Kate Kerrigan - Zauvijek Uz Tebe

7/25/2019 Kate Kerrigan - Zauvijek Uz Tebe

1/122

GIGA Kate Kerrigan

Kate Kerrigan

ZAUVIJEK UZ TEBE

Naslov izvornika THE MIRACLE OF GRACE


2/122

GIGA Kate Kerrigan

2

http://www.balkandownload.org

Za moju majku, MoiruU spomen na Maureen Kelly i Mary Gunn:

Vae naslijee ivi u srcima vaih keri


3/122

GIGA Kate Kerrigan

3


Potpuno shvatiti kad bismo htjeli,Predugo bi trajalo.

ujemo samo ubor rijei u prolazu i

Pjesmu granja koje je padalo.Pokuamo li osluhnuti uzvieno,Rijetko se dogodi

Da rijei, i kad srete imamo,U potpunosti pojmimo.

Potpuno, Louis MacNeice


4/122

GIGA Kate Kerrigan

4


PROLOG

Moja je majka pisala biljeke, kako bi se podsjetila to jo treba napraviti: iznijetismee, nahraniti maku. Zapisivala je stvari koje treba kupiti, imena ljudi koje treba nazvati,

TV programe koje eli gledati, stvari koje mora nai.Cesto je na vrhu popisa onoga to jo mora napraviti pisalo: Moram nai 'Moram

nai' popis. Dok je razgovarala na telefon, mama je pisala biljeke da se podsjeti to je tkotono rekao, kako bi ih mogla pogledati kada bi meni prepriavala razgovor. Svaki put kada biizala, majka bi mi ostavila poruku kamo tono ide i kada e se tono vratiti u sluaju danavratim i pitam se gdje je. Odloila sam knjige na njezin kuhinjski stol i traila poruku

koju mi je ostavila. Na polici pokraj telefona stajao je podsjetnik u obliku kue. Navrhu je pisalo Tvoje dananje obveze, a uzlijevi rub stajali su brojevi od jedan do deset svaki broj predstavljao je jednu preku na medvjedievim ljestvama. Medvjedije drao ekina krovu kue. Neukusna sitnica koju je majka morala kupiti da bi zatim poalila im je dolakui. Znala sam da je ova poruka samo jedna na maminu popisu i da nije napisana meni, alisvejedno sam ju proitala. Sigurno sadrava neke zanimljive sitnice koje mi je namjeravalarei.

1. Tel. raun2. Nazovi Shirley vrati ljubiastu bluzu3. Ploice u kupaonici! Nazovi Dennisa4. Reci G za mirisne svijee, 50 za 2 funte5. Bankomat6. Tesco: kruh, mlijeko, jaja, umak, jabuke, namaz7. Smee! Smee! Smee!

8. Reci G za rak jajnika. Vj. term.9. Smee!10. Ljekarna: hidratantna krema, dezodorans, recept

Rije je, dakle, o biljeci pod rednim brojem osam. Unatokratici, odmah sam znalato znai. Nisam to oekivala. Nikada nisam razmiljala o tome da bi moja majka mogla imatirak jajnika i sigurno u posljednje vrijeme nismo razgovarale ni o emu to bi moglo upuivatina to. No, svejedno sam shvatila cijelu reenicu: Reci Grace da imam rak jajnika i da jevjerojatno u terminalnom stadiju.


5/122

GIGA Kate Kerrigan

5


JEDAN

Grace

Amanda Nicolson sjedila je ispred mene i plakala kao kina godina. Bila je to jednapunana, razumna etrnaestogodinjakinja i posljednja djevojka u Sv. Ani - privatnoj koli zadjevojke gdje sam pouavala za koju bih oekivala da e ostati trudna. A sudei ponjezinom ponaanju, vjerovala sam da bi tako isto mislili i njezini roditelji kada bi im to

priopila, ako uope i bi.- ao mije, ao mi je, ao mije...enice su se uvijek ispriavale zbog uzrujanosti. To je bio gotovo najdirljiviji dio u

poslu kolskog psihologa, to sam dobrovoljno radila uz posao zamjenice ravnatelja. Veinadrugih uitelja grozila bi se pri samoj pomisli da sluaju probleme djevojaka, ali ja sam utome uivala. Vjerojatno mi ta odgovornost nije smetala jer nisam imala djecu. Moda je bilo

pomalo naivno prihvatiti posao savjetnice i osobe od povjerenja za etiri-sto tinejdericakojima luduju hormoni, ali vjerovala sam da ih netko mora sasluati. Sjetila sam se kako jemeni bilo kada sam bila tinejderica osjeala sam se tako zbunjeno, povrijeeno,osamljeno, tako strastveno i razdraljivo - i smatrala sam sramotnim da toliko roditelja, aosobito uitelja, vrlo malo ili ak nimalo ne suosjea s njima.

Razgovarala sam s Amandom o svim mogunostima koje ima, ali je ona bila tolikouzrujana da ih je jedva razumjela. Otac je bio sedamnaestogodinji Talijan koji je prologaljeta odsjeo kod njezine obitelji i napravili su to samo jednom.

Tata e me ubiti, on e me uuu, uuu i ponovo se slomila. Znala sam da doktorNicolson nee ubiti Amandu. Bit e razoaran i zabrinut. Zakazat e termin u privatnoj klinicigdje enjegova bezbrina izinanikirana ena odvesti njihovu dragu ker da napravi pobaaj.

Ostat e kod kue tjedan dana, tetoit e ju kuna pomonica, zatim e ju poslati u kolu i reijoj neka sve zaboravi. Amandino kolovanje nee omesti nikakvo dijete, a u ivotu uglednihroditelja nee biti mjesta za neoekivano unue. O tome nema ni govora. Amanda je bila

premlada da odlui o tome, tako da e njezini roditelji uiniti to umjesto nje. Kao to e jojizabrati i fakultet, karijeru, i ako bude bilo mogue, supruga. Tijek Amandina ivota bio je

previe vaan da bi se prepustio sluaju. Nije trudnoa sama po sebi bila nesrea, nego to tonije bila oekivana; nesrea je bila ne sprijeiti je.

Na kraju sam se nagnula i zagrlila ju. Zahvalno je sklupala svoje debeljukaste nogena sofi i stavila glavu u moje krilo kao da je dijete. Milovala sam joj i dragala glavu i laskalasi pitajui se hoe li njezina savrena majka tako postupiti kada sazna. Znala sam da senemam pravo to pitati moja uloga bila je osigurati privremenu utjehu i olakanje ali

svejedno sam se u sebi pomolila da sve bude u redu. To me dirnulo.Malo Amandine boli slijedilo me u autu dok sam se vozila prema majinoj kui kako

bih joj odnijela neke kuharice za koje me zamolila da joj naruim putem interneta.Iako sam od majke naslijedila umjerenu lijevu politiku orijentaciju i liberalne

stavove, kao da je u svakodnevnom ivotu ba ona bila ta koja je najvie dovodila u pitanjemoja osobna uvjerenja - razmiljanja o tome kako ispravno postupiti. Da sam se moralaopisati, nevoljko bih upotrijebila izraz liberalka novoga doba, iako se, naravno, mi liberali

po svojoj prirodi protivimo priivanju etiketa. (Osim za faiste i rasiste i kon-zervativce i pobone desniare i ustvari za svakoga tko nije tako otvoren i bez predrasudakao mi.) A ipak, moja je majka iz mene mogla izvui takvo ponaanje koje je bilo suprotno li-

beralnom. Bila bih stroga, razdraljiva i kritina. Vei dio toga dolazio je u biti iz onoga to jeona. Znala sam daju volim vie nego to sam ikada ikoga voljela, a ipak, ona je uvijek nosilateret mojega neobzirnoga prigovaranja. Bile smo jako razliite i jedino to mi je smetalo vie


6/122

GIGA Kate Kerrigan

6


od toga, bile su nae slinosti.Mogla sam pruiti utjehu nekoj trudnoj tinejderici i biti ljubazna prema tom tuem

djetetu dok sam prema vlastitoj majci rijetko kad bila tako ljubazna. Majka svome djetetu dajeljubav: beskonano, bezuvjetno, na zahtjev, neprestano, od roenja do smrti. To je ono tomajke rade. to vie dobiva, to kopa dublju jamu koju treba napuniti. Loa je vijest za oboje

da ta jama nema dna. A uistinu jako je loa vijest da vam nije lake unatotome to to znate.Nikada nisam bila sigurna zbog ega sam osjeala da mi nije bilo dovoljno ono to mimajka prua je li to bilo zbog vlastite nesigurnosti ili zbog majina neuspjeha. U dubinidue znala sam da je izvrsna majka, a opet sam neprestano bila ljuta na nju.

Jedna od osobina moje majke, koja mi je slomila srce, a i koja me istovremeno vrakinaivcirala, njezin je nedostatak samopouzdanja. Mama je uvijek eljela biti mravija,modernija, drukija od onoga to je ustvari bila. Nikada nije sazrela u jednu od onih

profinjenih starijih gospoa koje se oblae u veste od kamira zagasitih tonova kojiodgovaraju njihovim prosijedim uvojcima. Mama nikada nije bila sretna s vrstim frizuramakakve joj je njezin frizer neprestano radio.

Izgledam kao ezdesetogodinja voditeljica trgovine iz predgraa.

Ti i jesi ezdesetogodinja voditeljica trgovine iz predgraa rekla bih. Ba me briga otresla bi se elim izgledati otkvaeno i zanimljivo. Zelini

izgledati kao Judi Dench!Mama je neprestano neto mijenjala pokuavala je pronai svoj stil. Prolazila je

razliite faze. Kaftani s dreavim afrikim uzorkom, pa pasmine, pa pliane trenirke arkihboja s glomaznim tenisicama koje su je povisile od metar pedeset dva za est centimetara.Bila sam znatno via od nje i esto sam osjetila da je uzrujana zbog toga to visoku i vitkufiguru nisam iskoristila na ljepi nain. Dok majka nikada nije prerasla potrebu biti u trendu,

ja nikada nisam prerasla osjeaj razdraljivosti zbog njezinog manjka samopouzdanja.- Budi to jesi, mama - govorila bih joj kada bi me pitala to mislim o njezinoj novoj

torbici ili frizuri. Jednom je rekla: Ja ne znam tko sam, Grace. Mislila sam da ne misliozbiljno, to je zvualo kao da je proitala tu reenicu u kakvom asopisu. Bez obzira na tokoliko sam je voljela ili bolje reeno, zbog toga to sam je voljela bila sam primorananeprestano joj isticati gdje grijei. Htjela sam da bude iznimka svakom pravilu koje sam znalao ljudskom ponaanju. U javnosti sam govorila da je izvrsna majka, ali dijete u meni potajno

je uvijek vjerovalo da postoji bolja, prosvjetljenija majka koja ivi u njoj. Jedan dio menesmatrao je daju je potrebno samo jedanput ohrabriti i da e iz ranjive, nesretne i zbunjeneosobe kako sam o njoj mislila u najmranijim trenucima izai sveznajua osoba. Nikadami nije palo na pamet da je to moda stvarno istina: nije znala tko je. Bilaje nesigurna, lutala

je. Govorila je da je zadovoljna, da je postigla sve to je htjela u ivotu, ali ja joj nisamvjerovala i to je mene inilo nesigurnom. Ona je bila moje zrcalo. Htjela sam da bude to bolja

tako da to i na mene dobro utjee. Majka se nije natjecala sa mnom, ali ponekad sam mislilada ju spreava samo manjak samopouzdanja.

Znala sam da me majka voli, ali oduvijek sam osjeala da neto nedostaje ak i doksam bila dijete. Majina ljubav prema jedinom djetetu trebala bi biti apsolutna. Iz nekograzloga nikada nisam imala osjeaj da je ljubav moje majke potpuna.

Nekoliko tjedana prije zvala me i traila da naruim knjige. Nazvala me u pono,nakon to je popila nekoliko boca vina sa Shirley, razvedenom enom koja joj je postalanajbolja prijateljica i kojoj je suprug est mjeseci prije toga pobjegao s tajnicom. Bila samzapanjena injenicom da u suvremeno doba mukarci jo uvijek imaju tajnice koje su voljne

pobjei s njima, ali Shirley je bila oiti primjer. Pristojno reeno, bila je nefunkcionalna. Nisin ni ki vie nisu razgovarali s njom; bila je strastvena puaka koja nije mogla doekati da

proe ruak, a da ne otvori bocu vina. Posvetila se ulozi majine zatitnice nedvojbeno kakobi zaboravila vlastitu tugu te je savjetovala mamu u najrazliitijim podrujima, kao to su


7/122

GIGA Kate Kerrigan

7


dijeta, frizura, odjea sa ivotinjskim uzorkom i odnos majke i keri. ini se da je na popisdodala i kulinarstvo. Poziv nije mogao ekati do jutra: Shirley kae da je recept za piletinuna tajlandski nain izvrstan, i da ga moram iskuati to prije. Molim te odmah narui knjigu,ili to prije, ako je mogue. Hvala!

