KanconijerMUŠKI ZBOR HRT-aSIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a

•VLADIMIR KRANJČEVIĆ, dirigentBRUNO VLAHEK, klavir

Sergej Evseev, koncert–majstor

•Koncert za Dušni dan

Četvrtak, 31. listopada 2013. u 19.30Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Izravni prijenos koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Milko KelemenSimfonija Allegro agitatoScherzo: PrestoGraveAndante sostenuto – Allegro maestoso

Natko DevčićBalada za klavir i orkestar

•

Richard WagnerDas Liebesmahl der Apostel / Apostolska večera, biblijska scena za muške glasove i orkestarGegrüßt seid, Brüder, in des Herren Namen / Pozdravljeni budite, braćo, u ime GospodinaSeid uns gegrüßt, ihr lieben Brüder! / Budite nam pozdravljeni, braćo draga!Seid getrost! Ich bin euch nah / Budite utješeni! Blizu sam vamWelch’ Brausen erfüllt die Luft? / Kakva to tutnjava ispunja zrak?Und freudig zeuget aller Welt / Radosno svjedočite svom svijetu Denn ihm ist alle Herrlichkeit / Jer njemu je slava

Zbor Hrvatske radiotelevizije utemeljen je četrdesetih godina prošloga stoljeća. Djelujući najprije kao komorni ansambl pod vodstvom Mladena Pozajića, a zatim Slavka Zlatića, s vremenom je prerastao u prvi profesionalni zbor u Hrvatskoj. Posljednjih sedamdeset godina njegov je umjetnički identitet oblikovao niz uglednih glazbenika, čiji put, nakon Igora Kuljerića, jednoga od najvećih hrvatskih skladatelja i dirigenata, danas nastavlja šef–dirigent Tonči Bilić.

Velik repertoar Zbora obuhvaća skladbe a cappella i vokalno–instrumentalne skladbe u rasponu od rane renesanse do najnovijih glazbenih djela među kojima se ističu Schnittkeovi Stihovi pokajanja i Koncert za zbor, Rautavaarina Vigilia, Monteverdijevi Madrigali Guerrieri et Amorosi i Vespro della Beata Vergine, Bachove Muka po Mateju i Muka po Ivanu, Haydnovo Stvaranje svijeta, Händelov Mesija, Muka po Luki K. Pendereckoga, Trois poemes d’ Henri Michaux Witolda Lutosławskog, Svadba Igora Stravinskoga. Osobita se pozornost posvećuje njegovanju hrvatske glazbene baštine (Papandopulove Muka Gospodina našega Isukrsta, Hrvatska misa, Osorski misterij i Osorski rekvijem, Kuljerićevi Hrvatski glagoljaški rekvijem i opera Životinjska farma, Triptihon Ivana Brkanovića i dr.)

Zbor je stekao ugled na redovitim nastupima diljem Hrvatske, ali i mnogim zapaženim koncertima u inozemstvu. Surađivao je s nizom uglednih domaćih i inozemnih dirigenata te solista. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada među kojima su diploma Milke Trnine za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, a 2005. izvedbom Hrvatske mise pod ravnanjem Tončija Bilića, zabilježene na CD-u u izdanju Cantusa, osvojio je diskografsku nagradu Porin za album godine u kategoriji klasične glazbe. Godine 2007. skladba

Igora Kuljerića Križu, daj nam ti milosti objavljena na CD-u u izdanju Orfeja/HRT-a s naslovom Kako jelen vrilo traži, također pod Bilićevim ravnanjem, dobila je Porina za najbolju skladbu napisanu za solo ili manji sastav. CD Hrvatska božićna priča (2011.) dosegao je nakladu od 30 000 kopija, a album Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni, objavljen 2012., nagrađen je s tri Porina: za najbolji album klasične glazbe, najbolju izvedbu klasične glazbe (skladba Ego sum qui sum Julija Skjavetića) i najbolju snimku albuma klasične glazbe.

Na poticaj šefa–dirigenta Tončija Bilića, Zbor HRT-a od 1998. sustavno njeguje pjevanje a cappella i uz instrumentalnu pratnju u ciklusu Sfumato. Ciklus ima i likovnu dimenziju, što je razvidno iz podnaslova Duhovni zvuci, boje i oblici, a ostvaruje se u suradnji s Muzejom Mimara.

