratima svoje sobe.): Dobro jutro!
VERA (radi dalje): Dobro jutro!
TEREZA (brzo pokrije novine mapom i počne zbrajati na papiru,
koji je već ranije bio pripravan na mapi): Dobro jutro,
gospodine šefe.
GORJANSKI: Je li gotov vaš izvještaj, gospođice Frigan?
8
TEREZA: Nemam još sve podatke, gospodine šefe.
GORJANSKI: Tako. - Je li možda tkogod mene osobno tražio,
gospođice Kunst?
VERA: Ne, dosad još nitko. Jedino se generalni direktor Löhr iz
firme "Drvar" d.d. raspitivao imamo li slobodan još koji trezor?
GORJANSKI: A vi ste mu odgovorili?
VERA (sa smiješkom): Da nemamo.
TEREZA: Šteta što je gospođica Vera zaboravila reći da se naša
banka bavi također posredovanjem pologa.
GORJANSKI: Ima poslovnih tajna, gospođice Frigan, koje ne treba
baš svakome rastrubiti na telefon. - Molim vas na čas, gospođice -
Tereza ustane misleći da nju zove, ali kad vidi da zove Veru,
razočarano sjedne. Vera ustane, ode u šefovu sobu.
3
TEREZA (ostala je sama, zlobno): Pa naravno: "gospođice Kunst".
(Opet čita novine.)
BRANKO KRIŽ (Oko 35 god., temperamentan, simpatičan. Uđe
nakon pauze.): Dobro jutro!
TEREZA (brzo sakrije novine, no kad vidi da je ušao samo kolega,
umiri se.): O, to ste vi, gospodine Križ!
BRANKO: Gdje je Vera?
TEREZA: Bože moj, gdje! Kod staroga.
BRANKO: Već dugo?
TEREZA: Pa obično dugo ostaje -
BRANKO (pogleda je): Eh, što bih se ja obračunao s vama!
TEREZA: Vaš heroizam ipak ne bi promijenio tijek događaja.
BRANKO: Vi, dakako, znate opet nove tračeve.
TEREZA: Hja, hja - tješimo se da su to samo tračevi. Ali u svatove
idemo, je li?
BRANKO: Tko o čem, vi o svatovima.
9
6
U originalu: interncendiranje.6
TEREZA: Ne govorim o sebi.
BRANKO: O, to mi je savršeno jasno.
TEREZA (ustane, intimno): Stari je dobio rastavu. Sad će se sigurno
htjeti vjenčati. Sirota žena! Nije mogla više izdržati s njim!
Sasvim se povukla iz društva. Živi na Hvaru sa svojom sestrom.
Onom udovicom...
BRANKO (prekine je): Upravo je neugodno koliko vi, Rezika,
brbljate.
TEREZA: Da, imate pravo. Zbilja je neugodno, što je istina tako
često neugodna.
BRANKO: A tko vas pita za istinu? (Hoće otići.) Recite joj, molim
vas, da ću kasnije zaviriti. Imam posla.
TEREZA: Čekajte! Kakvog posla! Vidite, ja sam dvadeset godina
bankovna službenica. Od toga već deset godina ovdje kod
Gorjanskog. Radila sam uvijek kao životinja. Nedjelja,
prekobrojni satovi, doći prije, otići kasnije, sve sam ja to
smatrala svojom dužnošću.
BRANKO: Tako to smatraju svi štreberi.
TEREZA: Kod svojedobnog štrajka, u mom ranijem namještenju,
ja i jedan kolega bili smo jedini štrajkbrejkeri. Pa što se
dogodilo? Nakon završenog pokreta tražila je organizacija da
nas banka otpusti. I otpustila nas je! Bez ijedne riječi isprike.
BRANKO: Vi valjda ne mislite da vam je time nanesena neka
nepravda?
TEREZA: No čujete! Uostalom, molim vas, što sam ja u životu
postigla uza svu svoju marljivost? Dobro, da, ja sam osobna
tajnica šefova. Ali to je i gospođica Vera, koja je tek prije pola
godine došla k nama. A ja sam kod Gorjanskog od prvoga
početka, dok se još čitava banka sastojala od dvije sobe, šefa,
jednog blagajnika i mene. A sada imamo vlastitu palaču i vilu i
dvadeset službenika. Nemojte misliti da ja nekome
predbacujem. Bože sačuvaj! Ali gospođica Vera ne samo što je
dodijeljena odmah u tajništvo, već i...
BRANKO (prekine je): Nemojte, nemojte! Dok niste zlobni, vi ste
gotovo i simpatični.
10
TEREZA: Zašto izmičete istini, dragi gospodine Branko? Dobro, ja
sam zlobna. Ja sam zlobna jer ne znam obmanjivati ni sebe ni
druge. A vi, vi ste zarili glavu u pijesak. Čemu to? Na kraju
krajeva, bilo je već i bi će još u svijetu daleko većih tragedija od
ove vaše. Nemojte biti egoist i pustite da djevojka napravi
karijeru, ako može.
BRANKO: Što ste vi nasilni! Što se to vas tiče?
TEREZA: Pa može čovjek valjda razgovarati o stvarima koje ga se
ne tiču baš izravno. Na kraju krajeva, nije to ni tako
jednostavno kako se čini. Poznam ja čitavu tu obitelj. Sin, no za
njega lako. Bolestan je siromah. Sad je opet u Davosu. Gotovo
se ne zna za njega. Ali Greta! Hu, to je ptičica! I svašta se priča.
Ne znam kako će se ona nositi s tim da joj otac dovede u kuću
tako mladu maćehu.
BRANKO: Bojim se, gospođice Terezo, da će obitelj Gorjanski
morati taj problem riješiti bez vaše pomoći.
TEREZA (vrati se svom stolu, sjedne): Ne kažem ja ništa zbog
Verinih roditelja. Ako je njezin otac i bio podvornik, ali je zato
ona bankovna službenica. Pa bilo je i takvih slučajeva da su se
ugledna i bogata gospoda vjenčala sa svojim kuharicama.
BRANKO: Šteta što vi niste kuharica.
TEREZA: No, vi ćete se već smiriti, mada ste s njom dobri već toliko
godina. Na kraju, vi imate ovdje lijepo namještenje kao
knjigovođa, a ona će...
BRANKO: Zar vi ne osjećate kako bi bilo najbolje da već jedanput
zavežete jezik?
TEREZA: Pa što se uzrujavate? (Zajedljivo.) Vama se ne može ništa
dogoditi. Naprotiv. Vi ćete istom sad moći napraviti ovdje
kolosalnu karijeru...
BRANKO (Odjedanput nije više mogao svladati. Dohvati sa stola
teški kamen koji je ležao na hrpi spisa i navali na Terezu): Kuš!
11
7
Davos - mjesto u Švicarskoj poznato po skijalištima i lječilištu za tuberkulozu. Ova replika znači da je sin Gorjanskog bolestan od tuberkuloze. Davos je i mjesto u kojem se zbiva radnja romana Čarobna gora Thomasa Manna na koji se kasnije likovi referiraju.
7
TEREZA (sva protrne, tome se nije nadala, ukoči se): Za ime Božje,
gospodine Križ!
BRANKO (sabrao se i zastidio, odloži kamen): Oprostite. (Pođe
prema izlazu.)
4
GRETA GORJANSKI (Sedamnaestogodišnja hipermoderna i
mondena gospođica. Preko elegantnog proljetnog kostima
navukla je ogrtač za auto. Ona je drska i uvijek malo rastresena.
Dotjerana za nijansu prenapadno.): Dobar dan! Što je s tatom?
Branko s kojim se Greta sukobila na vratima, propusti je i ode.
TEREZA (ustane, pođe joj u susret): Moj naklon, gospođice Greta.
GRETA: S one strane se zaključao. Podvornik kaže da je tata
dozvolio sve posjete samo kroz tajništvo.
TEREZA: O, pa već odavna. Ali za obitelj gospodina šefa valjda to
ne vrijedi.
GRETA: Budući da je zaključano, onda vrijedi.
TEREZA: Da, ali trenutno nećete moći ni ovuda k njemu. Nije sam.
GRETA: Tko je kod njega?
TEREZA (značajno): Jedna dama.
GRETA: Oh, što je tata dosadan s tim svojim staromodnim "slatkim
tajnama".
TEREZA: Sve se nadam da će gospodin šef doskora tu tajnu
objaviti u novinama na iznenađenje čitavog društva.
GRETA (za nijansu grubo): I vi svašta znate!
TEREZA: Oprostite, gospođice Greta, ja sam samo mislila...
GRETA: Dakle je gospođica Kunst kod tate?
TEREZA: I vi već znate? Uvijek ja kažem da bi ipak trebalo...
GRETA (prekine je): Dobro! Idem autom do Podsuseda i natrag.
Svratit ću kasnije. (Maže usne.)
TEREZA: Vozite već sami, gospođice Greta? (Gleda kroz prozor.)
GRETA: Dakako.
TEREZA: Sigurno vas je gospodin Boris učio voziti?
GRETA: Da, i on.
TEREZA: Čula sam da je založio auto svoga tate.
12
GRETA: Čuli ste?
TEREZA (opet pogleda kroz prozor): Što je elegantan ovaj vaš mali
kabriolet.
GRETA: Sviđa vam se? Najnoviji sportski tip. Dobila sam ga od tate
za rođendan.
TEREZA: Prekrasan dar za osamnaesti rođendan!
GRETA: Samo sedamnaesti!
TEREZA: Sigurno još niste položili vozački ispit?
GRETA: Sad ću skoro.
TEREZA: Da, jer vidim da još uvijek uzimate sa sobom vozača.
(Gleda opet kroz prozor.) Čini mi se da je to Ivan.
GRETA: Da.
TEREZA: Imate pravo. Žena je žena. Ne osjeća se sigurna bez jake
muške ruke. Ali i gospodin Boris dobro vozi, je li? Nikad se ja ne
bih usudila sjesti u auto bez muškarca.
GRETA (polazi): Da, da. Budite samo oprezni, gospođice Frigan.
Doviđenja. (Ode.)
TEREZA: Moj naklon, gospođice Greta. (Za njom.) I pazite da vam
se što ne dogodi zajedno s vozačem. (Gleda kroz prozor.)
Krasan auto! Krasan vozač! Bože moj, Bože! Bogat, mlad, auto,
vozač... Ah, zašto sam ja tako kreposna!? (Odmotala je kruh s
maslacem što ga je donijela sebi za doručak, gleda u njega.): Ah,
što ćemo! (Zagrize u kruh i zamišljeno žvače.)
5
DR. STREMEN (Odvjetnik, elegantan, dotjeran gospodin. Uđe
nakon pauze.): Dobro jutro, klanjam se, ljubim ruke!
TEREZA (brzo odloži kruh koji je već skoro pojela): Moj naklon,
gospodine doktore! Tako rano - tako rano?
DR. STREMEN: Moram hitno razgovarati s gospodinom
Gorjanskim.
TEREZA: Najavit ću vas čim bude sam.
DR. STREMEN: A tako! Netko je kod njega?
13
TEREZA: Jest. - Ne bih htjela da pomisli kako namjerno ometam
nešto što je u četiri oka.
DR. STREMEN: Ohohohoho! Koje li idile pod stare dane!
TEREZA: Stare dane? Nemojte to govoriti, gospodine doktore! Pa
on se ženi.
DR. STREMEN: Što? Dakle, ipak! Nisam znao.
TEREZA: Jooj, pa to je javna tajna.
DR. STREMEN: Vi ćete, gospođice, imati sigurno ovdje fascikl s
podacima o onoj posljednjoj parcelaciji?
TEREZA: Obrežje?
DR. STREMEN: Da. Tu nam se sprema gadan proces.
TEREZA (traži fascikl): Zašto, zaboga!?
DR. STREMEN: Vlasnici parcela shvatili su da su prevareni.
TEREZA: Oh, mi smo nauvikli na takve afere.
DR. STREMEN: Sada, kad su neki počeli graditi, ispostavilo se da
su im fronte preuske s obzirom na propise za onu četvrt vila, ali
i da novoprojektirana ulica odnosi svakome po pola vrta.
TEREZA (s fasciklom u ruci): Što se to nas tiče!? To je stvar
gradskog građevnog odsjeka.
DR. STREMEN (dohvati fascikl): Ah, dakako! (Lista po fasciklu.) Pa
nije grad parcelirao, već banka. Ljudi su uvjereni da je
Gorjanski podmitio sve one koji su im stvar mogli odati, dok još
nije postalo prekasno.
TEREZA (ironično): Ma nije moguće! Uostalom, vi kao naš pravni
zastupnik najbolje znate kako je to zapravo bilo.
DR. STREMEN: Oprostite, ja sam upozorio Gorjanskog na
posljedice.
TEREZA (s parodiranim patosom): Ali naš doktor Stremen može
sve što hoće, a on hoće sve što može. Zato on neće dopustiti da
padne ma i sjenka krivice na banku Gorjanski.
DR. STREMEN: Ne jamčim da ćemo se ovaj put tako lako izvući.
Stvar je krupna.
14
8
U originalu: tȇte a tȇte.8
TEREZA: No, no - prištedite bar zasad šefu te neugodnosti. Pa vi
znate da on sada kao mladoženja ima drugih briga. Zamislite
samo...
6
Vera uđe iz šefove sobe.
TEREZA: Tako, gospodine doktore, sad ću vas odmah najaviti kod
gospodina šefa. (Pođe.)
DR: STREMEN: O, klanjam se, gospođice Vera!
VERA (u isti čas): Vi ste ovdje, gospodine doktore. Moj naklon.
TEREZA (na vratima šefove sobe): Gospođice Vera, može li se
gospodinu šefu?
VERA: Pa razumije se da se može.
TEREZA: Onda idem. (Ode.)
DR. STREMEN: Mnogo posla, gospođice Vera?
VERA: Primjereno, gospodine doktore.
DR. STREMEN: Vi, na sreću, niste iskusili, što znači navala malih
ulagača koji podižu uloge!
VERA: Na sreću. Mi nemamo sitnih uloga. Osim toga, mi radije
dajemo, nego primamo.
DR. STREMEN: Da, to je svakako rentabilnije. Uostalom, oni, koji
ovamo donose svoj novac, sretni su što imaju nekoga, tko će im
ga pohraniti na sigurno mjesto.
VERA (sa smiješkom): Kako vidite, ima još i takvih koji vjeruju u
sigurnost banaka.
DR. STREMEN: No, recimo radije u sigurnost trezora. -- Pa kako vi,
gospođice? Vi ste u to kratko vrijeme uspjeli steći puno
povjerenje gospodina Gorjanskoga. Znači da ste izvanredno
sposobni.
VERA (sa smiješkom): Da i sama ne vjerujem u to, ne bih se bila
usudila izabrati to zvanje.
DR: STREMEN: A propos! Vi kao šefova najpovjerljivija osoba
znat ćete sigurno, putuje li on skorih dana u inozemstvo?
15
A propos (franc.) u značenju baš mi je palo na pamet, što se tiče... (Bratoljub Klaić Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1979.)
9
9
VERA: Mislim da će ići za koji dan.
DR. STREMEN: O, to je sjajno! Jedan moj klijent prodao je kuću za
dva milijuna, pa bi htio spremiti taj novac na sigurno mjesto. -
Vama to u tajnosti mogu reći. - Zato, ako Gorjanski putuje u
Švicarsku, mogli bismo napraviti taj sjajan posao.
7
TEREZA (izađe iz šefove sobe s jednim fasciklom): Izvolite,
gospodine doktore.
GORJANSKI (na vratima svoje sobe): Oprostite mi, doktore, molim
vas. (Rukuje se.) Zadržao me telefon i neke sam stvari još od
sinoć morao potpisati. Izvolite, molim. (Propusti ga u svoju
sobu, sam ode za njim i zatvori vrata.)
DR. STREMEN (uzme svoj fascikl dok ulazi k šefu): Danas ću vam
pričati zanimljive stvari.
8
TEREZA (nakon kratke pauze): Bila je ovdje gospođica Greta. - Nije
mogla unutra. (Pauza.) I gospodin Križ vas je tražio. (Pauza.)
Ovaj bi fascikl sada trebalo odnijeti u otpremništvo.
VERA: Pa pozvonite podvorniku. (Radi čitavo vrijeme.)
TEREZA: Da, stvarno! (Pozvoni. Nakon pauze još jedanput i još
jedanput.) Nečuveno! Ni jednoga. Pa naravno. Razbježali su se
po doručke za gospodu službenike. - Ah da, stvarno! Od tog
silnog posla nisam još dospjela pojesti svoj kruh! (Uzme
ostatak kruha s maslacem, jede i pođe. Odjednom se zaustavi kod
Verinog stola.) Gle, gle! Što ja to vidim? Otkud vam taj prekrasni
briljant? Prekrasan prsten! Taj nije ispod 20.000. - Gdje ste ga
kupili? - No ništa, idem sama odnijeti taj fascikl. (Pođe.)
VERA: Zar to nisu rezervati?
TEREZA (stane): Mislite? Nije mi šef ništa rekao. Uostalom, ja ću
sama kuvertirati. (Ode.)
Nakon što je Tereza otišla, Vera promatra svoj prsten. Zatim se
podboči rukama na stol i gleda preda se zamišljeno.
16
9
KLEIN (Malen, dobro obučen, poslovni tip čovjeka. Uđe nakon
pauze.): Dobar dan. Mogu li razgovarati s gospodinom šefom?
VERA (trgla se kad je David Klein ušao): O čemu, molim?
KLEIN: Molim vas, recite mu samo da je ovdje David Klein,
burzovni mešetar, pa će me odmah primiti.
VERA: Rado vjerujem, gospodine Klein, ali gospodin šef je
trenutno zauzet. Hoćete li meni reći o čem se radi? Ja sam
osobna tajnica gospodina šefa.
KLEIN: Tajnica? Vrlo dobro. Upravo se i radi o jednoj tajni.
VERA: Možete li, dakle, meni povjeriti tu tajnu?
KLEIN: E, pa ja sam došao da od vas čujem tajne. Vi ste tajnica!
VERA (nasmije se): Ah tako!
KLEIN: Mene je, naime, pozvao gospodin šef zbog jedne hitne
burzovne stvari.
10
GORJANSKI (otvori vrata, govori u svoju sobu): Samo vi to u miru
sastavite, doktore.
VERA: No, evo, gospodina šefa.
GORJANSKI (uđe): O, vi ste ovdje, gospodine Klein. (Rukuju se.)
Dobar dan.
KLEIN: Sluga sam pokoran.
GORJANSKI: Vi se sigurno čudite što sam vas zamolio da me
posjetite.
KLEIN: Gospodine Gorjanski, mi ljudi od burze prestali smo se već
odavno čuditi.
GORJANSKI (nasloni se na prazan stol): Sjednite, molim vas,
gospodine Klein. Morat ćemo ovdje ostati jer je moja soba
okupirana.
KLEIN (sjedne): Molim, ja slušam.
GORJANSKI: Vama je sigurno poznato da ja imam dvadeset posto
dionica društva "Anonsa".
KLEIN: I sad ih hoćete prodati?
GORJANSKI: Naprotiv, želim ih kupiti.
17
KLEIN: Ne vjerujem da će ih itko htjeti prodati. Trideset posto je u
rukama banke - - no, vi već znate koje.
GORJANSKI: Tih trideset posto mi ne treba.
KLEIN: A vlasnike preostalih pedeset posto znala je banka povezati
raznim interesima pa uz tu fiktivnu većinu vrši pomalo utjecaj
na izvjesne listove.