Majin odluan ton bio je Shirleyina zasluga. Uzrujavalo me to to je mamu u ezdeset

drugoj godini vodila ta udna ena; a uzrujavalo me i to to sam znala da e zaboraviti da jeikad eljela imati te knjige i da e kriviti mene to nagomilavam predmete na vepozamanuhrpu nekoritenih stvari u njezinoj kuhinji.

Kao da je mama bila u trajnom stanju nieg stupnja samokanjavanja dovoljno daneprestano razdrauje samu sebe, a ipak nedovoljno da potakne promjenu.

Bilo joj je ao to je tako obilno veerala, ali onda bi pojela i poslasticu i zbog toga bitakoer poalila. Poalila je to je kupila onaj vuneni kaput koji joj nije odgovarao, ali bio je

jako skup pa e ga ipak nositi, zatim bi kupila jo jedan i poalila to je uzaludno potroilanovac. Oni naranasti zastori koje je kupila na rasprodaji, stvarno su odvratni, nije znala to

joj je bilo, ali sada su vebili postavljeni pa e ih svaki dan gledati i misliti: Zato, zato,zato sam ih kupila? - Skinut u ih, mama, zamijenit u ti kaput, uzet u ovaj jeftini neukusni

podsjetnik i bacit u ga u kantu za smee. Na to bi ona odgovorila: Ne! Kao da su jojtrebale te stvari zbog kojih je alila. Bespotrebna kupovina, nedovrena pisma, isteklalanarina za rekreaciju. Kao da joj je to prualo odreenu sigurnost, kao daju je to spreavaloda ne ubrza. Bez toga bi si moda sama morala kupiti raunalo i naruivati knjige puteminterneta, ili ostvariti elju da smravi deset kila. Novi podsjetnik bio je znak svega toga. Doksam ga podizala, poeljela sam i to ne prvi put da nisam jedna od onih ovisnika kojigledaju u nutrinu drugih ljudi i vide njihovu bol.

Nakon to me pogodilo prvo granatiranje, okrenula sam stranicu. Napravila sam tonesvjesno, kao kada psuje kamen na ploniku nakon to se spotakne o vlastitu nogu.Mislila sam da neu nita nai. Ili se moda dio mene nadao da e na drugoj stranici pisati:Prvotravanjska ala!

Ali nije. Pisano uurbanim vrakopisom moje majke, u kraticama, kao kada zapisujetelefonski razgovor.

I9. veljaeDr. Feltz Royal Free Hosp.Biopsija - Stadij IV, MMMT rijetki tip sarkona(sarkoma?)MMR - tumor 10 cm, vjerojatno se proirio - moda jetra?Operacija - zakazana u sljedea 2 tj.Toaletna torbica - M&S nova kolekcija + NAI LJUBIASTE PAPUE! Grace?

Poskoila sam ugledavi svoje ime. Shvatila sam ostale naputke. Znala sam nekeosnove o raku na primjer, znala sam da je sarkom i da je stadij IV. gotovo sigurnoterminalni stadij. Oitala sam natuknice, ali one su bile toliko zastraujue da ih moj mozaknije htio pustiti unutra. Otvorio je vrata i pogledao ih, ali onda ih je opet brzo zatvorio. Tako

je zastraujua istina o majinu raku leala na popisu koji je majka rukom napisala na novompodsjetniku i nehotice ga odloila. Smatrala sam da, ako si majka ima pravo odvratitipozornost s ljubiastim papuama, i ja imam pravo potisnuti bol itekako zasluenim bijesom.

Vjerovala sam da sluajnosti ne postoje. Dakle ja sam u majinoj kuhinji izila ne zatoto je ona imala rak jajnika u etvrtom stadiju, ne zato to je to znailo da e gotovo sigurnoumrijeti vjerojatno prije nego kasnije, nego zato to mi to nije rekla na pravi nain. U tri

sekunde (ili deset minuta) koliko sam stajala drei razotkrivajuu poruku u ruci, bila samsvjesna da sam se raspala na dva dijela. Jedan dio izvijao se od vruine pred kaminom, a


8/122

GIGA Kate Kerrigan

8


zatim se uasnut ukipio naslonivi se na hladne cigle. Drugi, neodreen, emocionalni dio kaoda mi je isplivao iz tijela i skakao gore-dolje u stanju histerinog bijesa.

Ona je htjela da ja to saznam na taj nain, jednostavno sam to znala. Nije imalahrabrosti priopiti mi to na ispravan nain pa je to uinila kao sluajno, kako bi to lake mogla

podnijeti. U kakvoj je samo zabludi bila ta bedasta ena. Mislim, broj osam?

Obveza broj osam na popisuje rei keri da umire? Utisnuto izmeu podsjetnika daiznese smee? Je li to bila kakva metafora, je li njezina podsvijest govorila da je sme e odmajke? To je napisala nakon kupnje namirnica, nakon mirisnih svijea koje su na snienju utrgovini sve po jednu funtu! Bilo je posve pogreno to sam saznala to na takav nain! Diomene bio je zbunjen zato mi majka nije to ranije rekla, zato me nije vodila sa sobom u

bolnicu, k lijeniku bilo to? Zato nije i mene ukljuila u to, zato se nije oslonila namene? Bijes u meni podizao je ruke govorei: To je tako, tako tipino za moju majku.

Nisam imala brae i sestara s kojima bih raspravljala o tome; nitko drugi ne bi mi to mogaomirno priopiti; nisam imala oca s kojim bih mogla podijeliti taj gubitak. Bila sam posvesama. Blesava ena trebala je biti dovoljno mudra da pronae bolji nain kako mi toobznaniti, a ne na kuhinjskom stolu ostaviti poruku sa svim sonim detaljima na poleini.

Moj unutarnji luki vrisak bio je toliko glasan da nisam ni ula kada je majka ula. Oh, ja u to uzeti rekla je dok mi je iz ruku otimala podsjetnik. Prola je pokraj

mene i otila ravno do sudopera gdje je ajnik napunila vodom. Kupila sam finu unku umesnici i imam svjei kruh pa ako se moe strpiti pet minuta, ru at emo sendvie saunkom. 1 prije nego to pone, ne, nemampesto!

Je li mi se samo inilo ili su sve majke to radile: natrpavale toliko razliitih poruka ujednu kratku izjavu pa njihovoj djeci treba dvadeset godina terapije samo kako bi razumjelato govore?

Na trenutak sam bila iznenaena koliko je moje tijelo trebalo uloiti truda kako bi semaknulo od kamina na koji sam jo uvijek bila naslonjena i kako bi se suo ilo s leima majkekoja se bavi punjenjem ajnika i pripremanjem sendvia.

Proitala sam popis to je sve to sam rekla. Izostavila sam biljeke o telefonskimrazgovorima. Bilo bi previe opteretiti nas svakodnevnim sitnicama.

Na trenutak ja zavladala tiina, aja sam se nadala da e ju ona prekinuti tako da misveano priopi vijest na pravi nain.

Mrzim taj podsjetnik. Ne znam to me obuzelo da ga kupim. Imam pune ladiceprekrasnih podsjetnika koje nikada ne koristim.

Znakovito je otvorila kantu za smee i bacila medvjedia zajedno s njegovimljestvama.

Moja je majka imala naviku ispriavati se zbog sitnica, ali je bila tvrdoglava i imala sepotrebu braniti zbog vanih stvari. Na primjer, duboko je alila to me natjerala da odustanem

od sati baleta, ali je imala svoje razloge da mi ne kae zato je otac otiao. Dakle to meobuzelo da kupim taj odvratni podsjetnik? Htjela sam ti rei za rak kada za to doe vrijeme.Vjerojatno u sljedeih est mjeseci.Uglavnom, podsjetnik je sada bio u kanti za srnee. Rijeen problem, zar ne? Kreem

bez razmiljanja. Prvi korak bio bi posve drukiji da sam se pribrala. Mogla sam rei: - Nemora sama kroz to prolaziti, mama. Ja sam uz tebe. - Mogla sam i stvoriti odreeni odmakkoristei njezino ime: Eileen, znam za rak.

Umjesto toga, otvorila sam usta i van je izalo ovo: Kako - kako si mogla stavitivraanje bluze Shirley prije toga da mi kae da ima rak? KAKO?!

Nakon toga samo je moglo krenuti nagore. Shirley mi je posudila tu bluzu prije mjesec dana - to je vano.

A nije bilo vano da mi kae da ima rak? Naravno da je zato sam to i stavila na popis.


9/122

GIGA Kate Kerrigan

9


Ali bilo je manje vano od Shirleyine bluze, ili bankomata ili od toga da trebanazvati Dennisa zbog ploica u kupaonici?

Nije tako. To je samo popis redoslijed nita ne znai. Naravno da znai neto. Kvragu, sve netoznai. Vjerovala sam u to. Da sve neto

znai. Ali nisam trebala reikvragu. Postala je suzdrana i odluna.

Kako se usuuje tako govoriti o Shirley? Shirley je moja prijateljica!U zabludi je oko toliko toga. Shirley je bila lo utjecaj, a ne prijateljica.- Ja ne elim razgovarati o Shirley. Nemoj mi pokuati odvratiti pozornost sa Shirley.- Pa ti si ju spomenula.

Ali u drugom kontekstu. Shirley ti se nikada nije sviala. Ne znam zato ona uvijek govori da si jako

draga. Opet to radi! Pokuava mi sa Shirley odvui pozornost! Ti ima problem s njom ti stalno govori Shirley, Shirley, Shirley...- TI IMA RAK!- PRESTANI VIKATI NA MENE!

I jesam, vikala sam na nju. Bila sam za glavu via od svoje siune, krhke majke kojaje imala rak, a ja sam se derala na nju. Sramila sam se to se ponaam kao kakva divljakua,ali i dalje nisam htjela stati, samo sam ju htjela podii i usaditi joj malo razuma ili pak istrestirak iz nje.

Majina usna je drhtala i, unatosvom bijesu, primijetila sam da joj se trese ruka ukojoj je drala no. Pogledala je u radnu povrinu, ispetljala kriku kruha iz vreice i nastavila

pripremati sendvie. Pokreti su joj bili usporeni, vrsta odlunost je nestala, ali ja to nisamhtjela vidjeti. Sada mi je nudila prostor, pozvala me da sjednem i da u miru ruamo. Pokuala

je ublaiti bijes radei neto, a ozraje u njezinoj natrpanoj kuhinji bilo je oputeno prijenaeg razgovora.

Ali budui da je Eileen bila ta koja je nudila prostor, a ne obrnuto, nisam to moglaprihvatiti. Ponos mi to nije doputao, ili pak nisam bila jo spremna to uti. Znala sam danisam u pravu ak i dok sam okretala majci leda i izlazila kroz vrata. Da vrijeam i nju i sebe.Ali to je bilo jedno od razoaranja koje sam nauila tijekom terapije. Znati to uiniti jedna jestvar; uiniti to, neto je drugo.


10/122

GIGA Kate Kerrigan

10


DVA

Eileen

udno je kako su esto, kada se malo osvrnete, sitnice vrlo vane. Dok sam biladijete, vjerovala sam u aroliju. A kada sam imala jedanaest godina, crvene su hlae sve pro-mijenile i potaknule me da vidim svijet onakav kakav uistinu jest.

Roena sam 1943. godine u jednoj od kua u nizu u Ballamoreu, gradiu na zapadnojobali Irske. Dvadeset pet kilometara istono nalazila se planina s ravnim vrhom, a sa zapadnestrane bili smo deset kilometara udaljeni od mora sljedea stanica bila je Amerika. Na

jednom kraju ceste bila je balamoreska katedrala visoko, sivo i monumentalno zdanje, a nadrugome kraju bila je Biskupska palaa, okruena bujnim vrtovima. Majka je govorila daivimo u najsigurnijem mjestu na svijetu jer bez obzira na to s koje strane gledali s poetkaili s kraja ulice, iza ih ispred nae kue okrueni smo najveim Bojim dostignuima.

Planina i more, crkva i kler bili su unutarnji i vanjski perimetri moje mladosti.Moja obitelj prezivala se Gardner, a otac je bio vii struni referent u gradskojvijenici, to se smatralo dobrim poslom, ali ipak ne toliko dobrim da smo mogli druge ljudegledati svisoka. Dravne se slubenike cijenilo, a da ih se ne smatra snobovima koji pripadajusrednjoj klasi, bili su povlateni zbog znanja, a ne novca bio je to zavidan poloaj. Niti sunas lijenici i odvjetnici gledali svisoka, niti su nam siromani zavidjeli. Ila sam u koluzajedno s djecom koja su dijelila cipele i koja su u kolu dolazila gladna. Siromani su ivjelina kraju grada, i ponekad bi, kada smo sestra i ja prolazile pokraj njihovih kua, vraajui seiz kina, bacali na nas kamene i vikali: - Face!

