Karl-Heinrich Bieritz

Crkvena godinaSvetkovine, blagdani i spomendani u povijesti i danas

„Ovaj uvod u kršćansku crkvenu godinu nema namjeru duhovno uzdizati, nego na privlačan način informira o nastanku, smislu, sadašnjem obliku i bogoslužnom tijeku kršćanske crkvene godine. Čitatelji na koje smjera kršćani su koji nemaju posebnih znanja o liturgici, ali i nekršćani koji bi usprkos današnjem sekulariziranom životu željeli dobiti jasne informacije o kršćanskim slavljima. U odnosu na slične publikacije ova knjiga je u prednosti jer se ekumenski obraća evangeličkim i katoličkim čitateljima. Kako je kršćansko uobličavanje vremena fundamentalno ustrojilo i moderni vijek pokazuje se u Bieritzovoj analizi života u vremenu (dan, tjedan, godina), a prije svega u njegovu isticanju nedjelje, dana redovitog bogoslužnog okupljanja. Na ovim temeljnim pretpostavkama mogla se oblikovati crkvena godina sa svojim ciklusima slavlja oko Uskrsa i Božića te slavljima svetih. Za njihov prikaz i tumačenje ovdje je sabrano i izloženo izobilje liturgijske i duhovno-povijesne građe, ali i one opće povijesne i folklorne, tako da nam ovdje na raspolaganju stoji svestrano solidna informacije bez trunka primjese lažnog duhovnog uzdizanja.“

Neue Zürcher Zeitung

Karl-Heinrich Bieritz, rođ. 1936., docent je religijske pedagogije i praktične teologije na Teološkom fakultetu Humboldtovog sveučilišta u Berlinu.

SADRŽAJ

Predgovor

Prvi dio:VREMENA I DANI SLAVLJA

Poglavlje 1: Život u vremenu

Uvjeti ljudskog iskustva vremenaKozmički i biološki ritmovi

Ciklično i prema cilju usmjereno iskustvo vremenaŽivot u ciklusuŽivot kao putMitsko tumačenje svijeta: vraćanje početaka

Biblijsko iskustvo vremenaPovijest spasenja: put s početkom i ciljem

Sadašnjost prošlog i budućegVremensko razdoblje i trenutakPrisutnost budućnosti: već da i još neCrkvena godina: kairos u kronosu

Poglavlje 2: Dan i tjedan

Raščlambe vremenaTijek dana

Dan i noćPodjeleSve ima svoje vrijemeSjećanje na velika djela BožjaTijek dana i povijest KristovaMolitva časova (časoslov)

Tjedni ritamRazličiti tjedni ritmoviSedmodnevni ritam u MezopotamijiSedmodnevni tjedan u Izraelu

SubotaSubota i „sedmi dan“Subota kao dan počinka i blagdanIzmjena rada i počinka

Tjedan planetaKršćanski tjedan

Novi naglasci – novi profilTematika dana u tjednu

Poglavlje 3: Godina

Prirodna godinaKultna godina

Kolektivni obredi prijelazaRađanje i smrt bogova

Židovska godina slavljaRazvojni stadijiNomadski i poljodjelski elementiDavanje povijesnog značenje slavljimaPočetak i podjela godineBlagdan PasheBlagdan sedmicaBlagdan sjenicaOstali blagdani

Kršćanska godinaŽidovska i kršćanska godinaIzvanžidovski utjecajiOdnos prema vremenu i povijesti

Kršćanska i prirodna godinaKristijanizacija prirodne godineUtjecaji prirodne godine na kršćanska slavlja

Povezanost stvaranja i otkupljenjaKršćanska i građanska godina

Kalendar i početak godineTablica 1: pregled podjele crkvene godine

Poglavlje 4: Nedjelja

Biblijska podlogaUskrsnuće prvoga danaSabiranje milostinje, naviještanje, lomljenje kruha u dan Gospodnji

ImenaPovijesni pregled

Nedjelja i subotaOkupljanje na gozbu u predvečerje nedjelje?Nastavljanje gozbenog zajedništva s Isusom: okupljanje u nedjeljnu večer?Naviještanje Krista i gozba Kristova: ključni dijelovi kršćanskog nedjeljnog slavljaNedjelja kao subota Novog savezaNedjeljna obveza

ZnačenjeTjedno slavlje Uskrsa: prolaz kroz smrt u životZajednica na Isusovom putuPrvo stvorenje i novo stvorenjeDovršenje svijetaOstale teme

Bogoslužno slavljeNedjeljno euharistijsko slavljeDrugi oblici bogoslužjaReformacija: misa zornica, večernja, bogoslužje propovijedi

Nedjeljni proprijOrdinarij i proprijTablica 2: liturgija luteranskog bogoslužja Večere i rimske miseČitanja PismaPjevanjeBoje

Red čitanjaNizovi čitanjaEvangelički red čitanja: evanđelje kao rector nedjeljeNovi katolički red čitanja: tri godišnja ciklusa po tri čitanja

Brojanje i nazivanje nedjeljaMeđuprostori u crkvenoj godiniStarije katoličko i evangeličko brojanjeNovo uređenje u Katoličkoj crkvi: nedjelje kroz godinuOstale mogućnosti podjeleOsmotjedni ciklus u Istočnoj crkvi

Tablica 3: brojanje nedjelja

Drugi dio:USKRSNI CIKLUS

Poglavlje 5: Svetkovina Uskrsa

Biblijska podlogaPovijesni pregled

Spor oko termina UskrsaRazličite tradicijeNaglasciBogoslužje u uskrsnoj noćiPashalni postVrijeme pedesetnice

ImenaZnačenje

Jedinstvo trpljenja, smrti i uskrsnućaNada u ponovni dolazak Gospodinov

Razvoj uskrsnog slavljaSveto trodnevljeVeliki tjedanUskrsno vrijeme radosti Vrijeme priprave na Uskrs

Uskrsni običajiBlagoslov jelaUskrsni objedProslave uskrsnuća i uskrsne igreProcesije, svečane povorke s konjima, običaji s vodomUskrsno jaje i uskrsni zecGlazbeno oblikovanje

Tablica 4: Pregled uskrsnog ciklusa

Poglavlje 6: Vrijeme priprave na Uskrs

ImenaBiblijska podlogaPovijesni pregled

Od pashalnog posta do korizmeVrijeme priprave na krštenjePočetak, trajanje, kraj četrdesetniceRazvoji na Istoku

ZnačenjeKrsna obnova i pokoraPrakticiranje postaMuka

Bogoslužno slavljeNedjelje prije korizme (nedjelje prije vremena muke)PepelnicaNedjelje u korizmiRadni i kvatreni dani u korizmi (vremenu muke)

Poglavlje 7: Veliki tjedan

Cvjetnica

Biblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavljeObičaji

Ponedjeljak, utorak i srijeda Velikog tjednaBogoslužno slavljePovijesni pregled, običaji

Veliki četvrtakImeBiblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavljeObičaji

Veliki petakBiblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavlje

Velika subota

Poglavlje 8: Uskrsna noć

Porijeklo i osnovni oblikNajvažnije bogoslužje u godini

Služba svjetlaPovijesni pregledTijek

Služba riječiPovijesni pregledTijek

Krsna službaPovijesni pregledTijek

Euharistijsko slavljeSlavlje uskrsnog bdijenja danas

ProblemiPokušajiUskrs u Istočnoj crkvi

Poglavlje 9: Uskrsno vrijeme

Biblijska podlogaPorijeklo i razvoj

Povijesni pregledLiturgijski običaji

Uskrsna nedjeljaPočeciBogoslužno slavljeBogoslužja po dobima dana

Uskrsni tjedanPočeci

Krsna poduka i spomen krštenjaPrva pričest na Bijelu nedjeljuSkraćivanjeČitanja

Nedjelje uskrsnog vremenaDruga uskrsna nedjeljaOd treće do pete uskrsne nedjeljeŠesta uskrsna nedjelja. Prosni daniSedma uskrsna nedjelja. Kvatreni dani. Duhovska devetnicaRadni dani u uskrsno vrijemeSvibanjske pobožnostiUskrsno vrijeme u Istočnoj crkvi

Uzašašće KristovoPovijesni pregledČitanjaObičaji

Poglavlje 10: Svetkovina Duhova

Biblijska podlogaPovijesni pregled

PočeciRazvoji

ZnačenjeZajedništvo s KristomSlanje DuhaKrštenje

Bogoslužno slavljeDuhovsko bdijenjeDanja misaEvangeličko slavlje Duhova

Običaji

Poglavlje 11: Ostale svetkovine i vremena

TrojstvoZnačenjePovijesni pregledBogoslužno slavlje

TijelovoZnačenjePovijesni pregledObičajiSvetkovina predragocjene Krvi

Svetkovina Srca IsusovaZnačenjePovijesni pregledBogoslužno slavlje

Srce MarijinoNedjelje nakon Trojstva

Tablica 5: Nedjelje nakon Trojstva

Poglavlje 12: Kraj crkvene godine

Blagdan arhanđela Mihaela (29. rujna)Bogoslužno slavljePovijesni pregled

Sveti anđeli čuvari (2. listopada)Zahvala za žetvu. Jesenske kvatreDan Reformacije (31. listopada)Svi sveti (1. studenoga)Dušni dan (2. studenoga)Sv. Martin ( 11. studenoga)Posljednje nedjelje

Pretpretposljednja nedjelja (32. nedjelja kroz godinu)Pretposljednja nedjelja ( 33. nedjelja kroz godinu)Pokornički i prosni daniPosljednja nedjeljaNedjelja Krista Kralja

Treći dio:BOŽIĆNI CIKLUS

Poglavlje 13: Svetkovina BožićaBožićni ciklusImenaBiblijska podloga

PretpovijestIsusovo rođenjeIsusovo djetinjstvo prema MatejuUtjelovljenje Riječi

Povijesni pregledProračunska hipotezaReligijsko-povijesna hipotezaŠirenje svetkovineAnđeoska, pastirska i ljudska službaRaščlanjivanje tema

ZnačenjeObjava Božja u Isusu KristuČudesna razmjenaBožje čovještvoMajka BožjaSvjetlo svijeta

Bogoslužno slavljeKatolička praksaEvangelička praksa

ObičajiPrikazi jaslicaKolijevke i božićne predstave

Božićni daroviBožićno drvceBožićne pjesme

Poglavlje 14: Vrijeme došašća

ImenaBiblijska podlogaPovijesni pregled

Vrijeme posta prije BogojavljenjaTrajanje i ograničavanje došašćaSadržajni naglasciPredbožićno vrijeme na Istoku

ZnačenjeDvostruki naglasakBožji dolazak među ljudePonovni Kristov dolazak i dolazak u srca

Bogoslužno slavljeNedjelje došašćaAdventski vijenacRadni dani u došašćuBezgrešno začeće (8. prosinca)Svetačka slavlja

Poglavlje 15: Božićno vrijeme

Sv. Stjepan (26. prosinca)Sv. Ivan (27. prosinca)Nevina dječica (28. prosinca)Toma Becket (29. prosinca)Sveta obitelj ( nedjelja u božićnoj osmini)Silvestar (31. prosinca)Večer Stare godineDani u tjednu u božićnoj osminiNova godina (1. siječnja)

Biblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavlje

Druga nedjelja po BožićuRadni dani poslije Nove godineBazilije Veliki i Grgur Nazijanski (2. siječnja)

Poglavlje 16: Bogojavljenje (Epifanija)

ImenaBiblijska podlogaPovijesni pregledZnačenje

Kraljevska vlast KristovaSvjetlo naroda

Bogoslužno slavljeSvečana misaRadni dani nakon 6. siječnja

Blagdan krštenja IsusovaNedjelje po BogojavljenjuPosljednja nedjelja nakon Bogojavljenja (Preobraženje Isusovo)Svetačka slavlja nakon Bogojavljenja

Obraćenje apostola Pavla (25. siječnja)Sv. Blaž (3. veljače)Sv. Valentin (14. veljače)

ObičajiNavještaj datuma svetkovinaBlagoslov vodeBlagoslov kućaPredstave za Tri kralja i koledsko pjevanjeDvanaest noći

Poglavlje 17: Ostale svetkovine

Prikazanje Gospodinovo (2. veljače)ImenaBiblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavljeObičaji

Navještenje Gospodnje (25. ožujka)ImenaBiblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavlje

Pohod Blažene Djevice Marije (2. srpnja)Rođenje Ivana Krstitelja (24. lipnja)

Biblijska podlogaPovijesni pregledZnačenje, bogoslužno slavlje i običaji

Začeće (23. rujna) i glavosjek (29. kolovoza) Ivana KrstiteljaIsusovi preci

Josip (19. ožujka)Joakim i Ana (26. srpnja)

Četvrti dio:CIKLUS SVETAČKIH SLAVLJA

Poglavlje 18: Oblak svjedoka

Biblijska podlogaPovijesni pregled

Spomen mučenikaŠirenje štovanja mučenika

Ostali sveciSrednji vijekReformacija

Ekumenski sveciReforma kalendara

Poglavlje 19: Slavlja apostola

Katedra sv. Petra (22. veljače)Matija (24. veljače)Marko ( 25. travnja)Filip i Jakov (3. svibnja)Petar i Pavao ( 29. lipnja)

Biblijska podlogaPovijesni pregledBogoslužno slavlje

Jakov stariji (25. srpnja)Bartol (24. kolovoza)Matej (21. rujna)Luka (18. listopada)Šimun i Juda Tadej (28. listopada)Andrija (30. studenoga)

Poglavlje 20: Marijanska slavlja

Gospa Lurdska (11. veljače)Gospa Karmelska (16. srpnja)Uznesenje Marijino (15. kolovoza)

Bogoslužno slavljePovijesni pregledObičaji

Blažena Djevica Marija Kraljica (22. kolovoza)Rođenje Blažene Djevice Marije (8. rujna)Ime Marijino (12. rujna)Gospa Žalosna (15. rujna)Blažena Djevica Marija od Krunice (7. listopada)Gospa Jeruzalemska (21. studenoga)

Poglavlje 21: Uzvišenje svetog Križa i slavlja posvete crkve

Uzvišenje svetog Križa (14. rujna)Slavlja posvete crkve

Poglavlje 22: Ekumenski sveci

Timotej i Tit (26. siječnja)Toma Akvinski (28. siječnja)Ansgar (3. veljače)Ćiril i Metod (14. veljače)Polikarp (23. veljače)

Perpetua i Felicita (7. ožujka)Patrik (17. ožujka)Anzelmo (21. travnja)Katarina Sijenska (29. travnja)Atanazije (2. svibnja)Beda (25. svibnja)Filip Neri (26. svibnja)Justin (1. lipnja)Bonifacije (5. lipnja)Barnaba (11. lipnja)Antun Padovanski (13. lipnja)Irenej (28. lipnja)Benedikt iz Nursije (11. srpnja)Marija Magdalena (22. srpnja)Lovro (10. kolovoza)Klara (11. kolovoza)Bernard iz Clairvauxa (20. kolovoza)Monika (27. kolovoza)Augustin (28. kolovoza)Ivan Zlatousti (13. rujna)Jeronim (30. rujna)Franjo Asiški (4. listopada)Ignacije Antiohijski (17. listopada)Elizabeta Tirinška (19. listopada)Klement (23. listopada)Ambrozije (7. prosinca)

Izabrana bibliografija

Kazalo

PREDGOVOR

Ova knjiga je napisana za čitatelje koji traže sažete, a ipak detaljne informacije o nastanku, smislu, sadašnjem obliku i bogoslužnom tijeku kršćanske crkvene godine. Ne pretendira na to da doprinese povijesnom i liturgijsko-znanstvenom istraživanju crkvene godine. U velikoj mjeri se odriče i toga da razmatra praktična teološka pitanja koja proizlaze i sadašnje prakse kršćanskog slavljenja. Stoga se ne obraća stručnjacima na ovom području, već u vidu ima teologe bez stručnog poznavanja liturgike i zainteresirane ne-teologe pa i nekršćane. Prema sličnim publikacijama je u prednosti jer se iscrpno osvrće kako na evangeličku, tako i na katoličku praksu. U tom smislu želi biti ekumenska knjiga iz koje se evangelički kao i katolički čitatelji mogu informirati ne samo o praksi vlastite, nego i one druge Crkve.

U pravo vrijeme pred početak rada na ovoj knjizi izišlo je kao peti dio Priručnika liturgije (Handbuch der Liturgiewissenschaft) djelo Hansjörga Auf der Maur: Feiern im Rythmus der Zeit. Herrenfeste in Woche und Jahr (Slavljenje u ritmu vremena. Svetkovine Gospodnje u tjednu i godini) (Regensburg, 1983.) koje pregledno i pouzdano prikazuje sadašnje stanje istraživanja. To da sam uvijek iznova mogao posegnuti za njim, uvelike mi je olakšalo rad. Pri postavljanju cilja, načina prikaza te s obzirom na potencijalni krug čitatelja mogao sam se orijentirati prema knjizi Adolfa Adama: Das Kirchenjahr mitfeiern. Seine Geschichte und seine Bedeutung nach der Liturgieerneuerung (Suslaviti crkvenu godinu. Njena povijest i značenje nakon liturgijske obnove) (Freiburg i. Br., 1979.). I za odgovarajućim člancima u Adolf Adam/Rupert Berger: Pastoralliturgisches Handlexikon (Pastoralno-liturgijski priručni leksikon) (Freiburg i. Br., 1982.) stalno sam iznova posezao sa zahvalnošću.

Želim zahvaliti prof. dr. Hansu-Hinrichu Jenssenu iz Berlina i docentu lic. Franzu Schneideru iz Erfurta koji su pročitali rukopis i dali mi važne upute. Isto tako zahvaljujem gospođi Renati Harder i dr. Wilfriedu Engemannu koji su sastavili kazalo i obavili korekturu.

Leipzig, listopad 1985. Karl-Heinrich Bieritz

PRVI DIO

VREMENA I DANI SLAVLJA

Poglavlje 1

ŽIVOT U VREMENU

Uvjeti ljudskog iskustva vremena

Kozmički i biološki ritmovi

Naše iskustvo vremena najdublje određuju biološki i kozmički ritmovi: ono je prostor između dva otkucaja našeg srca, između dva udisaja, ritam buđenja i spavanja, gladi i zasićivanja. Vrijeme: to je i ritam svjetla i tame, dana i noći, igra plime i oseke, izmjena godišnjih doba i godina. To da živimo u vremenu, štoviše da je sav život pojavni oblik vremena, zaključujemo iz kretanja zvijezda, Mjeseca, Sunca, naše Zemlje koja se okreće oko same sebe te ujedno i oko Sunca. Zaključujemo to i iz biološkog sata koji nosimo u sebi i koji je jasno usklađen s tim kozmičkim ritmovima.

Ciklično i prema cilju usmjereno iskustvo vremena

Život u ciklusu

Ljudi svoj životni vijek, svoj tijek života moga načelno različito doživljavati i tumačiti. Jedna mogućnost se sastoji u tom da se put od rođenja do smrti opisuje i prolazi kao krug koji se vraća natrag na svoj početak. U vjeri u ponovno rađanje ljudske duše ovo tumačenje smisla dobiva svoj religiozni oblik: smrt, kraj svakog životnog vijeka prikazuje se ujedno kao novi početak, poklapa se s rođenjem novog tjelesnog života. Pojedini životni vijek se tad shvaća kao ponavljanje uvijek istih unaprijed određenih koraka: ne naglašava se ono povijesno jedinstveno, nezamjenjivo, nego nad-individualni, bezvremenski ritam koji u bezbrojnim drugim životnim tijekovima pronalazi svoj ekvivalent.

Život kao put

Drugačije je kad se put od rođenja do smrti shvaća kao prema cilju usmjereno, nepovratno događanje koje se zaključno dovršava u smrti – svejedno ostvaruje li se tako dovršenje u novom, sasvim različitom postojanju ili se isključivo odnosi na zemaljsku egzistenciju. Ovdje se individualni životni tijek shvaća kao jedinstvena, nezamjenjiva i neponovljiva životna povijest koja ovako ili onako teži jednom cilju. U toj povijesti donose se odluke koje – jer se ne mogu popraviti iz drugog ili trećeg pokušaja – konačno odlučuju o smislu ili besmislu jednom proživljenog života.

Mitsko tumačenje svijeta: vraćanje početaka

Oba objašnjenja individualnog tijeka života odgovaraju interpretacijama tijeka svijeta i svjetske povijesti. Pritom stvari stoje tako da je u ranim kulturama i njihovim religioznim sustavima tumačenja najprije dominiralo cikličko, kružno doživljavanje vremena. Božanski čin stvaranja koje je prije vremena iz sebe pustio život i svijet, morao se katkad obnavljati kako bi i nadalje osiguravao opstanak svijeta i života. Pritom je uklonjeno zlo, život iznova stvoren, otvoreno je novo doba. Takvo obnavljanje božanskog stvaralačkog čina omogućilo je kult. On nije bio pobožno prisjećanje na ono što se nekoć dogodilo, nego djelotvorno uprisutnjenje, ponovno iznošenje stvaralačkog djelovanja koje stvara svijet i život. One je bio predočavanje u kojem prauzor, božanski stvarateljski čin i izvorno djelovanje stalno iznova postaju prisutni i djelatni.

Jasno je da se u okviru takvog (mi kažemo: mitskog) razumijevanja svijeta od budućnosti zapravo nije moglo očekivati ništa novoga. Tijek svijeta i njegove povijesti iscrpljivali su se u stalnom vraćanju početaka: vraćanje počecima bilo je uzor za svako individualno i društveno tumačenje svijeta i života. Povijest – ako se ovaj pojam uopće smije

ovdje upotrebljavati – sastojala se u beskrajnom ponavljanju istih tijekova čiji su ritmovi i strukture već određeni i utvrđeni u činu stvaranja. Cikličko, kružno doživljavanje vremena orijentiralo se prije svega prema prirodnim kozmičkim i biološkim ritmovima, prema kretanju zvijezda i godišnjih doba. I tamo gdje ga se povezivalo s povijesnim interesom (kao u staro-egipatskim i mezopotamijskim pokrajinama) to se ponajviše događalo s ciljem da se kultnim djelovanjem u tijeku vremena stvore čvrste strukture koje su trebale pružati oslonac i sigurnost s obzirom na sve promjene.

Biblijsko iskustvo vremena

Povijest spasenja: put s početkom i ciljem

Biblijski Izrael je najprije u potpunosti sudjelovao u takvom cikličkom doživljavanju svijeta i vremena. A ipak su se tu razvili, koliko se to može razabrati, po prvi put i vjerojatno jedinstveno unutar staro-orijentalnih kultura počeci prema cilju usmjerenog, u pravom smislu povijesnog doživljavanja i tumačenja vremena. U starom Izraelu ritam velikih svečanosti najprije se orijentirao prema tijeku prirodne godine. No, uskoro su se te svečanosti počele odnositi na događaje u povijesti naroda kojima je on zahvaljivao svoje postojanje i koje je doživljavao kao Božja spasenjska i izbaviteljska djela. Ove povijesne događaje se – u slijedećem koraku – u svijesti naroda povezivalo u povijesno-spasenjski sklop, sveukupno i h se doživljavalo, tumačilo i slavilo kao povijest spasenja. Ta povijest spasenja imala je svoj početak u Božjem izabranju naroda, u Savezu što ga je Bog sklopio s narodom. Ali ona je nužno imala i nastavak. Budućnost se više nije moglo shvaćati kao puko ponavljanje početaka koje nije moglo donijeti ništa novo. Narod je Boga doživljavao kao onoga koji sada djeluje u povijesti. Računao je na nova, neočekivana i nevjerojatna djela Božja u budućnosti. Bog je još nešto kanio sa svojim narodom. Povijest spasenja postala je sad cilj.

Jasno je da se takva povijest nije mogla iscrpiti u beskonačnom vraćanju istih tijekova, nego je dobila jedinstvene, nepovratne, neponovljive osobine. Bila je to povijest u kojoj su se donosile odluke – odluka o spasu i propasti; povijest u kojoj su postavljane skretnice za budućnost; povijest koja je takoreći kvalificirana „odozgo“ onim što je Bog učinio u njoj. Svečanosti koje je slavio narod Božji dobivale su zato dvostruko lice: narod se spominjao velikih djela Božjih u povijesti. Istodobno ih je slavio kao znak nade u buduće dovršenje.

Sadašnjost prošlog i budućeg

Ovo biblijsko doživljavanje vremena zorno prikazuje i podupire i gramatička osobitost hebrejskog jezika. Naše razlučivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u ovom jeziku Starog zavjeta u osnovi je strano. Odgovarajući glagolski oblici ne označavaju međusobno strogo odijeljene odlomke vremenskog pravca, već naznačuju nešto poput „smjera strujanja plime i oseke“: „Ono prošlo nije iščezlo, budućnost nije daleko, nego je sve djelotvorno u sadašnjosti:“ (A. Adam/R. Berger, str. 566). Ovo je važno za razumijevanje onoga što se u biblijskom smislu naziva spomen. Kad se narod prisjećao velikih djela Božjih, doživljavao ih je kao događanje djelotvorno u sadašnjosti, spasenjsko djelovanje koje određuje sadašnjost. Na isti način u sadašnjost je sezalo i ono buduće. Božju budućnost – koja se još ima dogoditi, koja se još nije ispunila – doživljavao je, naviještao i slavio u njenoj snazi koja zahvaća i preobražava sadašnjost.

Vremensko razdoblje i trenutak

Za razumijevanje i iskustvo vremena u Novom zavjetu važno je razlikovanje dvaju pojmova: kronos je vremensko razdoblje, trajanje, razmak. Kairos je naprotiv trenutak kojeg nužno ne karakterizira takvo vremensko trajanje: on je vrijeme koje obilježava određeni događaj, zbivanje, odluka i koje se po tome razlikuje od svakog drugog vremena; pravo vrijeme koje poziva na jednu takvu odluku, takvo djelovanje; vrijeme koje se može propustiti i koje je onda nepovratno izgubljeno. Kairos je zato Kristovo vrijeme u kojem se Bog na jedinstven, neponovljiv način okreće svijetu i poziva ga na spasenje. Kairos je također konac vremena koji donosi sud i ispunjava Božja obećanja.

Prisutnost budućnosti: već da i još ne

Sve ovo doživljava se u Novom zavjetu u neobičnoj napetosti. Dolaskom Isusa Krista već je nastupio Božji kairos, konac vremena. U njemu je prisutna kraljevska vlast Božja. Ali ispunjenje te vlasti još predstoji: kraljevstvo Božje se istodobno navješćuje kao nešto sadašnje i kao nešto buduće. Već da i još ne: u napetom jedinstvu ove formule otad se izražava kršćansko doživljavanje vremena. To znači: budućnost Božja je ujedno i daleko i blizu. Od Isusa ta je budućnost već prisutna među nama. Ali prisutna upravo kao budućnost: još nije stigla, još neispunjena, nego je otvorena, nedokučena i nedokučiva.

Crkvena godina: kairos u kronosu

U ovom smislu se kršćanskom crkvenom godinom pokušalo označiti i prikazati božanski kairos na razini i sredstvima kronosa. To je zapravo problematično jer događaj Krista izmiče svakom kronološkom smještanju jer se ne pokorava krutom slijedu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; u crkvenoj godini se takoreći dijeli na vremenska razdoblja jedne godine. Ipak i kršćani žive u vremenu i to u vremenskom prostoru koji se doživljava kao kronos. Crkvena godina je nužan, najdublje ljudski način da se uprisutni povijest Krista i da se omogući sudjelovanje u njoj.

Naziv „crkvena godina“ za kršćansku godinu slavlja po prvi put se nalazi 1589. kod Johannesa Pomariusa. Drugi nazivi su „liturgijska godina“ ili „spasenjska godina“. Misli se na podjelu koja godinu uređuje redoslijedom nedjelja i tjedana, slavlja i vremena slavlja. Osobitost crkvene godine izražava se i pokazuje u prvom redu u bogoslužnom slavlju.

Poglavlje 2

DAN I TJEDAN

Raščlambe vremena

U nama poznatim načinima podjele vremena zrcale se kozmički događaji: Zemljino kretanje oko svoje središnje zvijezde, Sunca, rezultira vremenskim odsjekom godine. Otprilike 29½ dan potrebno je Mjesecu da jednom obiđe oko Zemlje. Na tom počiva vremensko razdoblje jednog mjeseca. Okretanje Zemlje oko vlastite osi čini astronomski temelj za vremensku jedinicu dana s njegovih dva puta dvanaest sati. Prijeporno je postoji li povezanost između vremenskog trajanja jednog tjedna koji obuhvaća sedam dana i pravilnih izmjena Mjesečevih četvrti (mlađak, prva četvrt, uštap, posljednja četvrt). Zastupa se i mišljenje da sedmodnevni tjedan počiva na socijalnim konvencijama. Bez poteškoća ne možemo ga uskladiti ni s Mjesečevim mjesecom ni sa Sunčevom godinom.

Tijek dana

Dan i noć

Dan je za antičko razmišljanje vremensko razdoblje između izlaska i zalaska Sunca. Bio je u kvalitativnoj opreci prema noći u kojoj nedostaju svjetlo i toplina, prestaje svako uređenje, život gotovo da staje, a ljudsko djelovanje jedva da je više moguće. Noć je bila ne-vrijeme, nije se dakle zapravo ni mogla mjeriti u svom tijeku: „Noće su antički ljudi smatrali prijetnjom, večernjim uzmicanjem života, mračnim iskonom neugodnih iznenađenja“ (A. Adam/R. Berger, str. 364.)

Podjele

Ipak je rimska podjela vremena koja se u 2. i 3. stoljeću počela probijati i u istočne pokrajine Carstva, poznavala i razdiobu noći na tri noćne straže (vigilije) po tri sata. Pravi dan obuhvaćao je dvanaest sati svjetla, počinjao je oko šest sati ujutro prema našem dnevnom ritmu. On je isto tako bio podijeljen u odsjeke po tri sata, pri čemu su pojedini završni termini (treća, šesta, deveta ura) imali posebno značenje za tijek dana i s njim povezane djelatnosti. Uostalom, u kulturama starog svijeta bile su u svakom slučaju uobičajene različite podjele dana: Židovi i izvorno Grci na primjer nisu dan računali od ponoći do ponoći, već od zalaska sunca do zalaska sunca tako da je svako predvečerje pripadalo slijedećem danu.

Sve ima svoje vrijeme

U velikoj mjeri antičkom čovjeku je bio zajednički odnos prema danu i noći: u suprotnosti prema noći, dan je smatran vremenom ljudskog djelovanja u kojem su se opasnosti povlačile, a svijet se činio uređenim, smislenim životnim prostorom. Pritom su se s pojedinim razdobljima dana povezivali različiti sadržaji; sastavljali su se u lanac koji se ponavljao dan za danom tako da je razdjeljivao tijek dana, davao mu smisao i uređivao ga (prepoznatljivo na primjer u ritmu rada i počinka, u redoslijedu obroka). U takvom smisleno raščlanjenom tijeku dana „sve je imalo svoje vrijeme“, to jest određene aktivnosti i doživljaji bili su vezani uz određena doba dana i nisu se mogli proizvoljno raspoređivati tijekom dana. Isto tako su i religiozne i kultne radnje bile vezane uz određena doba dana; bile su usko povezane s pojedinim periodom te bi gubili valjanost i smisao ako bi se odijelile od njega.

Sjećanje na velika djela Božja

Ovo vrijedi i za biblijski Izrael: svaki dan bio je poput slike, sažetog sjećanja na Božju povijest sa svojim narodom. Svaka večer u sjećanje je dozivala izlazak naroda iz egipatskog ropstva, svako jutro podsjećalo je na sklapanje Saveza na brdu Sinaju. Ovo svakodnevno prisjećanje na povijest spasenje u Hramu se kultno slavilo jutarnjom i večernjom žrtvom (Izl 29,38-43; Br 28,1-8). Kasnije je od toga nastalo (uvođenjem jedne dodatne žrtve i podjelom večernje i jutarnje žrtve) pet žrtvenih vremena. U progonstvu su na mjesto te žrtve stupili stalni časovi molitve (najprije tri: Dn 6,11; Ps 55,18) koji su se također održavali u sinagogama.

Tijek dana i povijest Kristova

Slično se i prema ranom kršćanskom razmišljanju tijek dana povezivao s određenim događajima povijesti spasenja, postao je jedna vrsta „crkvene godine“ u malom: večer je podsjećala na Isusovu smrt na križu, osnivanje novog Saveza u njegovoj krvi. Svako jutro predočavalo je njegovo uskrsnuće, pobjedu istinskog, neprolaznog života. I inače „bezvremenska“ noć bila je uključena u ovaj povijesno-spasenjski kontekst: noć je vrijedila kao vrijeme udaljenosti od Boga, vrijeme grijeha u kojem se čovjek na poseban način osjećao prepušten silama protivnim Bogu te se morao boriti protiv njih. Noćna bogoslužja bila su izraz toga; riječ Kristova mogla je rasvijetliti tamu i kršćaninu koji bdije dati snagu. Tako je noć – ovdje probdjevena, mukotrpno provedena noć – dobila još jednu doživljajnu kvalitetu za vjeru: ona je bila vrijeme očekivanja i pripravnosti. Kršćanin je čekao na svitanje jutra koje mu je navješćivalo Kristovo uskrsnuće, a time i svoje vlastito uskrsnuće i ispunjenje. Tako je za kršćanina koji je živio u ovim predodžbama svaka noć bila prolaz kroz smrt u život, uskrsni prijelaz, svetkovina Uskrsa u malom. Bogoslužna bdijenja nadovezivala su se na to; njihov vrhunac bilo je uskrsno bdijenje u kojem je sva zajednica očekivala osvit uskrsnog jutra.

Molitva časova (časoslov)

Ova povezanost tijeka dana i povijesti spasenja pronašla je svoj uobličeni izričaj kod kršćana u molitvi časova (časoslovu). I kod njih su se već rano oblikovali – vjerojatno preuzeti iz židovstva – određeni časovi molitve. Najprije ih je obavljao svatko za se. Pritom se prisjećalo na događaje Isusove muke koji su odgovarali pojedinom času dana ili noći. Postojala je molitva u ponoć, molitva kod ustajanja, molitva za treću, šestu i devetu uru te molitva navečer. Jutarnju i večernju molitvu ubrzo se, gdje je to bilo moguće, molilo i u zajednici; kao jutarnje pohvale (laudes) i večernja molitva (vesper) sačinjavale su osnovu crkvene molitve časova. Tomu su pridodana spomenuta povremena zajednička noćna bogoslužja. U asketskim i monaškim zajednicama kasnije su se i tri privatna molitvena časa o trećoj, šestoj i devetoj uri molila zajednički; tome su se priključile vlastite molitve o prvom času i one na koncu dana.

Tako je nastao redoslijed osam časova molitve: matutin (nastao iz noćnih bogoslužja bdijenja), laudes (jutarnje pohvale, prima (o prvoj uri), tertia, sexta, nona (o trećoj, šestoj i devetoj uri), vesperae (večernje pohvale), kompletorij (na koncu dana).

Novi red časoslova dovršen 1970. u Katoličkoj crkvi u prvom redu ističe značenje jutarnje i večernje kao „glavnih časova“. Prima otpada; druge tri takozvane male hore (od hora = čas) valja zadržati tamo gdje se korski moli u zajednici; tamo gdje nema korske obveze, valja odabrati jednu od njih. Matutin treba u okviru korske molitve zadržati svoj karakter noćnih pohvala Bogu, ali se inače treba tako urediti da se kao „služba čitanja“ može moliti u bilo koji drugi čas dana. Kompletorij valja tako moliti da on stvarno završava dan.

Na evangeličkom području u prvom redu značenje imaju jutarnje pohvale (ovdje zvane zornica) i večernje pohvale (vespere); u većini evangeličkih pjesmarica nalazi se bogoslužni red za zajedničko slavlje oba ova časa. U „Bogoslužnom obredniku evangeličko-luteranskih crkava i zajednica“, sv. II, povrh toga ponuđen je i red podnevne molitve (sexta) i noćne molitve (kompletorij). U bratskim krugovima Evangeličke crkve češće se mole i drugi spomenuti molitveni časovi.

Tjedni ritam

Različiti tjedni ritmovi

Za razliku od dana, mjeseca i godine, tjedni ritam kako se čini nema neposredni oslonac u danim prirodnim ciklusima. On uglavnom počiva na dogovoru i predaji te je vjerojatno proizišao iz potrebe da se podjeli veća vremenska jedinica mjeseca i da se stvore pregledna vremenska razdoblja u kojima se redoslijed pojedinih dana ponavlja u određenom ritmu. Ovo je važno za uređenje društvenog i ekonomskog života (npr. sajmeni dani). Pritom je trajanje ovog vremenskog razdoblja u različitim kulturama različito određivano: tjedan je u Kini obuhvaćao deset dana, u starom Rimu osam, sedam u Mezopotamiji i Izraelu, tri do šest dana u starim azijskim, afričkim i američkim kulturama. Većinom je tipično da se unutar tog ciklusa jedan dan posebno isticao i da se naglašavao svojim religioznim značenjem: Židovi slave subotu, muslimani petak, kršćani nedjelju.

Sedmodnevni ritam u Mezopotamiji

Jasne naznake o sedmodnevnom ritmu nalaze se u 8. stoljeću prije Krista u Mezopotamiji gdje je svaki 7., 14., 21. i 18. dan u mjesecu bio neradni dan počinka. Vezanjem mjeseca uz stvarno kruženje Mjeseca, taj se ritam stalno iznova prekidao. Sa svakim mlađakom brojenje je počinjalo iznova, a između 28. dana staroga i 7. dana novog mjeseca moglo je proći osam ili devet dana dok bi uslijedio slijedeći dan počinka. Ostaje otvoreno zašto se upravo broj sedam uzeo za temelj brojanju; možda je to povezano s tim da je „zlokobna sedmica“ i tada i tamo smatrana nesretnim brojem.

Sedmodnevni tjedan u Izraelu

Sedmodnevni tjedan neovisan o kruženju Mjeseca i njegovim mijenama po prvi se put susreće u biblijskom Izraelu: „Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmog dana od posla odustani, da ti otpočine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica“ (Izl 23,12). „Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve“ (Izl 34,21). Možda je – tako se pretpostavljalo – takvo utvrđivanje nepromjenjivog sedmodnevnog ciklusa koji se nije orijentirao ni prema kretanju Mjeseca ni prema kretanju Sunca i koji se također loše uklapao u tijek godišnjih izražavalo Izraelov protest protiv božanstava vezanih uz zviježđa, protiv kulta Sunca i Mjeseca kakvi su bili rašireni kod susjednih naroda.

Subota

Subota i „sedmi dan“

U najstarijim predajama Starog zavjeta tjedno zapovjeđeni dan počinka jednostavno se naziva „sedmi dan“. U novijim tradicijama (npr. Izl 20,11) susreće se naziv subota. Dvojbeno je može li se ovo ime doista izvesti od hebrejske riječi prestati, ostaviti posao, odmarati se; moguća je i veza s mezopotamskim šapatu što je tamo označavalo uštap. Nerazjašnjeno je, je li izraelska subota od početka bila povezana s praksom sedmodnevnog tjedna ili se tu radilo o dvije izvorno odvojene predaje koje su tek kasnije spojene jedna s drugom. Od takvih razmišljanja nama se ipak važnija značenja koja su se u biblijskom Izraelu naposljetku povezivala sa subotom kao sedmim danom tjedna.

Subota kao dan počinka i blagdan

Subota je najprije bio dan na koji miruje sav posao. Toga dana su od tereta rada oslobođene i životinje, robovi i pridošlice. Kasnije su suboti dodijeljena daljnja značenja i uloge: u subotu

se narod prisjećao dovršenja stvaranja (Izl 20,8-11) i oslobođenja iz Egipta (Pnz 5,12-15). Slavio je Božji savez sa svojim narodom (Izl 31,12-17) u nadi u dolazak Mesije, u subotu konca vremena, u „Jahvin dan, velik i strašan“ (Jl 3,4). Tako je od dana počinka nastao religiozni blagdan kojega je slavljenje i strogo pridržavanje vrijedilo kao obilježje Izraela i izraz njegove vjernosti Savezu, kao znak koji ga je razlikovao od svih ostalih naroda. Od babilonskog progonstva subota se bogoslužno slavila i u hramu i sinagogama.

Izmjena rada i počinka

Izmjenu rada i počinka utemeljio je i biblijski izvještaj o stvaranju kako slijedi: „I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini“ (Post 2,2 i sl.). Slično kao što je na početku stvaranja odvojeno svjetlo od tame, dan od noći, kopno od voda, Bog je razdvojio rad i slobodno vrijeme, svakodnevicu od blagdana. Oboje se temelji na Božjoj volji i djelovanju, na njegovoj stvaralačkoj aktivnosti i njegovu stvaralačkom počinku. Odnos ova dva područja uspoređivalo se s žarištima elipse koja se međusobno održavaju u ravnoteži. U izvještaju o stvaranju predani ritam koji je niz radnih dana uvijek iznova prekidao „sedmim danom“ postao je slika biti Božje: Izraelov Bog Stvoritelj Bog je rada i odmora. A čovjek, stvoren na njegovu sliku, ima udjela u takvoj biti: on je homo faber, djelatni čovjek i homo festivus, „blagdanski čovjek“ koji se ostvaruje i u slobodnom vremenu, slavlju i igri. Ravnoteža između žarišta elipse narušava se tamo gdje se ova dva područja više ne uzimaju ozbiljno u njihovom vlastitom pravu i vrijednosti, nego se jedno drugom nadređuju odnosno podređuju.

Tjedan planeta

Tek na početku našeg računanja vremena – od 1. stoljeća nakon Krista – u rimsko-helenističkom kulturnom krugu oblikovao se tjedan prema planetima koji je obuhvaćao sedam dana. Pojedini dani tjedna pridani su tada poznatim planetima kojih je bilo sedam, odnosno bogovima koji su dali ime tim planetima: Saturn (subota), Sunce (nedjelja), Mjesec (ponedjeljak; Sunce i Mjesec ovdje se smatraju planetima!), Mars (utorak), Merkur (srijeda), Jupiter (četvrtak), Venera (petak). Na germanskom području umjesto rimskih odnosno grčkih imena bogova uzeta su odgovarajuća germanska božanstva: u našoj (njemačkoj) nedjelji (Sonntag) i ponedjeljku (Montag) jasno se mogu prepoznati imena Sunca (Sonne) i Mjeseca (Mond). Utorak (Dienstag), Marsov dan potječe od Thingus, Tyr, Ziu. Srijeda (Mittwoch) upućuje na običaj da se broje dani tjedna (počevši od nedjelje). [njem. Mitte = sredina i Woche = tjedan] Englesko ime za srijedu – Wednesday – izvodi se iz „Wotanovog dana“. Četvrtak (Donnerstag) je Donarov dan, petak (Freitag) je Frejin dan. Subota (Samstag) jezično je povezana sa šabatom. U engleskom Saturday naprotiv jasno se uočava Saturn kojem je bio posvećen ovaj dan. Važno je to što je grčko-rimski tjedan planeta – za razliku od židovskog sedmodnevnog tjedna – počinjao Saturnovim danom, subotom. Drugi dan u tjednu, dan Sunca ubrzo je međutim stekao posebno značenje. Vjerojatno je na nastanak tjedna planeta utjecao i židovski sedmodnevni tjedan.

Kršćanski tjedan

Novi naglasci – novi profil

Kršćani su od Židova preuzeli sedmodnevni tjedan ali su ga ipak preoblikovali na karakterističan način: prvi dan židovskog tjedna (u kršenju sedmodnevne sheme nazivan i osmi dan) slavili su ako svoj dan Gospodnji na koji su se okupljali na euharistijsko bogoslužje i slavili spomen Isusova uskrsnuća. U usporedbi s židovskim tjednom kršćanski je tjedan stekao vlastiti profil. Židovski dani posta su bili ponedjeljak i četvrtak. Već je rano posvjedočeno da su kršćani – sigurno i zato da bi se udaljili od takvog običaja – postili srijedom i petkom. Ovu praksu tumačilo se povijesno-spasenjski: kršćani su postili jer su se prisjećali Isusova trpljenja. Pritom se srijeda obilježavala kao dan izdaje, a petak kao dan smrti Isusove. Osim toga su i subota (žalost apostola zbog smrti Isusove; grobni mir), a u srednjem vijeku i četvrtak (spomen ustanove euharistije i Isusove muke na Maslinskoj gori) dobili jasan profil. Tako je prolaženje kroz tjedan postalo prisjećanje na povijest spasenja kako je kulminiralo u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Nedjelja kao dan uskrsnuća Isusova postala je cilj i vrhunac tjednog slavljenja Uskrsa.

Tematika dana u tjednu

Kasnije nije nedostajalo pokušaja da se pojedini dani u tjednu još jasnije profiliraju i povežu s određenim povijesno-spasenjskim događajima odnosno sadržajima kršćanske vjere. U Katoličkoj crkvi je (do izlaska novog Rimskog misala 1970.) postojala podjela određenih zavjetnih misa (misa s određenom nakanom, odnosno temom) po pojedinim danima u tjednu (ponedjeljak: Trojstvo; utorak: anđeli; srijeda: apostoli, Josip, Petar i Pavao; četvrtak: Duh Sveti, euharistija, velikosvećeništvo Kristovo; petak: križ, muka Kristova; subota: Marija). U novom njemačkom Misalu iz 1975. nalaze se dva niza misa radnim danom u kojima se pojedinim danima u tjednu također pridaju određene teme (ponedjeljak: Crkva / vječno dovršenje; utorak: jedinstvo /širenje vjere; srijeda: obraćenje / ljubav prema bližnjem; četvrtak: euharistija / Duh Sveti; petak: muka Isusova / otkupljenje; subota: savez s Bogom / Marija).

U Evangeličkoj crkvi proširena je tematska povezanost dana koje se nadovezuje na prijedlog Wihelma Löhea (ponedjeljak: rad, poslanje na služenje; utorak: napast, borba; srijeda: životna sredina, brak i obitelj, bližnji; četvrtak: Večera, Crkva, narod; petak: smrt Kristova, patnja; subota: grobni mir, posljednje stvari, sud, otkupljenje). Drugo tematiziranje dana u tjednu predložio je Erich Hertzsch u svom „Evangeličkom brevijaru“ (nedjelja: uskrsnuće; ponedjeljak: kraljevstvo Božje; utorak: utjelovljenje; srijeda: kruh života; četvrtak: istinski trs; petak: muka Isusova; subota: povratak Ocu).

Poglavlje 3

GODINA

Prirodna godina

Godinu kao vremensku jedinicu susrećemo – premda na različit način – u gotovo svim poznatim kulturama i društvima. Pritom podjelu i oblikovanje ove vremenske jedinice ponajprije određuju neposredno doživljavane prirodne datosti koje se ciklički ponavljaju: izmjena kišnih i sušnih razdoblja, vremena plodnosti i neplodnosti određivala je već promjenu pašnjaka kod nomadskih naroda te je tako na presudan način određivala i njihovo iskustvo vremena. U još većoj mjeri to vrijedi za sve ratarske kulture. Tamo gdje su one nastale na obalama velikih rijeka čije je godišnje plavljenje bilo temelj plodnosti zemlje, iz takvog

iskustva je proizišla i posebna podjela vremena. Određene vrste žitarica i drugi plodovi zemlje morali su se u određeno vrijeme sijati i u određeno vrijeme ubirati. Žetva ječma, žetva pšenice, berba grožđa i drugo zato su mogli postati – već prema regionalnim datostima – čvrste točke koje su ratarskoj godini davale strukturu.

Kultna godina

Kolektivni obredi prijelaza

U svim ranim kulturama tijeku godine i njegovim pojedinim fazama nije pripadalo samo socijalno i ekonomsko, nego i izvanredno religijsko značenje: početak godišnjeg ciklusa – svejedno koji se trenutak odabrao za to – te prijelazi iz jedne faze ciklusa u drugu kultno su se slavili. Pritom kultno djelovanje nije tek precrtavalo prirodne ritmove; ono ih je – prema uvjerenju onih koji su tu djelovali i uklapali se u takvo djelovanje – na stanoviti način tek stvaralo. Tijek svijeta i kultno djelovanje (predstavljeno i kultnim kalendarom i njegovim čvrstim točkama) gledani su i doživljavani kao cjelina; međusobno su se odnosili kao dvije polovine jedne slike.

Kao što se prijelazi u životu pojedinca – rođenje, pubertet, ženidba, smrt itd. – ističu, prate, štite i potvrđuju određenim činima, tako je i život zajednice poznavao takve obrede prijelaza. U ranim kulturama bili su usko povezani s fazama godišnjeg ciklusa: slavili su se ljetni i zimski solsticiji, dakle one točke u tijeku godine u kojima Sunce prolazi kroz svoju najvišu, odnosno najnižu točku. Slavile su se ravnodnevice u proljeće i jesen. Slavio se početak onih faza godišnjeg ciklusa o kojima je na poseban način ovisili egzistencija kako zajednice tako i pojedinca: sjetva, početak i kraj žetve. Slavio se i – u vrlo raširenim novogodišnjim slavljima – kraj stare i početak nove godine. Pritom se prirodni ciklus godine i godišnjih doba višestruko doživljava i tumači u analogiji s događajima u životu pojedinca: u novogodišnjim i žetvenim slavljima te onima vezanim uz godišnja doba slavilo se rađanje, umiranje te ponovno rađanje prirode.

Rađanje i smrt bogova

Ovaj ciklus često se personificirao, vezao uz sudbinu nekog božanstva: slavilo se rođenje, smrt i uskrsnuće nekog boga u čijoj su sudbini takoreći uključeni i unaprijed oblikovani spoznatljivi događaji u prirodi. U kultnom djelovanju tad je ta sudbina boga dramatično prikazivana i shvaćana te je tako darovana zajednici u cjelini kao i pojedincu u njoj: kult je stvarao zajedništvo između sudbine božanstva i sudbine zajednice koja slavi. On je tako jamčio napredak i obnovu svijeta, ponavljanje životodavnih ritmova sjetve, rasta i žetve te je stoga bio važan za opstanak same zajednice.

Židovska godina slavlja

Razvojni stadiji

Kršćanska vjera proizišla je iz vjere i religijske prakse biblijskog Izraela. Kršćanska crkvena godina pokazuje neke veze sa židovskom godinom slavlja. Obje su produkt duge povijesti. Pritom se mogu razlučiti tri razvojna stadija: stari Izrael, Izrael poslije progonstva te poslije-biblijsko židovstvo.

Nomadski i poljodjelski elementi

U slavljima starog Izraela povezivale su se nomadska i poljodjelska tradicija. Neki izvorni elementi godine slavlja jasno upućuju na ono vrijeme kada su kasnija izraelska plemena živjela još kao nomadski stočari na rubovima kulturnog svijeta. Drugi elementi – kasnije nerazdvojno isprepleteni s njima – shvatljivi su samo na poljodjelskom temelju; plemena su ih vjerojatno zatekla i preuzela kad su se doselila u kulturni svijet te su u dugotrajnom procesu od nomadskog prešli u život sa stalnim boravištem.

Davanje povijesnog značenja slavljima

Za židovsku godinu slavlja ipak je karakteristična činjenica da su slavlja i slavljenički običaji izvorno vezani uz prirodnu godinu sve više poprimali povijesno značenje, pridavano im je povijesno značenje: predani događaji iz povijesti naroda, odnosno pojedinih njegovih grupa pridodani su određenim slavljima. Time se nije promijenio samo karakter tih pojedinih slavlja, nego i karakter čitave godine slavlja u cjelini: ona više nije bila samo kultno-realna slika i djelotvorni prikaz godišnjeg prirodnog ciklusa, nego je na isto tako djelotvoran način uprisutnjavala povijesno djelovanje Božje u svom narodu.

Ciklično razmišljanje ovdje je istovremeno i prihvaćeno i prekršeno: spomen na velika djela Božja nadovezivao se na prirodni tijek godine i godišnjih doba ali ga je istodobno i pobijao. Božje djelovanje u njegovu narodu nikada se ne završava, nego se nastavlja i u sadašnjosti i budućnosti. Tako se u neku ruku taj krug otvorio prema naprijed: narod koji u svojim slavljima slavi djelovanje Božje u povijesti ne doziva si u pamćenje samo ta prošla djela, nego se ujedno nada novim djelima Božjim sada i u budućnosti.

Početak i podjela godine

Židovska godina izvorno je počinjala – a na religiozno-kultnom području to vrijedi do danas – u jesen. Temelj su joj bile faze Mjesečeva kruženja. Dvanaest mjeseci od naizmjenično 29 i 30 dana počinjalo je uvijek prvim pojavom Mjesečeva srpa. Pod babilonskim utjecajem početak godine se kasnije premjestio na prvi dan mladog mjeseca poslije proljetne ravnodnevice, na mjesec nisan koji otprilike odgovara ožujku/travnju našeg kalendara. Kako bi se postigla suglasnost sa sunčevom godinom, svake dvije do tri godine posljednjem mjesecu prije proljetne ravnodnevice (adaru) u kalendar se dodavao dodatni trinaesti mjesec (drugi adar).

Blagdan Pashe

U noći punog mjeseca u proljetnom mjesecu nisanu (to jest u noći od 14. na 15. nisana) izraelski narod slavio je blagdan Pashe (hebrejski pesah = vjerojatno obzirno prelaziti, poštedjeti ili također: hramati, poskakivati oko žrtvenika, usp. 1Kr 18,21.26). U svojoj srži ovaj blagdan potječe od pastirskog blagdana koji je bio povezan s promjenom pašnjaka u proljeće. Trava koja je nikla pod jesenskim i zimskim kišama počela se sušiti; janjad je odrasla; nomadi su sa svojim stadima kretali na rub kultivirane zemlje kako bi tamo napasali na po požnjevenim poljima. Bio je običaj žrtvovati mladu mušku životinju, njenom krvlju premazati stupove šatora za zaštitu od zlih duhova i nakon toga ju blagovati.

S ovim pastirskim blagdanom kasnije se povezivao blagdan beskvasnih kruhova (macot) od 15. do 21. nisana. Kao izvorno ratarski blagdan pripadao je području kultivirane zemlje. Macot je slavlje žetve ječma: prvi snop ječma posvećivao se Bogu te se blagovalo prve kruhove od brašna nove žetve a koji nisu bili napravljeni od kvasnog tijesta. Za razliku

od prave Pashe koja se slavila u široj obitelji (a i danas se još slavi u obitelji) macot je bio hodočasničko slavlje: pod tim valja razumijevati slavlja na koja su svi muškarci bili obavezni poći u svoje svetište (kasnije u hram u Jeruzalemu).

U procesu davanja povijesnog značenja židovskoj godini slavlja ova dva slavalja se stapaju u jednu cjelinu i dobivaju novi smisao prisjećanjem na oslobođenje iz Egipta: „Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve učinio kad sam se iz Egipta izbavio. Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome čelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. Ovaj propis vršite svake godine u određeno vrijeme“ (Izl 13,8-10). U središtu slavlja Pashe je pashalna gozba koja se slavi prema utvrđenom redu (seder): na početku se blagoslivlja i pije prvi pehar vina. Tad se iznose beskvasni kruhovi i zelje, blagoslivlja ih se i dijeli. Tada slijedi pashalno janje i drugi pehar vina. Pritom se objašnjava smisao te gozbe i pjeva prvi dio halela (Ps 113 i 114, 1-8). Uz janje se jedu gorko zelje i beskvasni kruhovi. Treći pehar (pehar blagoslova s kojim se povezuje molitva zahvale nakon jela) i četvrti pehar s drugim dijelom halela (Ps 115-118) zaključuju gozbu.

Na slavlju Pashe može se osobito dobro pojasniti na koji način židovski narod slavi spomen velikih djela Božjih: „U svakom naraštaju svako se treba gledati kao da je on osobno izišao iz Egipta… Presveti nije izbavio samo naše pretke, neka je hvaljen, nego je s njima oslobodio i nas same“ (usp. A. Adama, str. 19). Nad tim slavljem lebdi dakle veliko danas: danas polazite iz Egipta. Danas putujete preko mora. Danas ste umakli faraonu. To znači: ovdje se ne prisjeća samo stare povijesti. Tu se povijest otaca neposredno doživljava kao vlastita povijest. Izlazak iz Egipta nije samo događaj prošlosti, nego traje još i danas: narod je još na putu. I nove se generacije stalno iznova priključuju ovom putu, ulaze u ovu povijest, doživljavaju oslobođenje kao sada djelotvorno događanje.

Blagdan sedmica

Sedam tjedana nakon blagdana beskvasnih kruhova slavio se blagdan sedmica (šabuot) kao zahvalno slavlje za žetvu pšenice. Padao je dakle u treći mjesec godine, zivan koji odgovara našem svibnju/lipnju. Relativno kasno i ovo prirodno slavlje zadobiva povijesno značenje time što ga se povezalo s Božjom objavom i sklapanjem Saveza na brdu Sinaju te predajom deset zapovijedi narodu. Danas je ovo slavlje izgubilo svoje ratarsko obilježje; slavi se kao svetkovina spomena na Savez.

Blagdan sjenica

I blagdan sjenica (sukot) je kao slavlje berbe grožđa ujesen bilo izvorno žetveno slavlje. Običaj da se tih dana stanuje u sjenicama (laganim kolibama izgrađenim od grana s lišćem) jasno upućuje na njegovo mjesto u životu: vinograde se mora prije i za vrijeme berbe čuvati i zato su se podizale provizorne kolibe. Blagdan sjenica trajao je sedam dana; počinje punim mjesecom 7. mjeseca (tišri): „Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svog gumna i iz svog badnja. Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se nađe u tvom gradu“ (Pnz 16,13 i sl.). Kao zahvalno slavlje, blagdan sjenica je ujedno i prozbeno slavlje za novu kišu i novu plodnost i se poklapa s kraljem ljetnog sušnog perioda. To je vjerojatno bilo izvorno slavlje Nove godine izraelskog kalendara koje je označavalo prijelaz iz jednog godišnjeg ciklusa u drugi.

U svojoj povijesnoj interpretaciji ova svetkovina podsjeća na prolazak kroz pustinju izraelskog naroda: stanovanje u sjenicama podsjeća na tadašnji oskudni život, ali i na to što ih je Bog čuvao. Danas ju se zaključuje slavljem radosti zbog Tore (zimhat tora) na koje

završava godišnje čitanje Tore (pet knjiga Mojsijevih: Postanka, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon) i iznova započinje prvim recima knjige Postanka.

Ostali blagdani

Prvoga dana sedmog mjeseca (tišri) slavi se novogodišnja svetkovina (roš hašana): „Sedmog mjeseca, prvog dana u mjesecu neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. Nikakva teškog posla ne radite; u čast Jahvi paljenu žrtvu prinesite“ (Lev 23,24 i sl.; ovdje se dakako još ne spominje ime ove svetkovine). Možda je na nastanak ove svečanosti utjecala imalo i slavlje Mardukova stupanja na prijestolje koje su prognanici upoznali u Babilonu, a sada ga slave kao stupanje na prijestolje Jahve, svoga Boga. Ovu svetkovinu sadržajno određuje prisjećanje na stvaranje, ali i ideja suda Božjeg koji u novogodišnjoj noći sudi sa svog prijestolja i određuje daljnju sudbinu svijeta. Ova svetkovina u velikoj mjeri ima pokornički karakter.

To vrijedi i za dan pomirenja (jom kipur) 10. dana jesenjeg mjeseca (tišri): toga dana veliki svećenik bi ušao u svetinju nad svetinjama u jeruzalemskom hramu i prinio žrtvu pomirnicu za samoga sebe, sveukupno svećenstvo i za narod. „Žrtvenog jarca“ bi se simbolički opteretilo grijesima naroda i potjeralo u pustinju. Danas ovaj dan odlikuje stroga pokora: ortodoksni Židovi se u sinagogi okupljaju u mrtvačkom ruhu kako bi se prisjetili na podložnost smrti svakog ljudskog života. Vrijeme između 1. i 10. dana tišrija vrijeme je pokore koja pripravlja na dan pomirenja.

Svetkovina posvećenja Hrama (hanuka) osmodnevna je svetkovina koja počinje 25. dana 9. mjeseca (kislev, odgovara našem studenom/prosincu), a spominje se ponovnog posvećenja Hrama nakon pobjeda Makabejaca godine 164. prije Krista. Slavi se kao svetkovina svjetla u velikom veslju; svakog dana ovog slavljeničkog tjedna na osmokrakom svijećnjaku za hanuku palilo se novo svjetlo. Budući da hanuka pada u kršćansko vrijeme došašća nazivalo ju se i „židovski Božić“.

I svetkovina purim podsjeća na – premda samo legendarno predani – događaj iz povijesti izraelskog naroda o kojem izvještava knjiga Esterina. Slavi se – nakon prethodnog dana posta – 14. i 15. adara, posljednjeg mjeseca prije proljetne ravnodnevice; preuzela je neke crte karnevalskih svečanosti koje padaju u isto vrijeme.

Devetog dana petog mjeseca (ab) obilježava se opći dan žalovanja s posebnim sjećanjem na razaranje prvog Hrama godine 586. prije Krista, na razaranje drugog Hrama godine 70. poslije Krista te na gušenje izraelskog ustanka protiv Rimljana godine 135. poslije Krista te na progon Židova iz Španjolske godine 1492.

Kršćanska godina

Židovska i kršćanska godina

Kršćanska godina slavlja usko se na dva mjesta dodiruje s židovskim kalendarom slavlja: židovska svetkovina Pashe – jer je prema izvještajima Novog zavjeta povezana s događajem smrti i Uskrsnuća Isusova – postala je polazišna točka kršćanskog slavlja Uskrsa. I blagdan sedmica koji je slijedio nakon sedam tjedana – povezan s događajem slanja Duha Svetoga, prvog javnog naviještanja evanđelja i osnivanja prve zajednice o čemu izvještavaju Djela apostolska – činio je podlogu za kršćansku svetkovinu Duhova. Dakako da se ne može govoriti o tome da je kršćanska zajednica preuzela nepromijenjenu židovsku praksu i termine slavlja. Sigurno su judeo-kršćanske zajednice najprije i nadalje njegovale židovsku praksu slavlja, vjerojatno povezanu i s kršćanskim sadržajima. Za cjelokupnu Crkvu presudna su ipak

dva specifična događaja koja do danas povezuju kršćansku godinu s onom židovskom: to je kao prvo preuzimanje sedmodnevnog tjedna koji je međutim isticanjem nedjelje dobio poseban naglasak; a kao drugo to je oblikovanje kršćanske godišnje Pashe (Uskrsa) s kojom započinje razvoj vlastite kršćanske godine slavlja.

