KARL MAY

KARL MAY

MEU ORLOVIMA

Naslov originala UNTER GEIERN

MEU ORLOVIMA

1. NA TRAGU

Na zapadu, nedaleko od kraja gdje se sklapaju kutovi triju sjevernoamerikih drava Dakote, Nebra-ske i Wyominga jahala su dva ovjeka ija bi pojava na svakom drugom mjestu pobudila opravdanu panju.

Bili su posve razliite tjelesne grae. Jedan je imao vie od dva metra i bio skoro zastraujue mrav, dok je drugi bio znatno manji, ali zato toliko debeo da mu je tijelo gotovo imalo oblik kugle.

Pa ipak lica ovih jahaa bila su u istoj razini jer je Malia jahao visokog, koatog paripa, dok je drugi sjedio na niskoj, naizgled slabanoj mazgi. Otuda su koni remeni, koji su Debeljku sluili kao stremeni, jedva dosezali konju do trbuha, dok Dugajliji nisu bili uope potrebni, jer su mu krupna stopala visjela toliko nisko da mu je bio dovoljan samo mali pokret u stranu pa da jednom ili drugom nogom dodirne tlo, a da se pri tome ne pomjeri sa sedla.

Naravno o nekom pravom sedlu kod njih nije ni moglo biti govora. Sedlo Debeljka sastojalo se jednostavno od poleine krzna ubijenog vuka, a Mravko je stavio ispod sebe stari santilo-pokriva koji je meutim bio tako poteno poderan i pokidan da je zapravo sjedio na golim leima svoje mazge,

I odjea ove dvojice posve je udno izgledala. Dugajlija je nosio kone hlae koje su svakako morale biti skrojene i saivene za daleko snanijeg ovjeka. Bile su mu suvie, previe velike. Pod naizmjeninim utjecajem toplote i studeni, sue i kie znatno su se skupile te je tako donji porub nogavica jedva

dosezao do ispod koljena njihova vlasnika. Pri tom su se na hlaama sjale masne mrlje to se naprosto moglo obrazloiti time da su Dugajliji u svakoj prilici sluile kao ubrus i stolnjak i sve to mu je smetalo na prstima obino brisao o nogavice.

Gola stopala skrivala su se u posve neopisivim konim cipelama. Izgledale su kao da ih je ve Metusa-lem nosio i kao da je otada svaki vlasnik prikupio po neki komad koe. Bilo je nemogue ustvrditi da li su ikada vidjele kakvo mazivo na sebi budui da su se presijavale u svih sedam duginih boja.

Mravo jahaevo tijelo skrivalo se u konoj lovakoj koulji na kojoj nije bilo ni dugmeta ni kope, te su mu suncem opaljene grudi bile nepokrivene. Eukavi su mu sezali jedva ispod laktova te mu se vidjele ilave, mrave podlaktice. Oko dugog mu vrata bio je obavljen pamuni al. Da li je jednom ranije bio bijel ili crn, zelen ili ut, crven ili plav, to ni sam jaha vie nije znao.

Najljepi ukras ovog ruha bio je svakako eir, nataknut na visokoj, iljastoj glavi. Jednom ranije bio je siv i imao onaj oblik koji nepristojni ljudi nazivaju .cilindar". Moda je u davna vremena krasio glavu kakva engleskog lorda. Poslije se meutim neprestano sputao ljestvicama sudbine nanie dok najzad nije zavrio na glavi prerijskog lovca. Ovaj ovjek nije nipoto imao ukus jednog lorda. On je smatrao obod za suvian te ga jednostavno otrgao. Samo je sprijeda ostavio jedan komad, dijelom da mu titi oi od sunca, dijelom da lake sa njim rukuje pri pozdravu. Osim toga bio je po svoj prilici miljenja da je glavi prerijskog lovca takoer potreban zrak te je tako svojim lovakim noem izbuio nekoliko rupa raznih veliina odozgo i sa strane, tako da mu je unutranja strana eira bila stjecite istonih i zapadnih, sjevernih i junih vjetrova.

Kao pojas Dugajliji je sluilo debelo ue koje je nekoliko puta oko svojih bedara obavio. Za pojasom su bila zajevena dva revolvera i lovaki no. Osim toga na njemu su visili vreica za kugle, rog za barut, du-hankesa, saivena maja koa za brano, prerijski upa-

lja i svakojaki drugi predmeti ija je namjena bila svakom neposveenom prava zagonetka. Na grudima mu je, visei o remenu, poivala lula za duhan - ali kakva? Ona je bila lovevo svojeruno umjetniko djelo i, budui da ju je ve odavno do same glave oglo-dao, sastojala se sada samo jo od te glave i izbuene drke od breze. Dugajlija je, naime, kao strastan pu-a imao naviku da gloe drvo kad mu ponestane duhana.

Njegovoj asti na spas mora se primijetiti da mu se odjea nije sastojala samo od cipela, hlaa, lovake koulje i eira. O ne! Nosio je osim toga jo i neto to nije svatko mogao nabaviti: kinu kabanicu od gume, i to onu pravu ameriku, naime, od one vrste koja se odmah nakon prve kie skupi napola prvobitne duine i irine. Budui da je zbog toga nije mogao vie obui, objesio je poput husarske bluze slikovito za uzicu oko ramena. Osim toga nosio je i smotani lariat koji mu je visio od lijevog ramena prema desnom bedru. Ispred sebe, poloenu preko nogu, drao je lovaku puku, jednu od onih dugih riflea s kojima iskusan lovac gotovo nikada ne promai svoj cilj.

Koliko je ovom ovjeku godina, bilo je nemogue po njemu prosuditi. Njegovo izmravjelo lice pokazivalo je bezbrojne bore i borie, pa ipak ono je imalo gotovo momaki izgled. Iz svake borie virio je po jedan vragoli, iz svake bore po jedan vrag. To lice bilo je glatko obrijano usprkos svim brazdama i brazdi-cama i unato negostoljubivom kraju u kojem se nalazio, jer na zapadu ima mnogo, veoma mnogo ljudi koji se upravo time ponose. Krupne mu, nebeski plave, irom otvorene oi imaahu onaj otri pogled koji se moe susresti u mornara i stanovnika prostranih nizina pa ipak bi ovjek za taj pogled rado rekao da je bio, djetinje naivan.

Mazga je bila, kao to je ve spomenuto, samo na izgled nejaka. Nosila je dugog, koatog jahaa s lakoom i povremeno ak i pokazivala elju da se pomalo uzjoguni protiv volje svoga gazde koji bi je onda svaki put snano pritisnuo butinama te je brzo naputala

Laso primj. pisca.

6svaki otpor. Ove ivotinje su omiljene zbog svog sigurnog hoda, ali su i poznate zbog svoje sklonosti jo-gunjenju.

to se drugog jahaa tie, pri zaarenosti kojom je sunce peklo zemlju, morao je pasti u oi njegov ogrta od krzna. Naravno moglo se opaziti, kad bi Debeljko nekom kretnjom ruke zabacio krzno, da je taj ogrta patio od olinjalosti najvieg stupnja. Samo bi se mjestimice pomaljao po neki mali, prorijeeni uperak, otprilike kao to se u beskrajnoj pustinji samo tu i tamo moe naii na poneku bijednu oazu. ak i ovratnik i reveri su bili toliko olinjali da su se na njemu mogla nai gola mjesta veliine talira. Ispod ovog krzna virile su s lijeve i desne strane goleme posuvraene izme. Na glavi je lovac nosio panama eir irokog oboda, koji mu je bio prevelik tako da ga je morao zabaciti na potiljak kako bi vidio oima. Rukavi ogrtaa su bili toliko dugi da se ruke nisu mogle vidjeti. Tako je jahaeve lice bilo sve to se na njemu moglo opaziti. Ali to lice je i vrijedilo da se bolje osmotri.

Ono je takoer bilo izbrijano, bez ijenog traga brade. Crveni obrazi su bili toliko punaki da se nosi gotovo bezuspjeno trudio da izmeu njih doe do izraaja. Iste takve sree bile su i sitne, crne oice, duboko skrivene izmeu obrva i obraza. Pogled im je imao prostoduan izraz. Uope na itavu licu kao da je bilo ispisano: .Pogleajder me! Ja sam mali, divan momak, i sa mnom se moe lako izai na kraj. Ali budi valjan i pametan, inae si se prevario u raunu." Kad bi malo jae puhnuo vjetar i sprijeda rairio Debeljkovo krzno, onda se moglo vidjeti da je ispod njega nosio plave vunene hlae i isto takvu bluzu. Oko irokog pasa bio mu je zakopan koni opasa za kojim je, osim predmeta to ih i Dugajlija imao o pasu, bio zadjenut jo i indijanski tomahavk. Laso je objesio sprijeda o sedlo i pokraj njega kratku, ken-tucky-dvocijevku po kojoj se moglo vidjeti da je ve u mnogom boju sluila pri napadu ili odbrani.

A tko su bila ova dvojica? Elem, Debeljko se zvao Jakob Pfefferkorn, a Dugajliji je bilo ime David Kro-

8

ners. Da ste nekom squatteru ili traperu na Zapadu spomenuli njihova imena, onda bi on mahnuo glavom s rijeima da jo nikada nita o njima nije uo. Pa ipak to ne bi bilo istina, jer oni su bili uveni skauti i kraj mnoge logorske vatre prialo se godinama ve o njihovim podvizima. Jedva da je bilo nekog mjesta izmeu New Yorka i Friscoa i izmeu jezera na sjeveru i Meksikog zaljeva na jugu gdje se nije ulo hvaljenje ovih dvaju ljudi savane. Naravno, imena Jakob Pfefferkorn i David Kroners su bila samo njima poznata. U preriji, u praumi, a naroito kod crveno-koaca nitko ne pita za rodni i krsni list. Tamo svatko dobije vrlo brzo ime koje najbolje odgovara njegovim doivljajima ili svojstvima te se kao takvo brzo dalje iri.

Kroners je bio punokrvni yankee i nazivali su ga samo Dugajlija Davy. Pfefferkorn je potjecao iz Njemake, i po svom imenu Jakob i zbog oblika svoga tijela, bio je poznat samo kao Debeljko Jemmy. Jemmy je, naime, engleski izraz od milja za Jakoba.

Bili su svuda poznati kao Davy i Jemmy i rijetko biste na Dalekom zapadu sreli nekog ovjeka koji ne bi znao da ispria poneko junako djelo o njima. Bili su nerazdvojni. Bar nije postojao nitko koji bi se mogao sjetiti da je ikada jednog od njih vidio samog. Ako bi Debeljko priao tuoj vatri, onda su se neminovno osvrtali za Dugajlijom, a ako bi Davy doao u neki store da kupi baruta i duhana, onda su sigurno pitali ta e ponijeti za Jemmyja.

Isto tako nerazdvojne bile su i njihove ivotinje. Krupna kljusina ne bi usprkos svoj ei ni na jednom potoku niti rijeci pila vou ako se ne bi uz nju nala i mala mazga. A mazga bi stajala uzdignute glave ak i u najljepoj, najsonijoj travi ako je prethodno ne bi tiho onjuio konj, kao da je htio rei: ,Sluaj, oni su sjahali i sad peku bivolji bubrenjak. Hajde da i mi dorukujemo, jer prije pozne veeri posve sigurno neemo dobiti nita vie!"

Stoar orim, prevod. San Francisco prlmj. pisca. Duan primj. pisca.

Ovim dvjema ivotinjama ne bi ni na kraj pameti palo da jedna drugu napuste u bilo kakvoj nevolji. Njihovi gospodari su jedan drugom ve mnogo puta spasili ivot. Jedan se za drugog bez predomiljanja bacao u najveu opasnost. Tako su i ivotinje bile esto puta jedna drugoj pri ruci kad je trebalo izbaviti druga ili snanim, otrim kopitom braniti se od neprijatelja. Njih etvero, ljudi i ivotinje, pripadali su upravo jedno drugom, drukije nisu mogli.

Sad su veselo kaskali u pravcu sjevera. Od jutros je za konja i mazgu bilo dovoljno vode i sone ispae, a za dva lovca vode i jelenjeg buta. Ostatak mesa nosilo je kljuse, tako da se gladi nije trebalo bojati.

U meuvremenu je sunce prelo svoj zenit i polako tonulo. Bilo je dodue veoma toplo, ali je prerijom puhao osvjeavajui povjetarac i sag od bivolje trave, protkan bezbrojnim cvjetovima, jo ni izdaleka nije pokazivao onu smeu, nagorjelu boju jeseni, ve je njegovo svjee zelenilo krijepilo oko. Stjenovita brda koja su se, beskrajno rasuta prostranom ravnicom, dizala u obliku pojedinanih, golemih kugli osvet-Ijavalo je kosim zrakama sunce te su sa svoje zapadne strane sjala zaarenim bojama dok su se s istone strane prelivali dublji, tamniji tonovi.

- Koliko emo dugo jo jahati danas? - zapita Debeljko nakon to satima nisu prozborili ni rijei. - Kao svakog dana - odgovori Dugajlija. - Well! - nasmija se Debeljko. - Dakle do logora. - Ay! - Mister Davy volio je naime da umjesto ,yes" uvijek upotrijebi starinsku rije potvrde ,ay". Da, uvijek je bio originalan, Dugajlija Davy!

Opet je prolo neko vrijeme. Jemmy je sad pazio da na svoje novo pitanje ne dobije ponovo takav odgovor. Povremeno bi pogledao svojim lukavim oicama druga ekajui priliku za osvetu. Najzad je Dugajliji dosadila tiina. On pokaza desnom rukom u pravcu kojim su ili i upita: - Poznaje li ovaj kraj? - Vrlo dobro! - Gle? A ta je ovo? - Amerika!

