Karl Marx Osnovi kritike političke ekonomije-Ekonomski-rukopisi-1857-1859-Grundrisse-Prvi-deo-Karl-Marx-i.pdf

8/16/2019 Karl Marx Osnovi kritike političke ekonomije-Ekonomski-rukopisi-1857-1859-Grundrisse-Prvi-deo-Karl-Marx-i.pdf

http:///reader/full/karl-marx-osnovi-kritike-politicke-ekonomije-ekonomski-rukopisi-1857-1859-grundrisse-prvi-de… 1/513

!"#$%&' )"



Karl Marx Friedrich Engels



Karl Marx

Friedrich Engels

Dela

Devetnaesti tom

Urednik

Gajo Petrovi!

Prevodioci

Branka Petrovi!

M o"a Pijade

Gajo Petrovi!



Institut

za me unarodniradni#ki pokret

Prosveta

izdava#ka radna organizacija



KARL

MARX

FRIEDRICH

ENGELS

DELA

TOM 19

BEOGRAD 1979



V II

Predgovor

U devetnaestom i dvadesetom tomu Marxovih i Engelsovih

sabranih djela objavljuje se Marxov rukopis Osnovi kritike politi! ke ekonomije napisan izme u avgusta 1857. i juna 1858. godine. Dvadesetitom donosi tako er prvobitni i definitivni tekst Marxovog djela Prilog kritici politi! ke ekonomije (iz avgusta 1858-januara 1859), kao i vi"eMarxovih pripremnih radova povezanih s ovim temeljnim djelima: Izvatke iz sveski o Ricardu (iz 1850- 1853), odlomak Bastiat i Carey (iz jula 1857), indekse i autoreferate uz Osnove (iz 1858- 1859) i projekt poglavlja o kapitalu u Prilogu kritike (iz februara - marta1859).

Nije rijedak slu#aj u historiji ljudske misli da su djela do kojih je

nekom misliocu bilo naro#ito stalo ostala nedovr "ena i neobjavljena,dok su druga, koja sam autor nije smatrao najzna#ajnijim zavr "ena iobjavljena. Jedan je od primjera za to i Karl Marx. Za $ivota on jezavr "io i objavio veliki broj zna#ajnih radova, ali od onog najzna#ajnijeg pod naslovom Kapital sam je zavr "io i objavio samo prvi dio.Pripremanje za "tampu i objavljivanje drugog i tre!eg dijela ovogkapitalnog rada palo je na ple!a njegovog suborca i prijatelja FriedrichaEngelsa. No nije Kapital jedino Marxovo djelo koje je ve!im dijelomobjavljeno tek posthumno. Sa jo" mnogo ve!im zaka"njenjem objavljena su dva druga Marxova rada koja predstavljaju svojevrsne prethodne

varijante Kapitala i koja, premda su ostala nedovr "ena, tako er pripadajunjegovim najzna#ajnijim radovima. Rije# je o rukopisima kojima samMarx nije dao definitivan naslov, a koji su i danas poznati pod naknadno nadjenutim imenima Ekonomsko-filozofski rukopisi i Osnovi kritike

politi! ke ekonomije.Osnovi kritike politi! ke ekonomije nastali su izme u avgusta 1857.

i juna 1858, dakle gotovo deceniju i po nakon Ekonomsko-filozofskih rukopisa. Poput Rukopisa i Osnovi su ostali nedovr "eni te ih je priredioza %tampu moskovski Institut Marxa-Engelsa-Lenjina gotovo "estdecenija poslije Marxove smrti, a gotovo deceniju nakon objavljivanja

Ekonomsko-filozofskih rukopisa. Zajedno s pripremnim radovima ikazalima imaju oko hiljadu strana, pa ih je moskovsko poduze!e zaliteraturu na stranim jezicima »Verlag ftir fremdsprachige Literatur«


http:///reader/full/karl-marx-osnovi-kritike-politicke-ekonomije-ekonomski-rukopisi-1857-1859-grundrisse-prvi-d… 10/513

V III Predgovor

objavilo u dva dijela 1939. i 1941. godine. Kako je uskoro zatim izbiorat, ve!i dio naklade je propao, pa je djelo postalo "ire pristupa#notek kad je ponovo objavljeno u Berlinu 1953. godine.

Ovo djelo Marx nije dovr "io i objavio, jer napisanim nije bio

zadovoljan. Me utim, on nije bio nezadovoljan sadr $ajem, ve! oblikom,koji je po njegovom mi"ljenju bio prouzrokovan bole"!u jetre kojaga je u to vrijeme mu#ila. O tome $ivo svjedo#e Marxova pisma iztog vremena. Tako on pi"e Lassalle-u 12. novembra 1858: »U svemu..."to sam pisao, osje!ao sam u stilu okus jetrenih bolova. A imao samdvojaki razlog da ne dopustim da taj spis bude upropa"ten iz medicinskih razloga: 1) On je rezultat petnaestogodi"njeg istra$ivanja,dakle najboljeg doba moga $ivota. 2) On po prvi put nau#no zastupava$an vid dru"tvenih odnosa. Ja sam, dakle, prema partiji obavezanda stvar ne bude unaka$ena takvom potmulom, krutom manirom pisanja kakva je svojstvena bolesnim od jetre.«1 U njegovim pismimanalazimo tako er, bar djelomi#no, odgovor na pitanje o uzrocimanjegove tada"nje bolesti. Bolest jetre obja"njava se u velikoj mjeri intenzivnim no!nim radom, a ovaj je bio stimuliran ekonomskom krizom1857. godine. Ta kriza, #etvrta u seriji velikih ekonomskih kriza 19.vijeka i ujedno prva koja je doista poprimila svjetski karakter obuhva!aju!i Evropu i Ameriku i sve grane privrede, pobudila je u Marxuvelike nade. Optimisti#ki o#ekuju!i da !e kriza nanijeti smrtonosanudarac kapitalisti#kom dru"tvenom poretku, Marx je prionuo svom

snagom na posao da "to prije, bar u grubim crtama, zaokru$i svojeosnovne koncepcije. »Radim kao lud po #itave no!i na rezimiranjusvojih ekonomskih studija« — pi"e on Engelsu u decembru 1857.godine — »da bih bar imao gotove osnove prije potopa.«2

Ako je Marx u Osnovima kritike politi! ke ekonomije rezimiraosvoje ekonomske studije,, to nipo"to ne zna#i da su Osnovi obi#no»ekonomsko« djelo. Poput Ekonomsko-filozofskih rukopisa i Kapitala i Osnovi predstavljaju kritiku politi#ke ekonomije i ekonomske zbiljekapitalisti#kog (i uop!e klasnog) dru"tva s gledi"ta koje nije #isto ekonomsko, ali nije ni samo »filozofsko«. Bitna je odlika ovog djela "to

predstavlja misaono zasnivanje mogu!nosti i poziv na ostvarenje doistaljudskog dru"tva u kojem #ovjek vi"e ne!e biti otu en od sama sebe,ne!e biti ekonomska $ivotinja, nego !e se realizirati kao slobodno stvarala#ko bi!e prakse. Vanjsku potvrdu za kriti#ki »transekonomski«karakter Osnova mo$emo na!i i u eksplicitnim izjavama Marxovim.Tako on u pismu Lassalle-u od 22.februara 1858. ka$e: »Rad o kojemu je prvenstveno rije#, jest kritika ekonomskih kategorija ili, if you like,sistem gra anske ekonomije kriti#ki prikazan. To je u isti mah i prikazsistema i njegova kritika uz pomo! prikaza.«3 Ali jo" odlu#niju potvrdu

za to pru$a#itav sadr

$aj samog djela.

1 Vidi u 36. tom u ovog izdanja, str. 517. — 2 Isto , str. 210 .3 Isto , str. 502.



Predgovor IX

Ako se izuzmu Marxovi eksceipti iz Ricarda (iz 1850- 1851),»najstariji« dio Marxovih rukopisa 1857- 1859, koji se objavljuju u 19.i 20. tomu, predstavlja onaj o Bastiatu Careyu (str. 393) pisan u julu

1857. Rukopis zaslu$uje da ga spomenemo ne samo zato "to je »najstariji«, ni zato "to je neposredno iza njega napisan slavni Uvod u kritiku politi! ke ekonomije, ve! i zato "to on u mnogome baca svjetlo naove kasnije rukopise. Za"to se prihvatio Bastiata i Careya obja"njavaMarx ve! u prvim recima ovog rukopisa. Historija moderne politi#keekonomije, tvrdi on, zavr "ava s Englezom Ricardom i FrancuzomSismondijem, isto tako kao "to je krajem 17. stolje!a po#ela s Pettyjemi Boisguillebert-om. Kasnija politi#ko-ekonomska literatura svodi se,ili na eklekti#ke kompendije, ili na dublju razradu pojedinih grana,ili na reproduciranje starih spornih ekonomskih pitanja za "iru publiku

ili na prakti#no rje"avanje dnevnih pitanja ili, najzad, na tendencioznazao"travanja klasi#nih pravaca. Tako je to posve epigonska literatura bez ve!e vrijednosti. Prividni izuzetak #ine radovi Amerikanca Careyai Francuza Bastiat-a, i to je razlog "to se Marx prihva!a analize njihovih pogleda. Razmatraju!i na njihovu primjeru mo$e li nam gra anska politi#ka ekonomija jo" i"ta re!i o ekonomskoj zbilji suvremenogdru"tva, Marx daje negativan odgovor. Obojica dodu"e ta#no vide dasocijalizam i komunizam imaju svoju teorijsku pretpostavku u djelimaklasi#ne politi#ke ekonomije (napose u Ricardu), no upravo zbogtoga obojica napadaju kao nesporazum teorijski izraz "to ga je gra an

sko dru"tvo historijski dobilo u modernoj ekonomiji i dokazuju harmo-ni#nost odnosa proizvodnje tamo gdje su klasi#ni ekonomisti prikazivalinjihovu antagonisti#nost. Marx pokazuje kako zajedni#ke nedostatkenjihova stanovi"ta, tako i znatne razlike koje potje#u otud "to Carey polazi od razvijenih, ameri#kih gra anskih odnosa, a Bastiat od neraz-vijenijih, francuskih. Analiziraju!i napose kontradikcije u Bastiatovim pogledima Marx u jednom trenutku naglo prekida izlaganje rije#ima»Nemogu"e je dalje pratiti tu besmislicu. Zato ostavljamo Mr. Bastiata.«(20. tom, str. 227).

Umjesto da se dalje bavi kritikom apologeta kapitalisti#kog po

retka, Marx se ve! u avgustu poduhvatio da u pozitivnom oblikurezimira svoja vlastita ekonomska shva!anja. Tako je izme u 23. avgustai sredine septembra 1857, nastao Marxov slavni tekst poznat podnaslovom Uvod u kritiku politi! ke ekonomije. Objavljuju!i 1859. godine

Prilog kritici politi! ke ekonomije, Marx se bavio mi"ljenjem da ga zapo#neovim Uvodom, ali je od toga odustao zato "to mu se, kako ka$e u predgovoru Prilogu kritici, kad je bolje razmislio, u#inilo da bi »svako antici-

piranje rezultata koje tek treba dokazati bilo #itaocu na smetnji,i "to se #italac koji uop!e $eli da me prati mora odlu#iti da se od pojedina#nog penje ka op!em« (vidi u 20. tomu, str. 331).