•

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije stasao je postupnim povećavanjem prvog radijskog orkestra osnovanog 1929., samo tri godine nakon početka emitiranja tadašnjega Radio–Zagreba. Od godine 1957. počinje djelovati pod nazivom Simfonijski orkestar Radio–televizije Zagreb, od 1975. do 1990. naziv mu je Zagrebački simfoničari RTZ-a, a od 1991. nosi današnji naziv. Na čelu toga orkestra stajali su mnogi ugledni dirigenti: Pavle Dešpalj, Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Oskar Danon, Milan Horvat, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević i Nikša Bareza. Među mnogim dirigentima i solistima s kojima je taj ansambl surađivao bili su i Lovro von Matačić, Igor Markevič, Franz Konwitschny, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Ernst Bour, Stjepan Šulek, Krzysztof Penderecki, Antonio Janigro, André

Navarra, Leonid Kogan, Henryk Szeryng, Aldo Ciccolini, Ruža Pospiš–Baldani, Dunja Vejzović, Dubravka Tomšič–Srebotnjak, Rudolf Klepač, Ivo Pogorelić, Mstislav Rostropovič, Maksim Fedotov, Edita Gruberova, José Carreras, Ruggero Raimondi, Barbara Hendricks, Luciano Pavarotti i drugi.

Uz redovitu koncertnu djelatnost u Zagrebu, te obvezu redovitog sudjelovanja u radijskom i televizijskom programu, Orkestar gostuje diljem domovine i u inozemstvu. Na tim je gostovanjima stekao priznanja te postao zaslužnim promicateljem hrvatske kulture u svijetu. Početkom Domovinskoga rata glazbenici Simfonijskoga orkestra HRT-a, služeći domovini, održali su desetke koncerata na bojištima, od Osijeka, Pakraca, Lipika, Đakova, Gospića, Vinkovaca i Bošnjaka do Šibenika, Zadra, Karlovca, pa i Sarajeva. Uz klasični i suvremeni repertoar te snimanja za potrebe Hrvatske radiotelevizije i diskografskih tvrtki, Orkestar se skrbi i za hrvatsku glazbenu baštinu i suvremeno hrvatsko stvaralaštvo. U diskografskom opusu ističu se autorski albumi hrvatskih skladatelja Stjepana Šuleka, Milka Kelemena i Mire Belamarića, serija CD-a posvećenih šefovima dirigentima Orkestra, Alpska simfonija Richarda Straussa, te album s djelima talijanskoga skladatelja Gina Marinuzzija Starijega. U sezoni 2010./2011. Orkestar je obilježio osamdesetu obljetnicu postojanja te je tom prigodom objavljena monografija o njegovu djelovanju uz dvostruki album na koji su uvrštene snimke šefova dirigenata: Milana Horvata, Krešimira Šipuša, Josefa Daniela, Pavla Dešpalja, Vladimira Kranjčevića, Oskara Danona, Uroša Lajovica i Nikše Bareze.

•

Vladimir Kranjčević (Zagreb, 1936.) diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Ladislava Šabana. Dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića (Zagreb) i Igora Markeviča (Monte Carlo), a magistrirao je 1980. kod Vojislava Ilića u Beogradu. Djelovao je kao šef–dirigent Komornog orkestra Vatroslav Lisinski, Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, Zbora Hrvatske radiotelevizije (1976. – 1982.), Zagrebačkih madrigalista, Simfonijskog orkestra HRT-a (1983. – 1988.), šef–dirigent u Muzičkoj produkciji Radio–televizije Beograd, te je od 2006. na čelu Komorne opere bb Zagreb. Od iste godine stalno surađuje s Teatrom i operom Madlenianum iz Beograda, a od 1994. i sa Slovenskim komornim zborom s kojim je u Ljubljani, Zagrebu i na gostovanjima održao više od 35 koncerata i snimio deset CD-a antologijskih djela hrvatske zborske glazbe. Također, umjetnički je rukovoditelj i utemeljitelj (1971.), a od 1994. do 2006. i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, te je od 1994. do 2002. djelovao kao ravnatelj Opere HNK-a u Zagrebu. Aktivan u vodstvu niza glazbenih institucija, jednako je angažiran i kao član ocjenjivačkih žirija domaćih i inozemnih manifestacija. Baveći se pedagoškim radom, bio je i ravnatelj zagrebačke Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, a od 1978. sve do 2007. predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dobitnik je niza uglednih hrvatskih nagrada, priznanja i odličja; među najnovijima je nagrada Porin za životno djelo (2013.). Kao pijanist i dirigent, samostalno ili s ansamblima, Vladimir Kranjčević nastupao je širom svijeta. Snimio je više od četiri tisuće minuta trajnih snimki za radio i televiziju, dvadesetak gramofonskih ploča i sedamnaest kompaktnih diskova, uglavnom hrvatske glazbe, ali i djela iz svjetske glazbene literature. Ravnao je mnogobrojnim izvedbama skladbi iz hrvatske glazbene baštine, te svjetske operne i oratorijske glazbe kao i praizvedbama novih djela hrvatskih skladatelja.

