Upload
sole
View
224
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 1/28
Origen, veliki učitelj razumijevanja Svetog pisma
Draga braćo i sestre!
Origen iz Aleksandrije ubraja se među najveće pisce koji su se pojavili u Crkvi kroz čitavu
njezinu povijest. On preuzima Klementovu baštinu te je prenosi prema budućnosti na sasvim
novi način, što je značajno unaprijedilo razvoj kršćanske misli. io je pravi !učitelj!, a tako
su ga se uz nostalgiju i duboke osjećaje prisjećali njegovi učenici. "ije bio samo izvrstan
teolog, nego i uzoran svjedok nauka što ga je prenosio. !#oučavao je!, ka$e njegov biogra%
&uzebije Cezarejski, !da $ivot mora točno odgovarati riječi, a upravo je to potaklo mnoge da
ga, uz pomoć o$je milosti, slijede! '(ist. &ccl. ),*,+.
-itav njegov $ivot bio je pro$et neprekidnom če$njom za mučeništvom. mao je sedamnaest
godina kad je, u desetoj godini vlasti cara /eptimija /evera, u Aleksandriji izbio progon
kršćana. Klement je napustio grad, a Origenov otac, 0eonij, bačen je u zatvor. "jegov je sin
gorljivo $elio mučeništvo, no tu svoju $elji nije mogao ostvariti. 1ada je pisao ocu potičući gada se ne suste$e pru$iti najviše svjedočanstvo vjere. A kad je 0eonidiju odrubljena glava,
mladi Origen osjetio je da mora pri2vatiti njegov $ivot kao uzor. -etrdeset godina kasnije,
dok je propovijedao u Cezareji, izrekao je ispovijest3 !"išta mi ne koristi što sam imao oca
mučenika, ako sam ne $ivim dobro i tako nisam na čast svome rodu, to jest mučeništvu svoga
oca i svjedočanstvu koje ga je u Kristu uzvisilo! '(om. &z. 4,5. 6 jednoj od sljedeći2
propovijedi 7 kad se već činilo da je, za2valjujući tolerantnosti cara 8ilipa Arapina, smanjena
mogućnost svjedočanstva vjere u krvi 7 Origen izjavljuje3 !Kad bi mi og dozvolio da budem
opran svojom krvlju, te tako primim drugo krštenje pri2vativši smrt za Krista, siguran bi2
otišao s ovoga svijeta... "o bla$eni su oni koji takvo što zaslu$e! '(om. ud. +,9:. Oviizričaji otkrivaju svu Origenovu nostalgiju za krštenjem krvlju. Konačno je ta neodoljiva
$udnja, bar djelomično, ostvarena. 6 vrijeme ;ecijava progonstva, :<=. godine, Origen je
u2ićen i okrutno mučen. #odlegavši podnesenim mučenjima, umro je koju godinu kasnije, ne
napunivši sedamdeset godina.
/pomenuli smo ono !zančajno unaprijeđenje! što ga je Origen proveo u povijesti teologije.
"o, u čemu se sastoji to !unaprijeđenje! tako duboki2 posljedica> Ono zapravo odgovara
utemeljenju teologije u tumačenju /vetog pisma, ili još bolje rečeno, savršenoj simbiozi
između teologije i egzegeze. ;oista, vlastitost Origenova nauka čini se da je upravo u trajnom
pozivu da se od slova krene prema du2u #isma, napredujući tako u poznavanju oga. 1aj!alegorizam!, napisao je von alt2asar, točno odgovara !razvoju kršćanske dogme što su ga
proveli crkveni naučitelji!, koji su 7 na ovaj ili onaj način 7 pri2vatili Origenovu !lekciju.!
1ako se tradicija i učiteljstvo, temelj i jamstvo teološkoga istra$ivanja, počinju oblikovati kao
!/veto pismo na djelu! 'usp. Origene3 il mondo, Cristo e la C2iesa, tr. it., ?ilano 9@+:, p.
4*. ?o$emo stoga potvrditi da je središte ogromnog Origenova pisanog djela njegovo
!trostruko čitanje! iblije. "o, prije no što opišemo to !čitanje! valja baciti opći pogled na
spise ovog Aleksandrijca. /veti eronim u svojoj &pistoli ** nabraja naslove Origenovi2 *:=
knjiga i *9= 2omilija. "a$alost, najveći dio toga djela izgubljen je, ali i ono malo što je ostalo
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 2/28
čini ga najplodnijim autorom prva tri kršćanska stoljeća. #odručje njegova zanimanja širi se
od egzegeze prema dogmi, %ilozo%iji, apologetici, asketici i mistici.
ezgra koja nada2njuje to djelo, kako rekosmo, trostruko je čitanje /vetog pisma što ga je
Origen razvio tijekom svoga $ivota. Ovim izričajem $elimo označiti tri najva$nija načina 7
koji nisu međusobno susljedni, nego se često isprepliću 7 uz pomoć koji2 se Origen posvećivao proučavanju #isma. On je ponajprije čitao ibliju s nakanom da dođe do
najsigurnijeg mogućeg teksta i ponudi njegovu vjerodostojnu inačicu. 6 tu se svr2u slu$io
tekstom koji je u šest paralelni2 stupaca, s lijeva na desno, sadr$avao3 2ebrejski tekst pisan
2ebrejskim pismom, 2ebrejski tekst transliteriran grčkim al%abetom, te četiri prijevoda teksta
na grčki jezik. Odatle grčki naziv (eksapla nadjenut toj gorostasnoj sinopsi. Origen je potom
sustavno čitao ibliju prateći je svojim slavnim Komentarima. Oni vjerno prenose tumačenja
što ga je taj učitelj davao u školi, kao u Aleksandriji, tako i u Cezareji. Origen slijedi tekst
gotovo redak po redak, potankim, vrlo opširnim i dubokim tumačenjima, s bilješkama
%ilozo%skog i doktrinalnog sadr$aja, uz gotovo uvijek izričito podsjećanje na različitaznačenja /vetoga pisma.
Konačno, i prije svoga svećeničkoga ređenja, Origen se osobito posvetio propovijedanju
iblije, prilagođujući se raznovrsnom slušateljstvu. 6 svakom slučaju, i u njegovim se
2omilijama prepoznaje učitelj, sav posvećen sustavnom tumačenju perikope o kojoj je riječ,
razdijeljene u susljedne retke. u 2omilijama Origen koristi svaku priliku kako bi podsjetio
na različita značenja #isma, prateći u tom smjeru 2od rasta vjere3 od doslovnog smisla, preko
moralnog tumačenja, vjernici moraju stići do najdubljeg du2ovnog značenja. "aznaka takva
tumačenja vidi se primjerice u devetoj (omiliji o Knjizi rojeva, gdje Origen uspoređuje
#ismo s orasima3 !1akav je nauk Bakona i #roroka u školi Kristovoj!, ka$e ovaj 2omiletičar
!doslovni mu je smisao gorak, poput kore potom ćeš stići do ljuske, to jest moralnoga nauka
a na kraju ćeš naći otajstva na kojima se 2rane duše sveti2 u sadašnjem i budućem $ivotu!
'(om. "um. @,+.
6pravo tim putem Origen počinje učinkovito promicati !kršćansko čitanje! /taroga zavjeta,
briljantno suzbijajući izazove krivovjeraca 7 ponajprije gnostika i ?arcijonovi2 sljedbenika 7
koji su međusobno suprotstavljali dva Bavjeta sve do odbacivanja /tarog zavjeta. 6 tom
smislu, u istoj (omiliji o Knjizi rojeva, naš Aleksandrijac izjavljuje3 !a ne nazivam Bakon
D/tarim zavjetomD, ako ga u ;u2u razumijem. Bakon postaje D/tari zavjetD samo onima koji ga$ele tjelesno s2vatitiD, to jest zaustaviti se na samom slovu teksta. "o !za nas, koji ga
razumijemo i primjenjujemo u ;u2u i u smislu &vanđelja, Bakon je uvijek nov, a dva su
Bavjeta za nas jedan novi Bavjet, ne zbog svoga vremenskoga nastanka, već zbog novosti
njegova značenja. / druge strane, za grešnika i za one koji ne poštuju savez ljubavi, i
&vanđelja zastarijevaju! '(om. "um. @,4.
#ozivam vas 7 i time zaključujem 7 da pri2vatite u svome srcu nauk ovoga velikog učitelja
vjere. On nas svojim zanosom podsjeća da se, u molitvenom čitanju /vetog pisma i u
dosljednom načinu $ivota, Crkva uvijek obnavlja i pomlađuje. o$ja Eiječ, koja nikad ne
stari, niti se ikad iscrpljuje, povlašteno je sredstvo koje vodi tome cilju. ;oista, o$ja Eiječ,
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 3/28
djelovanjem ;u2a /vetoga, vodi nas uvijek iznova prema svoj istini 'usp. enedikt FG., Ai
partecipanti al Congresso nternazionale per il F0 anniversario della Costituzione dogmatica
!;ei Gerbum!, u3 nsegnamenti, vol. , :==<., str. <<:7<<*.
Grgur Nazijanski: Bez Boga nema pravoga čovještva
Draga braćo i sestre!
#rošle srijede govorio sam o velikom učitelju vjere i crkvenom ocu svetom aziliju. ;anas
mi je $elja progovoriti o njegovu prijatelju Hrguru "azijanskom, koji je također, poput
azilija, podrijetlom iz Kapadocije. /lavni teolog, govornik i branitelj kršćanske vjere u 4.
stoljeću, bio je poznat po svojoj rječitosti, a kao pjesnik imao je i istančanu i osjetljivu dušu.
Hrgur se rodio u plemenitoj obitelji. ?ajka ga je posvetila ogu od samoga rođenja, oko **=.
godine. "akon početnog obiteljskog odgoja po2ađao je najpoznatije škole toga doba3 najprije
je bio u Cezareji Kapadocijskoj, gdje je sklopio prijateljstvo s azilijem, budućim biskupom
toga grada, a potom je boravio po drugim metropolama drevnoga svijeta, kao što su egipatska
Aleksandrija i osobito Atena, gdje je ponovno sreo azilija 'usp. Oratio 4*,947:43 /C
*54,94)795=. /pominjući se njegova prijateljstva, Hrgur će kasnije zapisati3 !1ada se nisam
samo ja osjećao obuzet divljenjem prema mome velikome aziliju zbog ozbiljnosti njegova
načina $ivota i zrelosti i mudrosti njegovi2 govora, nego sam na to poticao i druge koji ga još
ne poznava2u... Godila nas je ista $eđ za znanjem... ila je to naša utrka3 ne tko bi bio prvi,
nego tko će drugome dozvoliti da bude prvi. -inilo se kao da imamo samo jednu dušu u dva
tijela! 'Oratio 4*,9).:=3 /C *54,9<479<).9)4. Eiječi su to koje oslikavaju svojevrstan
autoportret ove plemenite duše. "o, mo$e se zamisliti da je ovaj čovjek, koji se tako sna$no
odrazio od zemaljski2 vrijednosti, morao i trpjeti zbog stvari ovoga svijeta.
Grativši se kući, Hrgur je primio krštenje te se upravio prema monastičkom $ivotu, prema
samotništvu, a privlačile su ga %ilozo%ska i du2ovna meditacija. On će sam napisati3 !"išta mi
se ne čini većim od ovoga3 ušutkati vlastita osjetila, izaći iz tijela ovoga svijeta, sabrati se u
sebi samome, ne brinuti se više za ljudske stvari osim oni2 nu$no potrebni2, razgovarati sa
sobom samim i s ogom, voditi $ivot koji nadilazi vidljive stvari, nositi u duši uvijek čiste
bo$anske slike nepomiješane sa zemaljskim i krivim oblicima, biti doista bez mane odrazoga i bo$anski2 stvari, te postajati sve više taj odraz, uzimajući svjetlo od svjetla..., u$ivati,
u sadašnjoj nadi, buduća dobra i razgovarati s anđelima, već sada napustiti zemlju, premda
stojeći na zemlji, du2om prenesen u visine! 'Oratio :,+3 /C :4+,@).
Kako se povjerava u svojoj autobiogra%iji 'usp. Carmina I2istoricaJ :,9,99 de vita sua *4=7
*4@3 #H *+,9=<*, primio je prezbitersko ređenje s određenim oklijevanjem, jer je znao da će
poslije morati biti pastir, brinuti se za druge, o tuđim stvarima, pa neće više moći biti tako
sabran u čistoj meditaciji. pak, pri2vatio je ovaj poziv i primio pastirsku slu$bu u punoj
poslušnosti, pri2vaćajući, kao što se to često događa u $ivotu, da ga #rovidnost nosi onamo
kamo nije $elio ići 'usp. v :9,95. Hodine *+9. njegov prijatelj azilije, biskup Cezareje,
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 4/28
protiv volje samoga Hrgura odlučio ga je posvetiti za biskupa u /asimi, u strateški va$nom
mjestu za Kapadociju. Bbog razni2 poteškoća Hrgur nikad nije preuzeo biskupsku du$nost u
tom mjestu, nego je ostao u "azijanzu.
Oko *+@. godine Hrgur je pozvan u Carigrad, tadašnju prijestolnicu, kako bi vodio malu
katoličku zajednicu vjernu "icejskome saboru i trojstvenoj vjeri. Gećina je pak pristala uzarijanstvo, koje je bilo !politički ispravno!, a carevi su ga dr$ali politički korisnim. 1ako se
Hrgur našao u manjini i okru$en neprijateljstvom. 6 crkvici 6skrsnuća izrekao je pet
1eološki2 govora 'Orationes :+7*93 /C :<=,+=7*4* upravo radi obrane i pojašnjenja
trojstvene vjere. 1i su govori ostali slavni po sigurnosti nauka, jednostavnosti razlaganja, koji
doista olakšavaju pri2vaćanje da je to bo$anska logika. zvrsnost %orme kojom su sastavljeni
čini te govore i danas privlačnima. Hrgur je zbog ovi2 govora dobio nadimak !teolog!. 1ako
ga naziva osobito #ravoslavna Crkva3 Hrgur 1eolog ili ogoslov. to stoga što teologija za
njega nije samo ljudsko promišljanje, a još manje je plod samo slo$eni2 spekulacija. Ona za
njega proizlazi iz $ivota molitve i svetosti, iz ustrajnog dijaloga s ogom. 6pravo se na tajnačin našem razumu pokazuje o$ja stvarnost, trojstveno otajstvo. 6 kontemplativnoj tišini,
za2vaćena divljenjem pred čudesima objavljenoga otajstva, duša prima bo$ansku ljepotu i
slavu.