Uvod u Kritiku politi! ke ekonomije, nakon

"to ga je 1902 - 1903.objavio K. Kautsky (u #asopisu »Die Neue Zeit«), #esto je pre%tampa-

van i mnogo #itan. To nije #udno, jer rijetko koje #ak i od Marxovih



X Predgovor

djela na tako malom prostoru sa$ima toliko bogatstvo sadr $aja. Marxo-ve misli o proizvodnji i o njenom odnosu prema raspodjeli, ranjenii potro"nji, kao i one o metodi politi#ke ekonomije s pravom suzapa$ene i #esto navo ene. Ali zaslu$uje pa$nju i struktura i priroda

ovog uvodnog dijela.Tekst po#inje raspravljanjem o odredbama koje su zajedni#ke

svim stupnjevima proizvodnje i o op!em odnosu proizvodnje premaraspodjeli, razmjeni i potro"nji. Suprotstavljaju!i se onima koji odvajaju proizvodnju od raspodjele, razmjene i potro"nje, ali i onimakoji $ele da ih me usobno identificiraju, Marx obrazla$e tezu da

proizvodnja, raspodjela i potro"nja sa#injavaju »#lanove jednog totaliteta, razlike unutar jednog jedinstva«. U tom jedinstvu odre uju!auloga pripada proizvodnji, ali ovo odre ivanje nije jednostrano, ve! se tu zbiva »me usobno djelovanje izme u razli#itih momenata«, kako je to slu#aj »kod svake organske cjeline« (u 19. tomu ovog izdanja,str. 17).

Tek nakon "to je u prva dva odjeljka Uvoda jednom odre enommetodom analizirao bit i me usobni odnos proizvodnje, raspodjele,razmjene i potro"nje, Marx u tre!em odjeljku raspravlja o metodi politi#ke ekonomije, da bi se u #etvrtom odjeljku (koji je ostao samou obliku kratkih fragmentarnih zabilje"ki) vratio analizi strukture ivrsta proizvodnje, kao i odnosa proizvodnje prema dr $avi, ratu, pravnimi porodi#nim odnosima.

Po#inju!i da pi"e Uvod, Marx je o#ito mislio da nisu potrebnanikakva prethodna metodolo"ka razmatranja, te je odmah pristupiosadr $ajnom izlaganju svojih ekonomsko-filozofskih koncepcija. Nonakon "to je napisao prva dva odjeljka, on je osjetio potrebu da ekspli-cite formulira metodolo"ke pretpostavke od kojih je pre"utno po"ao,djelomi#no zato da bi unaprijed odbio neke mogu!e metodolo"kinezasnovane prigovore, ali sigurno i zato da bi sam sebi pone"to razjasnio, da bi svoje pre"utne metodolo"ke pretpostavke, eksplicitnoih formuliraju!i, domislio i precizirao. Marxove misli razvijene uovom metodolo"kom ekskursu, napose one o odnosu apstraktnog i

konkretnog, mi"ljenja i zbilje, izlaganja i istra$ivanja, logi#kog i historijskog, od izuzetnog su zna#enja i zaslu$uju posebnu analizu (u kojuovdje ne mo$emo ulaziti). Ovdje, me utim, $elimo tako er ista!izna#enje ovog uvoda kao teksta u kojem Marxovu misao vidimo nadjelu, nepripremljenu za objavljivanje, u njenom $ivom toku, kojise od sadr $ajnih analiza uvijek iznova vra!a preispitivanju i preciznijemformuliranju .osnovnih metodolo"kih pretpostavki, ne zato da bi prinjima ostao, ve! da bi odmah zatim uronio u jo" dublje i preciznijesadr $ajne analize.

Ovu karakteristiku Uvoda posebno isti#emo, jer je ona indikativnaza cijeli daljnji tekst Osnova kritike politi! ke ekonomije. Pi"u!i ovodjelo odre enom metodom, polaze!i od odre enih osnovnih filozofskih pretpostavki i grade!i ga po unaprijed zami"ljenom planu, Marx se



Predgovor X I

uvijek iznova vra!a kako eksplicitnom formuliranju svojih osnovnihfiilozofskih preokupacija i intencija, tako i ponovnom promi"ljanjui formuliranju plana po kojem djelo pi"e. Tako se u toku pisanja, kao

rezultat stalnog ponovnog promi"ljanja strukture djela i njegovih pojedinosti, Marxova misao stalno iznova korigira, precizira, mijenja,dopunjuje i oboga!uje. Tako se postepeno modificira plan djela kaocjeline, ali se javljaju i mnoge posebne nove spoznaje.

Ako nam dakle kona#ni tekst Kapitala otkriva Marxovu misaou njenom zavr "enom obliku, o#i"!enu od sumnji i #vrsto osiguranu

protiv mogu!ih prigovora, bez gotovo ikakvih »pukotina« i »rupa«,Osnovi nam pokazuju Kapital u ra anju, Marxovu misao u procesu,u vrenju, u rvanju s ogromnim materijalom koji treba obraditi i ste"kim problemima koje treba rije"iti. Pa ako je u zavr "enom tekstu

Marx mogao sebi dopustiti da, s malim izuzecima, ostavi neeksplicira-nim svoje osnovne misaone pretpostavke i intencije, smatraju!i dasu one i bez toga vidljive, u Osnovima je on upravo te osnovne filozofskeintencije uvijek iznova isticao.

Da je Marxova misao u Osnovima u nezavr "enom stanju, da setu interpretacija i kritika tu ih shva!anja stalno ispreple!u s izlaganjemvlastitih stanovi"ta, da izlaganje ne te#e pravocrtno po unaprijedzami"ljenom planu, ve! se #esto prekida skokovima u stranu, ekskursima,asocijacijama, da se pri tome mijenjaju neke teze, formulacije i termini — te !e karakteristike ovog rukopisa #italac vjerovatno lako uo#iti.

No postoji opasnost da #italac, prate!i Marxovu misao u svim njenimzavijucima, previdi da to ipak nisu samo nepovezane zabilje"ke i neobavezna razmatranja, ve! cjelovito, iako nedovr "eno djelo, pisano planski, s odre enim konceptom. Struktura ovog djela nije ta#no onakvakakvu je Marx zamislio zapo#inju!i da ga pi"e, ali ona je iz te prvotnezamisli prirodno izrasla. Struktura ovog djela nije identi#na ni sastrukturom Marxovog $ivotnog djela Kapitala, ali se struktura Kapitala logi#no razvila iz strukture Osnova.

Uz Uvod tekst Osnova kritike politi! ke ekonomije sadr $i samodvije glave nejednake veli#ine: »II. Glava o novcu« i »III. Glava o

kapitalu«. Ve!a glava podijeljena je na tri odjeljka (Abschnitte): »Prviodjeljak. Proces proizvodnje kapitala«, »Drugi odjeljak. Prometni proces kapitala« i »Tre!i odjeljak. Kapital kao ono "to donosi plod(kamata, profit itd)«.

Nije te"ko vidjeti da postoji op!i paralelizam izme u struktureove glave o kapitalu i Marxovog glavnog djela Kapital. Podjeli oveglave na tri odjeljka odgovara podjela Kapitala na tri knjige, od kojihsvaka po svojoj tematici pribli$no odgovara jednom odjeljku glave okapitalu u Osnovima. Dokle se$e taj paralilizam, mo$emo zasad ostaviti po strani. U svakom slu#aju ve! je unaprijed jasno da tri mnogo opse$

nije knjige Kapitala nadma%

uju odgovaraju!e odjeljke Osnova ne samo po koli#ini obuhva!enog materijala, nego i po stupnju njegove ra"#la-

njenosti i sre enosti.



X II Predgovor

Me utim, moglo bi se u#initi da izme u prvih zamisli Osnova i realizacije tih zamisli u Osnovima i Kapitalu postoji velik raskorak.Prvu skicu Osnova Marx naime daje u Uvodu, na kraju odjeljka o»Metodi politi#ke ekonomije«, gdje ka$e: »Jasno je da raspored treba

na#initi tako da budu izlo$eni: 1) op!a apstraktna odre enja, kojauslijed toga vi"e ili manje pripadaju svima dru"tvenim oblicima, aliu gore obja"njenom smislu, 2) kategorije koje sa#injavaju unutra"njustrukturu gra anskog dru"tva i na kojima po#ivaju osnovne klase.Kapital, najamni rad, zemlji"no vlasni"tvo. Njihov me usobni odnos.Grad i selo. Tri velike dru"tvene klase. Razmjena me u njima. Promet.Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje gra anskog dru"tva u obliku dr $ave.Promatrano u odnosu prema samom sebi. ,Neproizvodne4klase. Porezi.Dr $avni dug. Javni kredit. Stanovni"tvo. Kolonije. Iseljavanje. 4)Me unarodni odnos proizvodnje. Me unarodna podjela rada. Me unarodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjeni#ni kurs. 5) Svjetsko tr $i"tei krize« (19. tom, str. 24).

Ovaj u septembru 1857. formulirani projekt djela odlikuje sevelikom "irinom nagovije"tenih tema. Nije te"ko uo#iti da je od petnazna#enih tematskih podru# ja u Osnovima i kasnije u Kapitalu "ireobra en samo dio onog drugog. Kako je i zbog #ega do"lo do takvogtematskog su$avanja? Odluku da posebno ne razra uje ono prvotematsko podru# je (o op!im odredbama koje »vi"e ili manje pripadajusvima dru"tvenim oblicima«) Marx je obrazlo$io u naprijed citiranom

predgovoru Prilogu kritici datiranom januara 1859. No da je ta odluka pala jo" po#etkom 1858. jasno pokazuje Marxovo pismo Lassalle-uod 22. februara 18$8, u kojem najavljuje da !e djelo na kojem radi biti podijeljeno u "est knjiga: »1) O kapitalu (Sadr $i nekoliko pret- poglavlja). 2) O zemlji"nom vlasni"tvu. 3) O najamnom radu. 4) Odr $avi. 5) Me unarodna trgovina. 6) Svjetsko tr $i"te.« 4 Izostavljaju!i prvo od pet tematskih podru# ja prvobitnog plana, Marx je drugo odtih podru# ja ra"#lanio u tri knjige, te je tako prvobitni plan, umjestoda bude sveden na #etiri dijela, pro"iren na %est dijelova.

Nepunih dvadeset dana nakon "to je Lassalle-a upoznao s ovim

svojim velikim projektom, Marx ga je, u svom pismu od 11. marta1858, obavijestio da ne namjerava odmah ravnomjerno razraditi svih"est najavljenih knjiga, nego da !e tri prve razraditi detaljno, a tri preostale samo skicirati. Me utim, uvi aju!i da se za po#etak moraograni#iti na detaljnu razradu prva tri dijela, Marx se jo" dugo nadaoda !e mo!i napisati svih "est predvi enih knjiga. To se, me u ostalim,vidi iz njegovog pisma Engelsu od 2. aprila 1858, iz predgovora Prilogu kritici politi! ke ekonomije (januara 1859), iz pisma J. Weydemeyeruod 1. februara 1859, kao i iz nekih drugih pisama i rukopisa.

U svom pismu Engelsu od 2. aprila 1858. godine, nakon "to ga je upoznao s podjelom na "est knjiga, Marx skicira i podjelu prve knjige

4 Vidi u 36. tomu ovog izdanja, str. 503.



Predgovor X III

(O kapitalu) na #etiri odjeljka: »a. Kapital en general, b. Konkurencijaili dejstvo mnogih kapitala jedan na drugoga, c. Kredit gdje se kapitalnaspram pojedinih kapitala pojavljuje kao op"ti element, d. Akcijski

kapital kao najsavr "eniji oblik (prelaz u komunizam) zajedno sa svimsvojim protivre#nostima.«5 Prvi odjeljak (Kapital uop!e) on daljedijeli na tri pododjeljka: »1. Vrijednost... 2. Novac.. . 3. Kapital.. .«6

Ako se upitamo koji je dio svog "iroko zami"ljenog rada u "estknjiga Marx uspio realizirati u Osnovima, lako !emo se uvjeriti daMarx tu nije razradio ni prve tri knjige, pa #ak ni samu prvu knjigu,nego samo drugi i tre!i pododjeljak prvog odjeljka (pododjeljke 2. Novac i 3. Kapital iz odjeljka a. Kapital uop!e). Ograni#avanje naove pododjeljke ne mo$e se objasniti nekim principijelnim razlozima, jer u isto vrijeme kad je radio na tim pododjeljcima, Marx je obavje"

tavao Lassalle-a i Engelsa o svom velikom projektu u "est knjiga.»Ograni#avanje« se dakle jednostavno obja"njava time %to je temeljitirad na navedenim odjeljcima u navedeno vrijeme zaokupio sve Marxovesnage, pa za rad na ostalim odjeljcima i knjigama nije ostalo ni vremenani snage.