Pijanist i skladatelj Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) profilirao se u jednog od najistaknutijih glazbenika mlade generacije, i na hrvatskoj i na inozemnoj sceni. Prvu poduku iz klavira dobio je kao devetogodišnjak na Glazbenoj školi Pavla Markovca kod Mare Bolfek. Dvije godine kasnije, osvaja prvu nagradu na natjecanju u Pinerolu (Italija), da bi potom postao i dvostruki apsolutni pobjednik hrvatskih državnih natjecanja u Dubrovniku. Kao četrnaestogodišnjak počinje rad s Vladimirom Krpanom. Nakon diplome, odlazi u inozemstvo i završava poslijediplomske studije na Konzervatoriju u Lausannei kod Jeana–Françoisa Antoniolija te na Hochschule für Musik u Kölnu kod Vasilija Lobanova gdje je istodobno studirao i kompoziciju te improvizaciju. Od 2010./11., kao stipendist španjolske zaklade Albéniz, usavršava se pod mentorstvom Dmitrija Baškirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. U lipnju 2011., dobio je nagradu za najboljeg studenta generacije koju mu je uručila španjolska kraljica Sofija.

Pobjednik je međunarodnih pijanističkih natjecanja Alexander Scriabin u Parizu 2010. i Ricard Viñes u Lleidi 2008., laureat međunarodnog pijanističkog natjecanja u Šangaju 2012., EPTA-inog natjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu 2007., finalist Busonijevog natjecanja u Bolzanu 2009., te dobitnik švicarskih nagrada Paderewski i Max D. Jost. Nositelj je naslova Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije za 2010. godinu, dok je 2011. osvojio nagradu Yamahine europske glazbene fondacije u Madridu te memorijalnu nagradu Pnina Salzman za najboljeg sudionika Ljetne akademije Tel–Hai u Izraelu.

Održao je recitale i nastupao s orkestrima u prestižnim dvoranama (Palau de la Música u Barceloni, Akademija Liszt Ferenc u Budimpešti, Auditorio Nacional u Madridu, Gasteig u Münchenu, Mozarteum Salzburg, Tel Aviv Museum of Art, Shanghai

Concert Hall), te na nizu uglednih festivala. Ostvario je snimke za nacionalne TV i radio kuće u mnogim europskim zemljama. Aktivan je i kao komorni glazbenik, te je autor više od četrdeset skladbi raznih žanrova.

•

Praizvedba djela Sjećanja na Tristana Milka Kelemena (1924.) na sam dan smrti Richarda Wagnera, u Bayreuthu, gradu–spomeniku tom velikanu, i to u povodu 200. obljetnice rođenja, ali i 130. godišnjice njegove smrti, samo je još jedan pokazatelj pripadnosti Kelemenova stvaralaštva vrhu suvremene svjetske glazbene scene. Riječ je o najnovijem ostvarenju toga doajena naše glazbe, nastalome upravo za tu prigodu, pa uz podnaslov Uz 200. rođendan Richarda Wagnera, sadrži i niz

aluzija na rukopis toga svojedobno kontroverznog inovatora opernog stvaralaštva čiju dvostruku obljetnicu ove godine obilježava cijeli svijet. Skladatelj koji i na pragu 90. rođendana ustraje u stavu da je u glazbi još uvijek moguće stvoriti nešto novo, na svoj dugi stvaralački put krenuo je sa zagrebačke Muzičke akademije studirajući kompoziciju kod Stjepana Šuleka i dirigiranje kod Friedricha Zauna.