Izvanžidovski utjecaji

Uskrsni ciklus – u svojoj uskoj povezanost s židovskom svetkovinom Pashe i svetkovinom sedmica – do danas sačinjava osnovu kršćanske godine. Kod daljnjeg razvoja crkvene godine djelotvorni su postali utjecaji iz helenističkog prostora. To prije svega vrijedi za one svetkovine koje za temu imaju Isusovu objavu i utjelovljenje (Bogojavljenje i Božić) i oko kojih se razvio vlastiti blagdanski ciklus. U taj kontekst pripadaju i svetkovine koje pokušavaju prikazati postaje života Isusova i života njegove Majke. Od 3. stoljeća u kršćanskim zajednicama proširio se običaj da se bogoslužno slavi spomen-slavlje mučenika, a kasnije i drugih svetih. Iako su blagdani mučenika i drugih svetih sadržajno usko povezani s uskrsnim slavljem – sa smrću i uskrsnućem Isusovim – svojim gomilanjem su najzad postali konkurencija praksi slavlja orijentiranoj prema događajima Kristove povijesti. To osobito vrijedi za one svetkovine koje pokušavaju prikazati određene teme kršćanskog nauka i pobožnosti (idejne svetkovine): npr. svetkovina Trojstva, Tijelova, Srca Isusova. Na evangeličkom području tome odgovara tematiziranje određenih nedjelja (npr. Cantate kao nedjelja crkvene glazbe). Valja spomenuti i svetkovine koje potječu od određenih događaja iz povijesti Crkve (blagdan Uzvišenja svetog Križa, blagdan svete krunice, a na evangeličkoj strani blagdan reformacije i dr.).

Odnos prema vremenu i povijesti

Kršćanska godina je kao i židovska orijentirana prema povijesno-spasenjskim događajima. Kod kršćanske godine to je prije svega sama povijest Kristova. Ne predočuju se mitski događaji dalekog pradoba, nego povijesno djelotvorno djelovanje Božje u svom narodu. Takvo djelovanje ima cilj koji nadilazi prirodno dane i kozmičke tijekove. Zato se govorilo o dinamičnom karakteru židovske i kršćanske godine: obje se otvaraju budućnosti, očekuju Božje djelovanje koje nadilazi i dovršava one događaje koje ta godina slavi. Ne zatvorena kružna putanja, nego put koji ima početak i cilj je prava slika povijesne egzistencije naroda Božjega u Starom i Novom savezu. Zato se crkvenu godinu uspoređivalo i sa zavojnicom ili spiralom kod koje svaki okret vodi malo dalje i bliže konačnom cilju. I u slici planinskog stošca oko kojeg se stalno iznova obilazi i pritom se malo pomalo penje uvis, pokušavalo se pojmiti bit kršćanskog godišnjeg slavlja.

Kršćanska i prirodna godina

Kristijanizacija prirodne godine

Isto kao i židovska godina slavlja i kršćanska godina je na raznolik način povezana s prirodnom godinom. Ponešto govori i u prilog tome da su neke kršćanske svetkovine (npr. Bogojavljenje 6. siječnja i Božić 25. prosinca) zamijenila slavlja rođenja poganskih božanstava koja je što se njih tiče usko obilježavala prirodna godina. U Katoličkoj crkvi uobičajeni kvatreni dani (od quattuor tempora, lat.= četiri doba) u prvom tjednu korizme, u tjednu prije Duhova, u prvom tjednu listopada te u došašću, prema porijeklu i sadržaju su isto tako povezani s prirodnom godinom, točnije: s početkom godišnjih doba kao i s pogansko-

rimskim danima žetve i sjetve. I drugi prozbeni dani i prozbene procesije upućuju na takvu povezanost.

Utjecaji prirodne godine na kršćanska slavlja

Valja spomenuti i to da su se tijekom razvoja kršćanskih slavlja i vremena slavlja koja prema svojem porijeklu i sadržaju uprisutnjuju događaje povijesti spasenje povezala s prirodnom godinom. Primjer za to je kršćansko slavlje Uskrsa koje je – osobito na germanskom prostoru – poprimilo crte proljetnog slavlja te su mu pridodani odgovarajući običaji. Primjer pružaju i vrijeme došašća i božićno vrijeme koji su na sjevernoj polutki u vremenu s malo svjetla oko zimske kratkodnevice i kod kojih simbolika svjetla igra važnu ulogu te isto tako i Duhovi kao i Ivanje s običajima starog slavlja ljetnog suncostaja. Kad Katolička crkva slavi svibanj kao Marijin mjesec sa svibanjskim pobožnosti, do izražaja također dolaze i utjecaji prirodne godine.

Povezanost stvaranja i otkupljenja

Težnja da sadržaji i običaji prirodne godine potiskuju izvorni povijesno-spasenjski smisao glavnih kršćanskih slavlja uvijek se iznova javlja posebno tamo gdje crkve žive u dijaspori.

Ipak postoje i valjani razlozi koji govore protiv potpunog odvajanja prirodne i spasenjske godine: prema kršćanskom uvjerenju stvaranje i otkupljenje usko su povezani. Povijest Isusa Krista ima i kozmičke dimenzije. Ona cilja na otkupljenje sveukupnog stvorenja koje u neku ruku na raspolaganje stavlja znakove kojima kršćani slave spomen Kristove povijest. Voda – istovremeno i opasna i ona koja daruje život – u krštenju postaje znak umiranja i uskrsnuća vjernika s Kristom. Kruh i vino – darovi prirode i proizvodi ljudske kulture – označavaju duhovnu hranu koju narod Božji prima na svom putu. Svjetlo koje daruje život i rast postaje znak novog života koji je s Kristom došao na ovaj svijet.

Kršćanska vjera jednostavno ne odbacuje čežnju za svjetlom i životom, želju za plodnošću i obiljem koja čovjeka navodi na to da prirodni tijek nastajanja i propadanja, rasta i dozrijevanja, sjetve i žetve proslavlja raznolikim običajima i ujedno ih kultno preobražava. Ona ih prihvaća i odgovara na njih na način koji ispunjava i nadilazi sva očekivanja: po Kristu koji je kruh života (Iv 6,35) i svjetlo svijeta (Iv 8,12), istinski trs (Iv 15,1) ljudi imaju udjela u životu u punini samoga Boga (Kol 2,9 i dalje).

Kršćanska i građanska godina

Kalendar i početak godine

Naša građanska godina danas u bitnome potječe od kalendara koji je uveo Julije Cezar 45. godine prije Krista (julijanski kalendar): nakon svake tri godine s 365 dana slijedila je prijestupna godina s 366 dana. Budući da sunčeva godina ipak obuhvaća 365,2422 dana, julijanski kalendar je bio predug. Tijekom vremena došlo je do znatne razlike između kalendarske i stvarne sunčeve godine. S ovom poteškoćom suočio se gregorijanski kalendar koji je uveo Grgur XIII. godine 1582.: on određuje da prijestupni dan dobivaju samo one stoljetne godine (godine kojima počinje novo stoljeće – 190.., 2000.) koje su djeljive s 400.

Trenutak početka godine bio je dugo sporan: u Rimu je godina izvorno započinjala 1. ožujka. Julijanski kalendar premjestio je početak godine na 1. siječnja. Ipak je u Franačkom carstvu još do u 8. stoljeće (u Veneciji čak do 1797.) početak godine bio 1. ožujka. U Bizantskom carstvu godina je od 7. stoljeća počinjala 1. rujna. Jasni utjecaji crkvene godine

pokazuju se tamo gdje je početak godine bio na Uskrs (Francuska do 15. stoljeća), Božić (Njemačka, Skandinavija) te 25. ožujka (svetkovina Naviještenja Gospodnjeg; Italija, Trier). Nazor prema kojem crkvena godina počinje prvom nedjeljom došašća nastao je iz običaja da se obrascem te nedjelje započinju liturgijske knjige. Ovaj običaj nije neprijeporan; ipak pomaže predodžbi kao da crkvena godina želi takoreći kronološkim redoslijedom prikazati povijest Krista i spasenja.

Tablica 1: Pregled podjele crkvene godine

Luteranski lekcionar (1978.) Njemački misal (1975.)U došašću

1. do 4. nedjelja došašćaDošašće

1. do 4. nedjelja došašćaSvetkovina Božića, prijelaz iz stare u novu godinu i svetkovina Bogojavljenja: Božić

Večernja BožićaU božićnoj noći

Dan rođenja GospodnjegSvetkovina Božića I – prvi dan BožićaSvetkovina Božića II – prvi ili drugidan Božića

1. nedjelja po Božiću

Večer stare godineNova godina (također: 1. 1. dan Isusova obrezanja i davanja imena)2. nedjelja po BožićuSvetkovina Bogojavljenja Gospodnjeg: Epifanija

Božićno vrijeme

Svetkovina rođenja Gospodnjeg:Božić (25. 12.)

Nedjelja u božićnoj osmini: blagdan Svete obitelji

Osmina Božića: Svetkovina sveteBogorodice Marije (1. 1.)2. nedjelja po BožićuBogojavljenje Gospodnje (6. 1.)

Nedjelja nakon 6. 1.:Krštenje Gospodinovo(1. nedjelja kroz godinu

Nedjelje kroz godinu

Poslije Bogojavljenja1. do 5. nedjelja po BogojavljenjuPosljednja nedjelja po Bogojavljenju(Uzašašće Kristovo)Predkorizmeno vrijeme

3. nedjelja prije korizme:Septuagesimae2. nedjelja prije korizme:SexagesimaeNedjelja pred korizmu:Estomihi

KorizmaPepelnica1. do 5. nedjelja korizme:Invokavit, Reminscere, Okuli, Lätare, Judika6. nedjelja korizme:Cvjetnica

Korizma (uskrsno vrijeme pokore)Pepelnica

1. do 5. nedjelja korizme

Sveti tjedan (Veliki tjedan)Cvjetnica

Uskrsno trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjeg

Veliki četvrtakVeliki petakVelika subota

Veliki četvrtak: misa Posljednje večereVeliki petakVelika subota

Svetkovina Uskrsa i uskrsno vrijeme

Uskrsna noćDan uskrsnuća Gospodnjeg:nedjelja uskrsnućaUskrsni ponedjeljak1. do 5. nedjelja po Uskrsu: Qasimodogeniti, MisericordiasDomini, Jubilate, Kantate, Rogate,Uzašašće Kristovo6. nedjelja po Uskrsu: Exaudi

Uskrsno vrijemeSvetkovina uskrsnuća Gospodnjeg:Nedjelja uskrsnuća

Slavlje uskrsne noćiDanje slavlje

Uskrsni ponedjeljak2. do 6. uskrsna nedjelja

Uzašašće Kristovo7. uskrsna nedjelja

Svetkovina Duhova

Dan izlijevanja Duha Svetoga:Nedjelja DuhovaDuhovski ponedjeljakDan Svetog Trojstva:Trinitas

DuhoviBdijenjeDanje slavlje

Duhovski ponedjeljakNedjelja po Duhovima:Nedjelja Trojstva

Poslije Trojstva1. do 24. nedjelja po TrojstvuPretpretposljednja nedjelja crkvenegodinePretposljednja nedjelja crkvenegodinePosljednja nedjelja crkvene godine:Nedjelja mrtvih

Nedjelje kroz godinu32. nedjelja kroz godinu

33. nedjelja kroz godinu

34. (posljednja) nedjelja kroz godinu:Nedjelja Krista Kralja

Poglavlje 4

NEDJELJA

Niz nedjelja koje iznova svake godine te istodobno i čvrstim ritmom probija i nadilazi godine, kršćanskoj godini pruža osnovne građevne elemente. Stoga prikaz kršćanske godine slavlja mora početi od nedjelje.

Biblijska podloga

Uskrsnuće prvoga dana

Prema suglasnom svjedočanstvu evanđelja, ujutro prvoga dana židovskog tjedna – to jest na dan nakon subote – žene dolaze na grob Isusov i tamo doznaju vijest o njegovu uskrsnuću: „I prvog dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob..“ (Mk 16,2; usp. i Mt 28,1; Lk 24,1; Iv 20,1). Uvečer istoga dana – tako izvještavaju Luka i Ivan – sam uskrsli

Gospodin se ukazao svojim učenicima: „I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dođe Isus, stane u sredinu…“ (Iv 20,19-23; usp. Lk 24, 13-49). Ovi izvještaji ne pokazuju samo to da je prvi dan tjedna u ranom kršćanstvu važio kao dan uskrsnuća, nego isto tako zaključuju da su se kršćani okupljali uvečer toga dana i zajedno blagovali: „Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše“ (Lk 24,30; usp. i Lk 24,33.41-43). Za redovito okupljanje kršćana uvečer prvog dana u tjednu govori i prirodnost kojom Ivan izvještava kako su se učenici iznova sastali osam dana nakon spomenutih događaja: „I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra…“ (Iv 20,26).

Sabiranje milostinje, naviještanje, lomljenje kruha u dan Gospodnji

Ovu praksu potvrđuje također i 1Kor 16,2: „Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne“. Tom prilikom se radilo o prikupljanju milostinje koju je Pavao sabirao u zajednicama koje je on osnovao za zajednicu u Jeruzalemu. Dj 20,7-12 opisuju okupljanje u prvi dan u tjednu u čijem je središtu bilo naviještanje i zajedničko blagovanje: „U prvi dan tjedna kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutra kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.“ Ostaje otvoreno misli li se na večer uoči koja je prema tadašnjoj predodžbi već pripadala slijedećem danu ili na večer prvog dana u tjednu. Uputa na kršćansku nedjelju može biti i Otk 1,10: „Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje“: Ovdje se po prvi put javlja naziv dan Gospodnji (tako uspjeliji prijevod) koji je kasnije postao idiomatski naziv za prvi dan tjedna. Međutim, je li se na tom mjestu stvarno već time mislilo na kršćansku nedjelju, mora ostati otvoreno.

Imena

Prvi dan tjedna prema tome nije samo najstarije, nego ujedno i biblijski najbolje izraženo ime za kršćansku nedjelju. Ono pojašnjava da su kršćani – također i tamo gdje su dolazili iz poganstva – preuzeli židovski sedmodnevni tjedan, zadržali židovsko brojanje dana u tjednu, ali su mu ipak dali drugačiji naglasak: prvi dan je bio posebno istaknut i uzet kao razlog bogoslužnih okupljanja. Izraz dan Gospodnji kasnije se rasprostranio i do danas očuvao u romanskim jezicima (domenica, domingo, dimanche od lat. dominus = Gospodin). Analogno je od njega stvorena i „gozba Gospodnja“ za Večeru, odnosno euharistiju, znak da su za rano kršćanstvo dan Gospodnji i gozba Gospodnja bili nerazdvojno povezani.

Katkad se susreće i oznaka osmi dan za nedjelju (usp. Iv 20,26). Time se brojanje židovskog sedmodnevnog tjedna istodobno i prihvaća i krši: nedjelja je prava subota i time vrhunac i zaključna točka tjedna. Kod ovog imena ulogu su mogle imati i židovske predodžbe povijesti konca vremena o sedam razdoblja svijeta nakon kojih počinje novo svjetsko vrijeme.

Iz grčko-rimskog tjedna planeta već je vrlo rano i otvoreno preuzeto ime dan sunca (Sonntag). To je kršćanima bilo utoliko lako jer je Mesija već u Starom zavjetu naviješten kao „sunce pravde“ (Mal 3,20). Ime dan sunca osobito se afirmiralo u germanskim jezicima (sunday, zondag).

U nekim jezicima (npr. u ruskom: voskresenje) i dalje živi naziv dan uskrsnuća. Drugi jezici osobito ističu činjenicu počivanja od rada u nedjelju (češki neděle, slovenski nedjelja = neradni dan) ili pak druga obilježja ( mađarski vasárnap = sajmeni dan; bogoslužno okupljanje omogućavalo je održavanje sajmova).

Povijesni pregled

Nedjelja i subota

Kao i subota, i nedjelja je utemeljena u ritmu židovskog sedmodnevnog tjedna. Ali činjenica da se kršćanstvo na koncu odlučilo nedjelju odrediti danom redovitog bogoslužnog okupljanja i tako židovskom slavlju subote izričito suprotstaviti svoje nedjeljno slavlje ipak upućuje na značajne razlike između subote i nedjelje:

Kao što smo već vidjeli, subota je izvorno i u pravom smislu bila dan počinka. Tek kasnije postala je blagdan na koji se slavio spomen na povijesno-spasenjske događaje i na koji se okupljalo na bogoslužje. Razvoj nedjelje odvijao se obrnuto. Na nedjeljni počinak od rada u prvo vrijeme nije se uopće ni pomišljalo. Zato je okupljanje moralo biti uvečer ili u rano jutro prije početka rada. Tek kasnije nedjelja je državnim zakonodavstvom određena kao dan počinka od rada. Potom je sve više i više na se privlačila odgovarajuća značenja subote, postala je takoreći subota Novog saveza, novog naroda Božjeg. To je za posljedicu imalo stanovito premještanje naglasaka u nedjeljnom slavlju: obveza počinka od rada malo-pomalo je uspostavila ravnotežu s izvornim motivima, odnosno čak ih je i potisnula.

Vrlo vjerojatno da su se judeo-kršćanske zajednice prvog vremena najprije pridržavale subotnjeg slavlja i uređenja, iako su se osim toga sastajale na svojim posebnim okupljanjima u prvi dan tjedna (usp. Dj 2,46). Pavao izvještava da je na svojim misijskim putovanjima uvijek iznova subotom posjećivao sinagoge i druga mjesta sastajanja Židova kako bi im naviještao Kristovu poruku (Dj 13,14.42.44; 14,1; 16,13; 17,2 i dr.). Subota je postala polazišna točka kršćanske misije. Od izvorne koegzistencije subotnjeg i nedjeljnog slavlja u judeo-kršćanskim zajednicama nastala je ubrzo oštra suprotstavljenost u zajednicama kršćana pridošlih iz poganstva. Kao što je slavlje subote bilo obilježje Židova, slavlje nedjelje je postalo razlikovna oznaka kršćana: onaj tko i nadalje obdržava subotu, otpada od Krista i postaje rob zakona. Kršćani su zato postili subotom, na židovski šabat i pritom se spominjali Kristova počivanja u grobu.

Okupljanje na gozbu u predvečerje nedjelje?

Sve ovo još ne razjašnjava ako je zapravo nastala kršćanska nedjelja. Poprilično je nevjerojatno da su prvi kršćani svjesno „izumili“ nedjeljno slavlje kako bi se distancirali od židovske prakse subote. Isto tako je dvojbeno i to da su se prvi kršćani time nadovezali na poganske običaje i institucije (kao na primjer na nedjeljna slavlja u okviru poganskih kultova sunca). Vjerojatnije je drugo objašnjenje: u judeo-kršćanskim zajednicama kršćani su se, nakon što su u subotu sudjelovali u bogoslužju u sinagogi, navečer okupljali na vlastite kućne sastanke u središtu kojih je bilo naviještanje Krista i gozba Gospodnja. Budući da je ta večer vrijedila već kao početak prvog dana novog tjedna u koji je Krist prema predaji uskrsnuo, u svakom se slučaju mogla uspostaviti veza s uskrsnućem. Zajednica kršćana iz poganstva preuzele su ovo uređenje premda nisu obdržavali subotu. Po svoj prilici zbog privremene zabrane večernjih sastanaka pod carem Trajanom, kasnije se ove kršćanske skupove premjestilo na nedjeljno jutro. Dakako da tada više nije bilo moguće održavati pravu zajedničku gozbu. Obje euharistijske radnje s kruhom i kaležom povezale su se s bogoslužjem riječi u lik kršćanskog bogoslužja kakvo poznajemo još i danas.

Nastavljanje gozbenog zajedništva s Isusom: okupljanje u nedjeljnu večer?

Ovom pokušaju objašnjenja proturječi to da Lukino i Ivanovo evanđelje izričito izvještavaju o okupljanju učenika uvečer prvog dana u tjednu (a ne u predvečerje). Moguće je zato da je kršćansko slavlje nedjelje bilo neposredno povezano s ukazanjima Uskrsloga uvečer prvog (odnosno osmog) dana o kojima se tamo izvještava. Kršćani nastavljaju gozbeno zajedništvo

koje ih je povezivalo s Gospodinom prije njegove smrti i nakon njegova uskrsnuća u liku redovitih gozbenih slavlja u nedjeljnu večer dok se nije dogodilo njihovo premještanje na nedjeljno jutro.

Naviještanje Krista i gozba Kristova: ključni dijelovi nedjeljnog kršćanskog slavlja

Nalazimo se na poprilično sigurnom tlu kada propitujemo izvore 2. poslijekršćanskog stoljeća. U Nauku dvanaestorice apostola (Didahe), crkvenom pravilu, stoji: „Kad se okupljate na dan Gospodnji, lomite kruh i zahvaljujte nakon što ste priznali svoje prijestupe kako bi vaša žrtva bila čista.“ Tu je jasno da se zajednica okupljala nedjeljom. Slično čitamo u pismu mučenika Justina iz sredine 2. stoljeća: „U dan nazvan po suncu održava se sastanak na određenom mjestu svih koji borave u gradu i na selu.. U nedjelju se svi sastajemo zato jer je to prvi dan u koji je Bog preobrazio tamu i materiju i stvorio svijet, a naš spasitelj Isus Krist je istoga dana uskrsnuo…“ Iz Justinova opisa također proizlazi da je srž kršćanskog nedjeljnog slavlja bilo okupljanje na kojem se naviještala riječ Božja i slavila euharistija, odnosno Večera (tu ona već nije bila prava gozba, već stilizirani, reducirani obrok).

Nedjelja kao subota Novog saveza

Novi stupanj u razvoju odnosa subote i nedjelje započeo je u 4. stoljeću kad je država najprije tolerirala kršćanstvo i kad je ono u Rimskom carstvu postalo državna religija. Zakon cara Konstantina od 3. ožujka 321. proglasio je dan sunca danom počinka. Seosko stanovništvo najprije je bilo izuzeto od toga. Zakon iz godine 337. počinak od rada temeljio je na tome da svakom mora biti dana prilika da ispuni svoje kultne obveze. Sad je sve više i više odnos ovih dvaju dana određivala integracija, a ne koegzistencija i suprotstavljenost: nedjelja je takoreći upila subotu. Predodžbe i propisi koji su izvorno bili vezani uz subotu, sad su postali učinkoviti i u kršćanskom nedjeljnom slavlju. Tek od 6. stoljeća počela je ipak jačati ideja da počinak od rada predstavlja samostalan i bitni element nedjeljnog slavlja. Bile su određene stroge kazne za one koji su prekršili nedjeljni počinak od rada. Uzor židovske subote pritom je imao važnu ulogu, premda se izričito nije pozivalo na nju. Gdje se za utemeljenje nedjeljnog svetkovanja pozivalo na 3. zapovijed, samo po sebi je razumljivo da se tu ujedno time mislilo i na obvezu uzdržavanja od rada nedjeljom.

Nedjeljna obveza

U prvo vrijeme sudjelovanje u bogoslužnom okupljanju bilo je samo po sebi shvatljivo obilježje i nužna obveza kršćanskog života. Izričite crkvene zapovijedi koje bi strogo podsjećale na nedjeljno pohađanje bogoslužja bile su suvišne jer je kršćanski život bez sudjelovanja u bogoslužju zajednice u situaciji rane, predkonstantinovske crkve u razdoblju progona bio jedva zamisliv. Naravno, već se u Novom zavjetu našla opomena da se sastanci ne propuštaju (Heb 10,25) jer tu u sebi krije opasnost otpada. Jedna španjolska sinoda početkom 4. stoljeća je zaključila da one koji tri nedjelje zaredom ne pohode bogoslužje, treba privremeno isključiti. Situacija se počela mijenjati kad je u 4. stoljeću Crkva izrasla do uloge državne crkve koja je svojim bogoslužjem ujedno zastupala i kult za cara i državu: vojnici su izričito obvezani sudjelovati u nedjeljnim bogoslužjima. Tek u srednjem vijeku ovu uputu se utemeljivalo trećom zapovijedi: „Svetkuj dan Gospodnji“. Ovu obvezu katkad su državne sankcije vrlo izričito naglašavale: tako se prema jednoj mađarskoj crkvenoj odredbi sve one koji su propustili bogoslužje moralo išibati i ošišati do gole kože. O crkvenoj zapovijedi koja obvezuje na pohađanje bogoslužja može se dakako govoriti tek od 15./16. stoljeća.

Značenje

Tjedno slavlje Uskrsa: prolaz kroz smrt u život

Bitni sadržaj kršćanskog nedjeljnog slavlja određen je njegovom povezanošću s Isusovim uskrsnućem: prvi dan u tjednu je dan u koji kršćani slave spomen uskrsnuća. Svaka nedjelja je dakle Uskrs u malom, tjedni blagdan Pashe (tjedna Pasha). Kad se kršćani okupe nedjeljom, oni riječju i zajedničkim blagovanjem navješćuju smrt i uskrsnuće Gospodinovo „dok on ne dođe“ (1Kor 11,26). To pojašnjava da Isusovo uskrsnuće ovdje ne dolazi u vidokrug kao izolirani događaj, nego se uvijek promatra zajedno s njegovom mukom i smrću. Izraženo pojmovima crkvene godine na koje smo navikli to znači: kršćanskom nedjeljnom slavlju pripada ne samo Uskrs u užem smislu, nego i Isusov Veliki petak. Tu se zajednički slavi put koji je prošao Isus: preko muke i smrti u život koji daruje i obnavlja Otac. To dvoje je osobito prisutno u nedjeljnom slavlju gozbe Gospodnje: žrtva na križu isto kao i novi život koji nastaje iz te žrtve.

Zajednica na Isusovom putu

Spomen muke, smrti i uskrsnuća Isusova znači i ovo: zajednica koja slavi sama kreće tim Isusovim putom, dopušta da ju on obuzme. Pavao govori o umiranju i uskrsnuću s Kristom kako bi opisao tu usku povezanost (Rim 6,1-11) te pritom pred očima ima krštenje. U kršćanskom nedjeljnom slavlju radi se – usko isprepleteno sa smrću i uskrsnućem Isusovim – ujedno o smrti i uskrsnuću kršćana, o njihovu putu s Kristom prema životu. U ranom kršćanstvu na osobit način su mučenici koji su za svoju vjeru išli u smrt bili oni u kojima se egzemplarno i na dojmljiv način ostvarivalo ovo zajedništvo patnje i života s Kristom. Ono što je tu pojedinim udovima zajednice primjerno pripalo, krštenje ispunjava sakramentalno-znakovito na svakome tko se priključio zajednici kršćana: umiranje s Kristom značilo je ujedno nadasve realno, katkad i bolno odvajanje od dotadašnjih životnih navika i područja. I dar novog života zaključen u krštenju našao je svoje početno ostvarenje u novom zajedništvu u koje je primljen krštenik. Time je i veza s krštenjem zadobilo čvrsto mjesto u nedjeljnom slavlju kao tjednom Uskrsu kršćana: nedjelja je ujedno bila dan krštenja dok kasnije nisu utvrđeni drugi termini krštenja.

Prvo stvorenje i novo stvorenje

Gore navedeni izvještaj mučenika Justina pojašnjava da su kršćani prvog vremena vidjeli vezu između nedjelje i stvaranja na početku vremena: kao prvi dan nedjelja upućuje ne samo na stvaranje svijeta nego i na novo stvaranje koje započinje uskrsnućem Kristovim. Isusov prolazak kroz smrt u život ne ovaj se način smješta u širi kozmički okvir. Ne tiče se samo samoga Gospodina i njegova puta, ne tiče se ni samo kršćana koji se upuštaju na ovaj put, nego preobražava stvorenje u cjelini: Uskrs je ujedno početak novog svjetskog razdoblja koje je već djelotvorno i spoznatljivo – premda također još skriveno – prisutno u ovom prolaznom svijetu (usp. 2Kor 5,17).

Dovršenje svijeta

Time smo naveli daljnju temu koja određuje kršćansko nedjeljno slavlje: kršćani se toga dana ne osvrću samo na ono što se nekoć za Uskrs dogodilo u Jeruzalemu. Također ne naviještaju ni samo riječju i blagovanjem prisutnost Raspetoga i Uskrsloga. Oni isto tako gledaju i

naprijed: očekuju – kao i Židovi u svom slavlju subote – dovršenje novog stvorenja i ponovni dolazak svoga Gospodina. Ova povezanost s koncem vremena osobito je nazočna tamo gdje se o nedjelji govori kao o danu Gospodnjem i kao o osmom danu. Oba imena upućuju na dovršenje na koncu vremena kad će Bog biti „sve u svemu“ (1Kor 15,28).

Ostale teme

U srednjem vijeku nedjelja je na zapadu osim toga postali dan Trojstva kada se tumačilo i slavilo otajstvo trojedinog Boga. Time s nagovijestio razvoj koji je, čini se, upravo u današnjici ušao u novi stadij: nedjeljno slavlje se podređuje i pridaje određenim temama koja su uzete iz kršćanskog nauka i životne prakse. Tako se danas u nekim zajednicama može susresti „nedjelju služenja“ ili „misijsku nedjelju“, ali i nedjelje kada se posebno tematiziraju npr. brak, obitelj, odgoj, okoliš, mir itd., iako takva praksa sigurno ne odgovara izvornom smislu kršćanskog nedjeljnog slavlja i njegove povijesno-spasenjske usmjerenosti.

Bogoslužno slavlje

Nedjeljno euharistijsko slavlje

U prvoj Crkvi – ne obazirući se na iznimke – nedjeljama i blagdanima bilo je uvijek samo jedno euharistijsko bogoslužje za cijelu zajednicu. Crkve i samostani Istoka u bitnome se do danas drže te prakse. Na Zapadu, naprotiv, od ranog srednjeg vijeka došlo je do sve većeg gomilanja misnih slavlja radnim danima, nedjeljama i blagdanima. Ipak je zajednička župna misa sačuvala stanovit poseban položaj. Danas se u katoličkim zajednicama dosta često susreće široko razgranata ponuda misa radnim danom i nedjeljom koja želi izići u susret različitim potrebama i navikama sa slobodnim vremenom.

Drugi oblici bogoslužja

Uz euharistijsko bogoslužje u nedjeljno prijepodne, večernje molitveno bogoslužje, večernja je ta koja je od 3./4. stoljeća oblikuje nedjeljno slavlje. U srednjem vijeku u gradovima se dosta često uz misna bogoslužja priređivalo i bogoslužje propovijedi. Osim toga oblikovali su se oblici pobožnosti koji su stupili na mjesto bogoslužja časova (večernja) ili su se s njima povezali. U današnje vrijeme na katoličkom području može se često opaziti nivelacija ovih različitih oblika slavlja u korist misnog slavlja.

Reformacija: misa, zornica, večernja, bogoslužje propovijedi

Luteranska reformacija u načelu je ustrajala u tome da svaku nedjelju mora odlikovati misno slavlje (bogoslužje s propovijedi i Večerom). Doduše, nije se uspjelo to provesti i u praksi; često se odricalo nedjeljnog slavlja Večere, odnosno Večera se samo održavala neposredno poslije glavnog bogoslužja kao odvojeno slavlje. U jednom pismu iz godine 1526. Martin Luther predviđa rano bogoslužje (zornicu) u nedjeljno jutro oko pet ili šest sati, a koje bi oko osam ili devet sati trebala slijediti misa, bogoslužje s propovijedi i Večerom. Poslijepodnevna večernja zaključivala bi niz nedjeljnih bogoslužja. Time je nedjelja dobila jasnu bogoslužnu strukturu. Mise radnim danom valja ukinuti; ali u zornicama i večernjama radnog dana treba propovijedati o biblijskim tekstovima i katekizmu.

Na gornjonjemačkom i reformiranom području išlo se drugim putem: tu je nedjeljno bogoslužje oblikovano ne prema uzoru mise, nego prema srednjovjekovnom bogoslužju propovijedi. U tom bogoslužju zajednica je slavila Večeru otprilike četiri puta godišnje.

Nedjeljni proprij

Ordinarij i proprij

Kršćanska nedjelja dakle oblikuje bogoslužno slavlje (u mnogim crkvama euharistijsko slavlje, odnosno Večera). Govori se o liturgiji bogoslužja i time se često misli na njegov ustroj i uređeni redoslijed pojedinih njegovih elemenata. U istočnim crkvama pojam sveta liturgija ne označava vanjski oblik, nego jednostavno euharistijsko bogoslužje (usporedivo s nazivom misa proširenim na Zapadu, od lat. missa, što je vjerojatno jezično povezano s otpustom, odnosno poslanjem). U liturgiji bogoslužja mogu se razlikovati dijelovi koji se na isti način ponavljaju svake nedjelje i blagdana i oni koji se mijenjaju od prilike do prilike, odnosno, ponovno se javljaju u duljem ritnu – najčešće onom godišnjem. Dijelove bogoslužja koji ostaju nazivamo ordinarij (od lat. ordo; misli se na okosnicu i tekstove koji ostaju isti), a promjenjive dijelove proprij (= ono vlastito, samostalno, posebno). Doduše, i dijelove koji ostaju isti može se različito oblikovati (svečano ili jednostavno) i tako unijeti određene iznijansiranosti u liturgijski tijek; stvarni sadržaj pojedinog dana odnosno blagdana ovisi ipak o tekstovima proprija.

Osim toga postoje kriteriji koji snažnije potječu od funkcije pojedinih liturgijskih dijelova i čiju vrijednost u liturgijskom tijeku određuju neovisno o njihovu karakteru ordinarija ili proprija.

Pregled liturgije luteranskog bogoslužja Večere i rimske mise nalazi se u slijedećoj tablici.

Tablica 2: liturgija luteranskog bogoslužja Večere i rimske mise

Obrednik za evangeličko-luteranske crkve i zajednice, sv. I

Misal za biskupije međunarodnog njemačkog govornog područja

Orguljni preludij

Pripravna molitva zajednice – ispovijest grijehaIntroitus (ulaz)

(uvodni psalam zbora, ulazna pjesma zajednice)

Kyrie eleisonGloria in excelsisZborna molitva

UVOD

Ulaz – uvodna pjesma

Iskazivanje štovanja oltaruPozdrav zajedniceOpća ispovijest grijehaKyrieGloriaDnevna molitva

PoslanicaAleluja

BOGOSLUŽJE RIJEČI

Graudale

EvanđeljeCredo (ispovijest vjere)PropovijedOglasiŽrtva zahvalnica

(Prikupljanje, molitva zahvalne žrtve)Sveopća molitva Crkve

(molitva vjernika)

Prvo čitanje i prva međupjesmaDrugo čitanje i druga međupjesmaEvanđeljeHomilija (propovijed)Credo (ispovijest vjere)Molitva vjernika (opća molitva)

Prefacija (velika zahvalna molitva)A B

Uvod UvodMolitva prefacije Molitva prefacijeSanctus SanctusOče naš Postsanctus

(s epiklezom)

Riječi ustanovljenja RiječiustanovljenjaAnamneza -molitvaZaključnadoksologijaOče našPozdrav mira

Agnus DeiPričestZaključna molitva (postcommunio)

EUHARISTIJSKO SLAVLJE

Priprema darova (pjesma za prikazanje,prinos darova, pripravljanje oltara, popratne molitve uz pripremu darova,pranje ruku, poziv na prikaznumolitvu, prikazna molitva)

Euharistijska molitva(Uvod, prefacija, sanctus, postsanctus,epikleza nad darovima, riječiustanovljenja, anamneza s prinosom,pričesna epikleza, zagovorne molitve,zaključna doksologija)

Pričest (poziv na Očenaš, Očenaš,embolizam, doksologija, molitva zamir, pozdrav mira, lomljenje kruha,Jaganjče Božji, molitva u tišini, pozivna pričest, podjela pričesti,pričesna pjesma, čišćenje posuda, sabranost i zahvalni himan,zaključna molitva

Otpust

Blagoslov

OTPUST

OglasiBlagoslov i otpust

Objašnjenja riječi iz tablice 2

Introitus ulaz, ulazak; naziv i za psalam koji se pjeva na početku bogoslužjaKyrie eleison Gospodine, smiluj seGloria in excelsis Slava Bogu na visini; početni redak himna koji pripada nepromjenjivim dijelovima

Bogoslužja (ordinariju)Zborna molitva „sabirna molitva“ koja „povezuje“ prethodne molitve i molitvene nakaneGraduale zapravo „stubišna pjesma“ (pjesma na stubama ambona, mjesta na kojem se čita), danas

glavna pjesma između čitanja u evangeličkom bogoslužju

Prefacija prvi dio euharistijske molitve do sanctusa; slavljenje „pred Bogom i zajednicom“ (A. AdamR. Berger, 415)

Sanctus svet, nazivan i triput svet; pjesma, odnosno zaziv koji prekida euharistijsku molitvu poslijeprefacije

Postsanctus dio euharistijske molitve nakon sanctusaEpikleza zaziv Duha Svetoga; stalni element euharistijske molitveAnamneza spomen Krista, njegove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća; stalni element euharistijske

molitveDoksologija pohvalaEmbolizam umetak; molitva umetnuta u Očenaš prije doksologijeAgnus Dei Jaganjče Božji; pjesma ordinarija na početku pričesti; izvorno pjevana za vrijeme lomljenja

kruhaPričest podjela euharistije odnosno Večere zajednici; euharistijska gozba

Čitanje Pisma

U bogoslužni proprij pripadaju i čitanja Pisma. Ako su se na početku – tako se može pretpostaviti – na bogoslužju čitala tri ili čak četiri čitanja, njihov se broj kasnije smanjio u pravilu na dva: jedno čitanje iz onih knjiga odnosno poslanica Novog zavjeta koje ne pripadaju evanđeljima (sasvim rijetko i čitanje iz Starog zavjeta) te jedno iz četiriju evanđelja. U posljednje vrijeme katolički red čitanja opet predviđa tri čitanja (Stari zavjet, Novi zavjet, evanđelje). U Njemačkom misalu, knjizi s bogoslužnim odredbama i molitvama, o tome međutim stoji:“Nedjeljom i blagdanom kao norma predviđena su dva čitanja. Tamo gdje se zbog pastoralnih razloga ne mogu čitati oba, dopušteno je odabrati jedno od njih.“ I novi luteranski Lekcionar koji je objavljen 1978., knjiga s bogoslužnim čitanjima, dodatno uz poslanicu (novozavjetno čitanje) i evanđelje nudi čitanje iz Starog zavjeta koje se umjesto novozavjetnog čitanja „može čitati onda kada se propovijeda o novozavjetnom tekstu i kada se tekst za propovijed preklapa s evanđeljem ili poslanicom“. Tu se na umu nema umnožavanje broja bogoslužnih čitanja. U pravilu na evangeličkim bogoslužjima čitaju se poslanica, evanđelje i tekst za propovijed. Za tekstove za propovijed postoji vlastiti red koji obuhvaća šest godišnjih nizova; godišnji niz I sačinjavaju evanđelja, a godišnji niz II poslanice. Tim dvama čitanjima pridodani su za svaku nedjelju i blagdan četiri novozavjetna odnosno starozavjetna teksta. U širem smislu i ovi dodatni tekstovi za propovijed pripadaju propriju.

Tekstovima proprija nadalje pripadaju neke molitve koje su pridržane voditelju bogoslužja (zato i nazivane molitve predstojnika, predsjedatelja): uvodna molitva (dnevna molitva, zborna molitva = sabirna molitva koja povezuje molitvene nakane), molitva za pripravu darova, prinos i pripravu kruha i vina (darovna molitva) te molitva nakon pričesti (zaključna molitva, zaključna zborna molitva). U evangeličkim redovima bogoslužja karakter proprija ima većinom samo zborna molitva. Poseban položaj zauzima prvi dio euharistijske molitve – uobičajeno nazivan prefacija – koja doduše postoji za svetkovine i vremena slavlja kao i za pojedine dane, ali ipak ne i za svaku nedjelju. U promjenjive tekstove na stanoviti način može se ubrajati i molitva vjernika iako nije pridržana predvoditelju bogoslužja i u svojoj formulaciji općenito ne slijedi godišnji krug, već se može slobodno birati i oblikovati. Knjige s molitvama vjernika se ipak pokušavaju jače povezati s crkvenom godinom. Novi Misal tako u Dodatku nudi primjere za molitvu vjernika u pojedinim vremenima crkvene godine.

Pjevanje

U tekstove proprija konačno se ubrajaju pjesme koje su u nadležnosti zbora, škole ili katnora, npr. pjevanje psalma na ulazu (introitus, ulazna pjesma), za prinos i pripravu darova (offertorium, darovna pjesma) te za pričest (communio, pričesna pjesma), ali i pjesme uz čitanja (međupjesme: pripjevni psalam nakon prvog čitanja; aleluja s promjenjivim stihom prije evanđelja). Novi njemački Misal sadrži za svaku nedjelju i svetkovinu vlastitu ulaznu i pričesnu pjesmu. Pjesme uz čitanja navode se u novom Redu čitanja (Ordo lectionum missae). U širem smislu propriju pripadaju i pjesme zajednice koje te pjesme pravovaljano nadomještaju odnosno mogu nadomjestiti. U evangeličkim i katoličkim pjesmaricama (Evangelisches Kirchengesangbuch [Evangelička crkvena pjesmarica] = EKG; Gotteslob [Bogu na slavu] =GL) nalaze odlomci s pjesmama za pojedina vremena crkvene godine. Na evangeličkom području pjesma između dvaju čitanja (graduale, tjedna pjesma, glavna pjesma) većinom je stalni sastavni dio proprija, a osim toga i ulazni psalam (introitus) te aleluja s retkom nakon čitanja poslanice.

Mora se spomenuti da je uspostavljena veza između određenih dijelova ordinarija i bogoslužja nedjeljama i svetkovinama. Tako se himan Slava Bogu na visini (Gloria in excelsis) pjeva samo tim danima, a ne i tijekom tjedna i u vremenu posta.

Boje

Na stanovit način proprij pojedinog dana, odnosno blagdana predočavaju liturgijske boje koje se mijenjaju: „Bijela za uskrsno i božićno vrijeme, blagdane Gospodnje i Marijine, blagdane anđela i onih svetih koji nisu mučenici. Crvena za Cvjetnicu, Veliki petak i Uzvišenje svetog Križa, Duhove, blagdane apostola i mučenika. Zelena za opće vrijeme kroz godinu. Ljubičasta za vrijeme došašća i korizme, moguća i kod liturgije za pokojne za koju se i nadalje može koristiti crna boja. Ružičasta na Gaudete i Laetare.“ (A. Adam / R. Berger, str. 140). I dok na katoličkom području liturgijska odjeću svećenika i njegove asistencije prije svega određuje ovaj kanon boja – dakako da se danas prigodom svečanih prilika mogu koristiti i vrijedni paramenti neovisno o dnevnoj boji – u protestantizmu se korištenje liturgijskih boja u bitnome ograničava na prekrivanje oltara i propovjedaonice; liturgijska ruha u bojama crkvene godine u evangeličkim crkvama njemačkog govornog područja – za razliku od onog ne-njemačkog – upotrebljavaju se tek rijetko. Kanon boja luteranskog Obrednika iz 1955. (knjige s bogoslužnim redom i tekstovima molitava) izgleda ovako: u vrijeme došašća ljubičasta, za Božić i u božićno vrijeme bijela, za Bogojavljenje bijela, u vrijeme Bogojavljenja zelena, posljednja nedjelja po Bogojavljenju opet bijela, u vrijeme prije korizme (sada: prije vremena muke) zelena, u korizmi ( sada: vrijeme muke) ljubičasta, na Veliki četvrtak bijela, na Veliki petak i Veliku subotu crna, na Uskrs i u uskrsno vrijeme bijela, na Duhove crvena, na Trojstvo bijela, u nedjelje poslije Trojstva zelena, na blagdane mučenika, apostola i Crkve (npr. dan Reformacije) crvena, u druge blagdane i spomendane (blagdani Gospodnji i Marijini) bijela.

Ovaj kanon boja nastao je tek u srednjem vijeku na Zapadu. U ranoj Crkvi je bilo uobičajeno na velike svetkovine nositi osobito vrijedna (to je značilo osobito skupocjena) ruha.

Red čitanja

Nizovi čitanja

Nizovi čitanja za poslanice i evanđelje velikim dijelom razvijali su se neovisno jedan o drugome. Često je pritom bilo mjerodavno načelo nizova čitanja: određenu biblijsku knjigu

(ili veći sklop, npr. Pavlove poslanice) čitalo se uzastopce – dakako ponešto i izostavljajući. Tako se tematska povezanost poslanice i evanđelja mogla ostvariti tek slučajno. Za liturgijski visokovrijedna vremena (npr. uskrsno vrijeme) pritom su se birale biblijske knjige koje su uživale osobit ugled. Mjerodavno za takav ugled bilo je u prvom redu autorstvo nekog apostola koji je živio zajedno s Isusom i bio svjedok njegova uskrsnuća. Tako se objašnjava da su se u uskrsno vrijeme čitala čitanja iz Ivanova evanđelja i prve Petrove (odnosno Jakovljeve) poslanice. Naravno da se već rano uobičajilo da se na svetkovine i za vrijeme posebno svečanih vremena prekidao taj niz čitanja i da su se odabirala čitanja Pisma koja su na određeni način bila povezana s otajstvom dotičnog slavlja. U druge nedjelje izvorno nije postojao formular s vlastitim proprijem za svaki dan što se može dokazati pomoću starih sakramentara (zbirki molitvenih tekstova za predsjedatelja bogoslužja). Vjerojatno se iz njih odabirao ovaj ili onaj, ili ih se jednostavno koristilo redom. Pritom je naravno došlo do krajnje slučajne, promjenjive pripadnosti teksta i nedjelje.

Načelo niza čitanja primjenjivalo se na opisani način na uvodnu, darovnu i pričesnu pjesmu koje se uzimalo iz knjige Psalama. Vjerojatno su i među-pjesme izvorno tako odabirane.

Evangelički reda čitanja: evanđelje kao rector nedjelje

U reformi reda čitanja i reda tekstova za propovijed, koja je na evangeličkom njemačkom govornom području dovršena koncem sedamdesetih godina (Lekcionar za evangeličko-luteranske crkve i zajednice. Novo izdanje, 1978.: Knjiga perikopa za red tekstova za propovijed, 1978.) pokušalo se za pojedine nedjeljne proprije stvoriti snažnije sadržajne povezanosti. U najmanju ruku čitanja Pisma trebalo je sadržajno uskladiti na određeni način (načelo konsonance, sklada). Pritom se pošlo od tradicionalnog niza evanđelja kojeg se samo malo izmijenilo te se svakom evanđelju kao rectoru, odlučujućem elementu dotične nedjelje i blagdana, pridodalo jedno starozavjetno čitanje i jedna poslanica. Ostali nizovi tekstova za propovijed isto su tako sastavljeni prema ovom načelu. Novi Lekcionar osim toga sadrži za nedjelje i blagdane biblijski votum za ulaz (na stanoviti način usporediv s uvodnom pjesmom Misala), aleluju s retkom te navode o tjednoj pjesmi. Time se u stvari postiglo nešto poput tematske obilježenosti nedjeljnih proprija u neobilježenom vremenu crkvene godine. Ova novost slijedila je već dulje vremena prošireni običaj da se svakoj nedjelji pridoda tjedni redak (sada u Lekcionaru: ulazni biblijski votum) te tjedna pjesma (graduale); oboje je u pravilu određivao sadržaj evanđelja, a formulirali su jednu vrst teme dotične nedjelje.

Novi katolički red čitanja: tri godišnja ciklusa po tri čitanja

U tijeku poslijekoncilske liturgijske reforme na katoličkom području pošlo se drugim putem: tu je stvoren novi red čitanja koji predviđa tri godišnja ciklusa (godina A, B i C) po tri čitanja (iz Starog zavjeta, poslanica i evanđelja). Na sadržajnu povezanost čitanja u prvom se redu pazilo na svetkovine i karakteristična vremena crkvene godine. U nedjelje izvan dvaju velikih ciklusa slavlja (nedjelje kroz godinu) takve povezanosti mogu se zapaziti tek povremeno: tako u prve dvije nedjelje kroz godinu koje su još povezane sa svetkovinom Bogojavljenja te u posljednje nedjelje koje tematiziraju misli koje se odnose na konac vremena. Kao i u novom evangeličkom redu, i u katoličkom redu čitanja (Ordo lectionum missae, 1969., revidirano i prošireno novo izdanje 1981.; od 1982. izlazi novo izdanje njemačkog Misnog lekcionara) evanđelje je odlučujuće: starozavjetno čitanje za vrijeme kroz godinu većinom je tako odabrano da se pokazuje tematska povezanost s evanđeljem; drugačije pak novozavjetna čitanja koja nisu iz evanđelja, a koja slijede načelo uzastopnog niza čitanja. Ovo načelo određuje – osim spomenutih iznimaka – u bitnome i izbor čitanja evanđelja (godina A: Matej;

godina B: Marko; godina C: Luka; Ivanovo evanđelje pridržano je uskrsnom ciklusu slavlja; u uskrsno vrijeme se osim toga kao prvo čitanje umjesto starozavjetnog teksta čita odlomak Djela apostolskih):

Brojanje i nazivanje nedjelja

Međuprostori u crkvenoj godini

Budući da se termin Uskrsa mijenja (najranije 22. ožujka, najkasnije 25. travnja) između ciklusa slavlja dolazi do različitog broja nedjelja:

Uskrs 22. 3. Uskrs 25.4.Između Bogojavljenja iUskrsa 10 15Od Bogojavljenja dopočetka korizme 4 9Od Duhova do početkanove crkvene godine 28 23

Nužnost da se nedjelje u oba navedena „međuvremena“ broji i naziva dovela je do različitih rješenja.

Starije katoličko i evangeličko brojanje

Stari Rimski misal nedjelje između Bogojavljenja i početka uskrsnog ciklusa nazivao je nedjelje po Bogojavljenju (nedjelje po Epifaniji). Budući da uskrsni ciklus tu počinje već devet tjedana prije svetkovine Uskrsa s takozvanom predkorizmom (septuagesima), u najboljem slučaju bilo je moguće šest nedjelja po Bogojavljenju. Kod ranijeg termina Uskrsa broj tih nedjelja smanjivao bi se do dvije odnosno jedne nedjelje.

Evangelički naziv do danas glasi nedjelje po Bogojavljenju s značajnom razlikom da se posljednja nedjelja po Bogojavljenju uvijek slavi kao dan Kristova preobraženja. To pokazuje da se vrijeme između svetkovine Bogojavljenja i početka uskrsnog ciklusa (s nedjeljom septuagesimae devet tjedana prije Uskrsa) shvaća i doživljava kao osobito.

Nedjelje između uskrsnog ciklusa i početka nove crkvene godine stari Rimski misal je brojao i nazivao nedjelje po Duhovima. Pritom se između 23. nedjelje po Duhovima i 24. nedjelje po Duhovima (posljednja nedjelja po Duhovima koja se uvijek slavila kao takva) uključivalo ispuštene nedjelje po Bogojavljenju i to – već prema potrebi – 3. do 6. nedjelje po Bogojavljenju. Ovaj postupak pokazuje da su navedene nedjelje shvaćane kao neosobite te se s njima i postupalo u skladu s tim.

U evangeličkoj crkvi ove opće nedjelje su se nazivale nedjelje nakon Trinitatis (Trojstva). Od blagdana arkanđela Mihaela (29. rujna) prema starijem pravilu moguće je i brojanje poslije Miholja. Pritom je 1. nedjelja poslije Miholja odgovarala 19. nedjelji nakon Trojstva.

Završetak crkvene godine na evangeličkom području ima vlastiti karakter: pretpretposljednja, pretposljednja i posljednja nedjelja crkvene godine (nedjelja vječnosti, nedjelja o sudnjem danu) imaju svaka vlastiti utvrđeni proprij i uvijek se slave. Prije njih – u najboljem slučaju – može biti 24 nedjelje poslije Trojstva. No, ako je Uskrs kasno, npr. 25. travnja, prema tome se skraćuje i njihov broj; 20. do 24. nedjelja nakon trojstva tada moraju otpasti. Predviđeno je da se tada pretpretposljednja nedjelja može slaviti i s proprijem 24.

nedjelje nakon Trojstva. Kod brojanja poslije Miholja odgovarajuće prekobrojne nedjelje otpadaju već prije blagdana Mihaela arkanđela.

Novo uređenje u Katoličkoj crkvi: nedjelje kroz godinu

U tijeku liturgijskog preuređenja u Katoličkoj crkvi poslije II. vatikanskog koncila iznova se uredila i crkvena godina. Prestalo se s dotadašnjim brojanjem po Bogojavljenju i po Duhovima. Neobilježena „međuvremena“ između božićnog i uskrsnog ciklusa sad se okupljaju kao opće vrijeme crkvene godine odnosno vrijeme kroz godinu (ukupno 33 ili 34 tjedna). Nedjelje ovog vremena broje se kao nedjelje kroz godinu. Od ukupno 34 nedjelje dvije posljednje kao i u evangeličkom uređenju imaju karakter koji se odnosi na konac vremena, a posljednja se slavi kao svetkovina Krista Kralja. 1. nedjelja kroz godinu, nedjelja neposredno nakon svetkovine Bogojavljenja Gospodnjeg slavi se kao blagdan Krštenja Gospodinova. Činjenično, ona sa svojim osobitim karakterom još pripada božićnom ciklusu. Odustalo se od dotad uobičajenog predkorizmenog vremena; uskrsni ciklus sada počinje tek Pepelnicom koja otvara korizmu. Dotadašnje nedjelje predkorizmenog vremena uključene su u vrijeme kroz godinu. Uređenje s obzirom na svetkovinu Duhova je složeno: teoretski nedjelja Duhova se broji kao jedna od 33 odnosno 34 nedjelje kroz godinu, to jest na svetkovinu Duhova neposredno se nadovezuje onaj tjedan koji slijedi u utorak prije srijede Pepelnice prekinuti tjedan. Pritom propriji svetkovine Duhova i nedjelje Trojstva (Trinitatis) stupaju na mjesto proprija dotičnih nedjelja. Ako ciklus kroz godinu obuhvaća sveukupno samo 33 umjesto 34 tjedna tada se izostavlja prvi tjedan koji bi slijedio nakon Duhova. To osigurava da se uvijek mogu slaviti 33. i 34. nedjelja kroz godinu.

Tablica u dodatku pomoći će objasniti ove složene sklopove. Pritom je kao mogući termin uskrsa odabran 26. ožujka (npr. 1989.). Uspoređeno je staro rimsko, novo rimsko i evangeličko brojanje (poslije Trojstva; u obzir nije uzeto brojanje poslije Miholja).

Ostale mogućnosti podjele

Nije nedostajalo pokušaja da se veliki broj nedjelja nakon Duhova odnosno Trojstva još podijeli prema drugim aspektima i time takozvanom vremenu bez slavlja pruži jasnija struktura. Pritom su kao motivi podjele često odabirani svetački blagdani ili druge svetkovine koje padaju u to vrijeme, tako npr. 29. lipnja, svetkovina apostola Petra i Pavla; blagdan sv. Lovre 10. kolovoza; blagdan arkanđela Mihaela 29. rujna. U novijim evangeličkim uređenjima katkad se susreće brojanje nedjelja prema Duhovima, prema svetkovini rođenja Ivana Krstitelja (24. lipnja) te prema Miholju.

Osmotjedni ciklus u Istočnoj crkvi

U bizantskom obredu (njemu pripada i Ruska pravoslavna crkva) vrijeme između Duhova i predkorizme – posebno adventsko i božićno vrijeme tu ne postoji – ustrojeno je u osmotjednom ciklusu: svakih osam tjedana ponavljaju se posebni tekstovi pjesama za nedjelju i dane tjedna. Ovaj ciklus preslikava uskrsno vrijeme radosti (Duhovi) i tako čitavoj godini i izvan stvarnog uskrsnog ciklusa slavlja daje uskrsni karakter. Pritom je ujedno i osam crkvenih tonaliteta pridodano tim osmorim tjednima: pjesme prvog tjedna pjevaju se u prvom tonalitetu, one drugog u drugom itd.

Tablica 3: Brojanje nedjelja

Uskrs 26. ožujka (neprijestupna godina, npr. 1989.) Ukupan broj nedjelja u crkvenoj godini:53datum staro rimo-katoličko brojanje novo rimo-katoličko brojanje evangeličko brojanje6. 1. Svetkovina Bogojavljenja Bogojavljenje Svetkovina Bogojavljenja

Gospodnjeg Gospodnjeg: Epifanija8. 1. 1. nedjelja po Bogojavljenju; 1. nedjelja kroz godinu 1. nedjelja po Bogojavljenju

(nedjelja u osmini Bogojavljenja; (nedjelja nakon 6. 1.:Svetkovina svete Obitelji) Krštenje Gospodinovo)

15. 1. 2. nedjelja po Bogojavljenju 2. nedjelja kroz godinu Posljednja (6.) nedjelja poBogojavljenju (PreobraženjeIsusovo)

22. 1. Septuagesima 3. nedjelja kroz godinu 3. nedjelja prije korizme:(početak predkorizme) Septuagesimae

29. 1. Sexagesima 4. nedjelja kroz godinu 2. nedjelja prije korizmeSexagesimae

5. 2. Quinqagesima 5. nedjelja kroz godinu Nedjelja prije korizme:Estomihi

8. 2. Pepelnica Pepelnica PepelnicaNedjelje i svetkovine u korizmi (vremenu muke) i uskrsnom vremenu14.5. Nedjelja Duhova Duhovi (6. nedjelja kroz godinu) Dan izlijevanja Duha Svetoga:

Nedjelja Duhova21. 5. Svetkovina Presvetog Trojstva Nedjelja Trojstva Dan svetog Trojstva; Trinitas

(1. nedjelja nakon Duhova) (Nedjelja nakon Duhova; 7. nedjelja kroz godinu

2. do 22. nedjelja po Duhovima 8. do 28. nedjelja kroz godinu 1. do nedjelja poslije Trojstva22. 10. 23. nedjelja po Duhovima 29. nedjelja kroz godinu 22. nedjelja nakon Trojstva29. 10. 3. (naknadna) nedjelja po 30. nedjelja kroz godinu 23. nedjelja nakon Trojstva

Bogojavljenju (SvetkovinaKrista Kralja)

5. 11. 4. (naknadna) nedjelja po 31. nedjelja kroz godinu 24. nedjelja nakon TrojstvaBogojavljenju

12. 11. 5. (naknadna) nedjelja po 32. nedjelja kroz godinu Pretpretposljednja nedjeljaBogojavljenju crkvene godine

19. 11. 6. (naknadna) nedjelja po 33. nedjelja kroz godinu Pretposljednja nedjeljaBogojavljenju crkvene godine

26. 11. 24. (posljednja) nedjelja 34. (posljednja nedjelja kroz Posljednja nedjelja crkvenepo Duhovima godinu: svetkovina Krista Kralja godine: nedjelja o vječnosti

3. 12. 1. nedjelja došašća 1. nedjelja došašća 1. nedjelja u došašću

DRUGI DIO

USKRSNI CIKLUS

Poglavlje 5

SVETKOVINA USKRSA

Svetkovina Uskrsa najstarija je poznata nam kršćanska godišnja svetkovina. Od nje su proizišli bitni impulsi za oblikovanje godine slavlja u cjelini. Zato i prikaz kršćanskih godišnjih svetkovina i vremena slavlja s razlogom počinje od nje.

Biblijska podloga

Autor Djela apostolskih pretpostavlja da su prvi kršćani sudjelovali u svakodnevnim molitvenim i žrtvenim bogoslužjima u Hramu (usp. Dj 2,46; 3,1). To čini vjerojatnim to da su se prve zajednice na palestinskom tlu i inače pridržavale židovske prakse bogoslužja i slavlja te da su slavili svetkovinu Pashe prema tradicionalnom običaju. Biblijskog svjedočanstva za to doduše nema. Neki egzegeti smatraju da se u Dj 12,1-17 (Petrovo uhićenje i oslobođenje na blagdan beskvasnih kruhova) mogu otkriti nagovještaji ranokršćanskog slavlja Pashe. U 1Kor 5,7 Pavao piše zajednici u Korintu: „Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.“ Moguće je da Pavao ovdje misli na kršćansko slavlje Pashe koje se sadržajno razlikovalo od židovske Pashe iskazom „Krist je naše pashalno janje“.

Možda su i izvještaji o Isusovu ustanovljenju euharistije u noći prije njegove smrti literarni odraz ranokršćanskog slavlja Pashe: Matej, Marko i Luka polaze od toga da je Isus Večeru slavio i ustanovio u okviru pashalne gozbe. Drugačije od toga evanđelist Ivan: on izvještava da je Isus umro kad se u Hramu klalo pashalnu janjad i vršilo posljednje pripreme za pashalnu gozbu. Iskaz „Krist je naše pashalno janje“ kako se prema smislu nalazi kod Pavla, izričito se naglašava ovim kronološkim smještajem Isusove smrti. Sve to čini vjerojatnim to da se već rano – još u novozavjetno doba – oblikovalo godišnje kršćansko slavlje Pashe koje je očito povezano s Isusovom smrću. Njegova žrtva na križu tumačila se kao ispunjenje onog događaja u Starom zavjetu koji je na svoj način predočio židovsko slavlje Pashe: krvlju janjeta tamo se škropilo dovratnike kako bi Bog poštedio dotične kuće od svoje kazne (Izl 12,1-28). Za kršćane je sada sam Krist onaj koji – žrtvovan kao janje – po svojoj krvi uzrok takve pošteđenosti.

Povijesni pregled

Spor oko termina Uskrsa

Nedvojbena svjedočanstva za kršćansko slavlje svetkovine Pashe nalaze se tek u 2. stoljeću. Između maloazijskih zajednica i njihovih biskupa s jedne strane i rimske zajednice s druge strane rasplamsao se spor oko ispravnog termina Uskrsa. I dok su oni iz Male Azije

pozivajući se na apostolsku predaju za kršćansku svetkovinu Pashe zastupali 14. nisana, u Rimu se ona pod biskupom Anicetom (+166.) i Viktorom I. (+ oko 200.) – također pozivajući se na stare predaje – slavila slijedeće nedjelje. Razlika je znatna: maloazijski kvartodecimani kako ih se također nazivalo (prema latinskoj riječi za četrnaest), sa svojom su se praksom usko oslanjali na židovski običaj i preuzeli su tamo uobičajeni termin. U skladu s tim oni su u svom slavlju Pashe – jače nego druge crkve – stavljali naglasak na Kristovu smrt na križu. Rim i ostale crkve naprotiv napustili su židovsku praksu kad su svoju godišnju Pashu izričito povezali s danom Gospodnjim (tjedna Pasha) i svetkovinu Pashe uvrstili u niz nedjelja. Kod njih je jači naglasak bio na Isusovom uskrsnuću. Nicejski koncil 325. konačno je presudio u ovom sporu. Uskrs se otad uvijek slavi u nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca.