To, naravno, ne isklju#uje mogu!nost da su se ve! u to vrijemekod Marxa po#ele javljati prve sumnje u pogledu adekvatnosti njegovemonumentalne zamisli. U svakom slu#aju, nastoje!i da problem novcai kapitala razmatra isklju#ivo u aspektu »kapitala uop!e« i odvojenood problema najamnog rada i zemlji"ne rente, Marx je mjestimi#no

morao uzimati u obzir i ove po strani ostavljene aspekte. Nema sumnjeda je ovo iskustvo potaklo Marxa na razmi"ljanja koja su ga, vjerovatno1863 - 1864. navela da odustane kako od zasebnog istra$ivanja »kapitalauop!e«, tako i od zasebnih knjiga o najamnom radu i zemlji"nomvlasni"tvu.7

5 Isto , str. 290.— 6 Isto , 290-293.— 7 D a li je ba" u to vrijeme M arx odustao

od pisanja zasebne druge i tre!e knjige, ne mo$e se sigurno re!i. U svakom slu#aju

b itn e teme zami"ljenih posebnih knjiga o najamnom radu i zemlji"nom vlasni"tvu

uklju#ene su u rukopise prvog i tre!eg toma Kapitala , nastale 1 86 4- 1866, "to

pokazuje da su prv obitno zami"ljene tri prv e knjige u to vrijeme definitivno

reducirane na jednu.

U vezi s prvob itnim dijeljenjem u#enja o ka pitalu, zemlji"noj renti i najamnom

radu u tri razne knjige moglo bi se me utim postaviti pitanje, nije li se tu Marx

poveo za gra anskom ekonom ijom i nje nim povr "nim razlikovanjima? Nije li on

tu nekriti#ki prihvatio poznatu »trinitarnu« formulu gra anske vulgarne ekonomije,

njeno u#enje (koje je sam uspje"no razotkrio kao mistifikaciju) o kapitalu, zemlji i

ra du kao tri »faktora proizvodnje« koji harm oni#no sura uju pri stvaranju vrijednosti?

Po mi"ljenju R. Rosdolskog, Marx nije bio ni u najmanjoj mjeri pod utjecajem

»trinitame formule« kako je shva!a vulgarna ekonomija. Ali u trinitarnoj formuli

ima »zrno istine zato "to se radom stvorena vrijednost zahvaljuju!i odvajanju

stvarnih proizvo a#a od sredstava za proizvodnju raspada u tri dijela, koji popri

maju tri razli#ita oblika dohotka i #ine godi"nji prihod triju dru"tvenih klasa-ka-



X IV Predgovor

Druga glava Osnova kritike politi! ke ekonomije,, »Glava o novcu«, po#inje na izgled kao recenzija. Marx detaljno izla$e i kritizira shva!anja izlo$ena u knjizi prudonista Alfreda Darimona De la Reforme des

Banquesy Paris 1856. No ako ne izgubimo strpljenje #itaju!i prve strane,vidjet !emo da ova »recenzija« prerasta u sistematsku raspravu o problematici novca, a ova se razmatra polaze!i od Marxove teorijeradne vrijednosti, kao i od njegove op!e humanisti#ke teorije otu enjai razotu enja.

Kritici prudonisti#ke verzije teorije radnog novca Marx je uOsnovima posvetio preko #etrdeset strana, detaljno pokazuju!i pro-tivurje#nosti i iluzije sadr $ane u prudonisti#kim koncepcijama. Na pose Marx kritizira shva!anje da sve neda!e na"e dru"tvene organizaci je imaju glavni izvor u »privilegiji« novca, u dominaciji plemenitihmetala u prometu roba i u cijelom privrednom $ivotu, te da bi se

glavni zadatak sastojao u tome da se ta vladavina ukloni, da se srebroi zlato izjedna#e s ostalom robom i da se mjesto zlatnog i srebrnognovca uvede papirni radni novac. Nasuprot prudonistima, Marx je uvjerljivo pokazao da promet roba mora voditi obrazovanju novcai da je nemogu!e ukinuti novac »sve dok razmjenska vrijednost ostajedru"tveni oblik proizvoda« (19. tom, str. 53). Ova kritika prudonisti#-kih koncepcija o novcu, posebno je zanimljiva zato %to je ovdje izvedenavrlo detaljno, dok je u Prilogu kritici politi! ke ekonomije rezimiranana nekoliko strana, a u Kapitalu reducirana na nekoliko bilje$akaispod teksta.

pitata lista -z em ljopose dnik a i radn ika« (R . Rosd olsky Z u r Entstehungsgeschichte des

Marx sc hen »Kapital«, Band I, Europ Sische Verlagsanstalt Fr ank furt, Euro pa Verlag

Wien, 1968, Band I, S. 47). Predvi aju!i tri posebne knjige o kapitalu, zemlji"nom

vlasni"tvu i najamn om r adu , M arx je, po Rosdolskom , polazio upravo od tog

zrna istine, od realnosti po stojanja triju osnovnih klasa. K od njega se, dakle, nije

radillo o tome da se posebn o ispitaju tri navodn a faktora stvaranja vrijednosti

vulgarne ekonomije, nego ekonomski uvjeti $ivota triju osnovnih klasa.

U prilog ovog obja"njenja Rosdolskog govore i vlastite Marxove rije#i u

Predgovoru Pri logu kr itic i politi! ke ekonomije: »Sistem bur $oaske ekonomije je

posm atran ovim red o m : kapital , zemlji # no vlasni # tvo, najamni rad , dr $ ava , spoljna

trgovina, sv jetsko tr $ i # te . Pod prvim trima rubrikama istra$ujemo ekonomske $i

votne uslove triju velikih klasa na koje se dijeli savremeno bur $oasko dru"tvo;

povezan ost osta lih triju rubrika bije u o#i«.

N o ako se i p rih vati to obja"njenje, prirodno se javlja pitanje: da li je

mogu!e i opravdano zasebno istra$ivati $ivotne uslove osnovnih klasa suvremenog

dru"tva? Ako se radnik odr $ava na $ivotu prodaju!i svoju radnu snagu kapitalistu

i ustupaju! i mu svoj vi"ak vrijednosti i ako je kapitalist onaj koji $ivi prisvajaju!i

vi"ak vrijednosti radnika, kako je mogu!e zasebno, u posebnim knjigama, istra$i

vati njihove uslove $ivota — ako to ne treba da bu de #isto spolia"nja deskripcijakoja ne ulazi u bit kapitalisti#ke eksploatacije? Nije li razmi"ljanje o ovom pita

nju navelo M arxa da odustane od svog prvobitnog plana o tri posebne knjige,

o kapitalu, zemlji"nom vlasni"tvu i najamnom radu?



Predgovor XV

Pozitivna teorija novca koju Marx u Osnovima suprotstavlja prudonistima nije potpuno identi#na s onom koja je dana u Prilogu kritici i u Kapitalu. Tako ve! u Prilogu kritici (i kasnije u Kapitalu)

Marx kritizira i odbacuje shva!anje o novcu kao simbolu koje je samzastupao u Osnovima. Neke druge aspekte Marxovog razvijenog u#enjao novcu nalazimo u Osnovima tek u nastajanju. No ako pojedini aspektiMarxova u#enja o novcu, kako su izra$eni u Osnovima, imaju ve!ezna#enje za razumijevanje razvoja Marxovih shva!anja nego u sistematskom aspektu, osnovne ideje vodilje te analize imaju nezastarivuvrijednost. Problematiku novca i robe promatra Marx polaze!i odsvoje teorije otu enja i postvarenja koju je razvio u Ekonomsko-filo-

zofskim rukopisima, a koju ve! u Osnovima tako konkretizira da ve! ovdje imamo gotovo sve elemente teorije robnog feti"izma izlo$ene

u Kapitalu.Kritiziraju!i s pozicija teorije otu enja i postvarenja suvremenodru"tvo op!e korupcije i »op!e prostitucije«, gdje se svi proizvodi,djelatnosti i odnosi mogu razmijeniti za novac, koji se sa svoje strane,mo$e razmijeniti za sve bez razlike, Marx, me utim, ni u jednomtrenutku ne ostaje u granicama puke kritike, ve! je u svakom trenutkuvidljiv i horizont s kojeg on tom dru"tvu kriti#ki pristupa: »slobodnaindividualnost, zasnovana na univerzalnom razvitku individua i podre ivanju njihove zajedni#ke, dru"tvene produktivnosti, kao njihovedru"tvene mo!i« (19. tom, str. 63), odnosno: »univerzalno razvijeni

individui, #iji su dru"tveni odnosi kao njihovi vlastiti zajedni#ki odnositako er podvrgnuti njihovoj zajedni#koj kontroli« (isto, str. 66).U "tampanom tekstu Osnova »Glava o kapitalu« po#inje kratkim

ali veoma zanimljivim tekstom (19. tom, str. 127 — 136), koji je ponekima doista i zami"ljen kao po#etni dio ove glave, dok drugi tvrdeda je zami"ljen kao posebna prelazna glava.8 Bez obzira na ovo sporno

8 L. A. Leontjev tvrdi da navedene stranice treba promatrati kao posebnu

kratku glavu pod naslovom »Glava o novcu kao kapitalu«. On dod u"e priznaje

da se »na prvi pogled mo$e u#initi da sadr $aj ovdje ne odgovara naslovu koji je

dao Marx«, ali insistira da je »neslaganje izm e u naslova i sadr $

aja tog dijelaMarxovog rukopisa ipak samo prividno« (L. A. Leontjev, O predvariteljnom variante

tKapitala« Marxa , Izdateljstvo Akademii nauk SSSR. Moskva, Leningrad 1946,

str. 27). Polemiziraju!i s Leontjevom, R. Rosdolsky tvrdi da Marx nije dao naslov

»Glava o novcu kao kapitalu« samo navedenom odlomku, nego da je to bio prvobitni

naslov cijele »Glave o kapitalu«, te upu!uje na to da je tom spornom odlomku sam

Marx u svom »Popisu uz 7 svezaka« dao poseban naslov »Zakon aproprijacije kako

se pojavljuje u jednostavnom prometu« (u 20. tom u, str. 307). To je ta#no, a ta#no,

je i to da navedeni Marxo v tekst po svom sa dr $aju odgovara tom naslovu. M e utim,

u spomenutom Marxovom popisu taj odjeljak nije ozna#en ni kao posebna glava

(kako ga shva!a Leontjev) ni kao uvodni dio glave o kapitalu (kako bi to htio Rosdol

sky) nego kao peti (pretposljednji) od "est dijelova na koje je podijeljena glava o

novcu.