- Kada bismo to ispriale majci, ona bi nam rekla da moemo zahvaliti Bogu tonismo jedne od njih, a to smo i uinile. Odrasla sam znajui da imam sree to sam se rodila u

obitelji u kojoj sam se rodila.Kua u kojoj smo ivjeli nalazila se u Novoj ulici koja se tako zvala zbog

novosagraenih kua koje su se ondje nalazile. Njih je dalo sagraditi gradsko vijee kada suse moji roditelji doselili onamo prije deset godina. Zbog svojega posla, otac je imao pravokoristiti kuu za vrlo mali mjeseni iznos. Na katu smo imali kupaonicu s tekuom vodom,dvije spavae sobe i jednu sobicu, a u prizemlju blagovaonicu u kojoj smo boravili i pri mausobu za vane goste poput sveenstva. Tu se jo nalazila i mala praonica, gdje je majka

pripremala hranu i prala posude i odjeu. U blagovaonici je bio i tednjak na kojemu je majkakuhala i pekla hranu. Majina obitelj, koja je ivjela na selu, smatrala je nau kuu bogatom.Jednom je jedan priprosti mukarac koji je bio oenjen majinom roakinjom, rekao: Dobite uljeve na guzici zato to cijeli dan sjedi. Majina obitelj smatrala je da je njezin ivot

bio prelagan vodu je imala u kui, kao i udnu napravu za kuhanje umjesto otvorenogognjita.

Ali moja majka nije sjedila cijeli dan. Imala sam mlaeg brata i mlau sestru, i izmeukuhanja i ienja, mama se neprestano alila da smo iscrpili svu energiju koju je ikadaimala. inila sam sve to je bilo u mojoj moi da joj pomognem. Moje obveze bile su oistiti

pepeo iz tednjaka svako jutro te odnijeti lons toplom vodom u kupaonicu kako bi se otacujutro mogao obrijati, ali moj kudikamo najdrai zadatak bio je odlazak u grad zbog majinihposlia.

Svake subote ujutro mama mi je dala dva ilinga i poslala me u trgovinu gospoeDurcan. Novac je bio namijenjen plaanju oeva rauna za novine, naih stripova i majinatjednikaena. U stranjem dijelu trgovine nalazila se pekarnica, to znai da su se u prednjemdijelu nalazili duhan i novine, a u stranjem pult s jako ukusnim kolaima. Miris je ondje bio

poseban, tako da sam ubrzo razvila naviku potajno troiti majin novac na ukusne utipke.


11/122

GIGA Kate Kerrigan

11


Prvi put kada sam kupila utipak, Maidy Durcanko ja je bila utogljena i imala strog izrazlica, rekla je: Zna li tvoja majka da kupuje utipke, Eileen Gardner? Kao i veina drugedjece, i ja sam se sramila razgovarati s odraslima pa sam odgovorila crvenjenjem lica, noMaidy je svejedno uzela moj novac. Majka i gospoa Durcan nisu se trpjele ( Nemoj nitarei toj eni ako te pita! - vikala bi majka za mnom svaki tjedan), ali s jedanaest godina znala

sam da Maidy Durcan nee majci nita rei jer se bojala da e izgubiti ta dva penija, koliko jezaraivala od mene. Ponekad sam imala grinju savjesti jer sam znala da majka kupuje kodDurcanice samo zato to je to bila jedina trgovina s engleskim asopisima i novinama. Mama

je svaki dan pekla kolasa sodom bikarbonom, ali kada je imala goste i kada joj je trebaokruh s kvascem kako bi ih zadivila, znakovito bi ga kupila gotovog i venarezanog u trgoviniCareyjevih, iako je znala da je kruh kod Durcanice bolji. Moj utipak jednom tjedno bio je

jedina kupnja u pekarnici Durcan i znala sam da bi majka pobjenjela kada bi saznala dadajem novac Maidy.

Trebao se razmotriti i pojam grijeha. Izbjegavala sam grijeiti koliko god je bilomogue, ali zajedno katoliko dijete grijeh je tada bio neto vrlo sloeno. Ustvari, troenjemajina novca bez njezina doputenja smatralo se kradom, ali ako se nije radilo o neem

velikom poput novanika, krave ili magarca, kraa je bila oprostiv grijeh koji se kanjavaosamo dodatno provedenim vremenom u istilitu. istilite je ustvari ekaonica ispred raja, aliondje nije lijepo puno je vatre i rogatih vragova rekli su nam daje ba kao u paklu.Jedina je prednost istili ta nad paklom ta to zna da ondje nee biti vjeno tako da semoe utjeiti injenicom da e jednom ipak doi u raj, samo kad okaje sve svoje zemaljskegrijehe. Pametan katolik zapoeo bi s tim pripremama jo za ivota i to molitvama koje su senazivale pokore. Za jedanaesti roendan dobila sam knjiicu pokora i marljivo se molila.Znala sam da ako jednu molitvu za pokoru izmolim tri puta zaredom, boravak u istilitusmanjujem za dva tjedna. To i nije bilo puno kada se usporedi s vjenosti, ali sam izraunalada je za jedan utipak potrebno boravitidva mjeseca u istilitu i pretpostavila da mi ak nisvemogui, sveznajui Bog ne moe dodijeliti vie od toga. Dakle, izvukla sam se moleietiri niza pokora (to je mogla biti jedna molitva ponovljena dvanaest puta). Bila je to niskacijena za moj ukusni, zabranjeni utipak.

Tijekom jednog od mojih potajnih uivanja u utipku prvi sam put ugledala sliku eneu crvenim hlaama. Bio je lijep dan, a ja sam se smjestila na ruevinama samostana izakatedrale. Bilo je to mirno, prema nekima i ukleto mjesto, ali jedno od rijetkih u gradiu gdjemi je bila zajamena privatnost. Svialo mi se zato to je bilo blizu Bojoj kui katedrali,ali ipak nije bilo u Njegovoj kui. Tijekom itavog djetinjstva gajila sam veliku ljubav iodanost prema Blaenoj Djevici Mariji i prema Bogu te sam vjeru razumjela bez problema.

Nisam poinila nikakve velike grijehe, kao to su ubojstvo ili seks, a On nije bio pre-otarprema mojim malim prekrajima kao to su utipci. Moj omiljeni izraz bio je udni su

putevi Gospodnji, a moja najbolja prijateljica Breege i ja oboavale smo uveliavati svakod-nevne sluajnosti pretvarajui ih u Boje znakove. Kada bismo u rijeci vidjele tri labuda,

znale smo da e u subotu biti sunano. Kada bismo vidjele vranu na ogradi pokraj kipaBlaene Djevice Marije, broj Zdravomarija koje bismo izmolile prije nego to bi vranaodletjela, bio je broj djece koju emo imati. Breege bi upozorila na znakove, a ja bih tumailanjihovo duhovno znaenje. Cesto smo raspravljale o tome kako ja znam sve te izvanrednestvari. Ja sam rekla da ih ne znam, nego ih jednostavno osjeam.

Kao da je Bog bio u mojoj glavi i govorio mi stvari poput: Ako tri puta nagazi napukotine na ploniku, vjeno e gorjeti u paklu ili Ako u sljedeih tjedan dana s te ruepadnu latice, netko u gradu e umrijeti.

Kada bi majka u novinama proitala neiju osmrtnicu ili rekla da je netko koga pozna

umro (to se dogaalo svaki tjedan, budui da je poznavala sve ljude u gradu), to bi samovrstilo vjerovanje u moje proroke sposobnosti. Kako nismo mogle znati je li pretpostavka


12/122

GIGA Kate Kerrigan

12


o pukotinama na ploniku stvarno istinita,nismo se usudile. Breege je rekla da ako mi se Bogna taj nain obraa,to znai da sam uistinu posebna i da u vjerojatno poslali asna sestra.

Dok sam se namjetala da jedem svoj utipak, otvorio se asopisena, koji se nalaziona vrhu moje hrpe papira. Zaustavio se na stranici s ocem Peytonom, poznatim utemeljiteljemPokreta za obiteljsku molitvu krunice, koji je stajao pokraj najljepe ene koju sam ikada

vidjela. Bili su u velikom parku i u pozadini su bile stotine ljudi, ali ja sam vidjela samo tuenu. Imala je plavu kosu svezanu u pandu i tajanstveni osmijeh, kao da je znala neto tonitko drugi nije znao. Palo mi je na pamet da bi Djevica Marija vjerojatno izgledala tako dajeivjela u to vrijeme. Bila sam sigurna da mi Bog alje neku poruku. U naslovu je pisalo da seta ena zove Grace Kelly, a na slici je imala vestu kreni boje i crvene hla e. Hlae suizgledale kao muke, samo to su ih u asopisima nosile ene. Moja majka nije nosila hlae,kao ni druge ene u gradu. Ali odjednom me preplavila elja za hlaama i to crvenima, bakao na slici. Odluila sam odmah poi kui i rei mami da mi ih napravi.

Nakon pet tjedana, tri dana i sedam sati toliko mi je trebalo da uvjerim majku danarui kroj iz Engleske, kupi crveni pamuk u trgovini Foylesovih i da ih asije obuhvatilasam prstima kvaku majina ormara, lupkala sam je nestrpljivo iekujui, odgaajui za jo

nekoliko sekundi taj velianstveni trenutak kada u se u njezinu zrcalu vidjeti u punoj veliini.vrsto sam zamirila, otvorila vrata ormara, napravila nekoliko koraka unatrag i zatim

postupno otvarala oi. U zrcalu je bilo privienje. Jo uvijek je nalikovalo na mene dvabujna uvojka smee boje na krajevima pletenica, lice s pjegicama. Moja omiljena majica suzorkom nezaboravka, koju mi je teta poslala iz Amerike. Ali tada oh, tada! U ipkastimhaljinama za prvu priest i krizmu osjeala sam se svetom na neki poseban nain, kao da samKristova mladenka, ali ovo je bilo neto posve drukije. Jednu ruku sam stavila na struk i

bokove izbacila u jednu stranu, a zatim u drugu. Podigla sam lijevu nogu i zamahnula njome,zatim sam isto uinila s desnom. Bojala samse da u izgledati kao djeak, ali uope nisamtako izgledala. Sjeam se da sam neprekidno razmiljala o tome kako se osjeam i zakljuilada je najbolja rijeslobodno. Znala sam da taj dobar osjeaj sigurno neto znai pa sammislila da je to jo jedan Boji znak.


13/122

GIGA Kate Kerrigan

13


TRI

Grace

Dok sam se potresena nakon odlaska vozila po kvartu, pokuavala sam umiriti bijeszamiljajui mamu kako sjedi drei glavu u rukama i ali, ali, ali zbog neobzirnog nainana koji je njezina jedinica otkrila da ima rak. Ali prije nego to sam si oblikovala tu sliku uglavi, shvatila sam da sam ja gubitnica. Rak u terminalnom stadiju definitivno je majci davao

prednost nada mnom to se tie osjeaja krivnje. Morala sam se vratiti i izgladiti nesporazum.Duboko sam udahnula i rekla si da nije vano to smo se posvaale. Trebala bih se ispriati,

jer na kraju krajeva, nije bilo bitno kako mi je to reeno, nego injenica da je majka smrtnobolesna i da bismo to trebale izgurati zajedno.

Ni je me bilo oko pet minuta i oekivala sam da u nai mamu manje-vie na istommjestu gdje sam ju ostavila u kuhinji, ili kako rua ili kako potiteno posprema. Zamiljala

sam ju kako stoji pokraj sudopera leima okrenuta prema meni i kako bi se vidljivo sledilakada bi ula kako ja ulazim. Ja bih joj tada prila i stavila ruke na ramena. Ah, mama rekla bih. Rijei ne bi bile potrebne, zagrlile bismo se, zaplakale radile ono to majke ieri rade u takvim trenucima.

No kada sam otvorila vrata hodnika, ula sam da je gore. Slijedila sam veselu bukuKranskog radija i nala je u spavaoj sobi kako samo u grudnjaku sjedi ispred zrcala i suikosu. Pjevuila je pjesmu koju ja nikada nisam ula. ivcirala me njezina navika da sluakransku glazbu umjesto neke druge, lake glazbe. Jednom sam ju pitala ima li namjeruponovo se roditi, a ona mi je odgovorila da je to samo jednostavan nain kako se pobrinutida je Bog oko tebe a da ne mora ii na misu. Nesamo da mi se ta pomisao inila smijenom,nego mi se inila i potpuno lienom ikakva duhovnog integriteta.

