Kasnoantički graf na Jadranu_Katic_Miroslav_crop

7/29/2019 Kasnoantiki graf na Jadranu_Katic_Miroslav_crop

1/6

523

Autor opisuje razvoj novih kasnoantikih civitates na istonoj obali Jadrana. Uestalim upadimabarbarskih naroda propadaju kopnene komunikacije koje su spajale istok i zapad Carstva. Zato sepromet sve vie prebacuje s kopnenih na morske putove to e uvjetovati nastanak novih utvrenihlukih sredita du Jadrana. Justinijanova kastrizacija obale nastaje upravo zbog uvanja ipoboljanja ve stvorene prometne infrastrukture, ona je bila vana u razvoju novih kasnoantikihcivitates, ali nije bila presudna kako se to do sada esto isticalo.

Kljune rijei: kasnoantiki grad, Justinijanova rekonkvista, kastrizacija, Hvar-Lisina, Kopar

NOVA RAZMATRANJA O KASNOANTIKOM GRADUNA JADRANU

UDK 930.2 (497.5) 65Primljeno/ Received: 2003. 07. 08.Prihvaceno/ Accepted: 2003. 09. 15.

Miroslav KATI

Miroslav KatiHR 21000 Split

Ministarstvo kultureKonzervatorski odjel u Splitu

Porinova 2

Antiki grad na istonoj obali Jadrana doivljavavrhunac razvoja tijekom stabilizacije rimske vlasti. Onje ujedno najsnanije mjesto pacifikacije Ilirika jerkroz urbana sredita autohtono stanovnitvo prihvaanovi, rimski nain ivota.Pax romana omoguava snaanrazvoj gradova, tako Salona iri svoja predgraa premaistoku i zapadu od stare gradske jezgre (Cambi 1991:17-18). Oni se razvijaju bez odreenog plana, uzducesta koje su vodile prema sjeveroistoku (Klikim

vratima) i jugoistoku (Epetiju), zatim na zapad uzcestu koja je vodila prema Trogiru. Takvo je irenjebilo pogubno za rimske nekropole koje su se formiraleuzdu navedenih cesta. Velika koliina nadgrobnihspomenika s tih nekropola zavrila je uzidana u bedemepodignute oko salonitanskih suburbija oko 170. godine(Khler 1991: 233). Naknadno fortificiranje suburbijaunijet e bitne promjene u urbani razvoj Salone.Amfiteatar i luka se interpoliraju unutar perimetrabedema koji ujedno ograniavaju daljnje fiziko irenjegrada. Smanjenjem prostora za izgradnju, stambeni ese objekti poeti dizati u visinu. To e izazvati svojevrsninered koji se najbolje uoava na iskopanom stambenomsklopu lokaliteta Ilinac, gdje su ulice suene i negiranestalnim dogradnjama kua (Cambi & Rapani 1970:106-111).

Slino primjeru salonitanskih suburbija i u ruralnimse predjelima formiraju nova naselja uzdu rimskihcesta. Ona im je esto i glavna ulica, kao u naseljuBlagaj u dolini rijeke Japre, Lisiiima kod Konjica iliu Rakanima kod Bosanskog Novog (Basler 1972: 37 -38). Istu morfologiju naselja moemo pretpostaviti napriobalju u dananjoj Bakoj Vodi i Makarskoj. Zbogsmjetaja u dolini i disperzivnog rasporeda nastambi iostalih objekata, ova naselja nisu imala nikakvedefenzivne osobine i bilo ih je nemogue uspjenofortificirati. Zato se njihovo stanovnitvo u nemirnomdobu kasne antike sklanja na oblinje uzvisine i brdagdje podiu utvrena naselja najee na mjestu starihilirskih gradina (Cambi 2002: 251-253). Obiljegraevinskog kamena preostalo od prapovijesnih gradinaolakavalo im je izgradnju utvrda. Novim okolnostimastanovnitvo se prilagoavalo na razne naine.Spomenuto naselje u Bakoj Vodi se u kasnoantikodoba iz nizine premjeta na uzvisinu Gradina, dok sekasnoantikiMuccurum utvruje na sigurnom poluotokusv. Petra. Na mjestu rimskog naselja Muccurumvjerojatno jo stoje crkve i pojedini objekti, no to sutek pretpostavke koje bi istraivanjima trebalo utvrditi.U Banjoj Luci se kasnoantiko naselje opet zatvaraunutar vrstih bedema stare rimske utvrde Castra (Peria1990: 173).