;ok je sudjelovao na ;rugom ekumenskom saboru *59. godine, Hrgur je izabran za
carigradskog biskupa te je preuzeo predsjedanje /aborom. "o, ubrzo su se protiv njega
podigli sna$ni protivnici, te je njegov polo$aj postao neodr$iv. Ba tako osjetljivu dušu ova su
neprijateljstva bila nepodnošljiva. #onovilo se ono na što se Hrgur već ranije $alio riječima
koje su mu izlazile iz srca3 !#odijelili smo Krista, mi koji smo toliko ljubili oga i Krista
0agali smo jedni drugima zbog stine, pot2ranjivali smo osjećaje mr$nje poradi 0jubavi,
odijelili smo se jedni od drugi2! 'Oratio ),*3 /C 4=<,9:5. 6 takvom je napetom ozračju
došlo i do njegova povlačenja s biskupske stolice. 6 prepunoj katedrali Hrgur je
dostojanstveno izrekao svoj upečatljivi oproštajni govor 'usp. Oratio 4:3 /C *54,457994.
/voje je duboko pro$ivljene riječi ovako zaključio3 !Bbogom, veliki grade, od Krista
ljubljeni... /inovi moji, preklinjem vas, čuvajte poklad IvjereJ koji vam je povjeren 'usp.
91im ),:=, spominjite se moji2 patnji 'usp. Kol 4,95. "eka milost Hospodina susa Krista
bude sa svima vama! 'usp. Oratio 4:,:+3 /C *54,99:7994.
Gratio se u "azijanz, te se kroz oko dvije godine posvetio pastirskoj skrbi za tu kršćanskuzajednicu. #otom se konačno povukao u samoću u obli$nji Aranz, svoj rodni kraj, posvetivši
se učenju i asketskom $ivotu. 6 tom je razdoblju sastavio većinu svoga poetskoga djela,
posebno njegov autobiogra%ski dio3 ;e vita sua, iščitavanje u sti2ovima vlastitoga ljudskog i
du2ovnog puta, uzornoga puta kršćanina koji trpi, čovjeka duboke nutrine u svijetu punom
sukoba. 1o je čovjek koji nam omogućuje da osjetimo o$ji primat, pa tako progovara i
nama, ovom našem svijetu3 bez oga čovjek gubi svoju veličinu, bez oga nema pravoga
čovještva. #oslušajmo stoga ovaj glas i nastojmo i mi sami upoznati lik o$ji. 6 jednoj od
svoji2 pjesama Hrgur je napisao, obraćajući se ogu3 !udi dobrostiv, 1i koji si Onostranost
svega! 'Carmina IdogmaticaJ 9,9,:@3 #H *+,<=5. Hodine *@=. og je u svoj zagrljaj primio
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 5/28
ovoga vjernoga slugu koji ga je oštrim umom branio u svojim spisima i koji mu je tolikom
ljubavlju pjevao u svojoj poeziji.
Grgur Nazijanski, pjesnik Božje blizine [ovo poglavlje ispredavano je u ak god !"#!$!"#% samo na stud odjelu so&iologije'
Draga braćo i sestre,
slijedeći portrete veliki2 otaca i naučitelja Crkve, koje nastojim prikazati u ovim kate2ezama,
posljednji sam put govorio o Hrguru "azijanskom, biskupu iz G. stoljeća, a danas bi2 2tio
dopuniti sliku o njemu. #okušat ćemo danas proučiti nešto od njegova nauka. Eazmišljajući o
poslanju što mu ga je og povjerio, ovaj je veliki teolog zaključio3 !/tvoren sam kako bi2 se
svojim djelima uspeo do oga! 'Oratio 94,) de pauperum amore3 #H *<,5)<. ;oista je i
stavio u slu$bu oga i Crkve svoj talent spisatelja i govornika. /astavio je brojne govore,
razne 2omilije i panegirike, mnoga pisma i poetska djela 'gotovo 95.=== sti2ova. ;jelatnost
mu je bila doista čudesno plodna. /2vatio je da je to bilo poslanje što mu ga je og povjerio3
!/luga Eiječi, prianjam uz otajstvo Eiječi. "eka se ne dogodi da ikad pri2vatim zanemariti
ovo dobro. Ovaj poziv cijenim i drag mi je, iz njega dobijam više radosti nego iz svi2 drugi2
stvari zajedno! 'Oratio ),<3 /C 4=<,9*4 usp. Oratio 4,9=.
Ovaj je "azijanac bio ponizan čovjek, a u svome je $ivotu uvijek gledao djelovati u korist
mira u Crkvi svoga vremena, koju su razdirale nesloge i krivovjerja. &vanđeoskom 2rabrošću
trudio se pobijediti vlastitu srame$ljivost kako bi navijestio istinu vjere. ;uboko je u sebi
osjećao te$nju da se pribli$i ogu i da se s njime sjedini. 1o on sam izriče u jednoj svojoj pjesmi u kojoj ka$e3 među !velikim vodama mora $ivota, L s ovu i onu stranu uzburkana
olujnim vjetrovima, L ... L samo jedno mi je drago, samo to je moje bogatstvo, L utje2a i
zaborav muka, L svjetlost /vetoga 1rojstva! 'Carmina I2istoricaJ :,9,9<3 #H *+,9:<=ss..
Hrgur je pomagao da zasija svjetlost 1rojstva braneći vjeru proglašenu na "icejskom saboru3
samo jedan je og u tri istobitne i različite osobe3 Ocu, /inu i ;u2u /vetomu 7, !trostruko
svjetlo koje je samo jedno L sjaj se sastavlja! 'Gečernji 2iman3 Carmina I2istoricaJ :,9,*:3 #H
*+,<9:. /toga Hrgur uvijek iznova, zajedno sa svetim #avlom '9 Kor 5,), izjavljuje3 !za nas
je samo jedan og, Otac, od kojega je sve jedan Hospodin, sus Krist, po kojemu je sve i
jedan ;u2 /veti, u kojemu je sve! 'Oratio *@,9:3 /C *<5,9+:.
Hrgur je jasno naglašavao puno čovještvo Kristovo. ;a bi otkupio čovjeka u cjelini njegova
tijela, duše i du2a, Krist je na se primio sve sastavnice ljudske naravi, inače čovjek ne bi bio
spašen. #rotiv Apolinarijeva krivovjerja, po kojem sus Krist nije primio razumnu dušu,
Hrgur se suočava s tim problemom u svjetlu otajstva spasenja3 !Mto Krist nije uzeo na se, nije
bilo ni ozdravljeno! '&p. 9=9,*:3 /C :=5,<=, a da Krist nije imao !razumni intelekt, kako bi
mogao biti čovjek>! '&p. 9=9,*43 /C :=5,<=. #ostavši čovjekom, Krist nam je dao
mogućnost da i mi postanemo poput njega. 1ako Hrgur "azijanski poučava3 !Hledajmo da
budemo poput Krista, jer i Krist je postao poput nas3 da postanemo bogovi po njemu, budući
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 6/28
da je i on, po nama, postao čovjekom. 6zeo je na sebe lošije, da bi nama darovao najbolje!
'Oratio 9,<3 /C :4+,+5.
?arija, koja je dala ljudsku narav Kristu, istinska je ?ajka o$ja 'ogorodica, 12eotokos3
usp. &p. 9=9,9)3 /C :=5,4:, a poradi svoga uzvišenoga poslanja bila je !unaprijed očišćena!
'Oratio *5,9*3 /C *<5,9*:, ovo je poput nekog dalekog navještaja dogme o ezgrešnomzačeću. ?arija je predlo$ena za uzor kršćanima, posebice djevicama, te kao pomoćnica koju
valja zazivati u potrebama 'usp. Oratio :4,993 /C :5:,)=7)4.
Hrgur nas podsjeća da, kao ljudske osobe, moramo biti solidarni jedni s drugima. /toga piše3
!D?i smo svi jedno u HospodinuD 'usp. Eim 9:,<, bogati i siromašni, robovi i slobodni,
zdravi i bolesni i samo je jedna Hlava iz koje sve proistječe3 sus Krist. kao što to čine i
udovi istoga tijela, svatko se ima brinuti o svakome i svi o svima.! #otom, govoreći o
bolesnima i osobama u teškoćama, zaključuje3 !Ovo je jedino spasenje našega tijela i naše
duše3 ljubav prema njima! 'Oratio 94,5 de pauperum amore3 #H *<,5)+ab. Hrgur naglašava
da čovjek mora oponašati dobrotu i ljubav o$ju, pa stoga preporučuje3 !Ako si zdrav i
bogat, olakšaj potrebe onoga koji je bolestan i siromašan ako nisi pao, pomozi onome koji je
pao i $ivi u patnji ako si radostan, utješi $alosnoga ako si sretan, pomozi onome koga
nagriza nesreća. ;aj ogu dokaz da ga častiš, jer si jedan od oni2 koji mogu činiti dobro, a ne
od oni2 koji imaju potrebu da im se čini dobro... udi bogat ne samo imanjem, nego i
milosrđem ne samo zlatom, nego i krepošću, ili još bolje, budi bogat samo njome. #revladaj
loš glas svoga bli$njega i doka$i se bolji od sviju budi og unesrećenome, oponašajući
milosrđe o$je! 'Oratio 94,:) de pauperum amore3 #H *<,5@:bc.
Hrgur nas uči ponajprije va$nosti i potrebi molitve, pa ka$e3 !potrebno je spominjati se ogačešće no što dišemo! 'Oratio :+,43 #H :<=,+5, jer molitva je susret $eđi o$je s našom $eđi.
og $eđa da mi imamo $eđe za njim 'usp. Oratio 4=,:+3 #H *<5,:)=. 6 molitvi moramo
obratiti svoje srce ogu, predajući se njemu kao prinos što ga valja očistiti i preobraziti. 6
molitvi vidimo svoje maske i uranjamo u istinu i slušanje oga, 2raneći plamen ljubavi.
6 jednoj svojoj pjesmi, koja je u isto vrijeme i razmatranje nad smislom $ivota i implicitno
zazivanja oga, Hrgur piše3 !maš zadatak, dušo moja, L veliki zadatak, ako 2oćeš. L #rouči
ozbiljno sebe samu, L svoje biće, svoju sudbu L odakle sti$eš i gdje ćeš morati otpočinuti L
gledaj da spoznaš je li $ivot to što $iviš L ili je tu nešto više. L maš zadatak, dušo moja, L očisti
stoga svoj $ivot3 L promotri, molim, oga i njegova otajstva, L istra$i što je bilo prije ovogsvijeta L i što je on za tebe, L odakle je došao, i koja će biti njegova sudba. L &vo tvoje
zadaće, L dušo moja, L očisti stoga svoj $ivot! 'Carmina I2istoricaJ :,9,+53 #H *+,94:<794:).
"eprekidno ovaj sveti biskup tra$i Kristovu pomoć, kako bi bio pridignu i nastavio svoj 2od3
!Eazočarao sam se, Kriste moj, L zbog svoje velike preuzetnosti3 L iz visina pao sam vrlo
nisko. L "o pridigni me sada ponovno, jer vidim L da sam sNm sebe prevario L ako se još
uvijek previše uzdam u sebe, L odma2 ću pasti, a pad će biti presudan! 'Carmina I2istoricaJ
:,9,)+3 #H *+,94=5.
Hrgur je, dakle, osjetio potrebu da se pribli$i ogu kako bi nadvladao umor tijela. skusio je polet duše, $ivost osjećajnoga du2a i nestabilnost prolazne sreće. Ba njega, u drami $ivota
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 7/28
nad kojim je visio uteg svijesti o vlastitoj slabosti i bijedi, iskustvo oga uvijek je iznijelo
pobjedu.
Bazilije: ota& monaštva, obnovitelj bogoslužja i du(ovnosti, bora& za pravu vjeru
Draga braćo i sestre!
/veti azilije, u bizantskim bogoslu$nim tekstovima označen kao !sjajni prvak Crkve!, bio je
veliki biskup 4. stoljeća, prema kojemu kako istočna, tako i zapadna Crkva gleda s divljenjem
zbog svetosti njegova $ivota, zbog izvrsnosti nauka, te zbog skladnog sklopa spekulativni2 i
praktični2 sposobnosti. Eodio se oko **=. godine u obitelji svetaca, u !istinskoj obiteljskoj
Crkvi!, koja je $ivjela u ozračju duboke vjere. /voje je škole završio pri najboljim atenskim i
carigradskim učiteljima. "ezadovoljan svojim svjetovnim uspjesima, i postavši svjestan da je
mnogo vremena potrošio na ispraznosti, on sam ispovijeda3 !ednoga dana, kao da sam se probudio iz duboka sna, obrati2 se predivnu svjetlu istine &vanđelja..., i rasplaka2 se nad
svojim bijednim $ivotom! 'usp. &p. ::*3 #H *:,5:4a. Kristom privučen, počeo je gledati
prema "jemu i slušati samo "jega 'usp. ?oralia 5=,93 #H *9,5)=bc. /a svom odlučnošću
posvetio se monaškom $ivotu u molitvi, u razmatranju /veti2 pisama i spisa crkveni2 otaca,
te u vršenju djela milosrđa 'usp. &pp. : i ::, slijedeći tako i primjer svoje sestre, svete
?akrine, koja je već $ivjela monaškim asketskim $ivotom. #otom je zaređen za svećenika, a
na koncu, *+=. godine, i za biskupa Cezareje u Kapadociji.
Kroz propovijedanje i spise razvio je sna$nu pastoralnu, teološku i knji$evnu djelatnost.
?udrom je uravnote$enošću znao sjediniti slu$enje dušama i posvećenost molitvi i
razmatranju u samoći. Oslanjajući se na osobno iskustvo, pomagao je utemeljivanje mnogi2
!bratstava! ili zajednica kršćana posvećeni2 ogu, te i2 često posjećivao 'usp. Hrgur
"azijanski, Oratio 4*,:@ in laudem asilii3 #H *),<*)b. Eiječju i spisima, od koji2 su mnogi
sačuvani do naši2 dana 'usp. Eegulae bravius tractatae, #roemio3 #H *9*,9=5=ab, poticao i2
je da $ive i napreduju u savršenstvu. "jegovim su se djelima okoristili i razni pisci drevni2
monaški2 pravila, među kojima i sveti enedikt, koji je azilija smatrao svojim učiteljem
'usp. Eegula +*,<. ?nogi od oni2 koji su se posvetili monaškom $ivotu nada2nuli su se na
njemu ili su se pozivali na njegov naum dok su oblikovali ili re%ormirali način zajedničkoga
$ivota u samostanima. 1ako, piše sluga o$ji van #avao ., !mnogi dr$e da je monaštvo kao
izrazito značajan oblik $ivota Crkve, za sva stoljeća ustrojio u prvom redu sveti azilije ili
barem da ono nije moglo biti de%inirano u svojoj naravi bez njegova odlučujućeg doprinosa!