Isuse, ljubavi, nisam ula da si ula rekla je i lagano poskoila nakon to jevidjela moj odraz u zrcalu. Nastavila je uzimati pramenove kose i tapirati ih svojom malomokruglom etkom. Pjegasta koa njezinih ruku zadrhtala bi kada bi pustila svaku kovru. Nijeizgledala ljutito ni uzrujano tako da je namjera da joj se ispriam nestala.

Prila sam joj i stavila ruke na gola ramena. Koa joj je bila meka i suha, vru a odsuila za kosu.

Mama poela sam. ak sam i ja ula da mi je glas smrtno ozbiljan.Jao, pa ti se ledena rekla je, skoila i brzo otila do kreveta. Samo da se

obuem.Uzela je bluzu i poela ju oblaiti.Razgovor koji mi se vrtio u glavi, najvaniji razgovor u mojem ivotu, prekinut je

nevanom ali strano uznemirujuom pomisli. Bluza je bila ljubiasta.-Je li to Shirleyina bluza?Mama je oito bila oduevljena i bluzom i time to sam promijenila temu.

Da, je.Nazvala je nakon to si ti otila i pozvala me da idemo na ruak. Mislila sam da e joj bluzu vratiti?Ila sam samoj sebi na ivce. Moja je majka imala rak, Shirleyina bluza uop e nije bila

vana, a ja sam se svejedno zapetljala u pojedinosti oko njezinih besmislenih dogovora.Ovo je bila samo jedna od majinih karakteristika koju sam nesvjesno i protiv svoje

volje poprimala kako sam starila. Kao da mije navravanjem etrdesete nestalo energijekojom sam se koristila da se pobunim protiv nje. Jednog sam dana poela kupovati termos-

boce, kao da sam bila genski programirana za to. Uvijek sam vjerovala da neudana ena uetrdeset treoj godini kupujui termos-bocu daje lou sliku o svojoj seksualnosti. Unatotomvjerovanju, nisam mogla odoljeti umirujuem mirisu tople gume. Tako sam otkrila i jastuaste


14/122

GIGA Kate Kerrigan

14


potplate za cipele,debele alove i dokoljenke; stavljanje krpe na sudoper bez ikakva razumnogobjanjenja; pisanje popisa. Nakon to mi je majka godinama ispirala mozak prisiljavanjem da

ju dovezem u zranu luku dva sata prije otvaranja check-ina, bilo je nemogue da bilo gdjezakasnim, ak sam stizala i pola sata prije dogovora. Svugdje sam nosila knjigu i govorila sida na taj nain stvaram dodatni prostor za itanje. Ali ustvari sam se pretvarala u majku. I to

polagano, ponekad neprimjetno, vjerojatno i u nainu na koji sam rairila usta i podignulabradu prije nego to sam se slikala. Prije mi je uspijevalo da uope ne nalikujem na nju, aliopadanjem zanimanja za modu i njenim zaokruivanjem lica i to se promijenilo. Sada sam

bila njezina via i mlada inaica. Jo sam se mogla nositi s fizikom slinosti, ali izluivalame pomisao da sam nekim zabrinjavajuim duhovnim proimanjem poela poprimati i crtenjezina karaktera. Odvlaenje pozornosti s pitanja ivota i smrti zbog sitnice kao to je

posuena bluza, nije bilo u mojem stilu to nisam bila ja. Oh ta bluza mama je udahnula, irom otvorila oi, rairila prste i razmaknuta

ruke kako bi dala do znanja da slijedi priica.Sabrala sam se i shvatila da nisam spremna za jo jedan razgovor o Shirley, tako da

sam ispruila ruku jednako dramatino kao i ona i rekla Mama, ne elim...

Ali ve je bilo kasno. Shirley je nazvala i rekla da iovako-ionako mogu zadratibluzu dokle god hou. Pogledaj, to je bluza s potpisom pokazala mi je marku pa sampomislila da nema boljeg naina da joj zahvalim, nego da ju obuem sada. Idemo uDebenhams jer su upravo ureciili kafi. Zidovi boje terakote i murali s vilenjacima, mislim da

je prekrasno. Hoe nam se pridruiti? Sigurna sam da Shirley ne bi imala nita protiv.Rekla je Shirley da ima rak. Zato joj je ta grozna ena i dala bluzu -jer je znala da e

mama umrijeti u sljedeih est mjeseci. Moj ivot s majkom - to se inilo kao moj ivot ucijelosti - bio je sadran u tom trenutku. U tome to mi nije to mogla priopiti i u tome tosam ja tako oajno htjela biti bliska s njom. Moja je majka umirala od raka i nije mogla, ilitonije reeno, nije osjeala da moe sa mnom razgovarati o tome. Meutim mogla jerazgovarati sa Shirley i uz frazu iovako-ionako ta grozna ena majci je govorila i stvari

poput: Bluza moe biti kod tebe dok ne umre - ili - Poklonit u ti tu bluzu kako bihobogatila posljednjih nekoliko mjeseci tvojega ivota.

Nisu bile vane Shirleyine namjere, nego injenica da je njezina obina, neukusnagesta uspjela razveseliti majku i izvesti ju iz mranog raspoloenja u kakvom je bila manje oddeset minuta prije toga. Stoga je ve drugi put u prvom prizoru onoga to je trebao biti

posljednji in majina ivota, njezina grozna nova prijateljica koja nije uivala u toj ulozi nimjesec dana Shirley igrala glavnu ulogu. Dok je meni, svojoj keri, jo trebalo slubeno

priopiti da ima rak.Doemo li ikada do zavretka kada se svaamo s lanovima obitelji? S partnerom

nakon svae moete voditi ljubav. Sto se tie prijatelja, ili prekinete prijateljstvo ili s tom

osobom postanete jo blii i jo se bolje razumijete. Ah kada se ne slaete slanovimaobitelji, kao da postajete jo tvrdoglaviji. Cesto se dogaa ili da prijeete preko svega ili da do

kraja ivota vie ne vidite tu osobu. A do svaa najee dolazi zbog takvih gluposti kao tosu primjedbe na novi namjetaj za vrt ili tko e naslijediti porculansku figuricu pokojne bake.

Naravno, svaka obiteljska svaa proizlazi iz trauma u djetinjstvu, a razlog mojega problemasa Shirley bio je taj to se nisam osjeala dovoljno bliskom s majkom kao to sam htjela pasam bila ljubomorna. Nakon godina terapije i potroenih vikenda na lijeenje meditacijom,trebala sam izvui pouku, ali svejedno, svejedno sam znala da je majka kriva za sve. Zato jemogla razgovarati sa Shirley, a sa mnom ne? Kako joj je samo otrcana bluza mogla bitivanija od emocionalnog stanja njezine keri? Vjerojatno je imala svoje razloge zato je prvoShirley rekla da ima rak, ali to su bili bezvezni razlozi, a ona je bila bezvezna majka.

Odjednom sam shvatila da se opet ponaam kao dijete i da je ovaj scenarij potpuno, alipotpuno pogrean.


15/122

GIGA Kate Kerrigan

15


Tada je nastupio razuman dio mene i stvorio sliku u glavi to bi se dogodilo kada bihnastavila o Shirley. Majka bi pobjesnjela. Vozila bih po kvartu kao maloprije, zatim bih sevratila i ponovo raspravljala o tome. To bi moglo trajati danima, tjednima, mjesecima. Moja

je majka mogla umrijeti prije nego bismo rijeile pitanje to je za rak prvo rekla Shirley, a nemeni. Bilo je vano zaustaviti taj problem da se ne nastavi vrtjeti u mojoj glavi prije nego to

postane jo vei. Bilo je vano da mi ona sada to kae. Mama, sjedi. Grace, stvarno nemam vremena. Rekla sam Shirley da... Mama, molim te uperila sam pogled u njezine oi i molila ju. - Vano je.Prkosno me pogledala, a zatim je sjela. Bluza joj je bila otkopana, a ona je stisnula

ruke medu koljena, poput djeteta koje eka da ga se prekori. Privukla sam stolicu toaletnogstolia, sjela ispred nje, uhvatila je za ruke i stavila ih na krilo.

Mama, reci mi to se dogaa.Nije me htjela pogledati u oi, a na trenutak je nestao bezbrian izraz s njezina lica. Na

licu sam joj mogla proitati pravi strah, iako nisam znala je li to bio strah od umiranja ili strahod toga to mi treba priopiti za rak. Vjerojatno i jedno i drugo.

Zatim je taj strah ieznuo i ona se ivahno, preveselo nasmijala. Izvukla je ruke izmojih, ohrabrujue ih stisnula i rekla: Sve je u redu, Grace. Nita se ne mora brinuti. Bitu dobro. Uistinu.

Maknula mi je ruke, ustala i zakopala bluzu. Pokuavala sam odrati glasnepromijenjenim i smirenim. Mama, molim te. Proitala sam poruku. Znam da ima rijetkitip sarkoma i da ti je rak u etvrtom stadiju. Jesu li ti rekli datum operacije? Mora mi rei,mama. Moramo to srediti - dogovoriti se.

U tom trenutku mama se veurila prema vratima. - Nemam vremena za ovo, Grace.Slijedila sam ju niza stube govorei: - Mama, molim te, morat e razgovarati o tome

prije ili kasnije. Moram znati to se dogaa. Zavapila sam poput neke tinejderice. Kada jekriza, dijete eli van.

Kao i ljutiti roditelj. Mama je otvorila ulazna vrata da izae, zatim se predomislila ipritvorila ih toliko da susjedi ne uju kako vie. Majka me rijetko kada mogla nadglasati. Idok sam bila mala, sjeam se da je s vremena na vrijeme vikala na mene zbog neega to samznala da je vano, kao kada bih nestala u trgovini ili kada bih se igrala u ma jem zahodu, aliak i tada to se inilo kao vikanje u prazno. Nikada nisam vjerovala da to stvarno misli. Aliovaj put jesam.

Ne moram ti nita rei, Grace. Ovo je moj ivot i dosta mi je tvog upletanja.ivjet u i umrijeti kako ja elim, uje me? Gledaj svoja posla!

Zalupila je ulaznim vratima i otila se nai sa Shirley za ruak.


16/122

GIGA Kate Kerrigan

16


ETIRI

Eileen

S jedanaest godina bila sam iznimno ponosna na svoju zbirku vjerskih drangulija iukrasa. To su bili uobiajeni predmeti znaka od Pokreta za obiteljsku molitvu krunice iodora Marijine legije, kao i beretka i velika udotvorna medalja na debeloj plavoj vrpci.eva teta bila je asna sestra u Londonu pa me je redovito opskrbljivala medaljama igumbima koje sam esto vadila iz kutije i brojila kao bankar. Imala sam dvadeset petGospinih medaljica ukljuujui pet arenih i sedam plavih; dvije medaljice Sv. Martina dePorresa, jednu sv. Antuna, dvije sv. Franje, jednu sv. Josipa i jedanaest sv. Patrika kao imedaljicu sv. Kristofera od pravog srebra, koju sam naslijedila od majke za deseti roendan ikoju sam drala u posebnoj kutiji. Nisam raunala niedaljice svetog srca jer su bile

napravljene samo od tkanine i papira, ali sam zato imala etiri krunice: dvije staklene od prvepriesti ruiastu i zelenu, zatim jednu obinu od plastike za svakodnevnu uporabu i jednukoju mi je teta poslala i koju je blagoslovio papa. Ta mi je bila najmanje draga jer je bilanapravljena od obinih tamnoplavih kuglica. Bila je spremljena u torbici od umjetne koe nakojoj je pisalo DAR IZ VATIKANA. Znala sam da je osobito sveta, ali me ivciralo to torazne stvari nisu istovremeno mogle biti i svete i lijepe. Prekrasna iznimka ovom pravilu istvar koju sam najvie eljela na svijetu, bio je ogrtaMarijine djece.

Ve sam bila lan Manjine legije, kao i moji brat i sestra, a majka je bila tajnicamjesnog ogranka. Posjeivali smo starije ljude i inili dobre stvari za crkvu i mjesnuzajednicu openito. Ali organizacija Marijina djeca bila je drukija. Bila je namijenjenaiskljuivo enama i djevojkama i temeljila se na osobnoj predanosti Blaenoj Djevici Mariji.