Različite tradicije

Tu i tamo se iz toga željelo zaključiti da su u ranom kršćanstvu općenito paralelno postojale dvije vrste pashalnog slavlja. U središtu jednog stajala bi Isusova muka i očekivanje njegova ponovnog dolaska, a u središtu drugog spomen uskrsnuća. Ova teza se ne može tako dokazati. Ipak se mora – upravo s obzirom na spor oko termina Uskrsa – računati s različitim predajama. Značajno je to da se u ovom sporu konačno potvrdila ona praksa koja se jače udaljila od židovske prakse slavlja.

Naglasci

Pritom su se u pojedinim regijama ranog kršćanstva stavljali različiti naglasci tako da je došlo i do iznijansiranih interpretacija Pase odnosno Pashe: jedni su povezivali Pashu i passio (latinski: muka) i u svom su slavlju Uskrsa u skladu s tim naglašavali spomen muke i smrti Isusove. Drugi su Pasa prevodili kao prolazak kako se to već događalo u samom Starom zavjetu. Na Uskrs su slavili „spasonosni prolazak“ Gospodinov, dakle u središte su također stavljali žrtvovanje života. Drugi su pak vraćajući se povijesti izlaska izraelskog naroda iz Egipta Pashu tumačili kao prijelaz, prolaz (lat.: transitus): kao što je Izrael prošao vodama morskim i Krist je došao na ovaj svijet i smrću ušao u život. Kršćani ga slijede na tom putu: na Uskrs slave svoj vlastiti prijelaz u novi, vječni život.

Bogoslužje u uskrsnoj noći

Iz svjedočanstava 2. i 3. stoljeća doznajemo ponešto o tome kako se u to vrijeme slavila kršćanska svetkovina Pashe: kao što je u središtu židovskog slavlja Pashe bila večernja pashalna gozba (koja se doduše morala završiti do ponoći), središte kršćanskog slavlja sačinjavalo je noćno bogoslužje. Trajalo je do ranog jutra, tad bi se zaključilo slavljem gozbe Gospodnje. Sastojalo se od dva dijela: od zajedničkog bdijenja koje je u potpunosti određivala žalost zbog muke i smrti Gospodinove, s čitanjima iz Starog zavjeta (Mojsijevo petoknjižje, proroci i psalmi), iz evanđelja kao i sa zagovornim molitvama za Židove i sve druge ljude. Osobito značenje pripadalo je čitanju Izl 12 i 14 (povijest izlaska izraelskog naroda iz Egipta; ustanovljenje svetkovine Pashe) koje se povezivalo s Isusovom sudbom i putem novog naroda Božjega. Moguće je također da se čitala povijest muke Isusove. Prelaskom na drugi dio bogoslužja ugođaj bi se naglo promijenio u veselje i klicanje zbog Isusova uskrsnuća. Slavila se gozba Gospodnja, euharistija na koju se nadovezivala bratska gozba, agape. Propovijed je tumačila bogoslužno događanje. U njoj se nastavljao običaj koji je pripadao i židovskoj pashalnoj gozbi: otac obitelji bio je obvezan ispripovjediti povijest od izlaska iz Egipta te objasniti običaje koji su tijekom gozbe podsjećali na tu povijest.

Pashalni post

Značajni sastavni dio ranokršćanskog slavlja bio je post: trajao je – različito u pojedinim crkvama – od jednog do šest dana i završavao je tek gozbenim slavljem na kraju noćnog bogoslužja. Bio je u znaku žalosti zbog muke i smrti Isusove, a ujedno je imao obilježje pomirbenog posta. Često bi se počinjalo s „polovičnim postom“ ponedjeljkom da bi se onda u petak i subotu prešlo na potpuni post. Ovaj pashalni post činio je polazište za kasnije pred-uskrsno vrijeme pokore.

Vrijeme pedesetnice

Također relativno rano nalaze se naznake pedesetdnevnog vremena radosti koje se nastavljalo na kršćansku Pashu – možda kao ekvivalent židovskog blagdana sedmica. Moguće je da su određeni motivi tog židovskog slavlja – Mojsijev uspon na Sinaj, primanje i darivanje Zakona – imali ulogu u oblikovanju kršćanske svetkovine Duhova (uznesenje Isusovu u nebo, dar Duha).

Imena

Pasqua (talijanski), pascua (španjolski, portugalski), pâsques (francuski), pasen (nizozemski), paaske (danski), paskit (norveški): sva ova imena potječu od židovskog pasa. Pesah je u grčkom Starom zavjetu, Septuaginti preveden s pasha; u tom obliku to je ime ušlo u jezik rimske liturgije, latinski (tempus paschale = uskrsno vrijeme; dominica paschale = uskrsna nedjelja). Na evangeličkom području prednost se daje načinu pisanja koji se jače oslanja na hebrejsku riječ (passa, ranije i passah).

Porijeklo imena Ostern (njem. Uskrs, engleski easter) je sporno. Upitno je treba li ga zaista izvoditi iz imena engleske božice proljeća Ostare kao što je mislio Beda Časni (+375.). Vjerojatno je nastalo zbog pogreške u prevođenju: latinsko ime uskrsnog tjedna (hebdomada in albis = bijeli tjedan) pogrešno se povezalo s rumeni zore (albis kao množina od alba) koja se na starovisokonjemačkom zove eostarun.

Značenje

Prema uvjerenju ranog kršćanstva postojala je duboka povezanost između događaja kojih se izraelski narod prisjeća u svom pashalnom slavlju i muke, smrti i uskrsnuća Isusova kako ih kršćanska zajednica slavi na Uskrs: u klanju pashalnog janjete i izlasku iz Egipta, u smrtnoj opasnosti u koju je dospio narod te u njegovu izbavljenju iz morskih voda unaprijed oblikovana povijest Isusa Krista. U toj povijesti opet imaju udjela kršćani kad se u krštenju uklope u umiranje i uskrsnuće Isusovo, kad u riječi i gozbi slave spomen njegova prolaska kroz smrt u život. Tako oni u starozavjetnoj Pashi ne vide samo pralik povijesti Kristove, nego i svoje vlastite s njom neodvojivo povezane sudbine. Kao narod Novog saveza same sebe vide na putu koji u nasljedovanju Krista kroz opasnost, patnju i smrt vodi u slobodu i život.

Jedinstvo trpljenja, smrti i uskrsnuća

Važno je da su u ranokršćanskom slavlju Uskrsa –bez obzira na sva različita naglašavanja – trpljenje, smrti i uzvišenje Isusovo ipak doživljavani i slavljeni kao cjelina. Uskrs nije

jednostavno bio – kao 7što je odgovaralo kasnijem historizirajućem razumijevanju – svetkovina Isusova uskrsnuća, nego mu je tema sveukupno otajstvo otkupljenja. Muka Isusova, njegova žrtva na križu još nisu bile pridodane – kako povijesno tako i bogoslužno izoliranom – „Velikom petku“, već su zajedno sa spomenom njegova uskrsnuća činile nedjeljiv sadržaj samog slavlja Uskrsa.

Nada u ponovni dolazak Gospodinov

Osim toga javila se još jedna ideja koja je iznova objasnila uske veze između židovskog i kršćanskog slavlja Pashe: kao što su Židovi u pashalnoj noći očekivali Mesijin dolazak, tako su se kršćani u uskrsnoj noći nadali ponovnom dolasku svoga Gospodina. Na takav način kršćansko slavlje Uskrsa zadobilo je eshatološku crtu.

Razvoj uskrsnog slavlja

Sveto trodnevlje

Od 4. stoljeća zamjetna je postala težnja da se u uskrsnom slavlju povijest Kristova takoreći shvaća povijesno. Na prvom stupnju tog razvoja došlo je izdvajanja svetog trodnevlja (triduum sacrum): petak se slavio kao dan u koji je Isus trpio i umro; subota je bila dan Isusova počivanja u grobu; nedjelja je pak bila dan njegova uskrsnuća. Budući da se predvečerje već ubrajalo u slijedeći dan, sveto trodnevlje je faktički započinjalo u četvrtak navečer. Bogoslužje uskrsne noći započinjalo je treći dan svetog trodnevlja.

Veliki tjedan

Uskoro se cijeli tjedan prije Uskrsa slavio kao Veliki tjedan (Sveti tjedan, tjedan Muke, njem. Karwoche – od starovisokonjemačkog kara = žalost, tuga) u čijem je bogoslužnom oblikovanju važnu ulogu imao uzor jeruzalemske zajednice: tamo se uobičajilo da se u dane, vremena i na mjestima gdje su se prema predaji zbili događaji povijesti Kristove slave spomen-slavlja. Prema izvještaju hodočasnice Egerije (Eterije) u nedjelju prije Uskrsa u procesiji se išlo u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, nadalje u noći s četvrtka na petak u procesiji u Getsemani u spomen na Isusovo uhićenje kao što je u petak na Golgoti bilo slavlje štovanja križa.

Uskrsno vrijeme radosti

U slijedećem koraku oblikovalo se uskrsno vrijeme radosti – opet s jasno prepoznatljivim historizirajućim težnjama. Osobito značenje stekao je tjedan poslije Uskrsa (uskrsna osmina, bijeli tjedan) bogoslužjima i propovijedima (katehezama) za novokrštenike. U Jeruzalemu bi se za vrijeme ovog tjedna svakodnevno okupljalo u crkvi Uzašašća kako bi se proslavilo Kristovo uzvišenje. Kasnije se općenito 40. dan poslije Uskrsa – četvrtak prije 6. nedjelje po Uskrsu – držao danom Kristova uzašašća. Pedesetog dana svečano bi se zaključivalo sedmotjedno uskrsno vrijeme radosti. Od konca 4. stoljeća pritom je tu tematski u središtu stajalo izlijevanje Duha Svetoga – kao ispunjenje i potvrda uskrsnih događaja. Razvili su se Duhovi kao samostalna svetkovina s vlastitim tjednom slavljenja.

Vrijeme priprave na Uskrs

Od običaja da se nekoliko dana prije Uskrsa posti razvilo se – opet u 4. stoljeću – četrdesetdnevno vrijeme priprave za vrijeme kojeg su se katekumeni pripremali na svoje krštenje u uskrsnoj noći.

Uskrsni običaji

Blagoslov jela

Iz 3. stoljeća posvjedočen je običaj da se na euharistijskom slavlju na kojem su po prvi puta sudjelovali novokrštenici blagoslivlja pehar s mlijekom i medom koji bi se kod blagovanja davao između kruha i vina. Primjeri pokazuju da se ovog običaja držalo i u bogoslužju uskrsne noći i da je tamo još dugo nastavio živjeti. Doduše, taj blagoslov se kasnije više nije obavljao u kontekstu euharistije, već na završetku bogoslužja.

Nadalje se izvještava o blagoslovu sira u uskrsnoj noći. To je vjerojatno bilo povezano s krajem posta: određena jela su se tad tada smjela opet jesti. Isto vrijedi i za blagoslov uskrsne janjadi.

Blagoslivljala su se i jaja, maslac, kruh i meso, na nekim mjestima i šunka, rotkva i sol, uskrsni kolači i pečena uskrsna janjad. Novi rimo-katolički Benedictionale (knjiga blagoslova) za Uskrs također predviđa blagoslov jela (za jaja, kruh i meso).

Bilo je uobičajeno blagoslivljati malu, iz voska odlivenu janjad i slijedeće nedjelje ih dijeliti vjernicima. Tu i tamo su za njih upotrebljavani komadi voska od zdrobljene uskrsne svijeće.

Uskrsni objed

Za Uskrs su se često događale svečane agape (ne-euharistijske zajedničke gozbe). Tu i tamo se pritom blagovalo – ugledajući se na pashalnu gozbu Posljednje večere Isusove – uskrsno janje. Običaj da se za Uskrs blagoslivljaju i vjernicima dijele jela vjerojatno upućuje na agape koje je izvorno slijedilo iza euharistijskog slavlja na uskrsno jutro. Tamo gdje se danas slavlje uskrsne noći opet slavi u rano jutro uskrsne nedjelje, u zajedničkom „uskrsnom doručku“ opet oživljava ovaj stari običaj.

Proslave uskrsnuća i uskrsne igre

Proslave uskrsnuća i uskrsne igre nastale su u kontekstu uskrsne zornice, dnevnog bogoslužja u rano jutro uskrsne nedjelje (kasnije premješteno na ponoć, a onda na večer Velike subote): na Veliki petak bi se uredio simbolični grob (sveti grob) i u nj stavio križ ili tijelo Gospodinovo skinuto s raspela. Ponegdje su se tu čuvale i hostije koje su preostale od pričesti na Veliki petak. Prije uskrsne zornice svečano bi se iz groba izvadio križ kao znak uskrsnuća. Slijedile bi procesija i štovanje križa. Pritom bi se križem kucalo na zatvorena vrata crkve dok se ona ne bi otvorila (kao što je običaj i u istočnim crkvama). S podijeljenim ulogama uz to bi se pjevao psalam 24: „Podignite vrata…“.

Tamo gdje u konsekrirane (posvećene u euharistijskom slavlju) hostije na Veliki petak položene u sveti grob, uskrsnuće se simbolički moglo predočiti i uzdizanjem tog Sakramenta (umjesto podizanja križa). To su vjernici često doživljavali kao pravi vrhunac cjelokupnog uskrsnog slavlja. Povezan s time, razvio se običaj da se za vrijeme cijelo vremena grobnog počinka – četrdeset sati – izlaže pokaznica s Presvetim nad svetim grobom. Tamo gdje je uskrsno bdijenje prebačeno na Veliku subotu time se može početi – kako bi se zadržao ovaj vremenski raspon – već na Veliki četvrtak.

Posjet žena praznom grobu o kojem izvještavaju evanđelja pružio je polazišnu točku za prave uskrsne i pasionske igre u kojima se to događanje dramski prikazivalo i shvaćalo, na primjer pjevanim dijalogom između žena i anđela u grobu. Ova jednostavna igra najprije je slijedila poslije uskrsne zornice. No, uskoro se broj uloga i prizora povećavao, pridodavani su novi elementi igrokaza i drame, dok konačno nije nastala samostalna igra koja se odijelila od liturgije i još i danas živi kao – često višednevna – pasionska i uskrsna igra.

U uskrsne igre mora se ubrojiti i plesove i igre s loptom klera o kojima se različito izvještava. Spomenimo i uskrsni smijeh: propovjednici su pokušavali za Uskrs zajednicu nasmijati šaljivim primjedbama.

Procesije, svečane povorke s konjima, običaji s vodom

U mnogim mjestima procesije, ritualne utrke i svečane povorke s konjima pripadaju stalnim uskrsnim običajima. Poznato je uskrsno jahanje Lužičkih Srba u okolini Bautzena. Isto su tako rašireni uskrsni običaji s vodom – kao što su donošenje vode u uskrsnoj noći ili u rano jutro, skakutanje po vodi ili međusobno prskanje vodom. S jedne strane su povezani s poganskim proljetnim ritualima i obredima plodnosti, a s druge strane ukazuju i na veze s kršćanskom liturgijom (posveta vode za krštenje i krštenje u uskrsnoj noći).

Danas se nastoji oko toga da se ove običaje opet jasnije poveže s uskrsnim bogoslužjem: vjernici trebaju, tako ih se potiče, na uskrsno bogoslužje ponijeti posudu, vrč ili bocu u kojima mogu kući ponijeti vodu posvećenu u uskrsnoj noći kako bi njome napunili kućnu škropionicu. Prije uskrsnog svečanog objeda otac bi njome trebao blagosloviti stan, obitelj i jelo (H. Aufderbeck, str. 371, 374 i dalje).

Uskrsno jaje i uskrsni zec

Jaje u mnogim kulturama ima simbolično značenje: smatra se znakom života i plodnosti. U kršćanstvu je postalo znak novog, od Boga darovanog života koji započinje u Isusu Kristu. Njegovu proširenost kao uskrsni simbol pomoglo je to što je često služilo za računanje i plaćanje zakupnine i kamate; jajima je prije svega „mali čovjek“ plaćao svoje obveze zakupnine. Jedan od dvaju termina plaćanja u godini je (uz Martinje 11. studenoga) bila svetkovina Uskrsa. I crkvenjacima i ministrantima su njima pripadajuću naknadu isplaćivali u jajima. Osobito pak u slavenskim zemljama jaja se ukrašavaju raznobojnim uresima i kršćanskim motivima. Jaja od dragog kamenja, mramora, voska i drveta darivaju se kao darovi prigodom svečanosti.

Zec je mogao postati simbol Kristova uskrsnuća jer mu se pripisivalo svojstvo da nikada ne spava: nema očnih kapaka i zato zjenice kod spavanja gura prema gore. Kruhove pečene u obliku zeca nosilo se kao popudbinu na uskrsna putovanja i hodočašća. U njihovu središtu stavljalo se, kako bi se oba ova simbola međusobno povezalo, često i jaje. Tako je nastala legenda o uskrsnom zecu koji nosi odnosno donosi jaja.

Glazbeno oblikovanje

Na glazbenom području od običaja da u Velikom tjednu odnosno na Veliki petak više čitača čita ili pjeva povijest Muke prema četiri evanđelja u dramskom obliku, u 16. stoljeću se razvila motetska muka kod koje je cijeli tekst muke uglazbljen. Koralna muka na njemačkom govornom području dosegnula je svoj vrhunac u mukama Johanna Sebastiana Bacha koje doduše svojim opsegom i vlastitom težinom nadilaze bogoslužni okvir.

Tablica 4: Pregled uskrsnog ciklusaLuteranski Lekcionar (1978.) Njemački Misni lekcionar (1982. i dalje)

Ordo lectionum (1981.)PREDKORIZMENO VRIJEME3. predkorizmena nedjeljaSeptuagesimae (Mt 20,1-16a)2. predkorizmena nedjeljaSexagesimae ((Lk 8,4-8[9.15]Predkorizmena nedjeljaEstomihi (Mk 8,31-38)

Nedjelje kroz godinu

KORIZMENO VRIJEME

Pepelnica (Mt 6,16-21)1. korizmena nedjelja:Invocavit (Mt 4,1-11)2. korizmena nedjelja:Reminiscere (Mk 12,1-12)3. korizmena nedjelja:Oculi (Lk 8,57-62)4. korizmena nedjelja:Laetare (Iv 12,20-26)5. korizmena nedjelja:Judica (Mk 10,35-45)

6. korizmena nedjelja:Cvjetnica (Iv 12, 12-19)

KORIZMENO VRIJEME(USKRSNO VRIJEME POKORE)Pepelnica (Mt 6,1-6.16-18)Prva korizmena nedjelja(Mt 4,1-11; Mk 1,12-15; Lk 4,1-13)Druga korizmena nedjelja(Mt 17,1-9; Mk 9,2-10; Lk 9,28b-36)Treća korizmena nedjelja(Iv 4,5-42; Iv 2,13-25; Lk 13,1-9)Četvrta korizmena nedjelja(Iv 9,1-41; Iv 3,14-21; Lk 15,1-3.11-32)Peta korizmena nedjelja(Iv 11,1-45; Iv 12,20-33; Iv 8,1-11)

SVETI TJEDAN (VELIKI TJEDAN)Cvjetnica (za procesiju: Mt 21,1-11; Mk 11,1-10 ili Iv 12,12-16; Lk 19,28-40na misi: Mt 26,14-27,66; Mk 14,1-15,47; Lk 22,14-23,56)

Veliki četvrtak(Iv 13,1-15[34-35])Veliki petak Iv 19,16-30(za večernju: Iv 19,31-42)Velika subota (Mt 27,[57-61]62-66)

SVETO TRODNEVLJE MUKE, SMRTI I USKRSNUĆA GOSPODINOVAVeliki četvrtak(misa Posljednje Večere: Iv 13,1-15)Veliki petak (Slavlje muke i smrti Kristove: Iv 18,1-19,42)Velika subota

SVETKOVINA USKRSA I USKRSNO VRIJEME RADOSTI

Uskrsna noć (Mt 28,1-10)

Dan uskrsnuća Gospodnjeg:Uskrsna nedjelja (Mk 16,1-8)

Uskrsni ponedjeljak (Lk 24,13-35)Prva nedjelja po Uskrsu:Quasimodogeniti (Iv 20,19-29)Druga nedjelja po Uskrsu:Misericordias Domini (Iv 10,11-16[27-30])Treća nedjelja po Uskrsu:Jubilate (Iv 15,1-8)Četvrta nedjelja po Uskrsu:Cantate (Mt 11-25-30)Peta nedjelja po Uskrsu:Rogate (Iv 16,23b-28[29-32]33)Uzašašće Kristovo(Lk 24,[44-49] 50-53)Šesta nedjelja po Uskrsu:Exaudi (Iv 15,26-16,4)

USKRSNO VRIJEME

Svetkovina uskrsnuća GospodnjegUskrsna nedjelja: slavlje uskrsne noći (Mt 28, 1-10; Mk 16,1-7; Lk 24,1-12)Uskrsna nedjelja: danja misa (Iv 20,1-9 ili Iv 20, 1-18 ili dotično evanđelje uskrsne noći, a na večernjoj misi Lk 24,1-12)Uskrsni ponedjeljak (Lk 24,13-35)Druga uskrsna nedjelja(Bijela nedjelja: Iv 20,19-31)Treća uskrsna nedjelja(Lk 24,13-35; Lk 24,35-48; Iv 21,1-19)Četvrta uskrsna nedjelja(Iv 10,1-10; Iv 10,11-18; Iv 10,27-30)Peta uskrsna nedjelja(Iv 14,1-12; Iv 15,1-8; Iv 13,31-33a.34-35)Šesta uskrsna nedjelja(Iv 14,15-21; Iv 15,9-17; Iv 14,23-29)Uzašašće Kristovo(Mt 28,16-20; Mk 16,15-20; Lk 24,46-53)Sedma uskrsna nedjelja(Iv 17,1-11a; Iv 17, 11b-19; Iv 17,20-26)

SVETKOVINA DUHOVADan izljeva Duha Svetoga:Nedjelja Duhova (Iv 14,23-27)

Duhovski ponedjeljak (Mt 16,13-19)

Dan Presvetog Trojstva:Trinitatis (Iv 3,1-8[9-15])

DUHOVIPredvečerje (Iv 7,37-39)Danja misa (Nedjelja Duhova; Iv 20,19-23 ili po izboru Iv 15,26;16, 12-15[B] ili Iv 14,15-16.23b-26 [C])Duhovski ponedjeljak(Iv 15,26-16,3.12-15 [A], Lk 10,21-24 [B], Iv 7,37-39 [C])Nedjelja po Duhovima: nedjelja presvetog Trojstva (Iv 3,16-18; Mt 28,16-20; Iv 16, 12-15)

Poglavlje 6

VRIJEME PRIPRAVE NA USKRS

Imena

Od 4. stoljeća na raznolik način je posvjedočeno četrdesetdnevno vrijeme priprave prije svetkovine Uskrsa. Od latinske riječi qadragesima = vrijeme četrdeset dana, grčki tessarakoste, izvode se u današnjim romanskim jezicima quaresima, carême itd. U nekim germanskim jezicima probilo se ime Fastenzeit (njem. vrijeme posta; nizozemski vastentijd). Time se osobito ističe jedan određeni element. Engleska riječ lent uspostavlja vezu s

godišnjim dobom (s lengthen, produljivanjem dana; usp. njem. Lenz [proljeće]). Na evangeličkom području uglavnom je prihvaćen izraz Passionszeit (vrijeme muke); i tu se osobito naglašava jedan element (izvorno ograničen na Veliki tjedan, odnosno dva posljednja tjedna prije Uskrsa). Novi njemački Misal zadržava ime vrijeme posta, ali mu uz bok stavlja naziv uskrsno vrijeme pokore.

Biblijska podloga

Biblijsku podlogu za posebno brojanje i oblikovanje četrdeset dana prije Uskrsa pružaju svi oni tekstovi u kojima vremenskom razdoblju od 40 dana (ili 40 godina) pripada posebno značenje: 40 dana i noći trajao je potop (Post 7,4 i dalje), 40 dana se Mojsije zadržao na brdu Sinaju (Izl 24,18; 34,28), 40 dana prorok Ilija putuje do Horeba (1Kr 19,8); 40 godina izraelski narod luta pustinjom dok nije došao na cilj (Jš 5,6); za 40 dana Niniva je trebala biti uništena (Jon 3,4); 40 dana i noći Isus je boravio u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1 i dalje). Vremena o kojima se ovdje izvještava su svaki put vremena prijelaza, priprave, pokore, čišćenja. Broj 40 u ovom kontekstu posjeduje simbolično značenje, to jest ne sadržava u prvom redu kronološki iskaz, nego upućuje na unutarnji sadržaj ovdje spomenutih vremenskih razdoblja. Konkretna brojanja mogu se, kao što će još biti pokazano, međusobno jako razlikovati u pojedinostima.

Povijesni pregled

Od pashalnog posta do korizme

U 2. stoljeću nam je posvjedočen dvodnevni žalbeni post (pashalni post) prije svetkovine Uskrsa. Počinjao je na Veliki petak i završavao euharistijskim slavljem u uskrsnoj noći. U 3. stoljeću na nekim je mjestima proširen na čitav Veliki tjedan: na takozvani polu-post od ponedjeljka do četvrtka nastavljao se puni post na Veliki petak i Veliku subotu. Međutim, ta se praksa provodila vrlo nejedinstveno, ne samo u različitim zajednicama, već i među pojedinim članovima zajednice.

U 4. stoljeću u Rimu je postojalo trotjedno vrijeme posta prije svetkovine Uskrsa. To je doduše mogao biti samo prijelazni stadij jer se u istom vremenskom razdoblju umnožavaju svjedočanstva o postojanju po većini kršćanstva proširenom – četrdesetdnevnog vremena priprave. Koncem 4. i početkom 5. stoljeća čini se da se ovaj običaj udomaćio; probio se i u Rimu gdje je počinjao s 6. nedjeljom prije Uskrsa. Završavao je na Veliki četvrtak kada su pokornici javno polaganjem biskupovih ruku bili ponovno primani u crkveno zajedništvo.

Vrijeme priprave na krštenje

S početkom tih četrdeset dana kandidati za krštenje (katekumeni, od grčkog katehein = podučavati) stupali bi u novi stadij svoje priprave na krštenje. Sada bi ih se nazivalo fotizomeni (grčki: oni koji će biti prosvijetljeni; u Rimu electi = odabrani; inače competentes = kandidati), sam taj stadij nazivao se fotizomenat odnosno vrijeme kandidature. Fotizomeni su – kao već i ranije – sudjelovali u bogoslužju riječi, misi za katekumene, a prije euharistijskog slavlja su bili otpuštani s molitvom i polaganjem ruku. Morali su se podvrgnuti ispitima svog načina života i svoje vjere (skrutinijima, od latinski scrutinium = ispit) koji su se najprije događali u bogoslužju 3., 4. i 5. korizmene nedjelje, a u Rimu ih se kasnije povećalo na sedam te ih se također premjestilo na radne dane u korizmi. U bitnome su se sastojali od egzorcizama

(zaklinjanja; istjerivanja đavla i demona s ciljem da se kandidat za krštenje otme sotoninu kraljevstvu i privede kraljevstvu Kristovu). Prvi skrutinij je bio povezan s uvrštavanjem u popis kandidata za krštenje. Kod trećeg skrutinija kandidatima se predavalo evanđelje, vjerovanje i Očenaš. Posljednji skrutinij održavao se u jutro Velike subote kad se događalo svečano odricanje sotone (abrenuntiatio), prvi dio krsnog zavjeta.

Jasno je da je ovo intenzivno bogoslužno oblikovanje fotizomenata utjecalo na liturgijsko slavlje četrdesetnice sveukupno: cijela zajednica pratila je kandidate za krštenje na njihovu putu prema krštenju i zajedno se s njima pripravljala na nj. Po svoj prilici nastanak i razvoj quadragesime neće se moći svesti samo na krsnu praksu rane Crkve i organizaciju fotizomenata, ali ih je sadržajno snažno su-određivala i ideja priprave na krštenje.

Početak, trajanje, kraj četrdesetnice

Najprije u Rimu uobičajeni početak četrdesetnice šest tjedana prije Uskrsa (42 dana!) pokazuje da su Veliki petak i Velika subota (drugačije u sjevernoj Africi i Milanu) još bili izuzeti od tog brojanja, iako se u njih oduvijek postilo. To je značilo: tih četrdeset dana nije jednostavno produljivalo pashalni post takoreći „unaprijed“. Oni su mnogo više označavali samostalno i samo-oblikovano vremensko razdoblje ispred kojeg je stavljeno slavlje uskrsnog trodnevlja i koje oni nisu u početku uklopili u se. U svakom slučaju, za Rim vrijedi: karakteristično obilježje četrdesetnice nije zapravo bio post, već priprava pokornika na svoje ponovno primanje u zajednicu na Veliki četvrtak. Četrdesetnica je prema svom izvornom smislu bila vrijeme pokore, a u drugom redu – jer ga ono određuje i o njega potječe – i vrijeme posta.

U nedjelje četrdesetnice (na Istoku i u subote) nije se postilo. Kad je njen karakter vremena pokore potisnut u pozadinu i kad se ona posebice shvaćala kao vrijeme posta, pojavila se nužnost novog brojanja: kako bi se došlo do broja 40, kao prvo su se u brojanje morali uključiti Veliki petak i Velika subota, a kao drugo – da bi se nadoknadio izostanak šest nedjelja – moralo se dodati još četiri dana prije izvornog početka u 6. nedjelju prije Uskrsa. Otad četrdesetnica počinje na Pepelnicu, srijedu prije 6. nedjelje prije Uskrsa. Ispuste li se nedjelje i pribroje se Veliki petak i Velika subota, dolazi se točno do broja od 40 dana.

Razvoji na Istoku

Na Istoku gdje se postilo samo od ponedjeljka do petka, a subote i nedjelje se izuzimalo, moralo se doći do još dulje priprave na Uskrs. U bizantskoj liturgiji danas preduskrsno vrijeme počinje – u širem smislu – deset tjedana prije Uskrsa nedjeljom o cariniku i farizeju koju slijedi nedjelja o rasipnom sinu. Mesopusnom nedjeljom zatim osam tjedana prije Uskrsa započinje nemrs. U slijedeću nedjelju odricanja od mliječnih jela (siropusna nedjelja) započinje pravi – ne samo kvalitativni (odricanje određenih jela), već i kvantitativni (smanjivanje broja obroka i količine hrane) – post. Nedjelja ortodoksije šest tjedana prije Uskrsa podsjeća na pobjedu ikonodula nad ikonoklastima u 9. stoljeću. Četiri tjedna prije Uskrsa slavi se nedjelja klanjanja križu. Subotu dva tjedna prije Velike subote slavi se kao akatistova subota (to je svečani himan bizantske liturgije Bogorodici). Subota prije Cvjetnice je Lazarova subota na spomen Lazaru kojeg je Isus uskrisio (Iv 11,1-44). Sam Veliki tjedan ne ubraja se u tih četrdeset dana; to vremensko razdoblje dakle završava s Lazarovom subotom.

Značenje

Krsna obnova i pokora

O smislu četrdesetnice stoji u Konstituciji o liturgiji II. vatikanskog koncila: „To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva“ (br. 109). Time su ta dva elementa krštenja i pokore iznova gurnuti u prvi plan; „zgodno će biti opet uvesti neke iz pređašnjih vremena“. Ujedno se naglašava i socijalni smisao preduskrsne pokorničke prakse: „Pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i pojedinačna, već također vanjska i socijalna“ (br. 110).

Prakticiranje posta

Sastavni dio prakticiranja pokore je i post. Kvantitativno i kvalitativno određeni post bio je kako zbog religioznih tako i medicinskih razloga uvelike proširena praksa u antici. I židovstvo je imalo bogato oblikovanu praksu posta. Po sasvim razumljivom uzoru na nju kršćani su se u vrijeme četrdesetnice ograničavali na jedan obrok dnevno koji bi se – u skladu s antičkim običajem – uzimao navečer. Tome se priključivao kvalitativni post: odricalo se mesa i vina, kasnije osim toga i mlijeka, maslaca, sira i jaja. Na Veliki petak i Veliku subotu više se ne bi uzimalo nikakvo jelo. Taj potpuni post imao je duhovni smisao: smatran je oružjem u borbi protiv napasti, sredstvom jačanja molitve, pripravom za primanje Duha Božjega. No, povrh toga je imao i socijalni smisao: postilo se kako bi se moglo drugima pomoći i hraniti ih. Kršćansko prakticiranje posta tako je ujedno bilo znak i vršenje ljubavi prema bližnjemu.

Muka

Četrdesetnica se na evangeličkom području nazivala vrijeme muke – znak za to da motiv muke Isusove određuje cijelo vrijeme priprave na svetkovinu Uskrsa. Takvo obilježje izvorno se moglo u rimskoj i franačkoj liturgiji razbrati samo u Velikom tjednu. Nedjelja Cvjetnica bila je ujedno i nedjelje Muke; započinjala je spomen na Isusovu muku u užem smislu. U srednjem vijeku vrijeme muke proširilo se na dva tjedna prije svetkovine Uskrsa. Kao nedjelja Muke slavila se 5. korizmena nedjelja, nedjelja Judica (nedjelja o Muci Gospodnjoj). Tog uređenja pridržava se i Luteranski obrednik iz 1955. U novom evangeličkom Redu čitanja iz 1978. jasno je pojačan taj motiv muke: čitava korizma službeno se naziva vrijeme muke; prijašnje nedjelje predkorizmenog vremena nazivaju se nedjelje prije vremena muke. U novom uređenju katoličke crkvene godine naprotiv odustalo se od isticanja vlastitog vremena muke i od naziva nedjelja muke za 5. korizmenu nedjelju.

Bogoslužno slavlje

Nedjelje prije korizme (nedjelje prije vremena muke)

Vjerojatno pod utjecajem prakse Istočne crkve od 6. stoljeća je u Rimu ispred korizme stavljeno predkorizmeno vrijeme koje je započinjalo nedjeljom Septuagesimae (od lat. = sedamdeset; točnije brojano to je 63. dan prije Uskrsa). U nastanku tog vremena vjerojatno su ulogu imale i galski utjecaji, praksa katekumenata i pojačana svijest pokore s obzirom na nesigurnu situaciju u svijetu (provale stranih naroda). I dok se u tijeku poslijekoncilske reforme kalendara u Katoličkoj crkvi ukinulo vrijeme prije korizme (dotične nedjelje se sada broje kao nedjelje kroz godinu), u najnovijoj reformi evangeličkog Reda čitanja u ovoj stvari se čvrsto drži predkorizmenog vremena premda se ne koristi odgovarajući naziv. Ono počinje

devet tjedana prije Uskrsa nedjeljom Septuagesimae odnosno trećom nedjeljom prije vremena muke u koju se kao evanđelje čita (kao i u starom rimskom Redu) parabola o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-16a). Osobito značenje ima poslanica koja borbu vjere opisuje slikama s područja antičkog sporta (utrkivanje, mačevanje) (1Kor 9,24-27).

Obilježje nedjelje Sexagesimae (od lat. = šezdeset [dana prije Uskrsa]) odnosno druge nedjelje prije vremena muke određuje prispodoba o sijaču (Lk 8,4-8[9-15]). Nedjelja prije vremena muke (ranije Quinqagesimae od lat. = pedeset [dana prije Uskrsa]) je u znaku Isusovih navještaja muke; kao evanđelje čita se Mk 8,31-38 (prije Lk 18,31-43). Osobitu težinu ima poslanica 1Kor 13, hvalospjev ljubavi. Ta nedjelja nosi i ime Estomihi – prema početnoj riječi latinske ulazne antifone: „Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja“ (Ps 31).

Liturgijska boja ovog vremena je zelena. Od nedjelje Septuagesimae prestaje aleluja koja će se opet pjevati tek za Uskrs. Prema Luteranskom obredniku iz 1955. nedjelje predkorizmenog vremena imaju zajedničko to „da nas pozivaju na odluku pred koju nas stavljaju riječ Boga živoga i Gospodinov poziv na nasljedovanje.“ Moguća je povezanost starih čitanja u nedjelju Septuagesimae s običajem da se na taj dan izabiru oni koji će se krstiti na Uskrs te da ih se predstavlja biskupu.

Na izvanliturgijskom području predkorizmeno vrijeme određuje vrhunac karnevala (popularno tumačenje: carne vale = zbogom meso! ili carnem levare = ostaviti meso; također i fašnik, poklade). S karnevalskom nedjeljom, pokladnim ponedjeljkom i utorkom nastalo je vlastito trodnevlje, trodnevno slavlje kod kojega su se stari poganski običaji povezani s proljećem i plodnošću (tjeranje zime) vjerojatno povezali s potrebom da se prije početka korizme još jedno bez sustezanja neobuzdano i zakrabuljeno uživa u životu.

Pepelnica

Srijedom prije 1. korizmene nedjelje (evangelički: 1. nedjelje u vremenu muke) prema evangeličkom i katoličkom brojanju započinje prava četrdesetdnevna priprava na svetkovinu Uskrsa. Poseban karakter i liturgijsko oblikovanje ovog dana opet su povezani sa starockrvenom praksom pokore: u Galiji su javni pokornici na početku korizme – izvorno u ponedjeljak poslije 1. korizmene nedjelje – po uzoru na izgon Adama i Eve iz raja bili istjerivani iz crkve. Morali su obući pokorničko odijelo koje im se dalo te su posuti pepelom – koji je oduvijek simbol pokore. Kad se početak korizme premjestilo na srijedu prije 1. korizmene nedjelje, ovaj je obred tamo dobio svoje mjesto.

Po svoj prilici iz solidarnosti s pokornicima sve više i više su i ostali vjernici sudjelovali u ovom obredu pepeljenja. Kad je u 9./10. stoljeću oslabilo organiziranje javne crkvene pokore i konačno sasvim nestalo, očuvao se običaj posipanja pepelom. Sad su svi vjernici pristupali tom obredu, a ženama se na čelu pepelom risao križ. Pepeo koji se za to upotrebljavao od 12. stoljeća dobivao bi se i blagoslivljao od palminih grana Cvjetnice prethodne godine.

Prema novom Misalu bogoslužje Pepelnice ima slijedeći tijek: bogoslužje riječi s propovijedi – blagoslovna molitva (blagoslov pepela odnosno onih koji će njime biti blagoslovljeni) – blagoslov pepela blagoslovljenom vodom – posipanje pepelom uz biblijsku riječ – uz to se pjevaju antifone povezane s Ps 51 – responzorij (naizmjenično pjevanje) – zagovorne molitve – euharistijsko slavlje. Dva čitanja su Jl 2,12-18 (Razderite srca, a ne halje svoje!) i 2Kor 5,20-6,2 (Pomirite se s Bogom! Sad je vrijeme milosno). Evanđelje Mit 6,1-6.16-18 opominje da se pobožne vježbe kao što je post ne zloupotrebljavaju u sebične svrhe. Pjevanje aleluje (pjesme između 2. čitanja i evanđelja) tu prestaje do uskrsne noći; na njeno mjesto stupa drugi zaziv prije evanđelja (ranije nazivan tractus). Među korizmene običaje ranije je ponegdje pripadao i službeni oproštaj od aleluje koji je bio načinjen prema uzoru na obred ukopa.

Luteranski obrednik ne pozna obred pepeljenja na Pepelnicu, ali za taj dan ima liturgijski formular. O tome u luteranskom Lekcionaru iz 1978. stoji: „Ovdje ponuđena čitanja predviđena su za javno pokorničko bogoslužje ili za slavlje ispovijedi zajednice. Glavno bogoslužje se na Pepelnicu prema starom običaju ne održava.“ Čitanja su Jl 2,12-18[19] ili 2Pt 1,2-11 i Mt 6,16-21.

Nedjelje u korizmi (vremenu muke)

Prema početnoj latinskoj riječi ulazne antifone (refren za ulaznu pjesmu) 1. nedjelja vremena muke (katolički: 1. korizmena nedjelja) na evangeličkom području nosi ime Invocavit („Zazvao me je“). Sadržajno ju određuje evanđelje o četrdesetdnevnom Isusovu boravku u pustinji (Isusova kušnja; Mt 4,1-11). I novi katolički Red čitanja stavlja 1. korizmenu nedjelju pod tu temu (godina A: Mt 4,1-11; B: Mk 1,12-15; C: Lk 4,1-13). Pritom je jasno naznačena povezanost s vremenom četrdesetnice, s pripravom na krštenje i praksom pokore. Gloria (Slava Bogu na visini) se za vrijeme korizme ne pjeva u nedjelje (izuzetak: misa Večere na Veliki četvrtak).

2. nedjelja vremena muke (2. korizmena nedjelja) nosi ime Reminiscere („Spomeni se, Gospodine“). Prije se na evangeličkom području tu čitala zgoda sa ženom Kanaankom (Mt 15,21-28); to evanđelje danas je zamijenilo Mk 12,1-12 (prispodoba o zlim vinogradarima). Prema novom katoličkom Redu čitanja tu nedjelju tematski određuje preobraženje Isusovo (A: Mt 17,1-9; B: Mk 9,2-10; C: Lk 9,28b-36).

Oculi („Oči moje“) ime je 3. nedjelje vremena muke (3. korizmene nedjelje). Staro evanđelje (Lk 11,14-28; Isus izgoni demone) jasno je povezano s praksom priprave na krštenje i upućuje na egzorcizme koji su bili sastavni dio skrutinija. Svraća pozornost na to da je ovom nedjeljom prije počinjao niz skrutinija (u 3., 4. i 5. korizmenu nedjelju). Novi evangelički Red čitanja umjesto njega predviđa Lk 9,57b-62 (poziv na nasljedovanje). Tematika koju donosi katolički Red jasno se odnosi na krštenje (godina A), pokoru (godina C) i spasenjsko djelovanje Isusovo (godina B); ovaj raspored vrijedi i u dvije slijedeće nedjelje. Čita se Iv 4,5-42 (A: voda živa), Iv 2,13-25 (B: čišćenje Hrama) odnosno Lk 13,1-9 (obraćenje).

4. nedjelja vremena muke (4. korizmena nedjelja), Laetare („Raduj se“) ističe se u nizu drugih nedjelja. Toga dana papa je običavao blagosloviti zlatnožutu ružu koju je darivao istaknutim osobama. Taj običaj vjerojatno potječe o rimskog proljetnog slavlja na kojem se ukrašavalo i darivalo cvijećem. Običaj da se toga dana ne odijevaju ljubičasta nego ružičasta misna ruha (prvi put posvjedočen u 16. stoljeću) vjerojatno je povezan s tim. Odzvanjanje prigušene radosti koje odlikuje ovu korizmenu nedjelju može biti povezano i s određenim obredima katekumenata koji se obavljaju toga dana (kao na primjer obred „otvaranja ušiju“: krstitelj dodiruje oči i uši krštenika i pritom govori: „Effata, to jest otvori se“; usp. Mk 7,32 i dalje). Evangelički Red za evanđelje predviđa Iv 12,20-26 (pšenično zrno; nasljedovanje). Katolički Red opet naglašava krsne i pokorničke motive (A: Iv 9,1-41 – ozdravljenje slijepca; B: Iv 3,14-21 – razgovor s Nikodemom; Lk 15,1-3.11-32 – prispodoba o izgubljenom sinu).

5. nedjelja vremena muke (5. korizmena nedjelja), Judica („Sudi mi“) bila je prema starom uređenju ona korizmena nedjelja kojom je započinjalo pravo vrijeme muke. Luteranski obrednik iz 1955. čini ovdje još jedan jasan rez: ne samo da su utihnuli aleluja i Slava Bogu na visini, nego se više ne pjeva ni Slava Ocu (Gloria Patri) na ulazu. Molitve i čitanja – uz to i vlastito predslovlje – jasno upućuju na Isusovu žrtvu na križu. Kao evanđelje prema Lekcionaru iz 1978. čita se Mk 10,35-45 (spor apostola oko prvenstva; spremnost na služenje). Novi katolički Red sadržava prepoznatljive veze s uskrsnućem (A: Iv 11,1-45- uskrišenje Lazarovo; B: Iv 12,20-33 – pšenično zrno; C: Iv 8,1-11 – preljubnica, oproštenje, novi život). Oltarski križ i slike se prekrivaju rupcima (do štovanja križa na Veliki petak,

odnosno do Slave u uskrsnoj noći). Običaj vjerojatno potječe od zastora u doba posta kojim se od 11. stoljeća na početku vremena posta narodu priječio pogled na oltar. Kasnije su ti zastori – umanjivši se u svom opsegu – bili ukrašeni slikama muke Kristove. Moguće je da je i tu razlog takvog prekrivanja bila solidarnost s pokornicima isključenima s bogoslužja: „post očiju“ na koji se obvezivalo trebao je biti znak pokore.

Radni i kvatreni dani u korizmi (vremenu muke)

Radne dane u korizmi kako u starom tako i u novom Misalu odlikuju vlastiti formulari (propriji) za misno slavlje. Tu se čitanja – za razliku od nedjeljnih čitanja sa svojim trogodišnjim ciklusom – ponavljaju u godišnjem ritmu. U tjednima nakon 3. korizmene nedjelje tematski su u središtu spomen na krštenje i pokora. Evanđelja za radne dane poslije 4. i 5. korizmene nedjelje izabrana su po načelu niza čitanja redom iz Iv 5-11.

Običaj da se korizmeni radni dani na takav način ističu i bogoslužno oblikuju razvio se na prijelazu s 4. na 5. stoljeće. Najprije su se samo srijedom i petkom korizmenih tjedana održavala vlastita bogoslužja riječi (ne euharistijska slavlja!). Kasnije su se i ponedjeljak, utorak i subota bogoslužno slavili. Od 6. stoljeća euharistija se slavila i u dane kroz tjedan; već postojeće formulare za bogoslužje riječi primjereno se nadopunilo. U 8. stoljeću konačno je i četvrtak postao dan bogoslužja.

U 1. korizmenom tjednu u srijedu, petak i subotu slave se proljetni odnosno ožujski kvatreni dani koji izvorno nisu povezani s vremenom četrdesetnice, već ih treba povezati s prirodnom godinom i početkom četiriju godišnjih doba. Posebice vuku porijeklo iz pogansko-rimskih sjetvenih i žetvenih dana čiji su sadržaji i običaji kristijanizirani. Prva svjedočanstva kvatrenih slavlja nalaze se u Rimu u 5. stoljeću. Odatle su se od 8. stoljeća proširila po čitavom Zapadu. Prema odluci biskupskih konferencija njemačkog govornog područja od 1971. kvatreni se dani slave u 1. korizmenom tjednu, u tjednu prije Duhova, u prvom tjednu listopada te u došašću. Slavljenjem proljetnih kvatrenih dana u 1. korizmenom tjednu nastaje „malo“ vrijeme posta unutar pravog preduskrsnog vremena pokore i posta.

U evangeličkim zajednicama su u radne korizmene dane – uglavnom srijedom i petkom – često uobičajene pasijske pobožnosti. Pjesme, molitve, čitanja i tumačenja odnose se na muku Isusovu i razdjeljuju postaje Isusove muke kroz čitavo vrijeme četrdesetnice. Te pobožnosti su na određeni način slične pobožnostima križnog puta na katoličkom području gdje je povijest Muke podijeljena na četrnaest postaja o kojima se uzastopce razmišlja (ili ih se također i obilazi). Na zidovima katoličkih crkvi slike križnog puta upućuju na pojedine postaje, dok se odgovarajući prikazi nalaze i na otvorenom.

Poglavlje 7

VELIKI TJEDAN

Cvjetnica

Biblijska podloga

Prema suglasnom izvještaju sva četiri evanđelja (Mt 21,1-11; Mk 11,1-11; Lk 19, 29-40; Iv 12,12-19) Isus prije svoje muke i smrti svečano ulazi u Jeruzalem. Životinja koju jaše je magarac. Mt 21,5 i Iv 12,15 vide u tome ostvarenje Zah 9,9: „Klikni iz sveg grla, Kćeri

sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“. Isus se daje prepoznati kao kralj mira i pravde kojeg je navijestio prorok Zaharija. U toj su gesti ujedinjeni kraljevsko pravo i odricanje od vladarske moći i vlasti. Narod koji ga prati prepoznaje to pravo i kliče Isusu kao novom Davidu, mesijanskom kralju: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ (Mt 21,9). Osim toga prostirali su svoje haljine po puti i sterali zelene grane pred njim (Mt 21,7 i dalje). Prema Ivanu mnoštvo naroda koje je u Jeruzalem došlo za svetkovinu Pashe izišlo je s palminim granama Isusu u susret (Iv 12,12 i dalje). Jesu li prepoznali i Isusovo odricanje vlasti i bogatstva ovi izvještaji ostavljaju otvorenim. Ivan izričito kaže: „To učenici njegovi isprva ne razumiješe“ (Iv 12,16a).

Povijesni pregled

Za razliku od Jeruzalema gdje je procesija podsjećala na Isusov ulazak, na Zapadu je nedjelja prije Uskrsa bila najprije potpuno u znaku priprave na Uskrs i uskoro krštenje: onima koji su trebali biti kršteni na Uskrs predavala se ispovijest vjere. Slijedilo je i pomazanje kandidata za krštenje uljem za katekumene. Zato se u bogoslužju čita evanđelje o Isusovu pomazanju u Betaniji (Iv 12,1-11) na koje se nastavlja Isusov ulazak u Jeruzalem (Iv 12,12-16). Tako ova nedjelja (najprije oko 600. u Španjolskoj i Galiji) dobiva ime Cvjetnica (njem. Palmsonntag) premda se još nije održavalo vlastito slavlje Isusova ulaska u Jeruzalem procesijom s palmama. Do dramsko-liturgijskog nasljedovanja i prikazivanja događaja ulaska tu je došlo tek pod utjecajem istočnih liturgija 8. stoljeća. Tamo gdje na raspolaganju nisu bile maslinove i palmine grane upotrebljavale su se druge zelene ili rascvale grane. U srednjem vijeku ova praksa se dalje nadograđivala. Krista se često predstavljalo križem koji se nosilo sa sobom u procesiji, evanđelistarom na nosiljci ili euharistijskim kruhom (posvećenim hostijama koje se sa sobom nosilo u kaležu). Često se sa sobom nosila i figura Krista na drvenom magarcu (njem. Palmesel).

U samom Rimu nedjelju prije Uskrsa najprije je sasvim određivao spomen na muku Isusovu: uskrsno slavlje se otvaralo čitanjem Muke po Mateju. Zasebno slavlje ulaska procesijom s palmama tek je kasnije prihvaćeno.

Bogoslužno slavlje

Obnovljeni katolički Red slavlja Uskrsa predviđa da se prije mise na Cvjetnicu slavi slavlje Kristova ulaska u Jeruzalem. Za to postoje tri oblika.

Prema prvom najsvečanijem obliku zajednica se okuplja u pokrajnjoj kapeli ili na nekom drugom prikladnom mjestu izvan crkve koja je cilj procesije. Na početku se pjeva Mt 21,9. Zatim svećenik pozdravlja zajednicu te izgovori kratki uvod. Nakon toga se blagoslivljaju zelene grane koje vjernici drže u rukama. Grane se škrope blagoslovljenom vodom. Čita se evanđelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem i to u obliku koji predviđa tekuća godina čitanja. Zatim – eventualno nakon kratke propovijedi – počinje procesija prema crkvi u kojoj će se slaviti misa. Za vrijeme procesije pjeva se Ps 24, Ps 47 i himan s antifonom: „Slava, čast i hvala ti, Spasitelju, Kralju Kriste, kom Hosana klicahu mala usta djece čiste“. Kod ulaska u crkvu pjeva se pjesma s antifonom: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ ili neka druga pjesma koja se odnosi na Isusov ulazak u Jeruzalem. Procesija se zaključuje dnevnom zbornom molitvom koja ujedno otvara bogoslužje riječi misnog slavlja koje potom slijedi. Ostali dijelovi uvoda otpadaju.

Drugi oblik ulaza je predviđen za slučaj da se ne može održati procesija izvan ckrve. Zajednica se okuplja s granama u rukama ispred crkvenih vrata ili u samoj crkvi. Obred se na

gore opisani način izvodi na mjestu u crkvi izvan oltarskog prostora gdje ga može pratiti veći dio zajednice. Slijedi procesija od tog mjesta kroz crkvu do oltarskog prostora.

Treći oblik određen je za mise kojima ne prethodi svečani ulaz. Tu se spomen Isusova ulaska u Jeruzalem povezuje s uobičajenim uvodom u misu. Za to vrijeme pjeva se uvodna antifona: Šest dana pred svečani Vazam, kad je Gospodin ušao u grad Jeruzalem…“ s Ps 24,9 i dalje. Svećenik i njegova asistencija nose crveno ruho.

U samom misnom slavlju – već prema godini – čita se Muka Isusova po Mateju, Marku ili Luki. Za to se uvijek nude i skraćene verzije. Dok prethodno slavlje ulaska u Jeruzalem Isusa slavi kao kralja i pobjednika te takoreći anticipira njegovo uzvišenje, misno slavlje je više u znaku njegova puta kroz muku i smrt. Time u bogoslužno slavlje Cvjetnice dolazi moment napetosti koji u potpunosti odgovara biti ranokršćanskog slavlja Uskrsa: muka i smrt Isusova s jedne strane, uskrsnuće i uzvišenje s druge strane ne razdvajaju se prenaglašavajući povijesnu stranu, nego se doživljavaju i slave kao smisaona cjelina.

Na evangeličkom području za nedjelju kojom počinje Veliki tjedan prednost se davala nazivu Palmarum ( = nedjelja palmi odnosno palminih grana). Luteranski Lekcionar iz 1978. naziva 6. nedjelju vremena muke nedjeljom palmi. Zasebno slavlje Isusova ulaska u Jeruzalem ne poznaje, no na nj ipak podsjećaju antifona ulaznog psalma (Mt 21,8b: „Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visinama“) i evanđelje Iv 12,12-19. U starom Redu čitanja bila je predviđena mogućnost da se umjesto perikope o ulasku u Jeruzalem čita Muka po Mateju (Mt 26 i 27).

U neslužbenom Evangeličkom obredniku s bratovštinskom pozadinom iz godine 1961. (Karl Bernhard Ritter: Die eucharistische Feier [Euharistijsko slavlje]) nalazi se pokušaj da se slavlje ulaska opet vrati i na evangeličko područje. Ima slijedeći ustroj: Ps 24 s antifonom Mt 21,9b – pozdrav – zborna molitva – evanđelje Mt 21,1-9 – procesija s granama i pjesme – litanije koje prelaze u bogoslužje. S donesenim granama se na koncu procesije ukrasi oltar.

Običaji

Pučko vjerovanje je granama blagoslovljenim na Cvjetnicu pripisivala magično djelovanje: one mogu odvratiti štetu od kuće i njenih žitelja. „Tako se jelo pupove i izbojke blagoslovljenih grana kako bi se spriječile bolesti, palmine grane se stavljalo u obliku križa na polja ili bi ih se spaljivalo kako bi se zaštitilo od nevremena, gromova i tuče, stavljalo ih se na raspela u kući kako bi se njeni stanovnici zaštitili od svake nedaće, a u njima se gledalo i učinkovito obrambeno sredstvo protiv svake gamadi kod stoke, štetočina na povrću te protiv lisica koje ugrožavaju perad.“ (A. Adam, str. 96 i dalje). Običaj da se te grane stavljaju iza raspela proširen je i danas.

Ponedjeljak, utorak i srijeda Velikog tjedna

Bogoslužno slavlje

Stari katolički Red čitanja je predviđao da se u ponedjeljak Velikog tjedna čita evanđelje o Isusovu pomazanju u Betaniji (Iv 12,1-9). U utorak je slijedilo ono o Muci po Marku (Mk 12,32-15,46), a u srijedu ono o Mucu po Luki (Lk 22,39-23-53). U novom Redu čitanja odustalo se od običaja čitanja Muke u utorak i srijedu. Muka po Marku i Luki sada se zajedno s Mukom po Mateju čitaju u trogodišnjem ritmu na Cvjetnicu. U ponedjeljak se čita – kao i dosad – perikopa o pomazanju Isusovu u Betaniji (Iv 12,1-11), u utorak Iv 13,21-33.36-38 (Isus i njegov izdajnik; navještaj Petrova zatajenja), u srijedu Mt 26,14-25 (Judina izdaja, pashalna večera s nagovještajem izdaje ali bez izvještaja o ustanovljenju euharistije). U svemu

tome prepoznatljivo je nastojanje da se pojedini događaji povijesti Muke odnosno sa svojim okružjem pripišu pojedinim danima Velikog tjedna. Za bogoslužja tih dana značajna su čitanja iz proroka Izaije (ponedjeljak: Iz 42, 1-7; utorak: Iz 49,1-6; srijeda Iz 50,4-9a). Ona govore o Sluzi Božjem, njegovu pozivu i djelu te tako povezuju starozavjetno čitanje Cvjetnice (Iz 50,4-7) s čitanjem Velikog petka (Iz 52,13-53-12).

I Luteranski obrednik iz 1955. predviđa za svaki od ovih dana bogoslužje s vlastitim proprijem. Pritom se u bitnom oslanja na stari katolički Red čitanja, no doduše nudi na izbor uz Muku po Marku u utorak Iv 12,25-33 (nagovještaj smrti i uzdignuća) te uz Muku po Luki u srijedu Iv 12,34-48 (nevjerovanje naroda).

Povijesni pregled, običaji

Po svoj prilici u prva tri dana Velikog tjedna do 5. stoljeća nije bilo euharistijskog slavlja nego samo bogoslužje riječi. Pritom su u središtu stajala čitanja Muke. No, posvjedočena su i čitanja iz Iv 12 i 13.

Dio liturgijskog slavlja Velikog tjedna su i takozvane žalbene zornice (njem. Trauermetten). Po ustroju danas nalikuju ostalim molitvama časoslova, no ranije su se odlikovale vlastitim osobitostima: posebno jednostavna struktura, pjevana čitanja iz Tužaljki proroka Jeremije, trokutasta rešetka od 15 svijeća od koje su se sve do jedne gasile tijekom bogoslužja, stvaranje buke na koncu zornice.

Na nekim je mjestima još i danas uobičajeno da se umjesto zvonima u dane Velikog tjedna na bogoslužje poziva drvenim napravama za stvaranje buke (klepetaljkama, čegrtaljkama, trenicama). Vjerojatno su se tu običaji održali iz ranijeg vremena kad nije bilo zvona. U Istočnoj crkvi još i danas ulogu imaju udaraljke i druga „drvena zvona“.

Veliki četvrtak

Ime

Ime (njem. Gründonnerstag) vjerojatno potječe od srednjovisokonjemačkog gronan = plakati koji kao greinen (cmizdriti, kukati) živi još i danas. Kako se čini, može se svesti na to da su toga dana javni pokornici ( = oni koji plaču) opet bili primani u puno crkveno zajedništvo. Novi njemački Misal izabire ime Hoher Donnerstag (dosl. Veliki četvrtak); Luteranski obrednik govori o Danu ustanovljenja svete Večere.

Biblijska podloga

Prema Mt 26,17-30, Mk 14,12-26, Lk 22,7-23 (usp. i 1Kor 11,23-26) Isus je sa svojim učenicima večer uoči svoje smrti slavio posljednju svečanu gozbu. Matej, Marko i Luka tu gozbu opisuju kao pashalnu gozbu i time ju datiraju u pashalnu noć s 14. na 15. nisana. 15. nisana – prema evanđeljima dan priprave prije subote, dakle u petak – Isus umire na križu. Kronologija Ivanova evanđelja odstupa od toga: doduše i za njega je dan Isusove smrti dan priprave uoči subote. Ali tu Isus umire u vrijeme kad se u Hramu kolju pashalna janjad – dakle već poslijepodne 14. nisana. Prema Ivanu dakle Isusova Posljednja večera ne može biti pashalna gozba. Ivan također ništa ne izvještava o ustanovljenju Večere. U središtu njegova izvještaja o Posljednjoj večeri (Iv 13) su predaje o pranju nogu (13,1-15) i prokazivanju izdajice (13,21-30). Slijede oproštajni govori za koje Ivan očito pretpostavlja situaciju večere (13,31-16,33) i Isusova velikosvećenička molitva za svoje (17,1-26).

Osim Posljednje večere i pranja nogu, Velikom četvrtku, odnosno noći s Velikog četvrtka na Veliki petak svojstveni su daljnji motivi: odlazak u Getsemani i tamošnja noćna Isusova molitva (Mt 26,36-46; Mk 14,32-42; Lk 22,39-46); saslušanje pred velikim Vijećem odnosno velikim svećenikom (Mt 26,57-68; Mk 14,53-65; Lk 22,63-71; Iv 18,12-27); Petrovo odricanje Isusa (Mt 26,69-75; Mk 14,66-72; Lk 22,54-62; Iv 18,15-18.25-27).

Povijesni pregled

Prema Egerijnom izvještaju u Jeruzalemu u četvrtak uoči Uskrsa slavila su se dva euharistijska slavlja. U noći na petak u procesiji se išlo u Getsemani gdje se čitalo evanđelje o Isusovu uhićenju, zatim odatle opet natrag.

Prema svjedočanstvu crkvenog oca i biskupa Augustina (354.-430.) u sjevernoj Africi se toga dana euharistija slavila kako ujutro tako i uvečer. U Rimu se događalo pomirenje i ponovno primanje pokornika. Iz 7. stoljeća prisutni su izvještaji o tri euharistijska slavlja u naslovnim crkvama (starim rimskim crkvama koje su dodjeljivane kardinalima svećenicima i u kojima papa u prvom redu za vrijeme korizme slavi postajna bogoslužja): jedno za pomirenje pokornika, jedno za posvetu ulja i jedno na spomen ustanovljenja Večere. Papa je naprotiv toga dana slavio samo jedno bogoslužje u Lateranskoj bazilici na kojem su također posvećivana ulja. Večernje bogoslužje na spomen ustanove euharistije kasnije je premješteno na jutro četvrtka. Tek reformom uskrsnog slavlja 1955. ono je opet dobilo svoje izvorno mjesto navečer.

Običaj da se na Veliki četvrtak posvećuju ulja vjerojatno se može svesti na praktične razloge: ulja su prije svega potrebna za pomazanja za vrijeme krštenja u uskrsnoj noći. Pranje nogu kao bogoslužni čin po prvi put je posvjedočen u Španjolskoj i Galiji u 7. stoljeću. Dakako da je običaj da se siromasima i gostima peru noge već ranije uvelike proširen u samostanskim zajednicama i nikako nije bio vezan uz Veliki četvrtak.

