Upload
builien
View
258
Download
15
Embed Size (px)
Citation preview
0 | S t r a n a 0 | S t r a n a
Katastar pčelinjih paša Baranje Suradnjom Osječko-baranjske županije i Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku pripremljen je Katastar pčelinjih paša Baranje. Ovim je projektom u cijelosti financiranim novčanim sredstvima Županije, započelo sustavno praćenje medonosnih paša i pčelarstva, za početak Baranjskog područja a zatim i cijele Županije. Ciljevi projekta su:
1. stvaranje informacijske baze podataka pčelara i utvrđivanje potencijala pčelarstva u Regiji
2. kartiranje medonosnih paša Baranje 3. omogućavanje pčelarima planiranje i racionalno korištenje postojećih resursa
Djelatnici Poljoprivrednog fakulteta (Katedra za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo i Katedra za agrobotaniku i fitofarmaciju) izradili su GIS bazu podataka Baranjskih pčelara te karte najznačajnijih medonosnih paša. Rezultati istraživanja unutar ovog projekta podijeljeni su u dvije cjeline:
1. Inventarizacija pčelara i pčelarskih udruga 2. Pregled najznačajnijih pčelinjih paša tijekom vegetacijske sezone
1 | S t r a n a
Inventarizacija pčelara i pčelarskih udruga
Povijest pčelarstva u Baranji Pčelarstvo Baranje poznato je od davnina. Baranja, koja je dobila ime po Branjinom Vrhu (Baranyar-u) prvi puta se spominje kao županija 1193. godine. Njen prvi župan Stjepan poznat je i po tome što je Pečvarodskom samostanu darovao 12 pčelara i osigurao im pravo na dio meda i košnica. Povijest je zabilježila i mnoge druge kraljevske darovnice iz srednjeg vijeka u kojima su Crkvi i zaslužnicima dodijeljeni pčelari i košnice. Sve do kraja 16. stoljeća pčelarstvo je cvalo diljem Europe pa tako i u Baranji. Crkva je trošila velike količine voska, a med je bio nezamjenjiv kao sladilo te je postizao i dobru cijenu. Reformacija dokida samostane i ukida kulturu paljenja svijeća te se smanjuje i potražnja za voskom. Otkrivanjem novih kontinenata donosi se u Europu šećerna repa i krumpir od kojih se počelo proizvoditi jeftiniji sirup i šećer što je dovelo do pada cijena medu i postepenog smanjivanja razvoja pčelarstva u Baranji. U vremenu od 1526-1687. godine Baranja i šira regija potpadaju pod osmanlijsku vlast. Kako su Osmanlije značajan dio harača uzimali u obliku meda, u Baranji je, prema sačuvanim podacima tada bilo 531 košnica. Nakon oslobađanja od Turaka u Baranji se popisuje 869 pčelinjih zajednica. Carica Marija Terezija izdaje „Patent o pčelarstvu“ kojim regulira pčelarstvo toga vremena i daje mu poticaj za brz razvoj. Naime, ovim aktom dopušta se neograničen broj košnica i slobodna selidba te besplatna paša, a pčelari su bili oslobođeni svakog nameta, poreza i cestarine. U drugoj polovici 19. stoljeća vlastelinski su se posjedi pretvarali u veleposjede, a mnogi od njih su zadržali košnice i proizvodnju meda. Carskim patentom od 21. lipnja 1854. godine baranjski seljaci su napokon postali vlasnici svoje zemlje. Također i jedna druga uredba iz tog doba potakla je razvoj pčelarstva u Baranji. Naime, njom su se seoski učitelji obvezali baviti pčelarstvom, te je na učiteljskim školama uvedena katedra za pčelarstvo. Prema popisu iz 1857. godine u Baranji je tada bilo 7 764 košnice koje su proizvele 108 300 kg meda i 13 200 kg voska. Prelaskom u 20. stoljeće započinju se u Baranji osnivati pčelarska društva koja u to vrijeme, prema dostupnim podacima, broje ukupno 1010 košnica s pokretnim saćem, a sveukupno 12 267 košnica. To je bilo “zlatno doba” pčelarstva Baranje koje je doseglo zavidni stupanj tehnološkog razvitka i najveći broj pčelinjih zajednica. Nakon Drugog svjetskog rata devastirano baranjsko pčelarstvo ponovo započinje s aktivnošću, no znatno sporijim tempom. Tek 1983. godine osniva se pčelarsko društvo „Baranja“ sa sjedištem u Belom Manastiru koje je okupljalo 200 pčelara s oko 4 000 košnica. Domovinski rat nanosi znatne štete i pčelarstvu Baranje. Mnogi pčelinjaci bivaju devastirani, otuđeni ili jednostavno odveženi u Srbiju, a procjenjuje se da je tijekom okupacije na području Baranje bilo oko 2000 košnica. Pčelari su se među prvima uključili u tijek mirne reintegracije Baranje i privukli Baranjske pčelare u Hrvatski pčelarski savez. Danas pčelarska udruga „Baranja“ okuplja 80 pčelara koji u svom vlasništvu posjeduju oko 6000 košnica.