X V I Predgovor

pitanje, neosporno je da je ovaj dio jedan od najzna#ajnijih i najzanimljivijih u Osnovima. Glavna je tema ovog odlomka razra#unavanjes iluzijom gra anskih demokrata i nekih socijalista da u jednostavnojrobnoj proizvodnji i razmjeni nisu prisutne imanentne protivurje#nosti

gra anskog dru"tva, s iluzijom da se u razmjeni roba realiziraju jednakost i sloboda, da razmjena razmjenskih vrijednosti "tovi"e predstavlja produktivnu, realnu bazu svake jednakosti i slobode, te da seona ne mora razviti u kapital. Napose on kritizira ludost socijalistakoji misle da je razmjenska vrijednost po svom pojmu sistem jednakosti i slobode sviju, koji je samo pokvaren novcem i kapitalom. Njimatreba odgovoriti: da je razmjenska vrijednost ili, ta#nije, nov#anisistem u stvari sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje imkod bli$eg izlaganja sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje,upravo ostvarenje jednakosti i slobode, koji se pokazuju kao nejedna

kost i nesloboda. Isto je tako pobo$na kao i glupa $elja da se razmjenskavrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjenskuvrijednost ne razvije u najamni rad«. (19. tom, str. 134)

Prvi odjeljak glave o kapitalu »Proces proizvodnje kapitala« odgovara po sadr $aju pribli$no prvom tomu Kapitala. Analiza zapo#injerazmatranjem pretvaranja novca u kapital ("to je, kako je poznato,tematika i #etvrte glave Kapitala), da bi se zatim koncentrirala naanalizu biti kapitala i vi"ka vrijednosti, usput dodiruju!i i niz drugih pitanja. Pri tome su u Osnovima jo" gotovo potpuno odsutni mnogi

problemi koji su u prvom tomu Kapitala razra eni vrlo op"irno, kaonpr. radni dan (Osma glava prve knjige Kapitala), manufaktura i krup

na industrija (Dvanaesta i Trinaesta glava), neki aspekti proizvodnjevi"ka vrijednosti (Petnaesta i %esnaesta glava), najamnina (Sedamnaesta—Dvadeseta glava), historijski prikaz procesa akumulacije kapitala(ve!i dio Dvadeset druge—Dvadeset pete glave).

No ako je prvi tom Kapitala po obilju materijala i po dovr "enostirazrade daleko prema"io ovu svoju prethodnu varijantu, distancijame u njima nije tako velika kako bi se to moglo u prvi mah u#initi.Ako Osnovi nisu u"li u sve one detalje u koje je u"ao Kapital, u

njima su obuhva!eni i u principu rije"eni upravo oni najte$i teorijski problemi koji #ine najhitniji sadr $aj prvog toma Kapitala. A kad je rije# o misaonoj razini na kojoj se tretiraju problemi koji suzajedni#ki Osnovima i Kapitalu, ni u kom slu#aju se ne bi moglore!i da postoji neka principijelna razlika u nivou na "tetu Osnova. Neki dijelovi Osnova #ak i nadma"uju Kapital temeljito"!u i iscrpno"!u,a i oni nepotpunije obra eni nisu nezanimljivi. Tako je analiziraju!i pretvaranje novca u kapital Marx u Osnovima do"ao do onog istogrje"enja koje !e kasnije ponoviti u Kapitalu, pa u Osnovima bolje vidimo $ivi tok Marxove misli. Ako naprotiv uporedimo petu glavu

Kapitala (»Proces rada i oplo ivanja vrijednosti«) s odgovaraju!imdijelovima Osnova, vidjet !emo da u Osnovima jo" nisu provedeneneke distinkcije koje se sadr $e u Kapitalu. Osnovna distinkcija kojoj



Predgovor X V II

je posve!ena "esta glava Kapitala, distinkcija izme u postojanog i promjenljivog kapitala, jedna je od distinkcija koje je Marx sam sebidefinitivno razjasnio upravo u toku pisanja Osnova. &itaju!i Osnove

primje!ujemo kako se ta, u po#etku ne sasvim jasno provedena (i terminolo"ki nefiksirana) distinkcija postepeno sve vi"e razja"njava iterminolo"ki fiksira. Po#inju!i s izrazima »unveranderter«, »unver-anderlicher« i »invariabler Wert«, s jedne strane, a »veranderten«,»veranderlicher« i »reproduzierter Wert«, s druge strane, Marxse najzad opredijelio za termine »konstantes« i »variables Ka pital«. U Osnovima Marx je tako er ta#no analizirao bit vi"ka vrijednosti i njegove dvije glavne forme (apsolutni i relativni vi"ak vrijednosti), ali metode proizvo enja relativnog vi"ka vrijednosti, koje suu Kapitalu detaljno istra$ene, u Osnovima su samo skicirane.

»Drugi odjeljak: Proces prometa kapitala« odgovara pribli$no prvom i drugom odjeljku (ta#nije petoj i sedmoj — petnaestoj glavi)

drugog toma Kapitala. Tu potpuno nedostaje tematika obra ena utre!em odjeljku drugog toma Kapitala (»Reprodukcija i promet cjelokupnog dru"tvenog kapitala«). Pa ipak mnogi problemi i rje"enja kojisu kasnije potpunije razvijeni u Kapitalu tu su ve! jasno uo#eni i nazna#eni, a mnogi dijelovi nisu ni najmanje izgubili na interesu ni nakonobjavljivanja Kapitala. Dovoljno je samo spomenuti da se u ovomodjeljku nalazi me u ostalim i poznati, #esto zasebno izdavani i veomazna#ajni tekst o epohama dru"tveno-ekonomskih formacija.

Jo" je ve

!a razlika izme u tre

!eg odjeljka glave o kapitalu i tre

!egtoma Kapitala. U tom tre!em odjeljku (»Kapital kao ono "to donosi

plod. Pretvaranje vi"ka vrijednosti u profit«) razmatra se pitanje o profitu kao pretvorenom obliku vi"ka vrijednosti, kao i pitanje prosje#nog profita i tendencijskog padanja profitne stope. Time se nazna#uje problematika prva tri odjeljka tre!eg toma Kapitala. Trgova#kii kamatonosni kapital i zemlji"na renta (problematika #etvrtog, petogi "estog odjeljka tre!eg toma Kapitala ostali su gotovo nedirnuti. Paipak i u ovoj kratkoj skici ima mnogo zanimljivog i zna#ajnog.

No ako su s gledi"ta detaljne razra enosti i »stru#ne« preciznosti

analize u Osnovima samo nesavr "ena skica za one u Kapitalu, Osnovi zadr $avaju trajnu vrijednost kako filozofskom prodomo"!u kritikesuvremenog postvarenog svijeta, tako i smiono"!u vizija budu!egslobodnog dru"tva.

U maju 1858. Marx je prekinuo pisanje teksta "to ovdje skra!enonazivamo Osnovima, te se krajem maja i po#etkom juna poduhvatioda sastavi Popis za sedam sveski (prvi dio), svojevrsnu skicu djela ukojem bi iskoristio materijal tog rukopisa (u kojem je, kako ka$e u jednom pismu Engelsu, »sve ispremije"tano«) i bolje izlo$io njegovglavni sadr $aj. U Popisu on se koncentrirao na materijal koji je trebalo

da u e u prvi dio njegovog zami"ljenog velikog ekonomskog rada,a pod »prvim dijelom« on je tada mislio ono "to je uskoro po#eo ozna

#avati kao »prvi odjeljak« knjige »O kapitalu«. Taj je odjeljak trebalo



X V III Predgovor

da obuhvati tri glave: »I. Vrijednost«. »II. Novac« i »III. Kapital uop!e«.U »prvoj varijanti« svog Popisa Marx je poku"ao grupirati materijalsvog rukopisa u tri navedene glave zami"ljenog »prvog dijela«, pri#emu je stigao do odjeljka o cirkulaciji kapitala (u tre!oj glavi), ali

je taj odjeljak kao i neki raniji pododjeljci ostao bez naznaka odgovara ju!ih strana u rukopisu. »Druga varijanta popisa« obuhva!a samomaterijal glave o novcu, ali je ta glava ovdje mnogo detaljnije strukturirana, a evidentirani materijal za nju puno je obilniji. Premda tiMarxovi Popisi nisu zami"ljeni kao samostalno djelo i imaju pomo!nuulogu, oni mogu biti zanimljivi i korisni za prou#avanje revolucijeMarxovih ekonomskih pogleda u procesu nastajanja Kapitala, a naposeza prou#avanje prijelaza od Osnova preko Priloga do Kapitala.

Slu$e!i se tekstom Osnova i navedenim Popisom za sedam sveski, Marx je od avgusta do pribli$no kraja oktobra 1858. izradio prvobitnitekst prvog sveska Priloga kritici politi! ke ekonomije. Pored glava ovrijednosti i o novcu, u taj je svezak, prema Marxovim tada"njim planovima, trebalo da u e i glava o kapitalu. Me utim, od prvobitnogteksta do nas je do"ao samo dio koji obuhva!a posljednje tri #etvrtinedruge glave i po#etak tre!e glave. Stoga se i objavljuje pod naslovom:»Prilog kritici politi! ke ekonomije. Fragment prvobitnog teksta. Zbogsvoje fragmentamosti taj tekst dosad nije mnogo prou#avan. Ali kakou njemu ima zanimljivih dijelova koji nisu doslovno preuzeti iz Osnova, niti su u"li u definitivni tekst Priloga, trebalo bi i ovaj Fragment prvo

bitnog teksta pa$ljivije prou

#iti.Od sredine novembra 1858. do 21. januara 1859. Marx je jo"

jednom preradio prvobitni tekst Priloga kritici. Napisao je novu glavu pod naslovom »Roba« (kojoj je prvobitno bio namijenjen naslov »Vri jednost«), temeljito je preradio glavu o novcu i jo" jednom pregledaocijeli rukopis. Dvadeset prvog januara 1859. on je kona#no zavr "io redigiranje svog teksta i dao mu naslov Prilog kritici politi! ke ekonomije. Prva knjiga. O kapitalu. Prvi odjeljak. Kapital uop"e. Dobiv"i od Engelsanovac za po"tarinu, rukopis je 25. januara poslao u Berlin izdava#uDunckeru, kojeg mu je bio prona"ao Lassalle. Umjesto predvi enih

5 - 6 %tamparskih araka, sveska je imala 12 "tamparskih araka, i nijese sastojala, kako je bilo planirano, od tri, nego samo od dvije glave:»Roba« i »Novac ili jednostavna cirkulacija«. U februaru 1859. Marx je poslao izdava#u i predgovor, a u junu 1859. djelo je objavljeno.Citirani podnaslov (Prva sveska...Pm odjeljak...) jasno je pokazivaoda tu nije rije# o zavr "enom djelu, nego tek o po#etku jednog obinrni- jeg rada. I doista, Marx je $elio da uskoro poslije prve sveske objavii drugu, koja bi bila posve!ena problematici kapitala. Me utim, daljnjaistra$ivanja potakla su ga da izmijeni svoj prvobitni plan. Umjestoserije knji$ica koje bi neposredno slijedile jedna za drugom pojaviose — nakon osam godina — pozama"ni prvi tom Kapitala (1867).

Prilog kritici politi! ke ekonomije zapo#inje kratkim Predgovorom, koji pripada me u najzna#ajnije i najpoznatije Marxove tekstove.



Predgovor X IX

Nakon kratkih informacija o sadr $aju Priloga kritici i o svojim planovima da ga nastavi, Marx ovdje iznosi svoje slavne napomene o tokusvojih »politi#ko - ekonomskih studija«, daju!i sa$et prikaz svog mi

saonog razvoja od studentskih dana do pisanja Priloga kritici i kratkokarakteriziraju!i vlastite objavljene i neobjavljene radove, kao i Engel-sove radove iz tog razdoblja. No jo" je zna#ajniji Marxov slavni i "irokocitirani prikaz »op!eg rezultata« do kojeg je u svojim istra$ivanjimado"ao i koji mu je »poslu$io kao putokaz« u njegovim daljnjim studi jama. Ovaj sa$eti tekst u kojem Marx govori o korijenu pravnih idr $avnih oblika u materijalnim $ivotnim odnosima, o odnosu bazei nadgradnje, o dru"tvenom bi!u i dru"tvenoj svijesti, o protivurje#-nostima izme u proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje i o njihovomrevolucionarnom razrje"avanju, o progresivnim epohama dru"tvene

ekonomske formacije i o predstoje!em kraju ljudske prethistorije,nabijen je sadr $ajem i pregnantno formuliran, pa nije #udo "to se

uvijek iznova citira.U glavnom tekstu Priloga kritici politi! ke ekonomije Marx razmatra

prvenstveno problematiku robe i novca. U prvoj glavi posve!enojrobi on detaljno anlizira dvostruku prirodu robe kao upotrebne vrijednosti i kao razmjenske vrijednosti i pokazuje da u osnovi dvostrukogkaraktera robe le$i dvostrukost rada koji stvara robe, protivurje#nostizme u privatnog i dru"tvenog, odnosno konkretnog i apstraktnogljudskog rada. Polaze!i od ovih analiza robe i rada on izla$e svoju,

teoriju vrijednosti, a djelimi#no i teoriju postvarenja. Sistematsko -- teorijskom raspravljanju on dodaje op"iran historijski osvrt na do

tada"nje teorije o robi i vrijednosti, pri #emu prikazuje napose istra$ivanja engleskih i francuskih ekonomista u toku jednog i po stolje!a. Na sli#an na#in on u glavi o novcu istra$uje i odre uje odnos izme uvrijednosti i novca, utvr uje prirodu novca i detaljno analizira razli#ite funkcije "to ih novac vr "i. Ujedno analizira i kritizira razli#ite bur $oaske i sitnobur $oaske teorije novca, a napose nerealne ideje o pobolj"anju kapitalizma putem ukidanja novca.