GORJANSKI: Vi ste oštrouman čovjek, gospodine Klein. Među
nama, budi rečeno, i mene zanimaju ti listovi. Zato mi je
potrebno još i ovih pedeset posto.
KLEIN: Hja, i vlasnik onih trideset posto dionica htio je već ući u
posjed ovih pedeset posto. Ali nitko ih neće prodati. "Anonsa"
je aktivna.
GORJANSKI: "Anonsa" je pasivna, gospodine Klein. Tako stvar
počinje.
KLEIN: Molim, što se mene tiče, možemo je proglasiti i pasivnom.
GORJANSKI: Tako je. Vi ćete sutra, vrlo delikatno i vrlo pametno,
kako to samo vi znate, lansirati vijest o padu dionica „Anonse".
Jesmo li se razumjeli? - Prekosutra, poslat ću ja svog
opunomoćenika na burzu s čitavim svojim paketom dionica. -
Tu sad morate biti oprezni: čitav taj paket morate kupiti vi uz
bescjenje za moj račun.
KLEIN: Što? Vaše vlastite dionice kupiti za vaš račun? - Pa to je
izvrsno! (Prijateljski mu se prijeti.) Gospodine direktore,
gospodine direktore!
GORJANSKI: No, dakle! Ali nitko na svijetu, pa, razumije se, ni moj
opunomoćenik ne smije saznati za koga kupujete. Najstroža
poslovna tajna.
KLEIN: Razumijem. A dan kasnije bit će već sve preostale dionice
na tržištu.
GORJANSKI: A vi ćete se baciti na njih kao jastreb. Na koji način, to
prepuštam vama. Ali dionice moraju biti kupljene za mene. Ako
ne svih 50%, a ono najmanje 40%. - Razumije se da vaša
18
10
U originalu: baisse (franc.) što znači padanje cijena, u ovom slučaju pad vrijednosti dionica.
10
nagrada za ovu diskretnu transakciju neće ostati samo kod
uobičajene provizije.
KLEIN: Diskrecija čašću zajamčena!
GORJANSKI: Čašću? Premalo. Čast je postala jeftina roba. - Što
kažete vi na to, gospođice?
VERA: Trik je izvrsno zamišljen.
KLEIN: On će biti, također, izveden izvrsno.
11
TEREZA (uđe): Oh, oprostite! (Pođe k pisaćem stolu. Pozdravi se s
Davidom Kleinom.)
GORJANSKI (Kleinu): No dobro. Sastavit ćemo jedan povjerljivi
ugovor. (Ustane.) Dođite popodne da ga potpišete.
KLEIN (ustane): Konačno jedanput jedan posao s nešto malo
fantazije. Doviđenja. Moj naklon, gospođice. (Rukuje se s
Gorjanskim.) Sluga pokoran. (Ode.)
VERA: Moj naklon.
GORJANSKI (rukuje se): Dakle, doviđenja, gospodine Klein. (Pođe
u svoju sobu. Na vratima.): No, doktore, jeste li gotovi? (Ode,
zatvori vrata.)
TEREZA: Je li gospodin Branko već bio ovdje?
VERA: Ne. (Radi dalje.)
TEREZA (začuđeno): Ne?!? (Otvori ladicu svog stola i pokupi jelo.)
Došla sam samo po svoje orahe! O, još je i jedna jabuka tu. Idem
u dopisništvo. Tamo se na kopirki mogu odlično tuči orasi.
(Pođe.) A gospodin Branko još nije bio ovdje? (Ode.)
12
VERA (Ostala je sama. Kratka pauza. Telefon. Uzme slušalicu.) - Da,
tajništvo banke Gorjanski. Ah, vi ste to! Klanjam se. Nije
potrebno. Izvolite samo na našoj blagajni položiti izvjesnu
svotu. Dat ćemo vam akreditiv za jednu našu bečku poslovnu
vezu. Tamo ćete moći za protuvrijednost podići šilinge po
19
11
U originalu: dumping roba. Dumping (engl.) poslovni termin koji označava nelojalno rušenje cijena u bescjenje.
11
dnevnom tečaju. -- Jest. Vama iznimno kao dobrom znancu
uredit ćemo to kratkim putem. -- Pozovite se samo na blagajni
na naš razgovor. -- Molim. Moj naklon. (Odloži slušalicu.)
13
BRANKO (zaviri na vrata, kad vidi da je Vera sama, uđe.): Dobro
jutro, Vera!
VERA: Zdravo, Branko.BRANKO: Već sam bio na vratima, ali sam čuo šefov glas.VERA: A sada te Friganica poslala?BRANKO: Rekla mi je da si sada sama. -- Moram s tobom
razgovarati.VERA: Sada? Ovdje?BRANKO (rezignirano): Pa kad više nigdje drugdje ne mogu
razgovarati s tobom.VERA: Nemoj biti sentimentalan, Branko. Porazgovarali smo već
kao razboriti ljudi o svemu. Pustimo, dakle, neka se stvari razvijaju bez suvišnih afera.
BRANKO: Poklonio ti je briljantni prsten?VERA: Otkud ti to? - Ah, da! - Jest, poklonio mi je. Danas.BRANKO: I ti si to primila?VERA: A, molim te, zašto da ne?BRANKO: Zaručnički prsten?VERA: Pa, može se i tako shvatiti.BRANKO: Dakle, ipak!VERA: Slušaj, Branko! Razumijem da nisi ravnodušan. Mene bi
možda čak i boljelo da ti jest svejedno. Ipak bi trebao shvatiti da je to jedini normalni put u mom životu.
BRANKO: Normalni put?
VERA: Bilo bi ludo da odbijem mogućnost koja mi se pruža. - Vidiš,
ja sam službenica po nuždi. Da budem ljubavnica bogate
gospode, da putujem iz ruku u ruke, za to nemam talenta ni
volje. To je u današnjim ekonomskim prilikama isto tako
nesigurno kao i biti službenica.
20
12
U originalu: metresa (fanc.).12
BRANKO: Kao da nema i drugih mogućnosti.
VERA: Ja ih nemam. Da nisam prihvatila ovu ponudu, ne bih više
mogla ostati ovdje. A što onda? Kamo u današnjim prilikama? A
bijede sam se dosta nagutala čitav svoj život.
BRANKO: Ti si toliko hladna i logična, da me podilaze srsi. Samo
mene uopće ne zamjećuješ. Na kraju krajeva, i ja sam još ovdje.
VERA: Ne bih htjela iskusiti ono što mi je unaprijed jasno. Postoji
jedna jedina zapreka našoj sreći. Mi smo se uvijek stidjeli
priznati da je to novac. A život nas dnevno podučava da ne
treba biti tako naivno stidljiv.
BRANKO: Treba uvijek sačuvati u sebi vjeru siromaha. - Ja sam
siromah i znam da nikada neću moći zaraditi toliko koliko mi
treba. Orobiti nekoga neću vjerojatno, također, nikada.
Preostaje, dakle, samo da vjerujem u čudo: vjerujem, da ću
odjedanput od nekud dobiti masu novaca.
VERA (smješka se): Od ujaka iz Amerike?
BRANKO: Recimo da dobijem glavni zgoditak na lutriji. Upravo je
danas izvlačenje.
VERA: Dakle, nisi pesimist!
BRANKO: Pa ne treba biti baš glavni zgoditak. Tek nekoliko stotina
tisuća i naš životni problem bio bi toga časa riješen.
VERA: Što ti voliš izmišljati. Ne valja to. Fantazije miniraju stvarne
podloge u životu. Moj je životni problem riješen, a time, vjeruj
mi, i tvoj. I za tebe je bolje ovako.
BRANKO: Da te barem nikada nisam doveo ovamo! Od prvog dana,
kako si došla ovamo, osjetio sam da te gubim. U tom i jest
ironija sudbine, što sam te ja sam doveo ovamo. Tako sam
zapravo svemu ja sȃm kriv.
VERA: Bude li ono, što si ti skrivio, za mene sreća, to bi mogla biti
tvoja najveća utjeha, ako me voliš.
BRANKO: Zanimljivo! Ti se superiorno odričeš svakog idealizma,
a od mene ga tražiš.
VERA: Nije ovdje u pitanju idealizam, već životni interes. A naši su
životni interesi identični.
21
BRANKO: Ti ćeš se materijalno osigurati, no hoćeš li biti ujedno
zadovoljna i sretna, u to sumnjam. Ja njemu ne vjerujem.
VERA: Zadovoljstvo! Sreća! Ti pojmovi postaju sve maglovitije
iluzije! Za mene, u mom položaju, mora bit ogromna sreća to
što on nije pomislio dati mi neke uvredljive ponude. A da mi ih
je dao!?...
BRANKO: Način kojim se on približio tebi nije njegova, već tvoja
zasluga. Ti si takav tip žene. Ima žena kojima nitko ne može
prići drukčije, već jedino sa ženidbenom ponudom. - No ti se ne
pitaš, što te čeka kasnije! Ne poznaš ti njega! On je zagrezao u
čudne poslove. Ne vjerujem da ćeš ga ti, uza sav svoj hladni
razbor, moći slijediti.
VERA: Znam, znam. Slušala sam već o njem toliko toga! Ali ja sam
umorna i meni je 30 godina. To je okolnost koja olakšava svaku
odluku.
BRANKO (naglašeno): A njegove poslovne metode i nemoralne
makinacije? Zar ti nije neugodno, postaješ ženom jednog
neetičnog tipa!?
VERA: Što se te etike tiče, to između vas dvojice nema razlike.
BRANKO (iznenađeno): Kako to?
VERA: Pa ni tebi nije siromaštvo ideal. Ti želiš postići ono što je već
postigao.
BRANKO (izmiče): O metodama je riječ.
VERA: Ti si nekad bio njegov najpovjerljiviji službenik.
BRANKO (rezignirano): A sada jedan drugome ne smijemo
pogledati u oči.
VERA: Pa to je razumljivo. On naslućuje naše bivše odnose.
BRANKO (iznenađeno): Naslućuje!? Zar niste o tome razgovarali?
VERA: Jesmo.
BRANKO: Pa?
VERA: Ništa.
BRANKO: Kako? Zar mu se nisi morala (Ironično.) ispovjediti?
VERA: Nikome se ja ne ispovijedam.
BRANKO: Ali njega je morala zanimati naša prošlost.
22
VERA (gleda ga u oči): Pa među nama bilo je samo prijateljstvo.
BRANKO: Ah! Tako si mu objasnila?
VERA: Tako sam mu objasnila!
BRANKO: I on se time zadovoljio?
VERA (za nijansu ironično): Muškarci vole da ih žene uljuljaju u
izvjesne sitne laži, čak i onda kada sigurno znadu istinu.
BRANKO: A on je ne zna!?
VERA: On nije izrekao svoje sumnje.
BRANKO: Da zna istinu, možda bi odustao da te uzme.
VERA: Možda. Zbog taštine i lažnog ponosa.
BRANKO: Vera! Uvjeren sam, da ću spriječiti veliko zlo ako mu
kažem!
VERA: Ako ja nemam razloga da on to sazna, ti ga pogotovo ne
smiješ imati.
BRANKO: Ako sam uvjeren da radim u tvom interesu?
VERA: Ti o tom nisi uvjeren! - Nemoj biti sebičan, Branko!
BRANKO: Ako mu ipak kažem!?
VERA (povišeno, sugestivno): Ti to nećeš učiniti!
BRANKO (naglašeno): Ja to moram učiniti!
VERA (imperativno): Da se nisi usudio!
BRANKO (odlučno): Moram!
VERA (oštro): Ne!
14
TEREZA (uđe): Djeco, vi ste nešto preglasni za predsoblje šefovog
ureda.
VERA (mirno): Da, mi smo preglasni.
TEREZA: Sigurno se divite prstenu!
VERA: Koliko bezgranična može biti ljudska zloba!
TEREZA (pravi se da ne razumije): Imate pravo. Što su ljudi zlobni!
Bila sam malo i u knjigovodstvu. Što tamo svašta pričaju! Da je
sve to istina čovjek bi morao u Savu skočiti.
23
15
GORJANSKI (Otvori vrata da propusti dr. Stremena, u taj čas padne
mu pogled na Branka. Ciljano.): Gospodine Križ, što tražite vi
ovdje? (Ne čekajući odgovor.) No, čekajte gospodine doktore,
pustit ću vas ovuda van, da ne trebate ići okolo. (Nestao je već u
svojoj sobi. Čuje se kako otključava vrata na hodnik. Čas zatim,
vraća se u tajništvo.)
VERA (Branku, čim je šef izgovorio "Što tražite vi ovdje"): Otiđi
Branko.
BRANKO: Baš me ne potičeš da budem heroj. (Ode.)
Gorjanski se vratio u tajništvo.
TEREZA (čim je šef ušao, hoće "izgladiti" stvar): Gospodin Križ
došao je gospođici Veri samo zbog jednog nejasnog konta.
GORJANSKI: Da? Pa otiđite onda vi, gospođice Frigan u
knjigovodstvo i objasnite mu taj nejasni konto.
TEREZA: Ali već je -
GORJANSKI (prekine je): Molim vas, otiđite. Vi ćete se u to bolje
razumjeti.
TEREZA: Molim, gospodine šefe. (Pođe.)
GORJANSKI (kad je došla do vratiju): Gospođice Frigan! Svratite
kasnije u odjel srećaka i donesite mi stanje blagajne i ispi
prodanih srećaka. Možete mi donijeti i neprodane srećke.
VERA: Paket neprodanih srećaka već je kod vas u sobi.
GORJANSKI: Da? Onda dobro!
TEREZA: Molim lijepo, gospodine šefe. (Ode.)
16
GORJANSKI (nakon što je Tereza otišla): Ovi posjeti postaju sada
već uistinu deplasirani. Ti mu moraš već jednom sve objasniti i
prekinuti.
VERA: Križu je već odavno sve jasno.
s...
24
13
14 15
U značenju: bankovni račun.U originalu: salda konti blagajne. Saldo (tal.) podmirenje računa, stanje blagajne.U originalu: skonto (tal.) što znači popust pa se vjerojatno radi o grešci jer Gorjanski očito
traži „popis“ prodanih srećaka kao što se kasnije objasni u radnji.
13
14
15
25
GORJANSKI: Onda je to netaktično.
VERA: Nemojmo biti tako sitničavi zbog tih bezazlenih posjeta.
GORJANSKI (nestrpljivo): Ne, ne, ne! Ja to ne mogu dopustiti već
zbog svog osobnog prestiža među službenicima.
VERA: Ja ne moram braniti ni sebe ni Križa. Tebi je najposlije čitav
naš odnos jasan. On je moj stari prijatelj i ja se sada zbilja ne
mogu ponašati prema njemu kao da ga nikada nisam ni vidjela.
GORJANSKI (odlučno, ali ne glasno): To znači da mu u mojoj banci
nema više mjesta!
VERA: Alberte, zaboga!
GORJANSKI (uzmiče): No da, nisam baš tako mislio. Žao mi je što
nisi pristala na moj prijedlog da napustiš banku. Sada to više
zbilja nema smisla! Stvar je definitivna i ja neću dopustiti da ti i
dalje ovdje sjediš.
VERA: Samo sam oprezna, dragi moj. Sve je to dosad bilo pod
upitnikom.
GORJANSKI: Molim, molim - ali ne s moje strane.
VERA: No, i s tvoje. Mogao si se i predomisliti i da, recimo, ne
dobiješ rastavu.
GORJANSKI: Ali ni govora. Onoga dana, kada si se došla nuditi, ja
sam pomislio -
VERA: Ti si pomislio: "Ajde, da pokušam".
GORJANSKI: Dakle, ti nikako ne vjeruješ da sam već od prvog
početka imao ozbiljne namjere?
VERA: Još ni danas ne razumijem zašto ti uopće imaš sa mnom
takozvane ozbiljne namjere. Niti sam lijepa, niti sam bogata,
niti imam nekih naročitih osobina...
GORJANSKI: Još ti ne smijem odati kakve sve osobine imaš, da me
ne ucijeniš.
VERA: Da, vidiš. U poslovnom svijetu ljudi također ucjenjuju, a ja
sam na to posve zaboravila.
GORJANSKI: O, ima i za to još vremena! Zar ne? - Ali ja bih zbilja
volio, da od sutra više ne dolaziš u ured.
VERA: Dobro, ja se slažem. Držim samo da ipak ne bi trebalo tako
naglo prekinuti.
26
GORJANSKI: Učini to, molim te, zbog mog mira. Znaš, ja sam
zaljubljen u tebe, imam toliko poslovnih briga, pa da kraj svega
toga budem još i ljubomoran, za to zbilja nemam vremena.
VERA: Da, samo -
GORJANSKI: Vjenčanje ćemo požuriti. Sve ćemo to obaviti bez
ceremonija i bez suvišnih formalnosti. - Ili ti možda želiš da se
vjenčamo kao pravi mladenci?
VERA: Ne treba se bojati malo romantike.
GORJANSKI: O, ti se varaš ako misliš da ja nemam smisla za
romantiku (Šaljivo.): izvesti se u dvoje autom, pregaziti kakvu
kokoš, platiti seljacima trostruku vrijednost za tu kokoš...
VERA: Prevrnuti se u grabu...
GORJANSKI: Da, i to! Samo što ja za sve to nemam, nažalost,
vremena.
VERA: A što ću ti onda ja? Pa ti ni za mene nećeš imati vremena.
Pogotovo kada više ne budem sjedila ovdje u uredu.
GORJANSKI: Pravi se poslovi vrše izvan ureda. Tamo ćeš mi
itekako trebati. - Ako budeš htjela, pratit ćeš me na mojim
poslovnim putovanjima.
VERA: Dosad je s tobom putovala Greta, zar ne?
GORJANSKI: A odsad ćeš ti.
VERA: A Greta? Kako će se njoj to svidjeti?
GORJANSKI: Ti znaš moje gledište!
VERA (s malom prijetnjom): Još joj nisi imao hrabrosti reći?
GORJANSKI: Hrabrosti? Molim te! Vidjet ćeš kako ću ja to njoj reći i
kako će to ona primiti. Ne poznaješ ti Gretu.
17
GRETA (govori u šefovoj sobi): Tako, sad je soba otključana, ali sad
opet njega nema. Gdje je ta - (Ušla je i ugledala tatu.) No, hvala
Bogu, da ću moći napokon s tobom razgovarati, tata. Dolazim s
Ivanom iz Podsuseda. Pregazili smo jednu gusku. A seljaci su
vikali da poznaju taj auto i da će nas sljedeći put dočekati
kamenjem.
27
GORJANSKI: No, dakle!
VERA: Romantika!
GRETA: Slušaj tata, budući da Ivan sad stalno sjedi pored mene
dok vozim, on će slobodno kupiti sebi jedan elegantni kaput od
kože, je li? Vidjeli smo jedan vrlo lijepi. Neka tebi pošalju račun.
Hvala ti, tata. Ljubim ruke! (Pođe.)
GORJANSKI: Čekaj, čekaj - kad si već ovdje, moram ti priopćiti
jednu veliku novost. Gospođica Vera, to jest ja, ovaj, gospođica
Vera postat će za koji dan tvoja, kako da kažem, tvoja maćeha.
Tebi je to drago, zar ne, Greta?
Greta odmjeri Veru drsko od pete do glave, naglo se okrene, istrči i
snažno zalupi vratima. Gorjanski i Vera ostali su zapanjeni, bez
riječi, neugodna pauza.
ZAVJESA
28
II ČIN
Veliko predvorje vile Gorjanski. Vrata: u pozadini lijevo i desno.
Lijevo naprijed vrata na terasu. Desno stube za prvi kat. Nekoliko
stolića. Fotelji, garniture. Telefon. Kad se zavjesa digne, Vera stoji
na terasi.