Dugajlija zlovoljno podie duge noge i obode svoju mazgu. Onda ree: - Nevaljalac! - Tko? - Ti! - Ah! Ja? Kako to? - Osvetoljubiv si! - Nimalo. Kad

mi daje glupe odgovore, ne uviam zato bih Ja bio duhovit kad me pita. - Duhovit? O jada! Ti i duhovitost! Ti si toliko nabijen mesom da u tebi duh uope ne bi imao gdje stati. - Oho! Jesi h" zaboravio to sam svrio tamo prijeko na starom kontinentu? - Ay! Jedan razred gimnazije! Da, to jo uvijek znam i nikad neu zaboraviti, jer me podsjea svakog dana bar trideset puta na to.

Debeljko se udari u grudi. - To je i potrebno - prozbori on. - Zapravo trebao bih ti to svakog dana spomenuti etrdeset, pedeset puta, jer sam ja ovjek kome ti nisi u stanju dovoljno potovanja da izrazi. Osim toga ja nisam zavrio samo jedan razred, ve tri! - Za ostale ti meutim nije doteklo pameti... - Budi miran! Nestalo je novaca. U mene je pameti bilo vie nego dovoljno. Uostalom, znam vrlo dobro to si prije toga mislio. Ovaj kraj neu zaboraviti. Zna, tamo prijeko iza onih brda mi smo se upoznali. - Ay! Bio je to gadan dan. Ja sam bio sav svoj barut ispucao, a Siouxi su me gonili. Naposljetku nisam mogao dalje i oni me oborie na zemlju. Ali naveer si doao ti. - Da, bedaci su naloili takvu vatru da se mogla vidjeti tamo prijeko u Kanadi. Primijetio sam je i priu-Ijao se. Tada sam opazio pet Siouxa kako su svezali jednog bjelca. E, ja nisam pucao kao ti. Dvije moje kugle su pogodile, a preostala trojica su pobjegla jer nisu slutili da imaju posla samo s jednim ovjekom. Bio si slobodan. - Slobodan sam bio dakako, ali i ljut na tebe! - to nisam oba Indijanca ubio ve ih samo ranio, da, ali i Indsman je ovjek, a ja nikada ne ubijam ovjeka ako to nije bezuvjetno nuno. U tome sam ovjek a ne kanibal! - Da kanibal nisam moda ja? - Hm! - zabruna Debeljko. - Sad si naravno drukiji nego to si bio. Tada si, kao i mnogi drugi, mislio da Crvenokoce treba to prije istrijebiti. Morao sam te upravo preobratiti mom miljenju. - Da, vi Evropljani ste udni momci. Blagi, mekani kao maslac! Ali ako se mora, vi ste dorasli svakoj situaciji. Vi biste htjeli itav svijet pomilovati barunastim rukavi-

pritnl S"-ux sjevernoameriko indijansko pleme; itaj: su

10

11ama, ali zato odmah raspalite kundakom kad pomislite da ete najzad biti satjerani u kripac. Takvi ste svi vi, a takav si i ti. - Ja se radujem to sam takav. Ali pogledaj tamo prijeko kao da se neto mie po travi! Jemmy zaustavi svoga konja i pokaza na stijenu u ijem se podnoju provlaila po travi, duga tamna linija

I Davy zauzda svoju mazgu, zasloni oi jednom rukom i pogleda na dotino mjesto. Onda ree: - Pojest u centu nepeenog bivoljeg mesa ako to nije neiji trag. - I ja tako mislim. Hoemo li tu stvar malo bolje osmotriti, Davy? - Hoemo li? to da se govori o htjeti kad se mora? U ovoj staroj preriji ovjek je prisiljen da ni pokraj jednog traga ne prolazi lakomisleno. Moramo uvijek znati koga imamo ispred a koga iza sebe, inae se moe lako dogoditi da ujutro osvanemo mrtvi iako smo naveer legli ivi u travu. Naprijed, dakle!

Dojahali su do stijena i osmotrili trag oima strunjaka. Jimmy skoi s konja i klee u travu. Njegovo, staro kljuse, kao da je imalo ovjeji mozak, spusti glavu u pogaenu travu i tiho zafre. I mazga prie maui repom i dugim uima drei se kao da i ona osmatra trag.

- No? - upita Davy kome je ovaj pregled predugo trajao. - Je l" je neto vano? - Da. Ovdje je projahao neki Indijanac. - Misli li? To bi bilo svakako upadljivo, budui da se nalazimo na lovitu u ispai nekog plemena. Zato misli da se radi o Indsmanu? - Vidim po tragovima kopita da je konj obuen u indijanskoj koli. - Pa ipak moda ga je jahao neki bijelac. - To i ja mislim, ali... ali...

Jemmy mahnu zamiljeno glavom i produi za tragom dio puta. Onda viknu za sobom:

- Doi der, konj nije bio potkovan. Dalje, bio je umoran, a ipak je morao da galopira. Jahau se dakle veoma urilo.

Sad i Davy sjae. Ono to je uo, bilo je dovoljno vano da se podrobno time pozabavi. On prie De-

12

beljku i obje ivotinje potrae same za njima. Stigavi do Jemmyja, on produi dalje tragom.

- Sluaj - ree on - konj je stvarno bio premoren. Cesto je posrtao. Tko svog konja toliko napree, taj mora da je imao vaan povod za to. Ili su tog ovjeka progonili, ili je imao razlog da to prije stigne na svoj cilj. - Sigurno se radi o drugoj pretpostavci. - Kako to? - Koliko je star ovaj trag? - Dva sata otprilike. - To i ja kaem. Jo nema traga gonitelju, a onaj koji ima prednost od dva sata ne satire ovako svog konja. Uostalom ovdje ima toliko razbacanih stijena da bi mu bilo lako zavarati progonitelja. Progonjenom je dovoljno da samo malo zaobie ili da jae u krugu. Zar ne misli i ti tako? - Da, nama dvojici, na primjer, bila bi dovoljna prednost od dva minuta pa da progonitelje dobrano nasamarimo. Dakle, slaem se s tobom. Taj ovjek je htio to prije na svoj cilj. Ali gdje mu je cilj. - U svakom sluaju ne mnogo daleko odavde.

Dugajlija pogleda s uenjem Debeljka u lice. - Danas izgleda da si sveznajui! - ree on. - Da to pogodim, nije potrebno nikakvo sveznanje, ve samo malo razmiljanja. - Tako! E, ja upravo o tome razmiljam, samo na alost uzalud. - To me kod tebe nimalo ne udi. - Kako to? - Ti si suvie dug i dok povee ovaj trag ovdje dolje sa svojim mozgom mogu i godine proi. Kaem ti, cilj ovog jahaa nije potrebno daleko odavde traiti, inae bi on svog konja potedio. - Tako! Razlog sam doznao, ali ga ne shvaam. - Bogme, ja sudim ovako: da je ovjek imao jo jedan dan jahati, onda bi bezuvjetno morao dati iscrpljenom konju najprije nekoliko sati odmora a onda nadoknaditi to je propustio. Kako je meutim znao da nije daleko mjesto gdje je htio stii, ponadao se da e uprkos premore-nosti svoga konja jo danas prevaliti taj put. - uj me, stari Jemmy, to to kae ne zvui ba loe. Ja ti ponovo dajem za pravo.

- Ta pohvala je suvina. Tko se gotovo trideset godina potucao po savani, moe valjda jednom doi na neku pametnu pomisao. Taj ovjek je u svakom slu-

13aju glasnik. Zurilo mu se; njegova stvar je bila veoma vana. Indsman je po svoj prilici samo glasnik izmeu Indijanaca, i tako bih skoro ustvrdio da se crvenokose! nalaze u blizini.

Dugajlija Davy procijedi kroz zube tihi zviduk, lutajui zamiljeno pogledom unaokolo.

- Neprijatno, posve neprijatno! - zabrunda on. - Taj momak dolazi od Indijanaca i ide Indijancima. Mi se prema tome nalazimo izmeu njih, a da ne znamo gdje su. Dakle moemo lako nabasati na neku hordu koja e onda nae skalpove ponijeti na godinji sajam.

- Toga se svakako treba bojati. Moramo poi tragom. - Tano! Onda znamo da se jedna eta crvenih nalazi pred nama i da nema pojma o nama. Mi smo dakle u prednosti. Ali ipak sam znatieljan kojem plemenu pripada ovaj glasnik. I ja, nita manje. Pogoditi se ne da. Tamo gore u sjevernoj Montani ive Indijanci .Crvena noga". Oni ne prelaze ovamo. Na koljenu Missourija borave .Riccarees" koji isto tako malo to imaju ovdje traiti. Siouxi? Hm! Jesi li moda uo da su oni u novije vrijeme ponovo iskopali ratnu sjekiru. - Ne. - Onda neemo sada razbijati glavu, ali moramo biti oprezni. Mi se nalazimo u kraju koji nam je dobro poznat, i ako ne budemo ba pravili gluposti, ne moe nam se nita dogoditi. Hajde!

Ponovo uzjahae i pooe tragom koji su dobro motrili i pri tome se otra pogleda osvrtali na sve strane ne bi li otkrili kakva neprijatelja.

Tako je proao gotovo itav sat; sunce je sve dublje tonulo. Vjetar se dizao sve vie i vie, a dnevna ega sve bre poputala. Uskoro primijetie da je Indijanac jahao samo jo hodom. Na jednom neravnom mjestu njegov konj kao da se spotakao od umora i skljokao. Jemmy odmah sjae i pregleda to mjesto.

- Da, Indsman je - ree on. - Sjahao je. Moka-sinke mu krase ekinje dikobraza. Ovdje lei jedna prelomljena bodlja. I ovdje ... Ah, momak mora da je jo vrlo mlad! - Zato? - zapita Dugajlija koji je i dalje sjedio na svojoj mazgici. - Ovdje je pjeskovito i

14

noga mu se tano ocrtala. Ako pretpostavim da nije neka squaw. onda... - Glupost! Jedna ena nee ii sama. - ...onda je to mladi od svojih najvie osamnaest godina. - Tako, tako! To zvui o-pasno. Ima plemena koji upravo ove mlade ratnike upotrebljavaju kao izvidnike. Da pogledamo dakle!"

Ponovo su uzjahali. Dok su dosad jahali cvjetnom prerijom, sad se tu i tamo pomaljao poneki bun, najprije pojedinano, a onda u zbijenim skupinama. U daljini se nazirala stabla.

Najzad dooe do mjesta gdje je jaha za kratko vrijeme bio siao i svom konju priutio, naravno, samo kratak odmor. Onda je produio pjeice vodei konja za uzdu.

Eastui bunovi zakljanjali su povremeno pogled te se opreznost inila dvostruko potrebnom. Davy je jahao naprijed, a Jemmy ga slijedio. Najednom ree Debeljko: "Dugajlijo, ovdje na bunu visi iupana dlaka sa repa umornog konja. - Ay! Ali ne govori tako glasno! Ovdje moemo svakog trenutka naii na ljude koje emo vidjeti tek kad budemo ve ubijeni! - Toga se ne bojim. Mogu se na svog konja osloniti. On zare im nanjui neprijatelja. Dakle, samo hrabro naprijed!

Dugajlija ga poslua ali ve u slijedeem trenutku zastade. Sto mu gromova! - ree on. - Ovdje se neto zbilo!

Debeljko potjera svoje kljuse i za asak izbi kroz bunje na slobodan prostor. Pred njima se dizala jedna od onih kuglastih stijena, kakvih u ovoj preriji mnogo ima. Trag je vodio pokraj nje i onda u otrom kutu skretao udesno. To su ova dvojica jasno vidjela, ali su opazila jo neto. S druge strane stijene povlaili su se naime tragovi prema ovom poznatom tragu i sa njim se sjedinjavali.

- Sto kae na ovo? - zapita Dugajlija. - Da su iza one stijene logorovali ljudi koji su Indsmana pustili da proe i onda poli za njim. - Moda su ve tamo! - Ili su moda neki zaostali. ekaj ovdje

Indijanka prinvj. prevod..

15

iza ovog bunja! Ja bih htio da zabodem tamo malo svoj nos. - Ne zabodi ga samo u napunjenu cijev puke na kojoj je obara pritisnut! - Ne, za to bi tvoj bio daleko podesniji.

Jemmy sjae, prui Dugajliji uzde svoga konja i stuti se u punom trku prema stijeni.

- Lukav lisac! - proguna Davy zadovoljno preda se. - Ovdje bi prikradanje zahtijevalo suvie vremena. ovjek ne bi mogao povjerovati da Debeljko moe tako poskoiti!

Stigavi pod zalee stijene, Debeljko se lagano i oprezno odulja sprijeda i nestade iza isturene ivice stijene. Ipak se uskoro ponovo pojavi i dade Dugajliji znak opisujui rukom luk. Davy dobro shvati da ne treba jahati pravo prema stijeni, te udari lukom kroz bunje dok ne stie na nov trag i po njemu do Jemmyja kraj stijene.

- ta veli na ovo? - zapita Debeljko pokazujui na mjesto koje je pred njim lealo.

Tu se nalazio logor. Nekoliko eljeznih kotlova lealo je na tlu, vie motika i lopata, mlinac za kafu, rvanj, svakojaki mali i veliki paketi - ali se nije mogao vidjeti trag logorske vatre.

