KARLOVAČKA REGIJA

• Karlovačko Pokuplje i Kordun + dio Žumberka – prijelazni kraj

• izrazito prometno značenje – od 18. stoljeća cestovni promet – Karlovac kao prometno čvorište

• od kraja 19. stoljeća željeznica - tranzitno značenje, posebno u automobilskom razdoblju

• nepovoljni prirodni uvjeti

• od S prema J:– Žumberak (Kupčinski i Radatovićki kraj)– Karlovačko (srednje) Pokuplje s Karlovačkom

zavalom– zaravni karlovačkog krša i Kordun s Petrovom

gorom

• Karlovačko Pokuplje – prirodna os je Kupa (od Ozlja donji, nizinski tok) – kompozitna dolina (mnogo veće prometno značenje u prošlosti)

• Karlovačka zavala – sjeverno od Kupe - najniži dio je Crna mlaka (110 m) koncentracija tekućica + akumulacije Kupe otežana drenaža močvare pretvorene u ribnjake + šume hrasta lužnjaka (Draganićka šuma...)

• zbog ugroženosti naselja uz Kupu – hidromelioracijski radovi (kanal Kupa-Kupa i brojni manji kanali)

• Žumberak – Kupčinski i Radatovićki kraj gravitiraju Karlovcu

• Kupčinski kraj – uz rijeku Kupčinu – u sjev. dijelu krški oblici, a u južnijim dijelovima gušća mreža vodnih tokova u trijaskim stijenama

• Radatovićki kraj – najsuši dio, izrazita krška obilježja – orijentiran prema Ozlju (i Metliki u Sloveniji)

• mala depopulirajuća naselja

• zaravni karlovačkog krša – niski krš (kredni vapnenci s crvenicom), dobro obrastao zeleni krš

• prijelazno područje između Pokuplja i Korduna • Kordun (od franc. Cordon militaire) – niske, otvorene

vapnenačke zaravni (vapnenac i dolomit kredne i tercijarne starosti) u porječju Korane i Mrežnice, s brojnim ponikvama (boginjavi krš), pokrivenima vegetacijom plitki pokriveni ili zeleni krš

• dio Korduna ist. od Korane je nepropusan (Petrova gora)• rijeke su usjekle duboke kanjone; sedrene barijere i

slapovi mlinovi (Rastoke kod Slunja)

• Petrova gora (512 m) – sjeveroistočni dio Korduna - jezgra od paleozojskih škriljavaca i starijih stijena s dosta rudnih ležišta

• nepropusne stijene mreža manjih tekućica obilje vode + rudno bogatstvo razvijena naseljenost

• najveća naselja: Vojnić (1221) i Gvozd/Vrginmost (1095)

• 110.000 st. (1971: 180.000 st.), 2700km2, 41 st/km2 (bez dijela GH)

• prije 16. st. - rijetka naseljenost• feudalni gradovi Ozalj, Dubovac, Novigrad,

Žumberak, Slunj...• trgovišta uz Kupu (Ribnik, Trg, Dubovac,

Steničnjak...) i Koranu (Drežnik, Tržac, Slunj, Cetin, Blagaj...)

• turske provale iseljavanje• sjeverni dio Pokuplja – kontinuitet naseljenosti – očuvalo

se staro stanovništvo, kulturno asimiliralo doseljenike • južni dio – prekid kontinuiteta naseljenosti (150 godina) -

ničija zemlja između Osmanlijskog Carstva i Austrije• Karlovačkim mirom 1699. granica se pomiče na Unu

vojnokrajiška kolonizacija• Petrova gora – prostor stare naseljenosti (Perna /od

1225. slobodni kralj. grad/, Steničnjak, Krstinja), zatim prekid naseljenosti 150 godina pa nova kolonizacija i struktura naseljenosti

• 1857. u svim dijelovima (osim karlovačkom i dugareškom) više stanovnika nego danas (maksimum 1931. – 200 000 st.)