U prera enom obliku Marx je u Kapital unio glavne dijelove

svog Priloga, kritici politi! ke ekonomije. No to ne zna#i da je Prilog kritici poslije obljavljivanja Kapitala izgubio vrijednost i postao sadr $ajno nezanimljiv. U predgovoru prvom uzdanju prvog sveska Ka

pitala Marx je o odnosu izme u Priloga kritici i Kapitala »Djelo #iji prvi svezak predajem javnosti nastavak je moga spisa Prilog kritici politi! ke ekonomije, koji sam objavio 1859. Za dugi razmak izme u po#etka i nastavka krivo je moje dugogodi"nje bolovanje, koje me je uradu #esto prekidalo. — Sadr $inu svog ranijeg spisa sa$eto sam daou prvoj glavi ovog toma. Nisam to u#inio jedino radi povezanosti i potpunosti, nego sam i na#in izlaganja dotjerao. Ukoliko je priroda

predmeta iole dopu"tala, ja sam ovdje razradio mnoge momente kojisu ranije bili samo nagovije"teni, dok naprotiv, pone"to "to sam tamo

op"irno izlo$io, ovdje samo nagovje"tavam. Naravno, odjeljci o histo-



X X Predgovor

rij i teorije vrijednosti i novca sad su sasvim izostali. Ipak !e primjed be ispod teksta uz prvu glavu otkriti #itaocu ranijeg spisa nove izvoreza tu historiju.«

Marxovo upu!ivanje na ono "to je u Prilogu kritici »op"irno iz

lo$io«, a

"to u Kapitalu samo »nagovje

"tava«, odnosi se prije svegana glavu o novcu. Zajedno s odjeljkom o povijesti teorija o novcu ova

je glava najop"irnije izlaganje Marxove teorije novca. Marx tu ras pravlja i o pitanjima nov#anog opticaja i teorije valute potpuno razvijene kapitalisti#ke proizvodnje, koja je u Kapitalu naba#ena tek utre!em svesku nakon # to je dana analiza procesa proizvodnje i procesa prometa kapitala, analiza prosje#ne profitne stope i kamatonosnogkapitala. Ako je Prilog kritici stoga formalno samo po#etak, a Kapital njegov nastavak, on ipak obuhva!a mnogo vi"e od jednostavnog prometa robe. Na podru# ju teorije novca on ve! daje obrise cjelokupnog

djela.O tome kroz kakve je sve slo$ene faze prolazio Marxov rad na

pisanju Kapitala svjedo#e i rukopisi "to ih objavljujemo pod zajedni#kim nadnaslovom Marxovi popisi uz rukopise iz 1857 - 1858. (1859), a pod naslovima Referati uz moje vlastite sveske i Nacrt plana tre"e glave. Referati daju detaljan pregled materijala koji se sadr $iu Marxovim sveskama iz 1857- 1858, a nije iskori"!en u prvomsvesku Priloga kritici politi! ke ekonomije. Marx je taj pregled materijala napravio kako bi sebi olak "ao pisanje onog dijela svog ekonomskograda koji se trebao pojaviti kao nastavak prvog sveska Priloga kritici

politi! ke ekonomije. U Nacrtu plana tre"e glave pitanja o kojima seraspravlja u sveskama II - VII velikog ekonomskog rukopisa iz1857-1858. grupirana su u tri glavna odjeljka: 1) Proces proizvodnjekapitala, 2) Proces opticaja kapitala i 3) Kapital i profit. Tu se budu!astruktura Kapitala nazire jo" jasnije nego u prija"njim skicama.

Kao Dodatak u 20. tomu objavljuju se dva Engelsova #lanka o Prilogu kritici politi! ke ekonomije i Marxovi Izvaci iz sveski o Ricardu (1850-1853). Bli$i podaci o sadr $aju i o na#inu nastanka tih ekscer-

pata nalaze se u odgovaraju!im napomenama u 20. tomu. Ovdje treba

spomenuti da su ti izvaci unijeti u ovaj tom, iako su nastali ranije, jer su tijesno povezani sa svim Marxovim radovima objavljenim u19. i 20. tomu i mogu olak "ati njihovo razumijevanje. Tako er trebaista!i da ti Izvaci nisu samo izvaci, nego sadr $e i brojne Marxovekomentare i ocjene.

Za svakog tko $eli da se na izvoru upozna s Marxovim osnovnimmisaonim preokupacijama i s razvojem njegove misli radovi koji seobjavljuju u 19. i 20. tomu izuzetno su zna#ajni.

G a j o P e t r o v i !



KARL MARX

Osnovi kritike politi!ke ekonomije

(Ekonomski rukopisi 1857-1859)

PRVI DEO



Uvod



Sadr $aj111

A . U V O D

1. Proizvodnja uop!e

2. Op! i odnos proizvodnje raspodjele, razmjene i potro"nje

3. M etoda politi#ke ekonomije

4. Sred stva za proizvo dnju (proizvod ne snage) odnosi proizvodnje i odnosi

p rom eta itd .



5

A. U V O D '21

I. Proizvodnja, potro"nja, raspodjela, razmjena (promet)131

1. Proizvodnja

a) Predmet o kome raspravljamo jest, prije svega, materijalna proizvodnja.

Naravno, polaznu ta#ku #ine individue koje proizvode u dru"tvu — dakle, dru"tveno odre ena proizvodnja individua. Pojedina#ni iosamljeni lovac i ribar, s kojima po#inju Smith i Ricardo^, spadajume u uobra$enja 18. vijeka, li"ena fantazije. To su robinzonade, kojenikako ne zna#e samo reakciju na prefinjenost i vra!anje pogre"no

shva!enom prirodnom $ivotu, kako to uobra$avaju histori#ari kulture.Kao "to na ovakvom naturalizmu ne po#iva ni Rousseauov contratsocial1, koji subjekte, po prirodi nezavisne, dovodi u odnos i vezu pomo!u ugovora .O vo je privid, i to samo estetski privid malih ivelikih robinzonada. One, naprotiv, zna#e anticipaciju »gra anskogdru"tva«, koje se pripremalo od 16. vijeka, a u 18. je divovskim koracima hitalo svojoj zrelosti. U tome dru"tvu slobodne konkurencije

pojedinac se pojavljuje razrije"en prirodnih veza itd., koje su ga zaraznijih historijskih epoha #inile pripadnikom odre enog, ograni#enogljudskog konglomerata. Pred o#ima proroka 18. vijeka, na #ijim ple

!ima jo" potpuno stoje Smith i Ricardo, lebdi ovaj individuum 18.vijeka — proizvod, s jedne strane, raspadanja feudalnih oblika dru"tva,a, s druge strane, novih proizvodnih snaga koje su se razvile od 16.vijeka naovamo — kao ideal #ija egzistencija pripada pro"losti. Ne kaohistorijski rezultat, ve! kao polazna ta#ka historije. Jer lebdi kao prirodni individuum, primjereno njihovoj predstavi o ljudskoj prirodi,ne kao historijski nastao, ve! kao od prirode dat. Ovakva zabluda bila je dosad svojstvena svakoj novoj epohi. Steuart, koji u mnogo #emustoji u suprotnosti prema 18. vijeku i, kao aristokrat, vi"e na historijskom tlu, izbjegao je tu ograni#enost.

1 dru"tveni ugovor



6 Osnovi kritike politi!ke ekonomije

%to se dublje vra!amo u historijsku pro"lost, to vi"e se individuum — pa dakle i proizvodni individuum — pojavljuje kao nesamostalan,kao pripadnik ve!e cjeline: prvo jo" na sasvim prirodan na#in u poro^di!i i u porodici pro"irenoj u pleme; kasnije u zajednici proizi"loj iz

suprotnosti i stapanja plemena, u njenim razli#itim oblicima. Tek u18. vijeku, u »gra anskom dru"tvu«, istupaju razli#iti oblici dru"tveneveze prema pojedincu kao puko sredstvo za njegove privatne svrhe, kaovanjska nu$nost. Ali epoha koja ra a ovo stanovi"te, stanovi"te osamljenog pojedinca, upravo je epoha dosad najrazvijenijih dru"tvenih (op!ih sovoga stanovi"ta) odnosa. &ovjek je u najdoslovnijem smislu rije#izoon politikon1, ne samo dru"tvena $ivotinja, nego $ivotinja koja sesamo u dru"tvu mo$e o sa m iti.P ro izvodnja osamljenog pojedincaizvan dru"tva — rijetkost koja se civiliziranom #ovjeku, koji je dinami#no ve! imao u sebi dru"tvene snage, doista mo$e dogoditi kadslu#ajno zabasa u divljinu — isto je takva besmislica kao i razvijanje

jezika bez individua koje zajedno $ive i izme u sebe govore. Na ovomese nemamo za"to dalje zadr $avati. Mi se te ta#ke ne bismo ni doticalida tu glupost, koja je imala smisla i mogla se razumjeti kod ljudi 18.vijeka, nisu Bastiat, Carey, Proudhon^7! itd. ozbiljno ponovo uvukliusred najnovije ekonomije. Za Proudhona i druge naravno da je ugodnoda porijeklo jednog ekonomskog odnosa, #iji historijski postanak onne poznaje, objasni historijsko-filozofski time "to mitologizira da jeAdam, ili Prometej, do"ao na gotovu misao, da je ova onda bila uve

dena itd. Ni"ta suhoparni je i dosadnije nego kad locus communis2stane ma"tati.Prema tome, kad je rije# o proizvodnji, uvijek je rije# o proiz

vodnji na nekom odre enom stupnju dru"tvenog razvitka — o proizvodnji dru"tvenih individua. Zato bi moglo izgledati da, ako uop!eho!emo da govorimo o proizvodnji, moramo ili da pratimo proceshistorijskog razvitka u njegovim razli#itim fazama, ili da unaprijedizjavimo da se bavimo jednom odre enom historijskom epohom, na primjer, modernom gra anskom proizvodnjom, koja, u stvari, i jestna"a prava tema. No, sve epohe proizvodnje imaju izvjesna zajedni#ka

obilje$ ja, zajedni#ka odre enja. Proizvodnja uop"e jest apstrakcija, alirazumna apstrakcija ukoliko stvarno isti#e, fiksira ono zajedni#ko i timenam u"te uje ponavljanje. Me utim, ovo op!e, ili upore ivanjem izdvojeno zajedni#ko, i samo je ne"to mnogostruko ra"#lanjeno, ne"to "to serastavlja na razli#ita odre enja. Pone"to od toga pripada svima epohama ; pone"to je nekolikima zajedni#ko. (Neka) odre enja bit !ezajedni#ka najnovijoj i najstarijoj epohi. Bez njih se ne!e mo!i zamislitinikakva proizvodnja; me utim, ako i najrazvijeniji jezici imaju zakonei odre enja zajedni#ka s najnerazvijenijima, onda je ba" razlika odtog zajedni#kog op!eg ono "to sa#injava njihov razvitak. Odre enja