1
GORJANSKI (nakon pauze izađe iz blagovaonice desno): Vera! - Ti si
danas opet ranije otišla od stola.
VERA: Znam da je to neugodno, ali meni je još neugodnije, kad
moram prisustvovati tvom obračunavanju s Gretom. Mene se
najposlije sve to nimalo ne tiče.
GORJANSKI: Sve ima svojih granica i ja sam joj to morao reći.
VERA: Sumnjam da će biti ikakve koristi. Osim toga, tu je sada
Hugo, a on se ne bi trebao neprestano uzbuđivati.
GORJANSKI (malo nestrpljivo): No dobro, dobro, dobro. - Možemo
dakle ovdje popiti crnu kavu. Danas idem ranije u banku.
VERA (pozvoni): Pa danas je subota. Danas popodne neće biti
nikoga u banci.
GORJANSKI: Imam sastanak s pravnim zastupnikom, no s
doktorom Stremenom. Moram, osim toga, izvidjeti što je s
tom nesretnom srećkom.
VERA: Same neprilike.
GORJANSKI (samosvjesno): Svladao sam ja i veće neprilike.
SOBARICA (uđe): Izvolite molim?
VERA: Anka, možete servirati crnu kavu.
SOBARICA: Molim lijepo. (Ode.)
GORJANSKI (nakon pauze): To je nevjerojatno drska insinuacija.
VERA: Stvar mi je dvostruko neugodna: i zbog banke i zbog tog
čovjeka.
GORJANSKI (mirno): Što znači i zbog tog čovjeka? U koliko zbog
tog čovjeka?
VERA: Ukoliko mi smije biti neugodno kao tvojoj ženi.
GORJANSKI: No da! - A što ti znaš o čitavoj toj aferi?
VERA: Ništa, osim onoga što si mi ti pričao.
29
GORJANSKI: Je li ti Križ kada pokazivao tu srećku?
VERA: On je igrao lutriju.
GORJANSKI: Je li ti je ikad pokazao srećku? To pitam!
VERA: Pokazao mi nije nikad.
GORJANSKI (olakšano): Pa naravno, jer tu srećku nije nikad ni
imao.
VERA: Vjerojatno.
GORJANSKI: Što? Ti sumnjaš?
VERA (gesta): Ah!
GORJANSKI: Molim te, reci mi sada iskreno: jesi li ti u ova dva
mjeseca, otkad smo vjenčani, razgovarala s Križem? Jeste li se
ikada sastali? Vidjeli? Reci mi sada iskreno.
VERA: No, no - ti veliki inkvizitoru! Nismo se sastali. Ipak, moram
ti reći: nisi ga smio otpustiti. To nije bilo nipošto humano!
GORJANSKI: Vera, molim te, ne govori nikad više o tom! I da se nisi
s njim sastala!
Sobarica unosi četiri šalice crne kave, izlazi. Telefon.
VERA (pođe do telefona): Halo. -- Vila Gorjanski. -- Molim jedan
čas. (Odloži slušalicu na stol. Gorjanskomu.) Predsjednica
društva „Domoljub".
GORJANSKI (bijesno): Neka je vrag nosi! (Na telefonu ljubazno.)
Halo, ljubim ruke, milostiva. Molim lijepo. -- O, da svakako. --
Ne, neću ni pitati u koju svrhu, znam da su sve akcije
"Domoljuba" uvijek patriotske i humane. -- Ali, molim vas! Vrlo
rado. -- Smijem li vam doznačiti sumu od 5.000 dinara? --
Molim, ni najmanje. -- Ja znam što je moja patriotska dužnost. -
- Molim. Ljubim ruke, milostiva. (Odloži slušalicu. Veri.) Eto
vidiš, ovako skupo moram plaćati porez na svoj poslovni kredit
i društveni renome, da bi me, na primjer, moja rođena kći
mogla što bezopasnije kompromitirati. Ali i tu Gretinu aferu u
jučerašnjim novinama presjekao sam jutros najradikalnije.
2
GRETA (ulazi i čuje posljednju rečenicu): Ti još govoriš o tome,
tata?
30
Hugo je ušao neposredno iza Grete i došao odmah do Vere. On je
mlad, blijed, bolestan, tih. Od vremena na vrijeme suho zakašljuca.
GORJANSKI: Greta, još samo ovo: nikad nisam sputavao tvoju
slobodu. To ne možeš reći.
HUGO: Nažalost.
GORJANSKI: Vjerovao sam u tvoj zdravi razum. Ali onoga časa,
kada svojim ponašanjem dovodiš u pitanje renome moje banke
i mene kao osobe, onda se moram najenergičnije umiješati u te
tvoje "privatne stvari"!
GRETA: Ja zbilja ne znam, tata, zašto si postao tako nervozan i
star!? (Odloži na jedan stolić torbicu i kapu, koje je donijela u
ruci.)
HUGO: Greta! Što je to od tebe postalo!?
GRETA: Nemoj se još i ti u to miješati, Hugo!
GORJANSKI (svlada se): Slušaj, Greta! Ja sam čovjek koji ima smisla
za slabosti obiteljskog života. Imam čak i snage preći preko
komičnih strana toga života. Ali činjenicu, što nisam tiranin,
iskoristiti u toj mjeri kako ti to činiš, to je ipak previše!
GRETA: Za mene su sasvim novi ovi tvoji konzervativni nazori.
(Gleda Veru.)
GORJANSKI: Voditi jednog vozača na ples u „Grill-room“ na
veselje čitavoga Zagreba, to je sablažnjivo!
GRETA: Što ću se ja dalje opravdavati kad ti stalno citiraš članak
nekog glupavog novinarskog piskarala!
HUGO: Ja Gretu nikako ne razumijem, ali, tata, se vrijedi se
uzrujavati zbog tog članka. Članak je u prvom redu nepismen, a
u drugom redu nigdje nije spomenuto ničije ime: ni Gretino, ni
vozačevo, ni tvoje tata, a ni tvoje banke.
GORJANSKI: Aluzije su tako prozirne da je odmah čitav Zagreb
znao o kome se govori.
16
Grill room je bio 40-ih, 50-tih, i 60-ih godina klub u podrumskim prostorijama tadašnje i današnje Gradske kavane na glavnom trgu u Zagrebu. Bio je kultno mjesto rođenja domaćeg jazza, ali i tada veoma popularnih karaoke partyja. http://pogledaj.to/arhitektura/jazz-za-zagreb/ U suvremenoj izvedbi može se zamijeniti imenom nekog poznatog kluba.
16
31
GRETA: Ti spriječi svojim autoritetom i svojim vezama da ne pišu
po novinama senzacionalne članke na moj račun.
GORJANSKI: Ne brini se ti za to! Taj je gospodin već jutros izletio iz
redakcije. - Baš me zanima, je li ta stvar riješena. (Pođe
telefonu.)
VERA (uzela je već ranije svoju šalicu kave i popila, doda šalicu
Hugu, a drugu Gorjanskom do telefona): Kava će vam se
ohladiti. -
HUGO: A da, zbilja. Hvala. (Pije kavu.)
Greta je nervozna, gleda sat na ruci, pođe k stolu, pripali cigaretu,
pije kavu.
GORJANSKI (vrti brojilo na telefonu, Veri, koja mu je donijela kavu):
Hvala. - (Telefonira.) Halo. - "Anonsa"? - Molim vas gospodina
direktora. - Gorjanski. -- Halo! Dobar dan, direktore. No, jeste li
uredili onu stvar s redakcijom? -- To meni nije dosta što se
glavni urednik ispričava! - Vidite, nisam htio izravno
intervenirati, a vi to riješite tako polovično. - Ne. Ja mogu
riskirati da "Anonsa" jednostavno bojkotira te novine. - Ali
molim vas, nemojte vi prosuđivati koja je stvar za mene
krupna, a koja nije! - Mlad čovjek! Mlad čovjek! Što znači to,
molim vas, mlad čovjek!? Kako se zove taj klipan? - Nikad čuo. -
Izgrdio ga!?! - Ojojoj, što ste vi meki ljudi! No dobro. Pismeno - i
ispravak osim toga! Razumije se, ispravak! - Iz ispravka hoću da
se vidi kako je sve to bio samo plod neodgovorne fantazije. -
Dobro - doviđenja! (Zatvori telefon.) Neka mu bude zasad! Ne
zna on koga smije, a koga ne smije dirnuti! Ne zna on da ga moja
ruka može ćušnuti, a da nikad ne otkrije odakle je doletjela
ćuška!
HUGO: Kako se igraš grmljavine tata! I kako su komične danas te
vaše grmljavine iza kulisa! Tko se još boji te vaše igračke!?
GORJANSKI: Dragi moj, kad jednom uđeš u posao, upoznat ćeš već
svu čar te igračke!
17
U originalu: šef redaktor, tako se nekad zvala funkcija u novinama koju danas zovemo glavni urednik.
17
32
HUGO: Razbit će vam vrijeme tu zastarjelu igračku!
GORJANSKI: Kako si ti dražesno mlad!
HUGO: Gladna, gola generacija beskućnika, što ima za izgubiti,
čega se može bojati? (Nakašlje se dugo, suho, tuberkulozno.)
GORJANSKI (pogleda Huga, koji kašlje i Gretu, koja afektirano puši,
ironično): A molim te lijepo, koja je to generacija? Ona koju
predstavljaš ti ili ona, koju predstavlja Greta?
HUGO (pogleda tatu, oporavljen od kašlja): Imaš pravo, tata, rugati
se svojoj djeci. - (Da prekine temu.) Uostalom, držim da bi bilo
bolje kad ne bi donijeli nikakav ispravak! Ispravci rijetko kad
uvjerljivo ispravljaju.
GRETA: Neka samo donesu ispravak. To će biti najveća blamaža za
tog umišljenog balavca.
GORJANSKI: I ja mislim da je to dobro.
HUGO: Ti, Greta, poznaješ tog reportera?
GRETA: Pa on stalno sjedi u Gradskoj kavani s tvojim kolegama.
Uvijek je u društvu s Borisom, Šandorom i Reneom. Zapravo je
sve to samo Borisova osveta.
HUGO: Osveta?
GRETA: Pa naravno. Boris je budala. Uzdisao mi je o svojoj ljubavi
pred Ivanom, a Ivan je, Bože moj, bio ljubomoran, - pa ga
istovario iz auta i ostavio nasred ceste 20 kilometara od
Zagreba. Sad mi se Boris tako osvećuje pomoću svog prijatelja
novinarčića.
HUGO: Zbilja, što je s Borisom? Studira li on nešto, ili još uvijek
hohštaplira po Zagrebu?
GRETA: Oprosti, on je upisan na pravo i preuzet će ured svoga oca.
HUGO: O, ako njegov otac misli na to čekati, onda će morati živjeti
kao Metuzalem.
GORJANSKI: Dakle, tako taj Ivan postupa s tvojim prijateljima,
Greta? Magarac. - Što je ono samo tebi napravio, Vera?
VERA (neugodno iznenađena): Napravio? Ništa! - Ipak mogao si
zapamtiti o čemu se radilo.
18
Metuzalem – lik iz Starog zavjeta, poznat po tome da je doživio starost od 969 godina pa je tako njegovo ime
18
33
GORJANSKI: Znam da je nešto bilo.
HUGO: Da nije bio bezobrazan prema tebi, Vera?
VERA: Naprotiv, bio je vrlo galantan: ponudio mi je automobilski
izlet u dvoje.
GRETA (istodobno): Naravno da nije!
Hugo je pogleda. Malo neugodna pauza.
GORJANSKI (malo zbunjen): Da, zbilja! Bezobrazluk! No on to
sigurno nije tako mislio.
VERA: Već kako?
GRETA (na šlagvort "mislio"): Pa naravno da nije!
HUGO: Ali tako što se ipak ne smije dopustiti! - Zar se taj Ivan još
nije oženio našom Ankom?
VERA (gesta): Ah, molim te! - Ja se u čitavu tu grillroomsku i
novinsku aferu nisam uplitala, no budući sa sam sad
apostrofirana, dopusti, Alberte, da ti kažem. Ti si taj problem
zahvatio sa savršeno krive strane.
GORJANSKI: Molim, vrlo me zanima tvoje mišljenje.
VERA: U prvom redu trebalo bi tog vozača, tog Ivana, odstraniti
odavde.
GRETA (istupi naprijed): Kojim pravom!?
VERA: Držim, da bi bilo i u poslovnom i u tvom osobnom interesu
da otkažeš Ivanu.
GRETA (kao da će navaliti na Veru): Nemoj se samo ti u to miješati!
HUGO: Kakav je to ton, Greta! (Odgurne je.)
GRETA (Hugu): Tata je toliko pod njenim utjecajem da je to
upravo smiješno.
GORJANSKI: Greta!
VERA (još uvijek se ne osvrće na Gretu): Molim, molim - samo neka
nastavi. Naučena sam ja na to.
GRETA (drskom ironijom): Oh, mučenica! Koliko već ima da se
patiš ovdje!
HUGO: Greta!
GORJANSKI (povišeno, ali ne glasno): Dosta! Greta! Kako ti to
razgovaraš s mojom ženom!
GRETA: Zašto me izaziva!
34
GORJANSKI: Da si smjesta ušutjela!
HUGO: Stidi se, Greta!
GRETA (ocu): Dobro, šutim, ali Ivanu nećeš otkazati!
GORJANSKI: Da ti pravo kažem, najradije bih ga izbacio i to
smjesta! Vera ima pravo. Tako bi trebalo stvar početi.
HUGO: No, zašto ga onda ne izbaciš?
GRETA (dođe sasvim do oca, ulaguje mu se): Ja znam da ga tata neće
otpustiti.
GORJANSKI: Pa i neću. I to samo zato jer sam se već privikao na
njega i zato jer je pouzdan.
GRETA: Naravno. On je ipak najpouzdaniji za tvoje duge auto ture
u inozemstvo.
GORJANSKI (pogleda Gretu): Dakako! - Za dva tri dana morat ću
opet na put pa mi treba pouzdan vozač.
3
SOBARICA (uđe s poslužavnikom, kupi šalice): Ona je gospođa opet
ovdje.
VERA: Koja gospođa?
SOBARICA: Ona što joj je muž bolestan.
GORJANSKI: Pa što hoće opet?
VERA: Tko je to?
GORJANSKI: Žena nekog našeg činovnika. Kako se samo zove?
SOBARICA: Dolanšek.
GORJANSKI: Da, Dolanšek. Čemu dolazi ovamo? Zašto ne dođe u
banku? Ja kod kuće ne primam stranke.
SOBARICA: Kaže, da u banci ne može do vas.
GORJANSKI: Ni ovdje ne može do mene! Recite joj da joj ja ne mogu
pomoći.
VERA: Pa primi je. Neka ti kaže što hoće.
GORJANSKI (energično): Ne! (Sobarici.) Jeste li razumjeli? Što
čekate?
VERA: Dobro, dobro. Ja ću s njom razgovarati. (Izađe.)
Sobarica izlazi nakon Vere.
35
4
GORJANSKI (Pripali cigaru.): Ovakav skandal! Tako bi mogle
navaliti k meni sve histerične žene čiji su muževi bolesni da ih
ja uzdržavam.
HUGO: Ali taj Dolanšek je, čini mi se, tvoj dugogodišnji službenik.
GORJANSKI: On je već godinu dana bolestan, a ja ne mogu plaćati
ljude koji ne rade. Ako je taj Dolanšek tuberkulozan, onda bi,
obzirom na njegovu obitelj, bilo najtaktičnije da već jedanput
umre!
HUGO: Zaboga, tata... (Htio je još nešto reći, ali to postane
neartikulirano zbog jakog napadaja kašlja.)
GORJANSKI: O! A ja tu pušim cigaru. Idem u svoju sobu. (Ode.)
HUGO (jedva se oporavlja od kašlja): Možeš ostati, tata. Idem ja
malo na terasu.
Gorjanski je, međutim, već izašao.
HUGO (Greti): Ni ti ne bi trebala toliko pušiti. (Izađe.)
GRETA: Meni prija!
5
Greta je ostala sama. Puši. Nakon male pauze vozač Ivan mlad,
drzak, elegantan zaviri u prostoriju.
VOZAČ: Sama? (Uđe.) Možemo. Auto je vani. Jesi gotova? (Uzme iz
Gretinih usta cigaretu i puši.)
GRETA: Ma, Ivane! Koga vraga dolaziš ovamo!? Nije dobro da te
vide.
VOZAČ: Vrlo važno! (Zagrli je jednom rukom.)
GRETA: Pazi na frizuru! - (Uzela je kapu i torbicu, šapće.) Tata se za
dva tri dana sprema opet na put.
VOZAČ (šapće također): U inozemstvo?
GRETA: Pa naravno.
VOZAČ: No, dakle. Ako hoćeš, bit će novaca ko blata! Tu priliku ne
treba propustiti.
GRETA: Vidjet ćemo.
VOZAČ: Možemo o tom malo porazgovarati. (Uhvati je ispod ruke.
Pođu.)
36
6
HUGO (uđe, iznenađen je što je našao vozača kako puši s Gretom
ispod ruke.): Što tražite vi ovdje?
VOZAČ (polako je izvukao ruku): Što bih tražio? Došao sam po
gospođicu Gretu.
GRETA (trgnula se kad je Hugo ušao): Ivan će me odvesti autom na
tenisko igralište.
HUGO: Čekajte onda u autu, a ne ovdje.
VOZAČ: Dobro. Može se i tako. (Ode polako.)
HUGO (Greti, koja je također htjela otići): Ti ostani!
GRETA: Što hoćeš? Meni se žuri.
HUGO (pokaže prema mjestu gdje vozač izašao): Dakle ipak! Što
znači to, Greta?
GRETA: A molim te, što?
HUGO: Kakva je to intimnost s jednim vozačem?
GRETA: Kakva intimnost?
HUGO: Što se to dogodilo u našoj kući dok mene nije bilo?
GRETA: Što bi se dogodilo?
HUGO: Sad mi je jasan taj tvoj „Grill-room“!
GRETA: Što me gnjaviš!?
HUGO: Zar te nije sram?!
Automobilska truba zatrubi nekoliko puta u kratkim razmacima
nestrpljivo.
GRETA: Ja zbilja ne znam što ti hoćeš!HUGO: Ako ti ja prilijepim dvije ćuške, onda ćeš već znati!GRETA (u maloj neprilici): Ostavi ti mene na miru!HUGO (oštro): Greta! Čuvaj se ti mene!
7
GORJANSKI (uđe, kad je Greta došla već do vratiju): Koga to čeka mali auto pred kućom?
GRETA (na vratima): Mene. Idem na internacionalni teniski turnir.GORJANSKI: Ivan neka se odmah vrati, trebat ću ga!GRETA: Pa mogu se ja i sama izvesti!GORJANSKI: Trebam auto! Znaš da je limuzina na popravku.
37
GRETA: Dobro! Ljubim ruke! (Ode.)
HUGO (nakon što je Greta izašla): Na Gretu bi zbilja malo pripaziti.
Molim te, pa to kako se ponaša, stvarno ne ide.
GORJANSKI: Što je sad opet?
8
VERA (uđe): Uredila sam s tom gospođom.
HUGO (osjeća se slabo, kašlje.): Ja bih morao malo leći.
VERA: Dođi, Hugo, idem s tobom gore. (Dok odlazi s Hugom na prvi
kat, Gorjanskom.) Gospođa će doći k tebi u banku. Molim te da
je primiš. - Taj Dolanšek bio je bolestan već kada sam ja došla u
banku.