Diplomski rad na kraju njegova zagrebačkog školovanja bila je Simfonija – djelo koje je tadašnja glazbena javnost, nakon praizvedbe 18. veljače 1952. u Koncertnoj dvorani Istra u tumačenju Zagrebačke filharmonije (tada Državnog simfonijskog orkestra) pod ravnanjem Friedricha Zauna, pozdravila s oduševljenjem. Kritičar Narodnog lista Ferdo Pomykalo zapisao je: “…1. simfonija je u punom smislu i svestrano osvijetlila stepen

znanja kompozicije i svih njenih sastavnih elemenata koje posjeduje ovaj mladi veliki talent”. Friedrich Zaun tada je izjavio kako je to “muzičko djelo vrlo koncentrirane koncepcije sa plastičnim snažnim temama i vrlo dobro disponiranom tematskom obradom”, a zadovoljstvo uratkom svojega studenta nije krio ni Stjepan Šulek ocijenivši ga kao “doista majstorsku stvar”. Odražavajući prema autorovim riječima “mrak i tragiku tog doba” Simfonija predstavlja njegov proživljaj recentnih ratnih zbivanja, kazujući skriveni program “jezikom romantične, uglavnom njemačke tradicije” (D. Merkaš). U desetljećima koja su uslijedila partitura Simfonije se zagubila, a upravo je voditelj Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb Davor Merkaš, pronašavši dionice u zgradi zagrebačke Muzičke akademije, zaslužan za mogućnost njezina ponovnog izvođenja. Šezdeset godina nakon praizvedbe – 5. listopada 2012. u Slatini, na 18. Danima Milka Kelemena, Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića ponovno je oživio “jedan od najdramatičnijih i umjetnički najjačih dokumenata simfonijske hrvatske glazbe poslijeratnog razdoblja uopće” (D. Merkaš), uvevši ga ponovno na koncertne programe.

•

Skladateljskoj generaciji koja je prethodila Milku Kelemenu i njegovim vršnjacima, i koja je, poput Stjepana Šuleka, i pedagoškim radom utjecala na njih, pripada Natko Devčić (1914. – 1997.) svrstavajući se u autore čiji opus zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske glazbe nakon Drugog svjetskog rata. Put koji je prešao u vlastitom osjećanju glazbe Devčić je opisao: “Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji

da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja.”

Ipak, sâm je kod pojedinih skladbi isticao vezu s tradicijom, prije svega s elementima kasnog romantizma i impresionizma. Takvu vezu odražava Balada za klavir i orkestar – jednostavačno djelo dovršeno u Zagrebu, početkom 1953.

“U stvaralačkom pogledu, Devčić je napisao djelo kojim je – eklektičnim glazbenim govorom – imao nešto za reći, a to je dobrim dijelom i rekao. Napisao je djelo koje nije bez života i temperamentnosti”, zapisao je kritičar Vjesnika nakon praizvedbe 27. listopada 1954. u Koncertnoj dvorani Istra. Baladu je tumačila Zagrebačka filharmonija (Državni simfonijski orkestar), solist je bio Jurica Murai, a dirigirao je Friedrich Zaun. U to vrijeme, osim kao profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Devčić se u domaćem glazbenom životu afirmirao skladbama kao što su Roblje ide, za klavir (1944.) i Istarska suita, za orkestar (1953.) te je Baladom dobio “još jednu potvrdu umjetničke i tehničke vrijednosti jednog našeg skladatelja” (Vjesnik). Temeljena na dvije glavne teme čiji materijal tijekom razvoja izmjenjuju klavir i orkestar, skladba u središnjem dijelu potvrđuje uvodnu najavu tih tema da bi se u reprizi tematski materijal transformirao poprimajući nešto drugačiji karakter i nalazeći zaključak u codi. Pri tome klavir zapravo “igra ulogu karakterističnog izvora zvuka” vješto uklopljenog u ansambl, bez isticanja na način tipičnog solističkog instrumenta.