2/6

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

524

Kada zapravo poinje podizanje visinskih naseljau unutranjosti, teko je odgovoriti na osnovidosadanjih istraivanja. uro Basler poetak njihoveizgradnje stavlja negdje u sredinu 4. st. (Basler 1972:47). Slavko Cigleneki je pak, za podruje dananjeSlovenije utvrdio sloeniju sliku formiranja visinskihutvrda koje se podiu od 3. st. Meutim, na svim

nalazitima nije se mogao slijediti kontinuirani ivotod 4. do 6. st. (Cigleneki 1987: 121-127, 126). Posljednjaistraivanja lokaliteta Gradina na Jelici kod aka uSrbiji koja vodi Mihailo Milinkovi pokazuju intenzitetJustinijanove obnove koja je u 6. st. zahvatila ovopodruje (Milinkovi 1988: 74-76). Jelica je utvrenigrad s pet crkava gdje su otkriveni nalazi koji upuujuna prisutnost Germana. Oni su se ukopavali unutarcrkve to je do sada jedinstven primjer (Milinkovi2002: 107-114). Kod nas su istraivanja na kasnoantikojutvrdi Kuzelin kod Zagreba pokazala da ova utvrdaegzistira od 4. st. (Sokol 1994: 200-205) iako imatragova ivljenja i u ranijim periodima. Na Kuzelinusu istraivanja jo u tijeku i zasigurno e dati vanerezultate za ire poznavanje kasnoantikih utvrenihvisinskih naselja sjevernog dijela Hrvatske. Kada onanastaju jasnije e se utvrditi tijekom buduih istraivanja.

No kako god bilo, kod nas se, kao i u ostalimdijelovima Carstva, 3. st. javlja kao vrijeme znaajnihpromjena. Kriza 3. st. najjasnije se odraava krozstagnaciju gradova: smanjuje se dareljivost bogatihpojedinaca, opada podizanje javnih zgrada, kipova,organiziranje banketa, igara itd. (Liebeschuetz 1992:7). Posljednja arheoloka otkria u Lici ukazuju najo jedan aspekt krize 3. st. o kojem se do sada nije

nita znalo. Rije je o pomoru stanovnitva od kugena to upuuju nalazi iz Bubijeve jame, smjetenejuno od Karlovca kod mjesta Sia. Pokojnici su polaganiu jednoj od jamskih galerija, a pokretni nalazi rasutipo povrini datiraju ukope u 3. st. (Perki 2002: 122).Kuga je nedvojbeno uzrokovala depopulizaciju ireregije. Teko je povjerovati da je ova opaka bolestzahvatila samo liko podruje kamo je najvjerojatnijedola iz panonskog prostora. Kako je utjecala napriobalne gradove, tek treba utvrditi.

to se dogaa s antikim gradom na istonomJadranu najbolje je opisao Mate Sui u svojoj poznatoj

knjizi. U poglavlju koje obuhvaa kasnu antiku, autoristie rustifikaciju grada, pa navodi:Na svom dugom

povijesnom putu antiki se grad naao tako rei natoki s koje je startao jo u protourbanom razdoblju.(Sui 1976: 248). Grad ostaje bez vanih graevinapoput vodovoda koje postupno zamjenjuju cisterne ibunari. Evidentno je opadanje kulture urbanog ivljenja,pa se i mrtvi esto pokapaju unutar gradskog areala.Uz istone salonitanske bedeme naeno je groblje nakojem su pokopana veinom djeca (Mardei 1999-2000: 149). Arheoloki nalazi nedvojbeno upuuju napropast klasinog rimskog grada. Meutim, kada

govorimo o kraju 4., 5. ili o 6. st. komparacija s prvimstoljeima poslije Krista postaje anakrona, bilo da jerije o fizikom ili upravnom razvoju grada.

Kristijanizacija donosi znaajne promjene. Gradovi stiunovi kranski identitet - toliko izraen u Saloni.Muenici i sveci postaju izvor zatite i slave, a biskupipostaju sve utjecajniji (Liebeschuetz 2001: 137-168).Oni su zapravo bili stvarne voe naroda, u pisanimizvorima esto se spominju kako organiziraju obranugradova prilikom napada barbara.

Gradska se uprava takoer mijenja. Od 4. stjavlja se funkcijacurator, zatimdefensor civitatis koji jestajao na elu gradske uprave. U Justinijanovo vrijeme

curatorima sudsku, dokdefensorima upravnu funkciju(Ferluga 1957: 53). Pored spomenutih titula javlja sei pater civitatis. Problematika kasnoantike gradskeuprave posebna je tema, kod nas jo nedovoljnoobraena.