'apostolsko pismo #atres &cclesiae :.
Kao biskup i pastir svoje prostrane dijeceze, azilije se neprestano brinuo o teškim
materijalnim uvjetima u kojima su $ivjeli vjernici sna$no je osuđivao zla djelovao je u korist
najsiromašniji2 i pridošlica pri vlastima se zauzimao kako bi se olakšale patnje stanovništva,
posebice u trenucima nevolja bdio je nad slobodom Crkve, opirući se i moćnicima kako bi
obranio pravo na ispovijedanje prave vjere 'usp. Hrgur "azijanski, Oratio 4*,457<9 in laudemasilii3 #H *),<<+c7<)9c. ogu koji je ljubav i milosrđe, azilije je dao vrijedno
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 8/28
svjedočanstvo izgradnjom razni2 svratišta za potrebite 'usp. azilije, &p. @43 #H *:,455bc,
gotovo čitavog grada milosrđa, koji je po njemu nazvan azilija 'usp. /ozomen, (istoria
&ccl. ),*43 #H )+,9*@+a. Ona predstavlja početke suvremeni2 bolnički2 ustanova za pri2vat
i liječenje bolesnika.
/vjestan da je !liturgija vr2unac prema kojem te$i djelatnost Crkve, a istodobno i vrelo izkojeg izvire sva njezina snaga! '/acrosanctum Concilium 9=, azilije je bio i mudar
!obnovitelj bogoslu$ja! 'usp. Hrgur "azijanski, Oratio 4*,*4 in laudem asilii3 #H *),<49c.
Ostavio nam je, tako, veliku eu2aristijsku molitvu 'ili ana%oru koja je po njemu i nazvana, te
je postavio temeljno ustrojstvo molitve i psalmodije3 njegovim je poticajom narod upoznao i
zavolio psalme, pa i2 je noću išao moliti 'usp. azilije, n #salmum 9,97:3 #H :@,:9:a7:9*c.
Eevno i odva$no znao se oprijeti krivovjercima koji nisu priznavali da je sus Krist og kao i
Otac 'usp. azilije, &p. @,*3 #H *:,:+:a &p. <:,97*3 #H *:,*@:b7*@)a Adv. &unomium
9,:=3 #H :@,<<)c. /lično je, protiv oni2 koji nisu pri2vaćali bo$anstvo ;u2a /vetoga,
potvrđivao da je i ;u2 og i da !mora biti s Ocem i /inom zajedno ubrojen i zajedno
slavljen! 'usp. ;e /piritu /ancto3 /C 9+bis, *45. 6 svojoj ljubavi prema Kristu i prema
njegovu &vanđelju, veliki je Kapadočanin nastojao prevladati i podjele unutar Crkve 'usp.
&pp. += i :4*, zauzimajući se da se svi obrate Kristu i njegovoj Eiječi 'usp. ;e iudicio 43 #H
*9,))=b7))9a, sjedinjujućoj snazi kojoj svi vjernici moraju biti poslušni 'usp. ibid. 97*3 #H
*9,)<*a7)<)c.
Baključno, azilije se sasvim posvetio vjernom slu$enju Crkvi i raznolikom vršenju
biskupske slu$be. #rema programu što ga je on sam iscrtao, postao je !apostol i slu$itelj
Kristov, djelitelj otajstava o$ji2, glasnik kraljevstva, uzor i pravilo pobo$nosti, oči tijelaCrkve, pastir Kristovi2 ovaca, sućutan liječnik, otac i dadilja, suradnik o$ji, poljodjelac
o$ji, graditelj 2rama o$jega! 'usp. ?oralia 5=,997:=3 #H *9,5)4b75)5b.
1o je program što ga ovaj sveti biskup predla$e navjestiteljima Eiječi 7 kako jučer, tako i
danas 7 program koji je i on sam velikodušno nastojao provesti u $ivot. Hodine *+@. azilije
je, još ni pedesetogodišnjak, potrošen teškoćama i askezom, pošao ogu !u nadi vječnoga
$ivota, po susu Kristu Hospodinu našemu! ';e aptismo 9,:,@.
)ivot i djela sv Bazilija
Draga braćo i sestre!
"akon tri tjedna stanke, nastavljamo naše uobičajene susrete srijedom. ;anas bi2 se 2tio
pozvati na posljednju kate2ezu čija su tema bili $ivot i spisi svetog azilija. ivot toga
velikoga sveca i njegova djela bogati su poticajima na razmišljanje i pouku, koji ni za nas
danas nisu izgubili vrijednost.
#onajprije podsjećanje na otajstvo oga, koje ostaje najznačajnija i $ivotno va$na polazišna
točka za čovjeka. Otac je !počelo svega i uzrok postojanja svega što postoji, korijen svega
$ivoga! '(om. 9<,: de %ide3 #H *9,4)<c, a u prvom je redu !Otac našeg Hospodina susa
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 9/28
Krista! 'Anap2ora sancti asilii. ;olazeći do oga po stvorenjima, mi !postajemo svjesni
njegove dobrote i njegove mudrosti! 'azilije, Contra &unomium 9,943 #H :@,<44b. /in je
!slika dobrote Očeve i pečat s njime jednake %orme! 'usp. Anap2ora sancti asilii. /vojom
poslušnošću i svojom mukom utjelovljena Eiječ ostvarila je poslanje Otkupitelja čovjeka
'usp. azilije, n #salmum 45,53 #H :@,4<:ab usp. također ;e aptismo 9,:3 /C *<+,9<5.6 azilijevu nauku veliko značenje ima djelo ;u2a /vetoga. !Od njega, od Krista, izlio se
;u2 /veti3 ;u2 istine, dar posinstva, zalog buduće baštine, prvijenac vječni2 dobara,
$ivotvorna moć, izvor posvete! 'usp. Anap2ora sancti asilii. ;u2 o$ivljuje Crkvu,
ispunjava je svojim darovima, čini je svetom. /jajno svjetlo bo$anskoga otajstva odra$ava se
na čovjeku, slici o$joj, te mu uzvisuje dostojanstvo. Hledajući Krista, razumije se u
potpunosti čovjekovo dostojanstvo. azilije kliče3 !I-ovječeJ, s2vati svoju veličinu
razmišljajući o cijeni plaćenoj za tebe3 gledaj cijenu svoga otkupljenja i s2vati svoje
dostojanstvo! 'n #salmum 45,53 #H :@,4<:b. #osebice kršćanin, $iveći u skladu s
&vanđeljem, prepoznaje da su svi ljudi međusobno braća da je $ivot upravljanje dobrima primljenima od oga, te je stoga svatko odgovoran pred drugima, a tko je bogat mora biti
poput !izvršitelja zapovijedi oga dobročinitelja! '(om. ) de avaritia3 #H *:,9959799@).
/vi si moramo međusobno pomagati i surađivati kao udovi jednoga tijela ' Ep :=*,*.
;jela milosrđa nezaobilazan su oblik izjavljivanja vlastite vjere3 po njima ljudi slu$e samome
ogu 'usp. ?oralia <,:. 6 tom smislu, neki tekstovi azilijevi2 2omilija ostaju i danas
odva$an primjer3 !D#rodaj što imaš i podaj siromasimaD ' Mt 9@,::...3 jer, premda nisi ubio ili
počinio preljub ili ukrao ili izrekao la$no svjedočanstvo, ne koristi ti ničemu ako ne činiš i
ostalo3 samo tako moći ćeš ući u kraljevstvo o$je! '(om. in divites3 #H *9,:5=b7:59a.
1ko, doista, po o$joj zapovijedi $eli ljubiti bli$njega kao sebe sama, !ne smije posjedovati
ništa više nego što posjeduje njegov bli$nji! '(om. in divites3 #H *9,:59b.
6 vremenu oskudice i nevolje, strastvenim je riječima ovaj sveti biskup poticao vjernike da
!ne budu okrutniji od zvijeri..., prisvajajući što je zajedničko, posjedujući sami ono što
pripada svima! '(om. tempore %amis3 #H *9,*:<a. ;uboka azilijeva misao dobro je
vidljiva u ovoj dojmljivoj rečenici3 !/vi potrebiti gledaju naše ruke, kao što mi sami gledamo
ruke o$je kad smo u potrebi!. /asvim je zaslu$ena, tako, po2vala što ju je izrekao Hrgur
"azijanzenski3 !azilije nas je uvjerio da, kao ljudi, ne smijemo prezirati ljude, niti vrijeđati
Krista, zajedničku glavu sviju, svojom neljudskošću prema ljudima. "aprotiv, u tuđimnesrećama, moramo činiti dobro sebi samima slu$eći ogu svojim milosrđem, jer i samima
nam je potrebno milosrđe! 'Hrgur "azijanzenski, Oratio 4*,)*3 #H *),<5=b.
azilije nas, osim toga, podsjeća da nam je, $elimo li odr$ati u sebi $ivom ljubav prema ogu
i prema ljudima, potrebna &u2aristija, dostojna 2rana kršteni2, sposobna osna$iti nove sile
primljene krštenjem 'usp. ;e aptismo 9,*3 /C *<+,9@:. Eazlog je velike radosti mogućnost
sudjelovanja u &u2aristiji '?oralia :9,*3 #H *9,+49a, koja je ustanovljena !poradi
neprekidna čuvanja spomena na onoga koji je umro i uskrsnuo za nas! '?oralia 5=,::3 #H
*9,5)@b. &u2aristija, neizmjeran dar o$ji, u svakome od nas čuva spomen krsnoga pečata,
te nam omogućuje da $ivimo u punini i vjernosti milost krštenja. /toga sveti azilije
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 10/28
preporučuje čestu, pa i svakodnevnu pričest3 !#ričestiti se i svakoga dana, primajući sveto
tijelo i krv Kristovu, dobro je i korisno, jer on sam jasno ka$e3 D1ko jede moje tijelo i pije
moju krv ima $ivot vječniD ' Iv ),<4. 1ko dakle mo$e posumnjati neprestano pričešćivanje od
toga $ivota ne znači $ivjeti u punini> ' Ep. *@3 #H *:,454b. &u2aristija nam je, jednom
riječju, potrebna da bismo mogli u sebe primiti $ivot vječni 'usp. ?oralia :9,93 #H *9,+*+c.Konačno, azilije se zanimao i za onaj dio izabranoga o$jeg naroda koji čine mladi,
budućnost društva. "jima je namijenio govor o tome kako iskoristiti pogansku kulturu toga
doba. Gelikom uravnote$enošću i otvorenošću on priznaje da u klasičnoj knji$evnosti, grčkoj
i latinskoj, postoje primjeri kreposti. Ovi primjeri mogu biti korisni mladome kršćaninu koji
tra$i istinu 'usp. Ad Adolescentes *. /toga valja pri2vatiti tekstove klasični2 autora koliko je
to prikladno i u skladu s istinom3 tako uz kritičan stav 7 riječ je zapravo o pravoj
!razboritosti! 7 mladi rastu u slobodi. #oznatom slikom pčela, koje iz cvijeća uzimaju samo
ono što im koristi za med, azilije preporučuje3 !Kao što pčele znaju iz cvjetova uzeti med,
za razliku od ostali2 $ivotinja koje se ograničuju na u$ivanje u mirisu i u boji cvijeta, tako sei iz ovi2 spisa... mo$e dobiti neka korist za du2. ?oramo koristiti ove knjige slijedeći u
svemu primjer pčela. One ne idu na sve cvijeće bez razlike, niti nastoje odnijeti sve s onog
cvijeća na koje dođu, nego uzimaju samo koliko im slu$i za dobivanje meda, a ostalo
ostavljaju. A mi, ako smo mudri, uzet ćemo iz ti2 spisa ono što nam priliči i što je u skladu s
istinom, a ostavit ćemo ostalo! 'Ad Adolescentes 4. azilije ponajprije preporučuje mladima
da rastu u kreposti3 !;ok ostala dobra... prelaze od jednoga drugome, kao u igranju kockom,
samo je krepost neotuđivo dobro i ostaje kroz cijeli $ivot i nakon smrti! 'Ad Adolescentes <.
;raga braćo i sestre, $ivot i nauk azilijev podsjećaju neprestano na poruku &vanđelja, koja
proglašava spasenje i radost. danas ovaj sveti naučitelj Crkve od svi2 kršćana tra$i potpunu i
konkretnu ljubav do oga i do bli$njega, bezrezervno posvećenje Eiječi Hospodnjoj, te
savršeno vođenje kršćanskoga $ivota 'usp. ?oralia 5=,::3 #H *9,5)@c. a vas pak pozivam
da slušate i primate nauk ovog našeg oca u vjeri.
Šesnaest stoljeća od smrti sv. Ivana Zlatoustoga
Draga braćo i sestre
Ove godine pada šesnaest stoljeća od smrti svetoga vana Blatoustoga '4=+7:==+. ?o$e se
reći da je van iz Antio2ije, nazvan Krizostom, to jest !Blatousti! zbog svoje rječitosti $iv i
danas, pa i zbog svoji2 djela. Anonimni pisar prepisivač ostavio je zapisano da su ona !prošla
cijelim svijetom kao bljesak munje!. "jegovi spisi i nama, kao i vjernicima njegova doba koji
su opetovano bili bez njega zbog njegovi2 progonstava, omogućuju da $ivimo s njegovim
knjigama unatoč njegovoj odsutnosti. 1o je ono što je i on sam predlagao iz progonstva u
jednome svome pismu 'usp. Olimpijadi, #ismo 5,4<.
Eođen oko *4@. u Antio2iji /irijskoj 'danas AtakPa na jugu 1urske, tamo je i obnašaosvećeničku slu$bu oko jedanaest godina do *@+. kada je imenovan biskupom Carigrada te je
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 11/28
u glavnome gradu Carstva obnašao svoju biskupsku slu$bu prije dva progona, koji su slijedili
brzo jedan za drugim, između 4=*. i 4=+. ;anas ćemo se zadr$ati na promišljanju
Krizostomovi2 antio2ijski2 godina.