- No - uzvrati upitani, maui glavom. - Oni koji su se ovdje udobno smjestili, vjerojatno su sasvim neoprezni ljudi ili jo posve zeleni na Divljem zapadu. Vide se tragovi najmanje petnaestak konja, ali ni jedan od njih nije bio privezan za neki stub, niti je bio sapet. Kako izgleda, meu njima je bilo i nekoliko sa samarima. I oni su otili. Kuda? E, ovo je luda kua! Ovim bi ljudima trebalo valjano batinom istrljati lea! - Da, to su zasluili. Tako malo iskustva, a poli na Daleki zapad! Dakako nije svatko iao u gimnaziju ... - Kao ti - upade brzo Dugajlija. - Da, kao ja! Ali malo pameti i zdravog razuma trebao bi ipak svatko posjedovati. Indijanac je nita ne slutei naiao iza ugla i im ih ugledao produio da jae, umjesto da se vratio. Onda je za njim itava ova rulja smjesta krenula u potjeru. - Da li su bili neprijateljski raspoloeni prema njemu? - Naravno, inae

16

ga ne bi gonili. A za nas to moe biti kobno. Crvenima je svejedno da li e potom njihova osveta zadesiti stvarne krivce ili nekoga drugog. - Onda moramo najbre za njima, da sprijeimo nesreu. - Da, neemo morati dugo jahati, jer Indsman sa svojim iscrpljenim konjem nije daleko stigao.

Oni ponovo uzjahae i u galopu pooe tragom od kojeg se desno i lijevo odvajalo nekoliko tragova kopita, svakako od konja sa samarima. Nakon kraeg vremena Jemmy iznenada zaustavi svoga konja. uo je bune glasove i brzo skrenuo u stranu u jedan bun, kuda i Davy dojaha. Obojica oslunue. uli su vie ljudi gdje meu sobom govore.

- To su svakako oni - ree Debeljko. - Glasovi se ne pribliavaju, dakle, izgleda da se ne vraaju. Hoemo li osmotriti, Davy? - Svakako. Konje emo zasad sapeti. - Ne, to bi nas moglo odati. Moramo ih privezati da ne bi krenuli dalje nego to im dopustimo. ,Sapeti konja" je traperski izraz i znai privezati konju prednje noge kako ne bi mogao trati. To se radi samo kad je ovjek siguran, inae se ivotinje pri-vezuju za stabla ili kratke kolce koje se zabiju u zemlju. Obino lovci nose u drvom siromanoj preriji u tu svrhu iljaste koie sa sobom.

Dvojica nerazdvojnih drugova svezae dakle svoje ivotinje za bunje i prikradoe se u pravcu odakle su se glasovi uli. Uskoro su doli do jedne rjeice ili bolje reeno potoka u kome sada nije bilo mnogo vode, no ije su strme, visoke obale pokazivale da je s proljea bio prilino dubok. Ovdje je inio okuku na kojoj je dijelom stajalo, dijelom ualo u travi devet ljudi zaputena izgleda. U njihovoj sredini leao je mladi Indijanac privezanih ruku i nogu tako da se nije mogao pomai. S onu stranu vode, meutim, ispod visoke obale, uz koju nije vie mogao da se uzvere, leao je njegov konj zadihanih bokova glasno "kui. Konji ostalih stajali su kraj svojih gospodara. Ti ljudi nisu nimalo ostavljali dobar dojam Pravi Zapadnjak bi, ugledavi ih, odmah rekao da pred sobom ima rulju onog oloa kojim na Dalekom zapadu samo sudac ,lin" moe vladati.

2 Medu orlovima

Jemmy i Davy uurie se iza jednog buna i osmotrie skupinu. Ljudi su se revno doaptavali. Kao da su vijeali o sudbini zatoenika.

- Kako ti se sviaju? - zapita tiho Debeljko. - Posve kao tebi, naime, nimalo. - Pravi olo! Zao mi je sirotog mladog Crvenokoca. ta misli kojemu plemenu pripada? - S time jo nisam naisto. Nije namazan i ne nosi nikakve oznake. Meutim sigurno je da nije poao u boj. Hoemo li ga uzeti u zatitu? - Razumije se, jer ne vjerujem da je ovim prerij-skim orluinama dao bilo kakav povod za njihovo neprijateljsko dranje! - A ako nas ne budu po-sluali? - Onda emo imati da biramo hoemo li silom ili lukavstvom ostvariti svoju volju. Tih momaka se ne bojim. Ali kugla pogodi i onda ako je opali kukavan nitkov. Neemo im uope staviti do znanja da imamo konje, a bolje je da priemo s druge strane vode kako ne bi primijetili da smo im ve vidjeli logor.

2. HROMI FRANK

Lovci uzee svoje puke i oduljae se okolinim putem do potoka. Tamo se spustie niz obalu, skoie preko uske rijeke i popee na drugu stranu. Onda udarie kratkim lukom i stigoe na potok, upravo na mjestu gdje se na drugoj obali nalazilo devet ljudi sa zatoenikom. Tamo se napravie kao da ih je prisustvo ovih veoma zaudilo.

- Halo! - viknu Debeljko Jemmy. - Sta je to? Mislio sam da smo posve sami ovdje na ovoj blagoslo-venoj preriji, a, gle, ovdje itav miting. Nadamo se da ete dopustiti da i mi uestvujemo?

Oni koji su uali u travi skoie na noge i upe-riSe svoje poglede prema dvojici doljaka. U prvom trenutku kao da nisu bili ba prijatno iznenaeni. Ali kad primijetie prilike i odjeu ove dvojice, oni pra-snue u buan smijeh.

- Bounce! - viknu jedan od njih koji je na svom tijelu nosio itavo stovarite oruja. - Sta je ovo? Proslavljate li u ovo godinje doba pokladnu no i karneval? - Ay! - kimnu Dugajlija. - Nedostaje nam jo nekoliko budala za to, stoga smo doli do vas.

- Onda ste se obratili svakako na pogrenu adresu.

- Ne vjerujem u to.

Kod ovih rijei Davy uini svojim kao vjenost dugim nogama jedan jedini korak preko vode, drugim se uspe na obalu i stade pred govornika. Debeljko napravi dva skoka nakon kojih se nae pokraj Davyja i ree:

Opal primj. prev..

19

- Tako, evo nas. Good day, metri. Nemate li neki valjan gutljaj za popiti? - Tamo je voda! - uzvrati govornik pokazujui na potok. - Fuj! Mislite li da sam voljan vodom isprati stomak? To unuku moga djeda ne pada na pamet! Ako nemate nita bolje kod sebe, onda mirno poite kui, jer ova divna livada nije podesno mjesto za vas! - Vi kao da drite preriju za gostionu? - Naravno! nicle prolaze ovjeku pored nosa. Potrebno je samo staviti ih na vatru. - Vama kao da ona posve dobro prija! - Bogme i te kako! - nasmija se Jemmy gladei se po trbuhu. - I to vi suvie imate, to nedostaje vaem drugu. - Jer prima samo pola sledovanja. Moram priznati da mu zbog toga trpi ljepota, ali poveo sam ga sa sobom kao strailo da mi se ne priblii neki medvjed ili Indsman. E, s vaim doputanjem, sir - ta vas zapravo vodi na ovu divnu rijeku? - Nitko nas nije amo doveo. Sami smo nali put.

Njegovi suputnici se nasmijae ovom odgovoru smatrajui da mu je duhovito uzvratio. Debeljko Jem-my ree meutim ozbiljno:

- Tako? Stvarno? To vam ne bih povjerovao jer po vaem licu ne slutim da ste u stanju bilo kakav put bez iije pomoi nai. - A po vaem se moe oekivati da put ne biste vidjeli ak ni kad bi vam nos na njega pritisnuli. Otkada ste zapravo iz kole? - Ja jo nisam bio u njoj, jer nemam potrebnu mjeru, ali se nadam da u od vas mnogo nauiti i da u barem tablicu mnoenja Zapada teno znati. Hoete li mi biti uitelj? - Nemam vremena za to. Imam vanijeg posla nego da drugima praznim gluposti iz glave. - Tako! Kakve su to prijeko potrebne stvari? Jemmy se osvrte pravei se kao da je tek sada ugledao Indijanca te nastavi onda: "Behold! Zarobljenik i to jo crveni!

Pri tom on ustukne kao da ga je prizor crvenoga prestravio. Ljudi se nasmijae, a onaj koji je dosada govorio i koji im je vjerojatno bio voa ree:

- Pazite da ne padnete u nesvijest, sir! Tko ovakvog momka jo nije vidio, moe lako otii odavde

Glel primj. prev..

s punim hlaama. Kladim se da jo nikad niste sreli Indsmana. - Nekoliko pitomih sam valjda vidio. Ali ovaj izgleda da je divlji. - Svakako, ne prilazite mu blie! _ zar je tako straan? Pa vezan je!

Debeljko se htjede pribliiti uzniku, ali mu voa preprijei put:

- to dalje od Indsmana! On vas se nita ne tie. Uostalom, moram vas najzad upitati tko ste i ta traite kod nas. - To moete odmah saznati. Moj drug se zove Kroners a meni je ime Pfefferkorn. Mi... - Pfefferkorn? - bi on prekinut. - Nije li to njemako-ime? - S vaim doputenjem, da. - Nek vas avo nosi. Ja bagru vaeg soja ne mogu omirisati. - To-je samo zbog vaeg nosa koji nije ni na ta finije navikao. A kad govorite o bagri, onda me svakako mjerite vaim arinom.

Jemmy ovo nije izgovorio onim lakim tonom otprije. Njegov sugovornik mrko podie obrve i upita prijetei: - to hoete time rei?

- Istinu, nita vie.

- Za to nas drite? Govorite!

ovjek se mai noa koji mu je bio zajenut za pojasom. Jemmy napravi prezrivu kretnju rukom.

- Pustite svoj no na miru, sir! Time nas neete uplaiti. Bili ste grubi prema meni te nemojte oekivati da u vas pokropiti kolonjskom vodom. Ja nisam kriv to vam se ne sviam niti mi uope pada na pamet da vama za ljubav obuem frak i rukavice na Dalekom zapadu. Ovdje nije vaan kaput, ve ovjek! Odgovorio sam na vae pitanje i elim saznati tko ste vi.

Ljudi razrogaie oi to im je Debeljko govorio ovakvim tonom. Dodue jo nekoliko ruku se mai pojasa, ali muki nastup Debeljkov uinio je da se njihov predvodnik predstavi: - Zovem se Brake; to je dovoljno. Osam ostalih imena ionako ne biste zapamtili.

- Upamtili bismo ih sigurno. Ali ako velite da mi nije potrebno znati ih, onda ste u pravu. Vae mi je potpuno dovoljno, jer tko vas pogleda taj ve zna kog su porijekla ostali.- ovjee! Je li to uvreda? - planu Brake. - Hoete li da se latimo oruja?

- To vam ne preporuujem. Mi imamo dvadeset i etiri revolverska metka te ete dobiti barem polovicu prije nego uspijete uperiti svoje cevljage na nas. Vi nas drite za novajlije, ali mi to nismo. Ako hoete da okuate, mi nemamo nita protiv.

Jemmy je munjevitom brzinom izvukao oba svoja revolvera. I Dugajlija Davy je ve drao svoje u rukama, a kad je Brake htio podii svoju puku sa zemlje, opomenu ga Jemy: - Ostavite puku na miru! im je dotaknete, dobit ete moju kuglu. Takav je zakon prerije. Tko prvi pritisne obara, ima pravo i pobjeuje!

Ljudi su pri pojavi ove dvojice bili toliko neo-prezni da su ostavili svoje puke u travi. Sad nisu smjeli ni pomiljati da ih se late.

- "S death! - opsova Brake. - Vi se posve ponaate kao da nas sve hoete progutati! - To nam ne pada na pamet, za to nam niste dovoljno ukusni. Od vas ne elimo nita vie znati do to vam je ovaj Indijanac uinio. - Tie li vas se to? - Da. Ako ste ga napali bez razloga, onda e se svaki drugi bijelac, bez krivice, nai u opasnosti da ga snae osveta njegovih. Dakle zato ste ga uhitili? - Jer nam se tako prohtjelo. On je crvena hulja; to je dovoljan razlog. - Ovaj odgovor nam je dovoljan. Sad znamo da vam ovaj mladi nije dao nikakav povod za neprijateljstvo. Ali ja u ga i sam jo pitati.

- Njega pitati? - nasmija se podrugljivo Brake a njegovi suputnici mu se pridruie u smijehu. - On ne razumije engleski ni jedne rijei. Nije usprkos batinama ni glasa izustio. - Tukli ste ga? - viknu Jemmy. - Jeste li pri pameti? Indijanca batinati? Zar ne znate da je ovo uvreda koja se moe samo krvlju izmiriti? - Nek doe po nau krv. Znatieljan sam samo, kako e je uzeti. - im bude slobodan, pokazat e vam. - Slobodan nee vie nikad biti. - Hoete li ga ubiti? - to emo sa njim uiniti, to se vas nita ne tie, jasno? Crvenokoce moramo smrviti gdje

Psovka Primj. prev..

22

aod ih naemo. Sad znate to elimo. Hoete li, prije nego krenete, s momkom govoriti, ja nemam nita protiv toga. On vas nee razumjeti, a vas dvoje ne izgledate kao profesori indijanskog jezika. Rado bih prisustvovao tom razgovoru.

Jemmy prezrivo slee ramenima i okrete se prema Indijancu.