Bogoslužno slavlje

Veliki četvrtak zauzima svojevrstan međupoložaj: s jedne strane je jedan od dana kroz tjedan Velikog tjedna, ali ujedno prelazi u unutarnju jezgru slavlja Uskrsa: budući da prema starom običaju novi dan započinje uvijek sa svojim predvečerjem, bogoslužje na spomen ustanovljenja euharistije uvečer Velikog četvrtka započinje slavlje uskrsnog trodnevlja muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.

Prema novom katoličkom Redu u prijepodne Velikog četvrtka u katedrali se slavi misa posvete ulja na kojoj bi prema mogućnosti trebali sudjelovati i zajedno sa svojim biskupom slaviti euharistiju svi svećenici biskupije. U toj misi posvećuju se sveta ulja: ulje za bolesničko pomazanje, ulje za potvrđenike i ulje za pomazanje kod krštenja. Na propovijed se može nadovezati obnova svećeničkih obećanja. U biskupijama Demokratske Republike Njemačke ovo slavlje je premješteno na raniji dan Velikog tjedna. Tu je povezano s danom sabranosti i ispovijedi za svećenike.

Misa u večer Velikog četvrtka (misa Posljednje večere, misa Večere) u znaku je Posljednje večere koju je Isus slavio sa svojim učenicima. U uvodnom dijelu pjeva se Gloria (Slava Bogu na visini). Za Slavu još jedno zazvone zvona; zatim utihnu do uskrsne noći. Proširen je običaj da se više ne svira ni na orguljama dok se opet iznova ne oglase za Slavu u uskrsnoj noći. Čita se Izl 12,1-8.11-4 (klanje pashalnog janjeta; ustanovljenje Pashe), 1Kor 11,23-26 (ustanovljenje Večere) i Iv 13,1-15 (pranje nogu). Nakon propovijedi može se obaviti pranje nogu: muževi iz zajednice (većinom njih dvanaest) dovode se u oltarski prostor gdje svećenik koji je odložio svoje misno ruho svakom pojedinom polijeva noge vodom i potom ih briše. Zajednica uz to pjeva antifone i druge pjesme koje tumače taj čin, na primjer:

„Zapovijed vam novu daje: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13,34). Na početku euharistijskog slavlja mogu se prinijeti darovi prikupljeni za siromahe; uz to se pjeva antifona „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog“ i himan (odnosno druga prikladna pjesma). U euharistijskoj molitvi postoje karakteristični umeci koji upućuju na povezanost ovog euharistijskog slavlja s Isusovom Posljednjom večerom: „Dan prije nego će podnijeti muku za spasenje naše i sviju ljudi – to jest danas – on uze kruh, tebi zahvali…“ Nakon popričesne molitve posuda s posvećenim hostijama – bit će potrebne za slavlje pričesti na Veliki petak – se u svečanoj procesiji prenosi na drugo mjesto čuvanja (eventualno u pokrajnjoj kapeli ili na pokrajnjem oltaru). Za procesiju se pjeva himan Pange lingua (Usta moja), na mjestu čuvanja zatim Tantum ergo (Divnoj dakle). Nakon slavlja oltar se raspremi. Križevi se odnose iz crkve ili ih se prekriva. Misal izričito preporučuje noćno klanjanje pred Presevetim. Pritom se poslije ponoći treba odreći svih svečanosti.

I u većini evangeličkih zajednica na večer Velikog četvrtka je uobičajeno bogoslužje Večere na spomen Posljednje večere Isusove sa svojim učenicima te na spomen ustanovljenja Večere. Čitanja se velikim dijelom podudaraju s onim novog katoličkog Reda čitanja; evanđelje je Iv 13,1-15 (34-35). U Luteranskom obredniku stoji: „Jer je sveta Večera pravom prisutnošću Kristovom predokus nebeske radosne gozbe, zajednica sa zvonjavom svih zvona pjeva >Slava Bogu na visini< koja je utihnula od početka korizme.“

Običaji

Katolički godišnjak iz 1960. poticao je da se Veliki četvrtak slavi kućnom zajedničkom gozbom, agapeom. Ona se treba nastaviti na euharistijsko slavlje. Za tu svrhu na bogoslužju se mogu blagosloviti i podijeliti mali kruhovi (eulogiji) kao što je običaj i poslije istočnih liturgija. Prema mogućnosti na ovu gozbu treba pozvati samce ili siromahe iz susjedstva: „Euharistijska gozba zajednice trebala bi na Veliki četvrtak imati svoj odraz i nastavak u kućnom agapeu obitelji koje slijedi nakon nje.“ Dakako da se ono može održati i u župi (npr. u grupama mladih i sl.). Često je uobičajeno da župnik muževe kojima je oprao noge poziva na jednu takvu gozbu u svoj stan.

Među običaje Velikog četvrtka u katoličkim zajednicama pripada i pobožnost Maslinske gore: maloprije posvećene hostije prenose se u pokrajnju kapelu ili na pokrajnji oltar pred kojim se – tako predviđa Misal – održava noćno klanjanje koje određuju razmišljanja o Isusovoj molitvenoj borbi u Getsemaniju, o Judinoj izdaji, Isusovom uhićenju i Petrovom zatajenju. Pojedine grupe i krugovi u zajednici mogu se zamjenjivati tijekom ovog noćnog molitvenog bdijenja.

Veliki petak

Biblijska podloga

Veliki petak je dan Isusova razapinjanja i smrti. Isus je uhićen (Mt 26,47-56; Mk 14,43-52; Lk 22,47-53; Iv 18,1-11), saslušavan pred velikim Vijećem (Mt 26,57-68; Mk 14,53-65; Lk 22,63-71; Iv 18,12-27), izručen rimskom namjesniku Pilatu, izrugan i osuđen na smrt (Mt 27,1-2.11-30; Mk 15,1-19; Lk 23,1-5.13-25; Iv 18,28-19,16), odveden na Golgotu i razapet (Mt 27,31-56; Mk 15,20-41; Lk 23,26-49; Iv 19, 17-37). Umire o devetoj uri (Mt 27,46; Mk 15,34; Lk 23,44) dana priprave za subotu (Mt 27,62; Mk 14,52; Lk 23,54; Iv 19,31).

Povijesni pregled

U prvim stoljećima Veliki petak se nije bogoslužno slavio. Ali je zato posvjedočen običaj da se na Veliki petak i Veliku subotu u spomen na smrt i grobni počinak Isusov posti (žalobni post). U 4. stoljeću nalaze se zatim naznake bogoslužnih slavlja u Velikom tjednu i na Veliki petak: održavaju se noćna bdijenja, češće i bogoslužja od devete ure do navečer. Često je posvjedočeno bogoslužno bdijenje s četvrtka na petak.

I kod bogoslužnog oblikovanja Velikog petka ulogu je imao uzor jeruzalemske zajednice: s „prvim pijetlovima“ – dakle još u noćnoj tami – tu je počinjala procesija prema Getsemaniju gdje se čitalo evanđelje o Isusovu uhićenju. Odatle se išlo natrag u Jeruzalem, a u grad se dolazilo u praskozorje te se okupljalo „pred križem“, to jest u crkvi sv. Križa. Tu s slušalo evanđelje o Isusovom saslušanju pred Pilatom te potom biskupova propovijed. Još prije izlaska sunca molilo se „kod onog stupa na kojem je Gospodin bičevan“ kako stoji kod Egerije. Oko drugog časa – otprilike u osam sati – počinjalo je svečano štovanje relikvije Križa na Golgoti koje je trajalo do šeste ure: biskup je držao „sveto drvo“, sav narod je prolazio i svaki bi pojedini križ dodirnuo čelom i očima te ga poljubio. Od šeste do devete ure „pred križem“ se odvijalo bogoslužje riječi s čitanjima, molitvama i pjesmama koje je završavalo izvještajem o Isusovoj smrti prema Ivanovu evanđelju. Odatle se u devetu uru prelazilo u crkvu Uskrsnuća – crkva sv. Križa i crkva Uskrsnuća bile su međusobno povezane „vrlo velikim i lijepim atrijem“, jednom vrstom unutarnjeg dvorišta – i slušalo evanđelje o Isusovu ukopu.

U Rimu se najprije na Veliki petak održavalo čisto bogoslužje riječi s čitanjima, molitvama i pjesmama. U 7. stoljeću je posvjedočena – vjerojatno oblikovana prema jeruzalemskom uzoru – procesija od Lateranske bazilike do crkve Svetog Križa u Jeruzalemu koju je sagradila careva majka Helena, a gdje se častila prenesena relikvija Križa. Također u 7. stoljeću javlja se običaj da se to bogoslužje riječi povezuje sa slavljem pričesti (ne s misom!) na kojem se pričešćivalo ranije posvećenim hostijama. Tako je konačno nastalo bogoslužno slavlje koje je međusobno povezivalo bogoslužje riječi, štovanje križa i pričest. Posebnu važnost pritom su dobile svečane zagovorne molitve Velikog petka koje su zaključivale to bogoslužje; u njima se do danas sačuvao izvorni oblik rimske zagovorne molitve. Od 9. stoljeća poznat je običaj da se u crkvu unosi prekriveni križ gdje se razotkrivao i častio. Vrijeme slavlja – izvorno se ravnalo po smrtnoj uri Isusovoj, devetoj uri – u srednjem vijeku je premješteno na prijepodne. Novi Red liturgije Velikog tjedna 1955./1956. to je slavlje opet smjestio poslijepodne.

Običaj da se na Veliki petak ne slavi euharistijsko slavlje nego da se pričešćuje hostijama posvećenima na misi Večere Velikog četvrtka na stanovit način ima svoj uzor u običajima Istočne crkve: euharistiju se tamo za vrijeme preduskrsnog posta slavilo samo u subotu i nedjelju – dakle u dane koji su bili izuzeti od općeg posta. Za ostale dane čuvao se dio darova posvećenih u nedjelju kako bi ih se podijelilo tijekom tjedna. Odatle se razvila liturgija prijeposvećenih darova (presantktifikatna liturgija) koja se u bizantskom obredu slai u korizmene srijede i petke, u četvrtak petog korizmenog tjedna i u tri prva dana Velikog tjedna povezana s bogoslužjem večernje.

Bogoslužno slavlje

U pobožnosti evangeličkih kršćana Velikom petku pripada poseban položaj. Često vrijedi kao najveći blagdan crkvene godine i kao jedan od najvažnijih dana Večere. Glavno bogoslužje u prijepodne Velikog petka zato se u većini evangeličkih crkvi slavi kao bogoslužje Večere i – tamo gdje postoji mogućnost za to – bogato crkveno-glazbeno uređeno. Liturgijska boja je prema Obredniku iz 1955. crna. Ponegdje se oltar prekrivalo i prekriva crninom. Prema novom Redu čita se 2Kor 5,[14b-18]19-21 (ili starozavjetno čitanje Iz [52,13-15]53,1-12) te Iv 19,16-30. Stari Red je predviđao mogućnost da se čita čitava Muka po Ivanu (Iv 18 i 19). U

Obredniku iz 1955. izričito se upućuje na mogućnost da se opća molitva Crkve (zagovorna molitva) održi u obliku koji se oslanja na stare rimske molitve Velikog petka. Za večernju Velikog petka može se prema Lekcionaru iz 1978. čitati Iv 19,31-42. U mnogim evangeličkim zajednicama je uobičajeno da se niz pobožnosti Muke zaključi bogoslužjem u Isusov smrtni čas poslijepodne Velikog petka. Luteranski obrednik iz 1955. osim toga nudi formular za slavlje glavnog bogoslužja bez svete Večere.

Prema novom katoličkom Misalu na Veliki petak oko 15 sati – zbog pastoralnih razloga i kasnije – održava se slavlje Muke i smrti Kristove. Oltar je potpuno prazan, bez križa, svijeća i oltarnika. Orgulje i zona šute. Svećenik i njegova asistencija nose – kao na Cvjetnicu, ali i na Duhove, slavlja apostola i mučenika – crveno ruho. Slavlje započinje bogoslužjem riječi: svećenik i njegova asistencija u šutnji dolaze pred oltar, poklone se, prostru se pred njim ili kleknu. Svi ostanu u tihoj molitvi. Zatim se svećenik sa svojom asistencijom uputu ka sjedištima. Tu izriče molitvu koju slijedi 1. čitanje (Iz 52,13-53,12), pripjevni psalam, 2. čitanje (Heb 4,14-16; 5,7-9), pjesma prije evanđelja i čitanje Muke po Ivanu (18,1-19,42). Kao i ranije na Cvjetnicu Muka se može čitati ili pjevati s podijeljenim ulogama pri čemu uloga Krista po mogućnosti treba biti pridržana svećeniku, a višeglasni zbor povremeno preuzima dijelove svjetine. Nakon (kratke!) propovijedi slijede sveopće zagovorne molitve za Crkvu, papu, sve staleže u Crkvi, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, za sve koji ne vjeruju u Krista, za sve koji ne vjeruju u Boga, za one na vlasti, za sve uboge.

Time završava bogoslužje riječi. Slijedi klananje Križu. Za to se mogu birati dva oblika. Kod prvog oblika prekriveni križ se nosi do oltara. Tamo ga prihvaća svećenik, razotkriva najprije gornji dio, uzdiže ga i pjeva poziv uz uzdizanje križa: „Evo drvo križa na kom je Spas svijeta visio“. Svi odgovaraju: „Dođite, poklonimo se“. Zatim svi osim svećenika kleknu i kratko mole u tišini. Na isti način svećenik potom otkriva desnu ruku križa i konačno čitav križ. Nakon što se to odvilo na opisani način svećenik polaže križ u oltarski prostor ili neko drugo prikladno mjesto ili ga pak predaje dvojici ministranata da ga drže. Sad počinje klanjanje križu: prolazi se pokraj križa i iskazuje mu se počast poklekom ili drugim znakom poštovanja (npr. poljupcem). Uz to se pjeva stih Tvome križu klanjamo se, Gospodine, Prijekori s trishagionom (Puče moj, što učinih tebi sa starim triput svet: sveti, jaki, besmrtni Bože, smiluj nam se) ili druge prikladne pjesme.

Kod drugog oblika klanjanja križu pokazuje se razotkriveni križ. Kroz crkvu do oltarskog prostora u procesiji nosi ga svećenik. Na vratima crkve, u sredini crkve i na ulazu u oltarski prostor podiže križ i pjeva poziv uz uzdizanje križa. Svi odgovore, kleknu i klanjaju se križu u tihoj molitvi na gore opisani način.

Na klanjanje križu nadovezuje se slavlje pričesti: oltar je prikriven oltarnikom. Đakon ili svećenik donose sakrament (za pričest određene, već dan ranije na misi Večere posvećene hostije) na oltar, a prate ga dva ministranta s upaljenim svijećama koje stavljaju uz oltar ili na nj. Nakon svećenikova poziva na molitvu zajednica moli Očenaš. Slijedi – kao u misi – pričest svećenika i zajednice. Popričesnu molitvu slijedi blagoslovna molitva nad narodom koja zaključuje slavlje. Oltar se opet raspremi.

Velika subota

Kad se u srednjem vijeku slavlje uskrsne noći postupno premjestilo na prijepodne Velike subote, ona je izgubila svoj izvorno neliturgijski karakter. Novi Red slavlja uskrsne noći iz 1951. i cijelog Velikog tjedna (1955./1956.) iznova se nadovezao na to. U novom njemačkom Misalu o tome stoji: „Na Veliku subotu Crkva je na grobu Gospodinovu i razmatra njegovu

muku i smrt. Misna žrtva se ne slavi, oltar ostaje nepokriven.. Sveta pričest na Veliku subotu može se podijeliti samo kao popudbina.“

Luteranski obrednik iz 1955. za razliku od njega nudi još i vlastiti formular za Veliku subotu. U Lekcionaru iz 1978. međutim o tome stoji: „Na Veliku subotu, prema starom običaju ne slavi se glavno bogoslužje. Ovdje ponuđeni tekstovi mogu se čitati na zornici i večernjoj ili pak na bogoslužju propovijedi.“ Evanđelje o Isusovu polaganju u grob (Mt 27,[57-61]62-66) upućuje na to da se i ovdje Velika subota shvaća i slavi kao dan Isusova grobnog počinka.

Poglavlje 8

USKRSNA NOĆ

Porijeklo i osnovni oblik

Najvažnije bogoslužje u godini

Bogoslužje u uskrsnoj noći vrijedilo je kao najznačajnije u cijeloj godini te kao srce kršćanskog slavljenja uopće. U srednjem vijeku na Zapadu je vremenski sve više pomicano unazad dok se konačno nije počelo održavati u rano jutro Velike subote. Tako je postalo bogoslužje klera na kojem su mogli sudjelovati tek rijetki vjernici. Tekstovi, znakovi i tijek stare uskrsne liturgije (npr. unošene uskrsnog svjetla) pritom su uvelike izgubili svoj smisao te su se još jedva mogli pojmiti i shvaćati u svom izvornom značenju.

Važna želja liturgijskog pokreta u Katoličkoj crkvi bila je vratiti bogoslužju uskrsne noći njegov izvorni oblik i značenje. U reformi uskrsne liturgije pedesetih godina našeg stoljeća (obnova uskrsne noći 1951., cjelokupne liturgije Velikog tjedna 1955./1956.) tu je želju Crkva i službeno prihvatila. I Obrednik za evangeličko-luteranske crkve i zajednice, svezak II, iz godine 1960. (nacrt) sadržava red bogoslužja uskrsne noći. U svojoj strukturi u velikoj mjeri se oslanja na tadašnji (u međuvremenu iznova promijenjeni) katolički Red. Tome su također prethodili krugovi bratovština sa svojim prijedlozima. Od značenja za evangeličko područje je također i slavlje uskrsne noći kako ju nudi liturgija evangeličko-reformirane Crkve u Švicarskoj njemačkog govornog područja iz godine 1983.

Služba svjetla

Povijesni pregled

Unošenje svjetla, njegovo pozdravljanje poklikom „svjetlo Kristovo“ i običaj da se kod večernjeg paljenja svjetla izgovara blagoslov svjetla, to jest hvalospjev i zahvala pred svjetlom (euharistija svjetla; lucernarium) pripadali su ceremonijalu zapadnih skupova u ranom kršćanstvu. Pobožnosti i bogoslužja u večernju uru često su započinjala na takav način. Pritom se moglo nadovezati na židovske običaje (npr. pohvala svjetlu kod paljenja subotnje svjetiljke). U predvečerje Uskrsa ovaj obred svjetla bio je posebno organiziran. Uskrsni hvalospjev (Exultet) koji je danas u središtu službe svjetla bogoslužja uskrsne noći u svojim osnovnim elementima potječe od takve euharistije svjetla. U svom razvijenom obliku Exultet je svečani hvalospjev uskrsne noći. I za to su postojali – u obliku himana koji veličaju noć

Pashe – uzori na židovskom području. U svom današnjem obliku Exultet se zasniva na tekstu koji je nastao u sjevernoj Italiji ili južnoj Galiji.

Moguće je da su motivi svjetla i običaji sa svjetlom ušli i preko slavlja krštenja. Ne valja isključiti ni utjecaje kasnoantičkih misterijskih kultova. Svečana rasvjeta gradova za svetkovinu Uskrsa koja je nakon vremena progona postala uobičajena, također je mogla imati ulogu. Valja zapaziti da slavlje svjetla nikako nije posvuda otvaralo bogoslužje uskrsne noći: često je bilo smješteno na prijelazu između razdoblja tuge i razdoblja radosti, to jest između noćnog bogoslužja riječi i euharistijskog slavlja. Budući da je tu svoje mjesto imalo i krštenje, pokazala se jasna povezanost krsne liturgije i običaja sa svjetlom.

Tijek

Prema obnovljenom katoličkom Redu služba svjetla započinje blagoslovom ognja i pripravom uskrsne svijeće, dva običaja koja su se razvila tek relativno kasno (12. stoljeće). U crkvi je svjetlo ugašeno. Ispred crkve je drvima zapaljena vatra oko koje se okuplja zajednice. Svećenik pozdravlja zajednicu, ukratko ih uvodi u smisao slavlja te molitvom blagoslivlja oganj. Tad se na tom ognju pali uskrsna svijeća. Tome može prethoditi obred kojim se svijeća obilježava križem, alfom i omegom (početnim i završnim slovom grčkog alfabeta; simbol Krista) te brojem tekuće godine „ako se zbog shvaćanja naroda to učini prikladnim“. U križ se potom može utisnuti pet zrna tamjana. Pritom se govori: „Krist jučer i danas, početak i svršetak, alva i omega. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen. Po svojim svetim ranama slavnim čuvao i sačuvao nas Krist Gospodin. Amen.“ Za paljenje uskrsne svijeće stoji: „Svjetlo slavno uskrsnulog Krista raspršilo tmine pameti i srca.“

Tad slijedi ulazi u zamračenu crkvu. Đakon naprijed nosi uskrsnu svijeću. Triput staje i svaki put pjeva „Svjetlo Kristovo“ (Lumen Christi). Svi odgovaraju: „Bogu hvala“ (Deo gratias). Zajednica pali svoje svijeće na uskrsnoj svijeći. Kad se ovaj ulaz završi, đakon stavlja uskrsnu svijeću na svijećnjak na sredini oltarskog prostora ili na ambon (pult za čitanja).

I prema evangeličko-luteranskom Redu bogoslužje započinje unošenjem uskrsne svijeće. Naizmjenični usklik ovdje glasi „Krist je svjetlo“ odnosno „Krist, svjetlo svijeta“. Svi odgovaraju: „Bogu slava uvijeke“. Nakon posljednjeg usklika svjetlo se razdijeli zajednici.

Đakon zatim pjeva (prema evangeličkom Redu kantor) uskrsni hvalospjev, Exultet: „Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i za tolikoga Kralja pobjedu neka jekne trublja spasenje!“ Ovaj hvalospjev slavi svjetlo koje rasvjetljuje noć i pobjedu koju je izvojevao Krist. U drugom dijelu hvalospjeva izričito se prisjeća Izraelove Pashe i njegova izlaska iz Egipta kao pralika Kristove povijesti: „Ovo su naime vazmeni blagdani o kojima se onaj pravi Jaganjac ubija, čijom se krvi posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć u kojoj si najprije učinio da naši oci, sinovi Izraelovi, izvedeni iz Egipta more Crveno neovlaženim prijeđu stopama. Ovo je, dakle, noć koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha…“ Za vrijeme dok se pjeva ovaj hvalospjev svi stoje i drže upaljene svijeće u rukama. U velikoj je mjeri uobičajeno da se za to upotrebljavaju svijeće koje nose iste znakove kao i velika uskrsna svijeća.

Služba riječi

Povijesni pregled

Služba riječi pripada izvornom sadržaju slavlja uskrsne noći. U njoj se vjerojatno u prvo vrijeme čitala povijest muke, smrti i uskrsnuća Isusova prema jednom od evanđelja. Stalni sastavni element bilo je i jest izvješće o izlasku Izraela iz Egipta (Izl 12-14). Već rano su posvjedočena i čitanja iz Post 1 (stvaranje) i Post 22 (žrtvovanje Izaka). U različitim pokrajinskim tradicijama broj čitanja koja se čitaju u noćnom bogoslužju kretao se od pet do petnaest.

Tamo gdje je bogoslužju uskrsne noći prethodila služba svjetla (druga mogućnost je da je služba svjetla između službe riječi i euharistije) premještali su se naglasci na dijelove bogoslužja koji su zatim slijedili. Prijelaz iz tame u svjetlo koji je predočavao prijelaz iz Isusove muke u njegovo uskrsnuće takoreći je anticipiran već na početku. Aspekt uskrsnuća gurnut je u središte. Time je bogoslužje uskrsne noći u cjelini postalo noćno slavlje uskrsnuća. To je bilo dosljedno samo onda kad se više nije čitala sveukupna povijest muke i uskrsnuća, nego još samo perikopa o uskrsnuću.

Za Rim je već rano posvjedočen običaj da se slavlje krštenja umetalo između bloka starozavjetnih i onog novozavjetnih čitanja (tako još i evangelički Red iz 1960.). Po svoj prilici to je povezano s tim da su krštenici za vrijeme starozavjetnih čitanja dobivali posljednje poduke. Kao novokrštenici ulazili su u crkvu između posljednjeg starozavjetnog čitanja i čitanja poslanice.

Tijek

Prema novom katoličkom Redu službu svjetla slijedi služba riječi koja međusobno povezuje čitanja, pjevanje psalama i molitve. I evangelički Red na ovom mjestu predviđa čitanja, molitve i pjesme.

U katoličkom Redu sveukupno je predviđeno devet čitanja (uključujući poslanicu i evanđelje): Post 1,1-2,2; Post 22,1-18; Izl 14,15-15,1; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11;: Bar 3,9-15.32-4,4; Ez 35,16-17a.18-28; Rim 6,3-11; Mt 28,1-10 / Mk 16,1-7 / Lk 24,1-12. Zbog pastoralnih razloga može se birati između njih i broj starozavjetnih čitanja smanjiti na tri ili čak dva. Čitanje o prijelazu preko Crvenog mora (Izl 14,15-15,1) pritom se međutim nikada ne smije ispustiti. Evangelički red predviđa šest čitanja (bez poslanice i evanđelja): Post 1,1-5.26-28a.31a; Post 6,5-8.13a.14a.18b.19.22; 7,17.19.21.23b.24; 8.1.[10b-12]14a.18a.20-22; Izl 14,10.11a.13a.14.21-23.27-28,15,1-2a.6a.13a; Iz 55,1a.3.5-12a; Ez 37,1.[4-6.10]11-14; Rim 6,3-11. I ovdje stoji: od tih šest čitanja u svakom se slučaju moraju čitati prvo i posljednje te još jedno koje se nalazi između njih. 6. čitanje je – s obzirom na krštenje odnosno spomen krštenja koje slijedi iza njega – uzeto iz Novog zavjeta (Rim 6). Lekcionar iz 1978. nudi djelomično različit niz starozavjetnih čitanja.

Nakon svakog čitanja slijedi pripjevni psalam: psalmist ili kantor pjeva psalam, zajednica odgovara antifonom. Zatim svećenik moli molitvu koja pripada tom čitanju. Evangelički Red dopušta da 2. i 5. čitanje slijedi canticum koji pjeva zbor i potom molitva. Taj canticum se može zamijeniti i pjesmom zajednice. Evangelički Red prekida niz čitanja, pjesama i molitava nakon 6. čitanja. Tad se obavlja obred krštenja. Na to se nadovezuju spomen na krštenje cijele zajednice: riječ zajednici – apostolsko Vjerovanje (samo ako nije bilo krštenja) – molitva. Zatim se pjevaju litanije (prozbena pjesma) u verziji Martina Luthera koja završava višestrukim Kyrie eleison. Tad predsjedatelj liturgije zapjeva Gloria. Sad mogu zvoniti zvona i ako još nisu dosad zapaliti se oltarske svijeće na uskrsnoj svijeći. Od Gloria pa nadalje opet sviraju i orgulje. Bogoslužje se nastavlja zbornom molitvom, poslanicom (Kol 3,1-4), triput ponovljenim uskrsnim aleluja, gradualom („Krist uskrsnu“), evanđeljem (Mt 28,1-10; ranije Mt 18,1-10[11-20]) te propovijeđu.

I katolički Red poslije 7. čitanja (Ez 36), odnosno pripjevnog psalma i molitve koji slijede iza njega, čini rez: pale se oltarske svijeće, svećenik pjeva Gloria; tamo gdje je to

uobičajeno na to zazvone zvona. Nakon što izmoli zbornu molitvu čita se kao 8. čitanje poslanica (Rim 6). Svećenik zatim zapjeva uskrsni aleluja koji zajednica ponavlja. Psalmist odnosno kantor pjeva psalam na koji zajednica odgovara s aleluja. Evanđelje kao 9. čitanje (Mt 28) i homilija zaključuje službu riječi u uskrsnoj noći. Jedinstvo bogoslužja riječi ovdje jasnije dolazi do izražaja nego u evangeličkom Redu koji prema uzoru na stariji katolički Red u nj umeće krsnu službu.

Krsna služba

Povijesni pregled

Kao što pokazuju mjesne predaje, krsnu službu se različito povezivalo s bogoslužjem uskrsne noći. Mogla se obavljati prije početka uskrsnog slavlja ili za vrijeme bogoslužja riječi. U Rimu se vjerojatno događala najprije u rano ujutro Uskrsa za vrijeme prelaska s razdoblja žalosti na razdoblje radosti, između starozavjetnih i novozavjetnih čitanja službe riječi. U procesiji se išlo do krsnog zdenca odnosno do crkve krštenja. Tamo se događala posveta vode i samo krštenje. Potom se vraćalo na euharistijsko slavlje u crkvu. Za vrijeme procesije pjevale su se litanije. Kad se kasnije više nije krstilo za vrijeme bogoslužja uskrsne noći i dalje se njegovala procesija i blagoslov krsne vode. Danas mnoge katoličke i evangeličke zajednice nastoje oko toga da bogoslužje uskrsne noći opet postane krsno bogoslužje.

Tijek

U novom katoličkom Redu (koji se razlikuje od redova iz pedesetih godina) krsna služba slijedi nakon evanđelja i homilije (propovijedi). Nakon kratkog uvoda pjevaju se litanije svih svetih. Na to se nadovezuje blagoslov krsne vode: za vrijeme molitve blagoslova koja podsjeća na povijesno-spasenjsko značenje vode (stvaranje – potop – Crveno more – krštenje Isusovo – voda iza Isusova boka) uskrsna svijeća se (jednom ili triput) uranja u vodu. Tad se može krstiti. Krštenje započinje odricanjem sotone pojedinih krštenika (abrenuntiatio) te propitivanjem njihove vjere. Ako nema krštenja i ako se ne blagoslivlja krsna voda, predviđena je druga blagoslovna molitva nad vodom (blagoslovljenom vodom). Krsna služba završava obnovom krsnih obećanja vjernika: svećenikov uvod – odricanje sotone – pitanja o vjeri – molitva – škropljenje zajednice blagoslovljenom vodom. Molitva vjernika zaključuje krsnu službu.

Euharistijsko slavlje

Krsnu službu slijedi euharistijsko slavlje u kojem sudjeluju i novokrštenici. Ono počinje pripravom darova, a završava svečanim uskrsnim zaključnim blagoslovom. Popričesna antifona tumači to slavlje kao kršćansku pashalnu gozbu: „Žrtvovana je Pasha naša, Krist… zato svetkujmo s beskvasnim hljebovima čistoće i istine, aleluja“ (Usp. 1Kor 5,7-8).

Slavlje uskrsnog bdijenja danas

Problemi

Kako obnovljeni katolički Red, tako i evangelički Red iz 1960. odaje određene probleme prije svega time što poznaju više vrhunaca: služba svjetla s uskrsnim hvalospjevom, Gloria (Slava

Bogu na visini) koju ističe zvonjava zvona i paljenje svijeća na oltaru, svečano oblikovani aleluja i konačno evanđelje uskrsnuća kao pravi vrhunac službe riječi. Sve to uzrokuje da osnovna ideja slavlja – prijelaz, prelazak s raspetim Isusom u novi, darovani život – više ne dolazi pravo do izražaja. Bogoslužje sad ima više karakter uskrsnog slavlja prožeto pojedinim predanim elementima koji čini se, više ne pristaju sasvim u takav kontekst. Otežavajuće prije svega djeluje produljena služba riječi s velikim brojem starozavjetnih čitanja koja uskrsno događanje stavljaju u opširniji povijesno-spasenjski kontekst.

Pokušaji

S vremena na vrijeme na katoličkom se području pokušava uskrsnu noć opet slaviti kao noć iščekivanja sa stvarnim noćnim bdijenjem: počinje se navečer sa službom svjetla, a zatim se okuplja na službu riječi (s čitanjima, pjesmama i molitvama) koja traje otprilike do ponoći. U četiri sata ujutro slijedi drugi blok čitanja, pjesama i molitava. U međuvremenu u procesiji se ide na groblje, meditira o psalmu 118, moli uskrsne litanije, moli u tišini i razgovora uz uskrsnu vatru. U 6 sati slijede krsna služba, misa sa Slavom, alelujom i evanđeljem uskrsnuća.

Prema Redu što ga je izdalo Evangeličko bratstvo sv. Mihaela, slavlje uskrsne noći počinje u mračnoj crkvi fazom priprave (tišina – čitanje iz Post 1 i 2 – molitva – tišina). Zatim slijedi služba svjetla, hvalospjev upućen Kristovu svjetlu (paljenje i blagoslov uskrsne svijeće – ulaz s uskrsnom svijećom i poklik: Krist, svjetlo naše! – uskrsni hvalospjev s podjeljivanjem uskrsnog svjetla zajednici – pjesma). Slijede tri čitanja (iz Post 6-8; Izl 14-15 i Rim 6) prekidana tišinom, molitvom i pjesmom. Litanije mogu poslužiti kao prijelaz na krsnu službu koja započinje spomenom na krštenje (blagoslov krsne vode sa simboličnim elementima starijeg katoličkog Reda – ispovijest vjere – pjesma – krštenje). Pjesma Kyrie i Gloria (ili pak niz zagovornih Kyrie-zaziva) te zborna molitva čine prijelaz na uskrsno evanđelje kojem prethodi aleluja. Slijedi uskrsni poklik („Gospodin uskrsnu, aleluja. Uistinu uskrsnu, aleluja!“) koji se triput intonira i pjeva, svaki put jedan ton više. Zatim se pjeva „Krist je uskrsnuo“. Propovijed, pozdrav mira i molitva vjernika prijelaz su na euharistijsko slavlje.

Liturgija evangeličko-reformiranih zajednica u njemačkogovorećoj Švicarskoj u svom Redu pokušava jasnije istaknuti izvornu dvofaznu temeljnu strukturu: tu služba svjetla slijedi starozavjetna čitanja. Značajno je da je uskrsno evanđelje i s njim poruka uskrsnuća integrirano u službu svjetla: uskrsni hvalospjev (Exultet) odgovor je na uskrsno evanđelje. Taj formular dakle ima slijedeći ustroj: 1. starozavjetna čitanja, 2. služba svjetla s uskrsnim evanđeljem i uskrsnim hvalospjevom, 3. propovijed, 4. krštenje i spomen krštenja, 5. uskrsna gozba.

Drugi pokušaji na evangeličkom području idu još dalje: slavlje započinje otprilike jedan sat prije izlaska sunca u još mračnoj crkvi. Kao prvo ističe se tama: u tišini jedno dijete pita za smisao tog slavlja („Zašto smo danas ujutro došli tako rano u crkvu?“) Drugi odgovara: „Sjećamo se jutra koje je promijenilo svijet..“ Pripovijeda se povijest Uskrsa. Ona neposredno vodi do uskrsnog poklika: „Isus je uskrsnuo!“ Taj poklik se prihvaća, pali se uskrsna svijeća, uz to se pjeva svečani aleluja. „Krist je uskrsnuo“ nadovezuje se. Pale se oltarske svijeće. Slijedi krštenje i spomen krštenja. Slavlje Večere je u znaku teme „gozba odabranih“.

Uskrs u Istočnoj crkvi

Slavlje uskrsne noći je u crkvama Istoka dobilo vlastiti oblik. U bizantskom obredu kojem pripada i Ruska pravoslavna crkva, uskrsna noć se slavi bogoslužjem bdijenja u čijem je središtu petnaest čitanja iz Starog zavjeta. Na početku uskrsnog jutarnjeg bogoslužja koje

potom slijedi vrši se dojmljiv obred svjetla: zajednica s upaljenim svijećama triput obilazi oko mračne crkve. Zatim se čita evanđelje uskrsnuća prema Mk 16,1-8. Svećenik onda triput kuca na vrata zatvorene crkve. Ona se otvaraju i svi ulaze s upaljenim svijećama u crkvu. Pjeva se uskrsna pjesma (uskrsni tropar): „Krist uskrsnu od mrtvih, smrt smrću nadvlada i onima u grobu život darova.“ Stalno iznova odzvanja poklik „Krist uskrsnu – uistinu uskrsnu“.

Poglavlje 9

USKRSNO VRIJEME

Biblijska podloga

U 1Kor 15,3-8 apostol Pavao podsjeća zajednicu u Korintu na predaju koju je on sam primio. Ona svjedoči da „Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi (= Petru), zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sad živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.“ Novozavjetna znanost je u velikoj mjeri jedinstvena oko toga da ovdje pred sobom imamo najstarije svjedočanstvo Isusova uskrsnuća. Ono pojašnjava da Uskrs nije punktualni događaj, nego da obuhvaća čitavo vrijeme u kojem su se događala ukazanja Uskrsloga. Izvještaji evanđelja potvrđuju to na svoj način: U Mt 28,7-10 žene najprije od anđela u praznom grobu, a onda i od samoga Isusa dobivaju uputu: „Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ Učenici pođoše „u Galileju na goru kamo im je naredio Isus“; tamo im se on ukazuje i nalaže im da uče i krste čitav svijet (Mt 28,16-20). I Mk 16,7 obećava Isusovo ukazanje u Galileji. Kronologiju uskrsnog vremena nudi Luka u svom evanđelju i Djelima apostolskim: na uskrsno jutro, veoma rano žene nalaze prazan grob; vijest o Isusovu uskrsnuću koju su donijele Petru i apostolima najprije nailazi na nevjericu (Lk 24,1-12). Još istoga dana Isus susreće dvojicu učenika na putu u Emaus (24,23-35) i ukazuje se apostolima okupljenima u Jeruzalemu (24,36-49). Četrdeset dana on se ukazuje na takav način, govori im o kraljevstvu Božjem i jede s njima (Dj 1,3 i dalje). Za razliku od Mateja i Marka, kod Luke učenici dobivaju uputu da ostanu u Jeruzalemu i tu čekaju krštenje Duhom Svetim (Lk 24,49; Dj 1,4 i dalje). Nakon isteka tog vremena Isus je na Maslinskom brdu (Dj 1,12; Lk 24,50: u Betaniji) pred očima apostola uznesen na nebo. Oni se vraćaju u Jeruzalem, okupljaju se tamo u gornjoj sobi jedne kuće (Dj 1,12-14), biraju Judina zamjenika (1,15-26). Pedesetog dana poslije blagdana Pashe tu primaju Duha Svetoga (2,1 i dalje) te sa svojim naviještanjem izlaze u javnost.

Prema Ivanovu evanđelju Isus se ukazuje okupljenim učenicima već uvečer uskrsnog dana i daruje im Duha Svetoga (20,19-23). To ukazanje ponavlja se poslije osam dana (20,24-29). Iv 21 izvještava o trećem ukazanju Isusovom na Tiberijadskom jezeru. I tu postaje jasno da „Uskrs“ nije punktualni, jednokratni događaj, nego da su ga učenici stalno iznova doživljavali u ukazanjima Uskrsloga.

Porijeklo i razvoj

Povijesni pregled

Već u 2. stoljeću postoje svjedočanstva za slavlje pedesetnice poslije Uskrsa (grčki pentekoste, latinski quinqagesima: također i tempus paschale = uskrsno vrijeme). Čitavo to vrijeme smatralo se takoreći kao jedna jedina, nepodijeljena svetkovina, sadržajno određena uskrsnim otajstvom Isusova prijelaza – a s njim i prijelaza kršćana – kroz smrt u život: „Pedesetnicu valja slaviti kao Pashu, ona je čitava kao jedna jedina nedjelja“ (Ambrozije). Ipak se sve više i više gubilo ovo jedinstveno shvaćanje uskrsnog otajstva koje je međusobno povezivalo križ i uskrsnuće. Naglasak je stavljen – najprije osobito na Istoku – na Isusovo uzvišenje; poruka o križu stupila je u pozadinu, u neku je ruku isključena iz uskrsnog slavlja. To je bilo povezano s određenim teološkim razvojima u ranoj crkvi: sve se jače naglašavala ideja Kristova božanstva, dok se s druge strane njegovu čovještvu pridavala sve manja važnost. Pobožanstvenjenje Kristovo uzrokovalo je to da su se njegova muka i smrt činile tek kao predigra mnogo većem događaju njegova uskrsnuća koji preobražava svijet i čovječanstvo.

Liturgijski običaji

Na kakav je način rano kršćanstvo slavilo pedesetnicu egzemplarno pokazuje zabrana da se za to vrijeme pri molitvi kleči i da se posti. Nadalje, karakterističan je u bogoslužju bio često ponavljani aleluja. Danas se za vrijeme pedesetnice na bogoslužjima pali uskrsna svijeća, znak blizine uskrslog Gospodina. Odustalo se od običaja da se uskrsna svijeća poslije evanđelja na dan Uzašašća gasi kao znak njegova odlaska (tako je također i u Luteranskom obredniku): uzvišeni Krist je i nakon svog uzašašća prisutan u svojoj zajednici. Nakon završetka uskrsnog vremena uskrsna svijeća dobiva mjesto u krsnoj kapeli, odnosno uz krstionicu. Na njoj se kod krštenja pale svijeće novokrštenika (krsne svijeće). Na sprovodnim misama uskrsna svijeća također treba gorjeti kao znak uskrsnuća.

Uskrsna nedjelja

Počeci

Uskrsna nedjelja je treći dan triduum sacrum, svetog trodnevlja, a ujedno i prva nedjelja uskrsnog vremena. Izvorno se toga dana – osim bogoslužja uskrsne noći koje je s euharistijskim slavljem završavalo tek u rano jutro – nije slavila druga euharistija. Ali već je hodočasnica Egerija izvještavala o drugoj euharistiji uskrsne nedjelje, a i crkveni otac i biskup Augustin poznavao je drugu euharistiju u to nedjeljno jutro. U Jeruzalemu se osim toga uvečer te nedjelje na Sionu prisjećalo Isusova ukazanja na uskrsnu večer (Iv 20,19-25).

Bogoslužno slavlje

Novi Misal u formular za slavlje uskrsne noći (koja se tu pribraja već uskrsnoj nedjelji) ima i formular za danju misu. Čita se iz Petrove propovijedi pred satnikom Kornelijem (Dj 10,34a.37-43). Drugo čitanje je Kol 3,1-4 ili 1Kor 5,6b-8 (Krist – Pasha naša). Evanđelje je Iv 20,1-9 (Marija Magdalena, Ivan i Petar na grobu; alternativni tekstovi: Iv 20,1-18 ili dotično evanđelje uskrsne noći ili pak – na večernjoj misi – Lk 24,1-12). Ova čitanja se ne izmjenjuju – kao inače – u trogodišnjem ciklusu, nego se ponavljaju svake godine. Kao pjesma između 2. čitanja i evanđelja služi uskrsna posljednica (od sequentia = nastavak, slijed; pjesma razvijena u srednjem vijeku iz melodijskog slijeda izvorno bez riječi poslije završetka aleluje) Victimae paschali laudes („Svetoj žrtvi uskrsnici“).

Evangelički Red za čitanja uskrsne nedjelje predviđa 1Kor 15,1-11 i Mk 16,1-8, za uskrsni ponedjeljak 1Kor 15,12-20 i Lk 24,13-35. Za vrijeme čitavog uskrsnog vremena aleluja nakon čitanja poslanice proširuje se za jedan dodatni redak: aleluja sama tako se ponavlja dvaput. Tome u katoličkom Redu odgovara mogućnost da se u uskrsnom vremenu aleluja pjeva kao antifona i za 1. međupjesmu (između 1. i 2. čitanja). 2. međupjesma – prije evanđelja – tu je kao i inače aleluja s retkom.

Bogoslužja po dobima dana

Večernjem bogoslužju uskrsne nedjelje, uskrsnoj večernjici oduvijek je pripadalo posebno značenje. Bilo je povezano s procesijama prema crkvi krštenja odnosno krsnom zdencu; pritom se gotovo još jednom išlo putovima onih koji su kršteni u uskrsnoj noći. Uskrsna zornica u rano jutro uskrsne nedjelje (nije identična s uskrsnim bdijenjem) premještala se kako se slavlje uskrsne noći pomicalo sve dalje, najprije na ponoć, a zatim na večer Velike subote. Prije zornice pozdravljalo se uskrsnim pozdravom mira. Od početka 10. stoljeća posvjedočen je pritom uskrsni poklik: „Uskrsnu Krist doista!“

Uskrsni tjedan

Počeci

Uskrsni tjedan uključujući nedjelju koja slijedi iza Uskrsa – zato nazvan uskrsna osmina – već je ubrzo istaknut na poseban način. Prva svjedočanstva za to nalaze se u 3./4. stoljeću. Takvo naglašavanje ima određeno uporište u kronologiji Ivanova evanđelja (Iv 20,19-29: Isusovo ukazanje osmog dana). Prema izvještaju hodočasnice Egerije u Jeruzalemu se tijekom osam dana slavilo uzvišenje Kristovo svakodnevnim bogoslužjima u crkvi Uzašašća s procesijama do crkve Uskrsnuća. Pritom su se čitali biblijski izvještaji o ukazanjima Uskrsloga.

Krsna poduka i spomen krštenja

Posebno značenje uskrsni tjedan je stekao na temelju krštenja u uskrsnoj noći. Svakodnevno se slavila euharistija na kojoj su novokrštenici dublje uvođeni u razumijevanje sakramenata koje su primili u uskrsnoj noći. Te poduke su se nazivale mistagoške kateheze, posebno su poznate one Ćirila (Ivana) Jeruzalemskog (+387.). U tjednu poslije svog krštenja novokrštenici se nisu kupali. Nosili su bijele krsne halje do nedjelje poslije Uskrsa. Zato s uskrsni tjedan naziva i bijeli tjedan, tjedan bijelih haljina (hebdomada in albis). Nedjelja poslije Uskrsa kad su se krsne halje opet skidale dobila je ime Bijela nedjelja (dominica in albis). Na Istoku se ovaj tjedan naziva tjedan obnove. Kad je uskrsna noć pomaknuta unatrag, novokrštenici svoje bijele halje nisu više skidali u nedjelju, nego u subotu.

U 7. stoljeću uobičajilo se godišnje slavlje spomena na krštenje na kojem je čitava zajednica s krštenicima prošle godine slavila spomen krštenja (Pascha annotinum). Zbog promjenjivog termina Uskrsa ono je konačno utvrđeno na ponedjeljak poslije Bijele nedjelje. Kako se običaj uskrsnog krštenja sve više gubio, a djeca su se krstila odmah nakon rođenja, tako je nestajao i ovaj običaj.

Prva pričest na bijelu nedjelju

U 17./18. stoljeću uobičajilo se da se na Bijelu nedjelju slavi prva pričest djece. I u evangeličkim zajednicama bilo je i jest uobičajeno da se oko svetkovine Uskrsa (tu doduše

često i na Cvjetnicu) slavi potvrda s prvom pričesti. Vjerojatno je oboje manje povezano s teološkim sadržajem uskrsnog slavlja nego s određenim datostima građanske godine i tadašnjeg školstva (obveza školovanja, školska kateheza, završen stupanj školovanja itd.).

Skraćivanje

U tijeku razvoja uskrsna osmina se postupno skraćivala dok se konačno nisu slavili još samo nedjelja, ponedjeljak i utorak. Tako je nastalo vlastito trodnevlje uskrsnuća koje odgovara trodnevlju muke. Razlog za to nalazio se vjerojatno u tome da se na europskom sjeveru s njegovim posebnim klimatskim i radnim uvjetima jednostavno nisu mogla priuštiti čitava dva tjedna slavlja s počinkom od rada koji je išao uz to slavlje. Konačna točka ovog razvoja je ograničenje slavlja na uskrsnu nedjelju i uskrsni ponedjeljak. Ovaj posljednji crkve ipak bogoslužno slave i tamo gdje više nije neradni dan.

Čitanja

Novi Misal za sve dane uskrsnog tjedna sadržava vlastite formulare za euharistijsko slavlje. Pritom se svojim imenom osobito ističe uskrsni ponedjeljak. 1. čitanje ovih dana je prema načelu niza čitanja uzeto iz Djela apostolskih. Na uskrsni ponedjeljak kao drugo čitanje se čita 1Kor 15,1-8.11, kao evanđelje Lk 24,13-35 ili Mt 18,8-15. Evanđelja za bogoslužja od utorka do subote su Iv 20,11-18; Lk 24,13-35; Lk 24, 35-48; Iv 21,1-14; Mk 16,9-15. Prema Luteranskom obredniku iz 1955. kao evanđelje se čita – počevši s uskrsnim ponedjeljkom – Lk 24,13-35; Lk 24,36-47; Iv 21,1-14; Iv 20,11-18; Mt 28,16-20; Iv 20,1-19.

Nedjelje uskrsnog vremena

Druga uskrsna nedjelja

Prema novom katoličkom brojanju Bijela nedjelja je sada druga uskrsna nedjelja. Na evangeličkom području rašireno ime Quasimodogeniti („Popust novorođene djece“) za 1. nedjelju po Uskrsu uspostavlja vezu s uskrsnim krštenjem i značenjem tog dana za novokrštenika. Poslanica je 1Pt 1,3-9 (ponovno rođenje za životnu nadu), evanđelje Iv 20,19-29 (ukazanje Uskrslog prvog i osmog dana; nevjerni Toma). Novi katolički Red čitanja za vrijeme čitavog uskrsnog vremena 1. čitanje uzima iz Djela apostolskih i tako podsjeća na nastanak i rast prvih zajednica. Isto tako se prema načelu niza čitanja 2. čitanje uzima iz prve Petrove poslanice (godina A), iz prve Ivanove poslanice (B) ili Ivanova otkrivenja (C). Evanđelja za nedjelje uskrsnog vremena potječu iz Ivanova evanđelja. Na Bijelu nedjelju čita se Iv 20,19-31.

Od treće do pete uskrsne nedjelje

Katolička treća uskrsna nedjelja je prema evangeličkom Redu nedjelja dobrog Pastira (2. nedjelja po Uskrsu, Misericordias Domini: „Puna je zemlja dobrote Gospodnje“) Kao evanđelje se čita Iv 10,11-16[27-30]: „Ja sam pastir dobri.“ I poslanica 1Pt 2,21b-25 preuzima temu pastira. Katolički Red u godini A (Lk 24,11-35: učenici na putu u Emaus) i godini B (Lk 24,35-48: ukazanje Isusovo u Jeruzalemu) prekida niz čitanja Ivanova evanđelja. U godini C čita se Iv 21 (ukazanje Isusovo na Tiberijadskom jezeru).

U četvrtu uskrsnu nedjelju (evangelički: 3. nedjelja po Uskrsu, Jubilate: „Kliči Bogu, zemljo sva“) katolički Red nadoknađuje nedjelju dobrog Pastira (A: Iv 10,1-10; B: Iv 10,11-18; C: Iv 10,27-30). U evangeličkim bogoslužjima se čita Iv 15,1-8 („Ja sam trs, vi loze“).

S petom uskrsnom nedjeljom (evangelički: 4. nedjelja po Uskrsu, Cantate: „Pjevajte Gospodu pjesmu novu“) počinje čitanje Isusovih oproštajnih govora (A: Iv 14,1-12; B: Iv 15,1-8: „Ja sam istinski trs“; C: Iv 13,31-33a.34-35). U evangeličkoj Crkvi ovdje se – zbog početnih riječi antifone ulaznog psalma – slavi nedjelja crkvene glazbe. Evanđelje je Mt 11,25-30 („Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni“), poslanica Kol 3,12-17 („Od srca pjevajte hvalu Bogu!“).

Šesta uskrsna nedjelja. Prosni dani

Šesta uskrsna nedjelja ( Rogate: Molite!) svoje ime ne zahvaljuje – kao druge nedjelje – početnim riječima antifone ulaznog psalma, nego prosnim procesijama koje su u Rimu vjerojatno uvedene u 4. stoljeću kako bi potisnule odnosno kristijanizirale poganske poljske procesije. Od njih valja razlikovati novije prosne procesije odnosno prosne dane koji potječu iz Galije: tu su prvi puta godine 496. posvjedočene pokorničke procesije povezane s postom u tri dana prije Kristova uzašašća. Taj običaj je oko 800. preuzet i u Rimu. I dok se u tijeku najnovije reforme starija prosna procesija dokinula (veliki prosni dani), noviji (mali) prosni dani su se očuvali: „U prosne i kvatrene dane Crkva moli za raznolike ljudske potrebe, osobito za plodove zemlje i ljudski rad; ovi dani su prikladni i za javnu zahvalu“ (Opće norme o liturgijskog godini i kalendaru, br. 45). Prosni dani se trebaju – tako zaključuje Berlinska biskupska konferencija – održavati u jedan ili više dana prije Kristova uzašašća.

U evangeličkom Redu nedjelju Rogate (5. nedjelju po Uskrsu) određuje teme molitve. Čita se 1Tim 2,1-6a (podsjećanje na zagovornu molitvu) i Iv 16,23b-28[29-32]33 („Što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime“). Prema katoličkom Redu čita se Iv 14,15-21 (A), Iv 15,9-17 (B) i Iv 14,23-39 (C).

Sedma uskrsna nedjelja, kvatre, duhovska devetnica

Sedma uskrsna nedjelja je prema evangeličkom Redu nedjelja Exaudi („Poslušaj, Gospode“; ranije je bila nedjelja po Uzašašću Gospodinovu, sada 6. nedjelja po Uskrsu). U znaku je Isusova odlaska i obećanja Duha. Evanđelje je Iv 15,26-16,4 („Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati…“). Na katoličkim bogoslužjima čitaju se odlomci iz Isusove velikosvećeničke molitve (A: Iv 17,1-11a; B: Iv 17,11b-19; C: Iv 17,20-26). U tjednu prije Duhova slave se ljetne kvatre. Time se – zajedno s prosnim danima prije Uzašašća – u posljednji dio uskrsnog vremena unosi element pokore koji ne odgovara sasvim pravom smislu ovog vremena (prisjetimo se stare zabrane klečanja i posta!).

Prema novom Temeljnom uređenju crkvene godine dani u tjednu poslije Uzašašća i do Duhova trebaju pripremati na slanje Duha Svetoga (duhovska devetnica = devet dana u tjednu). Misni formulari ovih dana trebaju „podsjećati na Kristovo obećanje slanja Duha Svetoga“.

Radni dani u uskrsno vrijeme

Za radne dane u uskrsno vrijeme u novom Misalu su ponuđeni vlastiti misni formulari s molitvama, pjesmama i čitanjima. Čitanja su prema načelu niza čitanja uzeta iz Dj 4-28 i Iv 3-21.

Svibanjske pobožnosti

U uskrsno vrijeme padaju svibanjske pobožnosti, sastavni dio pučke katoličke pobožnosti. Mjesec svibanj je (kao i mjesec krunice listopad) na osobit način posvećen štovanju Majke Božje. Svibanjske pobožnosti se javljaju već u srednjem vijeku. Po svoj su prilici trebali kristijanizirati naslijeđene svibanjske odnosno proljetne svečanosti. U 19. stoljeću taj se običaj proširio posvuda.

Uskrsno vrijeme u Istočnoj crkvi

U bizantskom obredu knjiga s himnima i čitanjima od Uskrsa do nedjelje poslije Duhova naziva se – kao i isto vremensko razdoblje – pentekostarion. Prva nedjelja poslije Uskrsa naziva se antipasha ili Tomina nedjelja. Druga nedjelja poslije Uskrsa slavi se kao nedjelja žena mironosica, ujedno i spomen na Josipa iz Arimateje. Nju slijedi nedjelja o uzetome i srijeda sredine uskrsnog vremena (mesopentekostes). Četvrta nedjelja poslije Uskrsa je nedjelja o Samarijanki, peta je nedjelja o Slijeporođenom. Nedjelja poslije Uzašašća je nedjelja svetih 318 nicejskih otaca bogonosaca. Nedjelja poslije Duhova, nedjelja svih svetih ujedno je prva nedjelja oktoehosa, osmotjednog ciklusa koji strukturira vrijeme crkvene godine između Duhova i predkorizmenog vremena. Svetkovina Uzašašća četrdesetog dana poslije Uskrsa slavi se večernjim bogoslužjem i noćnim bdijenjem.

Uzašašće Kristovo

Povijesni pregled

U ranom kršćanstvu još nije postojala svetkovina Kristova Uzašašća. Spomen na Kristovo uzvišenje vio je mnogo više povezan sa slavljem Uskrsa. U Jeruzalemu je crkva Uzašašća na Maslinskom brdu – izgrađena na mjestu gdje je prema predaji Isus uznesen na nebo – u potpunosti bila uključena u slavlje Velikog i uskrsnog tjedna: tu su se u jutro Cvjetnice, u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak te u danima uskrsnog tjedna slavila bogoslužja. U Jeruzalemu se kao i na drugim mjestima najprije 50. dan poslije Uskrsa slavio i kao spomen slanja duha i kao Kristovo uzašašće. Tek u 4. stoljeću – rano svjedočanstvo za to je propovijed biskupa Krizostoma iz godine 386. – počelo se u nekim krajevima s time da se četrdeseti dan poslije Uskrsa u skladu s Lukinom kronologijom slavi kao dan Kristova uzašašća. U 5. stoljeću taj se običaj probio posvuda, kako na Zapadu, tako i na Istoku. Pritom je i velika cijenjenost broja 40 imala određenu ulogu, kao i nastojanje da se uspostavi stanoviti ekvivalent četrdesetdnevnom vremenu posta prije Uskrsa. U 7. stoljeću ova je svetkovina dobila vlastito slavlje bdijenja. U 11. stoljeću dobila je i vlastiti tjedan slavlja (osminu).

Čitanja

Novi Misal ima jedan formular i dva predslovlja za svetkovinu Uzašašća Kristova. Čita se Lukin izvještaj o uzašašću iz Dj 1,1-11 (1. čitanje u godini A, B i C), izvještaj o Isusovu ukazanju u Galileji i misijsko poslanje po Mt 28,16-20 (A), misijsko poslanje i izvještaj o uzašašću po Mk 16,15-20 (B) te po Lk 24,46-53 (C). Na evangeličkim bogoslužjima kao poslanica se čita Dj 1,3-4(5-7)8-11, a kao evanđelje Lk 24,[44-49]50-53.

Običaji

Nona dana Uzašašća je u kasnom srednjem vijeku postala polazišna točka za svakojake dramatizirane prikaze događaja ove svetkovine: dva klerika koji su mahali kadionicama igrali su anđele iz predaje o uzašašću (usp. Dj 1,10 i dalje). Katkad se u crkvi uzdizao Kristov lik, izlijevala se voda i hostije. Ponegdje su se održavale svečane povorke na konjima te se dijelio kruh. U novije vrijeme ovaj dan dobiva – pa i tamo gdje više nije neradni dan – „izletima muškog društva“ pod utjecajem alkohola upravo karnevalsko obilježje.

Poglavlje 10

SVETKOVINA DUHOVA

Biblijska podloga

Prema izvještaju Djela apostolskih (Dj 2,1-41) učenici su se pedesetog dana poslije Uskrsa okupili u jednoj kući. Tu su primili dar Duha Svetog koji ih osposobljava da govore drugim jezicima. To se dogodilo oko treće ure (Dj 2,15). Mnoštvo – hodočasnici koji su za blagdan sedmica došli u Jeruzalem iz svih zemalja Gospodnjih – okuplja se i zaprepašćuje; svatko ih čuje govoriti na svom materinskom jeziku. Protiv prigovora da su se napili Petar se brani u svojoj propovijedi (2,14-36). Upozorava na Božje obećanje po proroku Joelu (3,1-5) te naviješta smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Pritom se poziva na psalme Davidove (16,8-11; 110,1). Mnoštvo je potreseno i pita apostole: „Što nam je činiti?“ Petar poziva na obraćenje i krštenje. Tri tisuće njih se – kako veli izvještaj – krstilo toga dana u ime Isusovo (2,41). Kao dan izlijevanja Duha Svetoga Duhovi su postali dan osnutka kršćanske zajednice.

Povijesni pregled

Počeci

Pedeseti dan poslije Uskrsa za kršćane izvorno nije bio ništa više doli dan kojim se svečano završavalo uskrsno vrijeme. U istočnosirskoj i palestinskoj crkvi u 3./4. stoljeću probio se običaj da se toga dana posebice u središte stavlja Kristovo uzašašće. U Jeruzalemu se pedesetog dana slavilo kako slanje Duha, tako i Uzašašće. O trećoj prijepodnevnoj uri slavilo se bogoslužje koje je određivao spomen na izlijevanje Duha. Poslijepodne se išlo u crkvu Uzašašća i tamo se čitalo izvještaj o Isusovu uzašašću. Koncem 4. stoljeća ipak se općenito sve više prihvaćalo slanje Duha kao pravi sadržaj slavlja pedesetog dana. Tako je taj dan stekao karakter samostalne svetkovine. Dobio je i vlastiti tjedan slavlja (svečanu osminu); time se na stanoviti način uskrsno vrijeme produljilo za jedan tjedan.

Razvoji

Karakteristična za daljnji razvoj je analogija koju se pokušavalo stvoriti između svetkovine Duhova i svetkovine Uskrsa: dan Duhova nije dobio samo vlastiti tjedan slavlja, nego i vlastito bogoslužje bdijenja čija starozavjetna čitanja kad se sve uzme u obzir odgovaraju onima uskrsne noći. Nadalje, bogoslužje bdijenja svetkovine Duhova je uz Uskrs postalo drugi veliki termin za krštenje u godini. Kasnije je duhovsko bdijenje pretrpjelo istu sudbinu kao i uskrsna noć: to je bogoslužje premješteno na jutro prethodnoga dana. I s obzirom na

duhovski tjedan (duhovsku osminu) pokazale su slične pojave kao i kod uskrsnog tjedna: tu je kao i tamo došlo do skraćivanja slavlja na tri, te konačno – kao na njemačkom govornom području – na dva dana (duhovska nedjelja i ponedjeljak). Srijeda, petak i subota duhovskog tjedna su se prije reforme slavili kao kvatre. One su vjerojatno tu bile već i prije oblikovanja duhovskog tjedna, potom su integrirane, a povremeno i premještane. U kvatrenu subotu poslije Duhova prema starijem nazoru završavalo je uskrsno vrijeme.

Značenje

Zajedništvo s Kristom

Duhovi su ispunjenje pedesetnice koju određuje radost zbog Isusova uskrsnuća i novog života koji se u njem pokazao. Zajednica se u ovom vremenu prisjeća ukazanja uskrslog Gospodina. To je vrijeme osobito intenzivnog zajedništva s Gospodinom koji i nakon svog uskrsnuća nastavlja zajedništvo stola sa svojim učenicima. Čitanja iz oproštajnih govora Isusovih u nedjelje ovog vremena ukazuju doduše i na novi način zajedništva s Kristom, na novo razdoblje na putu naroda Božjega, na vrijeme rastanka. Isus nagovještava dolazak Duha: to će biti novi oblik na koji će učenici biti u zajedništvu s njim.