• do kraja 19. st. najbrojnije stanovništvo u općini Slunj (Vojna krajina); nakon razvojačenja 1881. godine stagnacija, a nakon II. svjetskog rata nagli pad

• snažno iseljavanje od početka 20 stoljeća depopulacija (samo u karlovačkom kraju stalan porast stanovništva)

• iseljavanje u SAD pa u Europu i u ind. centre

Karlovac

• povoljan smještaj na hidrografskom čvorištu

• povoljan regionalni položaj – na spoju između panonskog i gorskog prostora

• povoljan nadregionalni položaj – na kontaktu Panonije i Dinarida, na prometnom pravcu Panonija-Primorje; križište putova prema moru (Rijeci i Splitu)

4 faze razvoja:

1. vojnička faza (od 1579. do poč. 18. st.) – tvrđava nizinskog tipa u

obliku šesterokrake zvijezde

– u 16. i 17. st. izrazita vojničko-obrambena funkcija

– vojno značenje opada nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699.

• 2. prometno-trgovačka faza (od poč. 18. st. do 1873.) – izgradnja kombiniranog podunavsko-sjevernojadranskog transportnog

sustava - Karlovac postaje glavni terminal– izgradnja modernih prometnica: 1726. Karolinska cesta, 1779.

Jozefinska cesta, 1811. Lujzinska cesta – 1777. slobodni kraljevski grad– razvoj trgovine, širenje grada izvan zidina – "zlatno trgovačko doba"– izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka 1873.

• 3. industrijska faza (od 1873. do II. svj. rata)– izgradnja željeznice gubitak čvorišnog značenja

ekonomska kriza– agrarna kriza jeftina radna snaga doseljavanje u

Karlovac (1857. – 8000 st., 1890. – 13.000 st.)– razvoj industrije (prerada agrarnih proizvoda i drva iz

okolice; pivovara 1854.); hidrocentrale na Kupi 1908. (i 1952.) s izgradnjom željeznice i razvojem industrije – širenje grada sjeverno od Kupe

– razvoj centralnih funkcija

• 4. suvremena faza (nakon II. svj. rata)– daljnji razvoj industrije i ostalih funkcija i teritorijalno

širenje nakon II. svj. Rata– metalna, tekstilna, kožna...– razvoj Karlovca u regionalni centar

• 1953. 32.000 st.• 1961. 40.000 st.• 1991. 60.000 st.• 2001. 49.000 st.• 2011. 46.833 st.

• prostorno srastao s Dugom Resom – dvojno naselje u morfološkom smislu, ali slaba funkcionalna međuzavisnost (ispod 10% dn. migr.)

• gravitacijsko područje dnevne migracije Karlovca - radijus 30 km

• Duga Resa (6011 st.) • industrija pamučnih proizvoda (1884.) – faktori

razvoja tekst. ind.: opskrba el. energijom (HE na Mrežnici), jeftina radna snaga, dobar prometni položaj za nabavu sirovina

• naselje se razvilo tek poslije II. svjetskog rata – uslužne i druge funkcije

• ostala važnija naselja: Ozalj (1181 st.), Slunj (glavno naselje Korduna, 1674 st.), Vojnić, Gvozd (Vrginmost)

SISAČKA REGIJA

• obuhvaća Sisačku Posavinu i Banovinu (Baniju)• Sisačka Posavina – niski poplavni prostor uz

Savu, Lonju, Kupu i Glinu + jugoistočni dio Vukomeričkih gorica

• Banovina – Zrinska gora i okolna pobrđa + Pounje

• najprostraniji i najniži dio – aluvijalni sedimenti

• Posavina – poplavna, s obiljem površinskih voda

• tu Sava postaje izrazito nizinska rijeka akumuliranim materijalom povisuje svoje korito; uz Savu je nastala uska ocjedita terasa koja je viša od udaljenijeg područja naselja na terasi uz Savu, u nizini ih nema

• relativno siromaštvo prirodnim izvorima

• važnost savske potoline s ležištima nafte i plina (moslavački bazen s najvećim ležištima nafte u Hrvatskoj; prva ležišta otkrivena kod Križa 1948; do danas 10-ak naftnih, odnosno naftno-plinskih polja) – problem teritorijalne pripadnosti

• veliko prometno značenje Posavine (riječni promet u 18. i 19. st., krajem 19. st. željeznica)

• 1862. pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak (posavska magistrala kompletirana 1897. dionicom Dugo Selo-Novska) - veza Austrije s Turskom, preko Bosne (1882. godine želj. prugom spojeni Sisak i Bosanski Novi)