Crveni je poluzatvorenih oiju leao i ni jednim pogledom, ni jednim izrazom lica nije odao da je mogao pratiti razgovor. Bio je jo mlad, posve onako kao to je Debeljko rekao; moda je imao osamnaest godina. Tamna mu, prorijeena kosa bijae duga. Nita nije pokazivalo kojem je plemenu pripadao. Lice mu je bilo nenamazario, a ni okomica njegove glave nije bila obojena okerom niti cinoberom. Nosio je lovaku koulju od mekane koe i leggins od jelenje koe, oboje sa resama na avovima. Izmeu tih resa nije bilo ni jedne ljudske vlasi, znak da mladi nije jo ni jednog neprijatelja ubio. Ljupke mokasinke su bile ukraene dikobrazovom ekinjom, kao to je Jem-my prije toga pretpostavio. Tamo prijeko s druge strane obale, gdje se konj sada podigao i s uivanjem pio vou s potoka, leao je dugi lovaki no. O sedlu je visio tobolac presvuen koom zmije egrtue i luk napravljen od rogova planinske ovce, koji je moda vrijedio dva ili tri mustanga. Ovo primitivno naoruanje bilo je siguran dokaz da Indijanac nije s neprijateljskim namjerama doao u ovaj kraj.

Lice mu je u ovom trenutku bilo posve nepomino. Indsman je suvie ponosan da bi pred strancom ili neprijateljem pokazao svoja osjeanja. Crte su mu bile jo mladenaki blage. Jagodice su bile dodue malo ispupene, ali ovo nimalo nije ilo na utrb skladnosti njegova lica. Kad mu je Jemmy sada priao, on po prvi put otvori irom oi. Bile su crne kao sjajan ugalj i lovca pogodi ljubazan pogled.

v., Moj mladi crveni brat razumije jezik bljeoli-toh. - upita Jemmy na engleskom jeziku. - Da - odgovori upitani. - Odakle zna to moj stariji bijeli ra?_-JVidim ti po pogledu iz oiju da si nas ra-

Toko!J?nice primj. prevod..

23zumio. - uo sam da si ti prijatelj crvenih ljudi. Ja sam tvoj brat. - Hoe li mi moj mladi brat rei da li ima ime?

Ovakvo pitanje je za starijeg Indijanca teka uvreda, jer tko jo nema imena taj nije ni jednim djelom dokazao svoju hrabrost i ne rauna se za ratnika. Zbog mladolikog izgleda crvenokoca, meutim, mogao je Jemmy dopustiti sebi to pitanje. Ipak mladi uzvrati: - Ne misli li moj dobri brat time rei da sam kukavica? - Ne, ve da si veoma mlad. - Bljedoliki su nauili crvene ljude da ve mladi umiru. Neka mi moj brat otvori lovaku koulju na grudima pa da vidi da li imam ime.

Jemmy se sagne i otkopa koulju. On izvue tri crveno obojena pera ratnog orla. - Je l mogue? - uzvikne on. - Nisi valjda poglavica!

- Ne - nasmijei se mladi. - Ja smijem nositi perje Mah-sia, jer se zovem Wohkadeh.

Obe ove rijei pripadaju. mandan jeziku. Prva znai ratni orao, a druga je naziv za kou bijelog bivola. Budui da su bijeli bivoli posve rijetki,, o-strijel takve ivotinje vrijedi kod nekojih plemena vie od pobjede nad nekoliko neprijatelja i daje pravo na noenje pera ratnog orla. Mladi Indijanac je od-strijelio takva bivola i zbog toga dobio ime Wohkadeh.

Ovo samo po sebi nije bilo nita neobino, ali su se Davy i Jemmy udili to je ime bilo uzeto iz mandan jezika. Mandani su vaili kao izumrli. Stoga upita Debeljko: - Kom plemenu pripada moj crveni brat?

- Ja sam Numangkaka, a u isto vrijeme i Dakot Numangkakama su se nazivali Mandani, a Dakot,

je zajedniko ime svih Sioux plemena.

- Onda su te Dakota prihvatili?

- Kao to moj bijeli brat kae, tako je. Brat moje majke bio je veliki poglavica Mah-to-toh-pah. On je nosio ovo ime zato to je jednom ubio etiri medvjeda. Doli su bijeli ljudi i donijeli nam boginje. itavo moje pleme je izumrlo osim nekolicine koji su poli vjenim lovitima, kad ih Siouxi naljutie i poubijae. Moi

etiri medvjeda primj. pisca.

24

otac hrabri Wah-kih bio je samo ranjen i kasnije primoran da postane sin Siouxa. Tako sam Dakota, ali moje se srce sjea predaka koje je Veliki Duh pozvao k scfoi.

- Siouxi se nalaze sada s one strane brda. Zato si preao ovamo?

- Wohkadeh ne dolazi s brda na koje misli moj brat ve s visoke planine na zapadu i ima predati vanu poruku jednom malom bijelom bratu.

- Taj bijeli brat stanuje ovdje u blizini?

- Da, odakle zna to moj stariji bijeli brat?-

- Slijedio sam ti trag i vidio da si konja tjerao kao ovjek koji se nalazi blizu cilja.

- Dobro si mislio. Wohkadeh bi bio sada na cilju da ga ovi bljedoliki nisu gonili. Njegov konj je bio suvie iscrpljen i nije mogao preskoiti ovu vodu; skljo-kao se. Wohkadeh je pao poda nj i izgubio svijest. Kad se probudio, bio je vezan remenima. - I Sioux jezikom dodade on kripei zubima: - Oni su kukavice! Devet ljudi vezuju djeaka koji je izgubio svijest! Da sam se mogao s njima boriti, sad bi njihovi skalpovi pripadali meni.

- Oni su te ak i tukli?

- Ne govori o tome, jer ta rije mirie na krv! Moj bijeli brat e mi skinuti veze, i onda e Wohkadeh kao ovjek s njima postupiti.

On je ovo rekao s takvom uvjerljivou da ga Debeljko Jemmy upita smijeei se: - Zar nisi uo da ja njima ne mogu nareivati?

- Oh, moj bijeli brat se ne plai ni stotine takvih ljudi. Svatko je od njih wingkan.

- Veli? Otkud zna da se njih ne plaim?

- Wohkadeh ima otvorene oi i ui. uo je esto o dvojici poznatih bijelih ratnika, nazvanih Davy-honskeh i Jemmy-petahceh" i prepoznao ih po njihovu izgledu i govoru.

Pisca,

tit primj. pisca. Sioux govor: stara ena.

x govor: Dugajlija Davy i

25

Debeljko htjede odgovoriti, ali ga Brake prekide: - Stojte, ovjee! Tako se nismo kladili! Ja sam vam dodue dozvolio da s tim momkom govorite, ali na engleskom jeziku. Va atrovaki govor mi se ne svia, jer je mogue da meu sobom kujete planove protiv nas. Uostalom dovoljno nam je to smo saznali da Indsman zna engleski. Sad nam vie niste potrebni i moete poi odakle ste doli. Ukoliko to ne uinite odmah, mi emo vas potjerati!

Jemmyjev pogled preletje prema Davvju i on mu jednom trepavicom kriomice namigne a da to nitko nije primijetio. Debeljko je meutim shvatio ovaj munjevit treptaj. Dugajlija mu je skrenuo panju na bunje to je stajalo njemu sa strane. Jemmy upravi kratki, ali otri ispitivaki pogled prijeko i primijeti gdje iza granja stre dvije uperene dvocijevke. Tamo su leala dakle dva ovjeka spremna da opale. Tko su bili oni? Prijatelji ili neprijatelji? Bezbrinost koju pokaza Davy umiri ga. On odgovori Brakeu:

- Htio bih vidjeti kako ete nas potjerati! Ja nemam nikakvog povoda da se brzo izgubim kao vi.

- Kao mi? Kome bismo mi trebali umai?

- Onome kome su jo juer pripadala ova dva konja. Jasno? - Jemy kod ovih rijei pokaza na dva alatasta ukopljena konja koja su stajala jedan uz drugog kao da su znali da jedan drugom pripadaju.

- Sto? - viknu Brake. - Sto vi o nama mislite? Mi smo poteni prospektors i hoemo prijeko u Idaho gdje su sada otkrili nova nalazita zlata.

- I zato to vam za ovaj put nedostaju potrebni konji, postali ste uzgred i poteni horse-pilfers. Nas neete prevariti.

- ovjee, reci jo jednu takvu rije i ja u te ubiti! Mi smo sve ove konje kupili i platili.

- A gdje, moj poteni mister Brake?

- Jo dole u Omahi.

- Tako! I ve odotamo ponijeli sa sobom i zalihu crnila za kopita? Zato su oba alata tako svjea kao da su iz staje izali? Zato su im pocrnjena kopita,

dok su vai ostali konji izmoreni i u zaputenim papuama? Kaem vam da su alati jo juer imali drugog gospodara, i da je kraa konja ovdje na Zapadu kanjiva lijepom smru vjeanjem.

- Laac! Klevetnik! - rikne Brake saginjui se prema svojoj puci.

- Ne, on je u pravu! - razlijee se glas izmeu bunja. - Vi ste bijedne konjokradice i dobit ete svoju nagradu. Pobijmo ih, Martine!

- Ne pucaj! - viknu Dugajlija Davy. - Uzmite kundake! Oni nisu vrijedni kugle.

On zamahnu obrnutom pukom i zadade Brakeu udarac da je onesvjeen pao na zemlju. Iz bunja iskoie dvije prilike, snaan djeak i omalen ovjek. S podignutim pukama oni se bacie na tobonje pros-pektore.

Jemmy se sae i s dva hitra reza odveza Woh-kadeha. Indijanac se vinu uvis, skoi na jednog od neprijatelja, zgrabi ga za vrat, obori ga i baci preko rijeke gdje mu je leao lovaki no. Nitko mu ne bi povjerovao da je tako snaan. Zaas je priskoio bijelcu, zgrabao desnom rukom no, kleknuo na neprijatelja lijevom rukom uhvatio ga za perin.

""t for God"s sake - helpt _

zakrijeti ovjek u smrtnom strahu. "

Wohkadeh je podigao no za smrtni udar. Njegovo munjevito oko pade na uasom razvueno lice neprijatelja - i ruka sa noem se opusti. - Plai li se? - zapita on.

- Da! Milost, milost!

- Reci da si psina!

- Rado, vrlo rado! Ja sam psina!

gadi od tebe? S Ejei! ohkadehu se

ri jenu ugku

istraivai zlata konjokradice primj. pisca.

Jrevod.POm

- " ime boga - apomo prlmj

26

27

li

Sve se ovo daleko bre zbilo nego to se moe ispriati. Brake je leao na zemlji, trojica drugih pokraj njega. Ostali su kidnuli bez oruja najveom brzinom. Njihovi konji potrae za njima. Samo su dva alata stajala jo i trljala svoje glave o ramena svojih gospodara koji su neoekivano pritekli u pomo. Djeaku je moglo biti otprilike esnaest godina, ali tjelesno previe mnogo razvijen za svoju dob. Svijetla boja lica, plava kosa i plavosive oi ukazivale su na germansko porijeklo. Bio je gologlav i sav obuen u plavu tkaninu. Za pojasom mu je bio zadjeven no s rukunicom rijetke indijanske izrade, a dvocijevka koju je drao u ruci kao da je bila preteka za njega. Obrazi su mu u borbi porumenjeli, ali on je ipak stajao tako smiren kao da je ovo bilo neto posve svakidanje za njega. Tko ga je sada promatrao, bio. je svakako sklon pretpostavci da ovakvi prizori za njega nisu bili nita neobino.

Neobian prizor pruao je njegov pratilac, omalen mrav ovjek golobrada lica. Nosio je indijanske cipele i kone hlae pored tamnoplavog fraka ukraena na-borima na ramenima, manetnama i blistavim medenim ugmadima. Ovo ruho potjecalo je vjerojatno iz vremena njegova pradjeda. Tada su izraivali tkanine kao da su trebale biti vjene. Svakako, frak je bio izblijedio i po avovima marno obojen mastilom, ali se na njemu nije mogla primijetiti ni jedna jedina rupica. Takvo staro ruho susrest ete na ,far westu" veoma esto.

Na glavi je ovuljak nosio golemi amazonski eir koji je krasilo veliko, uto obojeno, vjetako nojevo pero. Ovaj ukrasni predmet je svakako prije mnogo godina pripadao nekoj lav sa Istoka i nekim udima sudbine zahvaljujui zalutao na Daleki zapad. Budui da je iroki obod dobro titio protiv sunca i kie, sadanji vlasnik se valjda nije nimalo dvoumio da ga iskoristi u tu svrhu. ovjeuljak je bio naoruan samo pukom i noem. ak mu je nedostajao i pojas, siguran znak da nije krenuo daleko u lov.

Daleki zapad primj. prevod.

Koraao je tamo-amo po malom bojitu i promatrao predmete koje su pobijeeni u urbi ostavili. Pri tom se moglo opaziti da je lijevom nogom hramao. Vohkadehu je prvom ova okolnost pala u oi. On mu prie, poloi mu ruku na miicu i upita:

- Nije li moj bijeli brat moda lovac koga bljedoliki nazivaju Hobble-Frank?

Malia kimne pomalo iznenaen i uzvrati potvrdno na engleskom jeziku. Tada Indijanac pokaza na mladog bijelca i zapita dalje: - A ovaj ovdje je Martin Bau-mann, sin uvenog Mato-poka?

Mato-poka je rije sloena iz govora Sioux i Utah Indijanaca i znai lovac medvjeda.

- Da - potvrdi upitani.

- Onda ja vas traim.

- Hoe li k nama? eli li moda neto kupiti? Mi imamo store i trgujemo sa svim to je lovcu po-

Ti G Dno,

- Od

P0ruku"

ispitivaki

H,i e mjesto za to-

daleko odavde na ovoj vodi?