GORJANSKI: Samo kad mi ti ljudi ne bi dosađivali! (Ostao je jedan
čas sam. Zatim pođe prema terasi.)
9
SOBARICA (uđe): Milostive nema? (Hoće proći kroz sobu prema
vratima kuda je izašla Vera.)
GORJANSKI: Što će vam milostiva?
SOBARICA: Došla je gospođica Frigan.
GORJANSKI: Gospođica Frigan? - Pa recite joj neka samo uđe.
Sobarica izađe.
GORJANSKI (pođe za njom na vrata): Vi ste tu, gospođice Frigan?
Uđite!
10
TEREZA (Uđe. Napadno obučena, neukusna elegancija.): O, moj
naklon, gospodine šefe. Došla sam samo na čas da pozdravim
gospođu Veru.
GORJANSKI: Moja žena će odmah doći. Sjednite.
TEREZA (sjedne): Čujem da se mladi gospodin Hugo vratio iz
Davosa?
GORJANSKI (sjedne): Da prije četrnaest dana.
TEREZA: Pa kako mu je?
GORJANSKI: Bilo mu je prilično dobro, ali sad se opet ne osjeća
dobro.
38
TEREZA: Siromah. Čujem, da ga gospođa Vera osobito brižno
njeguje.
GORJANSKI: Da, ima brigu s njim. (Ponudi joj da sjedne.) - U podne
sam ranije izašao iz banke. Je li bilo još štogod kasnije? Je li me
tko tražio?
TEREZA: Nitko, gospodine šefe.
GORJANSKI: Ni onaj nije kasnije više dolazio?
TEREZA: Tko? - A, Križ? Ne, nije ga bilo više.
GORJANSKI: Nevjerojatno drzak čovjek.
TEREZA: Ne može nigdje naći posao. Tuži se!
GORJANSKI: Optužuje! Je li? Optužuje! Pa da čovjek ima s njim
samilosti! - Molim vas, je li on vama ikada pokazao tu srećku?
TEREZA: Meni nikad!
GORJANSKI: Pa naravno! Kad je nije imao, nije vam je mogao ni
pokazati! Neka dokaže da je on tu srećku kupio.
TEREZA: On to tumači ovako: da nije izgubio posao, ne bi se bilo
dogodilo to sa srećkom.
GORJANSKI: Kakva je to sad logika!?
TEREZA: Zato, kaže, jer ste ga onako smjesta otpustili i isplatili mu
otkazni rok, da je onda...
GORJANSKI: Neka ne brblja koješta! Otpustio sam ga, isplatio sam
ga! Valjda neću u svom poduzeću trpjeti čovjeka koji me gleda
kao da sam mu oca ubio.
TEREZA: Kada je prije osam dana čitao spisak zgoditaka čim je,
kaže on, vidio da je srećka broj 0620630 izvučena, sjetio se da
je to njegova srećka.
GORJANSKI: Pa gdje mu je ta srećka?
TEREZA: Kaže da je imao u svom notesu zapisan taj broj srećke.
GORJANSKI: Da sam znao da je tako glup, bio bih ga već odavno
prije otpustio. Notes!? Je li notes dokaz? Kao da se u notes ne
može i naknadno upisati broj kakav tko hoće.
TEREZA (smije se): Pa da, ništa lakše od toga. - Križ veli da je taj
njegov zgoditak, tako on kaže, dobio bar kakav siromah, ne bi
mu bilo toliko žao. Ali da ste ga dobili vi, kaže, to ga peče.
39
GORJANSKI: Kada banke ne bi računale da će ponekad srećka biti
izvučena u njihovu korist, ne bi im se uopće isplatilo baviti se
prodajom srećaka.
11
Vera uđe.
GORJANSKI: No, evo moje žene.
VERA: O, vi ste ovdje, gospođice Tereza! Moj naklon.
TEREZA (u isti čas): Moj naklon, gospođo Vera. Došla sam samo na
čas da vas pozdravim.
VERA: To je lijepo. Zašto nisi poslao po mene, Alberte?
GORJANSKI: Znam da Hugo voli da si kraj njega, a gospođica
Frigan ima danas vremena.
TEREZA: O da! Subota popodne! Volim doduše šetati, ali kad idem
ovako sama u prirodu, nikad nemam mira. Strašni su ti
muškarci! Kada vide sirotu djevojku samu i nezaštićenu, toliko
dosađuju, da ih se čovjek ne može otresti.
VERA (smješka se): Da, da - istina je.
Šef napravi grimasu tako da Tereza ne vidi.
TEREZA (nastavlja): Ah, teško je danas poštenim djevojkama!
Pogotovo ako su malo simpatičnije vanjštine! Ja znam da baš
nisam lijepa, ali...
GORJANSKI: Ali, gospođice Frigan, vaša je skromnost pretjerana.
TEREZA: Ne, ne - ja sam vrlo autokritična. - Mada mi je teško ovako
samoj - mislim onako društveno - ja se ipak neću udati za bilo
koga.
VERA: E, ne smije čovjek biti suviše izbirljiv.
GORJANSKI (u šali): Kao što ni ti nisi bila, Vera, je li?
VERA: O, ja sam - ako se pravo uzme - birala.
TEREZA (laskavo): Ah vi ste, bome, sretno izabrali. (Samosvjesno.)
Imala sam i ja već prilike za udaju, ali još nije došao onaj pravi.
Ima vremena.
GORJANSKI: Pa da, ima vremena.
19
Danas nitko iz organizacije koja organizira igru na sreću ne može ni sudjelovati, a kamoli dobiti zgoditak.
19
40
VERA: Ne kaže se uzalud da prava sreća nikad ne dolazi prekasno.
Je li tako?
12
SOBARICA (uđe): Gospodine direktore, Ivan se vratio s autom.
GORJANSKI: O, onda ja moram ići. Drago mi je bilo, gospođice
Frigan, da smo jedanput mogli i ovako malo privatno
porazgovarati. U uredu ima čovjek briga. Zar ne? (Rukuje se s
Terezom.) Doviđenja. (Rukuje se sa ženom.) Zbogom, Vera.
(Ode.)
VERA: Doviđenja.
TEREZA (istodobno): Moj naklon, gospodine šefe.
VERA (sobarici, koja je stajala kod vratiju i otvorila Gorjanskom
vrata te upravo htjela otići za njim): Anka, spremite nam čaj.
Imate ga već u hladnjaku? Da? (Terezi.) Ili možda više volite
topli čaj?
TEREZA: O hvala, meni je svejedno. Bit će dobar i hladan.
VERA: O da! Mi sad ljeti pijemo samo hladni. - Molim vas onda,
Anka.
SOBARICA: Odmah molim. (Ode.)
13
VERA: No, a sada mi pričajte, draga gospođice Rezika. Što ima
novo u uredu, u gradu, u svijetu. Ništa ne znam, nikud ne idem,
ništa ne čujem.
TEREZA: Kako to, gospođo Vera? Pa vi barem živite krasnim
društvenim životom. O, da je meni tako živjeti!
VERA: Otkad je sin moga muža kod kuće, nikud ne izlazim.
TEREZA: Da, on je vrlo ozbiljan. Nije on kao gospođica Greta. I vas
je jako zavolio, čujem. On je vrlo dobar i vrlo simpatičan.
VERA: On je vrlo bolestan.
TEREZA: Da, siromah. I svoju majku on vrlo voli. Sigurno će k njoj
na Hvar.
VERA: Možda u jesen ako mu liječnik dopusti.
Očito je u vrijeme to došla moda hladnog čaja ljeti, danas tzv. ice tea.20
20
41
TEREZA: Ah, tako, tako. To je tako lijepo od vas što se vi toliko
brinete za njega. Kao druga majka. No da, samo puno mlađa
majka, je li? On će imati već skoro 20 godina? Ali je tako dobar i
simpatičan. Često je znao doći u banku. Još kao dječak. A sada je
to već odrastao gospodin. Da, da. Samo je teško bolestan,
siromah. Je li? Šteta, šteta. A tako je simpatičan!
VERA: Kad ćete na odmor, gospođice Rezika?
TEREZA: Ah, znate - stari je - ovaj, to jest, da - gospodin šef je tako
nervozan zbog tog nesretnog događaja sada pa se ni ne
usudim pitati ga.
VERA: Pa imate još kad.
TEREZA: Molim vas, gospođo Vera, tko bi bio mislio da će sve to
tako na zlo okrenuti. Bila sam uvjerena: čovjek će se smiriti,
snaći u životu i tako... A kad tamo! Najprije otkaz! A danas je
gotovo nemoguće dobiti novi posao. A zatim još i taj zamršeni
slučaj s izvučenom srećkom - baš mi ga je žao. - Ja, naime, ne
znam, ja ništa ne kažem, možda se on vara. Ali žao mi je
siromaha jer upravo stradava. Ah!...
VERA (izmiče): Mnogo ima bijede na svijetu. I nikako se je čovjek
ne može riješiti. Ili u njoj živi, ili o njoj sluša. Ja sam iskusila
oboje. I čini mi se da je jedno i drugo jednako teško.
Sobarica uđe s čajem za dvije osobe. Na jednom pladnju sendviči, a
na drugom kolačići. Servira i ode.
TEREZA: Mislite? Da, da! Ali se bijeda i vrlo lako zaboravlja. Zar
ne? Ah, da! Što ćemo?
VERA (odmah pomogne sobarici servirati): Tako, izvolite,
gospođice Rezika. Izvolite sendvič ili mignon, što vam bolje
odgovara.
TEREZA: Hvala lijepa.
Tereza se služi obilno. Odsad ona pije čaj i neumorno žvače i
sendviče i kolače za čitavo vrijeme daljnjeg dijaloga. Vera pije čaj, ne
jede ništa. Čim Tereza isprazni šalicu, ona joj puni.
TEREZA (čim je sobarica izašla): Istina, nije glavni zgoditak, ali je
ipak 400.000. A za jednog čovjeka bez posla kao što je gospodin
Križ, to je, bome, ogromna sreća. -- Baš su izvrsni ovi sendviči.
42
VERA: Izvolite samo, molim vas.TEREZA: Uzet ću još jedan. (Međutim, ona i dalje uzima i jede dok
što ima na pladnju.) Lijepa suma, je li? On je solidan čovjek i on
bi tom sumom osigurao sebi egzistenciju. - I za gospodina šefa
je to lijepa suma, odnosno za tvrtku. -- Da kušam i ovaj ružičasti
mignon. - 400.000! Ali našoj banci to nije tako neophodno
potrebno kao gospodinu Križu.VERA: Lutrija je slijepa igra. Tu se ne pita kome više treba, već tko
ima sreću i srećku.TEREZA: Jest, baš je slijepa igra ta lutrija. Dobro ste rekli. A što se
te sreće tiče, tu je pogotovo nastao sasvim neobičan zaplet.
Pazite. - (Dohvati opet jedan sendvič.) Oh, što kavijar volim!
(Jede i govori.) Čitala sam negdje da sa svakim sendvičem od
kavijara pojedemo riba u dužini od četiri kilometara. Niste to
još čuli? To vam je tako: na svakom sendviču ima od prilike 500
ribljih jajašca, iz svakog tog jajeta izlegla bi se jedna moruna,
koja naraste do 8 metara duljine. Prema tome 8 puta 500
jednako - evo sad ću opet progutati četiri kilometara ribe.
(Smije se punim ustima i odmah govori dalje.) Dakle, što se te
srećke tiče, to je ovako: vi znate kako je kod nas u banci.
Gospodin šef ima razne poslovne tajne. A molim vas, koji
poslovni čovjek ih nema? Samo među službenicima u banci
priča se svašta. Ali tko će slušati sve te brbljarije!? Ja
jednostavno ne želim ni za što znati. Ali ako vas zanima,
gospođo Vera, u povjerenju ću vam reći kako se ta stvar tumači.
To je ovako:Telefon zazvoni.VERA: Oprostite! Vera ustane, pođe k telefonu. Tereza se marljivo hrani dok Vera
telefonira, ali i prisluškuje, te kombinira u sebi, razumije se, vrlo
diskretno.VERA (Kod telefona.): Halo! - - Ah! - - Ne! - Ne!! - Isključeno! Rekla
sam već i ranije ne! --Znam - tek danas! - - Molim, ne! - Ni danas
ne! -- Kakve su to ludosti!? -- O, Bože moj! - Kasnije! - Dobro,
dobro. Malo kasnije. Da. (Zbunjena odloži slušalicu, teško odahne.
Nastoji se sabrati pred Terezom.) Oprostite! Još malo čaja?
43
TEREZA: Ne, hvala lijepa. Moram čuvati liniju. Uzet ću samo još
jedan mignon. (Uzme, jede s velikim apetitom i govori
dalje.)
VERA (sjedne): Molim.
TEREZA: Dakle znate, što se te srećke tiče -
14
HUGO (ušao je sasvim tiho s knjigom u ruci): Oprosti! Nisam znao
da imaš posjetu. Klanjam se!
TEREZA: O, moj naklon, gospodine Hugo. Kako vi izvrsno
izgledate!
HUGO: Kako ste, gospođice Frigan? (Rukuje se s njom.)
TEREZA: Zbilja me se sjećate, gospodine Hugo?
HUGO: Kako da ne! Sjećam vas se naročito po jednoj simpatičnoj
karakteristici.
TEREZA (radosno): Zbilja?
HUGO: Sjećam se da, kadgod sam došao u banku, vi ste uvijek jeli.
Jeste li još uvijek pri dobrom apetitu, gospođice Frigan?
TEREZA (najozbiljnije): Ah, ne baš osobito. - Ali ja ću se sad
oprostiti.
VERA: Zar zbilja već morate ići?
TEREZA (pokupi svoju torbicu): Da, vrijeme je. Idem malo
prošetati. Moj naklon, gospođo Vera. (Rukuje se.) Moj naklon,
gospodine Hugo. (Rukuje. se.) Dobar oporavak. (Pođe.)
HUGO: Klanjam se, gospođice.
VERA: Doviđenja, gospođice Rezika.
TEREZA (sanjarski): Ah, osjećam da bih danas na šetnji mogla
doživjeti čitav niz intimnih i galantnih pustolovina srca. Pitam
se samo zašto sam ja tako kreposna!? Moj naklon. (Ode.)
15
HUGO (čim je Tereza otišla): Da je nisam ja otjerao?
VERA: Ne, ne. Ona doduše nije dospjela reći sve što zna, no tim
bolje. - Ti nisi spavao, Hugo?
HUGO: Ne. Čitao sam. (Pokaže knjigu.)
44
VERA (dohvati knjigu, pogleda naslov): Ipak. A rekla sam ti da to ne
bi trebao čitati.
HUGO: Ne boj se za mene, Vera, ja to mogu podnijeti. Pa u Davosu
je zapravo vrlo lijepo. Nadasve zanimljivo i - čarobno. Vidiš, već
i sam naslov ovoga romana Der Zauberbeg, Čarobni brijeg!
privlači.
VERA: Ne volim to vječno prisustvo smrti.
HUGO: A ja uživam u njoj. Osjećam kako stalno pruža svoju ruku, a
čovjek joj spretno izmiče. To je najdivniji osjećaj. Čovjekova
superiornost nad smrti.
VERA: Misli na zdravlje, Hugo. Ti moraš misliti samo na zdravlje.
HUGO: Pa ja to i činim! Upravo zato jer ovako bolestan vjerujem u
zdravlje, igram se s prisustvom smrti. - Za malodušne ova
knjiga možda znači zaplitati se u njene mreže. Za mene je to
oporavak. Privlači me osobito jedno lice toga romana:
oštroumni dijalektik Settembrini. Taj zakučasti katolički
mistik! Oduševljavam se njegovim duhovitim diskusijama.
Možda zato, što je židovskog podrijetla.
VERA: Bojim se samo, da te čitanje tih diskusija suviše ne umara.
HUGO: Umara me. Ali upravo u tome i nalazim pravi užitak. –
Zanima me je li Thomas Mann, autor toga romana, Židov ili
barem bio Židov. - Možda se pokrstio!
VERA: Možda! Ali to uvijek znači htjeti zametnuti trag!
HUGO: Ne, ne, Vera. Pa da i jest tako! Židovstvo je vjera otaca.
Časna vjera, krvava vjera i ona je imala smisla tamo do jednoga
od najgenijalnijih Židova, do apostola Pavla. Onda je došlo
kršćanstvo i postalo najuzbudljivija revolucija u povijesti. - Da,
da - još me nešto zanima. Je li Thomas Mann tuberkulozan? Što
misliš?
21
Der Zauberbeg (u prijevodu Čarobni brijeg ili Čudesna gora ili Čarobna gora) roman njemačkog nobelovca Thomasa Manna iz 1924. koji opisuje lječilište za tuberkulozu u švicarskom gradu Davosu gdje je i Hugo bio na liječenju.
Glavni lik romana, mladić Castorf, dolazi u lječilište u posjetu prijatelju i ostaje u njemu sedam godina jer se otkrije da je i on bolestan. Za boravka često razgovara s jednim od intelektualnih „mentora“, Talijanom Lodovicom Settembrinijem.
21
22
22
45
VERA: Vjerojatno nije. Ako je možda i bio, sigurno je ozdravio.
HUGO (optimistično): Da, pa naravno, sigurno je ozdravio. - I ja ću
ozdraviti, Vera.
VERA (brzo): Dakako da ćeš ozdraviti Hugo.
HUGO: Pored tebe, Vera. Pored tvoje dobrote. Kako je dobro što
sam se vratio iz Davosa jer si ti ovdje. A s kakvim sam
nepovjerenjem dolazio!
VERA: Sviđa mi se tvoja iskrenost.
HUGO: Reći ću ti: bojao sam se da će tvoja prisutnost vrijeđati
moju misao na majku. A kad tamo, naprotiv. Ti si tako
plemenita, tako idealna, da bi te čak i moja majka morala
zavoljeti.
VERA: A ti voliš tvoju majku?
HUGO: Volim, vrlo. - Otkad si ti ovdje, postaje mi tek jasno zašto je
ona morala otići od nas.
VERA: Morala?
HUGO: Ona je morala otići jer je mrzila tatu. - Znam, znam - ružno
je što tako mislim. Ali to jest tako: ona ga je uistinu mrzila,
prezirala. Ona je mrzila njegove poslove, njegovu strast za
novcem, čitav njegov život. Ona je toliko profinjena, tiha,
nepopravljiva sanjarka. Nisu se slagali, a mama nije imala
dovoljno snage sakriti svoju nesklonost. A tata, ah... (Odmahne
rukom.). Molim te, tata pati od manije proganjanja. On je sebi
utuvio u glavu da će ga mama prijaviti policiji, poreznim
vlastima, kome li, zbog nekih njegovih - poslovnih tajni.
VERA: Nevjerojatno! Čak i da se tvoja mama nije slagala s njim,
ona to sasvim sigurno ne bi napravila.
HUGO: Isključeno! - Kako je to lijepo što i ti ne misliš o mami kao
tata! - Vera, smijem li ti nešto reći?
VERA: Molim, Hugo.
HUGO: Tako sam ti zahvalan što si - što si ovdje. Samo ti moram još
nešto reći: tata tebe nije dostojan.
VERA (na silu se nasmiješi): O, vidi, vidi - sin intrigira protiv oca.
(Blago.) To nije lijepo.
HUGO: Moraš me pokušati shvatiti, Vera -
46
16
SOBARICA (uđe): Milostiva, jedan gospodin je ovdje.
VERA (nervozno): Jedan gospodin?
SOBARICA: Kaže da je već telefonom najavio da će doći. (Pokupi
šalice.)