Ovdje nas u prvom redu zanima fiziki razvojkasnoantikog grada bez kojeg ne moemo razumjetigenezu srednjovjekovnih naselja i utvrda (Babi 1989:8-9; Raukar 1996: 36). Postoje razliita stajalita o

kasnoantikom gradu kod nas. Neki su u nastojanjuda uspjenije objasne mrano doba 7.-8. st.,fokusirajui panju na crkvenu tradiciju, sakralnuarhitekturu i plastiku, stvorili teoriju o odumiranjugradova (Rapani 1980: 200). Odumiru uglavnom veigradovi poput Salone i Narone (Rapani 1987: 59-60).Ova teorija je u posljednje vrijeme u hrvatskojhistoriografiji uglavnom prihvaena (Goldstein 1995:115-122). Kad je rije o odumiranju starih antikihsredita, valja biti oprezan jer svaki grad moe bitipria za sebe. Svaki moe imati svoje specifinosti,odnosno razliite naine prilagoavanja novimokolnostima. Posljednja istraivanja ipak potvruju dau kasnoj antici imamo i potpuno suprotan proces odnavedenog odumiranja, to se svakako odnosi i navee urbane centre. Dokazan je nastanak i razvojgradova Hvara i Kopra ba u kasnoantiko doba.Slinu poleogenezu moemo pretpostaviti i za nekadruga urbana sredita, na to su upozorili pojediniautori. Istaknuo bih Julijana Medinija koji je upozoriona Kozmografiju anonimnog pisca iz Ravene, pisaniizvor datiran u poetak 6. st., gdje se navodi vienovih imena civitates, kako ih Anonim naziva, a kojene nalazimo navedene u ranijim rimskim itinerarima.Stoga Medini zakljuuje da se radi o novim

kasnoantikim sreditima koja su nastala ili postalavanija u kasnoantiko doba (Medini 1978: 71). Suipak o istom problemu pie sljedee:Isto tako mnogo

novih civitates ima u katalogu gradova Dalmacije iLiburnije (navedenih u Kozmografiji op. aut.), iduiod Ljea pa dalje prema sjeverozapadu sve do Albone.Na temelju ovoga moglo bi se u prvi mah zakljuiti daje kasna antika pruala veoma povoljnih uvjeta za razmahurbanizacije pojedinih naselja. No takvo bi rasuivanje

bilo pogreno (Sui 1976: 241) Posljednja arheolokaistraivanja ipak pokazuju da je Medini bio blieistini. Korak dalje napravio je Slobodan ae u svojoj

opsenoj studiji o Kozmografiji. On jasno upozoravana injenicu da: u Kozmografiji nalazimo najstarijepodatke o nastajanju novog sustava naseljavanja u naem


3/6


525

primorju (ae 1993: 431). Prije toga se ae, osvrena proces kastrizacije - pomicanja naseobina nalake branjive uzvisine koje bi se utvrdile zbog zatitestanovnitva od opasnosti. ae pie da su Ravenjaninovipodaci dragocjeni jer: svjedoe o tomu da je kastrizacijauvelike uznapredovala jo i prije 6. st., kada e sustavnim

naporima, vjerojatno ve od ostrogotske vlasti, a zatim

osobito pod Justinijanom, itava pokrajina biti prekrivenagustom mreom razliitih utvrenja, od gradova do malihtvrava i izvidnica. Osobito je dobro prikazano stanje

du obale gdje su oevidno s jakim razlogom dometnutai mjesta koja nisu na magistralnim cestama: Raguzij/

Dubrovnik, Ston, Makar, Drid. (ae 1993: 430) aeje i ovdje koristan zbog konkretnijeg odmaka odprenaglaenog utjecaja Justinijanove kastrizacije za kojuse vezuje veina kasnoantikih utvrda na istonoj obaliJadrana (Tomii 1998: 1076-1081, Fig. 1). Naime,morat emo poeti razlikovati visinska utvrena naseljakoja su ranije nastala od ranobizantskih kastruma.

To je potrebno zato to ranobizantska kastrizacijapostaje jasnija promotrimo li je u odnosu na ranijeutvrde i gradove 4./5. st. Justinijan zapravo titi veformiranu infrastrukturu gradova, visinskih naselja icrkava razmjetenih po otonim uvalama uzdupomorskih putova (Zaninovi 1994: 135-146). On samojo jednom uvruje postojei sustav s ciljem da seosigura komunikacija izmeu istoka i zapada, titeitako jedini put prema Raveni. Stoga Justinijanoveutvrde treba konano poeti razlikovati od ranije nastalih,osobito od urbanih sredita poput Lisine, tj. gradaHvara. Tako bismo konano razdvojili civilne od vojnihsredita, to je tek prvi korak u irokoj problematici.