/iroče je zbog smrti oca ostao u djetinjoj dobi, $ivio je s majkom Antusom koja je u njega
uda2nula pro%injenu ljudsku osjećajnost i duboku kršćansku vjeru. #olazio je osnovno i višeškolovanje okrunjeno tečajevima iz %ilozo%ije i retorike, a učitelj mu je bio poganin 0ibanio,
najpoznatiji govornik onoga doba. 6 njegovoj školi van je postao najveći govornik kasne
grčke antike. Kršten je *)5., za crkveni ga je $ivot pripremio biskup ?elecije koji ga je *+9.
postavio za lektora. 1a činjenica označila je slu$beni ulazak Krizostoma u crkveni cursus. Od
*)+. do *+:. je polazio Asceterij 'Asceterio, neku vrstu sjemeništa u Antio2iji zajedno sa
skupinom mladi2, od koji2 su neki postali biskupi pod vodstvom poznatoga egzegete ;iodora
iz 1arsa koji je vana uveo u povijesno7knji$evnu egzegezu, karakterističnu za antio2ijsku
tradiciju.
#otom se na četiri godine povukao među eremite na obli$nju planinu /ilpio. 1o povlačenje u
samoću produ$io je još dvije godine, koje je pro$ivio sam u spilji pod vodstvom jednog
!starca!. 6 tome razdoblju potpuno se posvetio razmatranju !Kristovi2 zakona!, evanđelja i
osobito #avlovim poslanicama. Kada se razbolio nije mogao brinuti sam o sebi te se morao
vratiti u kršćansku zajednicu u Antio2iji 'usp. #alladio, ivot <. Hospodin je intervenirao Q
pojašnjava $ivotopisac Q s bolešću u pravi trenutak da bi vanu omogućio da slijedi svoj pravi
poziv. Bapravo, on sam će napisati da bi ako bi trebao izabrati alternativu između nedaća
upravljanja Crkvom i mira monaškoga $ivota tisuću puta radije odabrao pastoralno slu$enje
'usp. O svećeništvu, ),+3 Krizostom se osjećao pozvanim upravo na to. tu se dogodila
odlučujuća promjena njegove povijesti zvanja3 pastir duša s punim radnim vremenom
liskost s riječju o$jom, što ju je njegovao u tijeku godina pustinjačkog $ivota u njemu je
do zrelosti dovela nezadr$ivu potrebu da propovijeda evanđelje, da drugima daruje ono što je
on sam primio u godinama razmatranja. ?isionarski ideal tako ga je, vatrene duše, uveo u
pastoralnu skrb.
zmeđu *+5. i *+@. vratio se u grad. Rakonom je postao *59, svećenikom *5), te je postao
slavan propovjednik u crkvama svoga grada. ;r$ao je 2omilije protiv arijanaca, nakon koji2
su slijedile one u spomen na antio2ijske mučenike i druge za glavne liturgijske blagdane3
riječ je o velikome nauku vjere u Krista, također u svjetlu njegovi2 sveti2. vanova !junačkagodina! bila je *5+, takozvana godina !ustanka kipova!. "arod je srušio carske kipove u znak
prosvjeda protiv povišenja poreza. Gidi se da se neke stvari u povijesti ne mijenjaju 6 tim
danima korizme i tjeskobe zbog imperatorovi2 kazni koje su prijetile, on je odr$ao svoje ::
zanosne #ropovijedi o kipovima, usmjerene na pokoru i obraćenje. "akon toga uslijedilo je
razdoblje radosne pastoralne skrbi '*5+7*@+.
Krizostom je među najplodnijim Ocima3 do njega je do nas došlo 9+ traktata, više od +==
autentični2 propovijedi, komentari na ?ateja i #avla '#oslanice Eimljanima, Korinćanima,
&%e$anima i (ebrejima te :49 pismo. "ije bio spekulativni teolog. "o, prenosio je
tradicionalni i pouzdani nauk Crkve u doba teološki2 razila$enja potaknuti2 nadasve
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 12/28
arijanstvom, to jest nijekanjem Kristova bo$anstva. Bato je pouzdani svjedok dogmatskoga
razvitka što ga je dostignula Crkva u G. i G. stoljeću. "jegova je teologija na pro%injeni način
pastoralna, i u njoj je stalno izra$ena briga za dosljednost između misli izrečene riječju i
onoga što se $ivi. 1o je na osobit način nit vodilja sjajni2 kate2eza kojima je katekumene
pripremao na primanje krštenja. Kada je već bio blizu smrti napisao je da je vrijednostčovjeka u !točnome poznavanju pravoga nauka i u čestitosti $ivota! '#ismo iz progonstva.
;vije stvari Q poznavanje istine i čestitost $ivota Q idu skupa3 znanje se mora provesti u $ivot.
/vaka je njegova intervencija uvijek je kanila u vjernicima razviti korištenje inteligencije,
istinskoga razuma, kako bi se s2vatili i u $ivot proveli moralni i du2ovni za2tjevi vjere.
van Blatousti svojim spisima skrbi za to da du2ovno prati cjeloviti razvitak osobe, u njezinoj
%izičkoj, intelektualnoj i vjerskoj dimenziji. Eazličite %aze rasta uspoređuju se s isto tolikim
brojem beskrajnoga oceana3 !#rvo od ti2 mora je djetinjstvo! '(omilija 59,< o ?atejevu
evanđelju. "aime, !upravo u to prvo doba očituju se nagnuća poroku i kreposti!. Bbog toga
o$ji zakon od najranijeg doba mora biti utisnut u dušu !kao na voštanu ploču! '(omilija*,9, o vanovu evanđelju3 ta je dob zapravo najva$nija. ?oramo imati na umu koliko je
va$no da u toj prvoj %azi $ivota u čovjeka stvarno uđu velika usmjerenja koja daju ispravnu
perspektivu egzistenciji. Krizostom zato preporučuje3 !oš od najranije dobi opremite djecu
du2ovnim oru$jem i poučite i2 da se prekri$e na čelu rukom! '(omilija 9:,+ o #rvoj
poslanici Korinćanima. ;olaze potom adolescencija i mladost3 !#o djetinjstvu slijedi more
adolescencije u koje pušu sna$ni vjetroviS jer u nama rasteS po$uda! '(omilija 59,< o
?atejevu evanđelju. "a kraju dolaze zaruke i vjenčanje3 !"akon mladosti dolazi doba zrele
osobe, u kojemu sti$u obiteljske obveze3 to je vrijeme tra$enja $ene! 'isto tamo. On podsjeća
na svr2e braka obogaćujući i2 Q pozivajući na krepost umjerenosti Q bogatim spletom personalizirani2 odnosa. ;obro pripremljeni supru$nici na taj način preprečuju put rastavi3
sve se događa s radošću i djeca se mogu odgajati za kreposti. Kada se potom rodi prvo dijete,
ono je !kao most troje postaju jedno tijelo jer dijete spaja dva dijela! '(omilija 9:,< o
#oslanici Korinćanima i troje tvore !obitelj, malu Crkvu! '(omilija :=,) o #oslanici
&%e$anima.
Krizostom je uobičajeno propovijedao u tijeku liturgije, !mjesta! u kojemu se zajednica
izgrađuje Eiječju i &u2aristijom. "a njoj okupljeno mnoštvo očituje jedinu Crkvu '(omilija
5,+ o #oslanici Eimljanima, sama je riječ upućena na svakome mjestu svima '(omilija :4,:o #rvoj poslanici Korinćanima, a eu2aristijsko zajedništvo postaje učinkoviti znak jedinstva
'(omilija *:,+ o ?atejevom evanđelju. "jegov pastoralni plan bio je uključen u $ivot Crkve
u kojoj su vjernici laici krštenjem poprimali svećeničku, kraljevsku i proročku slu$bu.
Gjerniku laiku ka$e3 ! tebe također krštenje čini kraljem, svećenikom i prorokom! '(omilija
*,< o #oslanici Korinćanima. z toga proizlazi osnovna obveza poslanja jer je svatko u
određenoj mjeri odgovoran za spasenje drugi23 !"ačelo našega društvenoga $ivota jeS ne
zanimati se samo za sebe! '(omilija @,: o Knjizi #ostanka. /ve se odvija između dva pola3
velike Crkve i !male Crkve!, obitelji, u uzajamnom odnosu.
Kako mo$ete vidjeti, draga braćo i sestre, ta Krizostomova lekcija o autentičnoj kršćanskoj prisutnosti vjernika laika u obitelji i u društvu i danas je više nego aktualna. ?olimo
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 13/28
Hospodina da nas učini poslušnima za naučavanja ovoga velikoga 6čitelja vjere.
U Krizostomu vidljivo bitno jedinstvo misli i djelovanja
Draga braćo i sestre
;anas nastavljamo svoje razmišljanje o svetome vanu Blatoustom. "akon razdoblja
provedenoga u Antio2iji, *@+. godine imenovan je biskupom u Carigradu, glavnome gradu
stočnoga rimskog carstva. Od samoga početka van je planirao re%ormu svoje Crkve3
siromaštvo biskupske palače moralo je biti primjer za sve 7 kler, udovice, mona2e, dvorjane i
bogate. "o, na$alost ne mali broj nji2 7 uvrijeđen njegovim prosudbama 7 udaljio se od njega.
Grlo skrban za siromašne, van je nazvan i !/kupljač milostinje!. Bapravo, kao bri$niupravitelj uspio je ustanoviti vrlo cijenjene karitativne ustanove. "jegova poduzetnost na
različitim područjima pretvorila ga je u opasnoga rivala nekima. "o, on se, poput pravoga
#astira, prema svima odnosio srdačno i očinski. Osobito se nje$no odnosio prema $enama i u
posebnoj skrbi za brak i obitelj. Gjernike je pozivao da sudjeluju u liturgijskom $ivotu, koji je
svojom genijalnom kreativnošću učinio sjajnim i privlačnim.
6natoč dobroga srca, nije imao miran $ivot. Kao #astir glavnoga grada Carstva često je bio
uvlačen u politička pitanja i intrige zbog svoji2 stalni2 odnosa s vlastima i civilnim
ustanovama. "a crkvenome planu, pak, budući da je u Aziji 4=9. godine razvlastio šest
biskupa koji su bili nedostojno izabrani, bio je optu$en da je prešao granice svoje jurisdikcije,te ja tako postao meta olaki2 optu$aba. oš je jedna izlika za napade na njega bila i prisutnost
nekoliko egipatski2 mona2a koje je ekskomunicirao patrijar2 1eo%il Aleksandrijski, a koji su
se sklonili u Carigrad. Kasnije je došlo do $ive polemike započete kritikama što i2 je
Blatousti uputio carici &udoziji i njezinim dvorjankama, koje su reagirale nabacujući se na
njega ozloglašavanjem i uvredama. tako je došlo do njegove smjene na /inodi što ju je
organizirao sam patrijar2 1eo%il 4=*., nakon čega je uslijedila osuda na prvo kratko
progonstvo. "akon njegova povratka, neprijateljstvo potaknuto protiv njega proizišlo iz
prosvjeda protiv blagdana u čast carice 7 koje je biskup smatrao poganskima 7 te protjerivanje
svećenika zadu$eni2 za krštenja na 6skrsno bdjenje 4=4. bili su početak progonaKrizostomovi2 sljedbenika, takozvani2 !vanovaca!.
1ada je van pismom prijavio te činjenice rimskome biskupu nocentu . "o, bilo je već
prekasno. 1ako je 4=). ponovno morao u progonstvo, ovaj puta u Cucusu u Armeniji. #apa,
premda je bio uvjeren u njegovu nevinost, nije mogao pomoći prognaniku. Koncil, što ga je
$elio Eim za pomirenje između dva dijela Carstva i između nji2ovi2 Crkava, nije se mogao
odr$ati. Mtetno premještanje iz Cucuse prema #Ptiusu, nikada dosegnutome cilju, moralo je
spriječiti posjete vjernika i slomiti otpor prognanika na kraju snaga3 osuda na progonstvo bila
je prava osuda na smrt ;irljiva su brojna pisma iz progonstva u kojima van izra$ava svoju
pastoralnu zabrinutost izrazima jaki2 osjećaja i o$alošćenosti zbog progonstava protiv
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 14/28
njegovi2 sljedbenika. ?arš prema smrti zaustavio se u Komani u #ontu. 1amo je van na
samrti odnesen u kapelu mučenika svetoga aziliska, gdje je ispustio du2 ogu i bio
pokopan, mučenik uz mučenika '#alladio, ivot 99@. ;ogodilo se to 94. rujna 4=+., na
blagdan 6zvišenja svetoga Kri$a. Ee2abilitirao ga je 4*5. godine 1eodozije . Eelikvije
svetoga biskupa, polo$ene u crkvu Apostola, potom su 9:=4. prenesene u Eim u prvotnukonstantinovsku baziliku, a sada počivaju u kapeli Kanoničkoga zbora u bazilici /v. #etra.
Bnatan je dio ti2 relikvija :4. kolovoza :==4. papa van #avao . darovao patrijar2u
artolomeju . iz Carigrada. 0iturgijski spomen sveca slavi se 9*. rujna. la$eni van FF.
proglasio ga je zaštitnikom ;rugoga vatikanskog koncila.
O vanu Krizostomu govorilo se da je og učinio da se u njemu vidi drugoga #avla,
naučitelja /vijeta, kada je uzdignut na prijestolje "ovoga Eima, to jest Carigrada. Bapravo, u
Krizostomu je vidljivo bitno jedinstvo misli i djelovanja kako u Antio2iji tako i u Carigradu.