Pri pridruivanju organi-ziciji - u dobi od esnaest godina - djevojka bi dobila medalju sasvojim imenom, svjedodbu, molitvenik i odoru jednostavnu bijelu haljinu i ogrta.Ogrtaje bio dugaak, nebesko plave boje s labavom kapuljaom i mogao se napraviti od bilokojeg materijala, samo je morao biti u odreenoj nijansi nebesko plave. Moja je majka bilaMarijino dijete, a njezin je ogrtabio napravljen od vune, meutim meni je obeala da, kada

budem bila dovoljno stara da se pridruim organizaciji, mogu svoj ogrtadati napraviti odteke svile. Marijina djeca nosila su taj kostim na vane vjerske dogaaje, ali moralo ga sedobro uvati budui da su lanovi, kada umru, u njemu bili izloeni u lijesu i pokopani.Takoer biste dobili i svijeu koja bi trebala gorjeli pokraj vaeg lijesa i koju biste, ako jemogue, trebali drati dok umirete. Vesam bila lan Marijinih anela, organizacije koja je

bila mlada inaica Marijine djece. To je znailo da su vas roditelji mogli drati na oku dok

odrastate i da su se mogli pobrinuti za to da ete biti dovoljno dobri i sveti da postaneteMarijino dijete. Plavi ogrtabio je najbolja obrana od grijeha, koju sam mogla zamisliti, iakosam znala da u morati ekati jo pet godina cijelu vjenost da ga dobijem.

Ponekad sam se brinula da u umrijeti prije nego to postanem Marijino dijete i prijenego to dobijem ogrta. Nisam znala ni to se dogaa samim anelima kada umru, a kadasam pitala mamu, ona bi mi rekla: - Prestani priati o smrti, Eileen, to je bolesno. - Dolo jedo toga da sam svoju krizmenu svijeu nosila svugdje gdje sam mislila da bih mogla umrijeti.

Na primjer, u depu kaputa nosila bih ju na sajam, u sluaju da me pregazi konj i koija ilipak krava. Ponekad sam si zamiljala taj prizor u glavi. Leala bih nasred Ulice mosta, nakonto me na plast sijena sruila neka podivljala ivotinja. Ljudi bi me okruili, a majka bikleala pokraj mene jadikujui; Eileen, Eileen, moja jedina keri! (To nije bila istina zatoto sam imala sestru, ali u ovom sluaju majka bi sve zaboravila.) Zatim bih se hrabro borilada stavim ruku u dep od kaputa i svi bi zajedno uzdahnuli dok ja vadim svijeu i stavljam ju


17/122

GIGA Kate Kerrigan

17


na grudi. Sa suzama na obrazima, otac bi zapalio svijeu i rekao: Moja ki, Eileen, mojejedino dijete! (I moj brat bi privremeno bio zaboravljen.) Reci neto - priaj sa mnom!Kada bih podigla pogled i ugledala ta oajna, uplaena lica kako bulje u mene, odmah bihznala to uiniti: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti meduenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus... Iz torbica i depnih hlaa mahnito bi se

vadile krunice i dobri ljudi Ballamorea molili bi desetine i desetine krunice za duu oveiznimno hrabre i pobone mlade djevojke. U izvornoj verziji, onoj kojoj bih se okrenula kadsam se osjeala potlaeno ili uzrujano, bila bih okruena bijelom svjetlosti i svatko tko meikada uzrujao, vidio bi kako se uzdiem kroz oblake dok mi se svjetlucavi plavi ogrta udotvorno pojavljuje oko ramena i dok se moje aneosko lice s izrazom nevine uzvienostiraduje to e stii ravno u krilo Marije, Kristove majke.

U meuvremenu morala sam se zadovoljiti s potajnim isprobavanjem majina ogrtaadok je nije bilo kod kue. A tijekom pripremanja za posjet oca Peytona, mama jako esto nije

bila kod kue.Papa je 1954. proglasio Marijanskom godinom, ali za veinu stanovnika Ballamorea i

okolice ta godina pamtit e se kao godina susreta koji je vodio otac Patrick Peyton,

zagovornik obiteljske molitve krunice. Oca Peytona opisivali su kao modernog apostolaobiteljske molitve, koji je uz pomo holivudskih zvijezda poput Gregoryja Pecka i BingaCrosbyja vodio kampanju za uvoenje molitve krunice u deset milijuna domova diljemAmerike. Roenje u Attymassu, selu u okrugu Mayo, te je povratak ovoga mjesnog junakaizazvao veliko uzbuenje u gradu.

Moji roditelji bili su odani sljedbenici oca Peytona i zajedno s veinom naih susjedabili smo lanovi njegove organizacije Obiteljska molitva krunica, koja je bila rasprostranjenapo cijelom svijetu. To je ustvari znailo da je svake veeri nakon veere cijela obitelj kleala imolila jednu desetinu krunice.

Kada je najavljen njegov dolazak u lipnju, broj lanova Marijine legije strano jeporastao. Svatko je htio dobiti priliku da se razmee u odori ispred nekoga tko se rukovao sBingom Crosbyjem i Grace Kelly. U tjednima koji su prethodili susretu, majka se moralanositi s ludnicom od priprema. Svim suknarima u regiji ponestalo je odora, pa su se beretke imedalje morale nabavljati iz Dublina; novi kip koji je postavljen ispred Biskupske palaetrebao je biti prebojen, trebalo je postaviti postolje u parku, trebalo je napraviti klupe; trebalo

je ponuditi osvjeenje i nabaviti ajnike, odrediti redoslijed dolaska i mjesta za sjedenje vjer-skih grupa i kola, nai smjetaj za gostujue sveenstvo, prijevoz za bolesnike i za starijeljude, i tako dalje, i tako dalje, za sve vijeke vjekova, amen. Moja je majka imala toliko punoobveza da nije ni primijetila da uoljive crvene hlae nosim danonono, a ne samo uprimjerenim prigodama kako je ona odredila. im bih dola kui iz kole, odjurila bih goreu sobu i obukla ih. Nosila sam ih u grad kada bih obavljala razne posli e za mamu, nosila sam

ih i kada sam naveer sjedila na obali rijeke i razgovarala s Breege;

ak sam ih nosila i nanedjeljnu misu. Breege je u poetku bila sumnjiava prema njima. Nikada prije nije vidjela da

djevojka nosi hlae, osim u filmovima. Rekla mi je kako je njezina mama izrazila miljenje damladoj djevojci ne pristaje da nosi tako uoljivu odjeu po gradu i da namjerava o tomerazgovarati s mojom majkom. Molila sam ju da odgovori majku od toga.

Ali, Eileen, nisu li hlae grijeh? Naravno da nisu. Sigurno mi ih mama ne bi napravila da su grijeh, a moja je mama

najsvetija ena u Ballamoreu! Ali jedino ih nose ene u Hollywoodu, a moja mama kae da su onepune grijeha. Ova nije, Breege. Ova nije.Sa sobom sam nosila sliku Grace Kelly i zakljuila da je sada pravi trenutak da

ispriam Breege kako mislim da je poznata glumica utjelovljenje Blaene Djevice Marije.Breege je u poetku bila sumnjiava, ali uspjela sam ju uvjeriti.


18/122

GIGA Kate Kerrigan

18


Mislim, pogledaj samo kako ju otac Peyton gleda. Pokazala sam na zgodno licesimpatinog irskog sveenika.

Mislim, Breege, on ju oboava, oboava, a on je sveenik, a sveenicima nijedoputeno oboavati nijednu enu osim Blaene Djevice Marije.

Dok sam to govorila, Bog mi je ak slao poruku u obliku vrlo hrabre ideje u glavi.

U sljedeih nekoliko dana ta je ideja rasla i rasla sve dok gotovo nisam vie mogla nispavati nou zbog mjeavine straha i uzbuenja. To nije bila neka prolazna ideja, u to sambila sigurna

- ali postojao je samo jedan nain da budem potpuno sigurna.Tri dana prije dolaska oca Peytona, mama je spakirala mlaeg brata i mlau sestru i

poslala ih taksijem oevoj obitelji u Ballyhaums. Budui da je tata radio, a mama bila u gradu,imala sam cijelu kuu samo za sebe.

Navukla sam zastore u maminoj i tatinoj sobi, zatim sam obukla crvene hlae iizvadila stolicu koja je bila ispod kreveta, kako bih kroz maminu i tatinu odjeu mogladohvatiti visoku kuku u stranjem dijelu mamina ormara, gdje je objesila svoj ogrta. Pazeida ne sruim drugu odjeu, lagano sam spustila ogrtana krevet, sklonila staru plahtu koja ga

je titila i zamahnula tekim ogrtaem kako bih ga prebacila preko ramena. Bio je predugaak morat u smisliti nain kako da ga pridrim ali prije nego to ponem petljati s

pribadaama i remenima, moram biti potpuno sigurna da to nije samo glupa ideja koja mi jepala na um nego da je to uistinu Boja poruka.

Stajala sam ispred zrcala koje se nalazilo na vratima ormara i gledala se. Izgledala samdobro. Crvene hlae i plavi ogrtaimali su u sebi neto kriarsko, neto pustolovno, kao kodLady Marian u Rabinu Hoodu. Zamirila sam i ekala svoju poruku. Poela je dolaziti kadami je svjetlo iza vjeda postalo crveno dok je traak suneve svjetlosti prodirao kroz uski

prorez tekih vunenih zastora. Dan je bio siv, a zastori su bili navueni tako da je to bilo udobroj jedan. Bila sam toliko uzbuena da sam se gotovo bojala otvoriti oi, a kada sam ihnapokon otvorila, zamalo da nisam mogla vjerovati kakva se arolija dogaa. Oko mojihkoljena plesao je uski traak bijele svjetlosti, svjetlucajui preko ogrtaa i hlaa poput vile.

Nakon nekoliko sekundi, svjetlost je nestala i osjeala sam da me neto vue prema prozoru.utala je japanska trenja koja se nalazila ispred prozora mamine i tatine sobe, a iza trenje

bio je konaan odgovor koji mi je trebao: duga. Duga je inae bila nain na koji mi je Boggovorio da sam nedvojbeno u pravu. Kad god sam sumnjala u svoj predosjeaj, potraila bihdugu i kada bih je ugledala, znala bih da sam na Bojem putu. Sada sam vidjela dugu da juak nisam ni traila.

To je bilo to; to je odjea koju je Bog htio da nosim na susretu s ocem Peytonom.


19/122

GIGA Kate Kerrigan

19


PET

Grace

Mama me odgajala kao katolkinju, iako nikada nisam bila predana vjernica. Kada samimala trinaest godina i kada sam poela postavljati razliita pitanja, ideja o vjeri mi se raspala.To je bilo ba u vrijeme kada sam bila jako znatieljna u vezi s tatom. Napustio nas je kadasam imala etiri godine i sjeanja su mi bila oskudna: kako mala i pospana leim na njegovomkrilu; kako mi on runikom sui kosu ispred elektrine pei koju smo imali. Pe je imalaumjetna drva, a svjetlo iza njih davalo je dojam kao da unutra svijetli plamen. injenica da se

bolje sjeam pei nego njega vjerojatno svjedoi o tome koliko je malo bio kod kue. Sve toje mama rekla bilo je da je bio alkoholiar. Umro je kada sam imala deset godina, a do tada seuope vie nisu susreli. Postao je pisac, to sam smatrala oaravajuim, a mama je za njegovusmrt doznala iz novina. Bila sam uzrujana zato to je umro prije nego to sam ga upoznala, ali

jo me vie uznemirila misao o samoj smrti. To je bilo moje prvo iskustvo sa smru i sigurnosam izludila majku raznim pitanjima. Kakav je ustvari bio moj otac? Zato si dopustila danas ostavi? Postoji li Bog? Ako postoji, zato doputa da se dogaaju loe stvari? Zato ljudiumiru? U kljunom prijelaznom razdoblju iz djeteta u mladu odraslu osobu, ta su mi se

pitanja inila neumoljivo povezanima. Majka mi nije mogla dati zadovoljavajue odgovore nina osobna ni na etika pitanja, tako da sam zbog toga vrlo rano razvila nepotovanje premanjezinom slijepom vjerovanju. ak je i sama fraza odisala neznanjem. U dvadesetima samotkrila razne tehnike samopomoi, tehnike duhovnog i emocionalnog izljeenja, kao imeditaciju jogom, to je oblikovalo temelj mojeg sustava vjerovanja, koji je bio punosmisleniji od molitava Katolike crkve, koje vjernici ponavljaju kao papige.

Crkva je imala vrlo veliku ulogu u mojem djetinjstvu, utoliko to je majka sve do moje

etrnaeste godine radila kao kuna pomonica u kui mjesnog upnika. Veleasni Price bionam je dobar prijatelj bio je mlad u dui i ispred svog vremena. Rijetko je nosio slubenuodjeu, a mama i ja smo ga uvijek zvali samo Frank. Mislim da je mama bila potajnozaljubljena u njega. Kada je na njegovo mjesto doao novi sveenik, doveo je sa sobom isvoju pomonicu zbog ega je mama izgubila posao, ali inilo se da je ona bila manjeuzrujana zbog gubitka posla, nego zbog toga to je Frank otiao u misiju. Neko vrijeme se

javljao, barem mislim, ali mamina vjera u Crkvu smanjila se otkako je on otiao. Trudila se iina jutarnju misu skoro svake nedjelje, ali vrlo lako ju se moglo odvui od toga, i to estonekom sitnicom kao to je kakav program na televiziji ili mojim pozivom na kasni, toplidoruak.