Razvoj kasnoantikihcivitates je postupan i spontan,za sada ga najbolje iitavamo u gradu Hvaru.

Grad Hvar, odnosno Lisina se poela formiratinegdje krajem 4. st. da bi se kroz 5. i 6. st. daljerazvijala. Na istom mjestu se nalazila prapovijesnaeljeznodobna gradina, zatim rimski gospodarski sklopiz 1. st. poslije Krista od kojeg jo ne nalazimoarhitekturu nego samo keramike ulomke. Oni namukazuju na funkcioniranje luke na mjestu dananjeggrada Hvara u rimsko doba, najvjerojatnije u kontekstuokolnih villa rustica na koje upozorava Nika Petri(Petri 1975: 13-19; Petri 1989: 18). Lisina nema

ranije antike urbane korijene iju bi tradiciju batinilai iz kojih bi iznikao kasnoantiki grad. Materijal skraja 4. i 5. st. jasno upuuje na postupan razvoj oveurbane aglomeracije. Ona je u periodu 6. st. doivjelaprocvat iako se u 5. st. dogodila nekakva destrukcijakoja jo u potpunosti nije jasna (Kati 1999-2000: 43).Moment ruenja i podizanja pojedinih kasnoantikihsredita specifinost je o kojoj pri istraivanjima moramovoditi vie rauna jer jedno sredite tijekom kasneantike moe doivjeti niz destrukcija i ponovnihobnavljanja. Prokopije spominje prvi put Lisinu ukontekstu bizantsko - ostrogotskog rata kao mjesto u

kojem se skuplja bizantska flota prije napada na Salonu(Procopii Caesariensis 1963: 37). Lisina je tako dospjelau pisane izvore, a arheoloka istraivanja takoer

pokazuju da je bila vana luka preko koje je stizalodosta robe iz sjeverne Afrike i istonog Mediterana.

Hvar nije jedini grad s kasnoantikim korijenima.Slian razvoj ima i Koper u Sloveniji. Arheolokaistraivanja izvedena u Kopru posljednjih godina otkrilasu bogate kasnoantike slojeve i nedostatak ranijegurbanog tkiva na koji bi se kasnoantiki Koper naslonio.

Njegov prvi pisani spomen susreemo u pismima papeGrgura Velikog (590 604) gdje se navode Caprae iinsula Capritana (ael 1974: 446-456). Arheoloka suistraivanja pokazala da kontinuirano naseljavanje Koprapoinje od 5. st. (Cunja 1996: 129). Isto je i sNovigradom u Istri (castellum Novas,Neapolis), gdjeje takoer prisutan problem nedostatka ranijih antikihkorijena, pa je prihvatljiv navod Miljenka JurkoviadaNeapolis kao kastrum izlazi na povijesnu pozornicutek u kasnoantiko doba (Jurkovi 1996: 5-7). Sliansluaj moemo pretpostaviti kod Biograda, ibenika iDubrovnika gdje nam nedostaju egzaktniji arheoloki

podaci i ira slika materijala. Pisani izvori i arheolokaistraivanja, kako smo vidjeli, jasno upuuju da ukasnoantiko doba nastaju nova utvrena sredita slukom, crkvama, bedemima, neka od njih postat e ibiskupska sredita (Brato 1990: 32-33). Ako su postojaliuvjeti koji su pogodovali kasnoantikimcivitates, kakoih Anonim naziva, onda su isti uvjeti pogodovali istarim antikim gradovima u kriznom periodu kasneantike. Oito pojmu kasnoantike krize na istonojobali Jadrana treba odrediti jasnije granice, ovisno oarheolokim i povijesnim injenicama kojimaraspolaemo. Ne namjeravamo ovdje tvrditi da je tovrijeme bilo sjajno. Kako ga je osjeao Ausonius, kojije nosio titulu vir spectabilis, jasno pie na njegovomnatpisu s kraja 5. st. pronaenom u Podstrani kodSplita, gdje on svoje doba naziva najgorim, odnosnotekim vremenima (temporibus pessimis) (Zaninovi 1986-1987: 21). Usprkos svemu, ne moemo prihvatiti nigeneraliziranje o propadanju i odumiranju urbanihsredina jer svakako treba slijediti prostornu i arheolokusliku naih priobalnih gradova, koji nas stavljaju predkonkretan problem interpretacije njihove kasnoantikegeneze. Tu su i problemi metodolokog pristupa estoodreenog zanimanjem istraivaa, ili pak primjerimaistraivanja koja s minimalnim zahvatima daju