#romijenila se samo uloga i prilike3 u prvoj je bio prezbiter u jednome gradu Carstva u
drugoj je biskup glavnoga grada gdje mu je na raspolaganju bilo puno šire polje djelovanja islušateljstvo. "o, već u antio2ijskom propovijedanju Krizostomovo idealno obzorje bilo je
jasno ocrtano u komentaru prvi2 stranica Knjige #ostanka. Eazmatrajući osam djela što i2 je
og učinio u nizu od šest dana, Blatousti je vjernike 2tio sa stvaranja uputiti natrag
/tvoritelju3 !Geliko je dobro!, ka$e, !znati što je stvorenje i ono što je /tvoritelj!. Bamjena
dviju uloga, što je dovelo do promjene svjetla u tamu, ono je što je Hrke odvelo u idolatriju
'#ropovijed 9,9 o Knjizi #ostanka.
ogu stvoritelju pridru$uje se og susretljivosti 'sPnkatabasis koji palome i stranome
čovjeku šalje pismo, /veto pismo. og je nazvan !nje$nim ocem! 'p2ilostorgios 'isto tamo,
liječnikom duša '(omilija 4=,* o Knjizi #ostanka, majkom 'isto tamo i osjećajnim
prijateljem 'O providnosti, 5,9979:. 6 korizmi *5). godine van povezuje oga /tvoritelja i
oga /pasitelja imajući pred očima 6skrs3 og je toliko 2tio spasenje stvorenoga čovjeka da
nije poštedio svoga jedinoga /ina '(omilija :,9 o Knjizi #ostanka. "a taj način Blatousti
vjernike uvodi u soteriološko viđenje kozmičke dimenzije. Kasnije će, s #avlom, u $ivotu i
djelovanju kršćanina istaknuti $ivotno i dinamično načelo ;u2a '#neuma koji mijenja
svjetovnu zbilju. Ba vana je du2ovno 'pneumatikos ono što se odnosi na pobuđivanje
#araklita '1ješitelja3 !Kao što oni koji dobivaju krila ;u2a!, pojašnjava sveti biskup, !samo
svoje tijelo čine du2ovnim, tako i oni koji bje$e od ;u2a... od svoje duše čine tijelo!'(omilija 9*,+ o #oslanici Eimljanima. #astir cijeli skup svoga slušateljstva integrira u novu
du2ovnu zgradu, pozivajući ga da promijeni uobičajeni način s2vaćanja i djelovanja. "a taj
način relativno usmjerava prema apsolutnom, vremenito prema vječnome. 6 o$jemu je
planu kršćanin pozvan u retrospektivi do$ivjeti prva vremena 'zemaljski raj, a u anticipaciji
buduću stvarnost.
"a tome temelju van baš u Carigradu, u produljenome komentaru ;jela apostolski2,
predla$e model prve Crkve ';j 4,*:7*+ razvijajući društvenu !utopiju! 'gotovo kao !idealni
grad!. Eiječ je, na kraju, o tome da se gradu dadne kršćanska duša i izgled, suočavajući se s
glavnim aspektima njegova $ivota 7 kao što su odnosi između bogati2 i siromašni2 7 u znakuneviđene i pro$ivljene solidarnosti. "o, nije bilo jednostavno uvjeriti moćnike da biskup sa
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 15/28
svojom zajednicom mo$e pru$iti alternativu uobičajenome s2vaćanju urbanoga svijeta. On je,
potom, s #avlom 'usp. 9 Kor 5,99 podupirao primat pojedinoga kršćanina, pa i roba,
siroma2a 7 ali otkupljenoga 7 u odnosu na grčki polis u kojemu su široki slojevi pučanstva bili
isključeni iz građanski2 prava i gdje se domovinu smatralo dragocjenijom od majke i oca.
Obzorje kršćanske zajednice nadilazi i relativizira, prema Krizostomovu sudu, obzorje polisa3!"aša je domovina na nebesima! '8il *,:=.
"a kraju svoga $ivota, iz progonstva na granicama Armenije, !najudaljenijega mjesta na
svijetu!, van 7 nadovezujući se na svoju prvo propovijed iz *5). 7 vraća se temi koja mu je
bila draga o planu što ga og slijedi u odnosu na čovječanstvo3 to je !neizreciv i nes2vatljiv!
plan, što ga On jamačno vodi s ljubavlju 'usp. O providnosti :,). "a taj je način, unatoč
svojim patnjama, Blatousti ponovno potvrdio otkriće da og ljubi svakoga od nas
beskonačnom ljubavlju i zato 2oće spasenje sviju. /a svoje je strane sveti biskup velikodušno
surađivao u tome spasenju, ne štedeći se tijekom cijeloga svoga $ivota. "aime, posljednjom
je svr2om svoga postojanja smatrao slavu o$ju što je 7 već na samrti 7 i ostavio kao krajnjuoporuku3 !/lava ogu na svemu! '#alladio, ivot 99.
*ertulijan
;raga braćo i sestre, krajem drugog i početkom trećeg stoljeća 1ertulijan započinje niz
kršćanski2 pisaca latinskoga jezika. "jegovo je djelo dalo odlučujuće plodove, koje se nikako
ne bi smjelo podcjenjivati. "jegov utjecaj razvija se na više razina3 od načina izričaja i
preuzimanja klasične kulture, do određivanja zajedničke !kršćanske duše! u svijetu ioblikovanja novi2 prijedloga za ljudski su$ivot. "isu nam poznati točni datumi njegova
rođenja i njegove smrti. Bnamo, međutim, da je u Kartagi, od roditelja i poganski2 učitelja,
primio dobro obrazovanje iz retorike, %ilozo%ije, prava i povijesti. Obratio se potom na
kršćanstvo, privučen 7 kako se čini 7 primjerom kršćanski2 mučenika. #očeo je objavljivati
svoje najpoznatije spise 9@+. godine. "o, pretjerano individualistička potraga za istinom
potkrijepljena nemirnim karakterom postupno ga je dovela do toga da napusti zajedništvo s
Crkvom. pak, originalnost njegove misli, zajedno s upečatljivim izričajem osigurala mu je
istaknuto mjesto u drevnoj kršćanskoj knji$evnosti.
Osobito su poznati njegovi spisi apologetskog karaktera. Oni otkrivaju dvije glavne nakane3da se odbace teške optu$be što su i2 pogani upućivali na račun nove religije, te ona pozitivna
i misionarska, da se prenese poruka &vanđelja u dijalogu s kulturom toga doba. "jegovo
najpoznatije djelo Apologeticum upozorava na nepravedno ponašanje politički2 vlasti prema
Crkvi tumači i brani nauk i običaje kršćana utvrđuje razlike između nove religije i glavni2
struja tadašnje %ilozo%ske misli pokazuje pobjedu ;u2a, koji se nasilju svoji2 neprijatelja
suprotstavlja krvlju mučenika3 !Koliko god ona bila pro%injena 7 piše ovaj A%rikanac 7 vaša
okrutnost ničemu ne slu$i3 naprotiv, našoj zajednici ona je poziv. /vakim zama2om vašeg
srpa mi postajemo brojniji3 krv je kršćana sjeme 'semen est sanguis c2ristianorum!
' Apologeticum <=,9*.
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 16/28
"o, 1ertulijan, kao svaki dobar apologet, s2vaća u isto vrijeme i potrebu pozitivnog
prenošenja biti kršćanstva. 6 tu svr2u rabi spekulativnu metodu da bi oslikao racionalne
temelje kršćanske dogme. #rodubljuje i2 na sustavan način, počevši od opisa !oga kršćana!3
!Onaj kojem se mi klanjamo 7 svjedoči naš apologet 7 og je jedini!. "astavlja, slu$eći se
antitezama i karakterističnim paradoksima svoga izričaja3 !On je nevidljiv, premda ga se vidinedostupan, premda ga je prisutan po milosti nes2vatljiv, premda ga se ljudskim osjetilima
mo$e s2vatiti stoga je istinit i velik! 'isto, 9+,97:.
1ertulijan, usto, poduzima ogroman korak u razvoju trojstvenoga nauka, suočavajući se s
problemom de%inicije triju bo$anski2 osoba3 one se razlikuju !ne po naravi, nego stupnjem
ne po biti, nego %ormom ne po moći, nego po speci%ičnosti jedine biti, jedine moći, jer og je
jedan! 'Adversus #raTeam :,4. "ije manje va$na njegova kristologija3 !?i vjerujemo 7 piše
on 7 da jedini og ima i /ina, svoju Eiječ, koji od njega samoga proizlazi, po kojemu je sve
stvoreno, i bez kojega ništa nije stvoreno da je on poslan od Oca u ;jevici da se od nje
rodio, čovjek i og, /in čovječji i /in o$ji! 'isto, :,9.
Ovaj a%rički autor govori i o ;u2u /vetomu, dokazujući njegov karakter osobe i bo$anstva3
!Gjerujemo da je, po svome obećanju, sus Krist poslao po Ocu ;u2a /vetoga, #arakleta,
posvetitelja vjere oni2 koji vjeruju u Oca, u /ina i ;u2a! 'isto, :,9. "adalje, u njegovim
djelima čitaju se brojni tekstovi o Crkvi 'koju 1ertulijan uvijek priznaje DmajkomD, pa i nakon
svoga pristajanja uz montanizam, o moralnom $ivotu kršćana, o budućem $ivotu. "jegovi su
spisi va$ni i radi razumijevanja $ivi2 pokreta unutar kršćanski2 zajednica s obzirom na
la$enu ;jevicu ?ariju, sakramente eu2aristije, $enidbe i pomirenja, s obzirom na #etrovo
prvenstvo, na molitvu... "a osobiti način ovaj apologet potiče kršćane na nadu koja 7 prema
njegovim spisima 7 nije samo krepost sama za sebe, nego je način postojanja koji obuzima
svaki vid kršćanskoga $ivljenja. 1ako je Hospodinovo uskrsnuće predstavljeno kao temelj
našeg budućeg uskrsnuća, te označuje osnovni predmet kršćanskoga uzdanja3 !1ijelo će
uskrsnuti 7 kategorički izjavljuje 1ertulijan 7 čitavo tijelo, baš tijelo, cjelovito tijelo. Hdjegod
se našlo, ono je sačuvano kod oga, po vjernom posredniku između oga i ljudi, susu
Kristu, koji će vratiti oga čovjeku i čovjeka ogu! ' De resurrectione carnis )*,9.
/ ljudskog stanovišta mo$e se bez sumnje govoriti o 1ertulijanovoj drami. #rolaskom godina
postao je sve za2tjevniji u odnosu na kršćane. Očekivao je od nji2 da u svim okolnostima, a
osobito u progonstvima, zauzmu junački stav. 1vrd u svojim stavovima, nije štedio na teškimkritikama te se neizbje$no našao izoliran. 6ostalom, i danas su otvorena mnoga pitanja, ne
samo o 1ertulijanovoj teološkoj i %ilozo%skoj misli, već i o njegovu ponašanju prema
političkim institucijama i poganskom društvu, prema antičkoj %ilozo%iji, retorici i općenito
prema kulturi njegova doba. "o, njegov je utjecaj na kršćanske pisce bio značajan, počevši
od Ciprijana koji je poput njega bio iz A%rike, te je često od svoji2 suradnika tra$io3 ;a
magistrum 'to jest3 !-itaj mi učitelja!, a taj učitelj bio je 1ertulijan.
6 konačnici, 1ertulijan ostaje zanimljiv svjedok prvi2 vremena Crkve, kad su se kršćani našli
u ulozi promicatelja !nove kulture! u bliskom susretu između klasične baštine i evanđeoske
poruke. "jegova je ona poznata izjava po kojoj je naša duša !naturaliter kršćanska! 'to jest
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 17/28
!po naravi kršćanska! Apologeticum 9+,), gdje on podsjeća na trajan kontinuitet između
autentični2 ljudski2 vrijednosti i oni2 kršćanski2. #oznata je i misao preuzeta izravno iz
&vanđelja, prema kojoj !kršćanin ne mo$e mrziti čak ni svoje neprijatelje!
'usp. Apologeticum *+, gdje moralni aspekt odluke vjere za2tijeva !nenasilje! kao $ivotno
pravilo3 i nema nikoga tko ne bi uočio aktualnost ovoga nauka i u svjetlu gorljive rasprave oreligijama.
6 1ertulijanovim spisima zapravo se mogu još i danas naći mnoge teme s kojima bi se valjalo
suočiti. One nas uvode u plodnu nutarnju potragu na koju potičem sve vjernike, kako bi na
još uvjerljiviji način znali izreći #ravilo vjere, ono 7 vratimo li se ponovno 1ertulijanu 7
!prema kojem vjerujemo da postoji samo jedan og, i nijedan drugi izvan /tvoritelja svijeta3
on sve stvorio iz ničega po svojoj Eiječi, rođenoj prije svi2 stvari! ' De praescriptione
haereticorum, 9*,9.
Sv +iprijan, uzor odgovornosti u službi i učitelj molitve
Draga braćo i sestre,
Ciprijan !je bio prvi biskup koji je u A%rici zadobio vijenac mučeništva.! 6sto, njegova je
slava 7 o čemu svjedoči đakon #oncije, koji je napisao njegov prvi ivot 7 povezana s
njegovim knji$evnim djelom i pastoralnim radom kroz trinaest godina od njegova obraćenja
do mučeništva 'usp. Gita 9@,9 9,9. Eođen u Kartagi u bogatoj poganskoj obitelji, nakon
rasipne mladosti, Ciprijan se s *< godina obraća na kršćanstvo. On sam pripovijeda o svome
du2ovnome putu3 !;ok sam još bio kao u nekoj tamnoj noći 7 piše on nekoliko mjeseci nakon
svoga krštenja 7 činilo mi se krajnje teškim i mučnim učiniti ono na što me pozivalo o$jemilosrđe... io sam vezan premnogim greškama svoga pret2odnog $ivota i nisam vjerovao da
bi2 se od nji2 mogao osloboditi. 1oliko sam slijedio poroke i pogodovao svojim zlim
nagnućima... "o potom, uz pomoć preporoditeljske vode, oprana je bijeda moga pret2odnoga
$ivota nenadmašivo svjetlo raširilo se mojim srcem drugo rođenje pretvorilo me u sasvim
novo biće. "a čudesan način počela je tada nestajati svaka sumnja... asno sam s2vatio da je
ono što je dotad $ivjelo u meni bilo zemaljsko, u ropstvu porocima i tijelu, a bo$ansko i
nebesko bilo je ono što je ;u2 /veti u meni već bio porodio! 'Ad ;onatum, *74. Odma2
nakon obraćenja, Ciprijan 7 ne bez zavisti i otpora 7 izabran je u svećeničku slu$bu i u
biskupsko dostojanstvo. Kroz kratko razdoblje svoga biskupstva suočavao se s prvim progonima određenima nekim carskim ediktom, prvo onim ;ecijevim ':<=., a onda i
Galerijanovim ':<+.7:<5.. "akon ;ecijeva progona naš se biskup morao sna$no zalo$iti u
obnovi discipline unutar kršćanske zajednice. ?nogi su se vjernici, zapravo, bili odrekli vjere
ili nisu odr$ali ispravan stav pred kušnjama. ili su to takozvani lapsi 7 to jest !posrnuli! 7
koji su se $ivo $eljeli vratiti u zajednicu. Easprava o nji2ovu ponovnu primanju dovela je do
podjele kartaški2 kršćana na lapsiste i rigoriste. 1im teškoćama valja pridodati i tešku kugu
koja je potresla A%riku te podigla mučna teološka pitanja kako unutar zajednice, tako i u
odnosu prema poganima. Konačno, treba napomenuti i sukob između Ciprijana i rimskog
biskupa /tjepana o valjanosti krštenja što su ga poganima podjeljivali krivovjerni kršćani.