1 po liti#ka (dru"tvena) $ivo tin ja — 2 op!e mjesto, banalnost



Uvod 7

koja va$e za proizvodnju uop!e ba" se moraju izdvojiti, da se zbog jedinstva — koje proizlazi ve! iz toga "to su subjekt, #ovje#anstvo, iobjekt, priroda, isti — ne bi zaboravila bitna razli#nost. U tome zabo

ravljanju je, na primjer, sva mudrost modernih ekonomista koji dokazuju vje#nost i harmoniju postoje!ih socijalnih odnosa. Na primjer. Nikakva proizvodnja nije mogu!a bez nekog oru a za proizvodnju, pa ma to oru e bila samo ruka. Nikakva proizvodnja nije mogu!a bez minulog, nagomilanog rada, pa ma taj rad bio samo ona umje"nostkoja se ponavljanim vje$ banjem skupila i koncentrirala u ruci divljaka.Kapital je, izme u ostalog, tako er oru e za proizvodnju, tako erminuli, objektivirani rad. Prema tome, kapital je op!i, vje#ni prirodniodnos; tj. kad izostavim ba" ono specifi#no "to »oru e za proizvodnju«,»nagomilani rad«, tek #ini kapitalom. Zbog toga se #itava historija

odnosa proizvodnje, na primjer kod Careya, pojavljuje kao falsifikatkoji su zlonamjerno udesile vlade.Ako nema proizvodnje uop!e, nema ni op!e proizvodnje. Proiz

vodnja je uvijek posebna grana proizvodnje — na primjer, zemljoradnja,sto#arstvo, manufaktura itd. — ili je totalitet. Samo "to politi#ka ekonomija nije tehnologija. Odnos op!ih odre enja proizvodnje na datomstupnju dru"tva prema posebnim oblicima proizvodnje treba izlo$itina drugom mjestu (kasnije). Naposljetku, proizvodnja nije ni samo posebna. %tovi"e, uvijek je to izvjesno dru"tveno tijelo, izvjestan dru"tveni subjekt taj koji djeluje u ve!em ili oskudnijem totalitetu grana

proizvodnje. Odnos koji nau#no prikazivanje ima prema realnomkretanju tako er jo" ne spada ovamo. Proizvodnja uop!e. Posebnegrane proizvodnje. Totalitet proizvodnje.

U ekonomiji vlada moda da se naprijed stavi op!i dio, a to jeupravo dio koji figurira pod naslovom »Proizvodnja« (vidi, na primjer,J. St. Milla)!®!, u' kome se pretresaju op"i uslovi svake proizvodnje.Taj op!i dio sastoji se ili tobo$e treba da se sastoji:

1) iz uslova bez kojih proizvodnja nije mogu!a. To, u stvari,zna#i da se navedu samo bitni momenti svake proizvodnje. A ovo se,kao "to !emo vidjeti, svodi na nekoliko vrlo jednostavnih odre enja

koja se na"iroko raspredaju u povr "ne tautologije;2) iz uslova koji vi"e ili manje unapre uju proizvodnju, kao na primjer progresivno ili stagnantno dru"tveno stanje Adama Smitha!9!.Da bi se to "to kod njega ima svoju vrijednost kao aper?u1 podiglo donau#nog zna#aja, bila bi potrebna istra$ivanja o periodima stepena

proizvodnosti u razvitku pojedinih naroda — istra$ivanje koje le$i izvan pravih granica teme, a ukoliko spada u nju, treba ga unijeti pri izlaganjukonkurencije, akumulacije itd. U op!oj formulaciji odgovor se svodina ono op!e: da se neki industrijski narod nalazi na vrhuncu svoje proizvodnje u #asu kad se uop!e nalazi na svom historijskom vrhuncu.

1 kratak pregled




Doista. Industrijski vrhunac nekog naroda (postoji) dok mu glavnastvar jo" nije dobit nego dobijanje. Utoliko su Jenkiji iznad Engleza.Ili pak: da su, na primjer, izvjesne rasne sklonosti, klime, prirodniuslovi kao pomorski polo$aj, plodnost tla itd. povoljniji za proizvodnju

od drugih. Pa i to opet izlazi na tautologiju da se bogatstvo stvarautoliko lak "e ukoliko u ve!em stepenu ima njegovih elemenata, subjektivnih i objektivnih.

Ali sve ovo nije ono do #ega je ekonomistima doista stalo u tomop!em dijelu. Naprotiv, proizvodnja — vidi, na primjer, Millall°l —treba da bude prikazana, za razliku od raspodjele itd., kao obuhva!enavje#nim, od historije nezavisnim prirodnim zakonima, kojom prilikomse onda sasvim ispod $ita poturaju gra anski odnosi kao neoborivi prirodni zakoni dru"tva in abstracto1. Ovo je vi"e ili manje svjesnasvrha #itavog postupka. Kod raspodjele, naprotiv, kao da su ljudi sebidozvolili svakojaku samovolju. Da nikako i ne uzmemo u obzir gruboraskidanje proizvodnje i raspodjele i njihov stvarni odnos, mora una prijed biti toliko jasno da, ma koliko raspodjela i mogla biti razli#nana razli#nim stupnjima dru"tva, ipak mora da bude mogu!no da se,isto onako kao i u proizvodnji, izvuku zajedni#ka odre enja, a isto takoda bude mogu!no da se sve historijske razlike smije"aju i zbri"u uop"eljudskim zakonima. Na primjer, rob, kmet, najamni radnik, — svioni dobijaju izvjesnu koli#inu hrane koja im omogu!uje da $ive kaorob, kao kmet, kao najamni radnik. Osvaja# koji $ivi od danka, ili

#inovnik koji $ivi od poreza, ili zemljovlasnik koji $ivi od rente, ilimonah koji $ivi od milostinje, ili levit koji $ivi od desetka, — svi onidobijaju neki dio dru"tvene proizvodnje, koji se odre uje po druk #ijimzakonima nego dio roba itd. Dvije glavne ta#ke, koje svi ekonomististavljaju pod tu rubriku, jesu: 1) vlasni"tvo; 2) njegovo osiguranje

pomo!u pravosu a, policije itd. Na ovo se ima dati vrlo kratak odgovor:ad 1) Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane indi

viduuma u okviru i posredstvom nekog odre enog dru"tvenog oblika.U ovom je smislu tautologija kazati da je vlasni"tvo (prisvajanje) uslov

proizvodnje. A smije"no je odatle napraviti skok na neki odre eni

oblik vlasni"tva, na primjer privatno vlasni"tvo. (%to povrh toga pret postavlja kao uslov tako er i suprotni oblik, nevlasni # tvo). Naprotiv,historija pokazuje da je zajedni#ko vlasni"tvo (na primjer kod Indijaca,Slavena, starih Kelta itd.) bilo prvobitniji oblik, oblik koji pod vidomop!inskog vlasni"tva jo" dugo igra zna#ajnu ulogu. Ovdje jo" nikakonije rije# o pitanju da li se bogatstvo razvija bolje pod ovim ili podonim oblikom vlasni"tva. Ali da ne mo$e biti govora o proizvodnji, pa, dakle, ni o dru"tvu gdje ne postoji neki oblik vlasni"tva, jest tautologija. Prisvajanje koje ni"ta ne prisvaja jest contradictio in subjecto2.

ad 2) Osiguranje ste#enoga itd. Kad se ove trivijalnosti svedu nasvoj pravi sadr $aj, onda one ka$u vi"e nego "to znaju njihovi propov

1 uop!e — 2 protivurje#nost u sebi



Uvod 9

jednici. Naime, ka$u da svaki oblik proizvodnje stvara svoje vlastite pravne odnose, oblik vladavine itd. Sirovost i neshva!anje sastoji seupravo u tome "to se ono "to je organski povezano dovodi slu#ajno

u uzajamni odnos, u puku mislenu vezu. Gra anskim ekonomistimalebdi pred o#ima samo to da se s modernom policijom daje bolje proizvoditi nego, na primjer, pod pravom pesnice. Samo "to zaboravljajuda je i pravo pesnice pravo i da pravo ja#ega produ$uje da $ivi poddrugim oblikom i u njihovoj »pravnoj dr $avi«.

Kad dru"tveni odnosi koji odgovaraju nekom odre enom stupnju proizvodnje tek nastaju, ili kad ve! i"#ezavaju, prirodno je da nastupaju poreme!aji proizvodnje, mada u razli#itom stepenu i s razli#itim djelovanjem.

Da rezimiramo: postoje odre enja koja su zajedni#ka svima stup

njevima proizvodnje i koja mi"ljenje fiksira kao op!a; ali takozvaniop"i uslovi svake proizvodnje nisu ni"ta drugo do ovi apstraktni momenti, pomo!u kojih se ne shva!a nikakav stvarni historijski stupanj

proizvodnje.

2. Op"i odnos proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni, potroSnji

Prije no "to za emo dalje u analizu proizvodnje, potrebno je dazaustavimo pogled na razli#itim rubrikama koje ekonomisti stavljaju

pored nje.Evo predstave koja je jasna kao dan: u proizvodnji #lanovi dru"tva prilago avaju (izra uju, oblikuju) proizvode prirode ljudskim potre bama; raspodjela odre uje u kajem, razmjeru pojedinac ima udjela utim_proizvodima; razmjena mu dostavlja, posebne proizvode za kojeonimavolju $Trazmijeni dib koji mu je pripao raspodjelom; najzad,u potro"nii^^"iatu proizvodi predmeti u$itka, individualnog prisva

janja. Prq^yadnja_Jzra uje predmete kojî odgovaraju potrebama;mspocljela ih razdj eljuj e premaTlfu"tvehim zako nuna,' razmjena ponovorazdjeljuje prema pojedina#noj potrebi ono "tp je ve! Taz ljeljeno;

nai$a , u potro

"nji. proizvo Tizigai. iz ovog dru

"tvenog kretanja, on postaje neposredno predmet i sluga pojedina#ne potrebe j zadovoljava

je_u u$itku. Tako se proizvodnja pojavljuje kao polazna ta#ka, potro"nja kao zavr "na ta#ka, a raspodjela i razmjena kao sredina, koja jesama opet dvostruka, ier-ie-raspodiela odre ena kao moment koii polazi od dru"tva, a razmjena kao moment koji polazi od individua.U proizvodnji se objektivira li#nost, u potro"nji se subjektivna stvar;u rayod jeli dru"tvo preuzima posredni"tvo izme u proizvodnje i potro"nje u obliku op!ih, vladaju!ih odre enja; u razmjeni ovo posred-ni"tvo vr "i slu#ajna odre enost individuum a.

Raspodjela odre uje razmjer (koli#inu) u kojem proizvodi dolazena individuuma; razmjena odre uje proizvodnju u kojoj individuum

zahtijeva udio koji mu je dodijeljen raspodjelom.




Na taj na#in proizvodnja, raspodjela, razmjena i potro"nja sa#injavaju pravi pravcati zaklju#ak; proizvodnja op!enitost, raspodjela irazmjena posebnost, potro"nja pojedina#nost u kojoj je obuhva!enacjelina. Ovo je svakako neka veza, ali povr "na. Proizvodnju odre uju

op!i prirodni zakoni; raspodjelu dru"tvena slu#ajnost, pa ona stogamo$e da utje#e na proizvodnju manje ili vi"e povoljno; razmjena stojiizme u jedne i druge kao formalno dru"tveno kretanje, a zavr "ni #in potro"nje, koji se ne shva!a samo kao krajnja meta, nego i kao krajnjasvrha, le$i, u stvari, izvan ekonomije, osim ukoliko ne djeluje natragna polaznu ta#ku i ponovo otvara #itav proces.