maksimalne rezultate. Tako se i o otoku Hvaru ukasnoantiko doba stvorila iskrivljena slika krozinterpretacije pojedinih arheolokih istraivanja.Spomenuli smo nastajanje kasnoantike Lisine, novogurbanog sredita na jugozapadnoj strani otoka. Osimnje moramo navesti utvrdu Galenik s lukom u podnojui utvrenim poluotokom Gradina u Jelsi. Gradinutreba promatrati u kontekstu navedene luke. Onanajvjerojatnije pripada periodu Justinijanove rekonkviste.Uglavnom, rije je o potpuno novom kulturnom pejzauu ijem je sreditu Faros. U Farosu su pak otkriveniostaci dvojnih ranokranskih crkava ukraenih

mozaicima i freskama (Jelii-Radoni 1994: 18-87), udoba kasne antike podie se sjeverni potez bedemato je za to vrijeme bio zahtjevan i skup poduhvat


4/6


526

koji nije mogla priutiti svaka sredina. On je smanjioutvrenu povrinu grada na polovicu u odnosu nafortificirani prostor starog grkog grada. Takva pojavadjeluje katastrofino kada nau povezanost fokusiramosamo na grad. No, kasnoantika urbana redukcija nijenovost na Mediteranu i utvrena je u nekim drugimsreditima to emo poslije razmatrati. Usprkos tomu

arheolozi projekta Jadranski otoci dolaze do zakljukada je rije o priobalnoj utvrdi nastaloj nakon to jezamrla rimska villa-vicus (Forenbaher, Gaffney, Hayes,Kaiser, Kirigin, Leach, Vujnovi 1994: 16-28). Njihovizakljuci su proizali iz triju sondi ukupne povrineoko 27 m2. To ne bi bio problem kad bi se te trisonde promatrale u kontekstu grada, a ne obrnuto -da se cijeli grad sloene arhitektonske i stratigrafskeslike smjesti u navedene tri sonde.1

Zakljuci istraivaa projekta Jadranski otoci nisuprihvatljivi iz vie razloga. Prvi je, kako vidimo,metodoloke naravi jer povrine sondi koje su iskopali,

nisu tolike da bi se mogli donositi dalekoseni zakljucio urbanom ili ruralnom karakteru naselja. Takoer sezaboravlja na upravnu i vjersku tradiciju grada. Samainjenica da se u periodu kasne antike grad naknadnofortificira, govori zapravo o njegovoj preobrazbi odpolisa do kastruma. Ovdje to nije tako drastino izvedenokao npr. u tesalskom gradu Demetriji gdje se u 6. st.podie potpuno novi kastrum na oblinjem brdu(Karagiorgou 2001: 197-215). To su uostalom predjelidirektnije izloeni graevinskim aktivnostimaJustinijanove rekonkviste. Blii su nam primjerismanjenja fortificiranih povrina u Epiru u gradovimaNikopolisu i Byllisu (Bowden 1996: 337). Takoer

moemo pretpostaviti da se sjeverni kasnoantiki bedemnaslonio na postojei, te da se ne radi o kompletnompodizanju novog kasnoantikog perimetra obrambenogzida, ve o poboljanju starog i podizanju samo jednogsjevernog trakta. Valja raunati uostalom da je sjevernastrana bila ugroena podizanjem razine mora. U svakomsluaju navedena je problematika daleko od pukogsvoenja na termine villa/vicus - rimski refugij (ma toto znailo) - priobalna utvrda. Rije je o vanoj pojavitransformacije antikog u kasnoantiki grad. Ona je usluaju Farosa izuzetno vana jer se susreemo, zasada, s jedinim primjerom redukcije urbanog korpusa

nekog antikog grada na naoj obali. Krajevi i poecipojedinih razvojnih faza urbanih cjelina ovdje semeusobno ne dokidaju nego isprepliu. Farosnedvojbeno zadrava svoje staro hijerarhijsko mjestokao vjersko (sada crkveno) i upravno sredite otoka.O tome to se s Farosom dogaa u rimsko dobaslikovitije govori lanak J. Jelii Radoni gdje opisujerimsku vilu urbanu bogato ukraenu mozaicima (Jelii Radoni 1996: 149-161). Takoer, valja napomenutida je Faros imao status rimskog municipija, o emupie Marin Zaninovi (Zaninovi 1988: 46).