VERA: Dobro, pa onda...
HUGO: Trebam li izaći?
VERA: Pa, možda...
HUGO: Idem dotle u vrt. Tamo je već hladovina. (Ode lijevo.)
VERA: Dobro, neka gospodin uđe.
Sobarica izađe. Vera pođe nervozno prema vratima.
17
BRANKO (uđe kroz sredinu, vrlo uzbuđen): Vera! Molim te nemoj se
ljutiti što sam toliko forsirao...
VERA: Molim samo kratko i brzo.
BRANKO: On se meni osvećuje! Kojim pravom?
VERA: Branko, sad nećemo mudrovati. Reci, što da učinim za tebe?
Obećajem ti da ću sve pokušati.
BRANKO: Pokušati!? Ti ga moraš prisiliti da mi vrati moju srećku i
da mi da novac koji je na nju izvučen. Tu se radi o 400.000.
VERA: Prisiliti! Kako to misliš? U prvom redu treba dokazati da je
srećka tvoja.
BRANKO (razdraženo): Dokazati, dokazati! To su mi isto rekli
jutros i na policiji. Kako da dokažem kad je srećka u njegovim
rukama, a knjige su krivotvorene!
VERA (pažljivo): Kako su knjige krivotvorene?
BRANKO: Ovako: ja sam tu svoju srećku broj 0620630 držao u
svom stolu u banci. U jednoj omotnici. Kako me on mjesec dana
nakon vašeg vjenčanja bez razloga smjesta otpustio, tako sam
se iznenadio i zbunio da se nisam sjetio izvaditi srećku iz stola.
A tek pred koji dan sam uplatio posljednju ratu. Ostale su u
ladici i neke moje druge privatne stvari. Kada sam pročitao da
je srećka izvučena, sjetio sam se da je ostala u stolu. Pošao sam
odmah u banku. Rekli su mi da je prokurist na izričiti nalog
47
Gorjanskoga odnio nakon mog odlaska sve stvari iz mog stola u
šefov ured. - Sam Gorjanski me nije htio primiti. Vratio mi je
moje stvari i poručio da među njima nije bilo nikakve srećke.
VERA: Jesi li uvjeren da si srećku držao upravo u stolu?
BRANKO: Čekaj, sad dolazi ono najzanimljivije. Na dane izvlačenja
uzimao je Gorjanski uvijek sve knjige iz odjela srećaka u svoju
sobu. Htio je uvijek prvi kontrolirati koje su srećke izvučene. To
je poznato. No nakon posljednjih izvlačenja, došle su te knjige
iz šefove sobe nešto izmijenjene. - Ja ih sam, doduše, nisam
vidio, ali su mi to odala dvojica službenika. Umjesto prodane i
izvučene srećke 0620630, bilo je upisano da je meni prodana
srećka broj 0629636, koja, dakako, nije izvučena, a slučajno se
nalazila u paketu neprodanih srećaka. On ju je, po svoj prilici,
uništio. Dakle, posve obična krivotvorina! On je u knjigama
jednostavno iz srednje nule napravio 9, a iz zadnje 6. Umjesto
0620630 postalo je 0629636. Razumiješ li ti sad svu tu
strahotu!?
VERA: Ako je to točno što govoriš, to je naprosto užasno!
BRANKO: Užasno, da! Da se nisi udala za njega, nikad se taj užas ne
bi bio dogodio! Najprije mi je oteo tebe, onda me bacio na ulicu,
a sad me na kraju još i pokrao! Tako se on meni osvećuje!
VERA: Nije to samo osveta! - Uostalom, da se nisam udala za njega,
on bi ti se isto tako osvećivao! I tebi i meni.
BRANKO: Ja više ne mogu govoriti mirno i sabrano! Ja sam
propalica! Još malo i moji će živci sasvim popustiti! Bojim se i
pomisliti na što me očaj može natjerati!
VERA: Saberi se! Ne upropaštavaj se, Branko!
BRANKO: Smiješno! Kao da već nisam upropašten!? Sad više
nemam vremena čekati! Policija, istraga, sud, sve je to
presporo za moje ogorčenje i za moju bijedu! Misliš li ti da se o
tom lopovluku može i jedna riječ napisati u novine? Urednik
jednog lista rekao mi je: bolje da ne dirate Gorjanskoga, skršit
će vas! – Htio bih to vidjeti! Prešao sam korak dalje i ne borim
se više samo za svoje pravo! Braneći sebe, obranit ću sve koje je
on okrao, prevario, upropastio! A tih ima mnogo!
48
VERA: Pusti to! Tvoju stvar uredit ću ja s njim!
BRANKO: Hoću ga sam ovdje dočekati.
VERA: Nemoj mene dovoditi u nepriliku! Nemoj sve pokvariti! Idi
sada!
BRANKO: Ti se bojiš male neprilike! Bojiš se obiteljske scene! A ja?
Ja nisam ništa!? On sa mnom postupa kao sa smećem! I ti protiv
toga ne protestiraš noktima i zubima!?!
VERA: Ja znam što moram učiniti! No, ja sam sačuvala svoj razbor i
svoju punu svijest! - Idi!
18
HUGO (uđe naglo na lijeva vrata, sa slutnjom): Vera! Tata dolazi!
VERA (teško uzbuđena, svladava se): Tako? Hvala ti, Hugo.
(Nasmiješi se. Upoznaje ih.) Gospodin Križ, gospodin Gorjanski.
Branko kimne glavom, vrlo rezervirano.
HUGO (ostaje na distanci, kimne također, situacija mu je nejasna,
nakon kratkog oklijevanja): Poznajem gospodina Križa iz
viđenja. Vi ste službenik u našoj banci, gospodine Križ, zar ne?
BRANKO (ukočeno): Bio.
19
Gorjanski uđe na srednja vrata. On, čini se, zna koga će ovdje naći.
Zastane na vratima bez riječi.
VERA (nakon neugodne pauze): Gospodin je Križ došao zbog one
stvari sa srećkom.
GORJANSKI (ne osvrće se): Hugo, ti si ovaj čas ušao ovamo? - Vidio
sam te u vrtu! (Otvori vrata. Branku. Svladava se vješto.)
Izlazite! (Korak prema Branka.) Jeste li razumjeli? Izlazite!
BRANKO (navali pesnicom na Gorjanskog): Tu je, dakle, taj
razbojnik!
VERA (zadrži Branka): Branko!
GORJANSKI: Da ste smjesta napustili moju kuću!
VERA: Otiđi, Branko. - Možeš se pouzdati u mene!
BRANKO (oklijeva, zatim): Bit će najbolje, da se pouzdam sam u
sebe! (Gorjanskom u lice.) Nas ćemo se dvojica vidjeti još samo
jedanput! (Naglo ode.)
49
20
GORJANSKI (nakon pauze vrlo mirno): Hugo, ti ovdje više nisi
potreban.
HUGO: Ako Vera dopusti, ja ću ostati ovdje!
GORJANSKI: Ali ja ne dopuštam!
VERA: Bolje bi bilo, Hugo, da se ne uzbuđuješ.
HUGO: Ako ti misliš, dobro onda idem. (Ode uza stube.)
21
GORJANSKI (pauza): Tko je taj čovjek tebi?
VERA: To je čovjek koji tebe optužuje da si mu ukrao 400.000.
GORJANSKI: Nije to sad u pitanju. Tko je taj čovjek tebi? To hoću
znati!
VERA: Ti znaš tko je on meni bio.
GORJANSKI: A ti znaš pod kojim uvjetom si postala moja žena?!
VERA: Nikad nisam dopustila da mi postavljaš uvjete!
GORJANSKI: Je li tebi jasno zašto sam te uzeo za ženu?
VERA: Rado bih to saznala.
GORJANSKI: Iz ljubavi. Tako sam govorio. Da. Bez sumnje. Bila je to
ljubav. I još nešto: - poštovanje! - Nemoj se čuditi. Ti si me
svojim hladnim, rezerviranim, pametnim, razumnim načinom
fascinirala. To još ne bi bio razlog za ženidbu. Ali ja sam u tebi
gledao nešto, što za mene znači više od ljubavi. Ja sam u tebi
gledao svog najjačeg i najintimnijeg budućeg poslovnog
saveznika. To je ono najvažnije što mi je trebalo i što mi treba:
saveznik u mojim poslovima.
VERA: Bila sam tvoj poslovni saveznik do izvjesnih granica kao
tvoja službenica. Onda je to bila moja dužnost.
GORJANSKI: Ne do izvjesnih granica! Ja trebam apsolutnog
saveznika.
VERA: Prevario si se. Ja nisam brak shvatila kao ugovor o
kupoprodaji savjesti.
GORJANSKI: Da, prevario sam se kao i u svojoj prvoj ženi koja je,
svjesno i namjerno, bila moj najveći neprijatelj. Htjela me
upropastiti! Mrzila je ono što je meni najsvetije: poslove. Zato
50
sam uzeo tebe, jer sam u tebi gledao onu, koja će biti ne samo
moja žena, već i moj najodaniji saveznik. - Postigao sam dosad
u životu sve što sam htio! A što sam drugo i htio, osim novaca?
Ali sada više ne mogu dalje sam. Kada se borim u areni svojih
spekulacija, trikova, spretnih poslovnih poteza, kada
zarađujem novac, kada spašavam novac, mene hvata nervoza
straha. Ne mogu više sȃm. Borba iscrpljuje unutarnje snage,
živce, energiju...
VERA: I savjest!
GORJANSKI (pogleda je): Da, da! To jest upravo ono: i savjest. -
Meni treba netko tko će i sa svojom savjesti biti uza me, tko će
me razumjeti i tko će dijeliti sa mnom borbu moje savjesti.
Tebe sam odabrao da budeš posvećeni saveznik u mojim
poslovnim tajnama. A kad tamo, ti me izdaješ.
VERA: Razumijem ja tebe sada dobro. Mislio si da ćeš najjeftinije
doći do saveznika svoje nečiste savjesti ako sebi kupiš ženu. Pa
naravno! Za koga se inače može tako grčevito uhvatiti
progonjena savjest kao za zakonitu ženu!? Ona je ovisna i
zakonita i saveznica. Ona će, dakle, najpouzdanije šutjeti!
GORJANSKI (još uvijek mirno): Da, trebao sam te, ali sam te zato i
podigao i uzdigao do sebe! A ti to meni zahvaljuješ cinizmom.
VERA (uzbuđeno): Podigao? Uzdigao? Ne dopuštam ti da budeš
velikodušan! Meni su moje sposobnosti dovoljne za moj život.
Ako mi je laskala tvoja sklonost, imponirao tvoj novac, to je
moja slabost i ja sam spremna snositi sve posljedice. Imala
sam jednu, posljednju iluziju u svom životu i zbog te iluzije
upropastila sam jednog poštenog čovjeka. (Naglašeno.) To sad
moram popraviti! Neću dopustiti da on do kraja postane
tvojom žrtvom!
GORJANSKI (nakon kratke pauze, muklo): Bio ti je, dakle, ipak više
nego prijatelj!
VERA (mirno): Bio mi je ljubavnik!
GORJANSKI (razočarano): Vera! Zašto mi nisi rekla istinu?
23
U originalu: povući sve konsekvence.23
51
VERA: Zato jer ti nisi imao pravo na moju prošlost!
GORJANSKI (s naglaskom): Ti si mene ipak prevarila!
VERA: Tebe? Ne! Ja sam samo njega prevarila!
GORJANSKI (nakon pauze): Nisam mislio da ću se tako razočarati
u tebi.
VERA: Vrati Križu novac.
GORJANSKI: Ti opet o tom!
VERA: Taj novac pripada Križu.
GORJANSKI (nasmije se): Meni još uvijek preostaje da volim novac.
- Ne dam!
VERA (ogorčeno): To je onda krađa i otimačina.
22
Hugo uđe na pretposljednju Verinu rečenicu.
GORJANSKI (opazi sada Huga): Što hoćeš?
HUGO: Ja u ovom času ne mogu izdržati sam.
GORJANSKI: Ti nešto znaš?
HUGO: Ne vjerujem da je Vera bez razloga izgovorila te teške riječi.
VERA: Oprosti, Hugo, nisam znala da si ovdje.
GORJANSKI: To su stvari koje se tebe, Hugo, ništa ne tiču!
HUGO: Vrati tom čovjeku njegov novac!
GORJANSKI: Ne tjeraj me u bjesnilo!
VERA: Zašto silom hoćeš razoriti život tom čovjeku!?
GORJANSKI: Ne izazivajte me! Ne dam!
HUGO: Tata, ne budi okrutan prema tom čovjeku!
GORJANSKI: Nije li te sram da se zauzimaš za ljubavnika moje
žene!?
VERA (s očajanjem pogleda Huga, Gorjanskom sa zgražanjem.):
Kako možeš!
HUGO: To nije istina! (Klone.) Vera... (Uhvati ga jak kašalj, dohvati
rupčić i klone na stolicu.)
VERA (priskoči k njemu): Zaboga, Hugo! Krv! Brzo liječnika! On
baca krv!
Gorjanski skoči k telefonu, naglo pada...
ZAVJES
52
III ČIN
Radna soba Gorjanskoga na prvom katu njegove vile. Vrata u
pozadini i lijevo. Prozor u desnom kutu prema pozadini. Veliki stol
za pisanje. Telefon. Na stolu gori svijeća. Wertheim sef. Peć u
lijevom kutu prema pozadini. Blagajna je otvorena. Prozor je
zatvoren i zavjesa je na njemu spuštena. Večer.
1
Gorjanski je sam u sobi. U torbu za spise na stolu već je naslagao
zapečaćene omotnice u raznim bojama. Zaviruje u torbu. Broji.
Pođe k blagajni, strpa u jednu omotnicu posljednje novčanice. Pođe
k stolu zalijepi i tu omotnicu, zapečati je i strpa u torbu. Zapali
veliko svijetlo. Utrne svijeću. Pogleda blagajnu: u njoj su ostali još
samo neki spisi. Zatvori blagajnu. Podigne zavjesu na prozoru.
Otvori prozor. Prozor gleda u park vile. Pozvoni. Pođe k vratima u
pozadini, otključa ih, proviri van.
GORJANSKI (zovne.): Anka. - Anka!
SOBARICA (njezin glas čuje se iz daljine): Molim lijepo?
GORJANSKI: Gdje ste?
SOBARICA (njen glas čuje se bliže): Evo me!
GORJANSKI: Neka dođe Ivan!
SOBARICA (još bliže): Odmah, molim.
Gorjanski se vrati k stolu, pripali cigaru.
2
VOZAČ (nakon kraće stanke uđe): Evo me, gospodine šefe. Ja sam
spreman.
GORJANSKI (razgovara s vozačem povjerljivo): Što je s limuzinom?
VOZAČ: Sve je u redu. Skinuo sam presvlake sa sjedala.
GORJANSKI: Dobro, sad ćemo zajedno u garažu istapacirati
jastuke.
VOZAČ: Koliko?
24
Wertheim, oznaka za proizvođača vrlo kvalitetnih, metalnih sefova.24
53
GORJANSKI: Da nisi izbrbljao ni riječi! Tamo tvojim prijateljicama
u kuhinji. Ni Anki! Jesi li razumio?!
VOZAČ: Gospodine šefe, pa valjda znam što su poslovne tajne!
GORJANSKI (pokazuje na torbu): U garaži ćemo još točno
prebrojiti zajedno. Da kasnije slučajno ne nestane koja
omotnica.
VOZAČ: No čujete, gospodine šefe!
GORJANSKI: U smeđim omotnicama su dolari, u bijelim švicarski
franci, u žutim dinari, a u plavim lire, šilingi i razno.
VOZAČ: A koliko sve to važe?
GORJANSKI: Mnogo! Oko deset.
VOZAČ (fućne): Deset milijuna dinara! - Ali, gospodine šefe,
vjerujte mi, najbolje su rezervne gume! Onda sam nekako
najsigurniji.
GORJANSKI: Jest, pa da nam se dogodi defekt negdje u blizini
granice! Kamo ćemo onda s omotnicama?
VOZAČ: Dobro. A preko koje ćemo šmugnuti?
GORJANSKI: Preko Maribora. (Pokazuje na kartu koja je na stolu.)
VOZAČ: Uh, oni paze kao vragovi!
GORJANSKI (pregledava sadržaj torbe): Moramo. Imam ovaj put i
u Beču posla.
VOZAČ (zaviruje u torbu): Eto ga na! Opet ste ih zapečatili! A jesam
li vam već rekao, da se tako teže sprema.
GORJANSKI (u šali): Zbog tebe ih moram zapečatiti, magarče!
VOZAČ: No, gospodine šefe! A nije vas ipak malo strah Maribora? I
zadnji put išli smo onuda.
GORJANSKI: Ovaj put imat ćemo jednog suputnika zbog kojega će
sve ići glatko. - (Hoće mu dati torbu.) Nosi to! - Ili ne, čekaj! Idi i
spremi sve u garaži, ja ću odmah doći da to završim. - Pošalji mi
dotle Anku.
VOZAČ (pođe): Dobro. Samo dođite jer ja moram poslije još kući
uzeti svoje stvari.
GORJANSKI: A ne, dragi moj. Čim to strpamo u auto, ti se više ne
mičeš iz garaže, dok god ne pođemo.
54
VOZAČ: Ali, gospodine šefe! Kad ja garažu zaključam, onda se ne
trebate ništa bojati.
GORJANSKI: No dobro, hajde! - Je li ti putovnica u redu?
VOZAČ: U svako doba!
GORJANSKI: Onda dobro. Idi sad i pošalji mi Anku.
VOZAČ (požuri se izaći): Evo, evo. (Ode.)
Gorjanski je ostao sam, šeta, puši. Odjedanput se sjeti: pođe k
blagajni, brzo je otvori, traži nešto. U to...
3
SOBARICA (uđe): Izvolite, molim.
GORJANSKI (uzeo je jednu omotnicu iz blagajne, drži je u ruci): Ah,
da! Vi ste Anka?! - Što radi milostiva?
SOBARICA: U sobi je kod gospodina Huga.
GORJANSKI: Hugo leži?
SOBARICA: Jest. Milostiva je kod njega večerala.
GORJANSKI: Tako, tako.
SOBARICA: A sad mu milostiva čita.
GORJANSKI: Dobro. Recite milostivi da je molim da dođe na čas
ovamo.
SOBARICA: Molim. (Ode.)
Goranski ostane sam, zaključa blagajnu. Izvadi iz omotnice, koju je
držao u ruci, neka pisma, pregleda ih letimično, zgužva, baci u
peć i zapali. Kucanje na lijevim vratima.
GORJANSKI (trgne se): Tko je?
VERA (iza vratiju): Poslao si po mene?
GORJANSKI (požuri prema vratima): Ah, oprosti! Zaboravio sam
da je zaključano! (Otključa vrata i propusti Veru.)
4
VERA (uđe, pauza): Molim?
GORJANSKI (teško formulira): Zamolio sam te, Vera, da - jer od
prekjučer...
VERA (padne joj pogled na peć): Ti ložiš usred ljeta?
GORJANSKI (brzo): Ne, ja sam samo uništio neke bilješke u vezi s...
da, to jest - ja putujem rano ujutro - -
55
VERA: Putuješ?
GORJANSKI: Jest. Nas dvoje nismo nakon prekjučerašnjeg incidenta
dospjeli porazgovarati, trebalo bi možda ipak raščistiti...
VERA: Držiš da je to potrebno?