• moderna cesta sagrađena 1950. sjevernim rubom Posavine

• Banovina (Banija, od Banska krajina)• brežuljkast prostor nepropusne građe

(neogenske pjeskovite i laporovite gline + aluvijalni pijesci i šljunci); Zrinska gora (paleozojski škriljavci, pješčenjaci i konglomerati; 616 m)

• u starijim slojevima rudna ležišta (olovo, cink, bakar, željezo, mangan) rudarstvo

• vodno bogatstvo + obilje šume (drvna snaga) + društveni uvjeti u sr. vijeku dobro naseljen i valoriziran prostor – najpoznatija središta Zrin i Gvozdansko

• u 16. st prekid; u 17. st. naseljavanje krajišnika• željezna ruda željezara u Sisku (1938.);

kasnije, rudarstvo zamrlo• iskorištavanje šumskog bogatstva (drvna

industrija u Kostajnici, Majuru, Glini i Petrinji)

naseljenost• 116.000 st. (1991: 172.000); 3200 km2; 36 st/km2

• maksimum naseljenosti 1931. (210.000 st.) – nakon toga veliko smanjenje kao posljedica emigracije (osim u sisačkom kraju)

• dvorski, glinski i kostajnički kraj:– 1910. 87.000 st.– 1991. 52.500 st.– 2011. 27.500 st. (dvorski kraj je, poslije slunjskog, najrjeđe naseljen

prostor Središnje Hrvatske – 11 st/km2)

Sisak

• povoljni lokalni smještaj, mnogo ranije valoriziran nego kod Karlovca

• regionalno značenje – na završetku savskog plovnog puta (lučki terminal - tranzitno značenje)

• nadregionalni položaj – u savskoj udolini koja je jedan od naših najvažnijih prometnih pravaca

• nedostatak: danas ne predstavlja značajno križište

• jedno od naših najstarijih poznatih naselja (keltska Segestica, antička Siscia)

• nakon rimskog doba propast zbog slabih autohtonih prirodnih uvjeta razvoja

• u 16. i 17. st. vojnička funkcija (veće značenje Petrinje)

• uspostava podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava u 18. st. porast značenja Siska

• od 1870-ih godina rast Siska – trgovačko-obrtnička važnost i industrijalizacija (ciglana, pivovara, drvna industrija; kasnije željezara, rafinerija nafte...) – gl. faktor razvoja je položaj

• danas regionalni centar s 33.322 st. (1991: 46.000 st.)

• Sisak i Petrinja - dvojno naselje; slaba funkcionalna povezanost, ali određena funkcionalna komplementarnost: Sisak – nešto jača industrija, Petrinja – nešto jače uslužne djelatnosti

• Petrinja – gospodarsko središte Banovine

• do druge polovice 19. stoljeća važnije središte od Siska; slabiji prometni položaj promjena odnosa

• 15.683 st. (2001: 13.700, 1991: 18.700 st.)

• ostala naselja: Glina (4680), Hrv. Kostajnica (2127), Lekenik (1897), Sunja (1412), Dvor (1406), Hrv. Dubica (1040), Topusko (945), Jasenovac (653)...

• dvojna naselja u Pounju – uz Unu, trgovišta na susjednim obalama: Dvor – Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica – Bosanska Kostajnica, Hrvatska Dubica – Bosanska Dubica

• dvojni gradovi na Uni (i Savi i Dunavu) nisu nikad činili funkcionalnu cjelinu jer su pripadali različitim urbanim sistemima; rijeke su bile granice kulturnih areala

• naselja uz Savu - mala, bez centralnih funkcija; izrazita depopulacija, osim onih u neposrednoj blizini Siska

ISTOČNA HRVATSKA (OSJEČKA MAKROREGIJA)

• 741.630 st. (821.629, 2001.), 11.112 km2, 66,7 st/km2

• pretežno prirodne međe• prevlast nizinskih krajeva• najvrednije poljoprivredne površine u

Hrvatskoj + šumsko bogatstvo imigracijski prostor

• longitudinalna orijentacija glavnih elemenata prirodne osnove bolja prirodna prohodnost u smjeru zapad-istok

• društveni faktori veća važnost transverzalnih putova u prošlosti

• tek od početka 20. st. prevladava uzdužna orijentacija (posavska željeznička pruga 1891., autocesta, podravska magistrala...)