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 18/28
6 tim teškim uvjetima Ciprijan je pokazao izvrsne sposobnosti upravljanja3 bio je strog, ali
ne ne%leksibilan prema lapsima, priznajući im mogućnost oprosta nakon primjerene pokore
pred Eimom je čvrsto branio zdrave predaje a%ričke Crkve bio je čovječan i obu2vaćen
najistinskijim evanđeoskim du2om dok je poticao kršćane na bratsku pomoć poganima u
vrijeme kuge znao je odr$ati pravu mjeru dok je opominjao vjernike 7 često prestrašene da ćeizgubiti $ivot ili zemaljska dobra 7 da za nji2 pravi $ivot i prava dobra nisu od ovoga svijeta
bio je neumoljiv u borbi protiv pokvareni2 običaja i grije2a koji su razarali moralni $ivot,
posebice protiv škrtosti. !1ako je provodio svoje dane 7 pripovijeda đakon #oncije 7 kad je po
prokonzulovu nalogu nenadano u njegov dom stigao vođa redarstva! 'Gita, 9<,9. 1oga dana
sveti je biskup u2ićen te je nakon kratka ispitivanja odva$no izdr$ao mučeništvo usred svoga
naroda.
Ciprijan je sastavio brojne rasprave i pisma, uvijek vezane uz svoju pastoralnu slu$bu. "e
previše naklon teološkom umovanju, pisao je ponajprije u cilju izgradnje zajednice i dobra
ponašanja vjernika. ;oista, Crkva je tema koja mu je daleko dra$a od svega ostaloga. #ritomrazlikuje vidljivu Crkvu, onu 2ijerar2ijsku, i nevidljivu Crkvu, onu mističnu, ali i sna$no
potvrđuje da je Crkva samo jedna, utemeljena na #etru. "eumorno ponavlja da !tko se udalji
od #etrove stolice, na kojoj je utemeljena Crkva, zavarava se misli li da ostaje u Crkvi! ';e
ecclesiae cat2olicae unitate, 4.
Ciprijan dobro zna da !izvan Crkve nema spasenja! '&pistola 4,4 i +*,:9, te da !ne mo$e
imati oga za Oca tko nema Crkvu za majku! ';e ecclesiae cat2olicae unitate, 4. Bnačajka
koja je neodvojiva od Crkve njezino je jedinstvo, simbolizirano Kristovom 2aljinom bez
šavova 'isto, +3 jedinstvo koje svoj temelj nalazi u #etru 'isto, 4, a svoje savršeno ostvarenje
u &u2aristiji '&pistola )*,9*. !#ostoji samo jedan og, samo jedan Krist 7 opominje Ciprijan
7 samo jedna je njegova Crkva, samo jedna vjera, samo jedan kršćanski narod, okupljen u
čvrstom jedinstvu cementom sloge. A ne mo$e se razdvojiti ono što je po svojoj naravi jedno!
';e ecclesiae cat2olicae unitate, :*.
"e smije se zanemariti, na kraju, ni Ciprijanov nauk o molitvi. On prije svega otkriva da je
molitva, poput vjere, kršćaninu darovana s Očenašom. ;arovana je u mno$ini, !da tko moli
ne bi molio samo za sebe. "aša molitva javna je i zajednička, pa kad molim, ne molimo samo
za jednoga, nego za čitav narod, jer s čitavim smo narodom jedno! ';e ;ominica oratione,
5. 1ako osobna i liturgijska molitva ostaju čvrsto međusobno povezane. "ji2ovo jedinstvo proizlazi iz činjenice da obje odgovaraju na istu Eiječ o$ju. Kršćanin ne ka$e !Oče moj!,
već !Oče naš!, pa i u tajnosti zatvorene sobe, jer zna da je na svakom mjestu i u svakoj prilici
on član istoga 1ijela.
!?olim stoga, ljubljena braćo 7 piše kartaški biskup 7 kako nas je og, 6čitelj, naučio. Eiječ
je o povjerljivoj i intimnoj molitvi kad molimo oga onim što je njegovo, kad prema
njegovim ušima uzdi$emo molitvu Kristovu. "eka Otac prepozna riječi svoga /ina dok
izgovaramo molitvu3 onaj koji prebiva u nutrini duše, neka bude prisutan i u glasu... Kad se
moli, potom, valja govoriti i moliti na taj način da se, stegom, odr$i mir i suzdr$anost.
?islimo na to da smo pod pogledom o$jim. Galja se svidjeti bo$anskim očima bilo stavom
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 19/28
tijela, bilo tonom glasa... A kad se sastajemo s braćom i slavimo bo$anske $rtve s o$jim
svećenikom, moramo se spomenuti stra2opoštovanja i stege, ne smijemo razbacivati uokolo
svoje molitve neslo$nim glasovima, niti nasrtati bučnom rječitošću molitve, koja zapravo
treba biti prinesena ogu u smjernosti, jer og sluša, ne glas, nego srce 'non vocis sed cordis
auditor est! '*74.6 konačnici, Ciprijan se smješta na izvorište one plodne teološko7du2ovne predaje koja u
!srcu! vidi povlašteno mjesto molitve. #rema ibliji i Ocima srce je čovjekova nutrina,
mjesto gdje prebiva og. 6 njemu se ostvaruje onaj susret u kojem og govori čovjeku, a
čovjek sluša oga čovjek govori ogu, a og sluša čovjeka. A sve to po jedinoj bo$anskoj
Eiječi. 6pravo u tom smislu, /maragd, opat /vetog ?i2aela u ?osi u prvim godinama
devetog stoljeća, odra$avajući Ciprijanovu misao, ka$e da je molitva !djelo srca, ne usana, jer
og gleda, ne na riječi, nego na srce molitelja! 'Gijenac mona2N, 9.
#redragi, usvojimo takvo !srce u stavu slušanja!, o kojemu nam govore iblija 'usp. 9 Kr
*,@ i Oci. 1o nam je tako potrebno /amo tako moći ćemo u punini iskusiti da je og naš
Otac i da je Crkva, sveta Baručnica Kristova, doista naša ?ajka.
Sv mbrozije -ouka u vjeri neodvojiva je od primjera životom
;raga braćo i sestre, sveti biskup Ambrozije 7 o kojemu ću danas govoriti 7 umro je u ?ilanu
noću između *. i 4. travnja *@+. godine, u zoru Gelike subote. ;an ranije, oko pet
poslijepodne, počeo je moliti, polegnut u postelju, rašireni2 ruku u obliku kri$a. /udjelovao
je, tako, u svečanom vazmenom trodnevlju, u smrti i uskrsnuću Hospodinovu. !Gidjeli smokako mu se miču usne, no nismo mu čuli glasa!, svjedočio je #aulin, vjerni đakon koji je na
Augustinov poticaj napisao Ambrozijev ivot. 6 jednom trenutku stanje mu se pogoršalo.
(onorata, biskupa Gercellija, koji je tada pomagao Ambroziju i spavao na gornjem katu,
probudio je glas koji mu je ponavljao3 !6stani, brzo Ambrozijo umire...! (onorat je 2itro
sišao 7 nastavlja #aulin 7 !i ponudio svecu 1ijelo Hospodinovo. 1ek što ga je primio i
progutao, Ambrozije je predao du2, uzimajući sa sobom i tu popudbinu. 1ako njegova duša,
okrijepljena snagom te 2rane, sada u$iva u društvu anđela! 'Gita 4+. 1oga Gelikog petka *@+.
godine širom raširene ruke umirućega Ambrozija izrekle su njegovo mistično sudioništvo u
smrti i uskrsnuću Hospodinovu. ila je to njegova posljednja kate2eza3 kad su uti2nulenjegove riječi on je još govorio svjedočanstvom $ivota.
Ambrozije nije bio star kad je umro. "ije imao ni šezdeset godina, budući da se rodio oko
*4=. godine u 1reviriju, gdje mu je otac bio kao pre%ekt Halije. Obitelj mu je bila kršćanska.
"akon očeve smrti, majka ga je povela u Eim dok je još bio dječak, te ga je pripremala za
dr$avnu karijeru, pru$ivši mu dobro obrazovanje u retorici i pravu. Oko *+=. godine pozvan
je da bude upravitelj pokrajina &milije i 0igurije, sa sjedištem u ?ilanu. 6pravo se ondje
ra$arila borba između pravovjerni2 kršćana i arijevaca, posebice nakon smrti arijevskoga
biskupa Ausencija. Ambrozije se uključio u spor kako bi primirio protivničke strane, a njegov
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 20/28
je autoritet bio toliki da ga je, premda tek običan katekumen, narod aklamacijom izabrao za
milanskoga biskupa.
;o tog trenutka Ambrozije je bio najviši dr$avni slu$benik Eimskoga Carstva u sjevernoj
taliji. mao je izrazito dobru kulturnu pripremu, no, lišen poznavanja /vetoga pisma, novi se
biskup posvetio ubrzanome studiju. 6poznao je i naučio tumačiti ibliju prema djelimaOrigena, neupitnoga učitelja !aleksandrijske škole.! "a taj je način Ambrozije u latinsko
područje prenio onakvo promišljanje o #ismima kakvo je započeo Origen, označivši tako na
Bapadu početak prakticiranja bo$anskoga čitanja /vetog pisma 7 lectio divina. ?etoda takva
čitanja bila je vodiljom sveg Ambrozijeva propovijedanja i svi2 spisa, koji su se nada2njivali
upravo na molitvenom slušanju o$je Eiječi. #oznati uvod u jednu od Ambrozijevi2 kate2eza
dobro pokazuje kako je ovaj sveti biskup /tari zavjet primjenjivao na kršćanski $ivot3 !;ok
su se čitala izvješća o #raocima i misli iz ?udri2 izreka, svakoga smo dana raspravljali o
moralu 7 ka$e milanski biskup svojim katekumenima i novokrštenicima 7 da se, njima
oblikovani i poučeni, naviknete stupati stazama #raotaca i slijediti put poslušnosti bo$anskimzapovijedima! ' misteri 9,9. ;rugim riječima, novokrštenici i katekumeni, po biskupovu
mišljenju, naučivši kako dobro $ivjeti, mogli su se već smatrati pripravljenima za velika
otajstva Krista. 1ako Ambrozijevo propovijedanje 7 koje predstavlja sr$ njegova ogromna
pisana djela 7 počinje od čitanja sveti2 knjiga '!#raoci! kod njega predstavljaju #ovijesne
knjige, a !zreke! ?udrosne knjige, koje potiču na $ivot u skladu s bo$anskom Objavom.
Očito je da osobno svjedočanstvo propovjednikovo i uzoran $ivot kršćanske zajednice
uvjetuju učinkovitost propovijedi. / te točke gledišta značajan je jedan odlomak
Augustinovi2 spovijesti. Augustin je došao u ?ilano kao pro%esor retorike. "ije bio
kršćanin, nego skeptik. 1ra$io je, ali nije uspijevao doista naći kršćansku istinu. Ono što je
pokrenulo srce mladoga retora iz A%rike, skeptika i očajnika, i što ga je potaklo na konačno
obraćenje, nisu bile lijepe Ambrozijeve propovijedi 'premda i2 je dr$ao na visokoj cijeni.
ilo je to, međutim, svjedočanstvo toga biskupa i milanske Crkve, koja je molila i pjevala,
jedinstvena kao jedno tijelo. Crkva koja se mo$e suprotstaviti drskosti cara i njegove majke,
koji su se početkom *5). godine vratili kako bi tra$ili da preuzmu jednu bogomolju za
arijevske obrede. 6 zdanju koje je trebalo biti oduzeto 7 pripovijeda Augustin 7 !pobo$ni je
narod bdio, spreman i umrijeti uz svoga biskupa.! Ovo svjedočanstvo iz spovijesti osobito je
dragocjeno, jer pokazuje da se nešto počelo mijenjati u Augustinovoj nutrini. On takonastavlja3 ! mi, iako još uvijek du2ovno mlaki, sudjelovali smo u uzbuđenosti svega naroda!
'spovijesti @,+.
z $ivota i primjera biskupa Ambrozija, Augustin je naučio vjerovati i propovijedati. ?o$emo
ovdje podsjetiti na poznatu propovijed ovoga a%ričkoga biskupa, koja je zaslu$ila da se
mnogo stoljeća kasnije nađe citiranom u koncilskoj konstituciji ;ei Gerbum3 !/toga svi
klerici 7 upozorava tako ;ei Gerbum u broju :< 7 i ostali koji kao kate2isti zakonito djeluju u
slu$bi riječi, moraju prianjati uz #isma neumornim svetim čitanjem i bri$ljivim
proučavanjem, tako da nitko od nji2 ne postane 7 i ovdje počinje navođenje Augustinovi2
riječi 7 !jalov propovjednik o$je riječi izvana jer je ne sluša iznutra!. 6pravo je od
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 21/28
Ambrozija naučio ovo !slušanje iznutra!, ovu ustrajnost u čitanju /vetoga pisma u
molitvenom stavu, tako da se mo$e doista primiti u svoje srce i usvojiti Eiječ o$ja.