Protivnici politi#kih ekonomista — bili to protivnici iz njihoveoblasti ili izvan nje — koji im prebacuju da barbarski raskidaju ono"to spada zajedno, stoje ili na istom tlu kao oni, ili ispod njih. Najobi#niji je prijekor da su politi#ki ekonomisti razmatrali proizvodnjusuvi"e isklju#ivo kao samosvrhu. Raspodjela je isto toliko va$na. Osnovicu ovog prijekora sa#injava upravo predstava ekonomista da raspodjela postoji pored proizvodnje kao samostalna, nezavisna sfera. Ili (im se prebacuje da se) svi momenti ne obuhva!aju u njihovom jedinstvu.Kao da ovo raskidanje nije iz zbilje prodrlo u ud$ benike, nego, obrnuto,iz ud$ benika u zbilju, i kao da se ovdje radi o nekom dijalekti#komizmirenju pojmova, a ne o shva!anju realnih odnosa!

a ) [Po t ro"

n j a i p r o i z v o d n j a ]

^Proizvodnja ie neposredno i potro"nja. Dvostruka potro"nja, sub jektivna i objektivna: individuum kop u proizvo enju razvija svojesposobnosti tako er ih i izdaje, tro"i u #mu proizvodnje, sasvim onakokao "to je prirodnojjfld enfe izvjesna potro"nja $ivotnih snaga. Drugo: potro"nja sredstava za profzvodnjiTToja se upotrebljavaju i rabate, adjelimi#no (kao, na primjer, pri sagorijevanju) ponovo rastavljaju naop!e elemente. Tako er i potro"nja sirovine koja ne zadr $ava svoj prirodni oblik i svojstva, nego ovi, naprotiv, bivaju razoreni. Zbog

toga je #in same proizvodnje u svima svojim momentima i #in potro"nje. Ali ovo ekonomisti priznaju. Proizvodnju kao neposrednoidenti#nu s potro"njom, potro"nju kao neposredno podudarnu s proizvodnjom, nazivaju oni proizvodna potro # nja. Ova identi#nost proizvodnje i potro"nje izlazi na Spinozinu postavku: Determinatio estnegatio1.

Ali ovo odre enje proizvodne potro"nje postavlja se upravo samozato dâ bi se potro"nja identi#na s. proizvodnjom rastavila od prave potro"nje, koja se, naprotiv, shva!a kao uni"tavaju!a suprotnost proiz

vodnje! Pogledajmo, dakle, pravu potro"nju.

1 D ete rm inac ija je negacija^11]



Uvod 11

Potro"nja je neposredno i proizvodnja, kao "to je i u prirodi potro"nja elemenata i kemijskih materijala proizvodnja biljke. Dg, na,

primjer^ ! branjenju, koie je jedan oblik potro"nje, #ovjek proizvodi

svoj** vlastito tiielo. iasno ie. Ali ovo va$i i za svaku drugu vrstu pot-~~ro"nje koja na ovaj ili onaj na#in s izvjesne strane proizvodi #ovjeka.Potro"nja proizvodnje. Ali, ka$e ekonomija, ova s potro"njom identi#na proizvodnja jest druga proizvodnja, koja proizlazi iz uni"tenja prvog proizvoda. U prvoj se p̂roizvoda# postvario, u drugoj se stvarkoju je on napravio personificira. Prema tome, ova potro"na proizvodnja — iako~la#injava neposredno jedinstvo izme u proizvodnje i potro"nje — bitno se razlikuje od prave proizvodnje. Neposredno jedinstvo u kome se proizvodnja poklapa s potro"njom, a potro"nja s proizvodnjom, ne ukida njihovo neposredno dvojstvo.

Proizvodnja je. prema tome, neposredno potro"nja, potro"nja jeneposredno proizvodnja^ Svaka je neposredno svoja suprotnost. Ali seu isti mah me u njima vr "i jedno -posredni#ko-kretanie. proizvodnja, posreduje potro"nju, kojoj stvara materijal, koioi bi bez njejiedostajao predmet. Ali potro"nja posreduje proizvodnju, jer tek ona proizvodima"tvgra-subjektza koji oni i jesu proizvodi. Proizvod dobija posljednjifinish1 tek u potro"nji. 'eljeznica na kojoj se ne vr "i vo$nja, koja se,

aklerne rabatiT ne "tro"i, jest $eljeznica samo dynamei2, ne i zbiljski.Bez proizvodnje nema potro"nje; ali i bez potro"nje nema proizvodnje, jer bi proizvodnja tada bila bez svrhe. Potro"nja proizvodi proizvodnju

dvostruko:(^rpTime "to proizvod tek u potro"nji postaje zbiljski proizvod. Na primjer, neka haljina postaje doista haljina tek #inom no"enja;ku!a koja nije nastanjena nije doista stvarna ku!a; dakle, kao proizvod,za razliku od pukog prirodnog predmeta, potvr uje se, postaje proizvodtek u potro"nji. Tek potro"nja, uni"tavaju!i proizvod, daje ovome-finishing stroke3; jer proizvod ie proizvodnja ne samo kao postvarenadjelatnost, nego samo kao p red m e t za djelatni subjekt.

Time sto potro"nja stvara potrebu nove proizvodnje, dakle onaiidealni, unutra"nji motiv proizvodnje koji je njena pretpostavka. Pot

ro"nja stvara pobudu proizvodnji; ona stvara i predmet koji je u proizvodnji djelatan kao onaj element koji odre uje svrhu. Ako je jasno da proizvodnja pru$a potro"nji predmet spolja, onda je otuda isto toliko jasno da potro"nja postavlja predmet proizvodnji idealno, kao unutra"nju sliku, kao pntrphiij ka n pnhudn j kao svrhu. Ona stvara pred-mete potro"nje u jo" subjektivnoj formi. Be^potrebe nema proizvodnje.Ali potrosnia reproducira potrebu.

Ovome od strane proizvodnje odgovara da proizvodnja1) pru$a potro"nji materijal, predmet. Potro"nja bez predmeta

nije potro"nja; dakle, u ovom pogledu proizvodnja stvara, proizvodi

potro"nju.

1 dovr "enost — 2 u mogu!nosti, potencijalno — 3 zavr "ni udarac




2) Ali proizvodnja ne stvara potro"nji samo predmet. Ona potro"nji dafe i njemTodre enost, njen karakter, njen finish. Isto onakokao "to je potro"nja dala proizvodu njegov finish kao proizvodu, proizvodnja daje potro"nji njen finish. Stvar stoji tako da predmet nije neki

predmet uop!e, ve! je odre eni predmet koji se mora potro"iti naodre eni na#in, a i ovaj na#in posreduje opet sama proizvodnja. Glad je glad, ali glad koja se utoljava kuhanim mesom pomo!u no$a i yj-lju"ke'druk #ija je od glMi koja^oino!O^ukeT nokata i zuba guta sirovomeso. Stoga proizvodnja-ne proizvodi samo predmet potro"nje, negoi na#in potro"nje, ne^proizvodi j^jdalde,_samo^bjektiyno_negD._i_sub-

jektivno.,Proizvodnja, dakle, stvara potro"a#a.3) Proizvo njaTrerdO"tavlja samo materijal potrebi, nego i potrebu

materijalu. Kad potro"nja izi e iz svoje prve prirodne sirovosti i ne posrednosti — a i samo ostajanje u njoj jo" bi bilo rezultat proizvodnjekoja ne mo$e da se makne iz prirodne sirovosti — onda je ona #ak ikao pobuda posredovana predmetom; potreba koju ona za njim osje!a

i svaki proizvod — stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i kojaumije da u$iva u lijepom. Stoga proizvodnja ne proizvodi samo predmetza subjekt, ve! i subjekt za predmet, proizvodnja, dakle, proizvodi potro"nju L/ tT$tvaraiu!i materijal za nju$zj)odre uiu!i na#in potro"nje;3) ^stvaraju!i u potro"a#u kao potrebu one proizvode koje je tek onastvorila kao predmet. Ona, dakle, proizvodi predmet potro"nje, na#in

potro"nje, pobudu potro"nje. Isto tako, potro"nja proizvodi sklonost proizvo a#a, podsti#u!i u njemu potrebu koja odre uje svrhu.Identi#nosti izme u ootro"nie i oroizvodnie pojavljuju se, prema

itro"nja; potro"nja je proizvodnja. Fotrosna proizvodnja, proizvodna potro"nja. Ekonomistinazivaju jedno i drugo proizvodnom potro"njom. Ali prave jo" jednurazliku. Prva figurira kao reprodukcija; druga kao proizvodna potro"nja. Sva istra$ivanja o prvoj jesu istra$ivanja o proizvodnom i ne proizvodnom jradu; o drugoj su to istra$ivanja o proizvodnoj i neproiz

vodna potro"nji.( " )jT>"i se svaka pojavljuje kao sredstvo one druge; da je posredo

vana njome, "to se izra$ava kao njihova uzajamna zavisnost; kretanjekojim se dovode u uzajamni odnos i pojavljuju kao neophodne jednaza drugu, a ipak jo" ostaju spolja"nje jedna drugoj. Proizvodnja stvaramaterijal kap spolja"njLpredmejLza potro"nju; potro"ma stvara poirehukao unutra"nji predmet, kao svrhu za proizvodnju. Bez proizvodnjenema potro"nje; bez potro"nje nemaprbizvb nje. Ovo figurira u ekonomiji u mnogo oblika.

( f j ) Proizvodnja nije samo neposredno potro

"nja, a potro

"njaneposredno proizvodnja; niti je proizvodnja samo sredstvo za potro"nju,

a potro"nja svrha za proizvodnju, tj. da jedna drugoj pru$a njen predmet, proizvodnja potro"nji vanjski, a potro"nja proizvodnji zami"ljeni;

i. Umjetni#ki predmet — a tako



Uvod 13

nego svaka od njih nije samo neposredno ona druga, niti samo posreduje drugu, nego svaka od njih, izvr "uju!i sebe, stvara drugu, sebekao drugu. Potro"nja izvr "uje #in proizvodnje tek time "to dovr "ava

proizvod kao proizvod,"to ga razara,

"to mu uni

"tava samostalni oblikstvari, time "to potrebom ponavljanja podi$e na stepen umje"nosti

onu sklonost koja se razvila u prvom #inu proizvodnje; ona, dakle,nije samo zavr "ni #in koiim proizvod postaje proizvod, nego i #in^kojim proizvo a# postaje proizvo a#. $ druge strane, proizvodnja

proizvodi potro"nju stvaraju!i odre eni na#in potro"nje. a^zatim nrnF"to stvara dra$ potro"nje, samu sposobnost potro"nje kao potrebu.OVa posljednja identi#nost, odre ena pod 3), u ekonomiji se mnogostruko razja"njava u odnosu potra$nje i ponude, predmeta i potreba,

potreba koje je stvorilo dru"tvo i prirodnih potreba.

Prema tome, za nekog hegelovca nije ni"ta jednostavnije nego da proizvodnju i potro"nju stavi kao identi#ne. A to su i uradili ne samo

socijalisti#ki beletristici, nego i sami prozai#ni ekonomisti, na primjerSay u ovom obliku: ako se promatra neki narod, njegova proizvodnja

je njegova potro"nja. Ili tako er #ovje#anstvo in abstracto. Storch jedokazao Sayu da nije u pravu, jer neki narod, na primjer, ne tro"i#isto svoj proizvod, ve! stvara i sredstva za proizvodnju itd., stalnikapital itd. Osim toga, promatrati dru"tvo kao jedan jedini subjekt,zna#i promatrati ga pogre"no — spekulativno. Kod jednog subjekta

proizvodnja i potro"nja pojavljuju se kao momenti jednog #ina. Ovdje

je samo va$no ista

!i da se proizvodnja i potro

"nja, ako se promatrajukao-djelatnosti jednog subjekta ili mnogih individua, svakako pojav

ljuju kao momenti procesa u kome je proizVodnjazbiljska polaznata#ka, pa zato i domihantni rhhtnent-. Sama potro"nja kao nu$da, kao poTreba, jest unutra"nji moment proizvodne djelatnosti: ali ova poslied^riju je polazna ta#ka realizacije; a stoga i moment koji dominira tomrealizacijom, #in u kome #itav proces"ponoyo po#inje da te#e. Individuum proizvodi neki predmet i^potro"njom tog predmeta vra!a seopet u sebe, ali kao proizvodan individuum i kao individuum kojisam sebe reproducira. T ako se potro"nja pojavljuje kao moment pro-

lzvodnie.U dru"tvu, me utim, proizvo a#ev odnos prema proizvodu, #im je ovaj gotov, jest vanjski odnos, a vra!anje proizvoda subjektu zavisiod njegovih odnosa prema drugim individuima. On ne postaje gospodar

proizvoda neposredno. Njemu neposredno prisvajanje ovoga i nijesvrha kad proizvodi u dru"tvu. Izme u proizvo a#a i proizvoda stuparaspodjela, koja pomo!u dru"tvenih zakona odre uje njegov udio usvijetu proizvoda, dakle stupa izme u proizvodnje i potro"nje.