- Za sat emo biti tamo

unaokolo i onda vigvam ne lei

nja

i poe ne osvrui Franl

a__nm

- Crveni 2na dobro to radi EUgaJ1"a .

odmah poemo 2a njim " " V3m savJet"Jem da

- A vi? gta ete vi uinit.,

blizu, bilrbi a" SS Ak m P tako zovete na jedan TutlS neutivt da nas ne podate i duan dat S Zalgaja A budui da

dit i koji dolar V3m moda P"1" da zara-

28

- Tako? Zar vi imate dolare kod sebe? - zapita Malia u tonu koji je imao prizvuk da dvojicu lovaca nije ba drao za milionere.

- To e vas se tek onda ticati ako budemo htjeli kupiti. Jasno?

- Hm, da, svakako! Ali ako sada poemo, to e biti s momcima koji su nam ukrali konje? Neemo li bar njihovom voi, ovom Brakeu, ostaviti neto za uspomenu to e ga na nas podsjeati?

- Ne. Pustite ih neka idu, ovjee! Oni su kukavni lopovi koji e pobjei pred lovakim noem. Nee vam ba sluiti na ast budete li se dulje sa njima bavili. Konje opet imate. I basta!

- Da ste bar malo zamahnuli kad ste ga oborili! Momak je izgubio samo svijest.

- Ja sam to namjerno uinio. Nije ba naroito prijatan osjeaj ubiti ovjeka koji se moe na drugi nain uiniti bezopasnim.

- Pa, moda ste u pravu. Poite, dakle, do svojih, konja!

- Kako? Vi znate gdje su nai konji?

- Naravno. Mi bismo bili loi Zapadnjaci kad ne bismo malo opreznije zagledali naokolo prije nego smo vas primijetili.

Mravko uzjaha jednog od povraenih konja. Njegov mladi pratilac skoi na drugog. Obojica dojahae upravo na mjesto gdje su Jemmy i Davy skrili svoje konje u bunju. Nedaleko od njih bili su privezani i njihovi na kojima su ojahali tragom lopova i koje su sada poveli za uzdu. Zatim njih etvorica pooe za tragom Indijanca koga uskoro ugledae pred sobom. Ali ovaj nije dopustio da mu posve priu, ve je uvijek, jahao pred njima kao da dobro zna pravac kojim treba udariti da doe do cilja.

Hromi Frank se drao Debeljka Jemmyja koji mu se po svoj prilici svidio. - Hoete li mi rei, sir, to zapravo traite u ovom kraju? - ree on.

- Htjeli smo malo gore u Montanu gdje ima bolje lovine nego s ove strane. Tamo ete jo nai razumne lovce koji se lovom bave upravo radi lova. Ovdje pak formalno kasape ivotinje. Blagdanska puka bjesni

meu bivolima koje na hiljade ubijaju samo zato to ie njihova koa podesnija za remenice od obine govee koe. To je grijeh i sramota! Zar ne!

_ Imate pravo, sir. Ranije je to bilo posve drukije. Onda se lovac daleko asnije ponaao prema divljai kako bi doao do mesa koje mu je bilo potrebno izlaui svoj ivot opasnosti. Sad je meutim lov veinom jo samo kukavino umorstvo iz pozadine, a lovci starog kova gotovo su izumrli. Rijetki su sada ljudi kao to ste vi. Ne vjerujem da imate mnogo novaca, ali vaa imena imaju dobar zvuk. To se mora priznati.

- Poznajete li naa imena?

- I te kako!

- Otkuda?

- Ovaj Wohkadeh ih je spomenuo dok sam s Mar-tinorn leao u bunu i oslukivao. Zapravo vi nimalo ne izgledate kao pravi westman. Vai su kukovi po-desniji za mlinara ili pekara u staroj Germany. Ali ...

- Sto? - upade brzo Debeljko. - Vi govorite o Njemakoj! Poznajete li je moda?

- De, i te kako! Ja sam Nijemac po koi i kosi?

- A ja duom i tijelom!

- Je l" istina? - zapita Frank zaustavljajui svo-

ZfPrxav m u sebi to i pomislio. Jenkija C6ovjek teko nai- Ja meutim kra-

Oni se pozdravie da su ih ruke zaboljele Debeljko meutim ree: _ Potjerajte samo svoga konja"

0e

veduouD

ve dugo u Dravama?

- Vie od deset godina. zaboTav??a Ste " meuvremenu vjerojatno njemaki

30

31

- Ne. Nisam bio prisutan.

- E, vazda samo u Saskoj! Razumijete li? Ja sam govorio ve s pokojim Nijemcima, ali nikad nikoga nisam tako dobro razumio kao onog tko se u Saskoj rodio. aka je srce Njemake. Drezden je klasian, Laba je klasina, Leipzig je klasian a aka vicarska nita manje. Najljepi kraj je dio izmeu Pirne i Meissena i po prilici ja sam izmeu ta dva grada ugledao svjetlo ovog svijeta. A kasnije sam u istom kraju zapoeo svoju karijeru. Bio sam naime lugar u Moritzburgu, uvenom kraljevskom lovitu, i zamku sa famoznom galerijom slika i velikim ribnjacima. Moj najbolji prijatelj bio je tamonji uitelj s kojim sam svake veeri igrao napsa i nakon toga razgovarao o umjetnosti i haukama. Tamo sam stekao naroito ope obrazovanje. Ili moda sumnjate u to? to me gledate tako s uenjem?

- Oko toga se ne elim prepirati premda san" bio ranije gimnazijalac i deklinirao mensa.

Malia pogleda Jemmva lukavo sa strane i upita - Deklinirao mensa? Vi ste se sigurno zabunili?

- Ne bih znao zbog ega.

- E, onda sa svojom gimnazijom niste daleko dotjerali. Ne kae se deklinirao, ve deklamirao i ne mensa, ve pensa. Vi ste deklamirali vau pensu, moda .Pjevaevu kletvu" od Hufelanda ili .arobnog strijelca" od gospoe Marije Leinweber. Ali zbog toga se ne ljutite? Svatko je nauio upravo onoliko koliko, je mogao, vie ne, i kad vidim Nijemca, ja se obra-J dujem pa makar ne bio ba pametna glava ni Sa Dakle kako emo? Hoemo li biti dobri prijatelji? j

- Svakako! - nasmija se Debeljko. - Ja sami uvijek sluao da su Sasi najdobroudniji ljudi. Ali zato ste napustili svoj lijepi zaviaj?

- Upravo zbog umjetnosti i nauke.

- Kako to?

- To se zbilo posve iznenada i po prilici ovako: govorili smo o politici i svjetskoj povijesti, svake ve-

" Uhland Kad Maria Weber primj. prevod..

,32

-eri u gostionici. Bilo nas je trojica za stolom, naime kuni sluga, noni straar i ja. Uitelj je sjedio za drugim stolom kod otmjenih. Budui da sam ja meutim uvijek bio veoma prijazan ovjek, sjedio sam do ove dvojice koji su bili sretni to sam ih time udostojio. Govorei o svjetskoj povijesti esto smo razgovarali o starom tati Wrangelu koji se toliko bio navikao na glagol .najvema", da ga je pri svakoj prilici upotrebljavao. Onda su poela ova dva momka da se prepiru sa mnom oko pravog izgovora te rijei. Svatko je imao drukije miljenje. Ja sam govorio da je treba izgovoriti: ,najvema"; kuni sluga je govorio: ,povema", a noni straar ak i ,najpovema". U toj raspri meni je polako prekipilo, ali kao obrazovan slubenik i dravljanin sauvao sam snagu da vladam svojim samosavlaivanjem te se obratili svome prijatelju, uitelju. No on izgleda da je bio loe volje, pravo ili malko uenjaki ohol, kratko i saeto, on mi ne dade za pravo i ree da sva trojica grijeimo. On je tvrdio da rije ,najvema" nije pravilna i da umjesto nje treba rei najee. Budui da ja posve sigurno znam da sam u pravu, postao sam neprijazan. I kad je onda noni straar rekao jo kako ja ne znam dobro govoriti, onda sam uinio ono to bi svaki poten ovjek uinio: izruio sam na njegovu glavu moje uvrijeeno osjeanje asti i au piva. Onda je naravno bilo svakojakih scena bez kulisa i sve se zavrilo time da sam zbog ometanja javnog nemira i zbog povrede namjernog tijela stavljen u optuenike stanje. Trebalo je da budem kanjen i otputen. S kaznom i otpustom sam se mogao pomiriti, ali bilo mi je suvie to sam morao izgubiti ---To nisam mosan - . g;aj

__ ,

rlovila

- Tako? Jel" to istina? E, ja sam odmah osjetio prema vama neku vrstu potajne sklonosti, a to naravno ima svoj dobar razlog. Prvo, vi niste lo momak, drugo, ni ja takoer nisam, te tako moemo, tree, postati sasvim dobri prijatelji. Uzajamno smo se ve pomogli, i zapravo je gotova veza koja nas s puno ljubavi treba spojiti. Vi ete s doputenjem primijetiti da ja uvijek baratam biranim izrazima te prema tome moete za- "51 kljuiti da se neu pokazati nedostojnim prema vaim osjeanjima prijateljstva. Sas je uvijek nobel, i kad bi me danas neki Indijanac htio skalpirati, onda bih mu utivo rekao: -- Molim, potrudite se najljubaznije! Izvolite moj skalp! ,

Tada ree Jemmy smijeei se: - Ako bi.I oni bio isto tako utiv, morao bi vam ostaviti kou na f vaoj glavi. Ko sad da preemo na druge stvari. Je li va pratilac zaista sin poznatog lovca na medvjede, Baumanna?

- Da. Baumann je moj poslovni ortak a njegov sin, Martin, me naziva stricom, premda sam ja jedino dijete svojih roditelja i nikad se nisam oenio. Sreli smo se dolje u St. Louisu, kad je zlatna groznica povukla kopae prema Crnim breuljcima. Nas dvojica smo utedjeli malu svoticu i odluili da gore otvorimo duan. To je svakako bilo korisnije nego kopati zlato. Stvar je posve dobro uspjela. Ja sam preuzeo duan, a Baumann je iao u lov i brinuo se za kljun. Kasnije se meutim ispostavilo da se -ovdje nije moglo nai zlato. Kopai su otili te mi ostadosmo sam s naim zalihama. Samo tu i tamo utrapimo je lovcima koji sluajno ovuda naiu. Posljednji posao napravili smo prije dva tjedna. Tada nas je potraila jedna mala druina koja je htjela uzeti Baumanna da ih otprati do Yellowstone Rivera. Tamo - se naime moglo nai poludrago kamenje u velikim koliinama, a ti ljudi su bili brusai kamena. Baumann je bio spreman poi, dobio je pozamanu svotu, prodao im znatne koliine baruta, olova i drugih potreptina i otiao s njima. Sad sam sa njegovim sinom i jednim Crncem, koga smo doveli iz St. Louisa, posve sami u brvnari.

- oblast oko Yellowstone rijeke je meutim krajnje opasan kraj. Izmeu ovog i onog kraja love sada .Zmija"-Indijanci.

_ Oni su zakopali bojnu sjekiru.

_ A ja sam uo da su je u posljednje vrijeme navodno ponovo iskopali. Va prijatelj se sasvim sigurno nalazi u opasnosti. Otuda glasnik koji vam je danas doao. Ne slutim nita dobro.

_ Ovaj Indijanac je Sioux.

- Ali on je oklijevao da preda svoju poruku. T" nije dobar znak. S dobrom vijeu ovjek nije suz-drljiv, a on mi je i rekao da dolazi s one visoke planine iza zapada.

- Onda u brzo k njemu.

Mali Sas obode konja kako bi sustigao Wohkadeha. im je ovaj to primijetio, udari i on svog konja petama u bokove i pojuri. Ako se Hromi Frank ne bi pourio, morao bi odustati da ve sada govori s Indijancem.

U meuvremenu sin lovca na medvjede se drao Dugajlije Davyja. I Davvju je naravno bilo stalo do toga da neto poblie sazna o prilikama mladog poznanika. Dodue je dobio obavjetenja, ali ne onako opirna kao sto mu je bila elja. Djeak je bio vrlo suzdrljiv i utljiv.

Najzad je potok u otroj okuci skretao oko jedne uzviice na kojoj jahai spazie brvnaru iji je poloaj od nje pravio malu utvrdu to je pruala sigurnu zatitu od napada Indijanaca.

Uzviica se tako okomito sputala na tri strane da se njom ovjek jedva mogao uspeti. etvrta strana bila je okruena dvostrukom ogradom. Dolje se prualo, kukuruzite i mali komad zemlje zasaen duhanom"u ijoj su blizini pasla dva konja. Martin pokaza na ivotinje i ree: - Odavle su nam oni lopovi ukrali konje; nismo bili kod kue. Gdje U je Bob, na Crnac?

On stavi dva prsta u usta i pitavo zazvidi. Jedna crna glava izviri iza visokih stabljika kukuruza. Izmeu razvuenih, naboranih usana ukazae se dva reda zuba na koje bi i jaguar mogao biti ponosan. Onda

34

35se pokaza i herkulovski Crnev stas. U ruci je imao

teku, debelu toljagu te ree cerei se:

- Bob se sakriti i paziti. Kad mangupi ponovo

doi i jo dva konja hoe ukrasti, onda ja njima

razbiti glava sa ovaj tap. - On razmahne kocem s

takvom lakoom, kao da je vrbov pruti.

Indijanac na njega uope nije obratio panju.