Slanje Duha

Tako se na pravu temu Duhova – slanje Duha – priprema slavljem pedesetnice. To slanje – u prvom redu prema svjedočanstvu Ivanova evanđelja – nije izoliran događaj. U njemu se štoviše naviješta na koji se način Uskrsli ubuduće želi pokazivati učenicima i održavati zajedništvo s njima, kako će dati udjela onima koji vjeruju u njegov prijelaz kroz muku i smrt u život. Ono što opisuje izvještaj o Duhovima izvanjski je izraz takvog zajedništva s Kristom u Duhu: sila koja zahvaća učenike i kojom oni najednom javno naviještaju evanđelje, izraz je novog života koji se pokazao u uskrsnuću Isusovu. Višejezičnost o kojoj se govori može se shvatiti kao ispunjenje Isusova obećanja: „No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16,13). To znači: povijest Kristova nije završena Uzašašćem i slanjem Duha. Ona se nastavlja u povijesti vjere naroda Božjega i svakog pojedinog vjernika. Posredovana od Boga, ta povijest se ostvaruje u krajnje različitim situacijama i jezičnim svjetovima u kojima ljudi žive. Duh je posrednik po kojem i kasnije generacije mogu dobiti udjela u ovoj povijesti.

Krštenje

Tako Crkva na Duhove s pravom slavi dan svog utemeljenja u Duhu – takoreći svoj „rođendan“. Slavi ih kao dan u koji novo, Duhom posredovano zajedništvo s Kristom doslovno izlazi na vidjelo, javlja se za riječ, poprima socijalni lik. Pritom krštenje onih tri tisuće o kojem pripovijeda povijest Duhova ovaj događaj utemeljenja opet veže uz Isusovu Pashu i Pashu kršćana: krštenjem se ljudi uklopljeni u ustrojstvo tijela Kristova (1Kor 12,13). Krštenjem dobivaju udjela u onom Duhu koji posreduje zajedništvo s uskrslim Kristom, onim štoviše koji je sam lik Uskrsloga. Krštenjem se uranjaju u njegovo umiranje kako bi se njegov život pokazao i na tijelu njihovu (Rim 6,3-11; 2Kor 5,11).

Bogoslužno slavlje

U novom uređenju crkvene godine u Katoličkoj crkvi se pokušava ponovno uspostaviti izvorni karakter svetkovine Duhova kao završetka pedesetdnevnog uskrsnog vremena. Duhovski tjedan (duhovska osmina) je otpala. Uskrsno vrijeme sada završava s duhovskim ponedjeljkom. Duhovi su 8. i posljednja nedjelja uskrsnog vremena. U ponedjeljak poslije Duhova počinje vrijeme kroz godinu. Međutim, za područja na kojima je duhovski ponedjeljak i crkveno zapovijedani blagdan moralo se naći rješenje: latinski Misal predlaže ili formular mise duhovskog ponedjeljka ili zavjetne mise Duhu Svetom. Njemački Misal povrh toga sadržava i vlastiti formular za duhovski ponedjeljak.

Duhovski ponedjeljak

Prema katoličkom Redu slavlje svetkovine Duhova započinje misom na večer uoči Duhova. U njoj se nastavlja staro duhovsko bdijenje. Za prvo starozavjetno čitanje nude se četiri perikope: Post 11,1-9 (povijest gradnje kule babilonske), Izl 19,3-8a.16-29b (susret s Bogom na Sinaju), Ez 37,1-14 (oživljavanje suhih kostiju), Jl 3,1-5 (izlijevanje Duha Božjega). Poslanica je Rim 8,22-27 („Tako i Duh potpomaže našu nemoć“), evanđelje je Iv 7,37-39 (rijeke žive vode).

Danja misa

Čitanja danje mise su Dj 2,1-11 (izlijevanje Duha), 1Kor 12,3b-7.12-13 (A: različiti darovi Duha – jedno tijelo u Kristu; B: Gal 5,16-25; C: Rim 8,8-17) te Iv 20, 19-23 (A: učenici primaju Duha od Uskrsloga; B: Iv 15,16-25; 16,12-15; C: Iv 14,15-16, 23b-26). Kao druga međupjesma (između drugog čitanja i evanđelja) pjeva se stara duhovska posljednica (Veni sancte Spiritus [Dođi Duše presveti]) Stjepana Langtona iz Canterburyja. Pod naslovom „Dovršenje Uskrsa na Duhove“ Misal za tu svetkovinu nudi vlastito predslovlje: „Danas si dovršio vazmeno djelo spasenja; danas si poslao Svetoga Duha vjernima koje si pridružio sudbini svoga Sina. Danas se Crkva predstavila svijetu kad si svim narodima dao poznavanje Boga, da te u istoj vjeri slave svi jezici na zemlji.“

Evangeličko slavlje Duhova

Luteranski obrednik iz 1955. sadržava po jedan formular za dan Duhova (dan izlijevanja Duha Svetoga; svetkovina Duhova), duhovski ponedjeljak i duhovski tjedan. Tu Duhovi dakle još imaju karakter tjednog slavlja premda – kao u uskrsnom tjednu – svaki dan ne dobiva vlastiti proprij. Prema novom redu čitanja na duhovsku nedjelju se čita Dj 2,1-18 (izlijevanje Duha) i Iv 14,23-27 („Duh Sveti… poučavat će vas u svemu“). Čitanja na duhovski ponedjeljak su 1Kor 12,4-11 (različiti darovi, ali jedan Duh i Gospodin) i Mt 16,13-19 (Petrova ispovijest: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“). Stara čitanja za duhovski tjedan su Dj 2,42-47 (prva zajednica u Jeruzalemu) i Iv 6,44-51 (kruh života). Kao graduale prije evanđelja pjeva se njemačka verzija starog Veni Sancte Spiritus, reple koju je preveo Martin Luther: „Komm, Heiliger Geist, Herre Gott…“ (Dođi, Duše presveti). I ovdje ova svetkovina ima svoje vlastito predslovlje. Na Duhove i u dane duhovskog tjedna po posljednji pust se aleluja prije poslanice pjeva u svom proširenom obliku – dva stiha aleluje i dvaput ponavljana aleluja.

Običaji

Povijesnu pozadinu i duhovni sadržaj svetkovine Duhova ne može se lako predočiti i posredovati – u svakom slučaju to je teže nego kod onih povijesno-spasenjskih događanja koji

se salve za Uskrs i Božić. Vjerojatno zato svetkovina Duhova nije mogla postići istu popularnost. Ipak, ranije generacije nisu prezale od toga da izlijevanje Duha konkretno prikažu npr. puštanjem jednog goluba u crkvi. Unutrašnjost crkve ponegdje se ukrašavala, a i danas se ukrašava isto kao i kuće zelenim brezovim granama odnosno drvcima. Svečane povorke na konjima i procesije, plesovi oko majskog drveta, dijeljenje kruha i običaji s vodom za Duhove također su posvjedočeni – običaji koji su usko povezani s prirodnom godinom.

Poglavlje 11

OSTALE SVETKOVINE I VREMENA

Prema evangeličkom Redu uskrsni ciklus slijedi dugi niz nedjelja po Trojstvu čiji broj ovisi o datiranju i dotičnom terminu Uskrsa. S kalendarskog gledišta ove nedjelje tako još pripadaju uskrsnom ciklusu. Ako se svaka nedjelja razumijeva i slavi kao Uskrs u malome, tad se i povrh ovih formalnih veza pokazuju i one sadržajne.

Novi katolički Red ukinuo je kalendarsku povezanost nedjelja kroz godinu s terminom Uskrsa i uskrsnim ciklusom. Dotične nedjelje sada sačinjavaju takoreći vlastiti, neovisni „ciklus slavlja“. Ali i novi kalendar poznaje nešto poput „odjeka“ uskrsnog ciklusa: postoji niz svetkovina koje u svom datiranju ovise o terminu Uskrsa. To su Presveto Trojstvo u prvu nedjelju po Duhovima i svetkovina Presvetog Srca Isusova u petak trećeg tjedna poslije Duhova te Bezgrešno Srce Marijino u subotu poslije svetkovine Srca Isusova. Od ovih svetkovina koje slijede Uskrs samo nedjelja Trojstva ima ekumensko značenje. Na stanoviti način može se i posljednja nedjelja kroz godinu, nedjelja Krista Kralja ubrojiti među svetkovine koje slijede uskrsni ciklus kao što je općenito eshatološko obilježje posljednjih dviju (katolici) ili triju (evangelici) nedjelja crkvene godine jasno povezano sa slavljem Uskrsa.

Trojstvo

Značenje

U nedjelju po Duhovima evangelički i katolički kršćani slave svetkovinu Presvetog Trojstva (nedjelju Trojstva, Trinitas). Ovaj dan pripada grupi kršćanskih svetkovina koje nisu povezane s konkretnim povijesno-spasenjskim događajem nego kao predmet imaju određenu temu kršćanske vjere (idejne svetkovine). Potreba da se vjersko otajstvo Božjeg Trojstva bogoslužno slavi seže do davnina. Usko je bila povezana sa sporom oko Kristova božanstva i obranom njemačkog arijanizma. Arije (oko 280.-336.) je zastupao strogo monoteističku teologiju: Krist kao utjelovljena Riječ (grčki logos) Božja nije jednak Bogu i s njim u biti jedan, nego je od Boga stvoren, dakle njemu podređen. Njegov nauk – nakon mnogostrukih izmjena – stekao je određeni utjecaj među germanskim plemenima (Goti, Vandali, Langobardi) ali ga je državna crkva nakon dugih teoloških borbi odbacila. Ove rasprave nisu pokrenule samo teologe, već i široke slojeve crkvenog puka. Dovele su do povećanog zanimanja za pitanja nauka o Bogu te do promijenjene vjerske svijesti, pa i do novog jezika vjere: u staroj Crkvi Bog Otac je bio naslovnik molitava. Njemu se molilo po Kristu u Duhu Svetom. Sada se odustalo od tog razlučivanja: tri božanske osobe sada su međusobno

ravnopravne. I Krist i Duh Sveti, pa i samo Trojstvo postali su naslovnici molitava. Nauk o Trojstvu Božjem postao je središnja dogma kršćanske vjere.

Povijesni pregled

Takav novi vjerski stav stvorio je i svoj bogoslužni izraz. Rano svjedočanstvo za to je predslovlje Trojstva koje se nalazi već u jednoj liturgijskoj knjizi iz sredine 8. stoljeća. Oko godine 800. postoji vlastiti misni formular koji je bio posvećen temi Božjeg Trojstva (zavjetna misa na čast Trojstva). Ova misa, kao i predslovlje često su se upotrebljavali u nedjelje između Duhova i došašća koje su na taj način dobivale trinitarno obilježje. Ishodišno mjesto liturgijske pobožnosti Trojstvu i vlastite svetkovine vjerojatno su bili benediktinski samostani. Dokazi za to potječu iz vremena oko prijeloma tisućljeća. Rimski pape dugo su se vremena protivili općem uvođenju ove svetkovine dok ju 1334. Ivan XXII. u avinjonskom progonstvu nije proglasio obveznom za cijelu Crkvu te dok konačno nije prihvaćena s Rimskim misalom iz 1570. Dok su evangeličke crkve preuzele tu svetkovinu – nauk o Trojstvu nije nikada bio sporan između Rima i reformatora – istočne crkve ju ne poznaju. Tema Božjeg Trojstva tu je povezana sa svetkovinom Duhova koja u svojim molitvama i pjesmama pokazuje jasna trinitarna obilježja. Datiranje ove svetkovine dugo je vremena bilo različito. Najprije se, ne posvuda, slavila na prvu nedjelju po Duhovima. Drugi termini su bili posljednja nedjelja prije vremena došašća, druga nedjelja po Duhovima, nedjelja poslije 24. lipnja (sv. Ivan Krstitelj). Svojim sadašnjim položajem ona se shvaća kao tematsko povezivanje onih povijesno-spasenjskih događaja koji su predmet svetkovina i vremena slavlja crkvene godine. Ona takoreći dogmatski dovršava Božić (djelo Očevo), Uskrs (djelo Sinovo) i Duhove (djelo Duha Svetoga).

Bogoslužno slavlje

Tekstovi čitanja za svetkovinu Presvetog Trojstva (tako novi katolički Red čitanja) pokazuju problem da se dogma Trojstva utemelji biblijskim tekstovima. Prva starozavjetna čitanja, ovisno o godini, su Izl 34,4b-6.8-9 (Mojsije na Sinaju; susret s Bogom), Pnz 4,32-34.39-40 (Mojsijev govor narodu), Izr 8,22-31 (rođenje božanske mudrosti). Kao drugo čitanje čita se 2Kor 13,11-13 (vjerojatno zbog „trinitarnog“ pozdrava kojim Pavao tu završava), Rim 8,14-17 (djelo Duha) i Rim 5,1-5 (ljubav Božja izlivena po Duhu). Evanđelje je Iv 3,16-18 („Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“), Mt 28,16-20 (nalog misije i krštenja) i Iv 16,12-15 (Isus obećava Duha istine). Karakteristično za sadržaj ove svetkovine je staro predslovlje Trojstva: „Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. Ti si sa svojim Sinom i Duhom Svetim jedan Bog u trojstvu osoba jedne božanske naravi. Ti si objavio da je ista slava tebi, tvome Sinu i u Svetom Duhu. Zato ispovijedamo vjeru u pravoga, vječnoga Boga i častimo u jednoj biti tri osobe jednakoga veličanstva…“

Na evangeličkim bogoslužjima čita se Rim 11[32]33-36 („… jer sve je od njega i po njemu i za njega!“) i Iv 3,1-8(9-15) (Nikodem kod Isusa; ponovno rođenje iz vode i Duha).

Tijelovo

Značenje

I svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove (njem. Fronlecihnam od vron ili fron = gospodin, lichnam = živo tijelo) pripada grupi idejnih svetkovina. Nastala je zbog promjena

stavova vjere i pobožnosti. U srednjem vijeku promijenio se odnos vjernika prema euharistiji. Već kao posljedica konstantinovskog obrata – kršćanstvo je postalo državna religija a crkva državna crkva – kršćansko bogoslužje je dobilo nove crte: ono se sad smatralo službenim kultom carstva, moralo je jamčiti opstanak, dobrobit i jedinstvo države. Preuzimanjem elemenata carskog dvorskog ceremonijala ono i izvanjski poprima karakteristike državnog čina kojem je narod još samo nazočio. U srednjem vijeku aktivno sudjelovanje naroda u tom događanju još je više potisnuto u pozadinu. Zapravo, više se nije nastojalo oko slavljenja, sudjelovanja naroda Božjega u euharistijskom događanju kao zajedničkom činu, već oko izvršenog sakramenta: na mjesto euharistijskog zajedništva koje se upotpunjuje u euharistijskoj gozbi stupilo je gledanje i štovanje preobraženih prilika kruha i vina. Oko godine 1200. pojavio se običaj da se hostija i kalež neposredno nakon pretvorbe podižu i pokazuju narodu (podizanje) kao i da se posvećene hostije štuju i izvan mise te da se izlažu u tu svrhu. Teološki je ova svetkovina povezana s naukom o pretvorbi prilika kruha i vina u euharistiji (transsupstancijacija) kojeg je 1215. IV. Lateranski koncil uzdigao kao dogmu.

Povijesni pregled

Viđenje augustinske redovnice Julijane iz Liègea godine 1209. (puni mjesec s jednim tamnim mjestom protumačenim kao znak nužnosti posebne svetkovine na čast euharistiji) dala je tom pokretu poticaj i izraz. Tu je svetkovinu 1247. uveo biskup Robert iz Liègea u svojoj biskupiji, 1264. papa Urban IV. – nekoć arhiđakon u Liègeu – propisao ju je za cijelu Crkvu, sabor u Vienni 1311./12. ju je iznova zatražio, a Ivan XXII. ju je konačno proglasio obvezujućom uvrstivši bulu Transiturus Urbana IV. u svoju zbirku dekretala objavljenu 1317. Prema predaji tekstove za misu i časoslov Tijelova sastavio je Toma Akvinski (1225.-1274.). Poprilično je sigurno da je posljednica Lauda Sion (Hvali Sion) potječe od njega.

Svoju posebnu popularnost ova svetkovina zahvaljuje procesiji u kojoj se nosi, izlaže i štuje posvećena hostija. Ova se procesija, ni u kojem slučaju izvorno povezna s tom svetkovinom, brzo proširila tijekom 14. stoljeća pri čemu se nastavljalo na stare procesijske običaje. Običaj da se određene svetinje (relikvije i sl.) nose sa sobom bio je osobito omiljen kod germanskih naroda. Novo je bilo to da se za to upotrebljavala euharistijska prilika kruha. Na njemačkom govornom području ta se procesija u 15. stoljeću povezala s tamo uobičajenim ophodima polja: obilazilo se određeno područje, zaustavljalo se na četiri strane svijeta i molilo za vrijeme što se svaki put potkrepljivalo čitanjem početka jednoga od četiriju evanđelja. Miješanjem ova dva tipa procesija nastala je blještava tijelovska procesija uz sudjelovanje brojnih klerika, pjevača i drugih grupa koji su sa sobom nosili zastave, slike, relikvije kao i „žive slike“ (prikaze iz života Isusova, iz Starog zavjeta). U vrijeme protureformacije ova procesija je dobila karakter borbenog izražavanja katoličke pobožnosti. Svoj najveći sjaj dosegnula je u barokno vrijeme.

Bogoslužno slavlje

Tekstovi mise ove svetkovine kruže oko otajstva euharistije koja se shvaća kao „predokus buduće slave!“ (popričesna molitva), znak jedinstva i mira (darovna molitva), spomen muke i uskrsnuća Isusova (zborna molitva). U euharistijsku molitvu uvodi jedno od dva predslovlja o presvetoj Euharistiji. Valja zapaziti da se kod čitanja evanđelja uz Markova (Mk 14,12-16.22-26) i Pavlov izvještaj o ustanovljenju (1Kor 11,23-26, 2. čitanje u godini C) te Ivanov govor o kruhu (Iv 6,51,-58, godina A) za tumačenje euharistije koristi i Lukin izvještaj o hranjenju pet tisuća ljudi (Lk 9,11b-17, godina C). Zanimljive su i veze koje proizlaze iz starozavjetnih čitanja: Pnz 8,2-3.14b-16a (A) podsjeća na Izraelovo hranjenje manom u pustinji. Izl 24,3-8 (B) izvještava o sklapanju Saveza i žrtvi Saveza na Sinaju. Post 14,18-20 (C) pripovijeda o

Abrahamovu susretu s kraljem-svećenikom Melikzedekom koji mu u susret dolazi s kruhom i vinom. Između 2. čitanja i evanđelja pjeva se posljednica Lauda Sion: „Hvali, Sion, Spasitelja“.

Kod procesije sa Sakramentom ide se do četiri postajna oltara. Tu se čitaju počeci četiriju evanđelja (redoslijedom Mt, Mk, Lk, Iv) nakon čega slijede molitve vjernih za sakramentalni blagoslov. Procesija se vraća u crkvu gdje svećenik zaključno blagoslivlja narod presvetim Sakramentom.

U katoličkoj dijaspori razvili su se u mnogome jednostavniji oblici tijelovske procesije, često samo s jednom postajom kako je to poznavala i rimska tradicija. Tamo gdje Tijelovo nije neradni dan, ovu se svetkovinu može slaviti i slijedeće nedjelje.

Običaji

Od običaja da se na procesiji sa sobom nose „žive slike" od kojih su nam najstarije ostavljene u naslijeđe iz 14. stoljeća. Slično kao i kod pasijskih i uskrsnih igara i ovdje je došlo do osamostaljivanja: pojedine scene koje su se najprije izvodile na postajama procesije okupljene su u jedinstvenu igru koja je završavala procesiju, a kasnije se sasvim odvojila od nje.

Poseban oblik tijelovske procesije predstavljaju procesije brodova na morima i rijekama. Sakrament se nosi na jednom brodu s kojega se dijeli blagoslov.

Svetkovina Predragocjene Krvi

Vremenski blizu Tijelovu u Katoličkoj crkvi se do 1970. slavila 1. srpnja svetkovina Predragocjene Krvi Kristove. Novo ime svetkovine Tijelova kao svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove pokušava ujediniti to dvoje i zato vlastito slavlje na čast Krvi Kristove čini suvišnim.

Ova svetkovina ima svoju pozadinu u brojnim regionalnim svečanostima koje su se održavale na čast pojedine relikvije Krvi. Pritom se radilo o krvi koja je prema legendi potjecala od samoga Isusa ili o onoj koja je potekla iz posvećenih hostija. Kao zahvalu za svoj povratak iz progonstva u Gaeti, Pio IX. je svetkovinu Predragocjene Krvi uveo u rimski Opći kalendar. Najprije se slavila 10. kolovoza. Pio X. premjestio ju je na 1. srpnja.

Svetkovina Srca Isusova

Značenje

Izrazom srce biblijski jezik rado označava središte čovjekove osobe. U tom smislu stoji kod Ivanovog Krista: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ (Iv 14,1); „… i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće“ (Iv 16,22). Izričaji o Srcu Isusovu strani su biblijskoj jezičnoj upotrebi (usp. ipak Mt 26,38). Svoju povijesno-pobožnu podlogu u srednjovjekovnoj mistici Krista koja je vrlo rado i gorljivo razmatrala o muci i smrti Isusovoj (rane od čavala, rana na boku, trnova kruna itd.). Pobožnost Srcu Isusovu usredotočila se na srce koje je jedan vojnik nakon raspeća probio svojim kopljem (usp. Iv 19,34). Srce Isusovo je postalo pojam njegove žrtve, njegove ljubavi kojom se predao Bogu i ljudima. S time se povezala ideja zadovoljštine za uvrede koje se nanose Srcu Isusovu time što ljudi odbacuju njegovu ljubav.

Povijesni pregled

U 16./17. stoljeću štovanje Srca Isusova osobito su širili isusovci i francuski oratorijanci. Želja za samostalnom svetkovinom u javnosti se javila u drugoj polovici 17. stoljeća. Moga se pozvati na viđenja Marije Margarite Alacoque (+1690.) kojoj se Isus – pokazujući na svoje srce – ukazao sa željom za posebnom svetkovinom. Oratorijanac Ivan Eudes (+1680.) je od biskupa u Rennesu 1672. dobio dopuštenje da ju slavi u svojoj zajednici. Slavila se u petak prije tijelovske osmine – dakle u treći petak po Duhovima. U 18. stoljeću proširila se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Papa Klement III. 1756. prvi je službeno crkveno priznao tu svetkovinu. Ali tek za Pija IX. 1856. postala je obvezujuća za cijelu Crkvu. Lav XIII. je na prijelomu stoljeća 1899. uzdigao njen položaj i naložio posvetu svijeta Srcu Isusovu. Daljnje uzdizanje položaja doživjela je 1928. po Piju XI. Rimski misal iz 1970. preuzeo ju je kao svetkovinu Presvetog Srca Isusova.

Bogoslužno slavlje

Tekstovi misnog formulara pozivaju se na „probodeno Srce“ Isusovo (darovna molitva) i opisuju ga kao „izvor božanske milosti“ (zborna molitva I). Govore o ranjavanju tog Srca našim grijesima i mole snagu za obraćenje (zborna molitva II) i bratsku ljubav (popričesna molitva). Svetkovina ima vlastito predslovlje: „On se na Križ uzdignut iz ljubavi za nas predao, iz probodenog rebra izlio krv i vodu, znak otajstva Crkve…“ U godini A čita se Pnz 7,6-11 (odabiranje naroda), 1Iv 4,7-16 (Bog je ljubav) i Mt 11,25-30 („Dođite k meni svi..“); u godini B Hoš 11,3-4.8c-9 (Božja ljubav prema Izraelu), Ef 3,8-12.14-19 (ljubav Kristova) i Iv 19,31-37 (rana na boku); u godini C Ez 34,11-16 (Bog kao pastir svog naroda), Rim 5,5b-11 (Božja ljubav razlivena u srcima našim) i Lk 15,3-7 (prispodoba o izgubljenoj ovci).

Srce Marijino

Štovanje Srca Majke Božje Marije usko je iznutra i izvana povezano sa štovanjem Srca Isusova: oratorijanac Ivan Eudes sa svojom redovničkom zajednicom je od 1646. uz svetkovinu Srca Isusova slavio i svetkovinu Srca Marijina. Za Pija VII. Crkva ju je početkom 19. stoljeća priznala, ali je tek za Pija XII. – također i pod utjecajem Marijinih ukazanja u Fatimi (Portugal) 1917. – uvedena kao obvezna za cijelu Crkvu godine 1944. Najprije se slavila 22. kolovoza, osmog dana Uzašašća Marijina. Novi rimski kalendar preuzeo ju je kao neobvezni spomendan (Bezgrešno Srce Marijino) i smjestio ga u subotu poslije petka Srca Isusova, dakle u treću subotu po Duhovima.

Nedjelje nakon Trojstva

U reformi evangeličkog Reda čitanja (Luteranski lekcionar, 1978.) pokušalo se nedjeljama poslije Trojstva dati jasniji profil: čitanja u pojedine nedjelje trebalo se sadržajno uskladiti na određeni način (načelo konsonance). Pritom se uglavnom polazilo od tradicionalnog nedjeljnog evanđelja (kao rectora) i pridodavala mu se druga dva čitanja (iz Starog zavjeta i poslanica). Time su te nedjelje dobile tematski naglasak. Posebnu ulogu imaju velike, dojmljive prispodobe pojedinih nedjelja poslije Trojstva.

Tablica 5: Nedjelje po Trojstvu

Nedjelja Čitanje iz SZ Poslanica Evanđelje Tematski naglasak1. Pnz 6,4-9 1Iv 4,16b-21 Lk 16,19-31 Lazar; ljubav prema Bogu i bližnjemu2. Iz 55,1-3b(3c-5) Ef 2,17-22 Lk 14,(15)16-24 Velika gozba; poziv svima3. Ez 18,1-4.21-24.30-32 1Tim 1,12-17 Lk 15,1-7(8-10) Izgubljena ovca; prihvaćanje grešnika4. Post 50,15-21 Rim 14,10-13 Lk 6,36-42 Spremnost na opraštanje5. Post 12,1-4a 1Kor 1,18-25 Lk 5,1-11 Veliki ulov ribe; izabranje i nasljedovanje6. Iz 43,1-7 Rim 6,3-8(9-11) Mt 28,16-20 Krštenje7. Izl 16,2-3.11-18 Dj 2,41a.42-47 Iv 6,1-15 Isus hrani ljude; mana; lomljenje kruha8. Iz 2,1-15 Ef 5,8b-14 Mt 5,13-16 Soli i svjetlo9. Jr 1,4-10 Fil 3,3-11(12-14) Mt 25,14-30 Povjereni talenti; zauzimanje za kraljevstvo Božje

10. 2Kr 25,8-12 Rim 11,25-32 Lk 19,41-48 Razaranje Jeruzalema; Izrael i Crkva11. 2Sam 12,1-10.13-15a Ef 2,4-10 Lk 18,9-14 Farizej i carinik; pravednost po vjeri12. Iz 29,17-24 Dj 9,1-19(10-20) Mk 7,31-37 Ozdravljenje gluhonijemoga; obraćenje Kristu13. Post 4,1-16a 1Iv4,7-12 Lk 10,25-37 Milosrdni Samarijanac14. Post 28,10-19a Rim 8,(12-13)14-17 Lk 17,11-19 Zahvalni Samarijanac; Božje sinovstvo15. Post 2,4b-9(10-14)15 1Pt 5,5c-11 Mt 6,25-34 Protiv duha zabrinutosti; pouzdanje u Boga16. Tuž 3,22-26.31-32 2Tim 1,7-10 Iv 11,1(2)3.17-27(41-45) Uskrišenje Lazarovo; Isusova vlast nad smrću17. Iz 49,1-6 Rim 10,9-17(18) Mt 15,21-28 Žena Kanaanka; vjera18. Izl 20,1-17 Rim 14,17-19 Mk 12,28-34 Dvostruka zapovijed ljubavi19. Izl 34,4-10 Ef 4,22-23 Mk 2,1-12 Ozdravljenje; oproštenje grijeha20. Post 8,18-22 1Sol 4,1-18 Mk 10,2-9(10-16) Bračna ljubav21. Jr 29,1.4-7.10-14 Ef 6,10-17 Mt 5,38-48 Ljubav prema neprijateljima22. Mih 6,6-8 Fil 1,3-11 Mt 18,21-35 Okrutni dužnik; spremnost na opraštanje23. Post 18,20-21.22b-33 Fil 3,17(18-19)20-21 Mt 22,15-22 Porezni novac; odnos prema svijetu24. Prop 3,1-14 Kol 1,(9-12)13-20 Mt 9,18-26 Uskrišenje mrtvih; život vječni

Pretpret-posljednja

Job 14,1-6 Rim 14,7-9 Lk 17,20-24(25-30) Dolazak kraljevstva Božjega; sud

Pretposljednja Jr 8,4-7 Rim 8,18-23(24-25) Mt 25,31-46 Posljednji sudDan pokore Iz 1,10-17 Rim 2,1-11 Lk 13,(1-5)6-9 Pokora, sud

Posljednjanedjelja

Iz 65,17-19(20-22)23-25

Otk 21,1-7 Mt 25,1-13 Ponovni dolazak Kristov; novo nebo i nova zemlja

Poglavlje 12

KRAJ CRKVENE GODINE

U vrijeme Miholja koje je prijelaz na pravo završno vrijeme crkvene godine padaju jesenske kvatre i zahvala za žetvu, Dan reformacije 31. listopada, Svi sveti 1. studenoga te Dušni dan 2. studenoga. Posljednju nedjelju crkvene godine evangelički kršćani slave kao nedjelju vječnosti, a katolički kršćani kao nedjelju Krista Kralja.

Blagdan arkanđela Mihaela

Bogoslužno slavlje

Evangelički kršćani 29. rujna slave dan arkanđela Mihaela i svih anđela. Taj blagdan uživa – slično kao i dan Ivana Krstitelja 24. lipnja – određenu popularnost i nerijetko se bogoslužno slavi. Luteranski obrednik predviđa: „Ako dan sv. Mihaela padne ili se premjesti na nadjelju, na mjesto nedjeljnog proprija stupa njegov proprij.“ Kao poslanica se čita izvještaj Ivanova otkrivenja o borbi Mihaelovoj i njegovih anđela sa Zmajem (Otk 12,7-12a). Evanđelje Lk 10,17-20 izvještava o vlasti koju Isusovi učenici imaju po njegovu poslanju nad zlodusima („Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade“). Luteranski obrednik ima vlastito predslovlje za Miholje.

Katolička crkva istoga dana slavi blagdan arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. U novom uređenju crkvene godine blagdane arkanđela Gabrijela i Rafaela koji su se ranije slavili 24. ožujka i 24. listopada ujedinilo se s blagdanom arkanđela Mihaela. I ovdje je tematski u središtu borba anđela protiv moći zla nadopunjena idejom njihove zaštitničke uloge za ljude (zborna molitva). Predslovlje anđela tematizira štovanje Boga štovanjem anđela.

Povijesni pregled

U kršćanskoj tradiciji Mihael („Tko je kao Bog“ (Jdt 9, Otk 12,7), Gabrijel (Lk 1,19.26) i Rafael (Tob 12,15) ubrajaju se u arkanđele, posebno istaknutu grupu među glasnicima Božjim. Arkanđelu Mihaelu već su početkom 5. stoljeća u Italiji posvećene mnoge crkve, među ostalima crkva sv. Mihaela na Via Salaria u Rimu sa slavljem posvete crkve 29. ili 30. rujna. Ukazanje Mihaela na brdu Gargano u južnoj Italiji 8. svibnja 492. pobrinulo se za brzo širenje njegova štovanja. Ranije se u sjećanje na to 8. svibnja slavio blagdan ukazanja svetog arkanđela Mihaela. Mihael je slovio kao zaštitnik rimske crkve i Svetog rimskog carstva njemačke nacije (zato i „njemački Michel“ [„der deutsche Michel“]!).

Sveti anđeli čuvari (2. listopada)

U Španjolskoj i Francuskoj u 16. stoljeću nastao je vlastiti blagdan anđela čuvara koji se od 1667. u habsburškim zemljama slavio na prvu nedjelju u rujnu, a u ostalom kršćanstvu 2. listopada. Pio X. smjestio ga je obvezujuće za cijelu crkvu na 2. listopada. Novi kalendar ga je preuzeo kao obvezni spomendan.

Zahvala za žetvu, jesenske kvatre

U Katoličkoj crkvi se u prvom tjednu listopada slave jesenske kvatre. Sadržajno se mogu staviti pod temu zahvala za žetvu. Slavlje zahvale za žetvu može se prema mjesnom običaju slaviti u posljednju nedjelju u rujnu ili u prvu nedjelju u listopadu. U zajednicama dijaspore valja paziti na to da se slavi istoga dana kao i u evangeličkim zajednicama. Novi Misal sadržava formular zahvalnice za žetvu čije molitve izražavaju zahvalnost za žetvu i svakodnevni kruh (zborna molitva I), za plodove zemlje i djelovanje božanske providnosti (zborna molitva II) kao i molitvu za plodove milosti i vječnih dobara (zborna molitva II, popričesna molitva). Novi Benedictionale (knjiga blagoslova) ima formular za blagoslov plodova žetve.

U evangeličkim zajednicama slavlje zahvale za žetvu u pravilu se slavi u nedjelju poslije Miholja, odnosno na prvu nedjelju u listopadu. Reformatorski crkveni propisi najprije su donosili različite odredbe s obzirom na termin: neki su povezivali zahvalu za žetvu s danom sv. Mihaela, drugi su ga smještali na dan sv. Bartolomeja (24. kolovoza), nedjelju poslije sv. Egidija (1. rujna) ili poslije sv. Martina (11. studenoga). Slavlju zahvale za žetvu još i danas pripada visok ugled u svijesti evangeličkih zajednica. Običaj je da se oltar i oltarski prostor ukrasi plodovima žetve (snopovi žitarica; kruh i grozdovi grožđa i dr.) i da se – u najnovije vrijeme – taj dan slavi obiteljskim bogoslužjima (= bogoslužja slobodnijeg oblika uz aktivno sudjelovanje obitelji uključujući i djecu). Prema novom Redu čitanja čita se 2Kor 9,6-15 (skupljanje milostinje za Jeruzalem uspoređeno sa sijanjem i žetvom) te Lk 12,(13-14)15-21 (prispodoba o bogatašu i žitnicama).

Dan reformacije (31. listopada)

31. listopada evangelički kršćani slave spomen na reformaciju: prema predaji Martin Luther je, slijedeći tadašnji akademski običaj, u predvečerje Svih svetih 1517. pribio svojih 95 teza o oprostima i pokori na vrata dvorske crkve u Wittenbergu s ciljem da izazove raspravu među wittenberškim učenjacima. Ovaj događaj se često smatra pravim početkom pokreta Reformacije. Prvi počeci godišnjeg slavlja u spomen na reformaciju nalaze se već u samom stoljeću reformacije. Prema pojedinim crkvenim propisima kao opći spomendan slavio se ili 10. studenoga, Lutherov rođendan ili 18. veljače, dan njegove smrti; u ovom smislu slavio se i Dan predaje augsburške vjeroispovijesti (25. lipnja). Izborni knez Georg II. Saski odredio je 1667. da se dan pribijanja teza 31. listopada slavi kao spomen reformacije. Ovaj termin je prihvaćen u većini pokrajinskih crkava, a moguć je isto tako i u nedjelju prije, odnosno poslije 31. listopada.

Svi sveti (1. studenoga)

Prema informacijama obrednika i redova čitanja Svi sveti 1. studenoga još su jedna ekumenska svetkovina: Luteranski obrednik iz 1955. i Lekcionar iz 1978. nude za taj dan vlastiti proprij s čitanjima iz Otk 7,9-12(13-17) i Mt 5,2-10(11-12) pod naslovom spomendan svetih. Katolička crkva slavi Sve svete kao svetkovinu s dva novozavjetna čitanja (Otk 7,2-4.9-14; 1Iv 3,1-3), evanđeljem o blaženstvima (Mt 5,1-12a) i vlastitim predslovljem, Nebeski Jeruzalem, naša domovina.

Ova svetkovina svoje porijeklo ima na Istoku. Tamo se već u 4. stoljeću u različite termine slavio spomen svih mučenika. Još danas se u bizantskom obredu nedjelja po

Duhovima smatra nedjeljom svih svetih. U istočno-sirskoj liturgiji ona se slavila u petak poslije Uskrsa. Svetkovina Svih Svetih 1. studenoga posvjedočena je najprije u Engleskoj i Irskoj sredinom 8. stoljeća. Vjerojatno je njen nastanak povezan s podizanjem kapele na čast siju svetih u sv. Petru u Rimu za Grgura III. (731.-741.). Za Grugura IV. (828.-844.) prihvaćena je i na kontinentu.

Dušni dan (2. studenoga)

Katolička crkva 2. studenoga slavi spomen svih vjernih mrtvih. Taj dan posjeduje visok liturgijski položaj: ako padne u nedjelju potiskuje dotični nedjeljni proprij. Opat Odilo iz Clunyja uveo je godine 998. spomen-slavlje za preminule u njemu podređenim samostanima. To slavlje 2. studenoga brzo se proširilo čitavim zapadom. U 15. stoljeću kod španjolskih dominikanaca uobičajilo se da svaki svećenik toga dana slavi tri mise. U 18. stoljeću taj privilegij je dan svim svećenicima u Španjolskoj, Portugalu i Latinskoj Americi, a za Benedikta XV. proširen je na cijelu Crkvu. U skladu s tim Misal sadržava tri misna formulara. Oni prilično jedinstveno tematiziraju nadu u ispunjenje usnulih u Kristu utemeljenu na Kristovu uskrsnuću. Može se birati između četiri pokojnička predslovlja (Nada vjernika; Jedan koji je umro za sve; Krist, uskrsnuće i život; Čovjek u ruci Božjoj).

Sv. Martin (11. studenoga)

U završno vrijeme crkvene godine pada spomendan biskupa Martina iz Toursa koji kod evangeličkih, kao i kod katoličkih kršćana uživa veliku popularnost.

Martin je rođen 316./317. u današnjem Szombethelyju u Mađarskoj, najprije je bio vojnik, dao se krstiti te je kao učenik Hilarija iz Poitiersa 371. izabran za biskupa Toursa. Umro je 8. studenoga 397. Prema predaji, dok je bio vojnik, na gradskim vratima Amiensa podijelio je svoj plašt s promrzlim prosjakom.

Za evangeličke kršćane 11. studenoga je ujedno dan krštenja i imendan Martina Luthera. 11. studenoga je po svoj prilici izvorno počinjalo osmotjedno vrijeme došašća kao priprava na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja (Martinjski post). Na svjetovnom području Martinje je bilo važan termin ugovaranja, poreza i sajmova. Običaj da se taj dan, odnosno njegovo predvečerje slavi procesijama sa svjetlima i lampionima, danas se širi i na mnogim mjestima predstavlja značajan dio ekumenskih običaja koji povezuju evangeličke i katoličke kršćane. Novi Benedictionale sadržava formular za blagoslov djece i svjetla na blagdan sv. Martina.

Posljednje nedjelje

Pretpretposljednja nedjelja (32. nedjelja kroz godinu)

Prema evangeličkom Redu evanđelje Lk 17,20-24(25-30) određuje karakter ove nedjelje: radi se o neočekivanom dolasku kraljevstva Božjeg. Poslanica Rim 14,7-9 sadržava utješni glas: Krist je gospodar i živima i mrtvima. Za završno vrijeme crkvene godine postoji i vlastito predslovlje: „Po njemu mi koji smo pod vlašću smrti imamo nadu u život vječni na koji će on u dan suda pozvati sve koji u njega vjeruju:“

Prema katoličkom Redu u drugom čitanju i evanđelju u godini A isto tako je riječ o konačnom Kristovu dolasku i uskrsnuću mrtvih (1Sol 4,13-18; Mt 25, 1-13: prispodoba o

mudrim i ludim djevicama). U godini B drugo se čitanje (Heb 9,24-28) odnosi na ponovni dolazak Kristov. U godini C prvo čitanje (2Mak 7,1-2.9-14) i evanđelje Lk 20,27-38 tematiziraju nadu u uskrsnuće mrtvih i novi život u kraljevstvu Božjem.

Pretposljednja nedjelja (33. nedjelja kroz godinu)

U središtu bogoslužja evangeličkih zajednica je evanđelje Mt 25,31-46, velika prispodoba o posljednjem sudu: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Poslanica Rim 8,18-23(24-25) izražava čežnju čitavog stvorenja za otkupljenjem. Kao graduale pjeva se prepjev stare posljednice iz misa za pokojne Dies irae, dies illa: „U dan onaj, u dan gnjeva…“

U godini A katoličkog Reda čita se Izr 31,10-13.19-20.30-31, 1Sol 5,1-6 (neočekivani dolazak kraja „poput kradljivca u noći“) i Mt 25,14-30 (prispodoba o povjerenim talentima; Sud). Eshatološke teme još jasnije dolaze do izražaja u godini B (Dn 12,1-3; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32) i C (Mal 3,19-20a[4,1-2a]; 2Sol 3,7-12; Lk 21,5-19). Molitve toga dana govore o vjernosti u služenju Kristu (zborna i darovna molitva) te o nadi u vječno zajedništvo s Kristom (darovna molitva).

Pokornički i prosni dan

Usprkos Lutherovoj kritici kvatri evangelički crkveni propisi iz vremena reformacije određuju dane pokore i molitve koji se često održavaju u tradicionalnim vremenima, ponegdje i mjesečno. Često su objavljivani zbog nekog aktualnog povoda (opasnost od Turaka, nedaće za vrijeme Tridesetgodišnjeg rata itd.). Iz te prakse razvili su se pokornički i prosni dani koji su se redovito slavili. Konferencija evangeličkih crkvenih poglavara u Eisenachu pozabavila se 1853. i 1878. uvođenjem općeg pokorničkog i prosnog dana u srijedu prije posljednje nedjelje po Trojstvu, a koji je 1893. preuzela većina evangeličkih pokrajinskih crkava. Pojedine pokrajinske crkve zadržale su i ostale pokorničke i prosne dane. Tako Evangeličko-luteranska pokrajinska crkva Saske uz jesenski dan pokore pozna i proljetni dan pokore u srijedu poslije nedjelje Reminiscere.

Pokornički i prosni dani izvorno imaju javni karakter: cjelokupno stanovništvo se zbog kriza i opasnosti pozivalo na pokoru i molitvu. Taj karakter je malo-pomalo izgubljen u velikoj mjeri te je tako načinio mjesta shvaćanju pokore i molitve koje se jače odnosi na pojedinca. Uobičajilo se da se taj dan koristi za odlazak na Večeru i ispit savjesti.

Iako Luteranski obrednik za Dan pokore i molitve (slično kao i za Veliki petak) nudi formular bogoslužja bez Večere, u mnogim se zajednicama slavi bogoslužje Večere. Prema novom Redu čitanja čita se Rim 2,1-11 (poziv na pokoru; Božja nepristranost) i Lk 13[1-5]6-9 (poziv na pokoru; prispodoba o smokvi).

Posljednja nedjelja

Kralj Friedrich Wilhelm III. Pruski odredio je 1816. da se svake godine posljednju nedjelju crkvene godine slavi kao opći blagdan u spomen na pokojne. Moguće je da je kod te uredbe ulogu imalo i prisjećanje na pale u oslobodilačkim ratovima. Ovo „slavlje mrtvih“ na koncu crkvene godine brzo su preuzele i druge pokrajinske crkve te je kao „nedjelja mrtvih“ stekla veliku popularnost. Uobičajeno je pohoditi groblja i ukrasiti grobove. Nedjelja mrtvih tako je na stanoviti način evangelički pandan slavlju Dušnog dana. U njoj očito do izražaja dolazi duboka ljudska potreba.

Međutim, opravdanje jednog takvog dana se stalno iznova osporavalo teološkim razlozima – već u 19. stoljeću. Luteranski obrednik iz 1954. izbjegava ime nedjelja mrtvih i

umjesto toga govori o posljednjoj nedjelji crkvene godine (nedjelja vječnosti, nedjelja sudnjega dana). U unutar-crkvenoj jezičnoj upotrebi uvelike je prihvaćen naziv nedjelja vječnosti. Obrednik uz formular za nedjelju vječnosti preporučuje vlastiti proprij na spomen preminulih. U jednoj uputi za uz kalendar stoji: „Spomen preminulih se do daljnjega slavi povezan s posljednjom nedjeljom crkvene godine“. Isto tako, novi Red čitanja proglašava da se čitanja posljednje nedjelje crkvene godine mogu zamijeniti s onima spomena na preminule. Tome odgovara prošireni običaj da se pokojni upravo završene crkvene godine poimence navode i uključuju u molitvu s njihovim rođacima. Na nekim mjestima ovaj se običaj povezuje s bogoslužjem na večer Stare godine (Silvestrova).

Prema novom Redu čitanja čita se Otk 21,1-7 (novo nebo – nova zemlja) i Mt 25,1-13 (prispodoba o deset djevica). Tekstovi molitava mole za dolazak Kristov i kraljevstva Božjega. Kao graduale pjeva se „Probudite se, glas nas zove“. Čitanja i molitve spomena na preminule naprotiv jače u obzir uzimaju individualnu nadu u uskrsnuće (1Kor 15,35-38.42-44a; Iv 5,24-29: uskrsnuće mrtvih; prisutnost života u Isusu).

Nedjelja Krista Kralja

Pio XI. uveo je 1925. povodom slavlja 1600 godina koncila u Niceji (325.) svetkovinu Krista Kralja, idejnu svetkovinu koja u središte stavlja ideju Kristove kraljevske vlasti. Izvorno, ova se svetkovina (puni naslov: svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svemira) slavila uvijek posljednje nedjelje u listopadu (dakle neposredno prije Svih svetih), ali se tijekom preuređenja kalendara ipak premjestila na posljednju nedjelju kroz godinu. Njemački Misal ju nazivom nedjelja Krista Kralja na vrlo spretan način uvrštava u niz nedjelja odakle proizlazi i stanovita veza s nedjeljom vječnosti evangeličkih kršćana.

Ova svetkovina ima vlastito predslovlje Krist svećenik i kralj: „Ti si svoga Sina jedinca, Gospodina našega Isusa Krista, uljem radosti pomazao za vječnog svećenika i kralja vasione… Kad svojoj vlasti podloži sva stvorenja, predat će tvome neizmjernom veličanstvu vječno i sveopće kraljevstvo.“ Zborna i popričesna molitva slave Krista kao glavu i kralja novog stvorenja; darovna molitva moli za jedinstvo i mir za sve narode. Čita se (A) Ez 34,11-12.15-17 (Bog kao pastir), 1Kor 15,20-26.28 (Kristovo predavanja vlasti Ocu) i Mt 25,31-46 (posljednji sud); u godini B Dn 7,13-14 (dolazak Sina Čovječjega), Otk 1,5-8 (Krist – vladar nad kraljevima i zemljom) i Iv 18,33b-37 (Isus pred Pilatom: „Ja sam kralj“); u godini C 2 Sam 5,1-3 (David postaje kralj), Kol 1,12-20 (Krist – gospodar stvorenja i Glava Crkve) i Lk 23,35-43 („Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!).

TREĆI DIO

BOŽIĆNI CIKLUS

Poglavlje 13

SVETKOVINA BOŽIĆA

Božićni ciklus

U prva tri stoljeća kršćanstvo osim svetkovine Uskrsa nije poznavalo godišnjih svetkovina. Tek u 4. stoljeću u Rimu se 25. prosinca počeo slaviti kao svetkovina rođenja Kristova. Nešto ranije na Istoku i u nekim područjima Zapada prihvaćen je 6. siječnja kao svetkovina Bogojavljenja (Epifanije). Oba ova razvoja postaju razumljiva zbog veće potrebe da se spasenjsko događanje historizirajuće razloži te da se pojedine postaje iz povijesti Kristove slave svaka u vlastitom slavlju. Pritom se mogu prepoznati jasne paralele s uskrsnim ciklusom: i svetkovini Božića odnosno Bogojavljenja prethodi vlastito vrijeme priprave (došašće), dobila je vlastiti tjedan slavlja (osminu) i vrijeme slavlja koje seže i poslije njega (božićno vrijeme). Kao zaključna svetkovina božićnog vremena – analogno Duhovima – tradicionalno se smatra slavlje Prikazanja Gospodnjega (Svijećnica) 2. veljače. I bogoslužje u božićnoj noći daje prepoznati određene paralele s uskrsnom noći.

Za razliku od Uskrsa, Božić i Bogojavljenje ipak nemaju oslonac u židovskom kalendaru slavlja. Također se ne ravnaju prema Mjesečevoj godini poput Uskrsa, već prema onoj Sunčevoj, dakle imaju stalni datum i razbijaju sedmodnevni ritam tjedne Pashe (redoslijed nedjelja) koji je mjerodavan za Uskrs. Ovo različito kalendarsko utemeljenje ovih dvaju ciklusa slavlja vodi poznatim poteškoćama kod podjele crkvene godine u cjelini: uskrsni i božićni ciklus svake si godine međusobno „smetaju“ na različit način.

Imena

U najstarijim latinskim izvorima ova se svetkovina naziva rođendan (dies nativitatis, natalis) Gospodina našega Isusa Krista od čega u današnjim romanskim jezicima potječu npr. natale, navidad, noël. Njemački Weihnachten (blagoslovljena, sveta noć), christmas (engleski), kerstmis (nizozemski) imena su koja su se probila u germanskim jezicima. U bizantskom obredu govori se o svetkovini utjelovljenja Gospodina našega, Boga i Spasitelja Isusa Krista.

Biblijska podloga

Pretpovijest

Izvještaji o rođenju i djetinjstvu Isusovu prema mišljenju tumača Novog zavjeta ne pripadaju najstarijim dijelovima predaje evanđelja. Ipak je upravo povijest djetinjstva Lukinog evanđelja utjecala na kronologiju božićnog ciklusa i nekih svetkovina koje ga slijede. Pravoj povijesti djetinjstva Isusova prethode izvještaji o rođenju Ivana Krstitelja: svećeniku Zahariji u dubokoj starosti za vrijeme njegove službe u Hramu naviješteno je rođenje sina (Lk 1,5-25). Kad je Elizabeta, njegova žena također poodmakle dobi, bila u šestom mjesecu trudnoće, Mariji se ukazuje anđeo Gabrijel i naviješta joj rođenje sina (1,26-38). Marija pohodi Elizabetu i ostaje kod nje tri mjeseca (1,39-56). Elizabeta na svijet donosi sina koji dobiva ime Ivan (1,57-66). U ovu „pretpovijest“ utkani su neki od najljepših poetskih dijelova Novog zavjeta: to su anđelov pozdrav Mariji, Ave Maria, 1,28-33; veličanje Elizabetino koje se u kasnijoj tradiciji povezuje s tim pozdravom, 1,42; hvalospjev Marijin, Magnificat, 1,46-55; hvalospjev Zaharijin, Benedictus, 1,67-79.

Isusovo rođenje

Lk 2,1-20 pripovijeda povijest rođenja: zbog poreznog popisa za cara Augusta Josip i trudna Marija moraju poći u Betlehem odakle je potjecao Josip. Tamo na svijet u siromašnim prilikama dolazi Dijete; kolijevka su mu jasle. Anđeli naviještaju taj događaj pastirima na

polju (tu svoje mjesto ima hvalospjev anđela, Gloria in excelsis). Pastiri pohode Dijete u jaslama i šire vijest o njemu. Nakon osam dana Dijete je u skladu sa židovskim običajem obrezano te dobiva ime (2,21). Također prema židovskom običaju Dijete su donijele u Jeruzalem i tamo ga „prikazali“ u Hramu (2,22-38; ovdje Šimun pjeva svoj hvalospjev, Nunc dimittis, 2,29-32). Povijest o dvanaestogodišnjem Isusu u Hramu (2,41-52) zaključuje Lukino pripovijedanje o djetinjstvu.

Isusovo djetinjstvo prema Mateju

Na početku se Josipu u snu ukazuje anđeo koji ga izvještava o Mariji, njegovoj zaručnici: začela je po Duhu Svetomu (1,18-24). Isusovo rođenje tek se kratko spominje (1,25). Veliki prostor zauzimaju izvještaji o mudracima s Istoka i podlosti kralja Heroda (2,1-12), o bijegu roditelja s Djetetom u Egipat (2,13-15), o pokolju djece u Betlehemu (2,16-18) te o povratku obitelji u Nazaret (2,19-23). Podaci o vremenu Herodova vladanja (2,1) i pojavi zvijezde koju mudraci slijede (2,2) stalno su iznova davali povoda spekulacijama o datumu Isusova rođenja.

Utjelovljenje Riječi

I Ivanovo evanđelje počinje „božićnim“ tekstom u kojem se ideja utjelovljenja božanske riječi, logosa, razvija jasno povezana s dolaskom Isusovim (prolog Ivanova evanđelja, 1,1-18). No, povijesti rođenja i djetinjstva Isusova tu nema isto kao i u Markovu evanđelju.

Povijesni pregled

O porijeklu svetkovine Božića postoje dvije hipoteze:

Proračunska hipoteza

Ova hipoteza polazi od toga da su kršćanski teolozi proračunima najrazličitijih vrsta došli do 25. prosinca kao datuma Isusova rođenja. Prema nekim predajama 25. ožujak se smatra prvim danom stvaranja. S ovim dano u vezu se dovodi kako Isusova smrt, tako i njegovo začeće, odnosno prema drugoj predaji – i njegovo rođenje (početak novog stvaranja svijeta!). Ako je Isus začet 25. ožujka, kao dan njegova rođenja može se utvrditi 25. prosinca. Ipak, ta dva datuma u starim tekstovima nisu cjelovita; oba imaju spekulativnu pozadinu: neki rođenje Isusovo (ne začeće!) smještaju u proljeće i povezuju ga s njegovim danom smrti 14. nisana; u drugim se krajevima mjesec svibanj (osobito 20. svibanj) smatra mjesecom Isusova rođenja. Kao dan rođenja i smrti navodi se i 28. ožujka.

Religijsko-povijesna hipoteza

Ovdje se polazi od toga da je slavlje Isusova rođenja 25. prosinca povezano sa slavljem nepobijeđenog boga Sunca (natale solis invicti) koje je godine 247. uveo rimski car Aurelijan i smjestio na 25. prosinca u blizinu zimskog solsticija. Kršćani su – tako se pretpostavlja – kristijanizirali to slavlje time što su istoga dana slavili rođenje Isusovo. Tako su se pritom mogli nadovezati na biblijske izričaje: Mal 3,20 Spasitelja koji dolazi naziva „sunce pravde“; u Ivanovu evanđelju Krist se više puta opisuje kao „svjetlo svijeta“ (8,12; 1,9). Moguće je da se kristijanizacija slavlja boga Sunca dogodila u isto vrijeme kad je i dan Gospodnji kao dan Sunca postao državni neradni dan i blagdan.

Širenje svetkovine

Po svoj prilici oba su ova čimbenika – pokušaji da se izračuna datum Isusova rođenja i kristijanizacija slavlja Sunca – zajednički djelovala kod nastajanja i ostvarivanja svetkovine Božića. Brzo širenje ove svetkovine na Zapadu vjerojatno je bilo povezano i s borbom državne crkve protiv arijanizma budući da je ona bogoslužno slavila Kristovo bogočovještvo i suprotstavljala se arijevskim krivovjerjima. U crkvama Istoka svetkovina Božića počela se tek od konca 4. stoljeća probijati uz svetkovinu Bogojavljenja. Još kasnije ova je svetkovina prihvaćena u Egiptu, Jeruzalemu i Palestini. Jedan armenski lekcionar iz 415. godine 25. prosinca je predviđao spomen Jakova i Davida; još i danas Armenska crkva Isusovo rođenje ne slavi 25. prosinca, nego 6. siječnja.

Anđeoska, pastirska i ljudska služba

Karakteristično za slavlje svetkovine Božića u Rimu, a kasnije na čitavom Zapadu su tri božićne mise: u ponoć se slavi anđeoska služba, u zoru pastirska služba, a danju ljudska služba. Taj je običaj povezan s rimskim navadama: izvorno se tu poznavalo samo euharistijsko slavlje danju koje je predvodio papa u uobičajeno vrijeme u 9 sati u sv. Petru. U 5. stoljeću tome je pridodana misa u ponoć u crkvi Svete Marije Velike. Tome je najvjerojatnije uzrok jeruzalemski uzor: naime, u noći na 6. siječnja okupljalo se u crkvi Rođenja u Betlehemu na euharistijsko slavlje te se poslije toga u procesiji vraćalo u Jeruzalem. Budući da se u jednoj podzemnoj kapeli u Svetoj Mariji Velikoj čuvala imitacija jaslica odnosno njihove relikvije, bilo je lako oponašati taj jeruzalemski običaj. Od 6. stoljeća papa je običavao da na svom putu od Svete Marije Velike prema sv. Petru svrati u crkvu sv. Anastazije i tamo slavi još jednu misu – vjerojatno kao čin ljubaznosti prema bizantskom namjesniku u Rimu i njegovim dvorjanima jer je u istočnim crkvama sveta Anastazija, čiji se dan također slavio 25. prosinca, uživala veliko poštovanje.

Običaj da se na Božić slave tri mise, srednjovjekovni mistici su povezivali s „trostrukim rođenjem“ Isusovim: na Božić je riječ o rođenju Sina od Oca prije svih vjekova i svijeta; o rođenju Sina Božjega od Djevice Marije, dakle o otajstvu utjelovljenja Riječi; i konačno o rođenju Božjem po Duhu Svetom u duši pojedinca.

Raščlanjivanje tema

Uzajamno preuzimanje svetkovina Bogojavljenja i Božića od Rimske i Bizantske crkve kao posljedicu je imalo razmjenu, odnosno raščlanjivanje sadržaja dotičnih svetkovina: u Rimu se – kao i u sjevernoj Africi – sa svetkovinom Božića najprije povezivao spomen na poklon mudraca i pokolj dječice u Betlehemu – teme koje su tu kasnije dodijeljene svetkovini Bogojavljenja. Na Istoku je naprotiv nakon preuzimanja svetkovine Božića krštenje Isusovo postajalo sve isključivije odlučujući sadržaj Bogojavljenja. U središte svetkovine Božića tu je dospjelo otajstvo Isusova bogočovještva kako su ga opisali veliki koncili prve Crkve. Ona je malo-pomalo, prema uzoru svog starijeg „takmaca“, svetkovine Bogojavljenja, oblikovano sve bogatije: prema bizantskom obredu svetkovina Božića započinje noćnim bdijenjem koje sa svojim starozavjetnim čitanjima jasno podsjeća na uskrsnu noć. Iz Novog zavjeta se čita Heb 1,1-12 i Lk 2,1-20. Na jutarnjem bogoslužju svetkovine čita se Mt 1,18-25. Gal 4,4-7 i Mt 2,1-12 daju temu za euharistijsko slavlje.

Značenje

Objava Božja u Isusu Kristu

Rođendan, odnosno rođendansko slavlje na jeziku antike znače više od pukog spomena na rođenje nekog čovjeka. Taj izraz je mogao – naročito tamo gdje se primjenjivao na vladare i bogove – poprimiti i značenje veličanja, objave, širenja moći, proglašavanja božanstvom. Tako je dobio udjela na punini značenja grčkih pojmova epiphaneia i theophaneia. Pod tim se u antici shvaćalo „kako vidljivu pojavu nekog boga, tako i svečani pohod vladara štovanog kao božanstvo u gradove svoga carstva“ (A. Adam, str. 122). Ako je nastanku svetkovine Božića kumovalo pogansko-rimsko slavlje „nepobijeđenog boga Sunca“, onda se može pretpostaviti da su i kršćani od početka slavili rođenje Kristovo u takvom širem smislu, a ne samo kao spomen na povijesni događaj rođenja Isusova. Božić ima udjela u teološkom sadržaju svetkovine Bogojavljenja: u oba ta dana kršćani slave Božju objavu u Isusu Kristu, njegov dolazak na svijet u liku čovjeka rođena od žene, položnog patnji, prolaznosti i smrti. Oni ujedno slave odricanje od samoga sebe i poniženje samoga sebe kao dokaz i potvrdu njegove božanske vlasti: kao što je antički vladar u svojoj epiphaneia naveliko pokazivao i potvrđivao svoju vlast, tako Bog u epiphaneia svoga Sina dokazuje i objavljuje svoju stvarateljsku, spasonosnu vlast nad ovim svijetom.

Čudesna razmjena

Utjelovljenje Boga nije smisao samome sebi: ono je usmjereno na spasenje ljudi i čitavog stvorenja od vlasti grijeha i smrti. Bog je postao čovjekom kako bi ljudi postali djeca Božja: kršćanska teologija tako je formulirala božićno otajstvo. Govori se o „čudesnoj razmjeni“ koja se tu dogodila: Bog se u svom Sinu odrekao svog visočanstva, odložio je atribute svog božanstva i umjesto toga na se uzeo bol, prolaznost i smrt. „… u naše bijedno tijelo i krv odjenu se vječno Dobro“ stoji kod Martina Luthera (EKG 15; GL 130). Smisao takvog samo-odricanja Božjega je dovođenje kući, pomirenje ljudi:

Odreče se vlasti svoje sve,Neznatan i malen postade,Lik sluge uze,Stvoritelj stvari sve.

Čudesno se zamjeni s nama:Tijelo i krv prihvatiU kraljevstvo Oca svoga pusti nasOdrekavši se božanstva čista.

On postade sluga, a gospodar ja,Kakva je to samo razmjena!Što bi mi moglo biti milijeDragi moj Isuse! (EKG 21; GL 134)

Čovještvo Božje

Upravo su veoma ljudske okolnosti Isusova rođenja o kojima izvještava Luka stalno iznova zaokupljale pobožnu maštu; ipak tu apstraktni govor o Božjem utjelovljenju dobiva konkretan oblik. Fascinacija koja do danas za mnoge ljude proizlazi iz Božića naročito je povezana s time da se pripovijeda, pjeva i slavi ulazak božanske stvarnosti u sasvim predočive, također i

spoznatljive svakodnevne ljudske datosti i zbivanja. Ujedno ideja „čudesne razmjene“ Boga i čovjeka uspostavlja vezu sa svetkovinom Uskrsa: u Isusovu rođenju počeo je njegov put prema križu, počela je njegova žrtva.