GORJANSKI: Držim kako nema smisla da šutnjom kopamo između
sebe sve veći jaz --
VERA: Dobro. Ako treba reći još i posljednju riječ, molim. Dosad to
nisam učinila samo zato jer me sasvim okupirala Hugovo
pogoršanje bolesti. Njegov napadaj prekjučer bio je vrlo
ozbiljan i liječnik se boji za razvoj bolesti. To je razlog zbog
kojeg još dosad nisam s tobom razgovarala.
GORJANSKI: Pa valjda mi nisi htjela reći nešto neugodno?
VERA: Neugodno? Ne. Htjela sam ti samo reći da znam što trebam
učiniti. Vjeruj mi da bih otišla istog dana da se nije dogodilo to
s Hugom.
GORJANSKI: Zaboga, Vera! Zašto da odeš?
VERA: No čuješ! - Ti si prije našeg vjenčanja toliko inzistirao na
tom da saznaš svu istinu o mom odnosu s Križem. Budući da si
sad saznao da sam lagala, tvoje prekjučerašnje razočaranje
bilo je sasvim razumljivo. I ja neću čekati da mi ti kažeš što je
sada moja dužnost.
GORJANSKI: Ti si, dakle, stvarno htjela otići?
VERA: Još uvijek hoću. Čekam samo, dok...
GORJANSKI (prekida je): Vera, ne misliš valjda ozbiljno? Nemoj,
zaboga, misliti da sam ja tako neuviđavan. Bio sam
nepromišljen i netaktičan prema Križu.
VERA: To je sad sporedno! Važno je moje priznanje!
GORJANSKI: Razumijem da sam povrijedio tvoje prijateljske
osjećaje jer, na kraju, vi ste ipak dugogodišnji znanci.
VERA: To nije važno. Ja sam načistu s posljedicama.
GORJANSKI: Kakve posljedice, Vera!? - Znam da si ti ono rekla u
bijesnom prkosu. - Ne, ne! Vjeruj mi, nakon što sam mirno
promislio, ne mogu to nikako ozbiljno shvatiti.
VERA: Ti se varaš. Ja sam ti prekjučer, u subotu, rekla čistu istinu.
56
GORJANSKI: Draga Vera, evo vidiš, Hugo je bolestan, ja moram
sutra na put, prošla su već dva dana od toga događaja... mogla
si mi stvarno već oprostiti taj moj nervozni ispad.
VERA: Sasvim je svejedno što ti sad misliš o našem subotnjem
sukobu. Ja ću izvršiti svoj naum čim se raščisti...
GORJANSKI (prekida je): Pustimo sada to, Vera. Ima jedna stvar
koja je mnogo važnija ovog trena. (Svladava nepriliku.) Htio
sam te zamoliti da pođeš sutra i ti sa mnom na put.
VERA (iznenađeno): Ja? Na put? Kamo?
GORJANSKI: Pa u Švicarsku.
VERA: Zar ti mene nisi razumio?!
GORJANSKI: Htio bih povesti Huga u koji sanatorij. Zato bi bilo
dobro da pođeš i ti s nama.
VERA: Sada? Isključeno! Hugo sada nije u stanju putovati. - Zna li
on taj tvoj plan?
GORJANSKI (za nijansu nervozno): Čemu? Htio sam prvo s tobom
razgovarati. - Ja ovaj put moram imati njega sa sobom na putu.
VERA: Čovječe Božji! Od jedva silazi s kreveta, a ti ga hoćeš voziti
autom u Švicarsku!
GORJANSKI (uvjerljivo): Vera, ti sigurno slutiš zbog kakvog posla
putujem u inozemstvo. Ovaj put nosim milijune sa sobom.
Meni je Hugo potreban u autu. Kada budu na granici vidjeli da
vozim bolesnika u sanatorij, neće tako nepovjerljivo
pretraživati auto.
VERA (gleda ga jedan čas bez riječi): Reci ti meni, jesi li ti čovjek!?
GORJANSKI (očajno): Vera, ti ne znaš što se dogodilo! - Ja sam u
najvećoj opasnosti! Moram čim prije otputovati. - Danas
popodne odnijela je policija sve knjige iz odjela za prodaju
srećaka.
VERA: Tako!? - Putuj ako se bojiš policije! Bježi! Radi što hoćeš, ali
ne upropaštavaj tog bolesnog dječaka!
GORJANSKI (uzima torbu): Zaboga, ja moram spasiti ove novce!
Vera -
57
5
GRETA (uleti naglo, nervozno): Tata, molim te -
GORJANSKI (prekine je bijesno): Pusti me na miru. Imam posla.
(Pođe.) O tom još moramo razgovarati, Vera! (Ode s torbom kroz
pozadinu.)
GRETA: Tata putuje?
VERA: Jest, rano ujutro.
GRETA: Dakle, ipak! To sam ga htjela pitati. No dobro, dobro -
kajat će se on što nije htio sa mnom razgovarati! - Ja sve
ovo više ne mogu izdržati. Ja ću se ubiti. - Vidjet ćeš, Vera, ja ću
se sasvim sigurno ubiti.
VERA (superiorno): Ne pričaj koješta!
GRETA (razdraženo): No, pa možda se i neću ubiti! - Ali izdržati sve
ovo, ja više ne mogu! Ova grozna mrtvačka atmosfera oko
Huga, ova nervozna poslovna atmosfera oko tate, a ti Vera, ti si
komad leda. - Oprosti Vera, ali tvoj me mir razdražuje. -
Bezobrazna sam prema tebi, vrijeđam te, pa dobro, molim te,
zašto se ne izdereš na me, zašto ne vikneš, zašto me ne ćušneš!?
Zašto si tako plemenito podrugljiva!?
VERA: Što je tebi, Greta? Bulazniš! Ti si mlada djevojka, lijepa,
pametna, bogata, kako se možeš ponašati ovako neodgovorno
prema samoj sebi? Saberi se. Obuzdaj se.
GRETA: Znam, Vera, da ti dobro misliš, ali ja ne znam što će biti sa
mnom. Sad mi je tu dolje Ivan napunio glavu nekim fantastičnim
idejama. - Ili je možda obratno? Ja sam njemu već davno
napunila glavu upravo tim istim idejama. - Oh, što sad mrzim tog
Ivana!
VERA: Greta, kako uopće možeš s tim drskim, prostačkim...
GRETA (prekine je): Znam, znam! Ne trebaš ništa reći! Sve je to
strašno. A Boris je tako zaljubljen u mene. - Uostalom, ni on nije
ništa bolji, ali je ipak, kako da kažem, -- no nije barem vozač.
VERA: Da jest barem vozač. To bi bilo ipak nešto pozitivno!
GRETA: No da, Hugo ne trpi Borisa, ali on je ipak iz dobre obitelji.
VERA: Trebala bi otputovati, smiriti se. I mani se svega toga. Otresi
se tih muškaraca. Otputuj!
58
GRETA: Ali kamo? S kim?
VERA: Pa pođi sutra s tatom!
GRETA (pogleda je): Vidiš, to je dobra ideja! - Samo da nisam tako
nervozna! Opet sam previše pila.
VERA (začuđeno): Što?
GRETA: Pa da, taj prokleti Ivan naučio me piti rakiju, posve običnu,
ogavnu, smrdljivu rakiju. - Sinoć sam se pomirila s Borisom. A
sad sam bila s njim u jednom prljavom bifeu. Boris me samo
gleda i divi mi se, a ja pijem rakiju kao kočijaš.
VERA: No dakle, a ja se čudimo dakle ta živčana rastrojenost kod
tebe. Budi pametna, Greta. (Pođe.) Idem ja sad da ne bude Hugo
tako dugo sam.
GRETA: Idem i ja s tobom.
VERA: Ne, ne - ne idi k njemu dok si ovako - nervozna.
GRETA: Pa ostani da malo razgovaramo. Zašto si tako škrta na
riječima?
VERA: Što manje riječi, tim manje nesporazuma. (Ode lijevo.)
GRETA: Pa dobro. (Sjedne za stol.)
6
VOZAČ (nakon pauze uđe): Oho!
GRETA: Što je?
VOZAČ: Stari me poslao po automobilsku kartu. Nije još načisto s
rutom. - Evo je tu. (Uzme kartu i savije ju.) Dakle, dogovor
vrijedi? Za jedan sat. Sad mi je stari rekao da ide još u grad.
GRETA: To je mnogo novaca, zar ne? To bi bilo dosta za čitav život.
VOZAČ: No, ni vrag!
GRETA: Čiji je to novac?
VOZAČ: Baš me briga!
GRETA: Mislim da tata i za druge prenosi novac uz postotak.
VOZAČ: Valjda. Bilo bi mi drago da opljačkam te buržuje!
GRETA: Fine ptičice svi zajedno: i tata, i njegove mušterije, i ti - šuft
i ja.
VOZAČ (prekine je): Slatki pupoljak! (Hoće je uštipnuti za lice.)
GRETA (obrani se): Marš!
59
VOZAČ: No, no, no!
GRETA (razmišlja): Morala bih se spremiti. Uzet ću samo jedan
mali kovčeg.
VOZAČ: Ne. Bolje je kad je nekoliko velikih kovčega u autu. Onda
pretražuju samo kovčege.
GRETA (u mislima): Dobro. Čekaj samo, čekaj, kako da to
napravimo?
VOZAČ: Ovako: za jedan sat čekat ću te s autom odmah tu dolje
ispod brijega. A sad, čim budem u garaži gotov, idem na kratko
kući.
GRETA: A ti imaš ključ od garaže?
VOZAČ: Naravno, moram zaključati garažu.
GRETA: A kako ću ja spremiti svoje kovčege u auto?
VOZAČ: Da, zbilja!
GRETA: Moraš mi dati ključ.
VOZAČ: Znaš što, pa ti imaš jedan donji ključ, a ja gornjim neću
zaključati.
GRETA: Dobro. Još nešto. Tako dugo dok je u mojoj sobi svijetlo,
znači da još nisam gotova. Nemoj dotle otići po auto.
VOZAČ: Pa kažem ti, za jedan sat. Pazi, čim stari ode, javit ću ti, a ti
možeš onda odnijeti kovčege.
GRETA: Dobro. Ali čim tata ode, otiđi i ti da ne bi tko što
posumnjao.
VOZAČ: Ni briga te! Oh, što će za nama prašiti! Greta! (Zagrli je.) Ne
trebamo ići dalje od Graza, ha? A znaš što je najbolje? Stari nam
ne može ništa. Zbog valute, koju je sam htio prokrijumčariti,
morat će šutjeti kao grob. Dakle, kako smo rekli. - Pusu Greta.
(Hoće ju poljubiti.)
GRETA (odmakne se, nervozno): Bježi sada.
VOZAČ: No dobro, dobro. Onda Bog! (Ode.)
7
GRETA: Zbogom! (Kad je ostala sama, pripali cigaretu, razmišlja.
Pauza. Stvori odluku. Telefonira.) Halo! - Je li kod kuće gospodin
Boris? - Ovdje Gradska kavana. (Zatvori rukom školjku.) Baš te
60
se tiče! -- Halo - Jesi ti, Borise? Dobro da sam te našla još kod
kuće. - Da, Greta! - Ma ne, nisam u kavani. Kod kuće sam. -
Slušaj! Sjećaš li se našeg razgovora sinoć? - Da, da. Dakle,
dobro. Može biti. Odjedanput. Još noćas putujem. Nemoj se sad
čuditi niti mnogo ispitivati. Sve je u redu. - Hoćeš? - Da si za
deset minuta gore pred vilom. Čekaj me. I nikome ni riječi. -
Dobro - doviđenja, Borise! (Zatvori telefon. Uzme blok i
omotnicu. Piše pismo, puši.)
8
SOBARICA (uđe nakon pauze): Gospođice, Ivan vam poručuje, da
je gospodin tata otišao pješke u grad.
GRETA (piše): Dobro.
SOBARICA (ljutito): Ne znam, kakve su to opet tajne među vama.
GRETA: I ne trebate znati! (završila je pismo i kuvertira ga.): Gdje je
Ivan?
SOBARICA: Otišao je, ali je rekao da će se uskoro vratiti.
GRETA: Uskoro? Da! - Što bi vi? Predali ste poruku.
SOBARICA: Da.
GRETA: Slušajte Anka, tata sutra rano ujutro putuje, a ja neću biti
kod kuće kad se on večeras vrati, zato uzmite ovo pismo i dajte
mu ga ujutro kad ustane. Samo, molim vas, dajte ga osobno tati
i to sutra ujutro.
SOBARICA: Hoću, gospođice Greta. A vi ćete Ivanu reći?...
GRETA: Pa naravno. Dakle, zbogom Anka. (Ode.)
Sobarica gleda pismo, hoće ga spremiti u pregaču.
9
VERA (zaviri na lijeva vrata): Ah, to ste vi Anka!? S kim ste to
razgovarali?
SOBARICA: S gospođicom Gretom.
VERA: Što imate to?
SOBARICA: Gospođica Greta dala mi je pismo za gospodina.
VERA: Pismo?
SOBARICA (pruža joj pismo): Izvolite.
61
VERA: Ne, ne. Samo ga vi predajte gospodinu. Zar je gospođica
Greta izašla?
SOBARICA: Da. Rekla je da neće biti kod kuće kad se gospodin
vrati.
VERA: Dobro. Predajte onda to gospodinu. (Pođe lijevim vratima.)
Laku noć.
SOBARICA: Ljubim ruke. (Pođe vratima u pozadinu.)
10
GORJANSKI (uđe s istom torbom s kojom je izašao): Vera!
VERA (vrati se od lijevih vratiju): Vratio si se?
GORJANSKI (vrlo uznemireno): Imao sam još nešto posla u gradu,
ali nisam otišao. Bio sam već na pola puta, ali sam se vratio.
Odlučio sam da smjesta idemo na put. Molim te, Vera, spremi se
brzo. Zovi Huga. (Sobarici, koja stoji kod vratiju.): Što je?
SOBARICA: Gospođica Greta je izašla pa vam je ostavila pismo.
(Preda mu.)
GORJANSKI: Dobro. (Baci pismo na stol i torbu odloži na stol.)
Slušajte, Anka! Čim se Ivan vrati, recite mu neka smjesta iznese
moje kovčege u auto. Idemo odmah.
SOBARICA: Molim lijepo. (Ode.)
GORJANSKI: Dakle, Vera! Zašto se ne spremaš? Samo brzo, samo
brzo!
VERA (odmahne rukom): Ni govora! Jedanput sam pošla s tobom.
To se onda zvalo bračno putovanje.
GORJANSKI: Vera!
VERA: Da, inscenirao si bračno putovanje da možeš, pored mene,
bezopasnije krijumčariti.
GORJANSKI: Nikad nisam mislio da ćeš tako ravnodušno gledati
na čitav taj moj poslovni problem. - Molim te, sad brzo. Ne
znam što ću. Natovario sam na sebe užasne obveze. A ne
vjerujem više nikome. Odjedanput sam posumnjao i u tog
Ivana. - Uz to, još i ta policija danas popodne. Moram
otputovati. Smjesta. Svaka minuta može biti sudbonosna. Nije
to samo moj novac. Meni su povjerile svoju imovinu neke
62
tvrtke i neki ugledni pojedinci. Vera, tvoja putovnica je u redu i
Hugova putovnica je u redu. Zapreke, dakle, nema. Osim u
tvojoj dobroj volji. Zovi odmah Huga. Pođimo!
VERA: Da ti kažem posve jasno: ja neću krijumčariti valutu! Neću!
GORJANSKI: Pa naravno! Kada ti samoobranu kapitala tako
nazivaš, onda razumijem da imaš skrupule.
VERA (ironizira): Samoobrana kapitala! - Da. - I to ti, "naš poznati
veliki patriot"!
GORJANSKI: Da ti znaš tko sve meni povjerava svoj novac da mu ga
osiguram, ne bi imala razloga ironizirati moj patriotizam. -
Molim te, dakle Vera, mani se tih sitnih skrupula, pođi sa
mnom!
VERA: Gorjanski, ja neću više raspravljati s tobom. Neću putovati!
Ne dopuštam da otimaš ljudima novac, a ja da te štitim svojim
savezništvom.GORJANSKI: Zašto si tako uporna?VERA: Prije svega moraš riješiti slučaj Križ!GORJANSKI: Ah, tako! - Dobro. - Sad vidim da je subotnji razgovor
bio presudan za nas. Molim, ja u tebi nisam našao ženu koja će
imati moralnu snagu biti do kraja uz svog muža u dobru i u zlu i
to saznanje plaćam okrutno teškim razočaranjem. - Ali Hugo je
moj sin! Njega ti ne dam! Njega mi ti nećeš oteti! Želim da on
putuje sa mnom i on će još noćas poći sa mnom!VERA (očajno): O, Kriste Bože! Zar sina na samrti hoćeš iskoristiti
da bude nesvjesni čuvar tvojih prljavih poslovnih tajna?GORJANSKI (trgne se, gotovo pokunjeno): Zašto tako govoriš, Vera?VERA (oštro): Jer jest tako!GORJANSKI (mirno): Zar ti ne osjećaš da riječi, koje se lako
dobacuju, najteže pogađaju!?VERA (nakon pauze, mirno): Uostalom, možda hoće Greta ići s
tobom. Eno, ostavila ti je pismo.GORJANSKI (Pođe k stolu.): Ah, što, Greta! (Otvori pismo.) Koja
korist od nje! (Čita, zadrhti, nasmije se zdvojno i zlurado.)VERA: Što je?
GORJANSKI: Prokleta beštija! Ovakvo što! (Preda joj pismo.) Čitaj!
(Pođe do prozora, diše duboko.)
63
11
HUGO (u pidžami i kućnom haljetku pojavi se na lijevim vratima,
teško je bolestan.): Vera, gdje si tako dugo?
VERA (trgne se čim ga opazi): Hugo! Nisi smio izaći?
GORJANSKI (kod prozora, u mislima): Prokleta beštija!!
HUGO: Što se to dogodilo? Vera! - Što je u tom pismu?
VERA: Ništa Hugo, ništa! (Hoće sakriti pismo.)
HUGO: Vera! Molim te, pokaži mi!
VERA: Ma ništa. Pođi. Gretino pismo.
HUGO: Gdje je Greta? (Sjedne umoran na prvi stolac.) Čitaj, molim
te, čitaj!
GORJANSKI (kod prozora): Čitaj, čitaj!
VERA (čita): “Dragi tata! Auto i novce, koje si sakrio u njemu, uzela
sam kao predujam miraza i otputovala sa svojim prijateljem
Borisom.”
HUGO (reagira.): Što!?
VERA (čita dalje): "Nadam se da ćeš biti toliko oprezan i nećeš me
dati tražiti i loviti. Ja, dakako, neću slijediti tvoj primjer da
novac sakrijem u trezore švicarskih banaka, već ću ih s
Borisom trošiti - jednostavnosti radi - kod nas. Možda ću ti se
jedanput, kad mi i ovo dosadi, vratiti. - Greta".
HUGO: Luđakinja!
VERA: Alberte, pa ona je sigurno već otišla!
GORJANSKI (teško pogođen Gretinim pismom): Neka je otišla! Ali
će se i vratiti! Prije nego to i sama misli! Taj gad, taj izrod! Da joj
je to uspjelo, ja bih ovoga časa bio prosjak bez krova i bez
kruha. Kao da sam slutio neko zlo! - Molim te, taj slučaj: već sam
gotovo sve omotnice strpao u auto, kad me odjedanput uhvati
panični strah da će me netko okrasti. Pošaljem Ivana po
autokartu, i dok njega nije bilo u garaži, pokupim brzo sav
novac. Evo ga, ovdje je! (Udari rukom po torbi.) Ponio sam ga sa
sobom jer sam odlučio, čim ga jedanput spremim u auto, da se
više ne mičem iz njega.