Devčićeva Balada se nakon praizvedbe zadržala na repertoaru Zagrebačke filharmonije nekoliko sezona: izvedba je ponovljena već u sljedećoj pod ravnanjem

Milana Horvata, 1956. pod ravnanjem Fabiena Sevitzkog, oba puta ponovno s Juricom Muraiem u ulozi solista, te 1960. kada je klavirsku dionicu pod ravnanjem Milana Horvata tumačio Aldo Ciccolini.

•

Premijera opere Rienzi Richarda Wagnera (1813. – 1883.) u Dvorskom teatru u Dresdenu 1842. bila je veliki uspjeh, pa je već početkom sljedeće godine tamo postavljen i Ukleti Holandez. Unatoč nešto manjem oduševljenju javnosti tim uratkom, Wagner je postao najizgledniji izbor za upražnjeno mjesto kapelnika na dvoru saskog kralja. Zaziranje od uniformiranog radnog mjesta u dvorskoj službi otklonila je financijska sigurnost takvog namještenja. Njegove dužnosti uključivale su ravnanjem

opernim, instrumentalnim i orkestralnim izvedbama, te skladanje glazbe za dvorske svečanosti. Iščekujući imenovanje, uključio se u dresdensko zborsko vijeće i organizaciju manifestacije Drugi sveobuhvatni glazbeni festival saskih muških zborova, upriličene 6. srpnja 1843. u dresdenskoj Frauenkirche. Nastupio je ravnajući vlastitim djelom nastalim za tu prigodu pod naslovom Apostolska večera, biblijska scena za muške glasove i orkestar. Upravo je Dresden kao središte procvata muških zborova u Njemačkoj 19. stoljeća bio idealno mjesto za izvedbu koja je uključivala čak 1200 pjevača. Wagner ih je pronašao u brojnim zborovima koji su tada djelovali u Saskoj; samo u Dresdenu bilo ih je pedesetak, a on sam od 1843. do 1845. bio je dirigent zbora Liedertafel. Brojnim pjevačima pridružilo se stotinjak instrumentalista orkestra dresdenske Dvorske kapele što je izvedbu Apostolske večere učinilo do tada neviđenim koncertom zborske glazbe u Njemačkoj.

Ostvarenje, koje je godinama kasnije u pismu supruzi Cosimi Wagner opisao kao “vrstu narodnog pasijskog prikaza”, raznolikim zborskim grupama (Zbor učenika, Zbor apostola, Glasovi s visine), ali i harmonijskim progresijama i skladateljskim postupcima, najavljuje pasaže kasnijih remek–djela, glazbenih drama Parsifal i Lohengrin. No ni u tom, biblijskim sadržajem nadahnutom uratku, Wagner se nije odrekao dramatskih i kazališnih efekata: na praizvedbi je orkestar ‘sakrio’ iza pjevača – tek nakon opsežnog četvero do deseteroglasnog a cappella uvoda, orkestar se pridružuje zboru, jedinstvenim efektom simbolizirajući izlijevanje Duha svetoga, nakon čega slijedi zaključak u impresivnoj, trijumfalnoj fugi. Malo poznato i rijetko izvođeno djelo iz Wagnerova opusa, među ostalim zbog kompleksnosti organizacije i izazova koje postavlja pred izvođače, večeras se prvi put izvodi u Hrvatskoj.

•

Snimku koncerta možete poslušati na http://radio.hrt.hr/slusaonica do četvrtka, 7. studenoga.

Ganzer Chor der JüngerGegrüßt seid, Brüder, in des Herren Namen!Seid gegrüßt! Im Namen des Herrn,der uns zum Mahl in Eintracht hier vereinet,damit inbrünstig Seiner wir gedenken,der von uns schied, den unser Herz beweint.

Chor IKommt her, ihr, die ihr hungert, die ihr dürstet,zu stärken euch, opfert' Er sein Fleisch und Blut:was wollen wir nun zagen, was wollen wir nun schmachten?Da solche Labung uns erquicken soll?

Chor IIWir sind bedrückt, es droht der Mächt’gen Haß,gewitterschwer steh’n Wolken über uns!Die heute wir versammelt, wer kann wissen,wo morgen wir getrennt und traurig schmachten?Wer kann wissen!

Chor IIIO faßt Vertrau’n!Mehrt sich von Tag zu Tag in Kraftund Glauben nicht der Treuen Schaar?