2 | S t r a n a
Lokacije pčelinjaka u Baranji
3 | S t r a n a
Pregled najznačajnijih pčelinjih paša Baranje tijekom vegetacijske sezone Područje Baranje posjeduje vrlo dobre predispozicije za kvalitetno pčelarenje. Smješteno između dviju velikih rijeka –Drave i Dunava gotovo je idealan prostor za razvoj pčelarstva. Baranjom su u prošlosti prevladavali močvarni tereni i mnogobrojne šume, te je bila stanište koje je u svakom pogledu odgovaralo i medonosnoj pčeli. Pčela je, kao šumska životinja lako pronalazila stanove u šupljim deblima, a samoniklo bilje i šume osiguravali su dovoljno nektara za proizvodnju meda. Međutim, tijekom povijesti šume su iskrčene, a veliki dio močvare je meliorativnim zahvatima pretvoren u plodno obradivo tlo. Umjereno kontinentalna klima i još uvijek veliko bogatstvo medonosnog bilja glavno su obilježje Baranje. Na ovom je području prisutno preko 700 svojti vaskularene flore, a gotovo 400 vrsta je medonosno. Kako se vrijeme cvatnje medonosnog bilja proteže od siječnja pa sve do listopada, pčelarenje u Baranji može se raščlaniti na osam kvalitetnih pčelinjih paša unuta gotovo sedam pašnih mjeseci u godini. Za svaku od navedenih paša prikazana je njena rasprostranjenost na karti, a navedena je i najznačajnija prateća medonosna flora koja bogate dominantne paše upotpunjuje.
1. rana proljetna paša 2. voćno-vrbova paša 3. uljana repica 4. bagrem 5. između bagrema i lipe 6. lipa 7. suncokret 8. zlatnica i jesenja paša
4 | S t r a n a
Rana proljetna paša
Rana proljetna paša I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Rana proljetna ili peludna paša započinje već krajem siječnja, ukoliko je zima blaga, ili tijekom veljače i ožujka nakon dužeg i hladnijeg zimskog razdoblja. Najzastupljenija u ovom razdoblju je lijeska (Corylus avellana L.) koja pčelama pruža obilje peluda. Samoniklu je nalazimo na rubovima šuma, šikara, livada, uz potoke i puteve. Valja spomenuti i da plantažni uzgoj lijeske poprima u Baranji sve veći značaj.
Od drvenastih biljaka u ovom periodu cvate i peludom bogata crna joha (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) koja je česta na močvarnim terenima te na vlažnim i humusnim tlima. Također je zastupljen i drijen (Cornus mas L.), grmoliko, do 6 m visoko drvo čiji se žuti cvjetovi javljaju rano u proljeće prije listanja, najčešće početkom ožujka. Pčelama daje dosta peluda i nektara. U ovom razdoblju cvatu i mnoge druge ranoproljetnice koje potpomažu razvoju legla. Najrasprostranjenije su: visibaba (Galanthus nivalis L.), jaglac (Primula vulgaris Huds.), ljubičice (Viola sp.) i mnoge druge.
5 | S t r a n a
Voćno-vrbova paša
Voćno-vrbova paša I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Od kraja ožujka do početka svibnja u pčelinjoj paši Baranje dominiraju vrbe (Salix sp.). U flori Baranje ima ih više vrsta. Od velikog su značaja za pčele jer zbog dobre paše osiguravaju kvalitetan razvoj legla. Posebno su rasprotranjene na vlažnim terenima, te daju obilje nektara i peluda. Cvatnja vrba traje oko 20 dana.
Voćnu pašu čine stabla raznolikog voća: jabuka, šljiva, kruška, višnja, trešnja, kajsija, breskva, a na karti su prikazane samo veće površine pod trajnim nasadima jabuke i šljive. U ovom perodu cvatu i mnoge samonikle zeljanice koje upotpunjuju pčelinju pašu. Najrasprostranjenije su: crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum L.), žabnjaci (Ranunculus sp.), maslačak (Taraxacum officinale Web.) te grmolike i drvenaste vrste kao što su glogovi (Crategus sp.), , topole (Populus sp.) i dr.