Njezina mi se vjera inila sluajnom i kao da joj je nedostajalo predanosti. Vjerovala

sam da je njezino katolianstvo imalo korijene u navici, a ne u vjeri. Iako me nikada nijeosuivala zbog toga to sam okrenula leda njezinoj Crkvi, nikada nije cijenila moje putovanjeu izljeenje i meditaciju kao oblik duhovnosti. Uvijek sam se nadala da e mi jednog danauspjeti proiriti duhovne vidike.

Sredinom devedesetih dolo je do trenutka kada sam mislila da bi se to moglodogoditi.

U ljeto 1992. otkriveno je da Eamon Casey, karizmatini i oboavani galvejski biskup,ima dijete. Djeakova majka, Annie Murphy, razotkrila je Caseyja i njegov hladan odnos

prema njoj i njezinom sinu, ali ak ni ona nije mogla zamisliti kakvu je lavinu nezadovoljstvaprouzrokovala. Tijekom sljedeih nekoliko godina redao se skandal za skandalom. Mladageneracija dobila je savrenu ispriku da odbaci staromodnu Crkvu s kojom ionako nije imalanikakve poveznice. Stariji ljudi, za koje je bilo prekasno da Crkvi okrenu lea, podrali sustav da je rije o uroti medija. No, enama je bila poljuljana vjera. Mnoge su okrenule lea


20/122

GIGA Kate Kerrigan

20


Crkvi. To je bila institucija koja ih je ograniavala kao djecu i koja im je uskraivala pravo nanormalan ivot, prisiljavajui ih da ostanu s muevima koji su ih zlostavljali i oduzimajui im

pravo da koriste kontracepciju. A kada su dole u kasne srednje godine, u kojima su bilesigurne da su ispravno postupile pridravajui se Bojih pravila cijeli ivot, razotkrilo se da jeKatolika crkva korumpirana organizacija puna slabih, a esto i opasnih pojedinaca.

Zlostavljanje djece; magdalenske praonice gdje su djevojke uz neeljenu trudnouteko radile, da bi se zatim odrekle djece i dale ih na posvajanje; bogati biskupi koji supropovijedali o obiteljskim vrijednostima, a sami su imah djecu i poricali svoje oinstvo. enepoput moje majke odane katolkinje koje su se uvijek pridravale pravila osjeale su seizdanima i bile su povrijeene te su masovno naputale Crkvu.

Ja sam bila dio tog procesa budui da sam vodila enski italaki klub za irskugradsku zajednicu, u blizini kole u kojoj sam radila. Klub se zvao itanjem do izljeenja, akoristili smo tehniku samopomoi. Jedna ena proitala bi odlomak iz neke poznate knjige

poputene koje tre s vukovima iliene koje previe vole, a nakon toga bi uslijedila raspravakoja se obino doticala osobnih problema: muevi alkoholiari, tvrdoglava djeca, hladniroditelji, i nakon to je Annie Murphy prekinula utnju ljutnja na Katoliku crkvu. Kako

su prolazili tjedni, svi smo se intimno upoznali, iako sam ja kao plaeni posrednik bila oba-vezna drati se na odreenoj distanci i rijetko sam se druila s njima izvan klupskih sastanaka.

Mary, Bernadette, Finoula, Niamh i Cathleen bile su mi otkrie jer su me jakopodsjeale na majku. Sve su bile u pedesetima, kolovane u samostanu, a ezdesete isedamdesete godine provele su u predgrau istei mrvice dvopeka sa svojih sofa presvuenihdralonom, kuhajui obilne veere za umorne mueve, hranei djecu i odvodei keri na satoveirskog plesa u hladne crkvene dvorane. Dok su cijedile platnene pelene, zahvaljujui Bogu toe si moi priutiti suilicu, Joan Baez je na njihovim kuhinjskim tranzistorima pjevala orevoluciji. Erica Jong, Germaine Greer, Gloria Steinem, sloboda miljenja, sloboda ljubavi -kao da su svi slobodni osim njih. Trpjele su to jer je njihov ivotni put odredila neka via sila

jaa od politiara ili umjetnika. Sredinom devedesetih, kada ih je Crkva iznevjerila, te su enepoele razmiljati o svemu onome to su propustile. Mogle su napustiti mueve, odrezatikosu, spavati s drugom enom, postati lanice neke glazbene grupe, postati umjetnice.Promatrala sam kako ova iznimna skupina ena koristi bijes za neto pozitivno. Kako jevrijeme prolazilo, otkrivale su jogu i slikanje i Moete izlijeiti svoj ivot Louise Hay. Dvijeod njih ostavile su mueve, a svih pet napustilo je Crkvu.

U tom sam razdoblju imala osjeaj da mi te ene daju na znanje majino podrijetlo iono to ju pokree. Iako sam nekoliko puta pokuala s njom razgovarati o tome, ona bi meodbila i ne bi htjela razgovarati o tome to se dogaa s njezinom Crkvom. Naslutila sam da se

bori sa svojom vjerom i boljelo me to to nikada nije htjela razgovarati o tome, osobito zatoto sam radila sa enama koje su se nale u istom poloaju kao i ona. Kao i mnogo puta prije,

opet se dogodilo da nas udalji neto to nas je ustvari trebalo zbliiti. Nije mi dovoljnovjerovala da bi mogla sa mnom raspravljati o tome, ali moda je i mislila da se nema toraspravljati. Moda je ipak, unatotome to sam se nadala cia je drukije, bila jedna od onihljudi koji su se drali svoje vjere zbog opreza i dogovora temeljnih vrijednosti koje jeCrkva koristila kako bi zadrala ene ondje gdje im je mjesto.

Nisam se ula s majkom otkako me na stubama ostavila bez rijei. Sutradan sam,budui da nigdje nisam mogla smjestiti osjeaj bespomonosti zbog straha, dogovorila hitansastanak sa Sitom.

Sita je bila moja prijateljica i moja terapeutkinja. To je samo po sebi proturjeno, alina odnos klijent-terapeut naruen je drutvenim dogaanjima. Preporuio mi ju je moj bivi

mu Jack, koji je i sam bio terapeut. Nakon to sam ve tri mjeseca odlazila k njoj, poelesmo se sretati na drutvenim dogaanjima New Agea, koja su pohaali zajedniki prijatelji


21/122

GIGA Kate Kerrigan

21


kao to su radionice joge vikendom, roenje djeteta, pa je Sita odluila uzimajui u obzirsvoj odnos s Jackom da bi bilo neprofesionalno od nje da me nastavi lijeiti. Meutim, jasam vezakljuila da je Sita osoba koja me nadahnjuje vie od bilo koje osobe koju sam dotada upoznala i svakako sam ju htjela zadrati u svom ivotu i kao prijateljicu. Bila je desetgodina starija od mene, lijenica po struci, koja se dokazala u ajurvedskoj medicini prije nego

to se dokolovala za psihoterapeuta. Kao dijete dola je iz Calcutte u Englesku te je bilaodana budistica. Iznimno sam ju cijenila, i profesionalno i privatno. Njezina psihoterapeutskavjetina i pronicavost nadopunjene su toplom, karizmatinom osobnou koja je utemeljenana jakom, odlunom karakteru. Bit je u tome da je Sita prieljkivanu sveznajuu osobinu

prosjenog psihoterapeuta dovela na novu razinu. Veina ljudi doivljavala me kaosamouvjerenu osobu, neki ak i kao bahatu. Sita je imala sposobnost izravno uspostaviti vezus mojim unutarnjim ja i bila je jedina osoba u mojem ivotu pred kojom sam se osjealasigurnom ak i kada sam bila ranjiva. Ona je sigurno bila jedina osoba kojoj sam mogla

povjeriti tako osobna pitanja koja su se odnosila na duhovnost.Sita se blago odmaknula od stvarnoga svijeta. ivjela je u velikoj kui s pogledom na

more gdje je provodila veinu vremena meditirajui, itajui i primajui klijente. Nikada ju

nisam ula da nekoga ogovara, ili da podie glas i nikada ju nisam vidjela u nekom stanjukoje nije spokojno ili draesno.

Kako su prolazile godine, Sita mi je postala mentorica; da se nisam bojala da e meprozvati ekscentrikom, opisala bih ju kao svoga gurua. Nazvala bih ju kada god mi je to bilopotrebno, razgovarala bih s njom sat vremena i zatim dala novac u humanitarne svrhe umjestoda platim njoj. Sita je bila jedina osoba na svijetu pokraj koje sam se osjeala sigurnom.Cijenila sam njezino miljenje i vjerovala u njezino prijateljstvo. Toga dana bila sam zahvalnato imam nekoga poput nje, kome se mogu povjeriti.

Vozila sam prema jugu i dola sam u rano poslijepodne. Dan je bio tmuran, a sivonebo zamaglilo je horizont - nije bilo lijepog krajolika koji bi me izvukao iz potitenosti.Ukratko sam joj preko telefona objasnila o emu je rije, tako da me Sita spremno doekala svrem zelenog aja i zagrljajem, iako smo obje znale da mi ni jedno ni drugo nee pruiti

pravu utjehu. Slijedile smo svoju uobiajenu naviku: ispijanje aja i neobavezan razgovor oddeset minuta, a zatim me odvela u sobu za savjetovanje. Na niski stoli stavila je vr s

jasminom, a gorjela je i mjeavina eterinih ulja. Nisam pitala to je stavila, ali osjetila samlavandu. Sjela je meni nasuprot i primaknula stolicu tako da su nam se koljena gotovododirivala. Sita je okrenula dlanove prema meni, pokazujui mi da ponem govoriti, a zatimih je sklopila kao da e se moliti te ih pribliila zatvorenim usnama kako bi mi dala do znanjada me slua. Zamirila je da bi me to bolje ula. Dok je to radila, osjetila sam kako me

preplavljuje tuga zato to ovu enu poznajem tako osobno da mi njezini pokreti neto govore,a s vlastitom majkom ne mogu normalno razgovarati. Iz mene je izlazilo potpuno ne-

povezano: popis, bluza, Shirley, smrt, strah, tuga, zbunjenost, bijes plakanje, vikanje.Uglavnom vikanje. Kada sam poela vikati, bojala sam se da se neu moi zaustaviti i da bimoj bijes mogao biti prejak; bojala sam se da bi ak mogao unititi Sitino uzvieno spokojnodranje. Tako sam iznenada uutjela, a Sita je njeno upitala jesam li sigurna da samgotova. Rekla sam da jesam, no lagala sam, mogla sam bez problema sjediti ondje cijelunoi psovati majku cio iznemoglosti. A Sita bi mi dala savjet i ja bih ju ula, no nita ne bihzapamtila. Lice mi je poprimilo izraz kao da pozorno sluam, ali tijelo mi se treslo od stresa istraha.


22/122

GIGA Kate Kerrigan

22


Kada sam odlazila, zahvalila sam Siti to mi je udahnula topao, blaeni spokoj te samse pretvarala da ga osjeam. Cinije njezina kua nestala s vidika, zaustavila sam auto i poelakopati po torbi ne bih li nala neto na to bih mogla napisati popis. Mogla sam se rasplakatizbog svoje nesposobnosti da zapamtim Sitine mudre izjave, ali znala sam da u zaboraviti sveto mi je rekla ako ne zapisem. U pretincu kod suvozaevog sjedala nala sam olovku i na

poleinu parkirnog listia nabrzinu napisala bit Siti ni h savjeta:

* smrt/Bog potuj tuu vjeru*daj mami prostora da bude ono to jest

I na kraju sam nevoljko napisala:

*pomiri se sa Shirley

Bez obzira na to kako sam se osjeala, znala sam da u morati potovati njezinesavjete. Takav je bio dogovor, a osim toga, to je bilo jedino na to sam se mogla osloniti.

Nekako sam, zbog oka koji sam proivljavala posljednjih dana, izgubila vjeru u vlastituprosudbu to je ispravno. 1 ba kao i moja majka, morala sam se okrenuti popisu.