Cijeli zbor učenika Pozdravljeni budite, braćo, u ime Gospodina!Budite pozdravljeni! U ime Gospodinakoji nas je ovdje na večeri u slozi okupiokako bismo se s ljubavlju spomenuli onogakoji je od nas otišao, kojeg srce naše oplakuje.

I. zborDođite ovamo, vi gladni, vi žedni!Da bi vas okrijepio, On žrtvuje tijelo svoje i krv.Što nas može uplašiti, zašto patiti?Ako nas ta gozba okrijepiti može?

II. zborPotišteni smo, prijeti nam moćnih mržnja,olujni se oblaci nad nas nadviše!Mi danas ovdje okupljeni, tko će znatigdje ćemo sutra rastavljeni i tužni patiti?Tko će znati!

III. zborImajte povjerenja!Zar iz dana u dan ne rastesnaga i vjera odanih?

Das Liebesmahl der Apostel / Apostolska večeraTekst: Richard Wagner

Chor IIIn gleichem Maaß wächst auch der Haß der Feinde;macht Einigkeit uns stark, kann sie uns auch verderben.Ein Jeder trag’ den Erlöser im Herzen, auf daß,wenn auch verstreut, wir einig bleiben!Wahrlich, es dränget uns die Zeit mit Noth!Der Mächt’gen Späh’n verfolgt uns überall!

Chor IIIDie wir einmüthig, sollten uns den trennen?Des liebsten Trostes sollten wir entbehren?Nach unsres Tages Last und Noth nicht mehr beim Mahl ein Herz und eine Seele sein?So sollten wir des liebsten Trostes entbehren?Des liebsten Trostes sollten wir entbehren, beim Mahl nicht meh rein Herz und eine Seele sein?

Chor IKommt her, ihr, die ihr hungert, die ihr dürstet!Zu stärken euch, opfert’ Er sein Fleisch und Blut.Was wollen wir nun zagen? Was wollen wir nun schmachten?Da solche Labung uns erquicken soll?

Die ApostelSeid uns gegrüßt, ihr lieben Brüder!Seid versammelt ihr im Namen Jesu Christ’s?

II. zborJednako raste i mržnja neprijatelja.Sloga nas jača, ali može nas i satrti.Svatko neka nosi Spasitelja u srcuda premda raspršeni, ujedinjeni ostanemo!Vrijeme nam doista prijeti nevoljom!Moćni nas posvuda motre!

III. zborZar nesložni trebamo biti i razići se?Zar da bez utjehe nježne ostanemo?Zar da nakon tereta i nevolja današnjega danane budemo pri gozbi srce jedno i duša jedna?Zar da bez utjehe nježne ostanemo?Zar bez utjehe nježne trebamo ostati,zar da pri gozbi ne budemo više srce jedno i duša jedna?

I. zborDođite ovamo, vi gladni, vi žedni!Da bi vas okrijepio, On žrtvuje tijelo svoje i krv.Što nas može uplašiti, zašto patiti?Ako nas ta gozba okrijepiti može?

Apostoli:Budite nam pozdravljeni, braćo draga!Jeste li se okupili u ime Isusa Krista?

Ganzer Chor der JüngerWir sind versammelt im Namen Jesu Christ’s.

Die ApostelGesegnet seid, die ihr versammelt hier im Namen Jesu Christ’s!

Ganzer Chor der JüngerPreis seinem Namen!Wir harrten eurer lang’ in Sorg’ und Bangen!

Die ApostelIhr Männer, lieben Brüder!Einig seid im Herzen und im Glauben!Die Verfolgung erhebt ihr Haupt,es nahen all’ die Leiden,die ihr ertragen sollt um seines NamensWillen!

Ganzer Chor der JüngerWelch’ neues Droh’n ist euch widerfahren?

Die ApostelDa wir, im Tempel lehrend, Wunder wirkten,im Glauben an den Herrn, erweckten wirwie nie zuvor den Haß der mächt’gen Feinde.Da wir nun kräftig Rede ihnen standen,und sie der Missetat bezüchtigten,die an Marias Sohne sie verübt:

Cijeli zbor učenikaOkupljeni smo u ime Isusa Krista.

ApostoliBudite blagoslovljeni vi koji ste okupljeni ovdje u ime Isusa Krista!