HUGO: Dakle je Greta otišla praznim autom?
GORJANSKI (trgne se): Pa valjda još nije otišla!?
64
12
VOZAČ (uleti sav izvan sebe): Gospodine šefe! Auta nema u garaži!
GORJANSKI (uznemireno): Pa gdje je auto, lupežu!? Jesam li ti
rekao da se ne makneš od auta! Ti bitango!
VOZAČ: Zašto sad na mene vičete!?
GORJANSKI: Otkud bi ona znala da joj ti nisi rekao, lupežu! (Pođe.)
Ubit ću te ako nema auta! (Otrči van.)
VOZAČ (istrči za njim): A što sam ja kriv? I mene je prevarila!
HUGO (nakon što je ostao sam sa Verom): Što se to kod nas događa,
Vera?
VERA: Ružne i sramotne stvari, Hugo.
HUGO: Vera! (U strahu.) Ti ćeš otići od nas! Vera, ja to osjećam.
VERA: Ne boj se, Hugo.
HUGO: Vera, draga Vera, molim te, obećaj mi, - zar ne? - Ti nas ipak
nećeš ostaviti!?
VERA: Obećajem ti, Hugo, da tebe neću nikad ostaviti.
HUGO: Hvala ti, Vera.
VERA: A sad, molim te, pođi smjesta u krevet (Povede ga na lijeva
vrata.) Tako. (Izađu.)
13
BRANKO (izvana.): Ne, ne - pustite me, ja moram smjesta
razgovarati s njim (Uđe.) Gdje je?
SOBARICA (ušla je za njim): Pa kažem vam da je otišao u garažu.
Uostalom, kad ste već ovdje, izvolite. (Pokaže mu stolac.)
Pričekajte ga. (Ode.)
BRANKO: Hvala.
Branko nervozno hoda, zaustavi se kod knjiga. Opazi na stolu torbu,
pođe prema stolu, u to se čuje glas Gorjanskog izvana. Branko se
povuče natrag. Čeka.
14
GORJANSKI (glas iz vana): Ja ću se s tobom već obračunati!
VOZAČ (izvana): Pa kako sam ja mogao znati!
GORJANSKI: Da si sad odmah spremio mali športski auto! Smjesta
idemo na put! Čim si gotov, javi mi.
65
VOZAČ: Pa kako ćemo na put, kad je ona sve odnijela!?
GORJANSKI (njegov se glas čuje već sasvim blizu): Što se to tebe
tiče?! Nosi se brzo!
VOZAČ: Dobro, meni je pravo.
15
GORJANSKI (uđe, opazi Križa, trgne se iznenađeno): Što?! Vi ste već
opet ovdje, Križ! (Požuri se do torbe.) Što želite?
BRANKO (Uzbuđeno.): Upozoravam vas da sam spreman na sve
ako mi smjesta ne date novac koji ste me ukrali.
GORJANSKI: Kako!? Vi provaljujete noću u tuđe stanove?
BRANKO: Budući da sam saznao da putujete, a ja znam vrlo dobro
zbog kakvog vi to posla putujete, drugo mi nije preostalo. Moj
novac nećete nikamo nositi. Otvorite blagajnu!
GORJANSKI: Dobro, kad ste me već na taj način iznenadili, ispunit
ću vašu želju. (Vadi iz džepa ključeve, otključava ladicu stola.)
BRANKO (izvuče revolver iz džepa): Ako izvadite revolver, pucam!
GORJANSKI: Nije to posao za vas. Vidi se da ste u ovom zanimanju
početnik, gospodine Križ. Pravi diletant. Zar vi mislite da bi
pravi provalnik ovako razgovarao sa svojom žrtvom? Sad ću
vam odmah otvoriti blagajnu. Samo da ovo spremim. (Stavlja
torbu s novcem u ladicu od stola, zaključa je. Kad je torbu
spremio na sigurno mjesto, odlane mu. Polazi k blagajni da je
otključa.)
BRANKO: Vi ste krivi što sam pao tako duboko. Vi ste me prisilili
da se ponašam kao kakav provalnik. Ali vama, koji ste uzeli
monopol na sva dobra ovoga svijeta, ne može se drukčije stati
na kraj, već jedino revolverom u ruci.
GORJANSKI: Dragi moj, vi i vama slični neće promijeniti
ekonomski poredak u svijetu.
BRANKO (ironično): Mislite?
GORJANSKI: Mislim! Niste dovoljno idealist. Vi se borite samo za
sebe (Pođe prema blagajni.)
BRANKO: Ma što! Vadite novce!
GORJANSKI (otključa blagajnu): Molim, izvolite!
66
BRANKO: Izbrojite mi mojih 400.000!
GORJANSKI (nasmije se): Pravi provalnik uzima sam. Uzmite!
(Otvori blagajnu. Blagajna je posve prazna.)
BRANKO (gleda razočarano): Gdje su novci?
GORJANSKI: To su bajke da ja imam novaca.
BRANKO (oštro): Gdje su novci, pitam!?
GORJANSKI (smješka se): Rekao sam vam da to nije posao za vas!
BRANKO: Ja znam da vi kod svoje kuće držite novce! (Pogled mu
padne na stol.) Otvorite stol ili pucam! (Fiksira ga oštro.)
Gorjanski gleda isto tako oštro jedan čas Branka. Zatim se zaleti
naglo i udari ga po ruci. Branku ispadne revolver iz ruke. Sprema
se navaliti goloruk. Gorjanski naglo i spretno stane na revolver.
Očekuje navalu. U taj čas ulazi sobarica.
SOBARICA: Dolje je jedan gospodin iz policije.
GORJANSKI (samo se uhvati za glavu i nasloni na praznu blagajnu):
Dobro, dovedite ga gore.
Sobarica ode.
BRANKO: No, dakle! Ipak dolazi konačno policija po vas.
GORJANSKI (već se pribrao od prvog uzbuđenja): Po mene!? Jeste li
vi pri sebi!? Pa to policija dolazi po vas. (Ironično.) Vi te
provalnik!
BRANKO (zbuni se): Kako po mene!? Pa ja sam...
GORJANSKI (prekine ga): Čovječe, nećete valjda da vas uhite!?
Bježite brzo. (Vodi ga lijevim vratima.) Ja ću vas spasiti od
policije. Kroz ova vrata pa ravno niz stražnje stubište. Ovaj put
vam opraštam tu vašu lakomislenost.
Gorjanski izgura zbunjenog Branka na hodnik. Brzo podigne
revolver, baci ga u kasu i zatvori je. Zatim pođe u pozadinu i otvori
vrata.
GORJANSKI: Molim izvolite.
DETEKTIV (uđe): Klanjam se.
GORJANSKI: Dobra večer.
DETEKTIV: Gospodin Gorjanski?
GORJANSKI: Da.
67
DETEKTIV (pruži mu pozivnicu): Imam nalog, gospodine
Gorjanski, da vas predvedem na policiju.
GORJANSKI (pričinja se kao da je začuđen): Na policiju? Zašto?
DETEKTIV: To vam točno ne bih znao reći, bit će da gospodinu
načelniku nisu jasne neke stvari u onim knjigama koje smo
danas popodne odnijeli iz vaše banke.
GORJANSKI: Tako? No dobro. Sutra ujutro ću odmah doći na
policiju.
DETEKTIV: Sutra ujutro? Ne. Sada.
GORJANSKI: Ali, dragi gospodine, sada po noći?
DETEKTIV: Žao mi je, ali vi sutra rano ujutro putujete...
GORJANSKI: Ah, da zbilja!
16
VERA (uđe na lijeva vrata): Oprosti. Molim te, tko je to čas prije
protrčao kroz hodnik?
GORJANSKI: Protrčao kroz hodnik? Nitko. Mora da ti se pričinilo. -
Gospodin je iz policije. Došao me je privesti.
VERA (trgne se): Tako? Sada?
DETEKTIV: Jest, sada odmah, milostiva gospođo.
GORJANSKI: Pa ako mora tako biti, hajdemo. (Pođe k stolu.) Samo
jedan čas. (Stane neodlučno nad stolom gdje je zaključao torbu s
novcem.) Kamo ću sad s tom torbom? (Odluči se.) No, da! Neka
ostane zasad ovdje. Ja ću se i onako odmah vratiti.
DETEKTIV: To vam ne bih znao reći.
GORJANSKI: O da, budite bez brige. Kod vas sasvim sigurno neću
prenoćiti. - Molim te, Vera, telefoniraj smjesta doktoru
Stremenu.
17
Hugo se pojavi na lijevim vratima
DETEKTIV: Idemo, molim.
GORJANSKI: Možemo. (Pođe.)
HUGO: Kamo ćeš, tata?
VERA: Hugo, ti imaš visoku temperaturu, zašto si izašao?
GORJANSKI: Evo vidiš, dragi Hugo, što je tvoj tata dočekao. Vode
me na policiju!
68
HUGO: Zaboga, zašto? Što se dogodilo?
GORJANSKI: Te si me neprilike jedino ti mogao poštedjeti.
HUGO: Ja? Kako? Molim te, tata, pa samo reci, što trebam učiniti za
tebe?
GORJANSKI: Sada je prekasno.
HUGO: Tata, o čemu se radi?
GORJANSKI: Štogod se dogodilo, ti nisi kriv, Hugo. (Razmisli,
pogleda Veru i nasmiješi se.) Vera te nije htjela pozvati da mi
pomogneš. (Detektivu.) Izvolite.
Gorjanski izađe. Detektiv za njim.
18
HUGO (nakon pauze): Vera, što je to rekao tata?
Vera obori glavu.
HUGO: Reci mi, jesam li ja mogao pomoći tati?
VERA (oklijeva): Tata misli da jesi.
HUGO: Pa kako si onda mogla da me ne zoveš, Vera? (Sav drhti od
slabosti i temperature.)
VERA (kad se svladala): Nisam te zvala samo zato, jer mislim da je
bolje, da ne saznaš kako su ljudi zli.
ZAVJESA
KRAJ
69
KAZALIŠNA KRITIKA
Ka Mesarić: "Poslovne tajne"
Premijera 2. o. mj. u Narodnom Kazalištu
Premijera najnovijeg kazališnog komada književnika,
dramatičara i kazališnog režisera g. Ka Mesarića - satire u tri čina
"Poslovne tajne" očekivana je sa razumljivim interesom kako
među kritičarima tako i među publikom. Interes je bio velik
ponajprije za to jer je to i opet jedna premijera domaćeg
kazališnog komada, zatim jer se radi o djelu koje je napisao i opet
jedan kazališni čovjek, a konačno i za to jer se radi o Ka Mesariću,
koji je na zagrebačkoj pozornici sa komadom "I u našem gradu"
svojevremeno postigao lijep uspjeh. Od svih domaćih premijera
ove sezone mora se priznati da je premijera "Poslovnih tajna"
doživjela najveći i zasluženi uspjeh. Društvena satira "Poslovne
tajne" gleda se s interesom od prve do zadnje scene. To je
uvjerljivi, živi isječak vremena u kome živimo i ljudi s kojima su
mnogi i mnogi od nas primorani danomice dolaziti u kontakt.
Mesarić je pokazao ovom svojom scenskom igrom da je dobar
poznavalac scene, da u svom književnom stvaranju ide naprijed
da se od njega s pravom smije očekivati u budućnosti da će dati još
čitav niz dobrih dramskih i književnih djela. Njegov uspjeh s
"Poslovnim tajnama" potpuno je zaslužen i može mu se iskreno
čestitati. Dramska je radnja ove društvene satire interesantna,
živa i stvarna a psihološki momenti, koji izazivaju unutrašnji
dramski konflikt su realni. Šteta je da se Ka Mesarić u "Poslovnim
tajnama" ograničava samo na fiksiranje činjenica iz života kome u
središtu stoji savremen čovjek, bankar, sav zaokupljen željom za
sticanjem novca i strašću za zarađivanjem, koji u tom prelazi i
preko ljubavi spram žene i porodice kao i preko najosnovnijih
pojmova morala. Na živ i uvjerljiv način iznešen je u tri čina pred
nas istinski život - život šefa banke A. Gorjanskog sa svim
njegovim tamnim stranama i sukobima do kojih dolazi on u svojim
spekulacijama i poslovnim kombinacijama. Sve su to tek
70
konstatacije. - Ka Mesarić ne povlači iz toga nikakove zaključke.
Možda je i bolje tako, ali ipak ta činjenica umanjuje konačni efekt.
U kazališnom tjedniku "Komediji" objašnjeno je to time što se "tek
radi o fiksaciji tog i takovog života, u okviru jedne dramske radnje.
Za to, kaže "Komedija" dalje, ovo i jest satira, jer autor, baveći se
literarno i scenski tom temom, tim milieuom i takovim
karakterima, nije mogao a da ne napiše satiru. U želji da dade
isječak vremena u kojem živimo i ilustraciju ljudi među kojima
živimo, autorovo nastojanje išlo je samo za tim, da napiše
savremenu scensku igru. Ako je u toj savremenoj scenskoj igri
popušteno da se kaže još mnogo toga, što bi savremena publika
htjela da čuje i u teatru, to je zato, jer autor nije imao razloga da
tendencijama drame pređe okvir scene."
Podjela uloga bila je u ovom komadu sretna a igralo se
prirodno i srdačno. Ženske uloge bile su u rukama odličnih
dramskih glumica gđa Podgorska, Babić i Dragman. Gđa
Podgorska osvojila je publiku svojom inteligentnom, ozbiljnom
igrom, a gđa Babić bila je te večeri u svom elementu. Uloga
bankovne činovnice Tereze Frigan pristaje joj vanredno. Ona je u
njoj donijela toliko stvarnog života i neposrednosti da je njena
pojava od scene do scene izazivala živost i gibanje u publike te
aplaus na otvorenoj sceni. To je lice koga sigurno ima svaki ured i
za to se možda toliko i dopao publici - no svakako najveću zaslugu
ima za to odlična interpretkinja te role gđica Nada Babić. Gđa E.
Dragman bila je dobra kao Greta. Sobarica u kući Gorjanski igrala
je gđa. J. Lukatela. Od muških uloga ove društvene satire iskače
napose uloga A. Gorjanskog, koju je savršeno donio g. Mato
Grković, kome uloge ove vrste vanredno pristaju. On je igrao
toliko uvjerljivo da je publika morala na mahove zaboraviti da
gleda tek kazališni komad a da nije sudionik i promatrač realnog
zbivanja izvan scene. Njegova inteligentna, salonska igra ispunila
je do u sitnice ono što je autor zamislio.
Ostale veće dvije muške uloge bile su u rukama gg. Janka
Rakuše i Joze Lurenčića, koji su sretno riješili svoju zadaću.
71
Valja primijetiti da se kod g. J. Rakuše primjećuje izvjestan
napredak kako u dikciji tako i u glumi. U manjim ulogama
nastupili su gg. A. Grünhut, E. Ajvaz, Lj. Jovanović i E. Karasek, koji
su svojim epizodnim rolama upotpunili skladnu igru ostalih. Djelo
je režirao sam autor.
Gledalište je bilo vrlo dobro posjećeno i primilo je ovaj
komad toplo, srdačno povlađujući glumcima i autoru.
b.j. (Narodne novine, 4.5.1935.)
72
Sanja Nikčević
Satirično o suvremenom društvu
Kalman Measarić je pisac koji piše s vrlo jasnim stavom za koga
i što piše. To je odlika svih pravih pisaca, a njegovo je doba
građanskog kazališta jako pazilo da svaku dramu koju postave na
scenu i opišu. Tim su opisima privlačili publiku u kazalište,
obavještavali je ili „zavodili“, nudili im ono što su znali da publika
voli.
Publika voli gledati život oko sebe na sceni, dakle realan život ali
u nešto drugačijem svjetlu. Svjetlo može biti različito, ono označava
što pisac izabire da istakne kao važno – neki tragičan događaj,
smiješnu stranu života, ili kritiku društva. Te različitosti su zapravo
ono što u teoriji književnosti zovemo žanrovi: tragedija ili drama,
komedija ili satira.
Kalman Mesarić je kao komedije označio dvije svoje drame:
Gospodsko dijete i I u našem gradu) a dvije kao satire: Poslovne tajne
i Korak preko rampe.
Zanimljivo je da je radnja satire Poslovne tajne vrlo slična onoj
komedije I u našem gradu: bogati i moćni advokat, ljubavni zaplet,
poslovne malverzacije. Slična, ali ne ista. Naime, komedije nam
pokazuju osobne probleme koje autor smješta u neki suvremeni
društveni okvir (bogatog advokata u I u našem gradu ili sela i grada
u Gospodskom djetetu). Taj društveni okvir će potaknuti i na neki
način odrediti te osobne priče ali će one sretno završiti zbog
osobne odluke junaka koji mogu ispraviti greške i donijeti dobre
odluke. Tako je to u obje Mesarićeve komedije.
Poslovne tajne ili malverzacije...
U satiri je drugačije. Korak preko rampe govori o životu
stvarnog hoštaplera Ignatza Strassnoffa koji se mogao prikazati
kao komedija ili tragedija. Međutim kao satira pokazuje Ignatzovu
1
Sanja Nikčević „I u našem gradu komedija o ljubavi, dolarima i odlukama u životu ili ima li takvih stvari na ovome svijetu kao Glembajevi sa sretnim krajem“ u Kalman Mesarić I u našem gradu, Ogranak MH, Čakovec, 2016.
1
73
špijunsku aferu u Zagrebu i završava otvorenim ali, da
upotrijebim izraz iz Mesarićeva vremena – dešperatnim krajem.
Nije da završi tragično, ali će se na kraju glavni junak osvjestiti da
su ga iskoristili, a svijet ostaje isti bez nade u poboljšanje.
Isto je tako i u Poslovnim tajnama koje također pripadaju satiri.
Glavni lik je Gorjanski, bogat i moćan bankar koji je bogatstvo
stekao malverzacijama. On se bavi prebacivanjem novca (kako
svojeg, tako i tuđeg) na sigurno preko granice u švicarske sefove
jer njegovi očito više nisu sigurni. Ujedno se bavi i prodajom
srećaka a povremeno on sam dobije srećku (to je bilo prije nego li
se zabranilo da zaposlenici lutrije igraju). Vlasnik je 30 posto
dionica izdavačkog poduzeća i napravit će malverzaciju
(namjerno rušenje dionica) da bi osvojio većinu u tim novinama i
tako stekao kontrolu nad medijima. Budući da Mesarić piše iz
osjećaja da svijet ima smisla, da postoji zlo i dobro kao i osobna
odluka svakog od nas za što ćemo se opredijeliti, on nam zorno
pokazuje kamo vodi odluka za zlo. Gorjanski će nakon sive zone u
moralu poslovanja zakoračiti u crnu jer će na kraju oteti srećku
zaposleniku svoje banke kojeg želi uništiti uz pomoć
krivotvorenja knjiga. Mesarićeva poruka je da kad jednom
odabereš novac kao svog Gospodara, on te vodi sve dublje i dublje
u zlo.