Projahao je pokraj njega s etvrte, jedino prilazne strane, do dvostruke ograde, skoio sa svog konja i nestao iza ograde.

- Kakav biti crveni grub momak! - srdio se Crnac. - Projahati pokraj massera Boba a ne rei:, Good day! Skoiti preko ograde i ne saekati dok muJ massa Martin ne dopusti da ue. Masser Bob njega; nauiti biti utiv! - Dobri Crnac je dao samom sebi; titulu masser Bob, dakle mister ili gospodin Robert. On je bio slobodan Crnac i osjeao se uvrijeen to ga Indijanac nije pozdravio. ;

- Ne smije ga uvrijediti - opomene ga Martin.

On je na prijatelj.

- To biti drugi stvar. Ako crveni biti prijatelj va, onda on biti prijatelj masser Boba. Massa konje ponovo dobio? Mangupi ubijeni?

- Ne. Oni su umakli. Otvori ogradu!

Bob prie krupnim koracima i odgurne oba dijela teke kapije, kao da su izrezana od papira. Onda uja-hae i ostali u prostor okruen ogradom.

3. U BRVNARI

Na sredini prostora se uzdizala etverokuta brv-"ara sagraena od uljebljenih stabala. Vrata su stajala otvorena. Kad su ljudi uli, vidjeli su Indijanca gdje sjedi na sredini jedne prostorije u kolibi. On kao da se nije nimalo brinuo gdje mu je konj koji je s drugima bio uao u ogradu.

Sad pozdravie Martin i Hromi Frank dvojicu lovaca srdanim udarom ruku. Gosti se osvrnue pogledom po prostoriji. U stranjem dijelu nalazio se duan ije su zalihe bile potpuno iscrpljene. Nekoliko poklopaca od sanduka pribijenih na koevima inili su stolove. Stolice su bile u istom stilu izraene. U jednom kutu leala su naslagana krzna. Ona su bila toliko skupocjena da se stanovnicima kolibe moglo zavidjeti na njima, jer su se sastojala od poveeg broja naslaganih koa strahovitih sivih medvjeda, najopasnije zvijeri Amerike. Uspravi li se takav golemi grizli na zadnje ape, onda je sigurno pola metra vii od ovjeka dobre tjelesne visine. Ubiti takvog medvjeda kod Indijanaca je veliki junaki podvig, a ak se i daleko bolje naoruani bijelac vie voli skloniti s puta toj zvijeri nego se bez potrebe upustiti u borbu s njom.

Na zidovima je visilo svakojako oruje i lovaki trofej, a u blizini kamina su o drvenini klinovima bili privreni golemi komadi suhog mesa.

Bila je veer i u kolibi prilino mrano budui da se svjetlost sumraja posve oskudno probijala kroz malene prozorske otvore, zaklonjene ne staklom ve

37samo kapcima. - Masser Bob naloiti vatru - ree stoga Crnac.

On unese suho ipraje i naloi pomou svog pun-ka vatru na ognjitu. Fitilj ovog upaljaa se sastoji od suhog, lako zapaljivog truda koji se uzima iz duplji natrulih stabala.

Za vrijeme tog posla plamen je dreavo osvjetljavao golemu Crnevu priliku. Kosio je iroko odijelo od najjednostavnijeg kalka i bio gologlav. Ovo je l imalo svog razloga. Dobri Bob je bio naime malo sujetan. Nije htio da ga smatraju za pravog Afrikanca. Na alost, meutim, glava mu je bila prekrivena gustom umom, kratkih, kovravih uvojaka, i budui da je upravo ta vuna najuvjerljivije odavala njegovo porijeklo, uloio je on sav svoj trud kako bi uvjerio druge da ima obinu kosu. Otuda je glavu dobro na- J trljo jelenjim lojem i ispleo od kudrave dlake bezbroj tankih vitica koje su mu na sve strane trcale, poput bodlji u jea. To je prizoru to ga osvjetljavala vatra s ognjita davalo neto pustolovno.

Dotada je bilo izmijenjeno samo nekoliko rijei. Ali tada ree Hromi Frank Indijancu na engleskom jeziku: - Moj crveni brat se nalazi u naoj kui. On nam je dobro doao i moe nam predati svoju poruku.

Crvenkoac baci ispitivaki pogled unaokolo i u-pita: - Kako moe Wohkadeh govoriti prije nego omi-rie dim mira?

Tada uze Martin, sin lovca na medvjede, indijanski kalumet sa zida i napuni ga duhanom. Kad su i ostali sjeli pokraj Indijanca, Martin zapali duhan, po-i vue est puta i otpuhne dim uvis, pa dolje i u sva etiri pravca te ree: - Wohkadeh je na prijatelj i mi smo njegova braa. Sad neka popui s nama lulu mira i neka nam poslije toga kae svoju poruku.

Nakon toga on prui Indijancu lulu. Ovaj je prihvati, podie se, otpuhne isto tako est dimova i ree: - Wohkadeh jo nikad nije vidio bljedolike. Poslali su ga k njima, i oni su ga spasili zatoenitva. Njihovi

Prerijski upalja primj. pisca.

Indijanska lula mira primj. pisca.

38

neprijatelji su i njegovi neprijatelji, a njegovi prijatelji

mogu biti i njihovi. Howgh!

Ovo ,howgh" znai u Indijanaca isto to i: da, dabome, posve izvjesno. Upotrebljava se kao znak slaganja" i odobravanja, naroito za vrijeme stanki ili na kraju govora.

VVohkadeh prui lulu dalje. Dok je ona tako obilazila, on ponovo sjede i saeka. Pri ovom pozdravu ponaao se kao stari, iskusni poglavica, a isto tako i Martin, koji je bio jo gotovo djeak, pokaza ozbiljnost koja je davala naslutiti njegovo uvjerenje da je u odsutnosti svoga oca on domain.

Kad je posljednji odloio lulu, zapoe Wohkadeh: - Poznaju li moja bijela braa onog bljedolikog koga Siouxi nazivaju Nonpeh-tahan?

- Misli Old Shatterhanda? - upita ga Dugajlija Davy. - Vidio ga jo nisam, ali o njemu je valjda svatko uo. Sto je sa njim?

- On voli crvene ljude, premda je bljedolik. On je najuveniji lovac. Njegova kugla nikad ne promai, a goloruk e oboriti i najsnanijeg neprijatelja. Stoga ga nazivaju Old Shatterhandom. On e potediti ivot i krv svojih neprijatelja, on e ih samo raniti da bi ih uinio nesposobnim za borbu, a svog protivnika e ubiti tek ako se radi o njegovu ivotu. Prije nekoliko mjeseci napali su ga tamo prijeko na Yellowstoneu Sioux-Ogellallasi. On je stajao meutim na jednoj stijeni, i oni ga svojim mecima nisu mogli pogoditi. Onda je iziao i ponudio se da se s trojicom od njih "ri, oni sa tomahawkom, a on bez oruja. On ih je svu trojicu pesnicom ubio, meu niima i Pethaia, najsnanijeg ovjeka plemena. Brdima se razlijegao golem bol i kuknjava iz vigvama Ogellallaha. Ni an-danas jo nije zanijemila. Sad su najsraniji ratnici plemena krenuli za Yellowstone river da zapjevaju a groblju trojice ubijenih svoje posmrtne pjesme. Svatko tko ih sretne na ovom pohodu je izgubljen. NJega privezuju za kolac muenja na grobovima ubi-

itaj: hau. primj. pisca.

Ruka koja mrvi primj. pisca.

Zao Oganj primj. pisca.

jenih i taj mora polako u mukama umrijeti kako bi njegova dua sluila duhovima trojice mrtvih u vjenim lovitima.

- Wohkadeh napravi stanku i nastavi onda mirno s muklim naglaskom: - Lovac na medvjede i njegovi prijatelji su bili iznenaeni u snu i pohvatani!

Martin skoi sa svog sjedala i vikne: - Bob, sedlaj to bre konje! Frank, ti brzo spakuj municiju i hranu a ja u u meuvremenu podmazati puke i nao-triti noeve! Najkasnije za jedan sat kreemo za Yellowstone!

Crnac se takoer podie, zgrabi toljagu koju je prije toga unio i ree: - Masser Bob poi! Masser Bob ubiti sve crveni psina Ogellallaha!

Tada podie Indijanac ruku i ree: - Jesu li moja bijela braa muhe to zazuje kad ih uznemiri? Ili su muevi koji znaju da djelu mora prethoditi mirno avjetovanje? Wohkadeh jo nije zavrio.

- Moj se otac nalazi u opasnosti, to je dovoljno! - plane mladi.

Tada ga opomenu Jemmy, Debeljko: - Umirite se, mladi moj prijatelju! Kad uri, ne prenagli. Pustite Wohkadeha da ispria do kraja prije nego neto poduzmemo!

- Poduzmemo? Zar ete i vi s nama?

- Zar jo pitate! Mi smo zajedno popuili kalumet te smo prijatelji i braa. Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy nisu ostavili na cjedilu jo nikoga kojemu je bila potrebna njihova pomo. Da li emo nas dvojica odjahati u Montanu da tamo lovimo bivole, ili emo prethodno skoknuti malo do Yellowstonea kako bismo sa Sioux-Ogellallasima otplesali valcer, to je svejedno. Ali sve se mora odvijati po utvrenom redu, inae za stare lovce, kakvi smo mi, to nee predstavljati pravu alu. Sjedite, dakle, i budite mirni, kao to to prilii!

- To je ispravno! - suglasi se mali Sas. - Uzru-janost nikad ne donosi dobro. Moramo biti promiljeni.

Poto su ponovo posjedali, mladi Indijanac nastavi: - Wohkadeh je Mandan, a oni su prijateli bljedolikih.

Kasnije je bio primoran da postane Ogellallah. Ali je ekao samo priliku da napusti Ogellallahe. Sad e morao s njihovim ratnicima krenuti prema Yel-lovvstoneu. On je bio prisutan kad su nou u snu prepali lovca na medvjede i njegove pratioce. Ogellal-lasi moraju za vrijeme ovog pohoda biti oprezni, jer tamo u brdima ive njihove najljui neprijatelji, o-oni. Wohkadeha su poslali kao izvidnicu da uhodi wigwame Soona. Ali on to nije uradio, ve je po-jahao u najveoj urbi na istok do loveve kolibe da sina i prijatelja mu obavjesti o njegovoj sudbini.

- Lijepo je to, to ti nikad neu zaboraviti! - viknu Martin. - Zna li moj otac to o tom?

- Wohkadeh mu je to rekao, i ovaj mu je opisao put. On je kriom govorio sa lovcem da nitko od Ogellallaha nije mogao nita primijetiti.

- Ali oni e to naslutiti, ako im se ne vrati!

- Ne. Oni e povjerovati da su ooni ubili Woh-kadeha.

- Da li ti je moj otac dao odreene upute za nas?

- Ne. Wohkadeh vam treba rei da je Baumann sa svojim pratiocima uhien. Sad e moj mladi bijeli brat znati sam to da ini.

- Naravno da znam! Krenut u, i to odmah, kako bih oslobodio oca.

Ponovo je htio skoiti, ali ga Jemmy uhvati za ruku i zadra. - Stop, my boy! Pa mi nismo jo sve saznali. Wohkadeh e nam moda rei na kom su mjestu vaeg oca napali.

Indijanac je priao: - Voda koju bljedoliki nazivaju Barutnom rijekom nastaje od pet rukavaca. Na. Jugozapadnom se to dogodilo.

Dobro, to bi dakle bilo jugozapadno od Mur-Pnvja. Ovaj mi kraj nije posve nepoznat. A kojim sa Pravcem onda udarili Ogellallasi?

- Prema junim obroncima brda koje bijelci na-ju Veliki Rog.

- Dakle Big Horn brda. I dalje?

- Proli su pokraj Glave Zloduha!

- Ah, pokraj Devils Heada!

41:

- Do voe koja tu izvire i utjee u rijeku Big Homa. Tamo smo uli o neprijateljima oonima te su Wohkadeha poslali kao uhodu. On ne zna kamo su OgellaUasi dalje odjahali.

- To nije ni potrebno. Imamo oi i nai emo im tragove. Kad se dogodio prepad?

- Otada je minulo etiri dana.

- O jada! Kad e se odrati velika sveanost u

ast mrtvih?

- Na dan punog mjeseca. Tog dana su u svoje

vrijeme njih trojica bili ubijeni.

Jemmy prorauna u sebi i primijeti: - Ako tako stvari stoje, onda imamo jo dovoljno vremena. Ima l jo punih dvanaest dana do utapa. Koliko je bilo"

Ogellallaha?

- Kad sam ih napustio, brojali su pet puta deset

i jo est.

- Dakle pedeset i est ratnika. Koliko su ljudi

pohvatali?

-"- Sa Baumannom ih je est.

- Zasada znamo dovoljno te se moemo spremiti za pokret. Martine Baumanne, to mislite da inimo?

Mladi ponovo poskoi sa svog sjedala, podie desnicu kao za zakletvu i izgovori sveano: - Ovim se zariem da u spasiti svog oca, ili njegovu smrt osvetiti ako budem ak morao i posve sam progoniti Sio-uxe i s njima se boriti. Mogu umrijeti, ali svoju zakletvu neu pogaziti.

- Ne, sam nee poi - ree mali Hromi Franl

- Ja u s tobom jahati i neu te ni u kom sluaj"

-napustiti.

- I masser Bob takoer poi - ree Crnac - da oslobodi starog massa Baumanna i premlati Sioux-, Ogellallahe. Svi oni morati u pakao! - On stisnu! pesti i zakripa zubima.