Majka Božja

Nije čudo da se pobožna mašta već rano bavila Majkom Božjom o kojoj već pripovijedaju evanđelja. To ponajprije pripada području onog ljudskog, onomu što sačinjava zornu, spoznatljivu pozadinu za božansko djelovanje: to da Isus kao i svaki drugi čovjek ima majku koja ga je začela, nosila, rodila, hranila i njegovala čini bjelodano jasnim kako tu Bog dolazi blizu čovjeku, kako se ljudski povezuje s njime.

Svjetlo svijeta

Konačno, od početka je svetkovini Božića vlastita tematika svjetla: utjelovljenje Božje zorno prikazuje i interpretira predodžba o svjetlu koje dolazi na svijet (Iv 1,4 i dalje; 3,19 i dalje; 9,5 i sl.) i tjera tamu: „Dođi svjetlo vječno, pruži svijetu novi sjaj; zasvijetli usred noći i učini nas djecom svjetla“ (Martin Luther; EKG 15; GL 130).

Bogoslužno slavlje

Katolička praksa

Prema novom Misalu bogoslužno slavlje Božića (Svetkovine rođenja Gospodinova) počinje misom bdijenja u predvečerje (na svetu večer). Dok misni formular za jutro 24. prosinca još ima karakteristike došašća, tekstovi večernje mise (slavi se navečer 24. prosinca bilo prije bilo poslije večernje) kruže oko božićnih tema: i dok zborna molitva još govori o čekanju na „svetkovinu otkupljenja“, darovna i popričesna molitva već preuzimaju temu „utjelovljenja“. Kao evanđelje čita se rodoslovlje Isusovo i navještaj rođenja Josipu (Mt 1,1-25; kraći oblik 1,18-25).

Slijede tri božićne mise: misa polnoćka, misa zornica i danja misa. O tome stoji: „Na Božić svaki svećenik može slaviti ili suslaviti tri mise; ipak samo u određeno vrijeme.“ Na polnoćki se čita Iz 9,1-6 („Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“), Tit 2,11-14 („Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi“) i Lk 2,1-14, prvi dio Lukinog izvještaja o rođenju. Zborna molitva za temu uzima svjetlo: „Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom…“ Darovna molitva tematizira „svetu razmjenu“ po kojoj smo suoblikovani Kristu. Evanđelje mise zornice drugi je dio Lukinog izvještaja o rođenju u kojem se radi o dolasku pastira do jaslica (Lk 2,15-20). Čita se i Iz 62,11-12 („Recite kćeri Sionskoj: Evo, dolazi tvoj Spasitelj“) i Tit 3,4-7 („Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega“). Zborna, darovna i popričesna molitva tematiziraju utjelovljenje božanske Riječi i bogočovještvo Kristovo. U središtu danje mise je evanđelje o utjelovljenju Riječi (Iv 1,1-18). Čita se Iz 52,7-10 („Da svi krajevi vide spasenje boga našega“) i Heb 1,1-6 (Uzvišenje Sina). Molitve za temu uzimaju „čudesnu razmjenu“ i povezuju Kristovo rođenje i ponovno rođenje vjernika: „Udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav“ (zborna molitva).

Za vrijeme Vjerovanja klekne se na riječi i utjelovio se odnosno začet po Duhu Svetom. Tri božićna predslovlja za temu imaju Krist, svjetlo, Obnova svijeta po utjelovljenom Sinu Božjem i Čudesna razmjena.

Evangelička praksa

Na evangeličkom području slavlje svetkovine Božića u pravilu počinje božićnom večernjom u predvečerje svetkovine. Običaj seže do u vrijeme reformacije: kako bi se suprotstavilo „neurednim“ običajima po noći, bogoslužje u ponoć zamijenilo se večernjom u predvečerje. Polnoćku koja je prema tadašnjem običaju prethodila noćnom bogoslužju, premjestilo se na rano jutro božićnog dana. U nekim krajevima – npr. u Erzbebirge (gorje na granici Njemačke i Češke), u drugim područjima srednje i južne Njemačke – polnoćka je do danas u zoru svetkovine u središtu evangeličkog slavlja Božića. Može se dodatno slaviti uz večernju Božića u predvečerje, ali ju i zamijeniti. Za dva danja slavlja svezak II Luteranskog obrednika (1960.) nudi ove obrasce: na večernjoj Božića čitaju se proročanstva iz Mih 5,1-3, Iz 9,5-6a i Iz 11,1-2 te (u tri odlomka) Lukina povijest rođenja Lk 2,1-20. Na polnoćki se umjesto toga čita Jr 23,5-6, Ez 37,24-28 i Mt 1,18-25. Osim toga, postoji i formular za bdijenje božićne noći s čitanjima iz Post 2 i 3, Mih 5,1-3, Iz 9,5-6a, Iz 11,1-2, Jr 31,31-34, Lk 2,1-10. Novi Red tekstova za čitanja i propovijedi predviđa između ostaloga za večernju Božića Tit 2,11-14 i Lk 2,1-20. Proprij se može zamijeniti s onim božićne noći (Rim 1,1-7; Mt 1[1-7]18-21[22-25]). Valja zapaziti da se u sve više evangeličkih zajednica Božić opet slavi bogoslužjem u božićnoj noći.

Osobitost evangeličkog slavlja Božića koja također korijene ima u vremenu reformacije je njegovo produživanje na drugi (ranije čak i treći) dan Božića. Svečana osmina prema katoličkom Redu određena je spomenom na takozvane comites Christi (latinski pratioce Djeteta Isusa: 26. prosinca Stjepan, 27. prosinca evanđelist Ivan, 28. prosinca Nevina dječica). Luteranski se obrednik iz 1955. u načelu nastavlja na ovaj Red. Preuzeo je isto tako i tri božićne mise – u noći, u zoru i danju misu, ali je ovim dvjema posljednjim dao naziv Svetkovina Božića I i Svetkovina Božića II te time pojasnio da se taj drugi formular može koristiti ne samo 25., nego i 26. prosinca. U praksi se to svodi na to da se 26. prosinca slavi kao drugi dan svetkovine Božića i da formular Svetkovina Božića II (stara danja misa) potiskuje spomen Stjepana Prvomučenika. Novi Red za tekstove čitanja i propovijedi proglašava da se ova dva formulara Svetkovina Božića I i II mogu zamjenjivati. Prvi formular ima čitanja Tit 3,4-7 i Lk 2,[1-14]15-20; drugi formular predlaže Heb 1,1-3[4-6] i Iv 1,1-5[6-8]9-14.

Običaji

Mnoštvo narodnih običaja uz Božić pokazuje njegovu veliku popularnost.

Prikazi jaslica

Božićne jaslice – figuralni prikazi djeteta Isusa u jaslicama, njegovih roditelja, anđela, pastira i kraljeva, također i životinja koje je pobožna mašta pridružila Djetetu – oduvijek su bile omiljene. Ovaj običaj potječe iz prve crkve. Međutim, pravi prikazi jaslica pojavili su se tek u 13. stoljeću kad je općenito ojačalo zanimanje za povijesne (također i ljudske) detalje povijesti Isusove i kad je uzrokovalo nove nazore i prakse glede pobožnosti. 1223. Franjo Asiški u Grecciu održava slavlje s jaslicama koje je postalo uzor sličnim oblikovanjima i slavljima i na drugim mjestima. Prikazi jaslica brzo su se proširili u 16. stoljeću. Najprije su se postavljali u crkve, a od 18. stoljeća preuzeti su i kao obiteljski običaj.

Drugi oblik štovanja djeteta Isusa izražava se u kipovima malog Isusa koje se – često raskošno ukrašene – stavljalo na oltare (npr. praški mali Isus). U običaju Bornkindl – prikazu

djeteta Isusa osobito raširenom na području Erzgebirge – ovaj je običaj našao svoj evangelički pandan.

Kolijevka i božićne predstave

Povezan s tim je i običaj s kolijevkom: kolijevka s lutkom koja predstavlja dijete Isusa stavlja se na oltar i tamo ziba. Pritom se pjevaju pjesme koje sadržajem i ritmom opisuju taj događaj: „Josipe, Josipe moj mili, pomozi mi dijete zibati…“ Kolijevka nije sastavni dio liturgije nego se prakticira prije ili poslije polonoćke.

Iznimno veliku, štoviše i rastuću popularnost uživaju božićne predstave. Razvile su se paralelno s pasijskim i uskrsnim igrama, po svoj prilici najprije ih oponašajući. Kao i one imale su svoje mjesto u bogoslužju, dramatizirale su odnosno dijalogizirale sadržaj liturgije, zatim su se osamostalile i konačno odvojile od bogoslužja. Njihovi počeci nalaze se u 11. i 12. stoljeću. Prve opsežnije, od bogoslužja odvojene božićne igre predajom su sačuvane iz 13. stoljeća. Nisu predstavljale samo događaje oko Isusova rođenja, poklona pastira i mudraca, nego ponekad i pokolj nevine dječice u Betlehemu kao i bijeg svete Obitelji u Egipat.

Povijest bijega u Egipat ponegdje se scenski prikazuje na magarećem slavlju (često 14. siječnja). U liturgijskim pjesmama i poklicima oponašalo se revanje magarca te se nakon otpusta pjevao trostruki ia. U sličnu kategoriju pripadala su i zakrabuljena ruganja crkvenim obredima koja su se razvila od 11. stoljeća u krugu Božića(s zamijenjenim ulogama, parodijama mise i dr.).

Jedan oblik božićne igre je u nekom pogledu quempas, njemačka pučka božićna pjesma koja svoje mjesto ima na polnoćki. Grupe učenika, odnosno djece podijele se na četiri mjesta u crkvi i naizmjenično pjevaju – svaki zbor po jedan redak – latinskog ili njemačkog teksta pjesme Quem pastores laudavere (Kog pastiri veličahu); zajednica se nakon svake strofe ove pjesme uključuje nekom drugom pjesmom (Danas su anđeli dragi ili sa Sin Božji se kao čovjek rodi).

Božićni darovi

Uzajamno darivanje za Božić potječe od darivanja djece i obitelji za sv. Nikolu (6. prosinca). Oko 1535. Martin Luther je poticao da se darivanje za sv. Nikolu prebaci na Božić. Darove više nije donosio sveti Nikola, nego Božić (kasnije ublaženo kao dijete Isus).

Božićno drvce

U božićnom drvcu povezuje se simbolika svjetla svetkovine Božića sa simbolikom života (drvo života, vazdazelene grane). Rano svjedočanstvo božićnog drvca ukrašenog zvijezdom i svjetlima nalazi se na bakrorezu Lucasa Cranacha starijeg iz godine 1509. Simbolika drveta pak seže mnogo dalje: već u pretkršćansko vrijeme stabla su imala važnu religijsku ulogu – kao simboli života, sjedište bogova itd. U kršćanskoj tradiciji svoje mjesto ima rajsko drvo, ali i drvo križa na kojem je umro Krist. Moguće je da se božićno drvce razvilo iz rajskog drva kakvo se – ukrašeno plodovima života – koristilo u misterijskim igrama. Običaj da se božićno drvce kiti jabukama, orasima, svakojakim kolačićima itd. po svoj je prilici povezan s tom tradicijom. Kod ukrašavanja božićnog drvca svijećama moguće je da se radi o prenošenju uskrsnih običaja, premda je moguć i samostalan razvoj.

U nekim sredinama umjesto božićnog drvca ili uz njega nalazi se božićna piramida s prikazima Isusova rođenja i drugih prizora iz Starog i Novog zavjeta.

Božićne pjesme

Popularnost svetkovine Božića izražava se u bezbrojnim pjesmama koje slave otajstvo te svetkovine na često vrlo pučki, ponekad i sentimentalan način. Ophodi pri kojima se pjevaju božićne pjesme isto tako pripadaju običajima svetkovine Božića. U crkvenoj glazbi povijest Božića je slično kao i izvještaji muke stalno iznova uglazbljivana (usp. Božićni oratorij Johanna Sebastiana Bacha).

Poglavlje 14

VRIJEME DOŠAŠĆA

Imena

Latinska riječ adventus (= dolazak) može imati isto mnoštvo značenja kao i grčka epiphaneia (= pojava): koristila se za dolazak božanstva u hramu, za prvi službeni posjet nekog vladara nakon stupanja na vlast, za carevo stupanje ne prijestolje. Kršćani su ovu riječ koristili kako za nazivanje Kristova dolaska među ljude (dakle za njegov „pojavak u tijelu“) kao i za nazivanje njegova očekivanog ponovnog dolaska (grčki parousia).

Biblijska podloga

Višeslojnost sadržaja koji se povezuju sa slavljem došašća određuju biblijski tekstovi. Došašće je vrijeme priprave na svetkovinu Božića; zato tu prirodno ima ulogu pretpovijest rođenja Isusova u Mt 1,1-25 i Lk 1,5-80. U Lukinom izvještaju pritom je u središtu posebno lik Ivana Krstitelja: on je Isusov preteča i onaj koji mu pripravlja put. Ova ideja se razvija u nedjelje vremena došašća: Ivan propovijeda u pustinji i poziva na obraćenje s obzirom na skori sud. Naviješta onoga „koji ima doći“. Onaj tko slijedi njegov poziv daje se krstiti (Mt 3,1-12; Mk 1,2-8; Lk 3,1-18). Herod ga zbog neopreznih izjava baca u tamnicu (Mt 14,1-12; Mk 6,14-29; Lk 3,19-20; 9,7-9), očito mu se javljaju sumnje u Isusovo poslanje i stav: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Mt 11,1-19; Lk 7,18-35). Svojstvenu sliku Krstitelja stvara Ivanovo evanđelje: već u prologu (1,15) Ivan se spominje kao Isusov svjedok. Upitan za svoje poslanje on upućuje na Isusa čijim se pretečom shvaća (1,19-28) i kojeg naziva „Jaganjcem Božjim koji odnosi grijeh svijeta“ (1,29-36). Iz kruga oko Ivana Isus poziva svoje prve učenike (1,37-42). Izvještaj o posljednjem svjedočanstvu Ivanovu (3,22-26; usp. i 4,1-4) očito pretpostavlja konkurentsku situaciju između učenika Ivanovih i kruga oko Isusa.

Eshatološkim značenjskim aspektom došašća kod pitanja o biblijskoj podlozi vremena došašća u vidokrug dolaze i oni tekstovi koji govore o konačnom dolasku, odnosno ponovnom dolasku Mesije, o strahotama konca, o posljednjem sudu i konačnoj uspostavi kraljevstva Božjega (usp. tekstove katoličkog Reda čitanja za prvu nedjelju došašća Mt 24,37-44; Mk 13,33-37; Lk 21,25-28.34-36). Kad se prema evangeličkom Redu u prvu nedjelju došašća čita evanđelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21,1-9) uprisutnjuje se vladarski prizvuk adventa.

Povijesni pregled

Vrijeme posta prije Bogojavljenja

Prvo sigurno svjedočanstvo slavljenja vremena došašća potječe od biskupa Perpetuusa iz Toursa (+430.): u vremenu od 11. studenoga do Božića zahtijevao je trokratni post u tjednu. Iza toga se vjerojatno krije stariji običaj: cjelokupno vrijeme između 11. studenoga i Bogojavljenja 6. siječnja, dakle sveukupno osam tjedana, slavilo se kao vrijeme posta. Kad se pridržavalo uskrsnog običaja da se u subote i nedjelje nije postilo ni u korizmi, dolazilo se do točno 40 dana posta u navedenom vremenskom razdoblju. Taj je običaj vjerojatno bio povezan s pripravom na krštenje: Bogojavljenje je u prvom redu na Istoku – uz uskrsnu noć – bilo drugi veliki termin krštenja u godini. Analogno vremenu priprave na svetkovinu Uskrsa i uskrsno krštenje sad se i za one koji su očekivali krštenje na Bogojavljenje stvorilo vrijeme priprave obilježeno postom i pokorom. Izvorni početak ovog vremena priprave 11. studenoga pojašnjava da su – kako ih mi danas nazivamo – kraj crkvene godine i vrijeme došašća koje potom slijedi prema svom porijeklu, sadržaju i oblikovanju povezani te da s prvom nedjeljom došašća zapravo uopće ne počinje novi tematski odsjek. Eshatološki naglasak koji nose posljednje nedjelje crkvene godine također je u potpunosti prisutan i u došašću.

Trajanje i ograničavanje došašća

Trajanje i granice vremena došašća najprije su u Rimu i na ostalom Zapadu bili promjenjivi: tu je na različit način posvjedočeno šest, pet i četiri tjedna došašća. Ponešto govori u prilog tome da je u Rimu izvorno bilo šest nedjelja došašća i to pet nedjelja s vlastitim formularom i jedna nedjelja koja je slijedila poslije subote kvatri u prosincu te je zato najprije bila bez vlastite euharistije. Dok se ovog uređenja pridržavalo u rimskim župnim crkvama, papinska liturgija je slavila samo tri karakteristične nedjelje došašća te uz to onu četvrtu koja je slijedila poslije subote kvatri, najprije kao „praznu“ nedjelju. Ovaj običaj se konačno ustalio i u drugim crkvama. Ona „prazna“ nedjelja također dobiva vlastiti formular, tako da se došlo do broja od četiri nedjelje došašća.

Sadržajni naglasci

Različiti su i sadržajni naglasci koje se povezivalo s došašćem: dok je u Rimu dominiralo samo očekivanje Kristova utjelovljenja, dakle božićni motiv, čini se da su u Galiji i drugim područjima – vjerojatno pod utjecajem irskih misionara – odlučujuće bile eshatološke ideje. Tu je u prvom planu bila ideja pokore s obzirom na ponovni Gospodinov dolazak te je dovela do oblikovanja vremena došašća kao vremena pokore (ljubičasta boja, ukidanje Gloria in excelsis). Rani rimski Red čitanja povezivao je temu ponovnog dolaska Kristova s motivom preteče (Ivan Krstitelj) te s motivom Isusova ulaska u Jeruzalem.

Predbožićno vrijeme na Istoku

U istočnim crkvama posebno vrijeme došašća kao vrijeme priprave na svetkovinu Božića pot tim imenom i kao takvo nije poznato. Ipak, 15. studenoga počinje četrdesetdnevni post (Filipov post). U dvije nedjelje prije Božića slavi se nedjelja otaca i nedjelja praotaca Abrahama, Izaka i Jakova (spomen patrijarha). 20. prosinca slavi se pretproslava svetkovine Božića s vlastitim himnom. Od tada pa nadalje i bogoslužje časova jasno pokazuje predbožićna obilježja.

Značenje

Dvostruki naglasak

Prema novom Temeljnom uređenju katoličke crkvene godine vrijeme došašća određuje priprava na svetkovinu Kristova rođenja i pogled na njegov konačni ponovni dolazak: „Vrijeme došašća ima dvostruki karakter: ono je s jedne strane vrijeme priprave na božićne blagdane s njihovim spomenom na prvi dolazak Sina Božjega među ljude. S druge strane, vrijeme došašća ovim spomenom usmjerava srca prema očekivanju drugog dolaska Kristova na koncu vremena. S oba ova gledišta vrijeme došašća je vrijeme odanog i radosnog iščekivanja“ (br. 39).

Dolazak Božji među ljude

Značenje koje kršćani pripisuju vremenu došašća izražava se u njihovim adventskim pjesmama. Očekivanje koje u njima dolazi do izražaja usmjereno je na dolazak Sina Božjega na ovaj svijet pri čemu je motiv Isusova rođenja na upadljiv način bio potisnut u pozadinu, odnosno uvršten u širi kontekst: došašće se u tim pjesmama shvaća kao dolazak, pojava, objava Božje ljubavi prema čovjeku. Slika koja uvijek iznova služi za njihov opis je povijest Isusova ulaska u Jeruzalem. Tu se bez sumnje nastavlja staro evanđelje prve nedjelje došašća: „Kralj tvoj dolazi u liku skromnu, jaše na mladetu magaričinu, o Jeruzaleme, radosno ga primi…“ (EKG 6; GL 107). Omiljene su metafore o vratima preuzete iz Ps 24 („Podignite vrata, širom ih otvorite, dolazi Gospodin slave…“; EKG 6; GL 107), o dolazećem brodu („Dolazi brod, do vrha nakrcan…“; EKG 4; GL 114) te o velu koji razdire sam Bog („O Spasitelju, nebo rastvori…; Neba vrata otvori…“ EKG 5; GL 105).

Ponovni Kristov dolazak i dolazak u srca

Isto tako i očekivanje ponovnog dolaska Kristova nalazi svoj odraz u adventskim pjesmama: „Kršćani dragi, radujte se sada jer uskoro će Sin Božji doći…“ (EKG 3). Ono vodi do ozbiljnog stava spremnosti na pokoru koji se ravna prema Ivanovu liku i njegovu propovijedanju na pokoru: „Srca svoja, o sinovi ljudski, ozbiljnošću opremite…“ (EKG 9; GL 113). Vjernik je svjestan dolaska Kristova ovdje i sada – u zajednici koja slavi, u srcu samog vjernika. „Iz staje i jaslica uđi u srce moje…“ (EKG 9; GL 113); „Dođi, Spasitelju moj Isuse Kriste, vrata srca moga su ti otvorena..:“ (EKG 6; GL 107); „Još i danas on dolazi i ljude uči..:“ (EKG 2).

Vrijeme došašća je dakle na raznolik način vrijeme prisjećanja i očekivanja, spremnosti i pokore. Njegov smisao se sužava, usmjerava se samo na povijesni događaj Isusova rođenja.

Bogoslužno slavlje

Nedjelje došašća

Prva nedjelja u došašću (evangelički naziv; novi Misal govori o prvoj nedjelji došašća) prema evangeličkom i katoličkom Redu posjeduje vrlo različit karakter: u evangeličkim zajednicama se čita staro (rimsko!) evanđelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21,1-9). Poslanica se međutim spominje ponovnog dolaska Kristova: „Noć poodmače, dan se približi!“ (Rim 13,8-12[13-14]). Ova nedjelja iskače iz niza ostalih nedjelja došašća jer se na nju još pjeva Gloria in excelsis. U posljednje vrijeme često je običaj da se ova nedjelja slavi obiteljskim bogoslužjima.

Katolički Red prvu nedjelju došašća stavlja pod temu ponovnog dolaska Kristova. Evanđelja u tri godine su Mt 24,37-44 (dolazak Sina Čovječjega), Mk 13,33-37 (“Bdijte!“) i Lk 12,25-28.34-36 (znakovi kraja). Ova tema dominira i u drugim čitanjima (Rim 13,11-14; 1Kor 1,3-9; 1Sol 3,12-4,2). Slava se ne pjeva od početka vremena došašća. Osobito bogata su predslovlja (I: Dvostruki Kristov dolazak; II: Iščekivanje Gospodina nekoć i danas; III: Darovi Gospodina koji dolazi; IV: Adamov grijeh i Kristova milost; V: Gospodin je blizu).

Tematika ponovnog dolaska Kristova i suda prema evangeličkom Redu određuje drugu nedjelju u došašću. Evanđelje je Lk 21,25-33 (znakovi kraja), poslanica Jak 5,7-8 („Strpite se, braćo, do Dolaska Gospodnjega!“). Katolički Red toga dana u središte stavlja Ivanovo propovijedanje pokore prema izvještajima triju evanđelja (Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-16).

Treća nedjelja došašća u katoličkom Redu – slično prvoj nedjelji došašća u evangeličkom Redu – ima poseban karakter. Ova nedjelja svoje ime Gaudete zahvaljuje početnoj riječi ulazne antifone (odnosno ulazne pjesme): „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,4-5). U tu nedjelju može se – kao i na 4. nedjelju korizme, Laetare – nositi ružičasto ruho umjesto onog ljubičastog. Tematski ovu nedjelju opet određuje lik Ivana Krstitelja. Pitanje Ivana Krstitelja Isusu (Mt 11,2-11), njegovo svjedočanstvo za Isusa (Iv 1,6-8.19-28) te njegovo ukazivanje na „onog jačega“ koji dolazi nakon njega (Lk 3,10-18) sadržaj su dotičnih čitanja iz evanđelja. Zborna molitva se poziva na predstojeću svetkovinu Božića: „Bože, ti vidiš: mi s vjerom iščekujemo blagdan rođenja Gospodnjega…“ I evangelički Red ove nedjelje u središte stavlja lik Ivana Krstitelja; evanđelje je Mt 11,2-6(7-10).

U četvrtu nedjelju došašća i katolički i evangelički Red u središte stavljaju pretpovijest rođenja Isusova. U evangeličkim zajednicama čita se Magnificat, Marijin hvalospjev, eventualno nadopunjen izvještajem o Marijinu posjetu Elizabeti (Lk 1,[39-45]46-55[56]). Poslanica Fil 4,4-7 („Radujte se u Gospodinu uvijek“) koju katolički Red svrstava u prethodnu nedjelju, tu se dobro uklapa. Ponuda čitanja za katolička bogoslužja je raznovrsnija zbog trogodišnjeg ciklusa: čita se navještaja Isusova rođenja Josipu (Mt 1,18-24), anđelovo naviještenje Mariji (Lk 1,26-38) te povijest Marijina posjeta Elizabeti (Lk 1,39-47). Ulazna pjesma preuzima temu Rorate: „Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem!“ Zborna i darovna molitva izričito se pozivaju na anđelovo naviještenje Mariji.

Adventski vijenac

Porijeklo adventskog vijenca još nije nedvojbeno razjašnjeno. Prema mišljenju nekih autora radi se o relativno novom običaju što su da proširili krugovi evangeličkog Pokreta mladih između dva svjetska rata. Jelove grančice upućuju na božićno drvce, a time i na Božić, dok četiri svijeće predstavljaju četiri nedjelje došašća. Vijenac (lat. corona = kruna) je oduvijek sredstvo odlikovanja, počasti, krunjenja. Utoliko dobro pristaje „kraljevskom“ značenjskom aspektu adventa kao što i poznata adventska pjesma Podignite vrata (EKG 6; GL 107) povezuje kraljevski dolazak Kristov i grane pri Isusovu ulasku u Jeruzalem: „Grančica blaženstva diže se pobožno i radosno; tako vam i Kralj dolazi..:“

Radni dani u došašću

Novi Misal i za radne dane u došašću nudi vlastite formulare i time podiže vrijednost tom vremenu u cjelini: svaki dan ima vlastiti proprij koji može potisnuti samo nedjeljni proprij. Sadržajno ovi su dani sasvim u znaku priprave na Božić. Kao reci za aleluju služe takozvane O-antifone za Magnificat iz bogoslužja časova ovih predbožićnih dana: „One povezuju

pohvale očekivanom Mesiji s usrdnom molitvom za njegov dolazak. Na latinskom počinju s vokativnim O (npr. O mudrosti, O zvijezdo jutarnja; A. Adam / R. Berger, str. 369 i dalje).

Veliku ulogu u adventskoj pobožnosti katoličkih kršćana imaju Rorate-mise u radne dane toga vremena (prema početnoj riječi ulazne antifone: „Rosite, nebesa, odozgor!“). Pritom se radi o zavjetnim misama na čast Mariji Majci Božjoj koje su izvorno svoje mjesto imale u subote došašća, ali su se kasnije mogle slaviti i u druge radne dane došašća, a danas se mogu slaviti do 16. prosinca. Prema evanđelju o anđelovu naviještenju Mariji (Lk 1,26-38) nazivale su se i anđeoske mise (ili anđeoska služba).

Zimske kvatre su prema starom Redu bile smještene u srijedu (čitanja i pjesme su od Rorate-mise!), petak i subotu trećeg tjedna došašća. Sada su na njemačkom govornom području premještene na prvi tjedan došašća. Njemački Misal za njih sadržava formular koji je prilagođen adventskoj tematici (s ulaznom pjesmom Rosite, nebesa, odozgor).

Bezgrešno začeće (8. prosinca)

U adventsko vrijeme za katoličku pobožnost pada značajna svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Od 7. stoljeća na Istoku se 9. prosinca slavila svetkovina začeća svete Ane koja je preko južne Italije dospjela najprije u Englesku i Francusku, a papa Siksto IV. joj 1476. dodijelio službeni položaj kao svetkovini začeća Bezgrešne Djevice Marije. Klement XI. propisao je njezino slavlje za cijelu Crkvu. Nakon proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Marijinom za Pija IX. godine 1854. dodatno joj je poraslo značenje. Sadržaj ove svetkovine je vjera „da je Marija jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga… bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“ (Pio IX., bula Ineffabilis Deus). Ova ideja se izriče i u zbornoj molitvi: „Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije…“

Svetačka slavlje

Ovdje se moraju spomenuti neka svetačka slavlja u adventu zbog običaja koji se povezuju s njima:

4. prosinca slavi se sveta Barbara, djevica i mučenica iz Nikomedije (oko 306.) koju je prema legendi sudu predao vlastiti otac. Smatra se zaštitnicom rudara, a pripada krugu četrnaest pomagača u nevolji. Grane ubrane na svetu Barbaru procvatu do Božića.

Posebno značenje ima sveti Nikola 6. prosinca. Nikola, biskup Mire u prvoj polovici 4. stoljeća smatra se pomoćnikom u svakoj vrsti nevolje, osobito pak prijateljem djece. Od 6. stoljeća štovan u Miri i Bizantu, njegovo se štovanje proširilo i u Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Prema legendi, Nikola je oživio preminulog učenika – razlog da ga se proglasi zaštitnikom učenika i škole. Na školskim svečanostima birao bi se i odijevao dječji biskup odnosno dječji opat koji bi sudio odraslima te ih pomoću „sluge“ kažnjavao ili nagrađivao. Kasnije se u nikolinjskim predstavama koje su prikazivale njegov život taj odnos preokrenuo: Nikola dolazi, preslušava djecu, nagrađuje ih i kažnjava. U toj ulozi – često srozanoj na „Djeda Božićnjaka“ – on živi i danas. Crveni, krznom opšiveni plašt što ga nosi kao „Djed Božićnjak“ posljednji je ostatak njegova biskupskog svečanog ruha. Biskupov „krampus“ se osamostalio i često se poistovjećuje i s „Djedom Božićnjakom“. 6. prosinca su se prema starijim običajima održavale povorke i ophodi pod maskama (tjeranje, lovica Nikole, povorke s Nikolom, jednim ili više njih, itd.).

Dan svete Lucije 13. prosinca, djevice i mučenice iz Sirakuze koju je prema legendi vlastima predao njen zaručnik, osobito je bogat običajima u Italiji i Skandinaviji. Običaji sa svjetlom upućuju na predstojeći zimski solsticij.

U drugim krajevima 21. prosinac, dan apostola Tome se smatra početkom dvanaest noći. Sv. Toma se sada prema katoličkom kalendaru slavi 3. srpnja, kada su prema predaji njegove kosti prenesene u Edesu. Luteranski obrednik iz 1955. i Lekcionar iz 1978. zadržavaju 21. prosinca kao dan sv. Tome: kao „nevjerni“ Toma koji najprije sumnja u uskrsnuće Isusovo, ali ga zatim razuvjerava sam Gospodin (Iv 20,24-29) nije ušao samo u biblijsku predaju, nego i u opću jezičnu upotrebu. Prema legendi kasnije je naviještao evanđelje u Perziji i Indiji te je tamo umro kao mučenik. Tomini kršćani u Indiji potječu od njega.

Poglavlje 15

BOŽIĆNO VRIJEME

Prema novom rimskom kalendaru iz 1969. božićno vrijeme seže od 25. prosinca do nedjelje po Bogojavljenju (blagdan krštenja Isusova). Kao jedina svetkovina uz Uskrs, Božić je zadržao vlastiti tjedan slavlja (osminu). Osmi dan je 1. siječnja, ujedno svetkovina svete Bogorodice Marije. Sveci čiji se blagdani slave neposredno poslije Božića (26. prosinca Stjepan, 27. prosinca apostol i evanđelist Ivan, 28. prosinca Nevina dječica) slave se kao comites Christi, počasna pratnja Djeteta Isusa. U nedjelju božićnog tjedna, odnosno 30. prosinca (ako 25. prosinca i 1. siječnja padaju u nedjelju) slavi se blagdan Svete Obitelji. Ako u razdoblju od 2. do 5. siječnja pada nedjelja, slavi se kao druga nedjelja po Božiću.

Luteranski se red tek neznatno razlikuje od ovoga. 26. prosinca poznaje dan prvomučenika Stjepana, 27. prosinca dan apostola i evanđelista Ivana, a 28. prosinca dan Nevine dječice. Za 1. siječnja postoji dvostruki proprij: može se slaviti kao Nova godina ili kao dan obrezanja i davanja imena Isusu (tako u novom Redu čitanja; Luteranski obrednik iz 1955. poznavao je samo posljednju mogućnost). Za večer Stare godine (Silvestrovo) također postoji vlastiti formular.

Sv. Stjepan (26. prosinca)

Prema Djelima apostolskim (6,1-8,2) Stjepan je uvršten u grupu sedmorice đakona koja se trebala skrbiti za udovice u jeruzalemskoj zajednici koje su govorile grčki. Po svoj prilici su tome prethodile napetosti između aramejskog i grčkog jezičnog dijela grčke zajednice, a koje se nadalo ukloniti zasebnim poglavarstvom za heleniste. No, navedenu skupinu zajednice zadesio je progon, Stjepan je uhićen i u velikoj propovijedi pred Velikim vijećem javno se priznaje Kristovim te su ga njegovi tužitelji kamenovali.

Blagdan sv. Stjepana na Istoku je posvjedočen već u 4. stoljeću, na Zapadu se proširio u 5. stoljeću. Pronalazak njegovih relikvija u Jeruzalemu datira se na godinu 415.; otad su mu na mnogim mjestima posvećene crkve i kapele.

Na misnom slavlju se čita izvještaj o njegovu djelovanju i mučeništvu (Dj 6,8-10; 7,54-60; evangelici: [6,8-15]7,55-60) te navještaj budućih progona (Mt 10,17-22; evangelici: Mt 10,16-22). U zbornoj molitvi Stjepan se pokazuje kao uzor ljubavi prema neprijateljima. Popričesna molitva uspostavlja vezu s Kristovim rođenjem i svetkovinom Božića. I predslovlje je uzeto od Božića.

Sv. Ivan (27. prosinca)

Apostol i evanđelist Ivan smatra se autorom Ivanova evanđelja (usp. Iv 21,24), Ivanovih poslanica i Otkrivenja. Poistovjećuje ga se sa sinom Zebedejevim i bratom Jakovljevim (usp. Mt 4,21; 10,2; 20,20; 26,37; 27,56; Mk 1,19 i dalje; 3,17; 10,35; Lk 5,10; Iv 21,2) koji je pripadao najužem krugu učenika oko Isusa, a kasnije „stupovima“ zajednice u Jeruzalemu (Gal 2,9). Neki misle da ga mogu prepoznati u „učeniku koga je Isus ljubio“ (Iv 13,23; 19,26; 20,2; 21,7.20) i kojemu je Isus prije svoje smrti povjerio svoju Majku (Iv 19,25-27) te koji je bio svjedok probadanja kopljem (Iv 19,34 i dalje). Prema predaji Ivan je kasnije djelovao u Efezu, a za cara DOmicijana je prognan na otok Patmos gdje je napisao Otkrivenje. Poslije povratka u Efez vjerojatno je tamo napisao evanđelje i poslanice te oko godine 100. poslije Krista umro. U Efezu se već oko 200. častio njegov grob.

Ovaj blagdan – izvorno povezan sa spomenom na njegova brata Jakova – na Istoku seže do u 4. stoljeće. Prema legendi je, kako bi obratio nekog poganskog svećenika – bez posljedica ispio pehar otrovanog vina. Na ovu legendu, kao i na pogansko-germanske običaje s pićem za žrtve, nadovezuje se blagoslov i dijeljenje Ivanova vina. Novi Benedictionale sadržava formular za to. Riječ koja se izgovara pri dijeljenju („Pij ljubav svetog Ivana“) ukazuje na stara imena Ivanova ljubav, piće ljubavi (= piti u sjećanju punom ljubavi). Uz to postojala je i Stjepanova ljubav koja je posvjedočena već u vrijeme Karla Velikoga. Tu formula podjeljivanja glasi: „Pij jakost (oganj, duh) svetog Stjepana“.

Čitanja za misu ovog blagdana su 1Iv 1,1-4: pisac kao svjedok koji je slušao i gledao povijest Isusovu; evangelici čitaju 1Iv 1,1-4(5-10) te Iv 20,2-8: Ivan na grobu Isusovu; evangelici čitaju: Iv 21,20-24: proročanstvo o „učeniku koga je ljubio“. Molitve govore o otajstvu vječne Riječi koja se utjelovila i tako uspostavljaju vezu s Božićem.

Nevina dječica (28. prosinca)

Kralj Herod je u novorođenom Djetetu u Betlehemu o kojem su ga izvijestili mudraci s Istoka, naslućivao opasnog takmaca za svoje prijestolje (Mt 2,1-12). Zato je naredio da se u Betlehemu poubijaju svi dječaci od dvije godine naniže (Mt 2,16-18). Blagdan Nevine dječice prvi se put spominje u sjeverno-afričkom kalendaru iz godine 505. Kao evanđelje se čita Mt 2,13-18. Novozavjetno čitanje nastavlja prethodnog dana započeti niz čitanja iz 1. Ivanove poslanice. Evangelički Red čitanja ima poslanicu Otk 12,1-6(13-17). S ovim blagdanom povezani su brojni narodni običaji, npr. predstava s dječjim biskupom. Novi Benedictionale na dan sv. Stjepana, blagdan sv. Obitelji ili na blagdan Nevine dječice predviđa blagoslov djece.

Toma Becket (29. prossinca)

Toma Becket je rođen 1118. u Londonu, 1155. je imenovan lordom kancelarom, a 1162. nadbiskupom Canterburyja. Nakon dugogodišnjih razmirica s kraljem Henrikom II., za vrijeme večernje u katedrali u Canterburyju ubila su ga četvorica plemića koji su kralju željeli učiniti uslugu.

Sveta Obitelj (nedjelja u božićnoj osmini)

Ako u božićnu osminu padne nedjelja, na nju se slavi blagdan Svete obitelji (inače 30. prosinca) – relativno novi blagdan koji pripada skupini idejnih slavlja. Štovanje Svete obitelji proširilo se u 19. stoljeću iz Kanade. U papi Lavu XIII. (1878.-1903.) pronašlo je utjecajnog promicatelja. Od 1893. biskupije i redovničke zajednice koje su to željele mogle su slaviti ovaj blagdan u treću nedjelju po Bogojavljenju. Godine 1911. privremeno ga je ukinuo Pio X., a Benedikt XV. ga je 1921. iznova uveo i smjestio na prvu nedjelju po Bogojavljenju. Kod ovog blagdana radi se o „ideji“ kršćanske obitelji koja uzor ima u Isusovoj obitelji. Kao evanđelje u tri godine ciklusa čitanja čita se povijest bijega Svete obitelji u Egipat i njen povratak u Nazaret (Mt 2,13-15.19-23), izvještaj o prikazivanju djeteta Isusa u Hramu (Lk 2,22-40) te zgoda s dvanaestogodišnjim Isusom u Hramu (Lk 2,41-52). Kako u starozavjetnom (Sir 3,2-6.12-14) tako i u novozavjetnom čitanju (Kol 3,12-21: jedno od novozavjetnih kućnih pravila) radi se o odnosu roditelja i djece, odnosno o kršćanskom načinu života u obitelji. Dodatna čitanja su Post 15,1-6; 21,1-3; Heb 11,8.11-12.17-19 (B) i 1Sam 1,20-22.24-28; 1Iv 1,1-2.21-24 (C). U zbornoj molitvi stoji: „Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor…“

U evangeličkim se zajednicama na prvu nedjelju po Božiću čita Lk 2,(22-24)25-38(39-40), povijest prikazanja u Hramu, Šimunov hvalospjev i veličanje proročice Ane. Poslanica je 1Iv 1,1-4 (pisac kao svjedok koji je slušao i gledao spasenje).

Silvestar (31. prosinca)

Silvestar, od 314. biskup Rima, doživio je kraj vremena progona i postao svjedok konstantinovskog obrata kojim se kršćanstvo razvilo u državnu religiju. Umro je 31. prosinca 335. Legenda povezuje njegovo ime s krštenjem cara Konstantina.

Večer Stare godine

U evangeličkim zajednicama bogoslužje na večer 31. prosinca (odnedavno sve češće i u noći) pripada ustaljenoj praksi. Čitanja Rim 8,31b-39 („Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“) i Lk 12,35-40 (prispodoba o slugama koji čekaju svoga gospodara) – pojačana situacijom prijelaza iza stare u novu godinu – u božićno vrijeme unose eshatološki element. Ovo se bogoslužje može slaviti i prema Redu večernje ili pobožnosti (prema Luteranskom obredniku, svezak II, 1960.).

Dani u tjednu u božićnoj osmini

Na misama radnim danima 29., 30., i 31. prosinca prvo čitanje se kao niz čitanja uzima iz 1. Ivanove poslanice (2,3-11; 2,12-17; 2,18-21). Kao evanđelja predviđeni su izvještaji o Isusovu prikazanju u Hramu (Lk 2,22-35), o veličanju proročice Ane, o povratku Isusove obitelji u Nazaret (Lk 2,36-40) te prolog Ivanova evanđelja (1,1-18).

Nova godina (1. siječnja)

Biblijska podloga

Kod Luke (2,21) u kratkoj bilješci stoji: „Kad se navršilo osam dana, da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.“

Povijesni pregled

Od 153. godine prije Krista u Rimu se u prvim danima siječnja događala smjena državnih dužnosti. To je vodilo postupnom pomicanju početka godine s 1. ožujka na 1. siječnja koje je potvrđeno tijekom reforme kalendara za Julija Cezara 46. prije Krista. Prve dane siječnja slavilo se raspojasanim slavljem, svečanim bančenjem i dijeljenjem darova. Novi termin privukao je sebi običaje saturnalija koje su slavljene 17. prosinca i običaje starog početka godine kojima se crkva pokušala suprotstaviti pokorničkim bogoslužjima i pozivima na post: „Oni vole dijeliti novogodišnje darove, vi dijelite milostinju; oni vole pjevati razuzdane pjesme, vi se uživljujte u riječ Pisma; oni vole hitati u kazališta, vi pak u crkvu; oni se vole opijati, vi postite“ (Augustin). Koncili u Toursu (567.) i Toledu (633.) naložili su za prva tri dana siječnja pokornička bogoslužja i post. Može se pretpostaviti da su i u Rimu postojala takva novogodišnja bogoslužja; jedan stari misni formular pod naslovom „Za izbjegavanje idolopoklonstva“ upućuje na to. U staroj španjolskoj liturgiji u misi za početak godine Krist se naviještao kao gospodar vremena.

Još prije 7. stoljeća u Rimu se uobičajilo – po svoj prilici pod bizantskim utjecajem – 1. siječnja slaviti Marijin blagdan: natale sanctae Mariae pri čemu se natale mora shvaćati kao spomen općenito, a ne samo kao slavlje rođendana u užem smislu. Vjerojatno je ova odredba isto tako za cilj imala suprotstaviti se raspojasanim novogodišnjim slavljima. Kad su dvije bizantske Marijine svetkovine, Naviještenje Marijino (25. ožujka) i Marijino uzašašće (15. kolovoza) preuzete u Rimu, Marijin blagdan 1. siječnja izgubio je svoje značenje tako da je ovaj termin oslobođen kao osmina Božića.

U Španjolskoj i Galiji od 6. stoljeća 1. siječnja slavio se blagdan obrezanja Gospodinova koji je Rim u 13./14. stoljeću preuzeo i koji se do najnovije reforme u Katoličkoj crkvi slavio pod naslovom blagdan obrezanja Gospodinova i božićna osmina. Reforma kalendara iz 1969. opet ga je preinačila u Marijin blagdan: 1. siječnja salvi se svetkovina Bogorodice Marije na koju se valja prisjetiti i davanja imena Isusu. Vlastiti blagdan Imena Isusova više ne postoji. Papa Inocent XIII. ta je blagdan, čiji korijeni sežu do u 15. stoljeće, godine 1721. smjestio na drugu nedjelju po Bogojavljenju. 1913., za Pija X. mjesto mu je dodijeljeno na nedjelju između 1. i 6. siječnja, dakle na drugu nedjelju po Božiću. Ako bi ta nedjelja izostala, slavio bi se 2. siječnja. U novom njemačkom regionalnom kalendaru 1. siječnja se javlja pod imenom Nova godina, osmina Božića, davanje imena Gospodinu, svetkovina Bogorodice Marije. („Svetkovina“ je prema novom uređenju oznaka za najveća slavlja; uz nju postoje „blagdani“, „obavezni“ i „neobavezni spomendani“).

Bogoslužno slavlje

Luther je vrlo žestoko polemizirao protiv slavlja Nove godine („… Novu godinu dijeliti na propovjedaonici“) i umjesto toga je tražio da se propovijeda o Isusovu obrezanju i imenu. Za njega je Nova godina započela Božićem: „… zbog kojega se raduju čete anđela i pjevaju nam takvu Novu godinu…“ stoji u jednoj od njegovih najpoznatijih božićnih pjesama (EKG 16). Ipak se u luteranskim crkvama održalo bogoslužje na dan Nove godine. Luteranski obrednik iz 1955. pokušao se u tome suprotstaviti kako nazivom dan obrezanja Gospodinova i davanja imena Gospodinu, tako i izborom čitanja: evanđelje je kratki odlomak Lk 2,21, poslanica je Gal 3,23-29 (zakon smjera na Krista). Novi Red čitanja ima dva formulara od kojih se prednost daje onomu pod nazivom Nova godina. Svojim čitanjima Jak 4,13-15 (neizvjesnost budućnosti; okretanje volji Božjoj) i Lk 4,16-21 (Isus u Nazaretu: „proglasiti godinu milosti

Gospodnje“) jednoznačno se povezuje s početkom godine. Formular se može zamijeniti ionim za dan obrezanja Gospodinova i davanja imena Gospodinu (Gal 3,26-29; Lk 2,21).

Prema katoličkom Redu čita se Br 6,22-27 i Gal 4,4-7. Evanđelje Lk 2,16-21 povezuje izvještaje o pohodu pastira Djetetu u jaslicama, o Marijinu razmišljanju o onome što se dogodilo i što je čula s Isusovim obrezanjem i davanjem imena. Molitve tematiziraju Marijino majčinstvo i Kristovo rođenje. Zborna i darovna molitva se – premda samo u obliku sporednih dodataka – povezuju s početkom nove godine. Novi Misal osim toga sadržava misni formular za početak godine koji se međutim ne smije uzeti 1. siječnja (ako ne tada, onda kada?).

Ne samo Evangelička, nego i Katolička crkva suočena je s problemom kako u svojim bogoslužjima reagirati na početak građanske godine, na bojazni i nade ljudi. Katolički teolog A. Auf der Maur o tome misli: „Značajna pastoralna prilika je… slavlje Nove godine ako se slavi kao takvo. Slavlje umjetno rekonstruiranog, više od tisuću godina izumrlog blagdana uvelike prolazi mimo situacije današnjih ljudi.“ (str 176).

Druga nedjelja po Božiću

Izostaje kad se između 1. i 6. siječnja ne slavi nedjelja. Evanđelje je prema katoličkom Redu prolog Ivanova evanđelja (1,1-18) koji se čita i na trećoj božićnoj misi. Prema novom evangeličkom Redu na drugu nedjelju po Božiću čita se evanđelje Lk 2,41-52, zgoda s dvanaestogodišnjim Isusom u Hramu (ono se u Katoličkoj crkvi čita na blagdan Svete obitelji).

Radni dani nakon Nove godine

U bogoslužju radnih dana poslije Nove godine (2. do 5. siječnja) nastavlja se niz čitanja iz 1. Ivanove poslanice (2,22-28; 2,29-3,6; 3,7-10; 3,11-21). Evanđelja su uzeta iz prvog poglavlja Ivanova evanđelja (1,19-28; 1,29-34; 1,35-42; 1,43-51).

Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski (2. siječnja)

Ovaj obavezni spomendan dvojice biskupa i crkvenih naučitelja slavi se 2. siječnja. Bazilije je rođen 330. u Cezareji i Kapadociji. Nakon asketskog života 370. postaje biskup Cezareje. Zalagao se u borbi protiv Arijeva nauka, umro je 1. siječnja 379. Grgur, rođen 330. u Arianzu kod Nazianza, utjecao je na Bazilija, dijelio je s njim asketski život, smatra se prvim velikim predstavnikom „kršćanskog humanizma“. Umro je 390. u svom rodnom mjestu.

Poglavlje 16

BOGOJAVLJENJE (EPIFANIJA)

Imena

U grčkim izvorima ova se svetkovina zove epiphaneia ili theophaneia (pojava, Božja pojava), na latiniziranoj verziji epifanija. A evangeličkom području uvriježena je, kao i kod drugih imena svetkovina i dana verzija u genitivu Epiphanias (zapravo: svetkovina, odnosno dan

Bogojavljenja; usp. Trinitatis, Septuagesimae, Michaelis [Trojstvo, treća nedjelja prije korizme, Miholje] i dr.). Novi njemački Misal uvodi ime Bogojavljenje. Luteranski obrednik govori o danu Bogojavljenja (epifaniji). Vrlo se često koristi pučki naziv Sveta tri kralja ili jednostavno Tri kralja, Dan triju kraljeva.

Biblijska podloga

U istočnim crkvama Bogojavljenje je kao stariji dan Kristova rođenja najprije – kao i Božić – kao podlogu imalo izvještaje Matejeva i Lukina evanđelja o rođenju i djetinjstvu. Na Zapadu se s ovom svetkovinom posebno povezivala povijest mudraca s Istoka (Mt 2,1-12: vođeni kozmičkom pojavom (Zvijezdom? Konstelacijom zvijezda? Kometom?) koju su u smislu tadašnjih astroloških predodžbi povezivali s rođenjem novog kralja, ti mudraci (doslovno: magi) dolaze u Jeruzalem. Potaknuti od Heroda, židovski pismoznanci prepoznaju Betlehem kao mjesto rođenja Kristova. Mudraci (o broju tri se ne govori, a ni „kraljevi“ se uopće ne spominju!) odlaze u Betlehem, pronalaze Dijete, klanjaju mu se te ga darivaju zlatom, tamjanom i smirnom (slično kao i tamjan, proizvod koji se dobiva iz smole balzamova grma koji raste u južnoj Arabiji).

Osim toga i neki drugi biblijski tekstovi obilježavaju ovu svetkovinu, npr. izvještaj o Ivanovu krštenju Isusa (Mt 3,13-17; Mk 1,9-11; Lk 3,21 i dalje; Iv 1,32-34): Isus dolazi na Jordan kako bi ga Ivan krstio; on to najprije odbija, ali potom ipak popušta. Kod krštenja Isusova, odnosno poslije njega, otvara se nebo, Duh Božji silazi na njega u liku goluba i začu se glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Krštenje Isusovo ima obilježje epifanije, bogojavljenja; kod Marka ono upravo zamjenjuje povijest rođenja i djetinjstva.

To se bogojavljenje također pokazuje i u povijesti svadbe u Kani (Iv 2,1-12): na molbu svoje Majke Isus pretvara vodu u vino. Taj događaj opisuje redak 11: „Tako… učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.“ Konačno, tu pripadaju i izvještaji o Isusovu čudesnom hranjenju ljudi (hranjenje pet tisuća ljudi: Mt 14,13-21; Mk 6,31-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-13; hranjenje četiri tisuće ljudi: Mt 15,32-39; Mk 8,1-10) – u njima se Isus daje prepoznati u kraljevskoj slavi od Boga mu danoj.

Povijesni pregled

U poganskom Egiptu u noći s 5. na 6. siječnja slavilo se rođenje boga Sunca Ariona od djevice Kore. To je danju slijedio odlazak na Nil kako bi se zagrabilo spasonosne vode. Kult Sunca i kult Nila u ovom su slavlju međusobno povezani.

Vjerojatno se već u 3. stoljeću na ovaj običaj nadovezala kršćansko-gnostička sekta bazilidijanaca: 6. siječnja (ili 10. siječnja) u noćnom bogoslužju slavilo se Isusovo krštenje na Jordanu koje se shvaćalo kao pravo Kristovo rođenje. Ulogu je imao i motiv svete svadbe (stapanja ljudske naravi Isusove s božanskom Riječi, Logosom).

Po svoj prilici egipatska crkva je početkom 4. stoljeća preuzela ovo slavlje bazilidijanaca, odnosno suprotstavila mu svoje vlastito slavlje. U svakom slučaju, izvori svetkovine Bogojavljenja nalaze se u Egiptu, točnije u Aleksandriji. Kao sadržaj tu je najprije imala kako Isusovo krštenje, tako i njegovo rođenje. Pretvaranje vode u vino u Kani – kao prvo znamenje Isusovo – također je pripadalo sadržaju ove svetkovine. Kad se kasnije od zapadnih crkava preuzela svetkovina Božića, motiv utjelovljenja Božjeg preselio se sa 6. siječnja na 25. prosinca. 6. siječnja sad je ponajviše stajao u znaku Isusova krštenja. Toj svetkovini priključio se četrdesetdnevni post (na spomen Isusova posta poslije krštenja; usp. Mt 4,1-11; Mk 1,12 i dalje; Lk 4,1-13).

U drugoj polovici 4. stoljeća ova svetkovina se brzo proširila u crkvama Istoka kao i u onima na Zapadu te je preko Galije, Španjolske i sjeverne Italije dospjela do Rima gdje je

stala uz bok Božiću, tu već udomaćenoj svetkovini. U Jeruzalemu se 6. siječnja izvorno slavilo rođenje Isusovo noćnim bogoslužjem u Betlehemu i procesijom od Betlehema do Jeruzalema. Tek kada je sa Zapada preuzeta svetkovina Božića, i tu je motiv Isusova krštenja pridodan svetkovini Bogojavljenja. Slično vrijedi i za Malu Aziju i Bizant gdje je 6. odnosno 7. siječnja naposljetku postao veliki dan krštenja u zajednicama. U Galiji su u središtu bili – nakon što je motiv Isusova rođenja preuzeo 25. prosinca – poklonstvo mudraca, Isusovo krštenje i svadba u Kani. U Španjolskoj i Italiji ovom ciklusu motiva pridodano je i Isusovo čudo hranjenja ljudi.

U Rimu je ovaj kompleks motiva mudraci – krštenje – Kana konačno razdvojen: 6. siječnja u središtu je bilo poklonstvo mudraca, na osminu Bogojavljenja (13. siječnja) spominjalo se Isusova krštenja, na nedjelju nakon toga svadbe u Kani. Tako je 6. siječnja postao dan „Sveta tri kralja“ u užem smislu: dok je u Mt 2,1-12 samo općenito govor o mudracima, njihov broj je već Origen (185.-254.) zbog trostrukog dara utvrdio kao tri. Kasnije su postali kraljevi čija se imena smatralo poznatima: Baltazar (Bithisarea), Melkior (Melihior), Gašpar (Gathaspa). 23. srpnja 1164. njihove navodne relikvije prenesene su iz Milana u Köln. To je za posljedicu imalo snažan zamah njihova štovanja. 6. siječnja time je na Zapadu dobivalo sve više obilježje svetačkog slavlja.

Značenje

Kraljevska vlast Kristova

Dok za Božić u prvom planu stoji ideja poniženja, silaska, slavlje Bogojavljenja naprotiv naglašava vladarski aspekt tog događaja: onaj koji se u Isusu okreće ljudima i nad svijetom uspostavlja svoju kraljevsku vlast, uistinu je Bog. Tako se može govoriti o tome da je Bogojavljenje „pravo liturgijsko slavlje Krista Kralja“ (A. Adam, str. 124). Slavlju Bogojavljenja pridani tekstovi pokazuju to na svoj način; magi dolaze pokloniti se „novorođenom kralju židovskom“ (Mt 2,2); odaju mu počast kraljevskim darovima. Nazivanje Sinom kod krštenja predstavlja prijenos vlasti, krunjenje; čuda s kruhom i vinom pokazuju njegovu kraljevsku vlast. Sve se to izražava u pjesmama koje pjevaju o otajstvu ove svetkovine: „O, Kralju svake časti dostajan, Davidov Sine, kraljevstvo tvoje trajat će vječno, na nebu je prijestolje tvoje..:“ (EKG 49); „Došao je Isus, Kralj slave…“ (EKG 53).

Svjetlo pogana

Na misi predviđenoj za svetkovinu Bogojavljenja čita se Iz 60,1-6 (slava Gospodnja nad Sionom; narodi i kraljevi dolaze noseći svoje bogatstvo), Ef 3,2-3a.5-6 (poziv poganima da budu subaštinici i udovi Kristova tijela) i Mt 2,1-12 (mudraci s Istoka). Zborna i darovna molitva osvrću se na poklonstvo mudraca i njihove darove. Popričesna molitva u središte stavlja motiv svjetla. Svetkovina ima vlastito predslovlje Krist, svjetlo naroda.

Luteranski obrednik iz 1955. kao poslanicu ima Iz 60,1-6 i (kao izuzetak) dva evanđelja od kojih se oba moraju čitati: Mt 2,1-12 (mudraci) i Mt 3,12-17 (krštenje Isusovo). Novi Red čitanja ima još samo Mt 2,1-12. I starozavjetno čitanje i poslanica podudaraju se s onima katoličkog Reda.

U bizantskom obredu ova svetkovina započinje bogoslužjem 5. siječnja i bdijenjem nakon njega. Evanđelje bogoslužja bdijenja (Lk 3,1-18) i liturgije svetkovine (Mt 3,13-17) u središte stavljaju Isusovo krštenje. Starozavjetna čitanja bdijenja upućuju na čitanja koja su se u Jeruzalemu čitala za Uskrs. Vrijeme slavlja završava 2. veljače spomenom prikazanja

Isusova u Hramu (izvorno 14. veljače kao završetak četrdesetdnevnog vremena posta poslije 6. siječnja).

Radni dani nakon 6. siječnja

Ova svetkovina više nema prave osmine. Ipak su dani od 6. do 12. siječnja u novom Misalu dobili vlastite formulare. Novozavjetna čitanja nastavljaju niz čitanja iz 1. Ivanove poslanice. Evanđelja za temu imaju početak Isusova djelovanja (Mt 4,12-17.23.25), Isusovo hranjenje pet tisuća ljudi (Mk 6,34-44), Isusov hod po moru (Mk 6,45-52), Isusovu propovijed u Nazaretu (Lk 4,14-22a), ozdravljenje gubavca (Lk 5,12-16) te posljednje svjedočanstvo Ivanovo o Isusu (Iv 3,22-30).

Blagdan krštenja Isusova

Na nedjelju poslije 6. siječnja Katolička crkva slavi blagdan krštenja Gospodinova. Podijeljena na tri godine čitaju se čitanja o Isusovu krštenju prema Mt 3,13-17, Mk 1,7-11 i Lk 3,15-16.21-22. Starozavjetna čitanja su Iz 42,1-4.6-7; Iz 55,1-11; Iz 40,1-5.9-11; kao drugo čitanje je predviđeno Dj 10,34-38; 1Iv 5,1-9 ili Tit 2,11-14; 3,4-7. Ovaj blagdan ima vlastito predslovlje: Objava Isusova otajstva na Jordanu.

I prema evangeličkom Redu na 1. nedjelju po Bogojavljenju u središtu je krštenje Isusovo (Mt 3,13-17). Poslanica je Rim 12,1-3(4-8).

Nedjelje po Bogojavljenju

Novi katolički Red dokinuo je nedjelje po Bogojavljenju. Ipak, nije samo prva nedjelja (krštenje Isusovo), nego je i druga nedjelja zadržala određenu obilježenost svetkovinom Bogojavljenja: u godini A čita se izvještaj o odabranju (krštenju) Isusovu prema Ivanu (1,29-34); u godini C u središtu je povijest svadbe u Kani. Ovo evanđelje određuje i proprij druge nedjelje po Bogojavljenju prema evangeličkom Redu (Iv 2,1-11). Treća nedjelja po Bogojavljenju u znaku je satnika iz Kafarnauma koji Isusa moli za ozdravljenje svoga sluge; pritom jasno odzvanja „motiv vlasti“ (Mt 8,5-13). Na četvrtu nedjelju po Bogojavljenju susreće se isti motiv u povijesti Isusova utišavanja oluje (Mk 4,35-41). Na rijetku petu nedjelju po Bogojavljenju čita se prispodoba o kukolju u žitu (Mt 13,24-30).

Posljednja nedjelja po Bogojavljenju

(Preobraženje Isusovo)

Prema evangeličkom Redu šesta (posljednja) nedjelja po Bogojavljenju uvijek se slavi. Na stanovit način ovdje je svoje mjesto u evangeličkom kalendaru našao blagdan Preobraženja Gospodnjega (6. kolovoza): čita se izvještaj o Isusovu preobraženju na gori (Mt 17,1-9) koji pokazuje jasne paralele s izvještajima o krštenju Isusovu te se u njem kao i ovome rad o teofaniji, bogojavljenju („Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“) I poslanica 2Kor 4,6-10 još jednom preuzima prizvuke svetkovine Bogojavljenja („Nek iz tame svjetlost zasine!“).

Katolička crkva blagdan preobraženja Gospodnjega slavi 6. kolovoza. Na Istoku slavljen već u 5. stoljeću, na franačko-rimskom području po prvi se put javlja u 10. stoljeću.

Nastanak ovog blagdana vjerojatno je povezan s posvetom crkve na brdu Tabor koje se prema predaji smatra brdom Preobraženja. Na misi blagdana čitaju se u tri godine ciklusa čitanja izvještaji o Isusovu preobraženju (Mt 17,1-8; Mk 9,2-10; Lk 9,28b-36). I novozavjetno čitanje 2Pt 1,16-19 povezano je s tim. 6. kolovoza u Rimu se blagoslivljalo svježe grožđe i druge poljske plodove prvijence. Ovaj običaj još se i dana njeguje u rusko-pravoslavnoj crkvi, no ipak po svoj prilici nije povezan s Preobraženjem Isusovim.

Svetačka slavlja nakon Bogojavljenja

Obraćenje apostola Pavla (25. siječnja)

Blagdan obraćenja apostola Pavla ekumenski je blagdan apostola koji ne slave samo katolički kršćani, nego je i sastavni dio evangeličkih kalendara i redova čitanja. Kao poslanica čita se izvještaj o Pavlovu obraćenju Dj 9,1-19a (katolici: 9,1-22 ili 22,3-16), a evanđelje je o nagradi sljedbenicima Mt 19,27-39. Ovaj blagdan najprije se pojavio u galsko-franačkoj liturgiji; njegov termin vjerojatno je povezan s tamo uobičajenim spomendanom sv. Petra 18. siječnja čija je on osmina.