23/122

GIGA Kate Kerrigan

23


EST

Eileen

Majka je na skup morala otii ranije kako bi pomogla pri organiziranju razliitihaktivnosti, pa je dogovorila da idem s Breege i njezinom mamom, gospoom Feenev. Na putudo parka obje su me udno gledale. Ogrta ispod mojega kaputa uinio me maloglomaznijom, iako sam oko struka vrsto povezala pojas svoje kabanice kako bih izgledalato normalnije. U posljednji sam as shvatila da sam zaboravila skriti crvene hlae, tako dasam ih brzo smotala do koljena i grubo ih privrstila pribadaama koje sam uzela iz maminekutije za ivanje. Pribadae su mi jako grebale koljena dok sam hodala, a iskreno govorei,cijela odora bila je strano topla i neudobna. Pretpostavila sam da je na ovo Bog mislio kada

je rekao: Pustite jadnu djeicu neka dolaze k meni.Kako smo se pribliavale parku, guva je bila sve vea, a kada smo doli do vrha Brda

sv. Patrika, vidjela sam da je gospoa Feeney toliko pazila da nas ne izgubi da je gotovozanemarila znatielju saznati to se nalazi ispod moje kabanice. Obje nas je zgrabila za ruke ibezglavo nas vukla kroz mnotvo dok nismo dole do dijela gdje su lanovi Marijine legije,odmah iza crkvenih dostojanstvenika.

Nikada u ivotu nisam vidjela takav prizor. U parku se obino igrao nogomet, kojisam nekoliko puta posjetila s ocem. Zbrkanu masu bunih mukaraca zamijenio je red, kakose meni inilo, milijuna ljudi koji su bili poredani po vjerskoj tituli i po odorama. U prvomeredu sjedili su biskupi i monsinjori. Iza njih bila su dva crna vodoravna reda koja su iniliasne sestre i sveenici, a iza njih iroki red Drube sestara milosrdnica u bijelom, zatimBraa kranskih kola u smeim odorama s pojasom. Okomito iza njih smjestile su se ostaleorganizacije u svojim odorama: Marijina legija sa svojim beretkama i medaljicama, djevojke

iz katolike kole u tamnoplavim suknjama i utirkanim ovratnicima s kravatama, zatimmedicinske sestre i vojska. U krcatom pravokutniku na vrhu brda stajala su Marijina djeca usvojim ogrtaima s kapuljaom. Njihova nebesko plava boja bila je u opreci s prijeteimoblacima, kao da su ogrtai iz neba isisali svu boju. Budui da su me gurnuli u red iza Breege,odjednom mi je postalo loe u elucu. Veina drugih djevojaka drala je u ruci uredno sloenekabanice, iako su neke svejedno bile obuene u njih. Zgrabila sam zakopana puceta svojekabanice i poela se moliti za kiu. S istom sigurnou s kojom sam vjerovala da e se danasdogoditi udo, znala sam, bez truna sumnje, da sam poinila jako veliku pogreku.

Tada se pojavilo sunce i sa stranje strane osvijetlilo Marijinu djecu. U poetku je tobila samo svjetlucava prijetnja, ah nakon nekoliko trenutaka, na njih se obruila sunevasvjetlost u svom punom sjaju, prijetei da e ih tako iste odnijeti u raj. Masa je jednoglasno

mumljala dogodilo se udo, ipak e zasjati sunce za oca Peytona. Dok su posljednjisumnjiavci skidali kabanice i otkrivali puni sjaj svojih odora, ja sam htjela pobjei pobjeiiz parka, iz gomile ljudi i sjesti iza katedrale kako bih malo po-priala s Bogom o tome to sedogaa. Kako je mogue, kako je samo mogue da sam tako pogrijeila? Promjena vremena

je udo koje je Bog namijenio dananjem danu, a ja sam to pogreno protumaila. Ba samhtjela smisliti neku ispriku da me boli glava, da mi je muno kada sam osjetila vrstistisak ruke gospoe Feeney kako me vue za pojas elei mi otkopati puceta. Uasnuto sam

povikala: NE! i svi su se okrenuli kako bi vidjeli djevojicu koja nije htjela skinutikabanicu. Gospoa Feeney nije voljela da ju netko ne slua, a kako je nisam mogla povui zakosu ili snano udariti u lice, to sam silno eljela uiniti, nisam mogla nita drugo uiniti.Otkopala je veinu puceta prije nego to sam se uspjela istrgnuti.


24/122

GIGA Kate Kerrigan

24


Sveta Marijo, majko Boja, rekla je gospoa Feeney, kriajui se dok je posrtalazbog preneraenosti koju je doivjela vidjevi to se nalazi ispod moje kabanice. Jednu jeruku stavila na lice dok je drugom upirala u mene kao da sam sotona. Rukama sam prekrilalice i zaplakala. Nisam znala zato sam se osjeala tako posramljeno, nije imalo smisla, to je

bila obina pogreka. Ali budui da su svi gledali u mene, i budui da je sve bilo toliko

drukije od onog to sam oekivala, nisam si mogla pomoi. Patrick Lowny, voda skupine,priao nam je da vidi zato je nastala strka te je zamolio gospou Feeney da me odvede kui.Objasnit e sve mojoj majci, rekao je. Ljubazno me pogledao, no to mi nije pomoglo.

Gospoa Feeney me u potpunoj tiini ubrzanim korakom vodila kui. Zahtijevala je daimam zakopanu kabanicu te me preko ceste grubo vukla za ruku. Znala sam da gospoaFeeney nije ljuta na mene zbog toga to sam napravila, nego zbog toga to e Patrickov zahtjevujedno znaio da e propustiti dio susreta s ocem Peytonom. Gospoa Feeney bila je jedna odonih ena kao i Maidy Durcan kojoj je bilo poprilino drago kada su drugi bili unevolji. Lako je tvrdila majka. Dok me gospoa Feeney gurala kroz stranja vrata kueizgovarajui: Sad miruj, Eileen Gardner, i razmisli o tome koliko si se osramotila, shvatilasam kakvu sam grozotu uinila. Uzrujala sam majku, oca, najbolju prijateljicu i to je jo

gore, shvatila sam da sam vjerojatno uzrujala najvaniju osobu od svih Boga.


25/122

GIGA Kate Kerrigan

25


SEDAM

Grace

Moj razgovor sa Shirley bio je, kako mi to ovisnici o terapijama kaemo, pou noiskustvo.

Nala sam njezin broj telefona u mjesnom telefonskom imeniku, iako sam se osjealakrivom zato to joj se obraam iza maminih lea.

Sitine upute bile su, kao i uvijek, neodreene i otvorene za osobno tumaenje. Buduida sam zakljuila da pomiri se sa Shirley znai uvrstiti ju u dnevnu meditaciju, prizvalasam sliku njezinog smijeno naminkanog lica i poslala je u svemir. Ono to mi je svemirvratio bilo je: Nazovi Shirley i otkrij priu o majinom raku. Vjerujem da sam se

poigravala duhovnim idealom bezuvjetnog oprosta, ali bila sam oajna, a u knjizi mojegaivota to ponekadjest isprika.

Halo, Shirley? Tko je to? Prava osoba za pohaanje teaja o uljudnom ophoenju. Shirley, ovdje Grace. -Tko? Grace. Grace Blake? Ki Eileen Blake? ija ki?Moje oi lijeno su pogledale kuhinjski sat. etiri popodne.Happy hour. Ili ne, u ovom

sluaju. Eileen Blake? Tvoja prijateljica? Ja sam njezina ki, Grace. Teko disanje. Mislim

da je palila cigaretu. Ovo oito nee ii preko telefona. Zanima me moemo li se nai? Htjela bih s tobom razgovarati o mami? Na licu

mi se pojavila bolna grimasa. Mislila sam da bih te mogla odvesti na aj u Debenhams ako

ima vremena? Mislim da su ba uredili lokal i... Nai emo se u vinskom baru Morton, pokraj postaje zna ga?Sluajno sam znala to mjesto i dogovorile smo se da emo se nai ondje, ali morala

sam pregovarati da dobijem jo dvadeset minuta za put do tamo, budui da je ona oito silnoeljela biti ondje to prije.

Kada sam stigla, Shirley je sjedila za ankom i avrljala s napuhanim pijancem uposlovnom odijelu. Oito su imali sastanak anonimnih alkoholiara, samo to nije bioanoniman. Ona je bila jedna od onih ena koje su pokazivale dojmljivu sposobnost odravanjaravnotee u sjedenju na barskoj stolici s prekrienim nogama. Problemi bi nastali tek kada bi

pokuala sii s nje. Nije imalo smisla da budem srameljiva, tako da sam nakon kratkogpozdrava naruila bocu chardonnaya.

Nije nam trebalo dugo da se rijeimo mukarca. Nakon to sam navrila etrdesetgodina, postala sam strunjak u slanju odbojnih pogleda nepoeljnim udvaraima u srednjimgodinama, koje sam sve vie i vie poela privlaiti.

Sljedeih sat vremena bila je nejasna mjeavina zamrenog razgovora i osjeajamrnje. Izvlaenje informacija iz emocionalno neuravnoteene alkoholiarke bilo je tee negoto sam mogla zamisliti. Pojedinosti o majinoj bolesti izlazile su nejasno na povrinu krozShirleyino mrcanje i jecanje i otvoreno izraavanje nesputane tuge ene koja e izgubitinajbliu prijateljicu na svijetu.

Ona je prekrasna ena, Karen. Grace. Da - tvoja majka je prekrasna ena, prekrasna, prekrasna ena. Ne mogu to

podnijeti, Karen. Ne mogu podnijeti da e UMRIJETI!


26/122

GIGA Kate Kerrigan

26


Izmeu pretjeranih izljeva, Shirley je u svojoj prii izbacivala injenice koje su meprobadale kao noevi: etvrti stadij, bolnica, ja sam bila jedina osoba s kojom je moglarazgovarati. Bila sam zahvalna na tim saznanjima, ali sam se osjeala jo vie gurnutom u tajzastraujui, nepoznati svijet u kojem moja majka ne samo da je bila strano bolesna vjerojatno smrtno - nego me i prevarila. Ta ena koja mi je pisala poruke da mi kae kako se

promijenila uprava u mjesnoj trgovini, koja me zvala svaki dan (osim onih dana kada je bila ubolnici - brzo sam izraunala i dola do gotovo tonog datuma) da mi ispria svaku dosadnupojedinost iz svojega ivota, uspjela je sve to skriti od mene. Poput ene iji je brak klimav,ali koja je ipak zateena kada sazna da ju mu vara. Moj odnos s mamom bio je daleko odsavrenog, ali mislila sam da nezadovoljstvo dolazi samo s moje strane. Zapanjilo me to toona nije osjeala da smo dovoljno bliske da mi kae to se dogaa.

Mama je imala rak jajnika u etvrtom stadiju - toliko sam znala. Da nije bilo Shirley,gotovo sigurno joj ta dijagnoza ne bi bila postavljena.

Godinu dana prije toga alila se da je kronino umorna i da ima blage bolove u trbuhu,ali te manje nevolje izgubile su se u naem zajednikom gunanju: o loe odabranimzastorima, o odjei koja je na kemijskom ienju, o nedostatku umaka od rajice. Nekako su

se mamini simptomi izgubili u naim dnevnim razgovorima o moram nazvati, moramnapraviti i moram se sjetiti. Bile smo majka i ki, nismo morale zabavljati jedna drugu,samo smo lijepo gunale. Nju je bolio trbuh, ja sam imala menstrualne bolove. Ona je bilaumorna, a ja sam cijelu nobila budna i ispravljala testove.

Ni njezin lijenik nije nita primijetio. Kao to je tipino za ene maminih godina inaobrazbe, majka je kod lijenika umanjila jainu svojih simptoma jer ga nije htjela previezamarati svojim problemima. Njezin lijenik ope prakse rekao joj je da je napuhnuti trbuh nakoji se ali, samo znak debljanja u srednjim godinama. Umor, blagi bolovi u trbuhu znak sustarenja, kao i nadutost koja je mogla biti zaujue bolna. Rekli su joj da, u sluaju da

bolovi ne prestanu, napravi pretrage za sindrom iritabilnog crijeva. Nije joj se svialo kako tozvui pa to nikada nije ni obavila. Predloila sam joj da ide na rekreaciju u dvoranu Curveskako bi dobila malo energije i kako bi dola u formu.

Ondje je upoznala Shirley, i dok joj se za kavom alila zbog velikog trbuha, Shirleyje vjerojatno vie zbog snanog dojma, nego zbog neeg drugog upozorila mamu da jeu nekim lokalnim novinama proitala lanak o raku jajnika, gdje se naglaava da je nadutost

jedan od simptoma. U bolnici se ubrzo odravao informativni dan za ene u postmenopauzi.Pregledavali su ene kako bi u svojoj kampanji osvijestili postojanje ovoga pritajenog raka.Zato njih dvije ne bi otile? Bit e to poput izlaska. Nakon pregleda mogle bi otii na ruak uDebenhams, u novi kafikoji je ba bio obnovljen.