- I ja u poi s vama! - ree Jemmv Debeljko.,:

- Bit e mi zadovoljstvo da crvenima otmem njihove, zarobljenike. A ti, Davy?

- Ne pitaj tako glupo! - odgovori Dugajlija noduno. - Misli li da u ostati ovdje da kri

42

cipele i meljem kafu, a da vi uivate u jednoj divnoj pustolovini?

__ Dobro, medvjede stari! Budi samo zadovoljan, ci e i ti. Ali ta e uiniti na crveni brat Woh-

kadeh?

Indijanac uzvrati: - Wohkadeh je Mandan, ali

nikad Ogellallah. Njegova bijela braa e mu dati puku s barutom i olovom. On e ih pratiti i s njima umrijeti ili pobijediti neprijatelja!

__ Valjan momak - ree mali Sas. - Dobit e

puku i sve ostalo, ak i svjeeg konja, jer mi ih imamo etiri, dakle jednog prekobrojnog. Tvoj je premoren te neka uzgred tri dok se ne oporavi. Kada emo krenuti, ljudi?

- Odmah! - ree Martin.

- Svakako, ne smijemo gubiti vrijeme - suglasi se Debeljko. - Ali nije preporuljivo da prenaglimo. Mi emo proi kroz krajeve siromane vodom i divljai i moramo se snabdjeti hranom i piem. Isto tako ne znamo da li nam onih devet konjokradica, kojima smo danas oitali bukvicu, nee neim napakostiti. Moramo se bezuvjetno uvjeriti, da li su napustili ovaj kraj ili e ga tek napustiti. A kako stoji s ovom ku-om? Hoete li je ostaviti nezatienu?

- Da - potvrdi Martin.

- Onda se moe lako dogoditi da je pri povratku naete u pepelu ili poharanu.

- Od pohare se moemo zatititi.

Mladi uze motiku i otkopa nabijenu zemlju u etverokutu. Tada se pokaza da se tu nalazi potajni kapak ispod kojeg se prualo prostrano udubljenje gdje se moglo sakriti sve to se nije dalo ponijeti. Ako se ilovaa ponovo nabije preko zatvorenog poklopca, aitko tko nije upuen ne bi otkrio ovo sklonite. ak ako bi i zapalili zgradu, moglo se oekivati da e

zatititi skrivene predmete od palea. LJudi se dadoe sada na posao te sve stvari, uko-im nisu bile potrebne za put skionje u udublje-nJf- Isto su uinili i sa medvjeim krznima. Meu njima je bilo jedno posve osobito po veliini i ljepoti. " ga je Jemmy s divljenjem promatrao, Martin ga

43uze iz njegovih ruku i baci u rupu. - Sklonite mi ga s oiju - viknu on. - Ovo krzno ne mogu vidjeti a da ne pomislim na najstranije asove svoga ivota.

- To zvui kao da ve imate veoma dug ivot ili itav niz tekih doivljaja za sobom, moj mladiu.

- Moda sam zaista ve vie doivio nego poneki stari traper.

- Oho! Ne pretjerujte!

Martinove oi se ustremie gotovo Ijutitim pogledom na Debeljka. - Mislite li moda da sin jednog lovca na medvjede nije imao prilike za doivljaje?J Ja vam kaem da sam se ve kao estogodinji djeah borio sa medvjedom koji je ivio u krznu kome ste upravo divili.

- estogodinje dijete sa takvim grizlijem? Znan da su djeca Divljeg zapada napravljena od drugog materijala nego djeaci koji na Istoku, u gradovi griju noice o termos boce svojih oeva. Vidio sa ponekog mladia koji bi u New Yorku ostao poet strijelac, a ovdje pukom baratao kao stari lovac. Ipa - hm! Kako se to zbilo tada sa medvjedom?

- Bilo je to u brdima Coloraa. Imao sam jo majku a uz nju i najvoljeniju sestricu od tri godine. Otac je bio otiao da odstrijeli neku divlja. Majka je bila vani pred kolibom da nacjepka drva za vatr jer je bila zima i veoma hladno u brdima. Ja sam" se nalazio sa malom Lucy posve sam u sobici. Ona" je sjedila izmeu vratiju i stola na podu i igrala se s lutkom koju sam joj izrezao iz jedne cjepanice, a ja sam stajao na stolu da urezem velikim noem jeno; M i L u debelu gredu koja se pruala ispod iljastog krova od jednog do drugog zida brvnare. To su bila poetna slova mog i Lucvnog imena. Tako sam, kao to to obino djeaci rade, htio nas dvoje ovjekovjeiti. Udubljen u taj teak posao, uh kako se vrata silom otvorie. Mislio sam da je majka tako buno ula zato to je u naruju nosila drva i ne pogledah ve rekoh samo: ,Mama, ovo je za Lucy i mene. Onda e doi ti i tata na red."

Umjesto njena odgovora ja zauji duboko brundanje. Okrenuo sam se. Morate znati, metri, da jo nije

44

h dan ali vani je sjao snijeg, i na velikom ognjitu mrio je panj iji je plamen osvjetljavao sobu. Bilo grozno ono to sam u njegovu blijesku primijetio. Upravo pred sirotom, malom Lucy, koja je sasvim za-nijemila od uasa, stajao je golemi sivi medvjed. Po krznu mu se bio uhvatio led a iz ustiju izbijala para. Zanijemila sestrica pruila mu je moleivo drvenu lutku kao da je htjela rei: ,Evo ti moje lutke, samo nemoj meni nita uiniti, ti zli, dragi medvjede!" Ali grizli nije imao samilosti. Jednim udarcem ape oborio je Lucy i onda joj smlavio jednim zalogajem plavu glavicu. Jo i danas ujem to mlavljenje i lomljenje. __ Heavens! Nikad to neu zaboraviti, nikad, nikada ... !

Martin zastade u svojoj prii. Nitko ne prekine tiinu, a on nastavi:

- I ja se nisam od uasa mogao pomai. Htio sam dozvati u pomo, ali ne izustih ni glasa. Tako sam vidio kako su sestricini udovi nestajali u eljusti nemani dok nita drugo ne preosta osim drvene lutke koja je leala na podu. U ruci sam grevito drao dugi no. Sad medvjed prie k meni i uspravi se prednjim apama na stol. U tom trenutku ja ponovo ovladah svojim udovima. Njegov straan dah me je ve zapahnuo u lice. Ja stavih no izmeu zubi, obu-hvatih gredu rukama i vinuh se na nju. Medvjed htjede za mnom i obori pritom stol. To je bio moj spas.

Sad sam naravno dozivao u pomo, ali uzalud. Majka nije dola, premda je morala uti moj glas, jer su vrata stajala otvorena i sobu je zapuhivao hladni zrak. Grizli se uspravi u svoj svojoj duini kako bi roe skinuo s grede. Vidjeli ste njegovo krzno i povje-rovat ete mi dakle kad kaem da me je svojim pre-nJim apama mogao jo dostii. Ali ja sam imao no u ruci, lijevom sam se drao vrsto i desnom ubadao u sapu koju je prema meni pruao.

Sto da vam opisujem borbu, svoj jad i svoj strah!

e znam koliko sam se dugo branio. U takvom polo-

faJu Cetvrt sata postaju itava vjenost. Ponestalo mi

snage, obje prednje ape medvjeda bile su izbodene

45

i isparane, kad sam usprkos njegovu brundanju zauo lave naeg psa kojeg je otac poveo sa sobom. Pred kolibom pas podie svoj glas kakav nikad nisam vie uo iz njegovih ustiju. Onda je upao u sobu i odmah se bacio na golemu zvijer. Bio je to ruan ovarski pas, ali neobino snaan i vjeran. On uhvati medvjeda za grlo da mu ga razdere. Ali medvjed ga raskide svojim snanim apama. Nakon nekoliko trenutaka, pas je bio mrtav - raskomadan i pobjesnjeli grizli se ponovo bacio prema meni.

- A va otac? - zapita Davy koji je kao i ostali sluao s najveom napetou. - Gazda ne moe bit1 daleko kad je pas tu.

- Svakako, jer upravo kad se grizli ponovo us pravio ispred grede da bi me, s leima okrenutir prema vratima dohvatio, pojavi se otac na ulazu, l blijed kao otjelovljenje smrti! "Oe, u pomo!" viknuh l ja zadajui medvjedu jo jedan ubod.

Otac ne odgovori. I u njega kao da je grlo bilo zavezano. On podie napunjenu puku - da opalit Ali ne, on je spusti. Bio je toliko uzbuen da mu je cijev drhtala u rukama. On odloi oruje, izvue lovaki no iz pojasa i skoi straga na zvijer. Hvatajui lijevom rukom za krzno on mu prie sa strane i zadade dugim sjeivom udarac do korica izmeu poznatih dvaju rebara, i odmah odskoi u strani kako ga medvjed u ropcu ne bi dohvatio. Snana zvijer je stajala nepomina, zakrljala je i zastenjala posve neopisivo, onda zamahnula prednjom apom u prazno i skljokala se mrtva. Kako se kasnije pokazalo, sjeivo joj je pogodilo upravo u srce.

- Bogu hvala! - ree Jemmv glasno i duboh odahnuvi. - To je bila pomo u krajnoj nevolji. Ali" vaa majka, moj mlai sir?

- Nju - oh, ja je nisam vie vidio. - Martin se okrene i brzom kretnjom ruke obrisa dvije suze

iz oiju.

- Nisi je vidio? Kako to?

- Kad me je otac skinuo s grede, on je drhtao a ja sam se tresao cijelim tijelom, upitao me za malu sestru. Naglas jecajui ja mu ispriah to" se dogo-

46

Nikad vie nisam ugledao takvo lice kao tada

a! Bilo je pepeljasto sivo i kao od kamena. Iz.

mudiju mu se razlijegao krik, jedan jedini, ali kakav!

Onda je zanijemio. Sjeo je na klupu i zagnjurio lice

ruke. Nije odgovarao na moje rijei umiljavanja. Kad

sam ga zapitao za majku, on je mahnuo glavom. Ali

Itad sam potom poao da je potraim, on me uhvati

za ruku da sam od boli jauknuo. .Ostani!" zapovjedio

mi je.".To nije za tebe!"

Nakon toga moj otac je sjedio dugo dok se vatra nije ugasila. I onda me je zatvorio i poeo iza kolibe da radi. Ja pokuah da uklonim mahovinu kojom je bila zatvorena pukotina u zidu. Uspio sam. Kad sam pogledao van, vidio sam kako je iskopao duboki grob - medvjed je prije nego je uao u kolibu napao moju majku i raskidao je. Nisam vidio kako ju je otac poloio, jer me je iznenadio pri gledanju i pobrinuo se da ne stanem vie uza zid.

- Strano, strano! - zastenja Jemmy, briui rukavom svoga krzna oi.

- Da, svakako je bilo strano! Otac je tada bio dugo vremena bolestan i najblii susjed poslao je jednog ovjeka do nas da ga njeguje i da se za mene brine. A onda, kad je otac ponovo ozdravio, napustili smo onaj kraj i - postali smo lovci na medvjede. Kad bi otac uo da se negdje pojavio neki medvjed, nije imao mira dok ga nije ubio metkom ili noem. A ja - eto, mogu vam rei da sam i ja ve uinio-svoje da osvetim sirotu, malu sestru. U poetku mi je naravno srce glasno kucalo kad sam uperio puku u medvjeda. Ali ja imam amajliju koja me titi tako da sam prema svakom grizliju posve miran, kao da "u pucati u najobinijeg medvjea.

- Amajliju? - zapita Davy. - Ah! Toga nema.

, ne vjeruj u takvu besmislicu! To je grijeh protiv prve zapovjesti!

- Ne, jer amajlija na koju mislim jeste drugaija f80 to vi mislite. Pogledajte je! Tamo visi ispod

On pokaza rukom na zid gdje je na jednoj daici ya velika, stara biblija. Ispod nje je visio o jednom.

47"klinu komad rveta, dug prst i pol i debeo jedan prst. Jasno se vidjelo da je gornji dio trebao predstavljati neku glavu.

- Hm! - promrmlja Davy koji se strogo drao svoje vjere. - Ne trebam se bojati da bi ova stva mogla predstavljati nekog idola.

- Ne, ja nisam neznaboac. Vi vidite ovdje dr-. venu lutku koju sam tada izrezao sestrici za igru. Jal ,sam ovu uspomenu sauvao na one strane asove Jl uvijek je objesim sebi o vrat kad pratim oca u lov J na medvjede. Pribliili mi se opasnost, onda se maim lutke i - medvjed je mrtav. U to moete biti si-.; gurni!

Tada mu spusti Jemmy, duboko tronut, ruku rame i ree: - Martine, vi ste valjan boy. Zs slite da sam vam ja prijatelj i neete se prevariti! liko sam ja debeo, toliko je debelo i povjerenje mi moete pokloniti. Ja u vam to dokazati!

4. OLD SHATTERHAND

Bilo je po podne etvrtog dana kad je est jahaa ostavilo za sobom kraj juno od izvora Barutne rijeke.

Pojas koji se protee od Missourija do Stjenovitih planina spada jo i dan-danas u najnegostoljubivije dijelove Sjedinjenih Drava. Ova oblast se sastoji gotovo posve od puste, gole prerije gdje lovac esto puta mora dugo jahati prije nego nae neki izvor vode ili bun. Kraj se postepeno uzdie prema zapadu, najprije se redaju blage uzviice a onda breuljci sve vii, otriji i okomitiji to se ide dalje prema zapadu. Ali i dalje vlada oskudica vode i rveta. Otuda ovaj kraj usred drave Wyoming nazivaju Indijanci Mahka-. ze-ia a bijelci Band Lands. Oba izraza znae isto, naime, Zla zemlja.