Sv. Blaž

Biskup i mučenik iz Sebaste (+ oko 316.) smatra se pomoćnikom kod bolesti grla. Za blagoslov sv. Blaža novi Benedictionale nudi ovaj formular: svijeće se blagoslove i zapale, svećenik ih prekrižene vjerniku drži pred vratom govoreći: „Po zagovoru svetog Blaža oslobodio te Gospodin od bolesti grla i svakoga drugoga zla“.

Sv. Valentin (14. veljače)

Stanovito značenje u narodnim običajima ima dan sv. Valentina koji se ne nalazi u novom regionalnom kalendaru: Valentin, biskup Ternija (ne valja ga brkati s Valentinom iz Retije čij se dan slavi 7. siječnja), umro je oko 268. godine mučeničkom smrću. Smatra se pomoćnikom kod epilepsije i napada nesvjestice. Njegov dan je također i dan zaljubljenih i dan zaručnika koji tom prigodom razmjenjuju darove. Prema starom istočnom običaju 14. veljače završavao je četrdesetdnevni post poslije Bogojavljenja.

Običaji

Navještaj datuma svetkovina

Crkvenim običajima na Bogojavljenje pripada navada da se poslije čitanja evanđelja naviješta datum nadolazećeg Uskrsa i drugih pomičnih svetkovina. Ovaj običaj živi još i danas u Kölnu i Torinu.

Blagoslov vode

I blagoslov vode na Bogojavljenje prenesen je predajom. Po svoj prilici potječe iz istočnih obreda koje su na Zapad donijeli hodočasnici. Jordanski blagoslov pri kojem se u vodu uranja križ na Istoku je pripadao vrhuncima slavlja Bogojavljenja. Vjerojatno ga se može povezati s krštenjima na taj dan. Spominju se i blagoslovi rijeka (npr. „pomazanje“ Jordana pri kojem

posada broda u rijeku izlijeva sveto ulje i potom iz nje uzima blagoslovljenu vodu) te uzimanje vode u ponoć. Na Zapadu se blagoslov vode proširio od 11. stoljeća. U kontekstu s blagoslovom soli, krede i tamjana predviđa ga i novi novi Benedictionale (blagoslov vode). Manje raširen je blagoslov zlata, smirne i dragog kamenja. Blagoslovljeni predmeti trebaju pružati zaštitu na putovanjima te štititi od bolesti.

Blagoslov kuća

Među katoličkim kršćanima vrlo je omiljen blagoslov kuća za Bogojavljenje: prostorije se blagoslivljaju blagoslovljenom vodom i tamjanom; na nadvratnik se kredom (zato blagoslov krede!) piše formula 19 + C + M + 86 (odnosno broj dotične godine). Ova slova se tumače ili kao imena Sveta tri kralja (Gašpar, Melkior, Baltazar) ili se povezuju s latinskom formulom Christus mansionem benedicat ( = neka Krist blagoslovi ovu kuću).

Predstave za Tri kralja i koledsko pjevanje

Predstave za Tri kralja koje su u velikoj raznovrsnosti prenesene predajom po svoj su prilici također imale svoje mjesto u liturgiji: tri svećenika nastupala su kao magi odnosno kraljevei, odlazili su do djeteta u jaslicama, iskazivali mu počast i predavali darove. Liturgijski se to prikazivalo u obliku procesije do ambona (pulta za čitanje) na kojem se čitalo evanđelje svetkovine te potom procesijom do oltara gdje je liturg primao darove.

Običajima Bogojavljenja pripada i koledsko pjevanje: skupine djece (ili odraslih) odjeveni kao kraljevi uz pjesmu idu od kuće do kuće i mole darove. Novi Benedictionale sadržava formular za blagoslov i poslanje koledara.

Dvanaest noći

Otajstveno vrijeme dvanaesnice ili dvanaest noći počinje 25. ili 29. prosinca, ponekad već 13. prosinca. U ovih dvanaest noći (najvažnije su one 25. i 29. prosinca, 1. i 6. siječnja) prema starom vjerovanju demonska moć tame doseže svoj vrhunac. S njom se mora suočavati bukom i ophodima pod maskama. Na nekim mjestima ulogu ima i lik Perchta (Berchta), ženski lik iz germanske mitologije (povorke i plesovi s maskama Perchte). Iz njemačkih predodžbi potječe i strah od „Vođe divljeg lova“ (odnosno „Divljeg lova“) koji je tih noći na putu; na mnogim mjestima se još i danas smatra opasnim za ovog vremena prati rublje i vješati ga sušiti. Od davnina oko Nove godine i Bogojavljenja svoje mjesto imaju svakojaki običaji proricanja i zaklinjanja (proročanstva, gatanje iz olova, čarolije Nove godine i Tri kralja). Peče se i dijeli pecivo s u tijesto umiješanim grahom ili krunom kako bi se okrunilo kralja graha. Još je starija predodžba da se „sirote duše“ mogu umiriti pecivom posebnog oblika. U mnogim se obiteljima 6. siječnja rasprema božićno drvce.

Poglavlje 17

OSTALE SVETKOVINE

Kao i uskrsnom ciklusu mogu se i božićnom ciklusu pridodati određene svetkovine koje ga slijede. Radi se o takvim danima koji su u stanovitoj, djelomično kronološki uvjetovanoj povezanosti s Kristovim rođenjem i datumom rođenja koji je prihvaćen kao 25. prosinca.

Valja primijetiti da većina tih dana ima ekumensko obilježje i da ih evangelički kršćani slave barem onda kada padaju nedjeljom. Tu ih se ne smatra Marijinim ili svetačkim slavljima, nego slavljima Kristovim (Gospodnjim slavljima); sporazum koji se u potpunosti može pronaći i u nazivima ovih dana u novom Misalu.

Prikazanje Gospodinovo (2. veljače)

Imena

U najstarijim izvorima govori se samo o četrdesetom danu od rođenja Gospodina našega Isusa Krista (padao je 14. veljače budući da je danom rođenja smatran 6. siječnja). Kasnije se taj dan nazivao blagdan susreta (grčki: hypapante) ili blagdan čišćenja (na Zapadu do najnovije reforme: Marijino čišćenje). Novi Misal se odlučio za ime Prikazanje Gospodinovo. Zbog procesije sa svijećama koja se održava toga dana uobičajena su i imena Svijećnica, candlemas (engleski), chandeleur (francuski).

Biblijska podloga

Događaj koji se slavi 2. veljače opisan je u Lk 2,29-39: prema starozavjetnim propisima žena je nakon rođenja muškog čeda nečista četrdeset dana, a nakon rođenja ženskog čeda osamdeset dana (Lev 12,1-8) te nakon tog vremena mora svećeniku donijeti jedno janje i jednog goluba (li pak dva goluba) kao žrtvu za očišćenje. Osim toga, prvorođeno muško čedo pripada Bogu; ono se mora donijeti pred Boga („prikazati“) i otkupiti novcem (usp. Izl 13,2; 13,12; Br 18,16). Kad su Isusovi roditelji donijeli Dijete u Hram, susreli su starca Šimuna i proročicu Anu od kojih oboje u Djetetu prepoznaju Izraelova Spasitelja i zato hvale Boga (Šimunov hvalospjev: Nunc dimittis, Lk 2,29-32). Zato se ovaj blagdan katkad naziva i dan svetog Šimuna.

Povijesni pregled

Prema izvještaju hodočasnice Egerije u Jeruzalemu se 40. dan poslije Bogojavljenja 14. veljače slavio procesijom i euharistijskim slavljem. Tamo gdje je kao svetkovina Kristova rođenja prihvaćen 25. prosinca, ovo je slavlje pomaknuto na 2. veljače. U Rimu je oko spomenutog vremena bila poznata i procesija sa svijećama koja je možda starija i koja je zamijenila pogansku procesiju pomirenja i čišćenja. U 8. stoljeću ovaj blagdan se iz Rima proširio na galsko-franački prostor.

Bogoslužno slavlje

Prema katoličkom običaju ovoga dana se blagoslivljaju svijeće i održava se procesija sa svijećama: s upaljenim svijećama koje su prije toga blagoslovljene molitvom i blagoslovljenom vodom, kreće se iz pokrajnje kapele ili nekog drugog mjesta prema crkvi. Pritom se pjeva Šimunov hvalospjev. Drugi, jednostavniji oblik slavlja previđa da se vjernici sa svijećama za blagoslov već nalaze u crkvi. Euharistijsko slavlje koje slijedi ima vlastito predslovlje Krist dolazi u svoj Hram. Čita se evanđelje o Isusovu prikazanju (Lk 2,22-40). Druga dva čitanja u Mal 3,1-4 i Heb 2,14-18.

Evangelički formular ne pozna ni blagoslov svijeća ni procesiju sa svijećama. Čitanja su Heb 2,14-18 i Lk 2,22-24(25-28).

Običaji

Od svijeća blagoslovljenih na Svijećnicu očekuje se zaštita i pomoć u mnogim nevoljama (npr. kod nevremena, epidemija, u smrtnom času). U općoj svijesti ovaj dan je dobio značenje i time da su toga dana sluge mijenjale svoja mjesta.

Navještenje Gospodinovo (25. ožujka)

Imena

U najstarijim grčkim svjedočanstvima ova svetkovina se naziva navještenje (euangelismos) Bogorodičino. To ime je preuzeto u latinskom govornom području (annuntiatio – navještenje, najava) i odatle je ušlo u brojne suvremene jezike (annonciation, annuntiation of the Blessed Virgin Mary, Maria boodschap). Njemačko narodno ime glasi Navještenje Marijino. Naziv Navještenje Gospodinovo u novom Misalu (kao i evangelički naziv dan navještenja rođenja Gospodinova) naglašavaju da taj dan ima obilježje Kristove svetkovine.

Biblijska podloga

Evanđelje ove svetkovine Lk 1,26-38 (tako i evangelički Red) pripovijeda povijest anđelova navještenja Mariji: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus…“ Marija odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“

Povijesni pregled

Nakon što je 25. prosinca kao slavlje Isusova rođenja prihvaćen i u većini istočnih crkava, tamo se tijekom 6. stoljeća razvilo slavlje Isusova začeća 25. ožujka koje će zapadna crkva preuzeti u 7. stoljeću. Javilo se uz starija slavlja Marijina, odnosno zamijenilo ih: najstarije Marijino slavlje za koje znamo slavilo se vjerojatno na Istoku još i prije koncila u Efezu (431.) 26. prosinca kao spomen svete Bogorodice vazda Djevice. U današnjem grčko-pravoslavnom kalendaru nosi naziv Zbor presvete Bogorodice. Po svoj prilici potječe od nedjeljnog bogoslužja koje se održavalo oko 25. prosinca ka spomena na Marijin predah na putu u Betlehem kod trećeg kamena miljokaza poslije Jeruzalema. I na Zapadu je već u 5. stoljeću na nedjelju poslije Božića postojalo slavlje na spomen Navještenja i utjelovljenja Gospodinova, a u Španjolskoj se ono dugo slavilo 18. prosinca.

Bogoslužno slavlje

Padne li ova svetkovina u Veliki ili uskrsni tjedan, naknadno se slavi u ponedjeljak poslije nedjelje Quasimodogeniti. Padne li pak na korizmenu nedjelju pomiče se na subotu prije nje. Luteranski obrednik propisuje: „Ako 25. ožujka padne na jednu od ovih nedjelja u vremenu posta Oculi, Letare ili Judica, tada se Navještenje Marijino, tamo gdje se slavi, slavi slijedećeg dana; ako pak padne u Veliki ili uskrsni tjedan, premješta se u tjedan prije nedjelje Qasimodogeniti.“

Osim evanđelja svetkovine čita se Iz 7,10-14 i Heb 10,4-10 (evangelici: Gal 4,4-7). Svetkovina ima vlastito predslovlje Marija prima vječnu Riječ. Kod ispovijesti vjere – kao ina Božić – klekne se na riječi i utjelovio se odnosno začet po Duhu Svetom.

Pohod Blažene Djevice Marije (2. srpnja)

Biblijsku podlogu ovog blagdana čini izvještaj o Marijinu pohodu svojoj rođakinji Elizabeti (Lk 1,39-45): kad je trudna Elizabeta začula Marijin pozdrav, „zaigra joj čedo u utrobi“. U susretu ovih dviju trudnih žena takoreći je anticipiran susret budućeg spasitelja sa svojim vjesnikom i pretečom, Ivanom Krstiteljem. Na Elizabetino nazivanje blaženom, Marija zapjeva Magnificat (Lk 1,46-55).

General franjevačkog Reda Bonaventura uveo je ovaj blagdan 1263. za svoj Red. Njegov termin povezan je sa slavljem rođenja Ivana Krstitelja čija je osmina. Za Pija V. 1568./70. prihvaćen je u opći kalendar slavlja. Kako bi uspostavio jasniji kronološki slijed Navještenja (25. ožujka), Pohoda i rođenja Ivanova (24. lipnja), novi Opći rimski kalendar je premjestio ovaj blagdan na 31. svibnja. Njemački pak pokrajinski kalendar ostaje pri starom terminu koji je mjerodavan i za evangelički Red. Tu se kao evanđelje čita Lk 1,29-47(48-55)56, kao poslanica 1Tim 3,16. Katolički Red čitanja za ovaj blagdan predviđa Sef 3,14-18, Rim 12,9-16b i Lk 1,39-56.

Rođenje Ivana Krstitelja (24. lipnja)

Biblijska podloga

Biblijsku podlogu ove svetkovine sačinjava predaja o Ivanovu rođenju, obrezanju te o nadijevanju imena: Ivanov otac, Zaharija, koji je od ukazanja u Hramu koje mu je navijestilo rođenje njegova sina, izgubio dar govora (Lk 1,5-23), na pločicu piše: „Ivan mu je ime!“. Na veliko čuđenje rodbine u tome je suglasan s Elizabetom koja ga naziva istim imenom. Kad se Zahariji vratio dar govora, zapjevao je po njemu nazvani hvalospjev Bogu Izraelovu i Spasitelju koji dolazi (Benedictus, Lk 1,57-80). Prema Lk 1,36a Elizabeta je već u šestom mjesecu trudnoće kad je Mariji navješteno rođenje njenog djeteta. Zato je termin Ivanova rođenja na 24. lipnja, šest mjeseci prije rođenja Isusova. Osim toga s ovom svetkovinom povezani su svi oni tekstovi u kojima se radi o djelovanju Ivanovu, o njegovu odnosu prema Isusu te o njegovu kraju: po svoj prilici Ivan počinje svoje propovijedanje pokore oko 27./28. poslije Krista u jordanskoj stepi. Svima koji mu dolaze, bez obzira na to o kome je riječ, naviješta nadolazeći sud, te one koji su spremni na pokoru, krsti vodom u Jordanu. Izvana upada u oči svojom asketskom odjećom i načinom života: oko sebe okuplja zajednicu učenika iz koje će poteći neki od kasnijih učenika Isusovih. Kritizira način života Heroda Antipe koji ga daje zatvoriti i konačno ubiti.

Povijesni pregled

Ivan Krstitelj je već u ranoj Crkvi bio iznimnoo štovan. Na Istoku se neposredno nakon Bogojavljenja 7. siječnja slavi blagdan njemu na čast. Ovaj termin objašnjava običaj da se sveci koji su se posebno povezivali s nekim Gospodnjim slavljem častili dan nakon njega vlastitim spomen slavljem. 24. lipnja kao rođendan Krstiteljev najprije se probio na Zapadu. To da se odabrao datum 24., a ne 25. lipnja (u skladu s 25. prosinca) vjerojatno je povezano s različitim trajanjem mjeseca lipnja i prosinca: u oba slučaja svetkovina se slavi osmoga dana prije početka slijedećeg mjeseca.

Značenje, bogoslužno slavlje i običaji

Velika popularnost Ivanja vjerojatno se može objasniti time da je kao slavlje na vrhuncu prirodne godine ujedno posvećeno jednom svecu. Ivanova riječ „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3,30) omogućuje da se događanje u prirodi pokaže kao usporedba s njegovim odnosom prema Kristu. Povrh toga u vidokrug dolazi i prolaznost zemaljskog života uopće: na vrhuncu života najavljuju se smrt i propadanje; pogled se usmjerava na Krista u kojem je jedino spas i život.

Prema katoličkom Redu ovu svetkovinu obilježava misa bdijenja koja se slavi prije ili poslije večernje 23. lipnja. Danja misa 24. lipnja ima čitanja Iz 49,1-6, Dj 13,22-26 i Lk 1,57-66.80. Svetkovina ima vlastito predslovlje Ivan preteča Kristov: „Vjerno svjedočenje je zapečatio mučeničkom krvlju“. U evangeličkim zajednicama ovaj se dan često slavi ivanjskim pobožnostima na grobljima. Čita se Dj 19,1-7 i Lk 1,57-67(68-75)76-80. Ovaj dan se, tamo gdje se ne slavi 24. lipnja, slavi prethodne ili slijedeće nedjelje.

U običaje ovoga dana pripadaju i ivanjski krjesovi koji su po porijeklu i značenju krjesovi ljetnog solsticija. Novi Benedictionale pozna blagoslov ognja koji se između ostalog može obavljati i 24. lipnja.

Začeće (23. rujna) i Glavosjek (29. kolovoza) Ivana Krstitelja

Devet mjeseci prije 24. lipnja u bizantskom obredu slavi se blagdan začeća Ivana Preteče. Za razliku od ovog blagdana koji je ostao ograničen na Istok, na zapadu se probio i spomen Glavosjeka Ivana Krstitelja 29. kolovoza. Poziva se na Mt 14,1-12 (Mk 6,14-29; Lk 3,19 i dalje; 9,7-9); tu se smrt Ivanova objašnjava spletkom Herodijadinom i njene kćeri Salome. Povijesno je ovaj spomendan vjerojatno povezan s posvetom crkve sv. Ivana u Sebasti u Samariji gdje je Ivan prema predaji ukopan.

Isusovi preci

Josip (19. ožujka)

Prvi tragovi štovanja svetog Josipa susreću se u 8./9. stoljeću u Egiptu. Tamo se njegov spomen slavio 20. srpnja. Slavlje 19. ožujka njemu na čast pojavilo se u 12. stoljeću, a u 14. stoljeću uvelike ga je širio franjevački red. 1479. Siksto IV. ga je uveo kao obvezatno za cijelu Crkvu. U novom Misalu javlja se kao svetkovina svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Ima vlastito predslovlje koje se koristi i u drugim misama na čast svetom Josipu. Čita se 2Sam 7,4.5a.12-14a.16, Rim 4,13.16-18.22 i Mt 1,16.18-21.24a (ili Lk 2,41-51a). Budući da ova svetkovina uvijek pada u vrijeme korizme, može se premjestiti na neki drugi termin.

Drugi Josipovo slavlje uveo je Pio XII. godine 1955.: prvog svibnja, na međunarodni dan rada i radnika valja slaviti svetkovinu svetog Josipa Radnika. Novi kalendar ju zadržava – znatno umanjena položaja i značenja – kao neobavezni spomendan.

Joakim i Ana (26. srpnja)

26. srpnja je spomendan Joakima i Ane koji se prema apokrifnom evanđelju iz druge polovine 2. stoljeća smatraju Marijinim roditeljima. Za vrijeme sve većeg i većeg štovanja Marije u srednjem vijeku proširio se i njihov kult. Nastajali su prikazi Marijina života i Svete obitelji, najpoznatiji je ikonografijski motiv Ane s Marijom i djetetom Isusom.

ČETVRTI DIO

CIKLUS SVETAČKIH SLAVLJA

Poglavlje 18

OBLAK SVJEDOKA

Biblijska podloga

Predikat svet u Novom zavjetu nije pridržan pojedinim kršćanima nego je odlika zajednice u njenoj cjelokupnosti: „Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni“ (1Pt 2,9a). Kao svetima i Pavao se obraća članovima zajednica u svojim poslanicama: „Svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima“ (Rim 1,7; usp. i 1Kor 1,2 i sl.). Izraz svet nema ništa s posebnim ljudskim pa ni s moralnim kvalitetama. On jednostavno znači: biti od Boga pozvan, uvršten u njegov narod. Čovjek ne postaje svet usredotočenim pobožnim ponašanjem, nego po ljubavi Isusa Krista koji se za njega zauzeo pred Bogom i otvorio mu pristup Ocu: „Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji“ (Ef 2,19).

A sada vrijedi i ovo: taj sveti narod Božji nije bezimena masa. Ti sveti imaju ime, poznaju jedni druge, zauzimaju se jedni za druge, jedni su drugima „suradnici Istine“ (3Iv 8), „suradnici radosti“ (2Kor 1,24). Sposobni su jedni drugima postati uzori vjere, ljubavi i patnje (Fil 3,17; 1Sol 1,7; 2Sol 3,9; 1Tim 4,12; 2Tim 1,13; Tit 2,7; 1Pt 5,3; Jak 5,10). Takvo zajedništvo svetih seže i preko granice smrti i uključuje sve one koji su onima živima prethodili u vjeri i ljubavi. Tako poslanica Hebrejima poimence navodi svjedoke vjere starog naroda Božjega i vidi ih prisutne na putu novog naroda Božjega: „Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje..:“ (Heb 12,1). Prisutni na tom putu naroda Božjega su stvarno i oni svjedoci (grčki martys, množina martyres = mučenici) koji su žrtvom svog života položili svjedočanstvo (grčki martyria) za Krista (usp. Otk 17,6; 6,9-11).

Povijesni pregled

Spomen mučenika

Kršćansko štovanje svetih ima u najmanju ruku djelomično svoje korijene u židovskim predodžbama i praksama i to „u već od židovstva baštinjenom velikom poštivanju i privatnom štovanju pravednika i mučenika“ (Th. Klauser; usp. A. Adam, str. 167). Tipična teologija mučeništva u židovstvu koja je u smrti mučenika pripisivala uzorno, također i pomirbeno značenje za čitav narod razvila se posebno u borbama u vremenu Makabejaca u 2. stoljeću prije Krista. Mučenici su se istodobno smatrali i zagovornicima pred Bogom.

Tako je na početku kršćanskog štovanja svetih stajao spomen mučenika koji su u periodički nastupajućim progonima žrtvovali svoj život za svoju kršćansku vjeru: na njihov dan smrti okupljali su se na njihovu grobu, zajednici se čitao predani izvještaj o njihovoj muci i smrti (u prvoj Crkvi uvelike proširena Djela mučenika) te se slavila euharistija, a time i Kristova Pasha, njegov prijelaz kroz smrt u život. Život i smrt mučenika shvaćali su se kao sudioništvo u Kristovoj sudbini; kao što je imao udjela u smrti Gospodinovoj, mučenik je

dobio udjela i u njegovu uskrsnuću. Tako je dan smrti mučenika ujedno smatran i njegovim pravim rođendanom za novi, vječni život. Njegova smrt je ako ustreba mogla kao krst krvi zamijeniti sakramentalno krštenje: ako već sakrament krsta pojedinom vjerniku može dati udjela u Isusovoj smrti i uskrsnuću, koliko više onda ono su-umiranje s Kristom koje se za mučenika dogodilo u njegovoj žrtvi života!

Dakako da se ne smije previdjeti da je za ranokršćansko štovanje mučenika i svetih plodno tlo bio i antički kult mrtvih: obitelj bi se na rođendan svog pokojnika okupljala na njegovu grobu i tamo bi održavala podušje.

Širenje štovanja mučenika

Spomen mučenika najprije je ostao vezan uz mjesto mučeništva dotičnu zajednicu. Prvi mučenik kojeg je štovala njegova zajednica vjerojatno je bio Polikarp iz Smirne (+ oko 155.). O njegovu mučeništvu postoji vrijedan izvještaj njegove zajednice u obliku pisma zajednici Filomelija u Frigiji i „svim zajednicama svete i katoličke crkve posvuda“. Razmjena Djela mučenika između zajednica stvorila je pretpostavku za to da su se sada i mučenici drugih zajednica mogli uvrštavati u vlastiti kalendar slavlja. Budući da je u tim slučajevima nedostajao njihov grob na kojem bi se moglo okupljati, posegnulo se za relikvijama svetih kako bi se vlastitom spomenu pružilo takoreći konkretno, pravo polazište. Kasnije su i slike sveca mogle ispunjavati ovu ulogu.

Težnja ovog razvoja je bila, kad su zajednice u vremenu koje slijedi prešle na to, da se na grobovima mučenika podižu čvrsti oltari i grade kapele i crkve. Antički zakoni su se još na poseban način tome suprotstavljali budući da su štitili nepovredivost grobova.

Ostali sveci

Vrlo skoro kršćansko štovanje svetih više nije bilo okrenuto samo mučenicima, nego također i drugim pokojnicima. Tu se mogu razlikovati različite skupine: tamo gdje je prema predaji djelovao jedan od samoga Isusa pozvani apostol ili tamo gdje je pokopan, već su se vrlo rano razvili oblici bogoslužnog spomena slični spomenima mučenika. Druga grupa su bili ispovjedaoci koji doduše nisu podnijeli mučeničku smrt, ali su bili izloženi progonu i mučenju te su javno ispovjedili svoju vjeru u Krista. Nakon završetka progona kršćana kao sveti štovani su i znameniti biskupi i crkveni naučitelji. Daljnju grupu činili su asketi i djevice čiji je posebni, odricanjem obilježeni životni stil smatran jednom vrstom dobrovoljnog, nekrvnog mučeništva. Marija, majka Isusova je od 4. stoljeća pribrojena broju tako štovanih svetaca.

Srednji vijek

Za kršćansku pobožnost prvog doba sveti su imali dvojako značenje: s jedne strane bili su uzori kršćanske vjere i života koji su pozivali i upućivali na nasljedovanje (imitatio). S druge pak strane na osobit način smatrani su „prijateljima Božjim“, od njega izabranim i pozvanim da budu živi znak i svjedoci njegove milosti; zato ih se moglo i smjelo zazivati i moliti za njihov zagovor kod Boga (invocatio, zazivanje). U srednjem vijeku međutim slika i uloga svetih se promijenila: ideja nasljedovanja sve je više gubila važnost pred idejom zazivanja, a zagovornici kod Boga postali su specijalizirani pomoćnici – nadležni za pojedine staleže, skupine zanimanja, zemlje, mjesta, određene prigode i potrebe. Uz to se na religioznom području proširilo kvantitativno razmišljanje. Od umnožavanja svetačkih slavlja, relikvija, misa na čast svetaca i hodočašća očekivali su se dodatni blagotvorni i čudesni učinci. Kult svetaca proizveo je nebrojene svetačke legende, često bez ikakva povijesnog uporišta, te se

povezao s naukom o oprostima. Mnoštvo svetačkih slavlja preplavilo je liturgijski kalendar i potisnulo bitna Kristova slavlja i vremena.

Reformacija

Reformatori su oštro prosvjedovali protiv takvog štovanja svetih. Martin Luther nije sumnjao da anđeli i sveti na nebu i na zemlji zajedno s Kristom mole za nas, ali je odbacivao to „da trebamo anđele i svete zazivati, slaviti ih, postiti im, slaviti mise, žrtvovati, osnivati crkve, oltare i bogoslužja, više im služiti na druge načine, smatrati ih pomoćnicima u nevolji, dijeliti među njima raznoraznu pomoć te svakome pridavati jednu posebnu od njih…, jer to je idolopoklonstvo i takva čast pripada samo Bogu“ (Schmalkaldenske teze). Njegov se prosvjed dakle upravio protiv zazivanja i liturgijskog čašćenja svetih, također i protiv gore opisane „specijalizacije“ njihovih uloga. Službeni vjeroispovjedni spis luteranske reformacije, Augsburška vjeroispovijest, u jednom zasebnom članku pozabavila se službom svetih: „Služba svetih nas dakle poučava da se svetih valja spominjati, kako bismo ojačali svoju vjeru gledajući kako im je darovana milost, te također kako im je vjera pomogla; osim toga da se svaki prema svom pozivu ugleda na njihova dobra djela… Pismom se pak ne može dokazati da svete valja zazivati ili od njih tražiti pomoć“ (članak 21).

Poseban problem za reformatore je bilo mnoštvo svetačkih slavlja. Jasno su prepoznali gospodarske i socijalne probleme te su ih pokušali ukloniti: „Dao Bog da u kršćanstvu ne bude blagdana doli nedjelje, da sva slavlja naše Gospe i svetih budu na nedjelju. Tad bi zbog posla radnih dana izostale mnoge zle navade, a ni zemlje ne bi bile tako siromašne i malaksale. A sada su izmučene mnogim blagdanima“ (Luther, O dobrim djelima, 1520.). Luteranski kanon slavlja koji se razvio u tijeku 16. stoljeća i koji je našao svoj odraz u luteranskim crkvenim odredbama, obuhvaćao je uz Kristova slavlja crkvene godine – uključujući Obrezanje (1. siječnja), Bogojavljenje (6. siječnja), Prikazanje (2. veljače), Navještenje (25. ožujka) i Pohod (2. srpnja) – dane apostola i evanđelista, dan Ivana Krstitelja (24. lipnja), Miholje (29. rujna), regionalno i Mariju Magdalenu (22. srpnja), Sve svete (1. studenoga) te niz manjih blagdana koji se prebacuju na slijedeću nedjelju. Dani apostola smatrani su „polu-blagdanima“ na koje se održavalo bogoslužje, ali koji nisu svi bez iznimke bili neradni dani. Tijelovo i Marijino uznesenje (15. kolovoza) na početku su se još čuvali, no kasnije su nestali isto kao i mnoštvo svetačkih dana. Odbačeni su i svi dani svetaca, Marije i apostola za koje nije bilo biblijskog uporišta.

Na reformiranom i gornjo-njemačkom području odlučilo se dijelom za radikalnija rješenja: tu su općenito zadržani samo nedjelja i velika Kristova slavlja (Božić, Uskrs, Duhovi; također i Nova godina). Martin Bucer odlučno se zauzimao za to da se ukinu svi blagdani i da se slavi samo nedjelja. Želio je „da kršćani jedan dan gledaju kao i onaj drugi, ali da svakoga dana slave Boga, to jest da mu dopuštaju da djeluje i stvara“. O nedjelji je napisao: „Ako od sedam dana jedan treba slaviti kako to iziskuje ljubav, nedjelja je jednako dobra kao i neki drugi dan, a kad se tjelesno počiva, prikladno je tada slaviti i bogoslužje, riječ Božju, molitvu i Večeru Gospodnju“. Bogoslužno slavlje nedjelje je prema njegovu mišljenju dakle kao i određivanje blagdana općenito stvar ljudskog uređenja i spoznaje koja ovdje međutim slijedi božanski nalog počinka od rada sedmoga dana.

Na reformirano-gornjonjemačkom području osim toga je tradicionalna struktura crkvene godine nadopunjena ritmom četiriju godišnjih doba te je djelomično prekrivena: Zwingli je 1525. naložio da se u zajednici u Zürichu Večera održava četiri puta u godini i to na Uskrs, Duhove, ujesen i na Božić. Slični propisi ustalili su se i u Ženevi i drugim područjima. Očite su veze s početkom četiri godišnja doba te s kvatrama.

Ekumenski sveci

Luteranska reformacija nije dakle svece „dokinula“ kao što se to katkad može čuti. Životopise svetaca, u velikoj mjeri očišćene o legendarnih dodataka, širilo se kao i ranije, a evangelički su ih kršćani čitali. U takve knjige uvršteni su i životopisi i opisi trpljenja evangeličkih mučenika čije broj u 16. i 17. stoljeću nije bio malen. Novi mučenici pridošli su u 20. stoljeću. Njihova imena sadrži Evangelički kalendar imena. Prvi puta je izišao 1963., a u međuvremenu je izišao 1976. u ekumenski prilagođenoj verziji. Usporedba evangeličkog teologa Friedera Schulza s novim katoličkim kalendarima pokazuje iznenađujuće ekumensko podudaranje: „Od tih imena sada su zajednička: 85 s katoličkim regionalnim kalendarom (od toga 14 različitih datuma), 15 s katoličkim biskupijskim kalendarima (od toga 8 različitih datuma), 14 s katoličkim imendanima u kalendaru slavlja na astronomskoj osnovi te 24 datuma blagdana i spomendana (u Evangeličkom obredniku). Tako na njemačkom govornom području sveukupno postoji 138 zajedničkih blagdana i spomendana.“ (str. 17) F. Schulz konzultira i druge (anglikanske i sjevernoameričko-luteranske) kalendare i pritom dolazi do popisa od tridesetak imena ekumenskog značenja: Bazilije – Timotej – Ignacije – Ansgar – Polikarp – Perpetua i Felicita – Toma Akvinski – Grugr – Patrik – Benedikt – Ambrozije – Justin – Anzelmo – Katarina Sijenska – Atanazije – Grgur Nisenski – Beda – Bonifacije – Barnaba – Irenej – Olaf – Lovro – Bernard iz Clairvauxa – Augustin – Ivan Zlatousti – Jeronim – Franjo Asiški – Monika – Martin – Klement Rimski – Nikola.

Reforma kalendara

Katolička crkva je od reformacije nastojala oko reforme svog kalendara svetaca. Za Pija V. jedno je povjerenstvo prvi puta sastavilo Opći kalendar (s 158 svetačkih slavlja) za koji je stari kalendar grada Rima sačinjavao osnovu, a koji je – prema starom crkvenom običaju – u prvom redu u obzir uzimao rimske svece. U vremenu koje je slijedilo pa sve do u naše stoljeće kalendar se stalno iznova pretrpavao dok II. vatikanski koncil nije donio preokret. 1969. objavljene su Opće norme o liturgijskoj godini i kalendaru. Reforma se temelji na slijedećim smjernicama: 1. Gospodnja godina dobiva prednost pred svetačkom godinom; broj svetačkih slavlja uključenih u Opći kalendar drastično je smanjen. 2. Obnavlja se staro, već u ranoj Crkvi posvjedočeno načelo vezanja svetačkih slavlja uz mjesne crkve; teži se stanovitom decentraliziranju. Vlastiti kalendari partikularnih crkava (biskupija, dijeceza) i redovničkih zajednica dobivaju veću važnost. Uz njih na značenju dobivaju i zajednički kalendari (regionalni kalendari) za „provincije, regije, nacije i još veća područja“. 3. Kod izbora svetačkih slavlja poštuje se aspekt historiciteta: sveci koji nisu povijesno posvjedočeni nisu više u novom Općem kalendaru; to vrijedi i za one o kojima se osim jednog ili dva štura podatka ne zna ništa povijesno pouzdano. 4. Kako bi se zajamčila univerzalnost svetačkog kalendara, prema mogućnosti u Općem kalendaru trebaju biti zastupljeni sveci svih krajeva kršćanstva, svih kršćanskih staleža, svih razdoblja i oblika izražavanja kršćanske pobožnosti.

Regionalni kalendar za njemačko govorno područje od kojega polazimo u ovome što slijedi sastoji se od Općeg rimskog kalendara kojeg preuzima te vlastitih slavlja koja imaju značenje za cjelokupno njemačko govorno područje. Prema položaju razlikuju se svetkovine, blagdani, obavezni spomendani i neobavezni spomendani. Formulari koje Misal nudi, što se tiče spomenutog, obvezujući su samo na svetkovine i blagdane. Na spomendane je propisana samo zborna molitva o dotičnom svecu; svi ostali tekstovi proprija mogu se uzeti i od toga dana u tjednu.

Poglavlje 19

SLAVLJA APOSTOLA

Blagdani i spomendani apostola i evanđelista u većini su ekumenskog položaja. Budući da se mogu povezati s Biblijom, uvršteni su i u kanon slavlja Luteranske crkve. Važnost koji im daju Obrednik i Lekcionar ne smije nas međutim zavarati da im u bogoslužnom životu i svijesti evangeličkih zajednica uglavnom pripada tek malo značenje. Liturgijske knjige tu pružaju ponudu koju – ako uopće – zajednice zapažaju tek u skromnom opsegu. Na poseban način je istaknut (uz Miholje i Ivanje koji pripadaju u drugi kontekst) samo dan apostola Petra i Pavla 29. lipnja, a o kojem Obrednik kaže: „Ako 29. lipnja padne u nedjelju, proprij spomena stupa na mjesto nedjeljnog proprija“ (Lekcionar, 1978.: „Spomen apostola Petra i Pavla se, ako ne pada na nedjelju, slavi u nedjelju koja slijedi iza 29. lipnja.“).

Povijesno su se slavlja apostola razvila na istoj osnovi kao i štovanje mučenika i drugih svetaca. Uz mjesna slavlja apostola čini se da je na Istoku postojalo vrlo staro slavlje svih apostola.

O blagdanima odnosno spomendanima Obraćenja apostola Pavla (25. siječnja), sv. Tome (3. srpnja, odnosno 21. prosinca) i sv. Ivana (27. prosinca) već smo govorili u kontekstu božićnog ciklusa.

Katedra sv. Petra (22. veljače)

Ovo slavlje koje je posvjedočeno već sredinom 4. stoljeća u Rimu povezano je s antičkim spomenom mrtvih: od 13. do 22. veljače slavila su se parentalia na kojima se prisjećalo preminulih rođaka i poznanika, te se za određene pokojne čuvao slobodan stolac (cathedra). Budući da je pravi dan Petrove smrti nije bio poznat, njegov se spomen slavio 22. veljače. Kasnije se cathedra povezala s biskupskom učiteljskom stolicom Petrovom te se tada slavio dan preuzimanja rimske biskupijske službe od strane ovoga apostola. Slično slavlje koje se 18. siječnja slavilo u Galiji preuzeto je oko godine 600. u Rimu. Tako se dogodio sadržajni pomak: 22. veljače tu se sada slavilo Petrovo preuzimanje biskupske službe u Antiohiji, a 18. siječnja njegovo ustoličenje u Rimu. Oba slavlja su 1558. propisana za cijelu Crkvu. U novijoj reformi termin 18. siječnja je dokinut u korist onoga 22. veljače. Misni formular 22. veljače (Katedra sv. Petra) sada općenito govori o misiji i djelovanju apostola Petra. Raniji blagdan sv. Petra u okovima 1. kolovoza više nije u kalendarima.

Matija (24. veljače)

Ime apostola Matije susrećemo u Dj 1,23.26: kako bi se ponovno uspostavio broj dvanaest apostolskog kolegija nakon otpadanja izdajice Jude, on je kockom određen za apostola. O njemu znamo samo ta da je pripadao onima koji su „s nama bili za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus“. Prema predaji djelovao je u Etiopiji, njegove posmrtne ostatke je majka cara Konstantina, Helena, prenijela dijelom u Rim, dijelom u Trier. Blagdan njemu na čast po svoj prilici je nastao tek na prijelomu tisućljeća. Opći rimski kalendar premjestio ga je na 14. svibnja. Njemački regionalni kalendar kao i Luteranski lekcionar ostaje na 24. veljače (u prijestupnim godinama 25. veljače).

Marko (25. travnja)

Jednoga Ivana Marka spominju Dj 12,12 u kontekstu s kućom koja je jeruzalemskoj zajednici služila kao okupljalište. Možda ga je Baraba, njegov rođak (Kol 4,10) upoznao s Pavlom. On je ovu dvojicu pratio na prvom misijskom putovanju (Dj 12,25), u Pamfiliji se rastaje s njima i vraća se u Jeruzalem (13,13). Zbog njega je došlo do razdora između Pavla i Barnabe (15,37) nakon čega ovaj posljednji napušta Pavla i s Markom odlazi na Cipar (15,39). Marka ne spominje samo Kol 4,10, nego i 2Tim 4,11; Flm 24 i 1Pt 5,13. Predaja mu pripisuje autorstvo Markova evanđelja. Prema legendi osnovao je crkvu u Aleksandriji i tamo umro kao biskup i mučenik. Povezuje se i s Akvilejom i Lorchom. Njegove relikvije prenesene su iz Aleksandrije u Veneciju i na otok Reichenau. Noviji egzegeti razlikuju autora Markova evanđelja i istoimenog pratioca Pavlova i Barnabina. Kao evanđelistu simbol mu je lav.

Filip i Jakov (3. svibnja)

Apostol Filip se u prvom redu višestruko spominje u Ivanovu evanđelju (1,43-46.48; 6,5.7; 12,21 i dalje; 14,8 i dalje): porijeklom je bio iz Betsaide, rodnog mjesta braće Petra i Andrije. Isus ga je pozvao, a on je krugu učenika priveo Natanela (usp. također Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,14; Dj 1,13). Prema predaji kasnije je djelovao u Frigiji.

Jakov Mlađi („Mali“, Mk 15,40) bio je sin Alfejev (Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13; Mk 2,14 govore o carinku Leviju, Alfejevu sinu). Neki ga povezuju i s Jakovom, sinom Marijinim (Mt 27,56; Mk 16,1; Lk 24,10; usp. također Mk 15,40). U staroj Crkvi često je poistovjećivan s Gospodinovim bratom Jakovom (usp. Mt 13,55; Mk 6,3; Dj 12,17; 15,13; 21,18; 1Kor 15,7; Gal 1,19; 2,12; 2,19; Jak 1,1; Jd 1). Valja ga razlikovati i od Jakova Starijeg čiji se spomendan slavi 25. srpnja. Je li on autor Jakovljeve poslanice ostaje dvojbeno. O njegovom kasnijem životu nije poznato ništa sigurno.

Zajedničko štovanje ova dva apostola povezano je s predajom o pokopu njihovih relikvija u crkvi Dvanaestorice apostola. Dan posvete te crkve 1. svibnja 570. ujedno je i izvorni dan njihova spomendana. Nakon uvođenja slavlja Josipa Radnika 1. svibnja, ovo je slavlje apostola najprije premješteno na 11. svibnja, a zatim na 3. svibnja. Luteranski lekcionoar iz 1978. priklanja se – odstupajući u tom od Obrednika iz 1955. – novom terminu.

Petar i Pavao (29. lipnja)

Biblijska podloga

Svetkovina apostola Petra i Pavla 29. lipnja vjerojatno je najpoznatije od svih slavlja apostola. Prema biblijskim činjenicama njihovo zajedničko štovanje nipošto nije samo po sebi razumljivo, Pavao čak zna izvještavati o žestokim sukobima s Petrom, glavom zajednice u Jeruzalemu (Gal 2,11-14). Zajedno sa svojim bratom Andrijom, Šimun, sin Jonin, nazvan Petar (Stijena, također i Kefa) pripadao je prvim učenicima koje je Isus pozvao. Isusov poziv zatekao ih je na ribolovu na Genezaretskom jezeru: „Hajde za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ (Mt 4,18-22; usp. Mk 1,16-20; Lk 5,1-11; Iv 1,35-51). Svoj poseban položaj u krugu učenika zahvaljuje Isusovu obećanju: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Lk 9,18-21).

Pavao, najprije ogorčeni neprijatelj i progonitelj Crkve (Dj 7,58; 8,1.3; 9,1 i dalje) pred vratima Damaska susreće Krista što mu mijenja život (9,3-8); od progonitelja Crkve

postaje navjestitelj Kristove poruke, apostol pogana koji je evanđelje proširio velikim dijelovima Rimskog carstva i utemeljio brojne zajednice kršćana iz poganstva.

Povijesni pregled

Petar i Pavao su već rano smatrani apostolskim prvacima koje se zajedno navodilo i štovalo. Već se u Djelima apostolskim može prepoznati težnja da se unatoč povijesno potvrđenim suprotnostima izrazi jedinstvo Crkve i u zajedništvu ovih dvaju predstavnika ranog kršćanstva. Prema predaji oba su za vrijeme progona tamošnje zajednice za cara Nerona (54.-68. poslije Krista) istoga dana izgubili život. Petar je razapet, Pavlu je odrubljena glava. Od sredine 3. stoljeća u Rimu se slavi njihov zajednički spomendan. Izvorno su toga dana postojala tri bogoslužja: slavlje sv. Petra : slavlje sv. Petra u crkvi sv. Petra, slavlje sv. Pavla na putu prema Ostiji (sveti Pavao izvan zidina) i zajednički spomen na via Apia gdje su se za vrijeme Valerijanova progona u 3. stoljeću vjerojatno čuvali njihovi posmrtni ostaci (glave?). Od 4. do 6. stoljeća ovo slavlje apostolskih prvaka se iz Rima najprije proširilo na Zapad, a zatim i na veći dio Istoka.

Bogoslužno slavlje

U novom uređenju zadržano je bdijenje ove svetkovine kao misa u predvečerje (uvečer 28. lipnja ili poslije večernje). Na danjoj misi 29. lipnja čita se Dj 12,1-11; 2Tim 4,6-8.17-18 i Mt 16,13-19. Evangelički Red kao poslanicu predviđa Ef 2,19-22. Ova svetkovina ima vlastito predslovlje u kojem se spominje različito poslanje ove dvojice apostola: „Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika tvojih.“

Jakov Stariji (25. srpnja)

Bio je sin Zebedejev i brat apostola i evanđelista Ivana čiji dan slavimo 27. prosinca. Kao i njegov brat pripadao je užem krugu učenika gdje se često spominje zajedno s Petrom i Ivanom (usp. Mt 4,21; 10,2; 17,1; Mk 1,19; 3,17; 5,37; 9,2; 14,33; 1,29; 10,35; 10,41; 13,3; Lk 5,10; 9,54; 6,14; 8,51; 9,28; Dj 1,13). U progonu Crkve za Heroda Agripe umro je mučeničkom smrću najkasnije oko 44. poslije Krista (Dj 12,2). Nad njegovim grobom u Jeruzalemu podignuta je crkva. Prema legendi djelovao je i u Španjolskoj gdje se njegove relikvije od 9. stoljeća časte u Santiago de Composteli. To mjesto je od 10. do 15. stoljeća bilo cilj brojnih hodočasnika iz čitave Europe. Slavlje njemu na čast u Rimu je posvjedočeno od 9. stoljeća. Brojne crkve i kapele njemu posvećene pokazuju njegovu popularnost u narodu.

Bartol (24. kolovoza)

Bartola spominju popisi apostola u Novom zavjetu (Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,14; Dj 1,13). Neki predmnijevaju da je istovjetan s Natanaelom iz Kane u Galileji koji se spominje u Iv 1,45-49 i u 21,2. Osim toga malo je toga poznato o njegovu životu. Pretpostavlja se da je djelovao u Perziji, Indiji i Armeniji i da je tamo podnio mučeničku smrt nakon što su mu oderali kožu. U bizantskoj liturgiji 28. kolovoza slavi se prijenos njegovih kostiju na otok

Lipari i u Benevento. Dio ovih relikvija je na prijelomu stoljeća dospio u Rim gdje mu je posvećena crkva. Njegova lubanja čuva se u Frankfurtu na Majni.

Matej (21. rujna)

Apostol i evanđelist Matej (usp. Mt 9,9; 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13) katkad se poistovjećuje s carinikom Levijem (Mk 2,13-15), sinom Alfejevim. Smatra se autorom prema njemu nazvanog evanđelja, kasnije je, kako se vjeruje, djelovao u Etiopiji i Perziji. Iz Etiopije su njegove relikvije prenesene u Salerno gdje je papa Grgur VII. Godine 1084. nad njegovim grobom posvetio crkvu. Tumači Novog zavjeta razlikuju carinika Levija, apostola Mateja i autora Matejeva evanđelja. Kao simbol evanđelista dodijeljen mu je anđeo ili čovjek.

Luka (18. listopada)

Evanđelist Luka smatra se autorom Lukina evanđelja i Djela apostolskih (usp. i 2Tim 4,11; Flm 24). Kol 4,14 opisuje ga kao liječnika. Privremeno je pratio Pavla na njegovim misijskim putovanjima. Vjerojatno i takozvani mi-izvještaji Djela apostolskih pružaju ulomke iz njegovih putnih dnevnika. Prema predaji rođen je kao poganin u sirijskoj Antiohiji, nakon Pavlove smrti djelovao je u Grčkoj, tamo je napisao svoje dvije poznate knjige te je u dobi od 84 godine umro u Beociji. Godine 357. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Carigrad i pokopani u tamošnjoj crkvi apostola. Od 8. stoljeća smatra se i slikarom. U Rimu se štuje od 9. stoljeća. Kao evanđelistu simbol mu je bik.

Šimun i Juda Tadej (28. listopada)

Apostol Šimun u Novom zavjetu nosi nadimak Kananaj (Mk 3,18; Mt 10,4) i Zelot, Revnitelj (Lk 6,15; Dj 1,13). Vjerojatno je, prije nego se priključio Isusu, pripadao židovskoj stranci zelota. Sa Šimunom, bratom Gospodinovim, vjerojatno nije identičan. O njegovoj daljnjoj sudbini nije poznato ništa sigurno.

Juda Tadej (Mt 10,3; Mk 3,18: na ova dva mjesta govori se međutim samo o Tadeju) opisuje se kao brat ili sin Jakovljev (Lk 6,16; Dj 1,13). Spominje ga i Iv 14,22 („Juda, ne Iškariotski“). S Judom, bratom Gospodinovim (Mk 6,3; Mt 13,35; usp. i Jd 1) vjerojatno nema ništa zajedničko. O njegovu životu i djelovanju ne znamo ništa sigurno.

Zajedničko štovanje ovih dvaju apostola na Istoku nije poznato. Ovo dvostruko slavlje iz Galije je tek relativno kasno dospjelo u Rim.

Andrija (30. studenoga)

O Andriji, bratu Šimuna Petra, sinu Joninu, govori Mt 4,18; 10,2; Mk 1,16; 3,18; 1,29; 13,3; Lk 6,14; Iv 1,40.44; 6,8; 12,22; Dj 1,13. Kao i njegov brat, porijeklom je bio iz Betsaide, ali je stanovao i radio s njim u Kafarnaumu na Genezaretskom jezeru kao ribar. Zajedno s Petrom pripadao je prvim učenicima. Prema izvještaju Ivanovu prvo je pripadao učenicima Ivana Krstitelja, a Isusu je doveo i svog brata Šimuna (Iv 1,40 i dalje). Prema predaji naviještao je evanđelje južno od Crnog mora, na donjem Dunavu i Grčkoj. 30. studenoga 60. godine smaknut je u Patrasu na križu u obliku slova x (Andrijin križ). Njegovi posmrtni ostaci pokopani su 356. u crkvi Apostola u Carigradu, a 1208. preneseni su u Amalfi. Njegova glava

je 1462. dospjela u Rim, a 1964. je vraćena crkvi u Patrasu. U Rimu mu je već u 5. stoljeću posvećena crkva.

Poglavlje 20

MARIJANSKA SLAVLJA

Slavlja Bogorodice Marije mlađa su od prvih slavlja mučenika i apostola. Počeci nekih Marijinih slavlja sežu međutim do u 4. stoljeće. O direktnom zazivanju Marije prvi je izvijestio Grgur Nazijanski (330. do 390.) Najstarija Marijina slavlja vjerojatno su bila slavlja koja su pratila Božić odnosno Bogojavljenje (spomen Bogorodice 26. prosinca; rimsko marijansko slavlje 1. siječnja). Nakon sabora u Efezum (431.) na kojem je objavljen nauk o Marijinu bogomajčinstvu, štovanje Marije na Istoku doživjelo je snažan zamah.

Zanimljivo, reformacija se na početku prema štovanju Marije odnosila nepristrano. Sačuvane su mnoge propovijedi Martina Luthera koje je održao na Marijine dane. U njegovim spisima nalaze se brojna mjesta koja izražavaju veliko poštovanje prema Majci Gospodinovoj; ona je za njega važna kao oruđe i posuda božanske milosti i kao primjer odgovora vjere na Božji poziv: „Evo službenice Gospodnje, neka mu bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). No, Luther se usprotivio tome „da ju se (Mariju) više cijeni nego što treba.., da se Krist umanjuje time što se srca više okreću Mariji nego samom Isusu“ (propovijed 8. rujna 1522., blagdan rođenja Marijina). U kasnijem razvoju štovanje Marije sve je više postajalo razlikovno obilježje između konfesija, osobito objavom nauka o Bezgrešnom začeću Marijinu (1854.) te o njenom tjelesnom uznesenju u nebo (1950.).

Neka spomenuta slavlja već smo predstavili u drugom kontekstu: tako svetkovinu Bezgrešnog začeća 8. prosinca, svetkovinu Bogorodice Marije 1. siječnja, spomendan Bezgrešnog Srca Blažene Djevice Marije u subotu nakon svetkovine Srca Isusova. Prikazanje Gospodinovo 2. veljače, Naviještenje Gospodinovo 25. ožujka i Pohod blažene Djevice Marije 2. srpnja zbog svoje povezanosti s Kristom u evangeličkoj tradiciji (koja se dijelom potvrđuje i nazivima u novom katoličkom Misalu) ne smatraju se slavljima Marijinim, nego Gospodnjim. U ovome što slijedi polazimo od redoslijeda crkvene godine.

Gospa Lurdska (11. veljače)

Spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske oživljava sjećanje na ukazanja Bogorodičina u spilji Massabielle kod Lourdesa u Francuskoj: tu se od 11. veljače do 16. srpnja 1858. Marija ukazala osamnaest puta djevojci Bernardici Soubirous i dala se prepoznati kao Immaculata conceptio, Bezgrešno začeće. Za Pija X. prigodom pedesete godišnjice ukazanja uveden je blagdan 11. veljače. Novi Misal ga zadržava – položajem nedvojbeno reducirana – kao neobavezni spomendan.

Gospa Karmelska (16. srpnja)

Spomendan Blažene Djevice Marije od brda Karmela 16. srpnja izvorno je bio redovnička svetkovina karmelićana koji potječu od skupine pustinjaka koja živi na brdu Karmel u

Palestini. Poziva se na viđenje generala Reda Simona Stocka (+1265.) kojem se 16. srpnja 1251. ukazala Bogorodica i predala mu škapular (odjevni predmet u obliku platnene vrpce). Slavljen od 14. stoljeća, ovaj blagdan je za Benedikta XIII. godine 1726. proširen na čitavu Crkvu. Novi Kalendar ga zadržava ako neobavezni spomendan.

Uznesenje Marijino (15. kolovoza)

Bogoslužno slavlje

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo najvažnije je od ovdje navedenih Marijinih slavlja i dana. Kao i druge svetkovine ima misu bdijenja i danju misu. Na danjoj misi se čita Otk 11,19a; 12,1.3-6a.10ab, viđenje vidioca Ivana o borbi Zmaja sa Ženom i njenim Sinom. Drugo čitanje je uzeto iz 1Kor 15,20-27a ( Krist „uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“). Evanđelje je isto kao i za Pohod Marijin (Lk 1,39-56). Predslovlje opisuje otajstvo ove svetkovine kako slijedi: „Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svog krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.“

Povijesni pregled

O danu Bogorodice Marije 15. kolovoza govori već Armenski lekcionar iz Jeruzalema (5. stoljeće). Taj dan se slavio kao natale u smislu spomena mučenika: preminuće Bogorodičino se slavilo ujedno i kao njen rođendan za život vječni. Car Maurikios (582.-602.) ga je u ovom smislu propisao za Bizantsko carstvo. Papa Sergije I. (687.-701.) slavio ga je procesijom od Hadrijanove crkve do crkve Svete Marije Velike. Ovo slavlje je dobilo i bdijenje i osminu. Koncem 8. stoljeća u Rimu se pojavilo ime Uznesenje Marijino (vjerojatno posuđeno od istoimenog galskog Marijanskog slavlja). Nakon proglašenja dogme o Marijinom tjelesnom uznesenju u nebo, ovo slavlje je još više dobilo na značenju što naglašava i njegovo isticanje kao svetkovine u novom Misalu. Ono što prema katoličkom uvjerenju razlikuje preminuće Marijino od preminuća drugih mučenika i što na jedinstven način odlikuje Bogorodicu dolazi do izražaja u zbornoj molitvi danje mise: „Svemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa.“

Običaji

Za Uznesenje Marijino novi Benedictionale predviđa blagoslov bilja. Vjerojatno je nastao u 10. stoljeću kao obrana od poganskih običaja, odnosno kao njihova kristijanizacija. Blagoslovljeno bilje (često u obliku kitica bilja) čuva se u kući i, kako se vjeruje, štiti od svakojakih opasnosti (vatra, nevrijeme itd.).

Blažena Djevica Marija Kraljica (22. kolovoza)

Kod ovog datuma radi se o nekadašnjoj osmini Uznesenja Marijina. Ovo slavlje nastalo je u 19. stoljeću od različitih slavlja partikularnih crkava, a papa Pio XII. godine 1954. propisao ga je za cijelu Crkvu premjestivši ga ipak na 31. svibnja. Novi Misal zadržava ga kao obavezni spomendan 22. kolovoza: „Svojim uznesenjem kod Boga Marija je kraljica neba i zemlje“ (Misal).

Rođenje Blažene Djevice Marije (8. rujna)

Blagdan Marijina rođenja 8. rujna kronološki je povezan s blagdanom začeća sv. Ane koji se na Istoku od 5. stoljeća slavi 9. prosinca te sa svetkovinom Bezgrešnog začeća 8. prosinca. Vjerojatno potječe od slavlja posvete crkve sv. Ane u Jeruzalemu u 5. stoljeću. Na tom mjestu je prema tradiciji stajala Marijina rodna kuća. U Rimu je ovaj blagdan posvjedočen tek u 7. stoljeću. Kao i slavlje Marijina uznesenja u nebo, papa Sergije I. (687.-701.) ga je odlikovao procesijom.

Ovaj blagdan ima vlastito predsovlje: „Ona (Marija) je, osjenjena Duhom svetim začela jedinorođenoga Sina tvoga, sačuvala slavu djevičanstva i obasjala svijet vječnim svjetlom, Isusom Kristom, Gospodinom našim.“ Evanđelje je Mt 1,1-16.18-23 (Rodoslovlje Isusovo; anđelova poruka Josipu). Čitanja su Mih 5,1-4a odnosno Rim 8,28-30. Darovna molitva ističe vječno, nepovrijeđeno djevičanstvo Marijino: „Rođenjem od Djevice on Majčina djevičanstva nije umanjio nego posvetio.“

Ime Marijino (12. rujna)

Nastalo u 16. stoljeću, ovo slavlje u spomen na pobjedu nad Turcima kod Beča godine 1683. Inocent IX. je proširio na cijelu Crkvu. Dok je Opći rimski kalendar ovo slavlje dokinuo kao dubletu Marijina rođenja, njemački regionalni kalendar ga zadržava „zbog povijesne povezanosti s njegovim govornim područjem i ukorijenjenosti u narodu“ (Misal).

Gospa Žalosna (15. rujna)

Slavlje u spomen Mariji Žalosnoj nastalo je u srednjem vijeku na podlozi sve većeg štovanja Marije (Majka Žalosna, Mater dolorosa). Za Benedikta XIII. 1721. kao blagdan sedam žalosti Blažene Djevice Marije dobio je općecrkvenu važnost. Slavio se u petak prije Cvjetnice. Servitski red je u 3. nedjelju u rujnu slavio slično slavlje koje je Pio VII. početkom 19. stoljeća propisao za čitavu Crkvu, a Pio X. 1913. smjestio na osminu Marijina rođenja 15. rujna. U tijeku reforme kalendara samo je 15. rujna zadržan kao obavezni spomendan.

Blažena Djevica Marija od krunice (7. listopada)

Pobjedu nad Turcima u pomorskoj bici kod Lepanta 7. listopada 1571. pripisivalo se djelovanju molitve krunice, obliku molitve nastalom u srednjem vijeku koji se u 15./16. stoljeću uvelike proširio. Sastoji se od 15 otajstava, to jest molitvenih nizova od kojih se svaki sastoji od jednog Očenaša, deset Zdravo Marija i jednog Slava Ocu; svaki od njih razmatra jedno otajstvo iz života Isusova i njegove Majke. Zato je Pio V. na prvu godišnjicu te pobjede odredio Marijino slavlje. Grgur XIII. je 1573. svim crkvama koje su imale vlastiti oltar krunice dopustio slavlje krunice u prvu nedjelju listopada. Nakon pobjede nad Turcima kod Petrovaradina godine 1716. ovo slavlje je prošireno na cijelu Crkvu. 1913. Pio X. ga je opet vratio na njegov izvorni datum. U novom Misalu pojavljuje se kao obavezni spomendan. Listopad se – uz svibanj također Marijin mjesec – smatra mjesecom krunice u koji se osobito preporučuje zajednička ili privatna molitva krunice.

Gospa Jeruzalemska (21. studenoga)

Ovaj obavezni spomendan potječe od slavlja posvete jeruzalemske crkve Sancta Maria Nova 21. studenoga 543. godine. Istočna crkva slavila je toga dana Pohod Bogorodičin u Hram. U ranijem rimskom Misalu ovo slavlje je nosilo naziv Prikazanje Marijino (blagdan Marijina prikazanja). Ime potječe od apokrifnog evanđelja prema kojem je trogodišnja Marija dovedena u Hram gdje su je odgojile hramske djevice. Na Istoku se takav blagdan s navedenim sadržajem slavio već u 8. stoljeću. Na Zapadu se susreće malo kasnije u Engleskoj. Papa Siksto V. propisao ga je 1585. za cijelu Crkvu. Ime ovog slavlja u novom Misalu odaje nastojanje da se omogući povratak legendarnog sadržaja ovog slavlja.

U novi Kalendar nisu preuzeti blagdan majčinstva Blažene Djevice Marije11. listopada (u spomen na sabor u Efezu 431. uveo ga je Pio XI. godine 1931.) te blagdan Blažene Djevice Marije od izbavljenja zatočenika 14. rujna (uveden na spomen osnivanja Reda milosrdne braće koji su se posvetili otkupljivanju kršćanskih zatvorenika iz ruku Saracena).

Poglavlje 21

UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA I SLAVLJA POSVETE CRKVE

Uzvišenje svetog Križa

Prema predaji careva majka Helena je 14. rujna 320. u Jeruzalemu pronašla križ Kristov i zato dala podići dvostruku crkvu (Uskrsnuća i Muke) na brdu Golgoti u Jeruzalemu, čiji je datum posvete prema predaji 13. rujan 335. Kod blagdana sv. Križa 14. rujna vjerojatno se izvorno radi o popratnom slavlju uz slavlje posvete crkve 13. rujna jer je posvjedočen običaj da se slijedećeg dana križ svečano pokazuje narodu i izlaže na štovanje (zato exaltatio crucis, latinski = uzvišenje, uzdizanje križa). Prema Armenskom lekcionaru iz Jeruzalema (5. stoljeće) 13. rujna slavila se posveta crkve Uskrsnuća, a 14. rujna ona crkve Muke (crkve sv. Križa) sa spomenutim obredom izlaganja i štovanja Križa. Postojanje relikvije Križa u Jeruzalemu sa sigurnošću je posvjedočio tek Ćiril Jeruzalemski godine 347./348. Hodočasnica Egerija je oko 381./382. izvještavala o slavljima u spomen na posvetu crkve Uskrsnuća i crkve Muke te je spomenula i pronalazak Križa. Doduše, u njenom izvještaju nema napomene o štovanju Križa toga dana.