Svoju prirodnu izoliranost u kriznim vremenimaotok je mogao iskoristiti kao strateku, a more kaoprometnu i gospodarsku prednost. Velike koliine fineimportirane keramike uvezene s raznih stranaMediterana, koje nalazimo u priobalnim gradovima,ne mogu se usporediti ni brojem ni raznolikou snalazima iz zalea i unutranjosti. Trgovinu dri obala,

no njezin razvoj nedvojbeno uvjetuje i unutranjostkoja je povezana rimskim putovima s obalnim gradovima.Meutim, dvije stare komunikacijske arterije rimskogcarstva koje su spajale istok i zapad u kasnoj anticinisu vie u funkciji.

Kopnene magistrale: Akvileja - Senija - Siscia -Sirmium - Naissus - Serdica - Konstantinopol i drugajuna: Akvileja - Senija - Burnum - Salona - Narona- Dirahij - Herakleja Linkestis - Tesalonika -Konstantinopol zbog uestalih upada barbarskih narodaprestaju funkcionirati. Zbog toga e se trgovina ipromet sve vie prebacivati na pomorske putove. O

tome sam ve pisao u svom prolom lanku (Kati1999-2000: 46). Otono stanovnitvo, vino pomorstvui brodogradnji, brzo je iskoristilo nove povijesne iprometne okolnosti, preuzimajui udio prometa i trgovineMediteranom. Takve okolnosti, uz sve vei prilivstanovnitva iz Panonije, stvorit e uvjete za postupnoformiranje kasnoantikih civitates na naoj obali. Unjihovu razvoju nedvojbeno e znaajnu ulogu imatiJustinijanova rekonkvista i podizanje utvrda uzdupomorskih putova, no zasigurno nee imati presudnuulogu kako se do sada mislilo. Justinijan podizanjemutvrda uzdu istonojadranskih pomorskih putova ne

gradi nikakav limes koji bismo usporeivali s onimsjevernoafrikim (Sui 1995: 133-145), nego nastojiosigurati i poboljati postojee uvjete za plovidbuJadranom. Moramo imati na umu da se u to vrijemene odvija samo kastrizacija, nego i izgradnja pristanitai luka najee u podnoju utvrda. Ona nije sluilasamo za opskrbu utvrde, nego i za sklanjanje trgovakihbrodova (Rapani 1987: 58). Ova su pristanita vanakoliko i same utvrde, jer su bitno olakavala navigacijui plovidbu istonom obalom Jadrana.

Dubrovnik takoer krije klju razvoja kasnoantikoggrada na Jadranu. Kod njega je problem to nismosigurni nastaje li prije 6. st., dakle prije Justinijanoverekonkviste. Kasnoantika tradicija, pomorstvo i trgovinaizdignut e ovaj grad do njegova konanog procvata usrednjem vijeku.

Ako veina gradova u razdoblju 7.-8. st. nijepreivjela dolazak Slavena, odnosno Hrvata, preivjelaje tradicija i ideja trgovine i povezivanja s istonimtritem.

Konano i Venecija gradi svoj prosperitet na istojideji. Ona praktino zamjenjuje Akvileju, nekadanjakopnena vrata Ilirika od koje su poinjala oba

1 Nakon takvog pristupa jedan od autora je napisao rad pod znakovitim naslovom: Gdje je Faros?


5/6


527

spomenuta magistralna pravca. Kao i istonojadranskigradovi, Venecija e na sigurnoj laguni poeti svojkasnoantiki razvoj temeljen na trgovini. Justinijanovonastojanje da sauva i osigura istonojadranske pomorskepravce, u osnovi se ne razlikuje od mletakog nastojanjada tijekom cijelog srednjeg vijeka postigne isto.Novonastali kasnoantiki gradovi, manja visinska naselja

rasuta du nae obale i Justinijanove utvrde, zapoelisu ono na emu e u srednjem vijeku Dubrovnik iVenecija izgraditi svoju mo i bogatstvo.

Ovaj rad posveujem dr. Nives Majnari-Pandi.tovanoj profesorici se zahvaljujem na podrci i pomoikoju mi je pruala tijekom moga studija u Zagrebu ikao mentorica pri izradi magistarskog rada.