Cijeli zbor učenikaSlavite ime njegovo!Iščekivali smo vas dugo brinući se i strepeći!

ApostoliMuževi, braćo draga!Budite ujedinjeni u srcu i vjeri!Progonitelji glavu dižu,bliže se patnje svekoje podnijeti trebate radi imena Njegova!

Cijeli zbor učenikaKakva vas nova prijetnja snađe?

ApostoliBudući da mi koji u Hramu poučavamo, čuda činimo,u vjeri u Gospodina pobudili smonezapamćenu mržnju moćnih neprijatelja.Budući da im se govorom snažnim suprotstavismo,i optužismo smo ih za zlodjelakoja sinu Marijinu naniješe,

ihr Zorn entbrannte da,und sie geboten mit hartem Drohen uns,nicht mehr zu lehren noch zu reden im Namenvon Jesu von Nazareth bei Todesstrafe!

Ganzer Chor der JüngerAch! Bei Todesstrafe!

ChorAllmächtger Vater, der du hast gemachtHimmel und Erd’ und alles was darin!Der zur Verheißung deines Schutzesden theuren Sohn zu uns herab gesandt!Sieh an das Droh’n der Mächtigen der Erde,mit dem sie schrecken deine Gläubigen,sieh an ihr Droh’n, mit dem sie uns schrecken!Daß wir mit Freudigkeit dein Wort nun reden,send’ uns Unmünd’gen deinen heil’gen Geist!Sende uns deinen heil’gen Geist!

Stimmen aus der HöheSeid getrost! Ich bin euch nah, und mein Geist ist mit euch.Machet euch auf! Redet freudig das Wort,das nie in Ewigkeit vergeht!Machet euch auf!

Chor der JüngerWelch Brausen erfüllt die Luft?

razbjesniše sete nam kaznom smrtnom zaprijetišeda ne smijemo više poučavati ni govoriti u ime Isusa iz Nazareta!

Cijeli zbor učenikaAh! Kaznom smrtnom!

ZborSvemogući Oče, koji si stvorio nebo i zemlju i sve u što je u njima!Obećavši svoju zaštitu, poslao sinam svog predragog Sina!Pogledaj prijetnje moćnika na Zemljikojima plaše vjernike tvoje,pogledaj prijetnje kojima nas plaše!Kako bismo s radošću tvoju Riječ širili,pošalji nama učenicima svoj Duh Sveti!Pošalji nam svoj Duh Sveti!

Glasovi s visineBudite utješeni! Blizu sam vam,i moj je Duh s vama.Ustajte!Zborite radosno Riječkoja nikad na vijeke vjekova ne blijedi!Ustajte!

Zbor učenikaKakva to tutnjava ispunja zrak?

Welch Tönen, welch Klingen!Bewegt sich nicht die Stätte,wo wir stehen?Gegrüßt sei uns, du Geist des Herrn,den wir erfleht, du heil’ger Geist!Dich fühlen wir das Haupt umweh’n,mächtig erfüllst Du unsre Seele!

Die 12 ApostelKleinmütige! Hört an, was jetzt der Geist zu künden uns gebeut!Laßt droh’n die Menschen,laßt droh’n sie wider euch!Ihr werdet sie besiegen mit dem Worte! Höret an!Die in Verzagtheit ihr euch trennen wolltet,geht auseinander, um voll Siegesmuth ein Jeder seine Bahn zu wallen!Ist denn Jerusalem die Welt? Blickt doch um euch!Seht die unzähl’gen Völker dieser Erde,die der Verkündigung des Wortes harren!Seht die Beherrscherin der Welt, seht Rom!Dort wird dem Worte Macht,die ganze Welt gleich einem Lichtstrahl zu durchdringen!

Ganzer Chor der JüngerSo sei’s! Gott will es so!

Die 12 ApostelSeid einig denn, wo ihr euch trefft!Gemeinsam sei euch Hab und Gut!

Kakva buka, kakav štropot!Zar se to giba mjesto na kojem stojimo?Pozdravljen nam budi, Duh Gospodinov!Preklinjemo te, Duše Sveti!Osjećamo kako obavijaš glave naše,snažno ispunjaš duše naše!