Obje su ispunile upitnik, bilo je ba zabavno - kao da rjeavaju kviz u nekom asopisu.Mama je obiljeila gotovo sve kvadratie, ali to njima dvjema nita nije znailo. Ustvari,

Shirley se sjea da je bila prili

no zadivljena. Predale su upitnike, zatim su dobile

aj ikolae i odsluale su predavanje (koje je bilo prilino depresivno). Kada je predavanje

zavrilo, neke ene morale su ostati na ultrazvuku i krvnim pretragama. Trajat e samo polasata, najvie etrdeset pet minuta i to ne znai da je neto loe u pitanju, samo je rije omjerama opreza. Eileen se nije svidjela pomisao na vaenje krvi, ali Shirley joj je rekla da bisvejedno trebala to obaviti kako bi bila mirna. Shirley je otila u kupnju i kupila si jeWindsmoor kaput od iste vune u trgovini s gotovo novom robom te ga je platila samo 15funti. Kada se vratila po mamu, Eileen je bila u oku. Na ultrazvuku su joj nali netozloudno. Kada je pitala to su joj nali, mama se rasplakala, zatim se i Shirley rasplakala i to

je manje-vie bio kraj prie. Odvela je mamu u najblii kafi gdje su se cijelo popodneopijale. Shirley misli da se mama vratila u bolnicu nakon toga da obavi jo neke pretrage, ali

za Shirley cijela je ta situacija bila toliko uznemirujua da je zamolila mamu da joj vie nitane govori o tome. Predloila je sebe da bude u odboru za zabavu i podizanje raspoloenja. Ja


27/122

GIGA Kate Kerrigan

27


sam vesela, optimistina ena, Karen kui? Oi s razmazanom maskarom pretvorila je upogled pun nade. Ja sam vrlo osjetljiva osoba, uzrujam se zbog smrti i slinih tema. Nemogu to podnijeti - kui?

Rekla sam da kuim, a ona se nasmijala i rekla da joj je drago to sada sve znam jer jojje bilo strano nositi tu odgovornost na leima budui da mi se Eileen bojala to ispriati jer

sam sveznajue gunalo.Uspjela sam udobrovoljiti Shirley daj u odvezem doma. Za vrijeme vonje otrijeznilase toliko da mi pogodi ime. Dok je nespretno izbacivala noge iz auta, okrenula se prema menii rekla: - Ti si dobra cura, Grace. Eileen je sretna to te ima.

Unato njezinom pijanom stanju, bio je to njean trenutak. Nakratko sam bilazahvalna, a zatim mi je bilo ao zbog samoe koju vidim u oima te ene i zbog naina nakoji sam ju osudila.

Hvala, Shirley. Uskoro emo se ponovo nai. Sljedei tjedan u odvesti mamu itebe na ruak.

Ba bih to voljela rekla je i posrnula dok je izlazila iz auta. Morala sam jojpronai kljueve od kue i otvoriti joj ulazna vrata.

Odmah sam se odvezla do majine kue. Nisam htjela uzeti vremena da si sredimmisli ili da preispitam svoje osjeaje, samo sam ju htjela vidjeti. Dvaput sam kratko pozvonilakako bih joj dala do znanja da sam to ja, zatim sam otkljuala vrata i odmah otila u kuhinju.Srce mi je udaralo.

Stajala je pokraj sudopera leima okrenuta prema meni. Iako je imala perilicu zaposude, mama je jo uvijek veinu posuda prala runo. Umakala bi ruke u vruu vodu, prsti bijoj bili arko crveni, vene natekle od topline, slagala bi tanjure pune pjene na jeftino plastinocjedilo koje je mrzila, ali ga nikada nije zamijenila. Majke bih se uvijek sjetila na taj nain.Uokvirena prozorom, kako gleda ravno u svoj vrt, a ruke joj venesvjesno obavljaju dosadne

poslove pranja posuda ili osjetljive odjee. To je bila njezina terapija, kako je sama rekla.Bilo je znaajno to u najeoj slici svoje majke nisam vidjela njezino lice. Crte majina lica

bile su lijepe, gotovo vilinske, a koa joj je bila mekana i blijeda. Uz pravo osvjetljenje, i kadabi bila dobre volje, bila je iznimno lijepa. Meutim straga je uvijek bila mala i debeljukasta iobina. Okrutno, ali istinito - radije sam ju tako gledala.

Prila sam joj i uzela krpu s radne povrine te poela brisati tanjure. Odsutno samprimijetila da ih i dalje nije ispirala. -Deterdent sadrava kancerogene tvarijednom sam juupozorila. Dobit e rak ako ne ispere...

Gledajui ju iz profila, vidjela sam da ima odluan i vrst izraz lica. Razgovarala sam sa Shirley, mama. O da?Otro je izgovorila te rijei. Imala je tanke usne koje sam i ja naslijedila i nisam ih

voljela ni na sebi ni na njoj. Ponekad su te jadne usneinile naa lica odbojnijima i stroimanego to su uistinu bila. To je bila nepravda koju sam shvaala i zbog koje sam ju alila,

vjerojatno zato to je pogodila i mene. Sve mi je rekla.Pretraivala je dno sudopera i otkrila da je zavrila. Nema vie posua, brisanje je u

tuim rukama, nita ju vie ne moe izvui, danas vie nema terapije.Kada se nije pomaknula od sudopera, rekla sam: - ao mi je, mama.

Zato ti je ao?I dalje me nije gledala, nego je s prozora uzela kremu za ruke i pokuala otvoriti

poklopac mokrim rukama. Njeno sam joj uzela kremu te sam joj dodala krpu kako bi moglaobrisati ruke.

ao mi je to sam se dogovorila sa Shirley iza tvojih lea. Santa me zanimalo to sedogaa.


28/122

GIGA Kate Kerrigan

28


Uhvatila se za sudoper, a krajevi krpe namoili su se vodom. Skupila je usta kad joj jeeljust zadrhtala a oi se ispunile suzama: plavi kameni oblutci obavijeni velom godina istraha.

ao mi je to sam sveznajue gunalo i ao mi je to mi nisi htjela prvoj rei.Nisam bila zajedljiva, to sam stvarno mislila i ona je to osjetila.

Grace, htjela sam da sve zna. Ali ti nisam mogla rei. Vjerujem da sam to cijelovrijeme i znala. Zagrlila sam ju, i prvi put u ivotu majka mi je uzvratila, grlei me oko strukai privijajui me uza se. Na grudima sam osjeala kako die i kako tiho i stidljivo jeca. Zbogiznenadnog i nepoznatog osjeaja tjelesne bliskosti s majkom, nisam mogla plakati. Dralasam ju to sam vre mogla: njezine male koate ruke zgrabile su me za kria, kosa joj jemirisala po vonom amponu i cigaretama, a majinski trbuh koji me nosio bio je tvrd, nadut iispunjen rakom.

Nakon nekoliko trenutaka odmaknula se od mene i odluno se nasmijeila briui suzenatopljenom krpom. Gotovo da sam ula kako joj razum govori: Dobro. To je to, to smorijeili.

Zabrinula sam se zbog osjeaja olakanja koji me preplavio. Je li to bio intimni

trenutak izmeu majke i keri? To je to? I zato ja nisam plakala i izraavala svoje osjeaje?Jasam ta koja je trebala biti na ti sa svojim osjeajima, a ipak, majka je mogla zaplakati u

pravom trenutku.Mama je gledala kroz prozor. Eno duga rekla je.Pretvarala sam se da me zanima te sam slijedila njezine oi prema traku boje koji je

nesigurno treperio iznad drvea nejasan i vodenast. Optika varka u zagaenom, prljavomzraku.

Razmiljala sam da odvedeni tebe i Shirley na ruak sljedei tjedan rekla sam. Jao, ne - rekla je mama. - Udaljila sam se od Shirley, izbjegavam ju cijeli tjedan.

Meu nama, Grace, mislim da ima problema s alkoholom.


29/122

GIGA Kate Kerrigan

29


OSAM

Eileen

Znala sam da se Bog jako ljuti na mene zato to me poslao na ispovijed vele asnomButleru. Nijedna djevojica nije voljela ii veleasnom Butleru jer bi nas ponekad zadrao uispovjedaonici itavu vjenost. Nakon to bismo zavrile s ispovijedanjem grijeha danismo napravile zadau, da nismo sluale roditelje i slino ponekad bi nas pustio samo uz

pokoru, a ponekad bi nas pitao jesmo imale kakve prljave misli. Ako bismo odgovorile ne,on bi nastavio s pitanjima.

Sigurno nisi imala nikakve prljave misli? Ne, oe. Nikakvih misli o dekima? Ne, oe.

Nisi mislila to bi ti djeaci mogli raditi? Ne, oe.Ako smo bile odlune i nastavile odgovarati s ne, obino bi nas otpustio s groznom

pokorom ja sam jednom dobila pet desetina krunice i deset Oenaa, samo zato to samrazbila porculansku alicu. Ali ako bismo priznale neke prljave misli, izvukao bi svakuneugodnu pojedinost. Neke su djevojice procijenile da ako priznaju prljave misli veleasnomButleru, uope nee dobiti pokoru. Ciara Murphy imala je dvanaest godina i ispriala nam jekako je jednom rekla veleasnom Butleru da se dirala dolje. Rekla je da joj je rekao daje samo

proivljavala neto prirodno. Dao joj je dvije Zdravomarije i Slava Ocu i rekao joj neka doesljedei tjedan i kae mu je li to opet radila. Ciara je rekla da je on stari pokvarenjak.Smatrala sam da je strano rei takvo to za sveenika te sam rekla Ciari da e zbog takvih

lai ii u pakao. No svejedno sam bila uznemirena vidjevi da on ispovijeda togpopodneva kada sam se ila u katedralu ispovjediti zbog crvenih hlaa.

U Ballamoreu se ispovijed obavljala dva puta tjedno. Omiljena je bila nedjelja ujutro.Tada su ili mladi u skupinama. Mi, djevojke, gledale bismo skupine djeaka i cerekale se dokoni pue cigarete koje su ukrali od oeva i naslanjaju se na zid samostana iza crkve,

pokuavajui izgledati buntovno i kul kao James Dean. To su bili nai posljednji grijesi prijeienja dua za nedjeljnu misu i priest. Stariji su ili na ispovijed petkom popodne. Znalasam da je to zato to stariji ljudi nisu poinili dovoljno grijeha. Nisu imali roditelje kojima birazbili alice, nisu imali uitelje kojima bi nepristojno odgovarali, a jedini ostali grijesi bili sugledanje djeaka, vie od dva otkopana puceta na bluzi ili ako biste potpuno zastranili minkanje i crtanje ava arape na stranjoj strani noge. Grijesi mukaraca i djeaka kao

to su puenje, psovanje i alkohol nisu ustvari bili bitni. To je zato to su ene potekle odEve, grenice koja je jadnoga bespomonog Adama dovela u kunju. Grijesi mukaraca bili susmijeni, dok su grijesi ena bili strani. Najgori su bili oni u vezi s kunjom. Uvijek samzakopala sva puceta na bluzi, ak i po ljetu, kao mjeru opreza da ne dovedem nekoga ukunju kao to je to uinila Eva.

Nisam voljela ii na ispovijed dok su starije ene bile u crkvi jer sam bila uvjerena daimaju neku posebnu sposobnost da uju to govorim u ispovjedaonici. Kada mi je mama reklada e me odvesti na mirniju ispovijed u petak, bila sam uzrujana. Nisam nita rekla jer sam odsusreta s ocem Peytonom odluila da u uiniti sve to mi majka kae.

Dugake drvene klupe i ukraene grede iljastih svodova katedrale zadravale su usebi stoljetni miris voska i tamjana. Voljela sam miris u katedrali, voljela sam tiinu. Kao da

je zrak u katedrali bio gui od vanjskog zraka zbog svih molitvi koje su tu izreene. Nekolikostarijih gospoa klealo je u zadnjim klupama, ali nikoga nije bilo u redu ispred


30/122

GIGA Kate Kerrigan

30


ispovjedaonice. Vrata su bila odkrinuta kao znak da je sveenik slobodan.Kroz mjedeni mreasti prozor nazirao se pognuti profil veleasnog Butlera.

Promrmljao je uvodnu molitvu, a zatim je podigao ruku. Spustila sam bradu na grudi iizblebetala niz najgorih grijeha koji su mi pali na pamet, a veinu sam izmislila.

Blagoslovi me oe, jer sam zgrijeila. Prolo je dva tjedna od moje posljednje

ispovijedi. U meuvremenu sam kupila utipak za majin novac bez njezinog doputenja,Conora Flanneryja nazvala sam gadom, sedam puta sam Boje ime izgovorila uzalud, punoputa sam rekla Isuse, Marijo i Josipe, ukrala sam iling od sestrinog novca za priest, nisamsluala oca, lagala sam majci i na susretu oca Peytona nosila

Documents

Kate Kerrigan - Zauvijek Uz Tebe