Pa da li raspodjela stoji kao samostalna sfera pored i izvan proizvodnje?




b) [ R a s p o d je la i p r o iz v o d n ja ]

Ako razmatramo obi#ne ekonomije, mora nam prvo pasti u o#ida se u njima sve postavlja dvostruko. Na primjer, u raspodjeli f i p a

riraju zemlji"na^renta, najamnina, kamata i profit, dok u proizvodnjifiguriraju $ernljaprad i kapital kao agenti proizvodnje. TJ pogledukapitala jash(Tje~ve!lmaprijed da je postavljen dvostruko: 1) kao agent proizvodnje; 2) kao izvor prihoda; kao onaj koji odre uje odre eneoblike raspodjele. Stoga kamata i profit figuriraju tako er kao takvi u

proizvodnji, ukoliko su oblici u kojima se kapital pove!ava, raste,ukoliko su momenti proizvodnje samog kapitala. Kamata i profit kaooblici raspodjele pretpostavljaju kapital kao agenta proizvodnje. Onisu na#ini raspodjele koji imaju za pretpostavku kapital kao agenta

proizvodnje. Oni su isto tako na#ini reprodukcije kapitala.Isto tako najamnina je najamni rad promatran pod drugom rub

rikom: odre enost koju rad ima ovdje kao agent proizvodnje pojavljuje se kao odre enje raspodjele. Kada rad ne bi bio odre en kaonajamni rad, ne bi se na#in na koji on u#estvuje u proizvodima pojavljivao kao najamnina, kao, na primjer, u sistemu ropstva. Najzad,zemlji"na renta, da odmah uzmemo najrazvijeniji oblik raspodjele ukome zemlji"no vlasni"tvo u#estvuje u proizvodima, ima za pretpostavku krupno zemlji"no vlasni"tvo (u stvari krupnu zemljoradnju) kaoagenta proizvodnje, a ne prosto zemlju, kao "to ni najamnina nema

za pretpostavku prosto rad. Zbog toga se odnosi i na#ini raspodjele pojavljuju samo kao nali# ja agenata proizvodnje. Neki individuum koji

u obliku najamnog rada u#estvuje u proizvodnji, u#estvuje u oblikunajamnine u proizvodima, rezultatima proizvodnje. Struktura raspodjele potpuno je odre ena strukturom proizvodnje. Sama raspodjela je proizvod proizvodnje, ne samo po predmetu, zato "to se samo rezultati proizvodnje mogu raspodjeljivati, nego i po obliku, zato "to odre

eni na#in u#e"!a u proizvodnji odre uje naro#ite oblike raspodjele,oblik u kome se u#estvuje u raspodjeli. &ista je iluzija stavljati zemljuu proizvodnju, zemlji"nu rentu u raspodjelu itd.

Zbog toga su ekonomisti kao Ricardo, kojima je najvi"e predba-civano da imaju u vidu samo proizvodnju, odredili isklju#ivo raspodjelukao predmet ekonomije, jer su oblike raspodjele instinktivno uzimalikao najodre eniji izraz u kome se u datom dru"tvu fiksiraju agenti proizvodnje.

Prema pojedina#nom individuumu raspodjela se, naravno, pojavljuje kao dru"tveni zakon koji uvjetuje njegovo mjesto u proizvodnjiunutar koje on proizvodi, dakle tako da prethodi proizvodnji. Odsamog po#etka individuum nema kapitala, nema zemlji"nog vlasni"tva.On je od ro enja upu!en na najamni rad dru"tvenom raspodjelom.Ali sama ova upu!enost jest rezultat (toga) "to kapital i zemlji"novlasni"tvo postoje kao samostalni agenti proizvodnje.

Promatraju!i cijela dru"tva, #ini se da raspodjela jo" s jedne strane



Uvod 15

prethodi proizvodnji i nju odre uje; takore!i kao predekonomska#injenica. Neki osvaja#ki narod podijeli zemlju me u osvaja#e i nametnena taj na#in odre enu raspodjelu i oblik zemlji"nog vlasni"tva; uslijed

toga on odre uje proizvodnju. Ili on pretvori osvojeni narod u robljei na taj na#in u#ini robovski rad osnovicom proizvodnje. Ili neki narodrazbije revolucijom krupno zemlji"no vlasni"tvo u parcele; dakle, ovomnovom raspodjelom daje proizvodnji nov karakter. Ili zakonodavstvo ov jekovje#i zemlji"no vlasni"tvo u izvjesnim porodicama, ili podijeli radkao nasljednu privilegiju pa ga na taj na#in fiksira kastinski. U svimatim slu#ajevima, a svi su oni historijski, #ini se da raspodjela ne dobijasvoju strukturu i odre enost od proizvodnje, ve! proizvodnja odraspodjele.

U najpovr "nijem shva!anju raspodjela se pojavljuje kao raspodjela

proizvoda, pa je tako jo" vi"e udaljena i quasi1samostalna prema proizvodnji. Ali prije no "to je raspodjela proizvoda, ona je: 1) raspodjela

oru a za proizvodnju i 2) — "to je samo daljnje odre enje istog odnosa— raspodjela #lanova dru"tva me u razli#ne vrste proizvodnje.(Podre ivanje individua pod odre ene odnose proizvodnje.) Raspod jela proizvoda o#evidno je samo rezultat ove raspodjele koja je uldju-#ena u samom procesu proizvodnje i koja odre uje strukturu proizvodnje. Promatrati proizvodnju ne uzimaju!i u obzir ovu raspodjelukoja je u njoj uklju#ena predstavlja, o#igledno, "uplju apstrakciju, dok je, obrnuto, raspodjela proizvoda sama po sebi data ovom raspodjelom

koja od samog po#etka sa#injava jedan moment proizvodnje. Ricardo,kome je bilo stalo do toga da modernu proizvodnju shvati u njenojodre enoj dru"tvenoj strukturi i koji je par excellence2 ekonomist proizvodnje, upravo zbog toga ne progla"ava proizvodnju ve! raspodjelu glavnom temom moderne ekonomije. A otud opet potje#e besmislica ekonomista koji proizvodnju izla$u kao vje#nu istinu, dok historiju progone u oblast raspodjele.

Kakav odnos zauzima prema proizvodnji ova raspodjela kojaodre uje samu proizvodnju, jest, o#igledno, pitanje koje spada u okvirsame proizvodnje. Ako bi neko rekao da bar tada, kako je proizvodnja

zavisna od izvjesne raspodjele oru a za proizvodnju, raspodjela u ovomzna#enju prethodi proizvodnji, sa#injava njenu pretpostavim, onda nato treba odgovoriti da proizvodnja ima doista takve uslove i pretpostavkekoji su momenti raspodjele. U samom po#etku ovi momenti moguizgledati samonikli. Sam proces proizvodnje pretvara ih iz samoniklihu historijske, pa ako se za neki period pokazuju kao prirodna pretpostavka proizvodnje, za neki drugi period bili su njen historijski rezultat.Oni se stalno mijenjaju u okviru same proizvodnje. Na primjer, prim jena ma"ina mijenja raspodjelu kako oru a za proizvodnju, tako i proizvoda. Samo moderno krupno zemlji"no vlasni"tvo jest rezultat

1 tobo$e — 2 u p unom smislu




kako modeme trgovine i moderne industrije, tako i primjene ove posljednje na zemljoradnju.

Sva gore naba#ena pitanja svode se u posljednjoj instanci na tokako op!ehistorijski uslovi interveniraju u proizvodnji i kakav je njen

odnos prema historijskom kretanju uop!e. Ovo pitanje o#evidno spadau raspravljanje i izlaganje same proizvodnje.Me utim, u onom trivijalnom obliku u kome su gore naba#ena,

mo$e se s njima ra"#istiti po isto tako kratkom postupku. Pri svimaosvajanjima mogu!e su tri stvari. Osvaja#ki narod podvrgne osvojeninarod svome na#inu proizvodnje (na primjer u ovom vijeku Engleziu Irskoj, djelimi#no u Indiji); ili ostavi stari na#in proizvodnje i zadovolji se dankom (na primjer Turci i Rimljani); ili nastupi uzajamnodjelovanje kojim nastane ne"to novo, neka sinteza (djelimi#no u osvo-

jenjima Germana). U svima ovim slu#ajevima na#in proizvodnje, biloosvaja#a, bilo osvojenog naroda, bilo onaj koji proizi e iz stapanja obana#ina, odre uju novu raspodjelu koja nastupa. Tako je ova, madase pojavljuje kao pretpostavka za nov period proizvodnje, i sama opet

proizvod proizvodnje, ne samo uop!e historijske proizvodnje, ve! odreene historijske proizvodnje.

Pusto"e!i Rusiju, Mongoli su, na primjer, radili saobrazno svojoj proizvodnji, gajenju stoke, za koju su velike, nenastanjene povr "ineglavni uslov. Germanski barbari, za koje je tradicionalna proizvodnja

bila zemljoradnja s neslobodnim ljudima i izoliran $ivot na selu, mogli

su utoliko lak "e da podvrgnu rimske provincije tim uslovima "to jekoncentracija zemlji"nog vlasni"tva, koja je u ovima bila izvr "ena, ve! sasvim bila sru"ila starije odnose u zemljoradnji.

Tradicionalno je shva!anje da se u izvjesnim periodima $ivjelosamo od plja#ke. Ali da bi se moglo plja#kati, mora da postoji ne"toza plja#kanje, dakle proizvodnja. A i sama vrsta plja#ke opet je odre

ena vrstom proizvodnje. Neka stockjobbing nation1 npr. ne mo$e se plja#kati (na isti na#in) kao neka nacija govedara.

Kad se plja#ka rob, neposredno se plja#ka oru e za proizvodnju.Ali tada proizvodnja zemlje za koju je on oplja#kan mora da bude

tako strukturirana da dopu"ta robovski rad ili se (kao u Ju$noj Americiitd.) mora stvoriti na#in proizvodnje koji odgovara robovskom radu.

Zakoni mogu neko sredstvo za proizvodnju, na primjer zemlju,ovjekovje#iti u izvjesnim porodicama. Ovi zakoni dobijaju ekonomskizna#aj samo ako je krupno zemlji"no vlasni"tvo u skladu s dru"tvenom proizvodnjom, kao, na primjer, u Engleskoj. U Francuskoj je vo enasitna zemljoradnja uprkos krupnom zemlji"nom vlasni"tvu, zbog #ega je revolucija ovu i razbila. Ali ovjekovje#enje parcelnog vlasni"tva,na primjer putem zakona? Uprkos tim zakonima vlasni"tvo se opetkoncentrira. Utjecaj zakona u pravcu odr $avanja odnosa raspodjele,a time i njihovo djelovanje na proizvodnju, treba posebno odrediti.

1 na dja b urzanskih " pekula nata



Uvod 17

c) N a j z a d r a z m j e n a i p r o m e t

Razmjena i proizvodnja

Sam promet je samo odre eni moment razmjene ili i razmjena

promatrana u svom totalitetu.Ukoliko je razmjena samo moment koji posreduje izme u proizvo

dnje i njome

Documents

Karl Marx Osnovi kritike političke ekonomije-Ekonomski-rukopisi-1857-1859-Grundrisse-Prvi-deo-Karl-Marx-i.pdf