12 apostolaMalodušni! Poslušajtešto nam Duh sad zapovjedi da objavimo!Pustite ljude neka prijete, neka vam prijete!Pobijedit ćete ih Riječju. Poslušajte!Oni koji vas u očaju razdvojiti htjedoše propadoše. Neka svatko u pobjedu vjerujući svojom stazom kroči!Zar je Jeruzalem svijet? Ogledajte se oko sebe!Pogledajte bezbrojne narode svijetakoji iščekuju objavu Riječi.Pogledajte vladaricu svijeta, pogledajte Rim!Ondje Riječ dobiva snaguda poput zrake svjetlosti u cijeli svijet prodre!

Cijeli zbor učenikaNeka bude tako! Bog tako želi!

12 apostolaBudite složni gdje god se nađete!Zajednička neka vam je imovina sva!

Und freudig zeuget aller Welt von eures Heilands Wunderthat!

Ganzer ChorDer uns das Wort, das herrliche, gelehretgiebt uns den Muth, es freudig kund zu thun.Wir sind bereit, in alle Welt zu ziehen, kräftig zu trotzen jeder Schmach und Noth!Das Wort des Herrn soll allen Völkern werden,damit sein Preis in allen Zungen tön!So will es Gott, der seinen Sohn uns sandte,der uns beschieden seinen heiligen Geist, so will es Gott!So will es Gott der seinen Sohn uns gesandt der seinen heil’gen Geist uns beschied.So will es Gott!Der uns das Wort, das herrliche, gelehretgibt uns den Muth, es freudig kund zu thun.Wir sind bereit, in alle Welt zu ziehen,kräftig zu trotzen jeder Schmach und Noth!Denn ihm ist alle Herrlichkeit von Ewigkeit zu Ewigkeit!

•

Prijevod i prepjev s njemačkoga: Bojana Zeljko–Lipovšćak

Radosno svjedočite svom svijetu o čudesnim djelima Spasitelja vašega!

Cijeli zborOnaj tko nas nauči divnu Riječdaje nam hrabrost da je radosno objavljujemo.Spremni smo otići u cijeli svijet,snažno prkositi svom poniženju i nevolji!Riječ Gospodnja treba doprijeti do svih narodakako bi se njegova slava na svim jezicima pročula!Tako Bog želi koji nam Sina svoga poslakoji nam Duha Svetoga uputi.Tako Bog želi!Tako Bog želi koji nam Sina svoga poslakoji nam Duha Svetoga uputi.Tako Bog želi!Onaj tko nas nauči divnu Riječdaje nam hrabrost da je radosno objavljujemo.Spremni smo otići u cijeli svijet,snažno prkositi svom poniženju i nevoljama!Jer njemu je slava u sve vijeke!

NajavljujemoČetvrtak, 7. studenoga 2013. u 19.30Koncertna dvorana Vatroslava LisinskogKoncert na dar: Pobjednici 2. Natjecanja Papandopulo

Simfonijski orkestar HRT-a / Vladimir Kranjčević, dirigentPetar Klasan, klavir / Leon Košavić, Bariton

P. I. Čajkovski, W. A. Mozart, V. Bellini

•

Četvrtak, 14. studenoga 2013. u 19.30Koncertna dvorana Vatroslava LisinskogMajstorski ciklus: Povijesni Dorin koncert

Simfonijski orkestar HRT-a / Aleksandar Marković, dirigentMartina Filjak, klavir

Jean Sibelius: Tapiola, simfonijska pjesma, op. 112Dora Pejačević: Koncert za klavir i orkestar u g–molu, op. 33Leoš Janaček: Taras Buljba, rapsodija za orkestar

Izdaje: HRVATSKA RADIOTELEVIZIJAOdgovorna urednica izdanja: Ivana Kocelj, rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a Tekst i urednica: Ana VidićOblikovanje: Parabureau Voditeljica promotivnih aktivnost: Đurđa ŠiljakUrednik Simfonijskog orkestra HRT-a: Vedran BilićPoslovođe Simfonijskog orkestra HRT-a: Tomislav Kekelj, Vedran SpevecPoslovna tajnica Simfonijskog orkestra HRT-a: Milica TučkorićUrednik Zbora HRT-a: Jurica BoškovićZborovođe: Nina Cossetto, Luka VukšićPoslovođa Zbora HRT-a: Davor GrahPoslovna tajnica Zbora HRT-a: Ivana Sabolović

•