;raga braćo i sestre, 2tio bi2 vam predlo$iti za razmišljanje još jednu svojevrsnu !patrističku
ikonu! koja, protumačena u svjetlu rečenoga, dobro oslikava !srce! Ambrozijeva nauka. 6
šestoj knjizi svoji2 spovijesti, Augustin pripovijeda o svome susretu s Ambrozijem, susretuod zasigurno velike va$nosti za povijest Crkve. On doslovno piše da je, odlazeći milanskome
biskupu, obično nalazio Ambrozija zauzeta s gomilama osoba puni2 problema i zbog čiji2 se
potreba često $rtvovao. 6vijek je ondje bio dugi red ljudi koji su čekali na razgovor s njime,
nadajući se da će im on pru$iti utje2u i nadu. Kad Ambrozije nije bio s njima, s narodom 'a
takva su razdoblja bila vrlo kratka, ili je krijepio tijelo potrebnom 2ranom ili je 2ranio du2
čitanjem. Ovdje se Augustin čudi, jer je Ambrozije čitao #isma zatvoreni2 usta, samo očima
'usp. spovijesti ),*. Bapravo je u prvim stoljećima kršćanstva čitanje bilo s2vaćeno
isključivo u svr2u navještaja, a čitanje naglas olakšavalo je razumijevanje i samome čitatelju.
#rimjećujući da je Ambrozije mogao prelaziti stranice samo očima, Augustin izra$ava svojedivljenje jedinstvenoj sposobnosti čitanja i bliskosti #ismima. ;akle, u tom !čitanju
vrškovima usana!, pri čemu srce nastoji postići razumijevanje o$je Eiječi 7 evo !ikone! o
kojoj govorimo 7 mo$e se naslutiti metoda Ambrozijeve kate2eze3 samo #ismo, iznutra
usvojeno, predla$e sadr$aje navještaja koji će voditi do obraćenja srdaca.
1ako je, prema Ambrozijevu i Augustinovu nauku, kate2eza neodvojiva od svjedočanstva
$ivotom. ?o$e se odnositi i na kate2ista ono što sam napisao u 6vodu u kršćanstvo o
teologu. 1ko poučava u vjeri ne mo$e riskirati da sliči nekakvo klaunu koji bio ponavljao
nekakav tekst, s2vaćajući to kao posao. "aprotiv 7 slu$eći se slikom koja je bila draga
Origenu, piscu što ga je Ambrozije osobito cijenio 7 on mora biti poput ljubljenoga učenika
koji je polo$io glavu na srce 6čiteljevo i odande primio način razmišljanja, govora i
djelovanja. "a koncu, pravi je učenik onaj koji naviješta &vanđelje na vjerodostojniji i
učinkovit način.
#oput apostola vana, biskup Ambrozije 7 koji je uvijek neumorno ponavljao3 !Omnia
C2ristus est nobis Krist nam je sve! istinski je svjedok Hospodinov. /amim njegovim
riječima, punim ljubavi za susa, zaključujemo našu kate2ezu3 !Omnia C2ristus est nobis
eliš li izliječiti ranu, on je liječnik ako si isušen vrućicom, on je izvor tlači li te nepravda,
on je pravda ako ti je potrebna pomoć, on je snaga straši li te smrt, on je $ivot $udiš li nebo,on je put jesi li u tami, on je svjetlo... Kušajte i vidite kako je dobar Hospodin3 bla$en čovjek
koji se u njega uzda! ';e virginitate 9),@@. 6zdajmo se i mi u Krista i bit ćemo bla$eni i
$ivjeti u miru.
Sv .eronim, tumač Božje /iječi, asketa i du(ovni vo0a
Draga braćo i sestre!
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 22/28
Badr$at ćemo danas svoju pozornost na svetom eronimu, crkvenome ocu koji je u središte
svoga $ivota postavio ibliju3 preveo ju je na latinski jezik, tumačio je u svojim djelima, a
ponajprije ju je nastojao konkretno $ivjeti za svoga duga zemaljskog $ivota, unatoč svome
poznatome teškom i raspaljivom karakteru što mu ga je dala priroda.
eronim se rodio u /tridonu oko *4+. godine, u kršćanskoj obitelji koja mu je omogućila prikladan odgoj i obrazovanje, poslavši ga i u Eim kako bi ondje dovršio školovanje. Osjetio
je privlačnost svjetovnoga $ivota 'usp. Ep. ::,+, no prevladala je kod njega $elja i zanimanje
za kršćansku vjeru. #rimivši krštenje oko godine *))., usmjerio se prema asketskome $ivotu i
pošavši u Akvileju, ondje je postao dijelom skupine gorljivi2 kršćana koju je on sam nazivao
sličnom !koru bla$eni2! 'C2ron. ad ann. *+4, a okupljala se oko biskupa Galerijana. Otišao
je potom za stok te je kao pustinjak $ivio u #ustinji Kalcidi, ju$no od Alepa 'usp. Ep. 94,9=,
posvetivši se ozbiljno studiju. 6savršio je svoje poznavanje grčkoga, a počeo je učiti
2ebrejski 'usp. Ep. 9:<,9:, prevodio je kodekse i patristička djela 'usp. Ep. <,:.
Eazmatranje, samoća, dodir s Eiječi o$jom doveli su dozrijevanja njegova kršćanskogasenzibiliteta. /na$no je osjećao teret svoga nekadašnjeg mladenačkog $ivota 'usp. Ep. ::,+,
a $ivo je primjećivao i kontrast između poganskoga mentaliteta i kršćanskoga $ivota. 1aj je
kontrast postao poznat po dramatičnom i $ivom !viđenju!, u kojem mu se učinilo kao da je
bičevan pred ogom, jer je !ciceronovac a ne kršćanin! 'usp. Ep. ::,*=.
Hodine *5:. prešao je u Eim gdje ga je papa ;amaz, čuvši glas o njegovu asketsku $ivotu i
znanstvenoj kompetenciji, uzeo kao tajnika i savjetnika. O2rabrio ga je i da započne novi
latinski prijevod biblijski2 tekstova iz pastoralni2 i kulturni2 razloga. "eke osobe iz rimske
aristokracije, posebice plemkinje #aula, ?arcela, Asela, 0ea i ostale, $eleći se posvetiti putu
kršćanskoga savršenstva i produbiti poznavanje Eiječi o$je, izabrale su ga kao du2ovnoga
vođu i učitelja u metodičkom pristupu svetim tekstovima.
"akon smrti pape ;amaza, eronim je napustio Eim godine *5<. i krenuo u 2odočašće, isprva
u /vetu zemlju, ti2u svjedokinju zemaljskoga Kristova $ivota, a zatim u &gipat, zemlju koju
su odabrali mnogi monasi 'usp. Contra Eu%inum *,:: Ep. 9=5,)794. Hodine *5). zaustavio
se u etle2emu gdje su, velikodušnošću plemenite gospođe #aule, izgrađeni jedan muški i
jedan $enski samostan te svratište za 2odočasnike koji su dolazili u /vetu zemlju, !misleći
kako ?arija i osip nisu imali gdje bi se smjestili! ' Ep. 9=5,94. 6 etle2emu je ostao sve do
smrti, nastavljajući sa svojom intenzivnom djelatnošću3 tumačio je o$ju Eiječ branio jevjeru, sna$no se suprotstavljajući raznim krivovjerjima, poticao je mona2e na savršenstvo
poučavao je mlade učenike klasičnoj i kršćanskoj kulturi pastirskim je du2om primao
2odočasnike koji su posjećivali /vetu zemlju. #reminuo je u svojoj ćeliji, u blizini spilje
Eođenja, *=. rujna [email protected]:=. godine.
"jegova knji$evna sprema i široka erudicija omogućile su eronimu da izvrši reviziju i
prijevod mnogi2 biblijski2 tekstova. Eiječ je o dragocjenom djelu za latinsku Crkvu i za
zapadnu kulturu. "a temelju izvorni2 tekstova i za2valjujući usporedbi s pret2odnim
prijevodima, on je izvršio reviziju četiriju evanđelja na latinskom jeziku, potom #saltira, te
većeg dijela /taroga zavjeta. Godeći računa o 2ebrejskom i grčkom izvorniku, o grčkom
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 23/28
prijevodu /eptuaginte, kao i o pret2odnim latinskim prijevodima, eronim je, potpomognut
ostalim suradnicima, mogao ponuditi bolji prijevod koji čini takozvanu Gulgatu, !slu$beni!
tekst latinske Crkve. Banimljivo je primijetiti kriterije koji2 se ovaj veliki bibličar dr$ao u
svome prevoditeljskom poslu. Otkriva i2 on sam kad izjavljuje da poštuje čak i red riječi
/vetoga pisma, jer je u njemu, ka$e, !čak i poredak riječi otajstvo! ' Ep. <+,<, to jest objava.stiče usto potrebu utjecanja izvornim tekstovima3 !Ako bi se podigla kakva raspra među
0atinima o "ovom zavjetu, zbog različiti2 oblika teksta u rukopisima, utecimo se izvorniku,
to jest grčkome tekstu, na kojemu je napisan "ovi zavjet. "a isti način i za /tari zavjet, ima li
razlike između grčki2 i latinski2 tekstova, pozovimo se na izvorni tekst, 2ebrejski. 1ako sve
što izlazi iz izvora, moći ćemo naći i u potocima ' Ep. 9=),:. eronim je također tumačio i
brojne biblijske tekstove. #o njemu, tumačenja moraju ponuditi različita mišljenja, !tako da
oprezan čitatelj, nakon što je pročitao različita tumačenja i nakon što je upoznao različita
mišljenja 7 koja valja pri2vatiti ili odbaciti 7 sam mogne procijeniti koje je najvjerodostojnije
te, poput stručnjaka u mjenjačnici, odbaci la$an novac! 'Contra Eu%inum 9,9)./na$no je i $ivo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i vjeru Crkve.
;okazao je i va$nost i vrijednost kršćanske knji$evnosti, kao već dostojne da je se usporedi s
onom klasičnom. 6činio je to napisavši ;e viris illustribus, djelo u kojem eronim
predstavlja biogra%ije više od stotinu kršćanski2 pisaca. "apisao je i $ivotopise mona2a,
oslikavajući, uz ostale du2ovne $ivotne putove, i monaški ideal. 6sto, preveo je razna djela
grčki2 pisaca. Konačno, u svojoj va$noj zbirci pisama, tom remek7djelu latinske knji$evnosti,
eronim se pokazuje sa svim svojim značajkama učena čovjeka, askete i du2ovnoga vođe.
;ozvolimo i mi da nas, draga braćo i sestre, vodi ovaj mudar učitelj du2a. #ri2vatimo onaj
njegov poziv što ga je jednom uputio #aulinu "olanskome3 !Hledajmo da naučimo na zemlji
one istine čija će se trajnost nastaviti i u nebu! ' Ep. <*,9=.
Sveti .eronim kao učitelj života
Draga braćo i sestre!
"astavljamo danas s predstavljanjem lika svetoga eronima. Kao što smo rekli, on je svoj
$ivot posvetio proučavanju iblije, tako da ga je moj pret2odnik, papa enedikt FG., priznao
!uzornim naučiteljem u tumačenju /vetoga pisma!. eronim je u biblijskim tekstovima
nalazio radost i naglašavao va$nost nji2ova poznavanja3 !"e čini li ti se da 7 već ovdje, na
zemlji 7 prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad $iviš među ovim tekstovima, kad i2 razmatraš,
kad ne poznaješ i ne tra$iš ništa drugo>! ' Ep. <*,9=. #ribli$iti se biblijskim tekstovima, a
posebice "ovom zavjetu, bitno je za vjernika, jer !ne poznavati #isma znači ne poznavati
Krista!. "jegova je ova poznata rečenica što ju je citirao i ;rugi vatikanski sabor u
konstituciji ;ei Gerbum 'br. :<.
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 24/28
;oista !zaljubljen! u Eiječ o$ju, on si je postavljao pitanje3 !Kako bi se moglo $ivjeti bez
poznavanja #isama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je $ivot vjernika>!
' Ep. *=,+. ibilija, sredstvo !po kojem og svakoga dana govori vjernicima! ' Ep. 9**.9*,
postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga $ivota za sve situacije i za svaku osobu. -itati
#ismo znači razgovarati s ogom3 !?oliš li 7 piše eronim nekoj plemenitoj djevojci u Eim 7razgovaraš sa Baručnikom čitaš li, On ti progovara! ' Ep. ::,:<. #roučavanje i razmatranje
#isma čine čovjeka mudrim i mirnim 'usp. n &p2., prol.. "aravno, da bi se moglo sve dublje
prodirati u Eiječ o$ju, potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. 1ako je eronim
preporučivao svećeniku "epocijanu3 !-esto čitaj bo$anska #isma. -ak neka /veta knjiga
nikad ne bude ispuštena iz tvoji2 ruku. z nje nauči ono čemu moraš poučavati druge ' Ep.
<:,+. Eimskoj plemenitašici 0eti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri3 !Hledaj da
ona svakoga dana prouči koji odlomak /vetoga pisma... "eka nakon molitve čita, a nakon
čitanja moli... "eka, umjesto nakita i svileni2 2alja, ona zavoli bo$anske Knjige! ' Ep.
9=+,@.9:. Eazmatranjem i poznavanjem #isma !odr$ava se ravnote$a duše! 'Ad &p2., prol../amo duboki du2 molitve i pomoć ;u2a /vetoga mogu nas uvesti u razumijevanje iblije3
!#ri tumačenju /vetoga pisma uvijek nam je potrebna pomoć ;u2a /vetoga! 'n ?ic2.
9,9,9=,9<. /trastvena ljubav prema #ismima oblijevala je dakle čitav eronimov $ivot, ljubav
koju je on uvijek nastojao prenijeti i na vjernike. ednoj je du2ovnoj kćeri preporučivao3
!0jubi /veto pismo i mudrost će te ljubiti ljubi ga nje$no, i ono će te čuvati časti ga i
zamilovat će te. "eka ti ono bude poput tvoji2 ogrlica i tvoji2 naušnica! ' Ep. 9*=,:=.
nastavlja3 !0jubi poznavanje #isma, pa nećeš ljubiti poroke tijela! ' Ep. 9:<.99.