POPIS LITERATURE

Babi 1989 Ivo Babi: Naselja pod utvrdama u Dalmaciji. Radovi 1989, OOUR prirodoslovno matematikihznanosti i studija odgojnih podruja u Splitu, Split, 7-25.

Basler 1972 uro Basler:Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 7-171.Brato 1990 Rajko Brato: Vpliv oglejske cerkve na vzhodnoalpski in predalpski prostor od 4. do 8. stoletja .

Ljubljana.Cambi & Rapani 1970 Nenad Cambi & eljko Rapani: Salona - Solin, antiki grad. Arheoloki pregled, 12, Beograd,

106-111.Cambi 1991 Nenad Cambi: Uvod, Antika Salona. Split.Cambi 2002 Nenad Cambi:Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Zagreb.Cigleneki 1987 Slavko Cigleneki: Hhenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6 Jh. im Ostalpenraum. Dela,

Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 31, 9-182.

Cunja 1996 Radovan Cunja:Poznorimski in Zgodnjesrednjeveki Koper. Koper.ae 1993 Slobodan ae: Civitates Dalmatiae u Kozmografiji Anonima Ravenjanina. Diadora, sv. 15,Zadar, 347-439.

Ferluga 1957 Jadran Ferluga: Vizantinska uprava u Dalmaciji. Srpska akademija nauka, posebna izdanja, knj.CCXCI, Vizantoloki institut, knj. 6, Beograd.

Goldstein 1995 Ivo Goldstein:Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb.Jelii-Radoni 1994 Jasna Jelii-Radoni: Ranokranske dvojne crkve u Starom Gradu na Hvaru. Split.Jelii-Radoni 1996 Jasna Jelii-Radoni: Rimskavilla urbana u Starom Gradu na Hvaru. Arheoloki radovi i rasprave,

12 (1995), Zagreb, 149-161.Jurkovi 1996 Miljenko Jurkovi: Novigrad istarski izmeu 7. i 12. st. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,

Kulturno-povijesni vodi 6, 5-31Khler 1991 Heinz Khler: Porta Caesarea u Saloni. Antika Salona. Split.Karagiorgou 2001 Olga Karagiorgou: Demetrias and Thebes: the fortunes and misfortunes of two Thessalian port

cities in late antiquity. Recent research in late - antique Urbanism, ed. by Luke Lavan, Journal of

Roman Archaeology, suppl. 42, 182-217.Kati 1999-2000 Miroslav Kati: Kasnoantiki grad na Jadranu - primjer grada Hvara. PPUD, 38, 19-49.Liebeschuetz 1992 Wolfgang Liebeschuetz: The end of ancient city. The city in Late Antiquity. London and New

York, 1-49.Liebeschuetz 2001 J.H.W.G. (John Hugo Wolfgang Gideon) Liebeschuetz: The decline and fall of the Roman city.

Oxford University Press.Mardei 1999-2000 Jagoda Mardei: Istoni trakt gradskih zidina Salone. Opuscula Archaeologica, 23-24, Zagreb,143-

153.Medini 1978 Julijan Medini: O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu

Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. Putevi i komunikacije u antici, Materijali XVII, Pe, 69-83.

Milinkovi 1988 Mihailo Milinkovi: Arheoloka istraivanja Gradine na Jelici u 1987. i 1988. godini. Zbornikradova Narodnog muzeja, XVIII, aak, 61-80.

Milinkovi 2002 Mihailo Milinkovi: Die byzantinische Hhenanlage auf Jelica in Serbien - ein Beispiel aus demNordlichen Illyricum des 6. Jh. Starinar, n. s. LI/2001, Beograd 2002, 71-133.

Peria 1990 Darko Peria: Zlatnik cara Justinijana iz Banjaluke. GZM, sv. 45, Sarajevo, 171-176.Perki 2002 Domagoj Perki: Grad mrtvih u Bubijevoj jami kod Barilovia. Histria antiqua, 8, Pula, 103-130.

POPIS KRATICA

AV - Arheoloki VestnikGZM - Glasnik Zemaljskog muzeja

(arheologija), Sarajevo

PPUD - Prilozi povijesti umjetnosti uDalmaciji

VAHD - Vjesnik za arheologiju i historijudalmatinsku


6/6


528

Petri 1975 Nika Petri: O gradu Hvaru u kasnoj antici. PPUD, 20, Split 5-29.Petri 1989 Nika Petri: Prilozi arheologiji kasnoantikog grada Hvara. PPUD 28, Split, 5-21.Procopii Caesariensis 1963 Procopii Caesariensis, Opera omnia, vo. II, De Bellis, Libri V VIII, Lipsiae in aedibus, B. G.