Međutim da bi bila satira mora biti konkretna kritika društva
pa tako mi imamo ovdje vrlo konkretne (i očito uobičajene)
načine malverzacija i poslovnih tajni (kako se otkupljuju dionice,
kako se prenosi novac, kako se vara krivotvorenjem poslovnih
knjiga, kako se plete mreža...). Budući da je Gorjanski toliko moćan
u odnosu na druge likove, ne bi bilo ni zapleta ni radnje da Mesarić
ne uvodi dvije razine dinamike. Prva je spomenuti moralni okvir
svijeta a druga emotivna priča. Ovaj moralni okvir svijeta nije
samo Mesarićev glavni pokretač pisanja nego djeluje i na samog
Gorjanskog. On, naime, ima savjest i koliko god voli novac i on mu
je najvažniji u životu (do te mjere da će koristiti bračno putovanje
ili bolesno dijete kao „pokriće“ za šverc novcem) ipak mu je
povremeno hladno oko srca. Naime, pomama za novcem koji
74
stječe na nezakonite načine učinila ga je paranoičnim i zato u
svakome gleda neprijatelja koji će ga izdati. Okrenutost novcu i
strah od svih ga čini sve osamljenijim, pa mu srce obuzima
hladnoća.
Zato traži nekog tko će mu pomoći – suučesnika koji će mu
ujedno otopiti srce. Logično je da prvo pomisli na ženu, onu koja bi
trebala biti uz njega i u dobru i u zlu, onu koja bi mu trebala grijati
postelju i srce. Budući da se razočarao u prvoj ženi (koja je
prezrela njegove malverzacije), Gorjanski će odabrati novu. To je
njegova tajnica.
Mesarić ju je zamislio kao tipičnu hladnu plavušu (koja silno
podsjeća na Gretu Garbo) ženu koja uvijek kontrolira svoje
emocije i gleda sve pomalo s visoka. Ona neće pristati na poziciju
ljubavnice, ali za brak s bogatim Gorjanskim žrtvuje svojeg dečka i
kolegu Branka. No, kad postane legitimna žena bogataša uskoro
shvati da je pogriješila. Shvati svu dubinu ponora Gorjanskog i ne
želi u tome sudjelovati, shvati da je njezina transakcija bila loša i
odluči ga napustiti.
Kao i uvijek Mesarić ima nekoliko različitih ljubavnih ili
emotivnih trokuta i nekoliko obrata radnje. Upravo iz onog
osjećaja smisla svijeta i važnosti dobrih i zlih odluka, Mesarić će
na kraju kazniti zle bilo konkretno (Gorjanski ne odlazi u
Švicarsku s novcem nego na policiju koja počinje ispitivati njegovo
poslovanje) bilo osujećenim planovima (kćerka koja se nadala da
je ukrala očev novac). Iako je to neka vrst otvorenog kraja jer
Gorjanski nije do kraja pao (nada se izaći sutra a i svi znamo da je
moćan!), ali očito je postavljeno kao raščišćavanje priče.
Humor ili smijehom o problemima
Iako je satira ozbiljan žanr zbog problema koje prikazuje, ona
mora imati duhovite elemente i neku vrst „lakog“ kraja jer bi inače
bila tragedija. Za humor u ovom komadu zaduženi su sporedni
likovi. I Dr. Stremen, pravni zastupnik „Banke Gorjanski“ i David
Klein, burzovni mešetar su epizode koje se mogu jako duhovito
odigrati – pravnik koji želi ostati istovremeno pošten iako pokriva
75
malverzacije, mešetar kao pravi podlac koji silno uživa kad čuje
potpuno povareni plan Gorjanskog da prividno sruši vrijednost
dionica novinarskog poduzeća ne bi li kupio sve dionice. To su
likovi s jednom manom koja je prenaglašena i iz toga se može
izvući duhoviti efekt , kao i kod napuhanog šofera (koji se
uzoholio jer ga Gorjanski koristi za svoje malverzacije, a i ljubuje
sa šefovom kćerkom) ili sobarice koja voli šofera i ljubomorna je.
Međutim, kao najduhovitiji lik napisana je starija tajnica
Gorjanskog, gđica Tereza Frigan do te mjere da su izvrsnu
komičku rolu glumici Nadi Babić u HNK-ovoj predstavi priznavali
čak i oni kritičari koji su u potpunosti pokudili predstavu. Već
samo njeno ime izaziva smijeh, asocira na frigidnost, a ona cijelo
vrijeme govori kako joj je žao što je kreposna jer inače bi mogla
prihvatiti ponude muškaraca dok je svima jasno da je muškarci
uglavnom izbjegavaju jer je neugledna i dosadna tračerica. Ona je
alazon/varalica , onaj koji o sebi ima drugačije mišljenje od
stvarne slike i to u nama izaziva smijeh. Iako misli o sebi da je
vrijedna, rješava križaljke dok je šef ne vidi (ali ima spreman
fascikl s poslom za slučaj da uđe šef), iako misli da je fina, oblači se
prenapadno, iako misli da je skromna jede stalno (na sličan
duhovit način kao što gđica Frigan pretjerano jede u vili
Gorjanskog, jede i Ruskinja Madeleine Petrovna u Krležinoj drami
U agoniji), a i njezino tračanje ide na živce svima, a naročito
Branku koji je nesretan što je izgubio djevojku. No, njezin lik može
biti duhovit jer to tračanje nije zlo odnosno nema zle posljedice i
ona će u jednoj sceni zaštiti Branka kad naiđe šef. Da bi bilo
smiješno ne smije biti smrtonosno odnosno tragično.
Satira i komedija od Antike do danas
Kazalište je oduvijek komentiralo i kritiziralo stvarnost oko
sebe. To je činilo od samog početka u Antici, ali na različite načine
koji su se onda fiksirali u ono što danas zovemo različiti žanrovi ili
oblici drame.
.2
Bergson, Henri Smijeh. O značenju komičnoga, Znanje, Zagreb, 1987.N. Fray Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb, 1979.
2
3
3
76
Tragedija je pokazivala likove u situacijama iz kojih nije bilo
izlaza do li tragičnog kraja zbog neke pogreške i pobune protiv
bogova. Likovi u tragedijama Eshila, Sofokla i Euripida bili su
uzvišeni u odnosu na publiku, bili su to bogovi i kraljevi iz
mitologije ili vjere tog vremena.
U komediji i satiri mogli su se vidjeti likovi iz okoline tadašnjeg
gledatelja, a problemi više nisu bili tako tragični i nepopravljivi
poput pobune protiv bogova nego suvremeni, svakodnevni i
rješivi. No, i tu je bilo razlike. Satira je pokazivala suvremenike i
njihove mane najčešće neku konkretnu prevaru moćnika –
ratnika, političara, filozofa ili umjetnika. Poznati su antenski
političari koje je Aristofan u svojim satirama javno prozivao zbog
potrošenog novca, na primjer zbog gradnje vodovoda! Budući da
su se moćni ljudi ljutili na takvo javno prozivanje, antički prikaz
suvremenog života se malo primirio (u prijevodu: zabranjen je), a
Aristofana je naslijedio Menandar ili začetnik komedije. On je
govorio o problemima karaktera unutar obitelji a društvo je tu
bilo kao okvir događanja. I dok je u satiri kraj bio otvoren ili čak i
negativan, komedija je uvijek imala sretan kraj u kojem je dobro
pobijedilo i time afirmirala svijet oko sebe.
Tako je Mesarić vrlo svjesno pisao komediju ili satiru znajući
što želi pokazati. Uvijek je želio pokazati vlastito društvo – no, dok
mu je to društvo u komedijama bilo podloga događanja, u
satirama mu je bilo cilj. U satirama je doista želio razotkriti
suvremenike. Očito ih je i razotkrivao i očito je u tome problem,
kao kod Aristofana, tako i kod Mesarića.
Izvedbe ili problem s prepoznavanjem
Poslovne tajne, satira u tri čina, praizvedena je u Narodnom
Kazalištu u Zagrebu 2. 5. 1935. u režiji samog autora, imala je
sedam izvedbi, a zadnja je bila u Splitu 25. 09. 1935. Tih sedam
izvedbi jednog naslova smatralo se u to vrijeme uspjehom jer su i
autori poput Ibsena, Strinberga ili Krleže imali od tri do sedam ili
77
osam izvedbi. Problem je da taj naslov nije kasnije nigdje drugdje
postavljen na scenu. Slično je i s drugom satirom Korak preko
rampe koja je također imala samo jedno postavljanje i to u Osijeku
1946. S druge strane, Mesarićeve komedije su bile puno više
igrane: I u našem gradu imala je od 1934. do 1962 šest
profesionalnih postavljanja, a Gospodsko dijete je bio i ostao pravi
kazališni hit.
Sve mi se čini da je problem što se Gorjanski prepoznao pa je u
svoje vrijeme sprečavao dalje izvedbe. Onda je došlo drugo
vrijeme, socijalizam koji je imao drugačije načine zloupotrebe od
ovih prikazanih. No, nakon devedesetih smo ušli u kapitalizam
koji je identičan vremenu Gorjanskog i vrlo bi se lako moglo naći
današnji Gorjanski. Jer slijedeće replike raspleta zvuče jako
suvremeno:
Upravo zato bilo bi jako zanimljivo vidjeti tu satiru postavljenu
danas na kazališne daske. Nadam se da će ovo izdanje potaknuti
nova postavljanja jer Poslovne tajne to svakako zaslužuju.
Repertoar hrvatskih kazališta 1,2 3 (priredio i uredio Branko Hećimović), HAZU/AGM, Zagreb, 1990.- 2002.
4
VERA: Da ti kažem posve jasno: ja neću krijumčariti valutu!
Neću!
GORJANSKI: Pa naravno! Kada ti samoobranu kapitala tako
nazivaš, onda razumijem da imaš skrupule.
VERA (ironizira): Samoobrana kapitala! - Da. - I to ti, "naš
poznati veliki patriot"!
GORJANSKI: Da ti znaš tko sve meni povjerava svoj novac da
mu ga osiguram, ne bi imala razloga ironizirati moj
patriotizam. - Molim te, dakle Vera, mani se tih sitnih
skrupula, pođi sa mnom!
4
78
Napomena redaktorice
Ponovljeno izdanje djela Kalmana Mesarića Poslovne tajne
prilagođeno je današnjoj pravopisnoj, morfološkoj, sintaktičkoj i
leksičkoj normi hrvatskoga standardnoga jezika.
Pravopisna odstupanja pojavljuju se u pisanju zareza u
zavisnosloženim rečenicama, u odvajanju vokativa od ostalih
rečeničnih dijelova, kod sastavljenog, odnosno rastavljenog
pisanja upitne čestice li: Jeli možda tkogod mene lično tražio.
Mesarić u originalu koristi pozdrav do viđenja koji piše odvojeno.
Današnja pravopisna norma traži da se taj pozdrav piše
sastavljeno: doviđenja. U originalu prevladava pisanje upitno-
odnosne zamjenice šta koja je u ponovljenom izdanju zamijenjena
inačicom što, dok je prilog tačno zamijenjen prilogom točno.
U nekoliko se replika pojavljuje uporaba prijedloga sa s
instrumentalom umjesto prijedloga s: ... što ga je unijela sebi sa
riječima umjesto ... što ga je unijela sebi s riječima.
U pisanju složenice jedanput Mesarić dosljedno provodi
glasovnu promjenu jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe te ju
piše jedamput: ... vidjet ćemo još samo jedamput. Današnja
pravopisna norma ovu složenicu smatra iznimkom od pravila
jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe te se rabi u obliku
jedanput: ... vidjet ćemo još samo jedanput.
Na morfološkom se planu u originalu sustavno rabi pisanje
prijedloga s zajedno s instrumentalom sredstava: Idem s autom do
Podsuseda i natrag, umjesto Idem autom do Podsuseda i natrag.
Pridjev ironički zamijenjen je pridjevom ironični.
U pojedinim je primjerima potrebno zamijeniti nesvršeni
glagol svršenim: Jeli on vama ikada pokazivao srećku
promijenjeno je u Je li on vama ikada pokazao srećku. Glagolu je
promijenjen vid jer to traži kontekst dijela teksta u kojem se
rečenica nalazi.
U rečenici: A ti vrlo voliš tvoju majku? pogrešno je uporabljena
posvojna zamjenica tvoj. Umjesto nje potrebno je rabiti povratno-
posvojnu zamjenicu svoj: A ti vrlo voliš svoju majku?
79
U nekoliko replika u originalu umjesto priloga kamo,
uporabljen je prilog kuda: Ja? Na put? Kuda? Pa u Švicarsku. U
ponovljenom je izdanju to promijenjeno: Ja? Na put? Kamo? Pa u
Švicarsku.
Pokazne zamjenice kakovo, takovo zamijenjene su
zamjenicama kakvo, takvo: Kakove (kakve) posljedice, Vera?
Sintaktička se odstupanja pojavljuju prilikom uporabe veznog
sredstva pošto u uzročnim rečenicama: Slušaj tata, pošto Ivan sad
stalno sjedi pored mene dok šofiram, on će slobodno kupiti sebi
jedan elegantni kaput od kože. Umjesto njega, rabi se vezno
sredstvo budući da: Slušaj tata, budući da Ivan sad stalno sjedi
pored mene dok vozim, on će slobodno kupiti sebi jedan elegantni
kaput od kože. U ovoj je rečenici došlo i do leksičke promjene
glagola šofirati u glagol voziti.
Kao i u svim dosadašnjim Mesarićevim ponovljenim
izdanjima, najviše promjena pojavljuje se u rečenicama u kojima
Mesarić koristi sintagmu da + prezent: ja ne treba da branim; ne
može da je se riješi; što ti voliš da fantaziraš; mora da bude... Takva
vrsta sintagme ne rabi se u hrvatskom standardnom jeziku te ju je
potrebno mijenjati infinitivom: ja se ne trebam braniti; ne može je
se riješiti; što ti voliš izmišljati, mora biti.
Sintagma spram + genitiv zamijenjena je sintagmom: prema +
dativ: korak spram Branka - korak prema Branku; ponašam spram
njega - ponašam prema njemu.
Najviše je promjena napravljeno prilikom usklade teksta s
današnjom leksičkom normom što je i razumljivo jer se leksik
tridesetih godina 20. stoljeća uvelike razlikuje od današnjeg
leksika. U hrvatskom se standardnom jeziku više ne rabe riječi
poput: vučenje (izvlačenje), stanovište (stajalište), putnica
(putovnica), buffet (bife), sandwich (sendvič), namještenje (posao),
akcija (dionica), bezcijena (bescjenje), kuraža (hrabrost), distansa
(distanca), konsekvencija (posljedica), akcenat (naglasak), kola
(auto), šoferirati (voziti), šofer (vozač), procenat (postotak), lično
(osobno), kancelarija (ured), itd.
Marija Oto Sačer
Mirjana Hržić
DANI KALMANA MESARIĆA
Krajem 2012. godine u Monografiji grada Preloga naišla sam na
podatak o datumu smrti Kalmana Mesarića i uz pomoć tadašnjeg
predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu Stjepana
Hranjeca osmislila program obilježavanja 30. obljetnice od života
tog našeg velikog a u isto vrijeme zaboravljenog sugrađanina.
Nakon dosta dugog promišljanja krenula sam u osmišljavanje
projekta Dani Kalmana Mesarića koji su pokrenuti 2014. godine.
Motivacija za pokretanje bila je prije svega upoznavanje vlastitog
sugrađanina i poticanje interesa za njega i njegov opus.
Moralo je proći trideset godina kako bi se ime Kalmana Mesarića
ponovno počelo spominjati ne samo u užim stručnim krugovima,
već i među narodom. Predstavljanjem kreativnih sugrađana iz
Preloga i okolice koji stvaraju poeziju, prozu ili dramu iz pučke
poetike nastojimo afirmirati Kalmanov svjetonazor i poetiku, ali i
dati priliku današnjim živim ljudima da predstave sebe i svoje
stvaralaštvo, kako se i njima ne bi dogodila zaboravljivost u
njihovom rodnom kraju. Osim afirmacije i predstavljanja živih ljudi
velika pozornost posvećena je i njihovoj edukaciji. Kroz ove četiri
godine organizirano je ukupno sedam radionica kako za djecu tako i
za odrasle, a sve sa ciljem daljnjeg njihovog kvalitetnijeg rada i
dramskog stvaralaštva.
Ponovnim objavljivanjem njegovih djela (roman Dravom zlato
plovi, 2014., komedija Gospodsko dijete, 2015. te drama I u našem
gradu, 2016.), pa i ovih Poslovnih tajni nastojimo otrgnuti iz
zaborava njegovo pisano stvaralaštvo. Navedena djela moguće je
danas pronaći tek u arhivima knjižnica. Ovim nizom postaju
dostupnija. Nadamo se da će pronaći put i do profesionalnih
kazališta te da će u budućnosti Kalmanova djela doživjeti ponovno
rođenje na velikim scenama hrvatskih kazališta kao što i zaslužuju.
80
81
BILJEŠKA O PISCU
Kalman Mesarić rođen je 17.09.1900. u Prelogu. Nakon klasične gimnazije i nekoliko godina novinarskog rada, objavivši već i svoje prve književne radove, ulazi godine 1924. u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Prve samostalne režije bile su mu povjerene već u sezoni 1926.-27. Nakon toga odlazi kao stipendist kazališta i dopisnik kulturnih
rubrika zagrebačkih listova na kazališne studije u Berlin. U tom razdoblju dvadesetih, tridesetih i kasnijih godina vrlo je aktivan kao pisac, kazališni i književni kritičar: 1921. objavljuje novelu Divlji ples, 1923. zbirku pjesama Tragigroteske, a 1925. objelodanjuje svoju prvu dramu Kozmički žongleri. 1930. piše dramu Joco Udmanić. Nakon Joce Udmanića piše komediju I u našem gradu. Prije svog najpoznatijeg djela Gospodsko dijete objavljuje još dvije drame Korak preko rampe i Poslovne tajne. Samo Gospodsko dijete i do danas jedinstveni je primjer pučke komedije.
U lipnju 1941. dodijeljen je na rad kazalištu u Sarajevo. Tamo je ostao jednu sezonu kao redatelj i umjetnički rukovoditelj drame. Vrativši se u Zagreb, ostao je u svojoj matičnoj kući do polovice 1947. kada je poslan u Rijeku da organizira prvu stalnu profesionalnu hrvatsku dramu. U Zagrebu mu je u dvije godine nakon rata bilo uz redoviti redateljski rad povjereno uređivanje Kazališnog lista.
Prigodom promjene u upravi Narodnog kazališta u Splitu 1947. premješten je onamo u svojstvu direktora drame i redatelja. Uspjesi njegova rada odrazili su se u porastu umjetničkog nivoa predstava pa je za svoj rad dobio, uz ostala priznanja, i republičku nagradu. Već prve sezone povjereno mu je osnivanje i vođenje Dramskog studio. 1952. pozvan je u Sarajevo. Nakon odsustva od punih deset godina vratio se 1957. u Zagreb kao umjetnički rukovoditelj drame i zamjenik kazališta Komedija.
Nakon umirovljenja 1959. i višegodišnjeg literarnog egzila objelodanio je roman Dravom zlato plovi u kojem se, opisujući život gastarbajtera, tematski ponovno vratio svojem zavičaju, Priloku. Pred sam kraj života piše roman Poker Baltazara Bodora.
Kalman Mesarić umro je 30. siječnja 1983. godine u Zagrebu.
82
SADRŽAJ
Kalman Mesarić: Društvena satira Poslovne tajne
POSLOVNE TAJNE, društvena satira u tri čina
Kazališna kritika, Narodne novine, 1935.
Sanja Nikčević: Satirično o suvremenom društvu
Napomena redaktorice
Dani Kalmana Mesarića
Bilješka o piscu
5
7
69
72
78
80
81
KALMAN MESARIĆPOSLOVNE TAJNE
Knjižnica Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu80
NAKLADNIKOgranak Matice hrvatske u Čakovcu
Čakovec, 2017.
TISAKTamposit Nedelišće
ISBN: 978-953-6138-71-5
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxx.
ISBN: 978-953-6138-71-5