Blagdan Uzvišenja svetog Križa 14. rujna najprije se proširio na Istoku pri čemu se oponašao i obred uzdizanja Križa. U Rimu se on može dokazati tek koncem 7. stoljeća gdje je konkurirao – vjerojatno još starijem – galskom slavlju sv. Križa 3. svibnja, a koji je opet počivao na predaji da je Križ Kristov pronađen već za Euzebija (oko 309.). Zastupa se i teza da je blagdan sv. Križa 3. svibnja izvorno povezan s vraćanjem relikvije sv. Križa koju su oteli Perzijanci a koje je poduzeo car Heraklije godine 628.; kasnije se zamijenilo ove povijesne povezanosti te se 3. svibnja slavilo Helenino našašće Križa, a 14. rujna Heraklijevo vraćanje Križa. Blagdan našašća svetoga Križa 3. svibnja kakvoga je poznavao stari Rimski misal za pape Ivana XIII. 1960. godine je izbačen iz kalendara slavlja. U novom Misalu javlja se samo još jedan blagdan Uzvišenja svetoga Križa 14. rujna s vlastitim predslovljem: „Ti si odredio spasenje ljudskog roda po drvu križa; sa stabla u Raju nikla je smrt, a sa stabla križa

rodio se život.“ Čitanja su Br 21,4-9 (mjedena zmija kao nagovještaj križa Kristova), Fil 2,6-11 (poniženje Kristovo „do smrti na križu“) i Iv 3,13-17.

Slavlja posvete crkve

Slavlja posvete triju rimskih crkava zbog svog su nadregionalnog značenja ušla u novi Kalendar:

5. kolovoza dan je posvete crkve Svete Marije Velike koja je u 4. stoljeću podignuta u Rimu na brdu Eskvilinu, a papa Siksto III. ju je poslije koncila u Efezu 431. posvetio Bogorodici. Prema srednjovjekovnoj legendi sniježenje usred ljeta je obilježilo mjesto ove crkve (zato Gospa Snježna). 1568. ovaj blagdan je preuzeo rimski časoslov i Opći kalendar. Novi Kalendar ga navodi kao neobavezni spomendan.

9. studenoga slavi se dan posvete Lateranske bazilike u Rimu. Ova crkva je izgrađena za cara Konstantina godine 324., a na početku 10. stoljeća dodatno je posvećena evanđelistu Ivanu te Ivanu Krstitelju (zato i sv. Ivan Lateranski). Smatra se „majkom i glavom svih crkava glavnog grada i kruga zemaljskog“ (natpis za pape Klementa XII., 1730.-1740.).

18. studenoga dan je posvete bazilika sv. Petra i sv. Pavla u Rimu. Nad grobovima ove dvojice apostola već je car Konstantin dao podići crkve. Bazilika sv. Pavla izvan zidina je 1823. izgorjela do temelja, a nakon ponovne izgradnje 1854. iznova ju je posvetio Pio IX. Tu je, kao i kod posvete novoizgrađene katedrale sv. Petra godine 1626. zadržan izvorni (posvjedočen od 12. stoljeća) spomen posvete 18. studenoga.

Uz ove posvete crkava od općeg značenja u dijecezanskim kalendarima važnu ulogu imaju slavlja posvete dotične biskupske crkve. Spomen posvete biskupske katedralne crkve slavi se u cijeloj biskupiji. Tome treba dodati i slavlja posvete pojedinih crkvi: tamo gdje je termin posvete crkve poznat, na tom mjestu se uvijek slavi kao svetkovina. U protivnom slučaju utvrđuje se u svakoj biskupiji jedno slavlje posvete crkve zajedničko za sve.

Poglavlje 22

EKUMENSKI SVECI

U okviru ove knjige nije moguće predstaviti s njihovim životopisom sve svece Općeg rimskog kalendara i one Regionalnog kalendara za njemačko govorno područje (o tome usp. publikacije J. Torsyja i H. Weisbendera). U slijedećem ćemo se ograničiti na izbor „ekumenski svetaca“ čiji je popis sastavio F. Schulz te ga nadopuniti ponekim drugim imenom. Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski, Martin i Nikola već su predstavljeni u drugom kontekstu, a isto tako i Barbara, Lucija, Toma Becket, Silvestar, Blaž, Valentin, Josip te Joakim i Ana.

Timotej i Tit, biskupi i učenici apostola (26. siječnja)

Timotej (usp. Dj 16,1; 17,14 i dalje; 18,5; 19,22; 20,4; Rim 16,21; 1Kor 4,17; 16,10; 2Kor 1,1.19; Fil 1,1; 2,19; Kol 1,1; Sol 1,1; 3,2.6; 2Sol 1,1; 1Tim 1,2; 1,18; 6,20; 2Tim 1,2; Flm 1), primatelj dvaju Pavlovih poslanica kojeg susrećemo kao prijatelja, pratioca i suradnika Pavlova, potjecao je iz Listre u Likaoniji od poganskog oca i judeo-kršćanske majke. Pavao ga je obrezao prije nego ga je poveo na svoja putovanja. U šest novozavjetnih poslanica

navodi se ako „suautor poslanice“. Zajedno s Pavlom bio je u zatočeništvu, nakon njegove smrti vraća se u Efez i tamo djeluje kao biskuop. Njegove relikvije su 356. dospjele iz Efeza u Carigrad, a kasnije u crkvu sv. Ivana in fonte u Rimu.

Tit (usp. 2Kor 2,13; 7,6; 7,13 i dalje; 8,6.16.23; 12,18; Gal 2,1.3; 2Tim 4,10; Tit 1,4) primatelj je poslanice Titu, prijatelj i pomoćnik Pavlov. Pavla je pratio kao kršćanin iz poganstva na apostolski sabor u Jeruzalem, a Pavao ga unatoč zahtjevima judaista nije obrezao. Za Pavla je djelovao u Korintu, prema predaji se vratio na Kretu i tamo umro kao biskup u dobi od 94. godine.

Toma Akvinski, redovnik i crkveni naučitelj (28. siječnja)

Rođen vjerojatno 1225. kod Napulja bio je ugledna porijekla; 1239. studira u Napulju, oko 1243./1244. stupa u dominikanski red, a od 1248. do 1252. učenik je Alberta Velikog. Nakon toga naizmjenično boravi u Parizu i Italiji. Njegovo glavno teološko djelo je Summa theologica u kojoj mu je za rukom pošla sinteza antičke aristotelovske filozofije i kršćanske teologije augustinovskog karaktera. Umro je 7. ožujka 1274. na putu na drugi sabor u Lyonu u cistercitskoj opatiji Fossanuova.

Ansgar, biskup i vjerovjesnik (3. veljače)

Rođen 801. u Corbie u Pikardiji gdje je također pohađao i školu i postao monah. 823. postaje učitelj samostanske škole u Korveyu, a od 826. odlazi na misijska putovanja u Skandinaviju. 831. postaje prvi biskup Hamburga i papinski legat za Švedsku i Dansku gdje je utemeljio mnoge misijske postaje. 865. umire u Bremenu kamo je premjestio svoje biskupsko sjedište nakon što su Normani 845. uništili Hamburg.

Ćiril (Konstantin) monah i Metod biskup, vjerovjesnici (14. veljače)

Ova dvojica braće porijeklom iz Soluna 860. godine su po carskom nalogu putovali kao misionari najprije Kazarima, a 863. u Moravsku. Ćiril je tu stvorio po njemu nazvani slavenski alfabet i preveo liturgijske tekstove na narodni jezik. Papa Hadrijan II. je 867. nakon prethodnih rasprava odobrio upotrebu slavenskog jezika u liturgiji. Ćiril je umro 14. veljače 869. u Rimu.

Metoda je bio nadbiskup Panonije i Moravske te papinski legat kod Slavena. Nadbiskup Adalwin iz Salzburga koji je Panoniju i Moravsku smatrao svojim misijski područjem, na sinodi u Regensburgu 870. osuđuje ga na progonstvo u Ellwangen. Nakon puštanja na slobodu 873. smio je i dalje djelovati s ograničenim ovlastima. Metod je umro 6. travnja 885. u Starém Mĕstu na području današnje Čehoslovačke.

Polikarp, biskup i mučenik (23. veljače)

Bio je učenik apostola i evanđelista Ivana te biskup Smirne. U dobi od 86 godina umor j 155./156. mučeničkom smrću. Budući da mu plamen nije škodio, ubijen je bodežom. Izvještaj o njegovu mučeništvu pripada najstarijim poznatim Djelima mučenika.

Perpetua i Felicita, mučenice (7. ožujka)Perpetua – porijeklom iz otmjene obitelji – i robinja Felicita su za cara Septimija Severa kao katekumeni uhićene u Kartagi. Krštene su u zatvoru te su 202./203. bačene pred divlje zvijeri i konačno ubijene bodežom u vrat.

Patrik, biskup i vjerovjesnik (17. ožujka)

Patrik je rođen oko 385. u tadašnjoj rimskoj Britaniji i odatle u dobi od 16 godina deportiran u Irsku. Nakon bijega i studija vraća se u Irsku i tamo na misijskim putovanjima od 432. naviješta evanđelje. Oko 444. osnovao je svoju biskupsku crkvu u Armaghu. Umro je oko 461. smatra se zaštitnikom Irske.

Anzelmo, biskup i ckrveni naučitelj (21. travnja)

Rođen je oko 1033./1034.u Aosti u Pijemontu, od 1060. kao monah živi u samostanu Bec, 1078. postaje opat. 1093. pozvan je za nabiskupa Canterburyja gdje je 21. tranja 1109. umro i pokopan. Smatra se ocem skolastike. Od posebnog značenje su njegovi teološki radovi o nauku o Bogu i o pomirenju.

Katarina Sijenska, redovnica i crkvena naučiteljica (29. travnja)

Rođena 1347. i Sieni, s 18 godina pristupa sestrama pokornicama sv. Dominika. 1374. njeguje oboljele od kuge te se i sama razbolila od te pošasti. 1375. dobila je na svom tijelu rane Kristove. Papa Urban VI. pozvao ju je 1387. u Rim gdje je umrla 29. travnja 1380. Uz njezine državničke sposobnosti koje je stavila u službu Rimske crkve, glasovita je njezina kristocentrična pobožnost koja se posebice izražavala u štovanju Predragocjene Krvi Kristove.

Atanazije, biskup i crkveni naučitelj (2. svibnja)

Atanazije je rođen 295. kao sin kršćanskih roditelja u Aleksandriji gdje je 328. izabran za patrijarha. Kao ogorčeni protivnik Arijeva nauka morao je više puta ići u progonstvo. 335.-337. živio je u Trieru, 339.-345. u Rimu. Umro je 2. svibnja 373. u Aleksandriji.

Beda Časni, redovnik i crkveni naučitelj (25. svibnja)

Rođen oko 672./673. najprije je postao benediktinski monah, a oko 702. svećenik u samostanu Jarrow. Utjecao je na krug učenjaka oko Karla Velikog i na srednjovjekovnu znanost, a pritom je posezao i za misaonim blagom poganske antike. Umro je 26. svibnja 735. u Jarrowu. Njegove relikvije su 1020./1030. dospjele u Durham, ali su tamo 1541. izgubljene.

Filip Neri, svećenik (26. svibnja)

Filip Neri, rođen 21. srpnja 1515. u Firenci, živio je asketski pod utjecajem Savonarolinih spisa. 1551. zaređen je za svećenika i priključuje se svećeničkoj zajednici iz koje je 1552. proizišla udruga oratorijanaca. Njegova posebna želja je bila religiozna obnova Rima. Umro je 26. svibnja 1595. u Rimu.

Justin, mučenik (1. lipnja)

Justin se smatra značajnim staro-crkvenim apologetom koji je mlado kršćanstvo branio u prvom redu od prigovora antičke filozofije. U svom obrambenom spisu caru Antoninusu Piusu i rimskom senatu kao i u dijalogu sa Židovom Trifonom raspravljao je s židovskim naukom. 165. je umro mučeničkom smrću u Rimu gdje mu je odrubljena glava.

Bonifacije ili Winfried, biskup, vjerovjesnik i mučenik (5. lipnja)

Bonifacije je rođen oko 672./673. u Wessexu. Najprije je bio monah i ravnatelj samostanske škole u Nurslingu. 716. odlazi kao misionar u Friziju. Papa Grgur II. ovlastio ga je 719. za misiju među Germanima, 722. ga je imenovao biskupom, 732. nadbiskupom, a 738. papinskim legatom za Germaniju. Misionirao je u Hessenu i Tiringiji osnivajući brojne samostane i biskupije. 746. postaje biskup Mainza. Ubijen je 5. lipnja 754. na misijskom putovanju u Friziju. Grob mu se nalazi u Fuldi.

Barnaba, apostol (11. lipnja)

Barnaba, zapravo zvani Josip, porijeklom s Cipra, bio je levit i pratio je Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju dok se u Antiohiji nije razišao s njim (Gal 2,13; usp. i Dj 4,36; 9,27; 11,22.30; 12,25; 13,1.2.7.43.46.50; 14,20; 15,2.12.22.25.35-39; 1Kor 9,6; Gal 2,1.9; Kol 4,10). Prema Dj 15,36-39 rasprava se rasplamsala oko osobe Ivana Marka; prema Gal 2,11 i dalje do raskida su dovele raspre s judaistima. Barnaba je zatim s Markom otišao na Cipar. Prema kasnijoj predaji djelovao je u Grčkoj, Rimu i Milanu te je kamenovan umro u Salamisu. Pripisuje mu se takozvana Barnabina poslanica. Grob mu se od 485./486. štuje na Cipru.

Antun Padovanski, redovnik i crkveni naučitelj (13. lipnja)

Krsnim imenom Fernandez, rođen 1195. u Lisabonu bio je najprije augustinski kanonik, 1220. pristupa Manjoj braći za čijeg ga je prvog teološkog učitelja imenovao Franjo. Umro je 13. lipnja 1231. u Arcelli kod Padove. 1263. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Padovu.

Irenej, biskup i mučenik (28. lipnja)

Bio je Polikarpov učenik, od 177./178. biskup je Lyona. Kao teološki pisac posbeno se bavio gnostičkim krivovjerjima. Prema predaji umro je mučeničkom smrću oko 202.

Benedikt iz Nursije, otac zapadnog monaštva (11. srpnja)

Benedikt je rođen oko 480. u Nursiji u Umbriji. Nakon studija živi u Rimu, najprije u zajednici asketa, potom kao pustinjak. Kasnije je oko sebe okupljao monahe s kojima se 529. preselio u Montecassino. Tu je sastavio svoje redovičko pravilo koje je postalo temelj zapadnog monaštva. Od njega potječe benediktinski Red sa svojim brojnim ograncima. Benedikt je umro 21. ožujka 547. u Montecassinu gdje je i pokopan.

Marija Magdalena (22. srpnja)

Očito je bila jedna od najvjernijih sljedbenica Isusovih. Prema novozavjetnoj predaji Isus ju je oslobodio od sedam zloduha (Mk 16,9; Lk 8,2). U izvještajima o muci i uskrsnuću prva tri evanđelja pojavljuje se na grobu s drugim ženama, a prema Ivanu sama. Tamo susreće Uskrsloga. U kasnijoj predaji poistovjećuje se s velikom grešnicom (Lk 7,36-50; usp. također i Mt 27,56.61; 28,1; Mk 15,40.47; 16,1; Lk 24,10; Iv 19,25; 20,1.11.16.18). U vezu s njom dovodi se i Marija iz Betanije. Prema jednoj legendi iz 11./13. stoljeća svoj je život završila u Provansi. Prema grčkoj tradiciji njen grob se nalazi u Efezu odakle su 899. njene relikvije prenesene u Carigrad.

Lovro, đakon i mučenik (10. kolovoza)

Bio je arhiđakon pape Siksta II. Prema predaji ubijen je 10. kolovoza 258. zajedno s četiri sudruga, prema legendi poznatoj već u 4. stoljeću pržen do smrti. Nakon pobjede nad Mađarima u Lechfeldu 10. kolovoza 955. njegovo štovanje u Njemačkoj doživljava veliki procvat.

Klara, djevica (11. kolovoza)

Rođena 1194. u Asizu, Klara je 1212. pod Franjinim utjecajem pobjegla iz svoje roditeljske kuće i osnovala po njoj nazvanu redovničku zajednicu klarisa. Umrla je 11. kolovoza 1253. u San Damianu kod Asiza.

Bernard iz Clairvauxa, opat i crkveni naučitelj (20. kolovoza)

Rođen 1090. u Burgundiji, stupio je 1112. u reformski samostan Cîteaux. Zajedno s 12 monaha osnovao je 1115. samostan u Clairvauxu koji je vodio kao opat. Odatle je utemeljio daljnjih 69 samostana i propagirao sudjelovanje u drugom križarskom pohodu. Utemeljio je srednjovjekovnu kristološku mistiku i nauk o tome da se duša prema Kristu odnosi kao zaručnica. Umro je 20. kolovoza 1153. u Clairvauxu.

Monika (27. kolovoza)

Monika, rođena oko 332. u Tagasti u Numidiji bila je majka Augustinova. Umrla je u Ostiji ujesen 387., malo prije nego se sa svojim unukom i sinom nakon njegova krštenja htjela vratiti u Afriku.

Augustin, biskup i crkveni naučitelj (28. kolovoza)

Augustina, rođena 13. studenoga 354. u Tagasti u Numidiji, njegova je majka Monika odgojila kršćanski, no on se ipak za vrijeme svojih studijskih godina okrenuo manihejizmu i skepticizmu. Kao učitelj retorike u Milanu susreo je Ambrozija koji ga je krstio u uskrsnoj noći 387. Godine 388. vratio se u Tagastu. 391. postaje svećenik, 395. biskup Hipona. Umro je za vrijeme vandalske opsade Hipona 28. kolovoza 430. Smatra se najvećim teologom kršćanske antike. Znatan je njegov utjecaj na reformatorsku teologiju i sadašnje teološko razmišljanje.

Ivan Zlatousti, svećenik i crkveni naučitelj (30. rujna)

Rođen oko 344./345. u Antiohiji, kršten 369., godine 397. postaje biskup Carigrada. 403. dolazi do nesuglasica s carskim dvorom; Ivan je smijenjen i prognan na armensku granicu. Na putu u daljnje mjesto progonstva umire 14. rujna 407. u Kumani. Smatra se najvećim propovjednikom Istočne crkve u starom vijeku; ovom daru zahvaljuje svoj nadimak Krizostom = Zlatousti.

Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj (30. rujna)

Rođen oko 347. u Stridonu, studira u Rimu i tamo prima krštenje. Nastanio se kao asket u pustinji Halkis. Oko 379. u Antiohiji je zaređen za svećenika te se 382. vraća u Rim gdje postaje tajnik pape Damaza I. Od 386. živi u Betlehemu gdje je osnivao samostane i gdje je umro 30. rujna 419. ili 420. Bio je značajan teološki pisac koji je osobito svojom prevodilačkom djelatnošću stekao zasluge za širenje Svetog pisma.

Franjo Asiški, utemeljitelj Reda (4. listopada)

Franjo je rođen oko 1181./82. u Asizu kao sin bogatih roditelja. Sav svoj imetak podijelio je siromasima i sa skupinom istomišljenika osniva Red manje braće čije je Pravilo 1209./1210. odobrio papa Inocent III. Honorije III. ozakonio je novo Pravilo. Ovaj Red se brzo proširio, a u Redu klarisa našao je 1212. svoj ženski pandan. 1221. Franjo je osnovao Treći red (franjevački trećoreci). 1224. zadobio je rane Kristove na svom tijelu (stigmatizacija). Umro je 3. listopada 1226. u Asizu. Do danas se smatra gorućim primjerom kršćanske ljubavi prema bližnjem i života prema Isusovoj propovijedi na gori.

Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (17. listopada)

Ignacije, biskup Antiohije na Orontu, umro je za cara Trajana s više sudrugova mučeničkom smrću u Rimu oko 117. godine. Njegovih sedam sačuvanih poslanica važan su izvor za pobožnost, nauk vjere i organizaciju ranokršćanskih zajednica.

Elizabeta Tirinška (Ugarska), grofica (19. studenoga)

Elizabeta, kći kralja Andrije II. Ugarskog rođena je 1207. i već je u dobi od jedne godine zaručena s kasnijim grofom Ljudevitom IV. Tirinškim. 1211. dolazi u Tiringiju. Odgojena je u Wartburgu. 1221. slapaju brak. Kad je Ljudevit IV. 11. srpnja 1227. umro u Italiji na križarskom pohodu cara Friedricha II., Elizabetu je otjerao njen djever Heinrich Raspe Wartburški. Ona potom osniva bolnicu u Marburgu gdje njeguje siromašnje i bolesne. 1228. postaje franjevačka trećoredica. Umrla je 17. studenoga 1231. u Marburgu te je već 27. svibnja 1235. proglašena svetom. Uzor je kršćanske ljubavi prema bližnjem, milosrđa i samoodricanja.

Klement, papa i mučenik (23. studenoga)

Klement, biskup Rima od 92. do 101. vjerojatno je istovjetan s Pavlovim učenikom koji se spominje u Fil 4,3. Za poznavanje ranokršćanskih zajednica važna je pod njegovim imenom napisana poslanica Korinćanima (oko 93./97.). Prema legendi podnio je mučeništvo tako što je sa sidrom oko vrata bačen u Crno more. Apostol Slavena Ćiril prenio je u 9. stoljeću njegove relikvije u Rim.

Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (7. prosinca)

Rođen oko 339. u Trieru kao sin visokog službenika, Ambrozije je 374. još kao katekumen izabran za biskupa Milana. Stekao je značajne zasluge na području kršćanskog bogoslužja i nauka vjere. Krstio je Augustina. Ambrozije je umro 4. travnja 397. u Milanu. Njegov spomendan dan je njegova biskupskog ređenja.

IZABRANA BIBLIOGRAFIJA

Adolf Adam, Das Kirchenjahrmitfeiern. Seine Geschichte und seine Bedeutung nach der Liturgieerneuerung (Suslaviti crkvenu godinu. Njena povijest i značenje poslije liturgijske obnove), Freiburg, Basel, Wien, 1979.

Adolf Adam i Rupert Berger, Pastoralliturgisches Handlexikon (Pastoralno-liturgijski priručni leksikon), izd. Franz Schneider, Freiburg i. Br., 1980., Leipzig, 1982.

Agende für evangelisch-lutherische Kirchen und Gemeinden. Erster Band. Der Hauptgottesdienst mit Predigt und heiligem Abendmahl und die sonstigen Predigt- und Abendmahlgottesdienste. Ausgabe für de Pfarrer (Obrednik za evangeličko-luteranske crkve i zajednice. Svezak prvi. Glavno bogoslužje s propovijedi i svetom Večerom te ostala bogoslužja propovijedi i Večere. Izdanje za župnike), Berlin (Zapadni), 1955. Altarausgabe

mit Sonderordinarien der einzelnen Landeskirchen (Oltarsko izdanje s posebnim ordinarijima pojedinih zemaljskih crkava), Berlin (Zapadni), 1957.

Agende für evangelisch-lutherische Kirchen und Gemeinden. Zweiter Band. Die Gebetsgottesdienste (Zur Erprobung bestimmter Entwurf) (Obrednik za evangeličko-luteranske crkve i zajednice. Svezak drugi. Molitvena bogoslužja. [Pokusni nacrt]), Berlin (Zapadni), 1960.

Agende für die Evangelische Kirche der Union. 1. Band. Die Gemeindegottesdienste (Obrednik za Evangeličku crkvu Unije. 1. svezak. Bogoslužja zajednice), 2. izdanje, Witten, 1969.

Hugo Aufderbeck (izd.), Die Feier der vierzig und fünfzig Tage. Ein Werkbuch (Slavlje četrdesetnice i pedesetnice. Radna knjiga), 2. izdanje, Leipzig, 1960.

Hansjörg Auf der Maur, Feiern im Ryhtmus der Zeit I. Herrenffeste in Woche und Jahr (Slaviti u ritmu vremena I. Gospodnja slavlja u tjednu i godini), Regensburg, 1984. ( = Gottesdienst der Kirche. Handbuch der Liturgiewissenschaft [ = Bogoslužje Crkve. Priručnik znanosti o liturgiji] izd. Hans Bernhard Meyer, Hansjörg Auf der Maur, Balthasar Fischer, Angelus A. Häußling, Bruno Kleinheyer, dio 5).

Benedictionale. Studienausgabe für die katholischen Bistümer des deutschen Sprachgebiets. Erarbeitet von der Internationalen Arbeitsgemeinschaft der Liturgischen Kommision im deutschen Sprachgebiet (Benedictionale. Studijsko izdanje za katoličke biskupije njemačkog govornog područja. Izradila Međunarodna radna skupina Liturgijskog povjerenstva za njemačko govorno područje), izd. Liturgijski instituti u Salzburgu, Tireru, Zürichu, Einsiedelnu, Zürichu, Freiburgu, Beču, 1978.

Calendarium Romanum. Ex decreto Ss. Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli pp. VI promulgatum. Editio typica, Vatikan, 1969.

Klaus Dirschauer, Das Gedächtnis Jesu Christi in Jahr der Kirche (Spomen Isusa Krista u crkvenoj godini), u: Jahrbuch für Liturgik und Hymnologie (Godišnjak za liturgiku i himnologiju) 23, (1979.), str. 108-119.

Der evangelische Namenskalender (Evangelički kalendar imena), izd. Luteranska liturgijska konferencija, Hannover, 1984.

Evangelisches Kirchen-Gesangbuch (Evangelička crkvena pjesmarica), izdanje 1976. (izdanje za Evangeličko-luteransku zemaljsku crkvu Mecklenburga, Evangeličko-luteransku pokrajinsku crkvu Saske, Evangeličko-luteransku crkvu u Tiringiji), Berlin, 1976.

Evangelisches Tagzeitenbuch. Ordnung für das tägliche Gebet (Evangelički časoslov. Red dnevne molitve), po nalogu Evangeličke bratovštine sv. Mihaela izdao Albert Mauder, 3. izdanje, Kassel, 1979.

Die Feier der heiligen Messe. Meßbuch. Für die Bistümer des internationalen deutschen Sprachgebiets. Authentische Ausgabe für den liturgischen Gebrauch (Slavlje svete mise. Misal. Za biskupije međunarodnog njemačkog govornog područja. Autentično izdanje za liturgijsku upotrebu), izd. po nalogu biskupskih konferencija međunarodnog njemačkog

govornog područja), Teil I: Die Sonn- und Feiertage deutsch und lateinisch. Die Karwoche deutsch. Teil II: Das Meßbuch deutsch für alle Tage des Jahres außer der Karwoche (Dio I: Nedjeljna i blagdanska slavlja njemački i latinski. Veliki tjedan njemački. Dio II: Misal na njemačkom za sve dane u godini osim Velikog tjedna), Einsiedeln itd., 1975.; Leipzig, 1977. (II) i 1979. (I).

Leonhard Fendt, Einführung in die Liturgiewissenschaft (Uvod u znanost o liturgiji), Berlin (Zapadni), 1958.

Gotteslob. Katholisches Gebet- und Gesangbuch (Bogu na slavu. Katolički molitvenik i pjesmarica), izd. Berlinska konferencija ordinarija, Stuttgart, 1975., Leipzig, 1976.

Philip Harnoncourt, Der Tag des Herrn. Zur Geschichte und Theologie von Sabbat un Sonntag (Dan Gospodnji. O povijesti i teologiji subote i nedjelje), u: Heiliger Dienst (Sveta služba), (1983.), str. 1-15, 61-75.

Erich Hertzsch, Die Wirklichkeit der Kirche. Kompendium der praktischen Theologie. Erster Teil: Die Liturgie (Stvarnost Crkve. Kompendij praktične teologije. Dio prvi: Liturgija),Halle, 1956.

Erich Hertzsch, Evangelisches Brevier (Evangelički brevijar), Berlin, 1959,

Wolfgang Jung, Liturgisches Wörterbuch (Liturgijski rječnik), Berlin (Zapadni), 1964.

Kleines Kantionale II. Für einstimmigen Chor. Zum Band II der Agende für evangelisch-lutherische Kirchen und Gemeinden (Mali kancional II, uz svezak II Obrednika za evangeličko-luteranske crkve i zajednice), Hannover, 1969.

Georg Kugler i Herbert Lindner, Neue Familiengottesdienste 4. Liturgie – Symbole –Osternacht – Schulabschluß – Familiengottesdienst im Freien (Nova obiteljska bogoslužja 4. Liturgija – simboli – uskrsna noć – završetak škole – obiteljska bogoslužja na otvorenom), Gütersloh, 1980.

Gerhard Kunze, Die gottesdienstliche Zeit (Bogoslužno vrijeme), u: Leiturgia. Handbuch des evangelischen Gottesdienstes (Leiturgia. Priručnik za evangeličko bogoslužje), izd. Karl Ferdinand Müller i Walter Blankenburg. Prvi svezak: Geschichte und Lehre des evangelischen Gottesdienstes (Povijest i nauk evangeličkog bogoslužja), Kassel, 1954., str. 437-535.

Lektionar für evangelisch-lutherische Kirchen und Gemeinden (Lekcionar za evangeličko-luteranske crkve i zajednice), novo izdanje, Hamburg, 1978.

Liturgia horarum iuxta ritum Romanum. Editio typica 1-4, Vatikan, 1971.-1972.

Liturgie (Liturgija), izdano po nalogu Liturgijske konferencije evangeličko-reformiranih crkava na njemačkom govornom području Švicarske. Dio 3: Abendmahl (Večera), Bern, 1983.

Aimé-Georges Martimort (izd.), Handbuch der Liturgiewissenschaft. Band II: Die übrigen Sakramente und die Sakramentalien. Die Heiligung de Zeit (Priručnik znanosti o liturgiji.

Svezak II: Ostali sakramenti i sakramentali. Posvećenje vremena), Leipzig, 1967. (L' Eglise en prière. Introduction à la Liturgie, Tournai, 1961.)

Hans Bernhard Meyer, Zeit und Gottesdienst. Anthropologische Bemerkungen zur liturgischen Zeit (Vrijeme i bogoslužje. Antropološke opaske o liturgijskom vremenu), u: Liturgisches Jahrbuch (Liturgijski godišnjak) 31, (1981.), str. 193-213.

Missale Romanum. Ex decreto Ss. Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli pp. VI promulgatum. Editio I iuxta typicam, Lipsiae, 1970. (Editio typica, Vatikan, 1970.; Editio typica altera, Vatikan, 1975.)

Neue Lesungen für den Gottesdienst (Nova čitanja za bogoslužje). Obradila i izdala Luteranska liturgijska konferencija Njemačke, Hamburg, 1972.

Konrad Onasch, Liturgie und Kunst der Ostkirche in Stichworten unter Berücksichtigung der Alten Kirche (Liturgija i umjetnost Istočne crkve u natuknicama s obzirom na prvu Crkvu), Leitpzig, 1981.

Ordo lectionum missae (Edito typica, Vatikan, 1969.), Edito typica altera, Vatikan, 1981.

Joseph Pascher, Das liturgische Jahr (Liturgijska godina), München, 1963.

Perikopenbuch zur Ordnung der Predigttexte (Knjiga perikopa za Red tekstova za propovijed), izd. Luteranska liturgijska konferencija, uvodom popratio Herwarth von Schade, Hamburg, 1978.

Klemens Richter, Was ich vom Kirchenjahr wissen wollte. Zu Fragen aus der Gemeinde von heute (Što sam želio znati o crkvenoj godini. O pitanjima današnje zajednice), Freiburg, Basel, Wien, 1982. (2. izdanje 1983.).

Georg Rietschel, Lehrbuch der Liturgik. Band I: Die Lehre vom Gemeindegottesdienst. Band II: Die Kasualien (Udžbenik liturgike. Svezak I: Nauk o bogoslužju zajednice. Svezak II: Prigodna bogoslužja), 2. prerađeno izdanje Paula Graffa, Göttingen, 1951-1952.

Karl Bernhard Ritter, Die eucharistische Feier. Die Liturgie der evangelischen Messe und Predigtgottesdienstes (Euharistijsko slavlje. Liturgija evangeličke mise i bogoslužja propovijedi), izdano u suradnji s Evangeličkom bratovštinom sv. Mihaela, Kassel, 1961.

Hannelore Sachs, Ernst Badstübner i Helga Neumann, Christliche Ikonographie in Stichworten (Kršćanska ikonografija u natkunicama), Leipzig, 1980.

Theodor Schnitzler, Kirchenjahr und Brauchtum (Crkvena godina i običaji), Leipzig, 1975. ( = Pastoral-katechetische Hefte 53). Također: Kirchenjahr und Brauchtum neu entdeckt. In Stichworten, Übersichten un Bildern (Crkvena godina i običaji iznova otkriveni. U natuknicama, pregledima i slikama), Freiburg, Basel, Wien, 1977.

Anselm Schott, OSB, Das Meßbuch der heiligen Kirche. Mit liturgischen Erklärungen und kurzen Lebensbeschreibungen der Heiligen (Misal svete Crkve. S liturgijskim pojašnjenjima i kratkim životopisima svetaca). Preradili benediktinci nadopatije Beuron, Freiburg i. Br., 1956., Leipzig, 1958.

Schott-Meßbuch für die Sonn- und Festtage. Originaltexte der authentischen deutschen Ausgabe des Meßbuchs und des Meßlektionars (Schottov misal za nedjelje i blagdane. Originalni tekstovi autentičnog njemačkog izdanja Misala i misnog lekcionara), uvodom popratili i izdali benediktinci nadopatije Beuron, Freiburg i. Br., godina A 1983., godina B 1984., godina C 1982.

Schott-Meßbuch für die Wochentage. Originaltexte der authentischen deutschen Ausgabe des Meßbuchs und Meßlektionars (Schottov misal za dane u tjednu. Originalni tekstovi autentičnog njemačkog izdanja Misala i misnog Lekcionara), uvodom popratiti i izdali benediktinci nadopatije Beuron, dio I i II, Freiburg i. Br., 1984.

Schott-Meßbuch. Die neuen Wochentags-Lesungen. Teil 1: Advents- und Weihnachtszeit. Teil 2: Die Fastezeit und die Osterzeit. Teil 3: 6.-20 Woche im Jahreskreis. Teil 4: 21.-34 Woche im Jahreskreis (Schottov misal. Nova čitanja za dane u tjednu. Dio 1: Adventsko i božićno vrijeme. Dio 2: Korizma i uskrsno vrijeme. Dio 3: 6.-20. nedjelja kroz godinu. Dio 4: 21.-34. nedjelja kroz godinu), Freiburg, Basel, Wien, 1972.

Frieder Schulz, Die Ordnung der liturgischen Zeit in den Kirchen der Reformation (Uređenje liturgijskog vremena u crkvama reformacije), u: Liturgisches Jahrbuch (Liturgijski godišnjak) 32, (1982.), str. 1-24.

Hans Joachim Schulz, Liturgie, Tagzeiten und Kirchenjahr des byzantinischen Ritus (Liturgija, časovi i crkvena godina bizantskog obreda), u: Handbuch der Ostkirchenkunde (Priručnik znanosti o istočnim crkvama), izd. E. v. Ivánka, J. Tyciak i P. Wiertz, Düsseldorf, 1971., str. 332.-385.

Hans Seidel, Der festliche Mensch. Grundstrukturen einer theologischen Anthropologie nach Gen 2,1-3 (Blagdanski čovjek. Temeljne strukture teološke antropologije prema Post 2,1-3), u: Schriftenreihe der Universität Osanbrück. Fachbereich (Niz izdanja Sveučilišta u Osnabrücku. Stručno područje), 3. ožujka 1983., str. 285-297.

Stundenbuch. Für die katholischen Bistümer des deutschen Sprachgebiets. Authentische Ausgabe für den liturgischen Gebrauch (Časoslov. Za katoličke biskupije njemačkog govornog područja. Autentično izdanje za liturgijsku upotrebu), izd. po nalogu Njemačke i Berlinske konferencije ordinarija, Austrijske biskupske konferencije, Švicarske biskupske konferencije kao i biskupa Luxemburga, Bozen-Brixena, Metza i Straßburga, dio 1-3, Einsiedeln itd., 1978.

Thomas J. Talley, Liturgische Zeit in der alten Kirche. Der Forschungsstand (Liturgijsko vrijeme u staroj Crkvi. Stanje istraživanja), u: Liturgisches Jahrbuch (Liturgijski godišnjak) 32 (1982.), str. 22-45.

Jakob Torsy (izd.), Der große Namenskalender. 3550 Namen und 1540 Lebensbeschreibungen unserer Heiligen (Veliki kalendar imena. 3550 imena i 1540 životopisa naših svetaca), Einsiedeln, Zürich, Freiburg, Basel, Wien, 1976.; 9. izdanje 1982.

Alexander Völker (izd.), Die Feier der Osternacht (Slavlje uskrsne noći), izdano po nalogu Evangeličke bratovštine sv. Mihaela, Kassel, 1983.

Ludwig Wächter, Der jüdische Festkalender. Geschichte und Gegenwart (Židovski kalendar slavlja. Povijest i sadašnjost), u: Die Zeichen der Zeit (Znakovi vremena), 1980., str. 259-267.

Hermann Joseph Weisbender, Heilige des Regionalkalenders. Band I: Januar bis Jun (Sveci regionalnog kalendara. Svezak I: od siječnja do srpnja), 2. izdanje, Leipzig, 1983.

KAZALO OSOBA I STVARI

abrenuntiatioAdalwin, nadbiskup Salzburgaadventski vijenacagapeAgnus DeiAlacoque, Margareta MarijaAlbert Velikialelujaalfa i omegaambonAmbrozijeAna

- začećeanamneza

v. spomenAnastazijaAndrija

- Andrijin križAndrija, ugarski kraljanđeli čuvarianđeoska služba

v. božićne miseAnicetAntun PadovanskiAntoninus Pius, carAnzelmo Canterburyjskiapostolska slavlja

- reformacijav. svetačka slavlja

arijanizamArijearkanđeo

v. MiholjeAtanazijeaugsburška vjeroispovjestAugustinAurelije, carAve Maria

Bach, Johann SebastianBadnjak, v. Božić

BarbaraBartolbazilidijanciBazilije Velikibdijenje

v. misav. uskrsna noć

Becket, TomaBeda ČasniBenedictusBenedikt XIII.Benedikt XV.Benedikt iz NursijebenediktincibenedictionaleBernard iz ClairvauxaBijela nedjelja

v. uskrsna nedjelja 2.bijeli tjedan

v. uskrsni tjedanbizantska liturgija v. Istočna crkvablagdan

- sedmicav. židovska godina slavlja

v. godinav. obredi prijelaza

blagoslovi- krsne vode- blagoslovljene vode

blagoslovljena vodav. blagoslovi

Blaž iz Sebaste- blagoslov sv. Blaža

Bogojavljenje- običaji- Sveta tri kralja- Istočna crkva- vrijeme priprave, v. došašće

bogoslužje- luteransko bogoslužje Večere- pokorničko- obiteljsko- propovijedi- postajnov. časoslovv. Večerav. euharistijav. liturgijav. misa

boje, v. liturgija

BonifacijeBornkindlbožanstvo KristovoBožić

- značenje- običaji- večernja- ime- Istočna crkva- nedjelje po Božiću- porijeklo- vrijeme priprave

v. došašće- tjedan prije Božića- veza s Bogojavljenjem

božićna noćv. Božić

božićne misebožićne predstavebožićni ciklusbožićno drvcebožićno vrijemebratska gozba, v. agape

Cantatev. nedjelja po Uskrsu, 4.

chronos, v. vrijemeciklus, v. iskustvo vremena, cikličkocomites Christi

v. svetačka slavljaCranach, Lukas starijicrkvena godina

- raščlamba- katolička reforma kalendara- krajv. luteranski kanon slavljav. reformirano-gornjonjemački kanon slavlja

crkveni tonalitetiCvjetnica

- običaji- Istočna crkvav. zelene granev. procesije

časoslovčetrdesetnica

- broj 40v. vrijeme postav. Uskrs, vrijeme priprave

čitanja Pisma

- niz čitanja- redovi čitanja

„čudesna razmjena“

Ćiril (Ivan) JeruzalemskiĆiril (Konstantin)

Damaz I.dandan Gospodnji, v. nedjeljadani počinka

v. subotav. nedjelja

dani pokoredani posta

- polupost- pashalni post- kvalitativni i kvantitativni- žalobni, v. pashalni post- potpuni

dani slavljav. subotav. nedjelja

davanje imena Gospodinudjed Božićnjakdoksologijadolazak

- Kristov- Božjiv. došašćev. Bogojavljenje

dominikancidošašće

- Istočna crkvav. dolazak

državna crkvaDuhovi

- običaji- povijest- tjedan prije Duhova- osmina- bdijenje- duhovski tjedan

Duh Sveti- izlijevanje- molitva za Duha- kao tema dana u tjednuv. Duhovi

Dušni dandvanaest noći

dvorski ceremonijal

Efez, v. saborEgerija (Aetheria)Egidijeegzorcizamekumenski sveciElizabeta Tirinška (Ugarska)embolizamEpifanija, v. BogojavljenjeepiklezaEstomihi

v. nedjelje prije korizmev. predkorizmene nedjelje

Eudes, Ivaneuharistija

- ustanovljenje- Tijelovo- Uskrs- nedjeljno slavljev. Večerav. pričestv. misa

euharistija svjetlaeulogijiEuzebijeevanđelje, v. čitanja PismaEvangelička bratovština sv. MihaelaEvangelički kalendar imenaEvangeličko-reformirana crkvaExaudi

v. nedjelje po Uskrsuexultet

FelicitaFilip Nerifotizomenatfotizomenifranjevci

- franjevci trećoreciFranjo AsiškiFriedrich II., carFriedrich Wilhelm III. Pruski

Gaudetev. 3. nedjelja došašća

Georg II., knez izbornikgodina

- početak- građanska

- kršćanska godina slavlja, v. crkvena godina- spasenja, v. crkvena godina- godišnja doba- kultna- liturgijska, v. crkvena godina- mjesečeva- prirodna- sunčeva, v. židovska godina slavlja

golubGospodnja godinaGospodnja slavlja, v. Kristova slavljaGozba Gospodnja

v. Večerav. euharistija

gradualeGrgur II.Grgur III.Grgur IV.Grgur VII.Grgur XIII.Grgur Nazijanskigrobni počinak

v. Veliki petak

Hadrijan II.HelenaHenrik II., kralj EngleskeHeraklijeHerod

- Agripa I.- Antipa- Veliki

Hertzsch, Erichhiman BogorodicihodočašćaHonorije III.Hvali Sionhvalospjev Marijin, v. Magnificathvalospjev Šimunov, v. Nunc dimittishvalospjev Zaharijin, v. Benedictus

idejna slavljaIgnacije AntiohijskiInocent III.Inocent IX.Inocent XIII.Invocavit

v. nedjelja vremena Muke, 1.Irenejiskustvo vremena, cikličko

ispovijedv. pokora

ispovijest vjereIstočna crkva

- došašće- Bogojavljenje- slavlje rođenja Isusova- Uskrs, vrijeme priprave- uskrsna noć- uskrsni tjedan- uskrsno vrijeme- Cvjetnica- Trojstvo- Božić

isusovciIvan XXII.Ivan XXIII.Ivan, evanđelist i apostol

v. comites ChristiIvan Krstitelj

- začeće- glavosjek- rođenje, v. Ivanje

Ivanova ljubavIvanje

-običaji- nedjelja po Ivanju

Ivanovo vinoIzrael

v. židovska godina slavljav. subota

Jakov MlađiJakov Starijijaslicejela, v. božićno drvceJeronimJoakimJosipJubilate

- v. nedjelja po Uskrsu, 3.Juda TadejJudica

- v. nedjelja u vremenu Muke, 5.Julijana iz LiègeaJulije CezarJustinjutarnja, v. časoslovjutro

- jutarnje hvale, v. jutarnja

kairos, v. trenutakkalendar

- gregorijanski- julijanski- reforma, v. svetačka slavlja

kandidat za krštenjev. katekumeniv. fotizomeni

kandidatura, v. fotizomenatkarmelićanikarnevalkatekumeniKlaraklariseKlementKlement XI.kolijevkakompletorij, v. časoslovkonac vremena, eshatološki

- povijesno-spasenjski- i Uskrsv. crkvena godina, krajv. trenutak

Konferencija evangeličkih crkvenih poglavaraKonstantin

- konstantinovski obratKorekorizmakraj crkvene godine

- pretpretposljednja nedjelja- pretposljednja nedjeljav. 33. nedjelja kroz godinu- posljednja nedjeljav. Krist Kraljv. nedjelja o vječnosti

kralj grahakraljevska vlast Kristovakraljevstvo Božjekrampuskristološka mistikaKristova slavljaKrizostomkriž, v. relikvijekrižni putkrsna liturgija, v. liturgijakrsna podukakrsna svijećakrst krvi, v. krštenjekrštenje

- krst krviv. mučenici

- u uskrsnoj noći- djece- priprema za- spomen- Isusovo- termini

krunicav. slavlja Marijina

krunica, molitvaKrv Kristova

- v. Predragocjena Krv Kristova- v. relikvije

kultv. godina, kultna

kult NilakvatrekvatrodecimaniKyrie eleison

Langton, Stephan iz CanterburyjaLateranski saborLav XIII.listopadlitanijeLetare

v. nedjelja u vremenu Muke, 4.liturgija

- boje- ruho- novi red- krštenjav. bogoslužjev. misa

liturgija prijeposvećenih darovaLöhe, WilhelmLovrolucernarium, v. euharistija svjetlaLucijaLukaLuther, Martinluteranski kanon slavljaLuteranski lekcionarLuteranski obrednik

ljudska službav. božićne mise

ljubav prema bližnjem

magareće slavljeMagnificatManja braća

v. franjevciMarija

- dogme: tjelesno uznsenje na nebo,Bezgrešno začeće- ukazanja- Marijin mjesec, v. svibanj

Marija iz BetanijeMarija MagdalenaMarijina slavlja

- svetkovina Bogorodice Marije- Bezgrešno začeće- Marijino rođenje- Pohod Marijin- Uznesenje

- običaji- Svijećnica, v. Prikazanje Gospodinovo- Navještenja, v. Navještenje Gospodinovo- Marija Kraljica- Marijino majčinstvo- reformacija- Gospa žalosna- Bezgrešno Srce- Gospa Karmelska- Gospa Lurdska- Gospa Jeruzalemska- Blažena Djevica Marija od krunice

MarkoMartin iz Toursa

v. MartinjeMartinjeMaslinska goraMatejMatijaMaurikios, carMesijaMetodaMihaelMiholje

- brojanje prema Miholjumilosrdna braćamisa

- sprovodna- posvete ulja- anđeoska- katekumenska- za pokojne- Rorate

- bdijenja- zavjetna- radnim danom

misa posvete ulja, v. misamisal, njemačkimise radnim danomMisericordias Domini

v. nedjelja po Uskrsu, 2.mistagoške kateheze

v. krsna podukamisterijski kultovimisterijske igremisticimitsko tumačenje svijetaMjesec

- Mjesečeva godina, v. godinav. zvijezde

mjesec- Marijin, v. svibanj- krunice, v. listopad

mjesec krunice, v. listopadMjesečeva godinamolitva časova, v. časoslovmolitve

- ure molitve, v. časoslov- bogoslužnev. sveopća molitva Crkve

Monikamučenicimudraci s Istoka

v. Bogojavljenjev. Tri kralja

Muka Isusova- u kršćanskom tjednu- u srednjovjekovnoj mistici

nauk o Bogunauk o Trojstvunedjelja

- nedjeljna obavezanedjelja Dobrog Pastira

v. Misericordias Domininedjelja Duhovanedjelja Muke

v. Judicav. Cvjetnica

nedjelja palmi, v. Cvjetnicanedjelje došašća

- 1. nedjelja došašća- 2. nedjelja došašća

- 3. nedjelja došašćav. Gaudete- 4. nedjelja došašća

nedjelje kroz godinuv. vrijeme kroz godinu- 32. nedjelja kroz godinu

v. crkvena godina, kraj- 33. nedjelja kroz godinu

v. crkvena godina, kraj- 34. nedjelja kroz godinu

v. Krist Kraljv. nedjelja o vječnostiv. crkvena godina, kraj

nedjelja Krista Kraljav. crkvena godina, kraj

nedjelja mrtvihv. nedjelja o vječnostiv. crkvena godina, kraj

nedjelja o vječnostiv. crkvena godina, kraj

nedjelje po Bogojavljenju1. nedjelja 2. nedjelja3. nedjelja4. nedjelja5. nedjelja6. nedjeljav. Preobraženje Isusovo

nedjelje po Duhovima- 1. nedjelja

v. Trinitatis- 2. nedjelja

nedjelje po Uskrsu- 1. nedjelja

v. uskrsno vrijeme, 2. nedjeljav. Quasimodogeniti

- 2. nedjeljav. uskrsno vrijeme, 3. nedjeljav. Misericordias Domini

- 3. nedjeljav. uskrsno vrijeme, 4. nedjeljav. Jubilate

- 4. nedjeljav. uskrsno vrijeme, 5. nedjeljav. Cantate

- 5. nedjeljav. uskrsno vrijeme, 6. nedjeljav. Rogate

- 6. nedjeljav. uskrsno vrijeme, 7. nedjelja

v. Exaudinedjelje prije korizmenedjelje prije vremena Mukenedjelja sudnjeg dana

v. crkvena godina, krajnedjelja Trojstva, v. TrinitatisNeron, carNevina dječica

- v. comites ChristiNiceja, v. saborNikolaNikolinjeniz čitanja, v. čitanja Pismanoć

- noćna molitva, v. kompletorij- noćno bdijenje, v. bdijenje

Nova godinaNunc dimittis

„njemački Michel“

O-antifoneobičaji proljeća i plodnostiobičaji sa svjetlomobičaji s vodomobjava Božjaobredi prijelazaobrezanje Gospodinovo

v. davanje imena GospodinuOculi

v. nedjelja u vremenu Muke, 3.Oče našOdilooktoehosOpći kalendaropće vrijeme crkvene godine

v. nedjelje kroz godinuv. vrijeme kroz godinu

ophodiv. procesije

oprostoratorijanciordinarijOrigenosmina

- Tijelova- Uskrsa- Duhova - Božića

Ostara

otkupljenje

Palmeselpalmine grane, v. zelene graneparentaliapartikularne crkveparuzija, v. ponovni dolazakPasha

- kršćanska- Isusova

pashalna gozba- kršćanska

pasijske igrepasijska pobožnostpastirska služba

v. božićne misepatnja Isusova, v. MukaPatrikPavao

- obraćenje- Petar i Pavao

Pedesetnica- pedeseti danv. Uskrsv. Duhoviv. uskrsno vrijeme radosti

PentekostarionPepelnica

- pepeoPerpetuaPetar

- u okovima- Petar i Pavao- katedrala sv. Petra

Pio V.Pio VII.Pio IX.Pio X.Pio XI.Pio XII.pjesmaricapjesme, bogoslužnepobožnost Maslinske gorepodizanjepodnevna molitva, v. sextapokaznicapokladepokladni ponedjeljakpokolj djece u Betelehemu

v. Nevina dječica

pokora- procesije- ponovno primanje pokornika- preduskrsno vrijeme pokorev. Uskrs, vrijeme pripravev. ispovijedv. bogoslužje

Polikarp iz SmirnePomarius, Johannespomazanjeponovni dolazakposlanica, v. čitanja Pismaposljednicepostsanctusposvećene hostije

v. liturgija prijeposvećenih darovaposveta Jordanaposveta ulja

v. misa posvete uljapotvrdapovijest

- Kristova- spasenja- životna- tijek dana i povijest Kristova- svijeta

povijest Isusova djetinjstvapovijest Kristova, v. povijestpovijest Mukepovijest spasenje, v. povijestpranje nogupraški Mali Isuspratioci djeteta Isusa, v. comites Christipredkorizmeno vrijeme

v. nedjelje prije vremena Mukepredkorizmene nedjeljePredragocjena Krv Kristovapredslovlje

- nedjelja došašća- Svih svetih- Dušnog dana- Krista Kralja- Prikazanja Gospodinova- pretpretposljednje nedjelje- euharistijska molitva- rođenja Ivana Krstitelja- svetkovine Bogojavljenja- uzvišenja sv. Križa

- rođenja Marijina- Miholja

- Petra i Pavla- Duhova- krštenja Isusova- Trojstva- navještenja Gospodinova

predstava s dječjim biskupompredstave za Tri kraljaPreobraženje Isusovopričest

- prva pričestprijestupni danPrikazanje Gospodinovo (Svijećnica)

- običajipripjevni psalamprocesije

- prosne- pokorničke- poljske- tijelovske- sa svjetlom- s palmama

proprijprosni dani

Quasimodogenitiv. Uskrs, nedjelje po

Quinqagesimaev. Estomihiv. nedjelje prije vremena Muke

quempas

rajsko drvoRaspe, Heinrichreformacija

- reformacijske idejeregionalni kalendarirelikvije

- sv. Krvi- sv. Križa

Reminiscerev. nedjelja prije vremena Muke, 2.

responzorijRitter, Karl BernhardRobert iz Liègearođenje Isusovo

- „trostruko rođenje“- Istočna crkvav. Bogojavljenjev. Božić

Rogate

v. nedjelja po Uskrsu, 5.v. uskrsno vrijeme, 6. nedjelja

Roratev. misa

Ruska pravoslavna crkvav. Istočna crkva

ruža, zlatna

sabor- Efez (431.)- Niceja (325.)- Toledo- Tours- Lateranski- II. vatikanski

skaramentarisakramenti

v. Večerav. euharistijav. krštenje

sanctussaturnalijeSeptim SeverSeptuagesimae

v. nedjelje prije vremena Mukev. predkorizmeno vrijeme

Sergije I.servitiSexagesimae

v. nedjelje prije vremena Mukev. predkorizmeno vrijeme

sexta, v. časoslovsiječanjSiksto II.Siksto III.Siksto IV.Siksto V.Silvestar RimskiSilvestrovo, v. večer Stare godinesimboli evanđelistasimbolika drvasimbolika svjetla

v. običaji sa svjetlomv. euharistija svjetlav. služba svjetla

sinoda u Regensburgusinoda u VieniskrutinijiSlava Bogu na visini

- u korizmi

- u došašćuSlava Ocuslavlja evanđelista, v. apostolska slavljaslavlja posvete crkveslužba svjetlasmirnasmrt na križu, v. Muka Isusovaspomen

v. anamnezaSrce IsusovoSrce Marijino, v. Marijina slavljaStjepan

- Stjepanova ljubavv. comites Christi

Stock, Simonstvarenje

novo stvarenjesubotasubotnja svjetiljkasudSunce

- božanstva Sunca- solsticijv. sunčeva godina, v. godinav. dan Sunca, v. nedjelja

svadba u Kanisveopća molitva Crkvesvetačka slavlja

- u došašću- po Bogojavljenju- svet (naziv)- svetačka godina- ekumenski sveci- reformacijav. apostolska slavljav. comites Christi

Sveta obiteljSveta tri kralja

v. BogojavljenjeSveti grobsvetinje

v. relikvijesveto trodnevljesvibanjSvijećnica, v. Prikazanje GospodinovoSvi svetiSvijećnica svjedoci krvlju, v. mučenicisvjetlo Kristovo

Šimunv. Prikazanje Gospodinovov. Nunc dimittis

Šimun Kananajštovanje Križa

tamjantekstovi za propovijedtermin UskrsaTijelo Kristovo

v. TijelovoTijelovo

- običaji- procesija

TimotejTittjedan

- kršćanski- obnove, v. uskrsni tjedan, Istočna crkva- židovski- planeta

tjedan slavlja, v. osminatjedna pjesmatjedni redakTomaToma AkvinskiTomini kršćaniToraTrajan, cartranssupstancijacijatrenutakTri kralja, v. BogojavljenjeTrinitatistrishagiontrodnevlje

- trodnevlje uskrsnuća-sveto

trojedini Bogv. nauk o Trojstvuv. Trinitatis

Trojstvo- datiranje- posljednja nedjelja po Trojstvu- Istočna crkva- nedjelje po Trojstvu

tužaljke

ukazanja Kristovaulazulazak Kristov u Jeruzalem

uljev. misa posvete uljav. posveta ulja

Urban IV.Urban VI.ure, v. časoslovUskrs

- izvanžidovski utjecaji- običaji- imena- nedjeljno slavlje- vrijeme priprave

uskrsna nedjeljauskrsna noć

- Istočna crkvauskrsna svijećauskrsne igreuskrsni ciklususkrsni hvalospjev, v. exultetuskrsni tjedan

- uskrsni ponedjeljak- Istočna crkvav. osmina

uskrsni troparuskrsni zecuskrsno bdijenje, v. uskrsna noćuskrsno evanđeljeuskrsno jajeuskrsno janjeuskrsno vrijeme

- 1. nedjelja v. uskrsna nedjelja

- 2. nedjeljav. nedjelja, 1. po Uskrsuv. Bijela nedjelja

- 3. nedjeljav. nedjelja, 2. po Uskrsu

- 4. nedjeljav. nedjelja, 3. po Uskrsu

- 5. nedjeljav. nedjelja, 4. po Uskrsu

- 6. nedjeljav. nedjelja, 5. po Uskrsu

- 7. nedjeljav. nedjelja, 6. po Uskrsu

- 8. nedjeljav. nedjelja Duhova

uskrsno vrijeme radostiv. pedesetnica

uskrsnuće Isusovo

- trodnevlje uskrsnuća, v. sveto trodnevlje- značenje za mučenike- biblijska podloga- evanđelje, v. uskrsno evanđelje- slavlje- spomen- i židovska Pasha- i prvi dan u tjednu

uskrsnuće mrtvihutjelovljenje Riječi

- v. utjelovljenje Božjeuzvišenje Kristovo

v. uskrsnuće Isusovov. uzašašće

uzašašćeUzašašće Kristovo

- običaji- nedjelja po Uzašašću, v. Exaudi

Uzašašće Marijino, v. Marijina slavljaUzvišenje sv. Križa

Valentin iz RecijeValentin iz TernijaValentinovoValerijanov progonVelika subota

v. grobni počinakVeliki četvrtak

- običaji- imev. pranje noguv. pobožnost Maslinske gore

Veliki petakv. Veliki tjedanv. sveto trodnevlje

Veliki tjedan- običajiv. Veliki četvrtakv. Veliki petakv. Velika subotav. sveto trodnevlje

večerVečera

- ustanovljenje (Posljednja večera Isusova)v. agapev. euharistijav. bogoslužjev. pričest

večer Stare godinevečernja Božića

- v. Božićvrijeme

- raščlamba- svjetsko- iskustvo vremena- trenutak- vremensko razdoblje

vrijeme kroz godinuv. nedjelje kroz godinu

vrijeme Mukev. vrijeme postav. Uskrs, priprava- 1. nedjelja

v. Invocavit- 2. nedjelja

v. Reminiscere- 3. nedjelja

v. Oculi- 4. nedjelja

v. Letare- 5. nedjelja

v. Judica- 6. nedjelja

v. Palmarum- nedjelje prije vremena Mukev. predkorizmeno vrijeme

vrijeme posta- 1. nedjelja vremena postav. Invocavit- 2. nedjelja vremena postav. Reminiscere- 3. nedjelja vremena postav. Oculi- 4. nedjelja vremena postav. Letare- 5. nedjelja vremena postav. Judica- poslije Bogojavljenja- Filipov post- prije Bogojavljenja, v. došašće- radnim danimav. Uskrs, vrijeme pripravev. vrijeme Mukev. predkorizmeno vrijeme

vrijeme priprave- na Uskrs, v. korizma, vrijeme Muke

zahvala za žetvu- običaji

zajedništvo s Kristom

zajedništvo svetihv. Večerav. euharistija

zakrabuljeno ruganje obredimazastor u doba postazavjetna misa, v. misazborna molitva, v. molitve, bogoslužnezelene grane

- brezove- palmine- jeline

zornicav. Božić

zvijezdev. Mjesecv. Suncev. tjedan

Zwingli, Huldrych

žalobne zornicev. časoslov

židovska godina slavljav. Pashav. blagdan sedmica

židovstvov. Izraelv. židovska godina slavlja

žrtvažrtva Isusova, v. Muka Isusova

TEKST NA OMOTU:

Ova knjiga Karla-Heinricha Bieritza prisjeća nas na zaboravljeno značenje crkvene godine, predstavlja povijesni razvoj krsšćanskih slavlja te obavještava o običajima i bogoslužnim oblicima. – Koristan vodič ne samo za teologe svih konfesija, nego ujedno i za povjesničare, etnologe, povjesničare umjetnosti i za svakog laika zainteresiranog za povijest kulture i teologije.

NAPOMENE :

1. Provjerom biblijskih citata pronašao sam nekoliko netočnih navoda:a) Na stranici 126 originala, redak 14. i 15. odozgo, umjesto navedenog evanđeoskog

poglavlja 21 mora stajati poglavlje 20, kako sam u prijevodu i naveo (ovaj rukopis, stranica 69, redak 41).

b) Isto tako, na stranici 138 originala umjesto Iv 16,13 navedeno je 15,13 što sam ispravio u prijevodu, str. 76, redak 31.

c) Na str. 227, redak 10. odozdo originala umjesto Mt 23,55 mora stajati Mt 13,55 (rukopis, str. 120, redak 24.

2. Uz izraz na 154. stranici originala, zadnji redak drugog odlomka: njemački Michel = der deutsche Michel – Michel je pejorativni naziv za naivka, dobričinu, smotanka; der deutsche Michel je

naziv za apolitičnog, mlitavog Nijemca otuđena od stvarnosti; grubo: „tipičan glupi Švabo“. Ponekad se koristi i kao opće ime za Nijemca, uglavnom pejorativno, naški Švabo (stranica 84 prijevoda, redak 41).

3. Izdanje originala je iz 1991. tako da autor barata nazivima ondašnjih država kojih više nema. Ta imena samo ostavljao kako stoje u originalu (str.109, redak 9: DDR; str.244, redak 7: ČSSR). U bibilografiji sam se također držao originala navodeći kao mjesto izdanja Berlin (Zapadni).