Tevbneri, I, 7.Rapani 1980 eljko Rapani: Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom

srednjem vijeku. VAHD, LXXIV, Split, 189-217.Rapani 1987 eljko Rapani:Predromaniko doba u Dalmaciji. Split.Raukar 1996 Tomislav Raukar: Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu: prostor i drutvo. Spomenica Ljube

Bobana. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 35-48.Sokol 1994 Vladimir Sokol: Das sptantike Kastrum auf dem Kuzelin bei Donja Glavnica. Arheoloki vestnik,45, 199-209.

Sui 1976 Mate Sui:Antiki grad na istonom Jadranu. Zagreb.Sui 1995 Mate Sui: Bizantski limes na istonoj obali Jadrana. Petriciolijev zbornik I, PPUD, 35, Split, 133-

145.ael 1974 Jaroslav ael: Koper. AV, XXV, Ljubljana 1976, 446-460.Tomii 1988 eljko Tomii: Le traccie della riconquista Giustinianea sulla costa dellAdriatico orientale.

Radovi XIII meunarodnog kongresa za starokransku arheologiju, Split Pore (25.9. - 1. 10.1994), dio II, ur. N. Cambi i E. Marin, Split, 1076-1090.

Zaninovi 1986-1987 Marin Zaninovi: Avsonivs vir spectabilis. PPUD, 26, 11-22.Zaninovi 1994 Marin Zaninovi: Ranokranske crkve kao postaje plovnoga puta du istonog Jadrana. VAHD,

86, 125-146.

SUMMARY

Key words: the Late Antique town, Justinians conquest,castrum, Hvar-Lisina, Kopar.

The crisis in the Roman province of Dalmatia in the

3rd century brought about many changes that affected urbanelife of the Roman towns. DuringPax Romana the suburbsof Salona grew without limitations. When in the year 170they were surrounded by town walls, it prevented spatialdevelopment of suburbs and brought about disorder in theurbane structure of the town. This paper does not deal withthe old antique towns on the eastern Adriatic coast, butmainly focuses on the more recent, late antique civitatesthat gradually developed from the end of the 4th century onwhat is today Croatian coast and islands. The anonymousauthor from Ravenna in his work Cosmographia from the6th century mentions a number of new names ofcivitates, ashe calls them, which are absent from the older Romanitineraries like Tabula Peutingeriana and other Roman itineraria.

Already Julijan Medini suggested that those are towns thatwere established or gained importance in the period of theLate Antiquity (Medini 1978, 71). That hypothesis wasconfirmed by the archaeological excavations in the town ofHvar (at the island of Hvar) in Croatia (Kati 1999-2000,19-49) and in the town of Kopar in Slovenia (Cunja 1996,129). We managed to prove that those towns were establishedat the and of the 4th and in the 5th century and continuedto develop through the 6th and part of the 7th century. Wecan presume that Dubrovnik also falls in the same category,because it was also mentioned for the first time in

NEW REMARKS ON THE LATE ANTIQUE TOWNS AT THE ADRIATIC COAST

Cosmographia. Those towns were often related to the periodof the Justinians conquest, which is wrong, because many ofthem were established before the 6th century. Justinian builta number of forts on the islands and along the easternAdriatic coast with purpose to control the maritime routes.Since all those forts had ports in nearby coves, the sailingalong the coast and between the islands became easier,because ships could use those ports for shelter and toobtain provisions. By the construction of forts along theeastern Adriatic coast, Justinian protected and reinforcedthe already existent communication infrastructure which wascreated as a consequence of collapse of two very importantland routes that went from Aquileia towards Constantinopolis,thus connecting the east and the west of the Empire. Thosemajor land routes were abandoned due to frequent barbarianraids and the communication switched to safer maritimeroutes. The increase in maritime traffic induced theestablishment of new fortified centers such as Dubrovnik,

Hvar, ibenik, Biograd, Novigrad, Kopar, and finally Venicewhich took over the role of Aquileia which was called thedoor ofIllyricum. Venice definitely earned the title of thedoor of Adriatic, because just like in the case of Dubrovnik,the medieval prosperity of this town was based on themaritime trade between the East and the West. Writtenhistorical sources and archaeological excavations show thatthe development of the Late Antique town on the Croatiancoast of the Adriatic has some specific features that shouldbe explored in the framework of the trade relations at theMediterranean in the Late Antiquity.

Translated by H. Potrebica

Documents

Kasnoantički graf na Jadranu_Katic_Miroslav_crop