6 | S t r a n a
Uljana repica
Uljana repica I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Uljana repica (Brassica napus subsp. oleifera DC) je jednogodišnja biljka. Kao ozimi usjev sve više uzgaja na Baranjskim oranicama. Cvjetovi su žute boje, a cvatnja je tijekom travnja. Kako se cvjetovi postepeno otvaraju dužina cvatnje može iznositi i oko 3 tjedna. Pored nektara, pruža pčelama i obilje peluda. Značajna je za razvoj pčelinjih zajednica.
7 | S t r a n a
Bagrem
Bagrem I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Bagrem (Robinia pseudoacacia L.) predstavlja jednu od najcjenjenijijih medonosnih biljaka. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i u Europi se vrlo agresivno širi. Cvatnja je u svibnju i traje 12 do 18 dana. Intenzitet lučenja nektara, međutim ovisi o vremenskim prilikama u tom dijelu godine.
Tijekom svibnja u cvatnji su i mnoge druge medonosne dendrološke vrste poput dudova (Morus alba L. i M. nigra L.), oraha (Juglans regia L.), javori (Acer sp.), glog (Crategus monogyna Jacq.) a također i zeljanice kao gavez (Symphytum officinale L.), djeteline (Trifolium sp.) i ostale leguminoze, mrtve koprive (Lamium sp.) čije cvatnje traju do jeseni.
8 | S t r a n a
Između bagrema i lipe
Između bagrema i lipe I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Nakon bagrema sa cvatnjom započinje bagremac (Amorpha fruticosa L.), grmolika invazivna biljka koja zaposjeda sve veće površine u Baranji. Njena paša, zbog čestih kiša tijekom lipnja, nije uvijek sigurna. Cvate početkom lipnja, a traje oko 15 dana. Pčelama daje mnogo peluda.
U ovom razdoblju cvatu još i kupine (Rubus sp.), vinova loza (Vitis vinifera L.), pavitina (Clematis vitalba L.), djeteline i ostale leguminoze, različci (Centaurea sp.), cikorija (Cychorium intybus L.) i mnoge druge livadne biljke.
9 | S t r a n a
Lipe
Lipa I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Većih površina pod lipom (Tilia sp.) u Baranji je vrlo malo. Kao pojedinačna stable ili čak drvoredi nalaze se unutar mnogo Baranjskih naselja. Lipa cvate tijekom lipnja, a za obilnije medenje potrebnis us topli i lijepi dani uz dovoljno vlage u zraku.
U ovom razdoblju u cvatu su i mnoge leguminoze: dunjica (Medicago lupulina L.), grahorice (Vicia sp.), djeteline (Trifolium sp.), kokotac (Melilotus sp.), poljska lucerna (Medicago sativa L.), zatim gorušica (Sinapis arvensis L.), te facelija (Phacelia tanacetifolia D.C.) – ukoliko je pčelari posiju.
10 | S t r a n a
Suncokret
Suncokret I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Suncokret (Helianthus annuus L.) je poznata i na oranicama sve više zastupljena uljarica. Pčelama je vrlo interesantna zbog obilja nektara i peluda. Cvatnja je u srpnju i traje oko 20 dana, ovosno o sortimentu i vremenskim uvjetima. Najznačajnija produkcija nektara je tijekom toplih dana uz prosječne temperature od 24-30°C.
U cvatnji su i smiljkita (Lotus corniculatus L.) uz već cvatuće leguminoze i livadno bilje, zatim bundeva (Curcubita pepo L.), vrbica (Lythrum salicaria L.) i razne mente (Mentha sp.)
11 | S t r a n a
Zlatnica i kasna jesenja paša
Zlatnica i kasna jesenja paša I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Zlatnica (Solidago gigantea Ait. & S. canadensis ) porijeklom su iz Sjeverne Amerike. Na području Baranje se sve više šire i predstavljaju za pčelarstvo značajnu kasnu pašu. Zlatnica je važan izvor nektara za pčele, posebno što kao rezerva pomaže pčelinjim zajednicama preživjeti zimsko razdoblje.
U ovom razdoblju cvatu pored livadnog bilja i cigansko perje (Asclepias syriaca L.), dvornici (Polygonum sp.) i bršljan (Hedera helix L.).
12 | S t r a n a