• istočni dio - lesni ravnjaci (đakovačko-vukovarski, Erdutski brijeg, Bansko brdo) i aluvijalne ravni (starije - više i agrarno vrednije te mlađe - niže i podvodne)

• zapadni dio - pejzažno raznovrsniji i složeniji: aluvijalne ravni Drave i Save, prigorja i podgorja, nizina Karašice i Vučice + Požeška kotlina

Stanovništvo • imigracijsko-emigracijski prostor: nakon višestoljetnih stalnih izmjena stanovništva

(doseljavanja su bila dominantna), od 60-ih godina 20. st. jači odljev stanovništva

• 1857.-1948. porast 86% (s 370.000 st. na 690.000 st.)• 1948.-1991. porast 29% (1991: 892.000 st.)• 1991.-2011. smanjenje 17,6%

• 2011.: 87,2% Hrvata, 8,1% Srba, 1,3% Mađara, 0,1% Nijemaca

• najnegativnije kretanje: Donji Miholjac, Orahovica i Slatina - izumiranje (E4)

• danas 2/3 teritorija zahvaćeno emigracijom i depopulacijom

• prostorni prerazmještaj stanovništva koncentracija u gradove, naročito centre rada (nakon 2. svj. rata gradska naselja +124%, ostala naselja -4,2%) smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva

• preko 70% stanovništva živi u istočnom dijelu

• najslabije urbanizirana makroregija - najviši udio poljoprivrednog, a najniži udio gradskog stanovništva

• stupanj dnevne pokretljivosti znatno niži od prosjeka za Hrvatsku• 1991. - 20 centara rada s više od 1000 zaposlenih (3/4 zaposlenih

IH), samo Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod i Požega više od 10 000 zaposlenih

• nepravilna mreža centara rada

• osovine urbanizacije:

– Nova Gradiška-Slavonski Brod-Vinkovci-Vukovar

– Slavonski Brod-Đakovo-Osijek

– Požega-Pleternica-Slavonski Brod

– Slatina-Orahovica-Našice-Osijek

– Donji Miholjac-Valpovo-Osijek

– Beli Manastir-Osijek

• pravilan red veličine gradova

• rubna položenost svih većih gradova nejednaka urbanizacija; nedostatak većih gradova u SZ dijelu

OSIJEK

• 1991: 104.761 st.; 2001: 90.411 st.

• 1991-2001. smanjenje 13,7%

• 2011.: 84.104 st., smanjenje 7%

• najmanji stupanj demografske koncentracije među makroregionalnim središtima (11,3% stanovništva, 24% zaposlenih Istočne Hrvatske), najmanje povećanje od 1857. do danas

• razlozi: rubni geografski (uključujući prometno-geografski) položaj, poljoprivredne značajke šire okolice

• posljedica: postupno slabljenje gravitacijskog utjecaja u zapadnom i jugozapadnom dijelu makroregije ( razvoj Slavonskog Broda kao regionalnog centra); JI dio - Vukovar i Vinkovci

• duga gradska tradicija

• povoljan topografski smještaj

• položaj na križištu dva važna prometna pravca: iz Podravine prema Podunavlju i iz Mađarske prema Bosni i moru – do 18. stoljeća veliko prometno i strateško značenje, nakon toga gubi vojno-strateške i prometne funkcije (ostaje izvan glavnog posavskog pravca)

• u najnovijem razdoblju Osijek je također na periferiji države, ali je središte regionalnih i nadregionalnih prometnica, željezničko križište, ima zračnu luku (?) istočna vrata Hrvatske (nepovoljnost: nerazvijeno okruženje)

Historijsko-geografske faze razvoja grada:

• od poč. 1. st. pod Rimljanima – Mursa – važan prijelaz preko Drave; sjedište riječne flotile i križište na sutoku cesta između Gornje (Poetovio) i Donje Panonije (Sirmium) – početkom 2. st. status grada-kolonije (pravo na samostalnu upravu)

• u srednjem vijeku obrtničko-trgovačko središte agrarno-stočarske okolice (naziv Osijek prvi put se spominje 1196. - Eszek, od starog hrv. naziva Osik)

• važan križišni prometni položaj

• u drugoj polovici 15. stoljeća 1500-2000 st.