Dalje prema sjeveru, gdje lee izvorna podruja rijeke Cheyennea, Powdera, Tonguea i- Big Horna, toaj postaje daleko prijazniji. Trava je sonija, pojedinani bunovi se ire u prostrano grmlje te konano noga Zapadnjaka kroi ak i u sjenku golemih stogodinjih stabala.

Jugozapadno od Wyominga se nalaze lovita o-na ili .Zmija"-Indijanaca, istono su Siouxi, a Juno Cheyenni i Arapahoi. Svako pleme ini pak Podskupine i, budui da svaka od tih skupina ide pjim putevima, nije onda nikakvo udo to meu Jinia postoje neprestane trzavice. I kad se meu rvenokocima ukae jednom prilika na dui mir, nai-" onda neki bljedoliki i poe ih bockati najprije igla-4 Meu orlovima 49

ma, a onda noevima tako dugo dok Indijanac ne iz-1 vadi ponovo zakopanu bojnu sjekiru i ne zapone iz nova borbu. Time se moe objasniti to je ovdje, gdj se suelju ju panjaci raznih plemena i skupina, sigurJ nost svakog pojedinca vrlo sumnjiva, tavie krajr ugroena. Sooni ili ,Zmija"-Indijanci su odvajka bili ogoreni neprijatelji Siouxa te je otuda pojl to se poev od Dakote provlai juno od Yellowst rijeke prema Big Horn brdima veoma esto bio topljen krvlju crvenog ili bijelog ovjeka.

Debeljko Jemmy i Dugajlija Davy znali su to te se brino trudili da izbjegnu svaki susret s Indijan- cima bilo kog plemena.

Wohkadeha su pustili naprijed, budui da je taj kraj ve poznavao. On je bio sada naoruan kom i za svojim pojasom je nosio vie kesa sa s kojakim sitnicama koje su neophodne ovjeku pr rije. Jemmy i Davy nisu svoj izgled nimalo izmijen" Debeljko je jahao svoje visoko kljuse, a Davyju visile duge noge s obje strane njegove male, jogunast mazge koja je s vremena na vrijeme uzaludno poku avala da svog jahaa zbaci sa sebe. Davyju je bi dovoljno da, po potrebi, spusti na zemljy lijevu il desnu nogu te da tako nae vrst oslonac. On je jai: na svojoj ivotinji naliio onim stanovnicima austr lijskih otoka koji svoje uske, opasne amce oprer potpornjima te se zbog toga nikad ne mogu prevrnuf Davyjevi potpornji su bile njegove dvije noge.

I Frank je nosio ono isto ruho u kojem su ga o dva prijatelja prvi put vidjela: mokasinke, leggin plavi frak i amazonski eir sa dugim, utim peron Mali Sas je izvrsno sjedio na konju i uprkos svojoj neobinoj spoljanosti ostavljao dojam valjanog Zapadnjaka.

Zadovoljstvo je bilo vidjeti Martina Baumanna u sedlu. On je u najmanju ruku isto tako dobro jahao kao i Wohkadeh. Izgledao je kao da je srastao sa konjem; sasvim nagnut naprijed olakavao je ivotinji teret, a sebi omoguavao da bez premora izdru napor vietjednog jahanja. Martin je imao na seb kono trapersko odijelo i njegovoj opremi i naoru-j

50

nije ba nita nedostajalo. Svjee mu lice i ff!J oko ostavljahu dojam da e, premda jo skoro Hieak u sluaju nude znati da postupi kao ovjek. Veselo je bilo promatrati Crnca Boba. Jahanje mu nije nikad bila strast, te je sjedio na svom konju u ienom upravo neopisivom stavu. Imao je sto muka s konjem i ovaj s njim, jer nije mogao ni deset minuta ostati u svom sjeditu. Kad bi se posadio sasvim naprijed konju na vrat, onda je pri svakom koraku odmicao unazad. Tako je klizio i klizio dok se ne bi naao u opasnosti da padne. Onda bi se ponovo odgurnuo to vie naprijed i prizor klizanja zapoinjao bi iznova pri emu je zapadao u najsmjenije poloaje. Umjesto sedla privezao je samo pokriva, jer je od-ranije znao da se nee moi zadrati u sedlu. Bob je svaki put pri malo brem galopu ispadao iz sedla. Noge je drao to dalje od konja. Kad bi mu rekli da ih treba pritegnuti uz konja, on bi odgovorio: - Zato masser Bob treba prtiskati nogama jadnog konja? Konj njemu nita naao uinio! Bobove noge nije klijeta! Jahai su dostigli ivicu jedne ne ba duboke, gotovo krugolike kotline iji je prenik iznosio nekih est engleskih milja. Okruena sa tri strane jedva primjetnim naborima tla, ova kotlina je sa zapada bila ograniena poprilinom uzviicom koja kao da je bila obrasla zbunjeni i stablima. Ovdje se ranije nalazila voda, nalik na jezero. Tlo se sastojalo od dubokog pijeska i na njemu se pomaljalo, osim ono malo bokora tvrde trave, samo ono sivo-svjetlucavo, nekorisno divlje raslinje pelina, karakteristino za neplodne krajeve Dalekog zapada. Kako je Davy izjavio, ovo mjesto se zvalo Pa"p-pa-are, tj. Jezero krvi, jer su

w Vde iednom Pali itavu etu Soona. Piie hkadeh Potjera svog konja, ne oklijevajui, u lina Udarl prema spomenutoj uzviici. Ova uo-uid1 predstavIJala nikakvu osobitu opasnost bu-ijj . a e kraj bio slobodan i otvoren te se svaki jaha Pjeak mogao izdaleka otkriti. Mogli su jahati nekih pola sata, kad Wohkadeh avijjvog konja. - Uff! - uzviknu on.

1 engleska milja - 1.609 km prijnj. pisca.

51

- Sta je? - zapita Jemrny.

- i-i! - Ova rije iz govora Mandan Indijanaca znai zapravo stopala ali isto tako ima i znaenje

traga.

- Trag? - zapita Debeljko dalje. - ovjeka ili ivotinje? - Wohkadeh ne zna. Neka moja braa sama pogledaju. - Good luck! Indsman pa ne zna da li je trag ovjeka ili ivotinje! Bit e da je to neki neobian trag. Da ga najprije pogledamo! Ali sjaite lijepo i ne idite za mnom, ljudi, inae ga neemo prepoznati! - Ipak ete ga i tada prepoznati - ". Indijanac. - On je velik i dug; dolazi daleko sa j"

ide daleko na sjever.

Jahai sjahae kako bi pregledali zagonetan Svaki djeak Indijanac zna razlikovati trag ov, od traga ivotinje. Bilo je neshvatljivo to je Wo dehu ta razlika bila nepoznata. Ali i Jemmy odm glavom kad ugleda stope, te pogleda nalijevo oakl je trag dolazio, onda nadesno kuda je vodio, ponovi odmahne glavom i ree najzad Dugajliji Davyju: -No, stari prijatelju, jesi li u svom ivotu ve jedn ovako neto vidio?

Dugajlija se poee najprije iza desnog a onda lijevog uha, pijunu dvaput, to je kod njega gol uvijek znak nedoumice, i uzvrati naposljetku: Ne, jo nikad.

- A vi, mister Frank?

Sas je s uenjem osmotrio trag i rekao: - VlS bi ga znao iji je to trag!

- Da - suglasi se Jemmy. - Sigurno je sa to da je neki stvor ovud proao. Ali kakav? Koliko imao nogu?

-- etiri - odgovorie svi osim Indijanaca.

- Da, to se dobro vidi. Ali neka mi onda ne kae koja je to vrsta etveronoca?

- Jelen nije - ree Frank.

- Sauvaj boe! Otkako je gavran pocrnio jel ne ostavlja tako goleme otiske.

- Moda medvjed?

- Naravno da medvjed u ovakvom pijesku lja duboke i uoljive tragove da bi ih ak i slije

nrstima proitati, ali ovaj trag ne potjee od dvieda Otisci nisu dugi i straga krnji kao u tapka-. ve gotovo okrugli, preko pedlja u preniku i pravo "tisnuti kao peatom zapeaeni. Samo su straga malo lici a dno im je posve ravno. Prema tome ova ivotinja nema prste niti kande, ve kopita. _ Dakle konj? - ree Frank.

- Hm! - promrmlja Jemmy. - Ali i konj moda nije. Moralo bi se bar malo primijetiti potkovica ili, ukoliko je bio nepotkovan, ivica kopita i njegova sr. Tragu je najvie dva sata. Prekratko vrijeme a da bi se i takvo obiljeje moglo izgubiti. I, to je glavno, da li je ikada postojao konj s tako neobino velikim kopitama? Kad bismo bili u Aziji ili Africi a ne u ovoj staroj, dobroudnoj savani, onda bih ustvrdio da je ovuda protutnjao slonov djed.

- Da upravo tako izgleda - nasmija se Dugajlija Davy.

- Sto? Jesi li moda ve jednom vidio slona?

- I to dva. Jednog u Philadelphiji kod Barnuma a drugog ovdje, naime tebe, Debeljko!

- Ako ve hoe da pravi alu na moj raun, onda kupi za deset dolara neku bolju! Jasno? Ovi tragovi bi bili dovoljno veliki za slona, to priznajem. Ali takva ivotinja ima posve drugi razmak koraka. Na to nisi pomislio, Davy. Deva takoer nije bila, inae bih tvrdio da si ti prije dva sata prokaskao. I tako moram priznati da sam iscrpio svu svoju mudrost.

Ljudi pooe malo naprijed, a onda se povratie da osmotre te neobine tragove. Ali nitko od njih nije znao dati ak ni napola vjerojatno objanjenje.

- to kae moj crveni brat na to? - zapita Jemmy.

- Hijokeh! - uzvrati Indijanac, izraavajui kretnjom ruke strahopotovanje.

- Duh prerije, veli?

Da, jer niti je bio ovjek niti ivotinja, v Heigh-ho! Vai duhovi kao da imaju uasno

no?, Vt0pala- Da ne pati Dun PreriJe od reumatizma ---J6 obukao Pustene cipele?

u svoje vrijeme poznat cirkus primj. pisca,

53

-V-1

- Moj se bijeli brat ne bi trebao rugati. Duh savane se moe u svakom obliku pojaviti. Produit emo mirno s jahanjem.

- Ne, to neu uiniti. Moram bezuvjetno znati na emu sam. Jo nikad nisam ovakav trag vidio te u ga slijediti dok se ne uvjerim tko ga je ostavio.

- Moj brat srlja u propast. Duh ne trpi da ga ljudi trae. J

- Madness! Kad Debeljko Jemmy bude kasr o ovom tragu priao, a ne bude znao od koga potje bit e ismijan. Za dobrog Zapadnjaka je -upravo stvi asti da ovu tajnu razjasni.

- Nemamo vremena da krenemo zaobilaznim pt tem.

- To i ne zahtijevam od vas. Imamo jo etiri sa do noi, onda se moramo ulogoriti. Zna li moj crve brat moda neko mjesto gdje bismo mogli otpoinui

- Da. Ako budemo pravo jahali, doi emo mjesto gdje ova uzviica ima jedan otvor. Tamo usijeca dolina u koju, s lijeve ruke, utjee nal sat jahanja neka sutjeska. U toj sutjesci emo poinuti, jer tamo ima bunja i stabala koje zakloniti nau vatru, a isto tako i izvor koji e ni pokloniti vodu.

- To se lako moe nai. Jaite dakle dalje! Jfl u poi za ovim tragom i onda u udariti na va" logor.

- Neka moj bijeli brat zna da je opomenut!

- Ah, to! - viknu Dugajlija Davy. - Jemmj je posve u pravu. Za nas bi bila prava sramotaj to smo otkrili ovaj neobian trag a da nismo ispitali; iji je. Pria se da je prije stvaranja zemlje bilo ivotinja prema kojima bi bivol izgledao kao kina glista; prema parobrodu na rijeci Mississippi. Moda je tako preostala neka ivotinja iz tog doba i luta sada ovuda po pijesku kako bi po njegovim zrncima izbrojila ko-, liko je vjekova stara. Mislim da se takva ivotinj? zove mama.

- Mamut - popravi ga Debeljko.

ludosti primj. prevod..

Moe biti! Kakva sramota za nas kad smo na takav prepotopni trag, a da nismo bar i da oima vidimo tu ivotinju. Ja u krenuti

sa re "i6; .jer nas dvojica, bez ikakvog pret-ierivanja, imamo najvie iskustva a u neku ruku smo i vodii. Ne smijemo se dakle istodobno udaljiti. Neka radije poe netko drugi sa mnom!

- Mister Jemmy je u pravu - ree Martin. - ja u poi s njim.

- Ne, moj mladi prijatelju - uzvrati Jemmy. - Ja znam da je u vaoj dobi ovjek uvijek spreman na takve pustolovine. Ali ovaj podvig je moda opasan, a mi smo preuzeli preutnu obavezu da bdijemo nad vama kako bismo vas nepovrijeenog doveli vaem ocu.

- Onda u poi ja! - viknu sakati Frank.

- Da, neu imati nita protiv toga. Mister Frank se ranije u Moritzburgu borio sa slugom i nonim straarom te se nee valjda bojati mamuta.

- Ja? Da se bojim? Nije mi ni na kraj pameti!

- Dakle nek" ostane pri ovom. Ostali neka produe pravo, samo emo nas dvojica skrenuti desno.

I tako