• Osmanlijsko razdoblje (1526.-1687.)

• orijentalno naselje s utvrdom – ojačala vojno-strateška funkcija

• trgovačko središte

• 1579. - 345 kuća, početkom 17. stoljeća oko 1000 kuća

• Austrijsko i austro-ugarsko razdoblje

• od poč. 18. stoljeća glavno vojno središte Slavonije

• od 1712.-1719. izgrađena nova austrijska tvrđava (vojska, trgovci, obrtnici) – urbanističko-prostorna cjelina, oblikovana u baroknom slogu

• 1759. vodovod i vodotoranj, 1779. kanalizacija, 1780. novi most preko Drave

• do 1783. sjedište Generalkomande – nakon toga Osijek gubi vojno-strateško značenje ( Petrovaradin), ali razvijaju se upravne funkcije

• tri jezgre (Tvrđa, Gornji i Donji grad) su 1786. ujedinjene u jedinstvenu gradsku općinu

• krajem 18. st. u juž. dijelu grada njemački doseljenici oformili Novi grad

• 1814. - bez vojske i plemstva: 1667 kuća i 8879 stanovnika (+ oko 600 vojnika i 200 plemića = oko 9500 stanovnika) – najveće gradsko naselje u Hrvatskoj

• dva bitna faktora razvoja grada: – izgradnja tvrde ceste preko Baranje za

Mađarsku 1779.– dobivanje statusa slobodnoga kraljevskog

grada 1809.

• pojačan gospodarski razvoj (obrt, trgovina, sajmovi, riječni promet, brodogradilište...) porast broja stanovnika

• od sr. 18. st. razvoj manufakture, od druge pol. 19. st. industrija• razvoj kulturnih funkcija od 18. st. (1729. gimnazija, 1735. tiskara itd.)• upravna funkcija (od sr. 18. st. sjedište Virovitičke županije) • izgradnja želj. mreže: 1877. veza s Budimpeštom, 1878. sa

Slavonskim Brodom, 1894. Osijek-Našice-Batrina, s odvojkom do Pleternice i Požege

• za Austro-Ugarske, Osijek je jedan od najjačih hrvatskih industrijskih gradova (1906. 28% od ukupnog broja industr. radnika u Hrvatskoj)

• izgradnjom pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka opada prometno značenje Osijeka

• između dva svj. rata slabi upravna funkcija Osijeka (pripao je Savskoj banovini sa sjedištem u Zagrebu)

• Razvoj industrije (1921. tvornica sapuna, 1922. tvornica keksa, 1926. elektrana, 1930. svilana...)

• jaka imigracija u grad krajem 20-ih i poč. 30-ih godina prostorno širenje grada – bolje povezane gradske jezgre (tramvaj, elektrificiran 1926.)

• nakon drugog svj. rata bolja integracija s okolicom

• modernizirane ceste i želj. pruge, izgrađena zračna luka Klisa (1979.)

• razvoj industrije (kemijska, metaloprerađivačka, prehrambena...) i prometa (luka u ist. dijelu grada – Nemetin)

• razvoj kulturnih funkcija (npr. Sveučilište 1975.)

• socijalni zoning grada: istočni dio Gornjeg grada i Tvrđa – poslovna zona s koncentracijom upravnih, školskih, kulturnih i uslužnih djelatnosti

• nova stambena naselja (Sjenjak, Jug I, Jug II)• industrijska zona u ist. i juž. dijelu grada

• spontano širenje u smjeru zapad-istok, a planskim mjerama se potiče razvoj prema jugu i sjeveru (u juž. dijelu industr. zona i stambena naselja, u sjev. dijelu, preko Drave, suvremeni rekreacijski centar)

• Osijek kao centar rada - 1991. godine 55.000 zaposlenih (18.000 dnevnih migranata)

• 2012.: 49.272 (Grad Osijek)

ISTOČNA HRVATSKA

• 1. Istočnohrvatska ravnica (Hrvatsko Podunavlje)– Osječka pridravska nizina

(Donjodravska ili Dravsko-dunavska nizina)

– Slavonska Podravina– Baranja– Vukovarski ravnjak– Đakovački kraj– Bosutska Posavina

• 2. Zapadnoslavonski brdsko-dolinski prostor– Slavonska Posavina– Požeška kotlina