Ba eronima temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja #isama bio sklad s učiteljstvom
Crkve. Ba njega se autentično tumačenje iblije moralo uvijek skladno slagati s vjeromKatoličke Crkve. 1ako je opominjao3 !"astavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si
poučen, da mo$eš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive! ' Ep. <:,+. "a
osobiti način, budući da je sus Krist utemeljio svoju Crkvu na #etru, svaki kršćanin 7
zaključuje sveti eronim 7 mora biti u zajedništvu !s katedrom svetoga #etra. Bnam da je na
toj stijeni izgrađena Crkva! ' Ep. 9<,:. /lijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje3 !a sam uz
bilo koga tko je u jedinstvu s #etrovom stolicom! ' Ep. 9).
eronim, naravno, ne zanemaruje ni etički vidik. On čak često podsjeća na obvezu
usklađivanja $ivota s bo$anskom Eiječi. 1akva dosljednost neodvojiva je od kršćanina, a posebice to vrijedi za propovjednika, tako da ga ne osramote njegova djela koja su u neskladu
s njegovim riječima. Ovako potiče svećenika "epocijana3 !1voja djela neka ne poništavaju
tvoje riječi, da se ne bi dogodilo da kad propovijedaš u Crkvi netko u sebi ka$e3 DBašto onda
baš ti ne radiš tako>D aš je simpatičan onaj učitelj koji, punoga trbu2a, razglaba o postu i
lopov mo$e govoriti protiv škrtosti, ali kod svećenika Kristova misao i riječ moraju se
slagati! ' Ep. <:,+. 6 jednom drugom pismu eronim ponavlja3 !Ako i posjeduje sjajan nauk,
ostaje posramljena ona osoba koju vlastita savjest osuđuje! ' Ep. 9:+,4. dalje govoreći o
dosljednosti, primjećuje3 !&vanđelje treba prevesti u postupke istinske ljubavi, jer svako je
ljudsko biće prisutno u samoj osobi Kristovoj. Obraćajući se, primjerice, prezbiteru #aulinu'koji će kasnije postati biskup "ole i svetac, eronim ga ovako savjetuje3 !#ravi je 2ram
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 25/28
Kristov duša vjernika3 uresi to svetište, uljepšaj ga, postavi u njega svoje prinose i primi
Krista. -emu ukrašavati zidove dragocjenim kamenjem, ako Krist umire od gladi u osobi
nekog siroma2a>! ' Ep. <5,+. eronim to još pojašnjava3 valja !odjenuti Krista u siromasima,
po2oditi ga u onima koji trpe, na2raniti ga u gladnima, dati mu prebivalište u onima bez
krova nad glavom! ' Ep. 9*=,94. 0jubav prema Kristu, 2ranjena studijem i razmatranjem,omogućuje nam da nadiđemo svaku teškoću3 !0jubimo i mi susa Krista, tra$imo uvijek
zajedništvo s njime3 tada će nam izgledati lako što je teško! ' Ep. ::,4=.
eronim, kojega je #rosper iz Akvitanije opisao kao !uzor $ivota i učitelja ljudskoga roda!
'Carmen de ingratis, <+, ostavio nam je i bogat i raznolik nauk o kršćanskoj askezi. On
podsjeća da odva$no nastojanje oko savršenstva za2tijeva trajnu budnost, česta mrtvenja
'ipak, uz umjerenost i razboritost, ustrajan intelektualni i %izički rad poradi izbjegavanja
lijenosti 'usp. &pp. 9:<,99 i 9*=,9<, a osobito poslušnost ogu3 !"išta... se ne dopada toliko
ogu koliko poslušnost..., koja je najizvrsnija i jedina krepost! '(om. de oboedientia3 CC0
+5,<<:. 6 put askeze mogu se uvrstiti i 2odočašća. eronim je na osobiti način dao poticaj2odočašćima u /vetu zemlju, gdje su 2odočasnici pri2vaćani i ugošćivani u zdanjima koja su
podignuta uz betle2emski samostan, za2valjujući velikodušnosti plemkinje #aule, eronimove
du2ovne kćeri 'usp. Ep. 9=5,94.
"e mo$e se prešutjeti ni doprinos što ga je eronim dao kršćanskome odgoju 'usp. &pp. 9=+ i
9:5. On $eli odgojiti !dušu koja mora postati 2ramom Hospodnjim! ' Ep. 9=+,4, !dragi
kamen! u očima o$jim ' Ep. 9=+,9*. ;ubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva
od zla i od grešni2 prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva 'usp. Ep. 9=+,4
i 57@ usp. i Ep. 9:5,*74. #onajviše potiče roditelje da ostvare mirno i radosno ozračje oko
svoje djece, da i2 potaknu na učenje i rad, slu$eći se po2valama i natjecateljskim du2om 'usp.
&pp. 9=+,4 i 9:5,9, da i2 o2rabruju na nadila$enje teškoća, da u njima gaje dobre navike i
paze da ne preuzmu loše jer 7 i ovdje navodi rečenicu #ublilija /irca što ju je čuo u školi 7
!teško ćeš uspjeti ispraviti stvari na koje si se bezbri$no navikao! ' Ep. 9=+,5. Eoditelji su
prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji $ivota. eronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke
djevojčice i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga
ljudskog stvorenja koje počinje svoj $ivot3 !"eka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome
neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. "i u tebi, ni u svome ocu neka nikad ne vidi
postupke koji bi vodili prema grije2u kad bi i2 ona počela oponašati. /jetite se da... je lakšemo$ete odgajati primjerom nego riječju! ' Ep. 9=+,@. ?eđu glavnim eronimovim
intuicijama u smislu pedagogije valja istaknuti va$nost što ju je pripisivao zdravom i
integralnom odgoju od najranijega djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, va$nosti
ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. 6sto tu je i
ono što je u starini prilično neočekivano, ali za eronima od $ivotne va$nosti, a to je davanje
značaja $eni kojoj on priznaje pravo na potpuno obrazovanje3 ljudsko, školsko, vjersko i
pro%esionalno.
"e mo$emo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo
doprinos što ga je dao očuvanju pozitivni2 i vrijedni2 elemenata stare 2ebrejske, grčke irimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. eronim je prepoznao i usvojio
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 26/28
umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim piscima koji
odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte svoga $ivota i svoga
djelovanja postavio Eiječ o$ju koja čovjeku pokazuje staze $ivota i otkriva tajne svetosti.
Ba sve to mo$emo mu biti samo duboko za2valni.
Kontroverza između svetog Bernarda i Abelarda
Draga braćo i sestre
6 svojoj sam posljednjoj kate2ezi predstavio glavne značajke monaške teologije i skolastičke
teologije iz 9:. stoljeća, koje bismo mogli, u određenom smislu, nazvati !teologijom srca!
odnosno !teologijom razuma!. ?eđu predstavnicima i jedne i druge teološke struje se razvila
opse$na i često $iva rasprava, koju na simbolički način predstavlja kontroverza između
svetog ernarda iz ClairvauTa i Abelarda.
;a bismo s2vatili taj spor između dvojice veliki2 učitelja, dobro je podsjetiti da je teologijatra$enje jednog razumskog s2vaćanja, u mjeri u kojoj je to moguće, otajstava kršćanske
objave, u koje se vjeruje po vjeri3 %ides Uuaerens intellectum Q vjera tra$i razumijevanje
'inteligibilnost, da se poslu$imo jednom tradicionalnom de%inicijom, koja je u isti ma2
sa$eta i djelotvorna. "o dok sveti ernard, tipični predstavnik monaške teologije, stavlja
naglasak na prvom dijelu de%inicije, to jest na %ides Q vjeri, Abelard, koji je znanstvenik,
insistira na drugom dijelu, to jest na onom intellectus, na razumijevanju pomoću razuma. Ba
ernarda samu vjeru resi duboka sigurnost, utemeljena na svjedočanstvu /vetog pisma i na
učenju crkveni2 otaca. Gjera uz to biva ojačana svjedočanstvom svetaca i nada2nućem ;u2a
/vetoga u duši pojedini2 vjernika. 6 slučajevima kada se javi sumnja i dvojba, vjeru štiti i prosvjetljuje nauk crkvenoga 6čiteljstva. 1ako se ernard teško mogao slo$iti s Abelardom i
općenito s onima koji su istinu vjere podvrgavali kritičkom propitkivanju razuma to
propitkivanje je, po njegovu mišljenju, uključivalo veliku opasnost, to jest intelektualizam,
relativiziranje vjere, dovođenje u pitanje sami2 istina vjere. 6 takvom jednom pristupu
ernard je vidio smjelost koja graniči s nepromišljenošću, koja je plod o2olosti ljudskog
razuma, koji te$i !dokučiti! o$ji misterij. 6 jednom svom pismu, sav o$alošćen, ovako je
pisao3 !0judski si um sve prisvaja, ne prepuštajući ništa vjeri. (vata se u koštac s onim što je
iznad njega, istra$uje ono što ga nadilazi, zadire u o$ji svijet, više iskrivljuje otajstva vjere,
no što i2 rasvjetljuje ono što je zatvoreno i zapečaćeno ne otvara, već čupa iz korijena, a onošto mu je nedostupno smatra ništavnim i odbija vjerovati u to! '&pistola C0FFFG,93 #0
95:, , *<*.
Ba ernarda teologija ima jedan jedini cilj3 promicati $ivo i duboko iskustvo oga. 1eologija
dakle poma$e sve više i sve bolje ljubiti Hospodina, kao što ka$e naslov rasprave o ;u$nosti
da se ljubi oga ';e diligendo ;eo. "a tome putu postoje različiti stadiji, koje ernard
podrobno opisuje, sve do kulminacije kada se vjernikova duša opija na vr2uncima ljubavi.
0judska duša mo$e već na zemlji postići to mistično jedinstvo s o$jom riječi, jedinstvo koje
;octor ?elli%luus 'slatki naučitelj opisuje kao !du2ovnu svadbu!. o$ja riječ ju po2odi,
uklanja posljednje otpore, prosvjetljuje ju, rasplamsava $ar u njoj i preobra$ava ju. 6 tome
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 27/28
mističnom jedinstvu, ona u$iva veliku vedrinu i milinu i pjeva svojem Baručniku radosni
2iman. Kao što sam već spomenuo u kate2ezi posvećenoj $ivotu i učenju svetog ernarda,
teologija se po njemu mora 2raniti kontemplativnom molitvom, drugim riječima a%ektivnim
jedinstvom srca i uma s ogom.
6pravo Abelardo, koji je, među inim, uveo termin !teologija! u smislu u kojem ga s2vaćamodanas, stvari gleda iz drugačijeg kuta. Eođen u retagni, u 8rancuskoj, taj glasoviti učitelj iz
9:. stoljeća bio je obdaren vrlo pronicavim umom i njegov je poziv bio znanstveni rad. avio
se isprva %ilozo%ijom a zatim je primijenio postignute rezultate u toj disciplini na teologiju,
koju je predavao u #arizu, koji je u to doba bio središte učenosti, a kasnije u samostanima u
kojima je $ivio. io je briljantan govornik3 njegova su predavanja pratila mnoštva studenata.
io je vjernik, ali i nemirna du2a, $ivot mu je obilovao dramatičnim preokretima3 pobijao je
svoje učitelje, imao je dijete s obrazovanom i inteligentnom $enom koja se zvala &loisa.
-esto se upuštao u polemike sa svojim kolegama teolozima, pretrpio je također crkvene
osude, premda je umro punom jedinstvu s Crkvom, čijem se autoritetu pokorio du2om vjere.6pravo je sveti ernard pridonio osudi neki2 Abelardovi2 učenja na pokrajinskoj sinodi u
/ensu 994=. godine, i potaknuo također intervenciju pape nocenta . Opat iz ClairvauTa
pobijao je, kao što smo podsjetili, Abelardovu previše intelektualističku metodu, koja je, u
njegovim očima, svodila vjeru na jednostavno mišljenje nevezano uz objavljene istine.
ernardove bojazni nisu bile neutemeljene i dijelili su i2, između ostali2, također drugi veliki
mislioci toga doba. Bapravo, zbog pretjeranog korištenja %ilozo%ije Abelardov je trinitarni
nauk, a zajedno s tim i njegovo poimanje oga, bio na kr2kim nogama. "a moralnom polju
njegovo učenje nije bilo lišeno dvojbenosti3 on je insistirao na mišljenju da je nakana
pojedinca jedini izvor kojim se treba slu$iti pri opisivanju je li neki moralni čin dobar ili loš,zanemarujući objektivno značenje i moralnu vrijednost ti2 čina. 1o je, kao što nam je
poznato, vrlo aktualan aspekt za naše doba, u kojem je kultura često označena sve većim
naginjanjem etičkom relativizmu3 samo ja odlučujem što je dobro za mene, u ovom trenutku.
"e treba, ipak, zaboraviti također velike Abelardove zasluge, koji je imao mnoge učenike i
dao presudan doprinos razvoju skolastičke teologije, koja će se na zreliji i plodniji način
izraziti u narednom stoljeću. ednako se tako ne smiju podcijeniti njegova s2vaćanja, kao,
primjerice, kada tvrdi da u nekršćanskim vjerskim tradicijama već postoji pripremljeno tlo za
primanje Krista, o$je Eiječi.
Mto mo$emo naučiti od, često $ivog, sučeljavanja između ernarda i Abelarda i, općenito,
između monaške i skolastičke teologije> #rije svega vjerujem da ono pokazuje korisnost i
nu$nost zdrave teološke rasprave u Crkvi, prije svega kada pitanja o kojima se raspravlja nisu
de%inirana od 6čiteljstva, koje, ipak, ostaje nezaobilazna re%erentna točka. /veti ernard, ali i
sam Abelardo, uvijek su bez oklijevanja priznavali njegov autoritet. Osim toga, osude koje je
ovaj potonji pretrpio podsjećaju nas da na teološkom polju mora postojati ravnote$a između
oni2 koje mo$emo nazvati ar2itektonskim principima koje nam je dala objava i koji stoga
čuvaju trajno svoju prioritetnu va$nost, i interpretacijskim principima koje sugerira %ilozo%ija,
to jest razum, i koji imaju, istina, va$nu, ali tek instrumentalnu ulogu. Kada nestane teravnote$e, teološkoj re%leksiji prijeti opasnost da bude izobličena zabludama i tada na
7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima
http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 28/28
6čiteljstvu le$i zadaća izvršiti onu potrebnu slu$bu istini koja mu je vlastita. Osim toga, treba
istaknuti da, između motivacija koji su naveli ernarda da se !svrsta! protiv Abelarda i
izazove intervenciju 6čiteljstva, bila je također briga da se zaštiti jednostavne e priproste
vjernike, koje treba braniti kada prijeti opasnost da budu dovedeni u kon%uziju ili zavedeni na
krivi put od previše osobni2 mišljenja i neosnovani2 teološki2 argumentacija, koji bi moglidovesti u opasnost nji2ovu vjeru
elio bi2, na kraju, podsjetiti da se teološki spor između ernarda i Abelarda zaključio punim
pomirenjem dvojice mislilaca, za2valjujući posredovanju nji2ova zajedničkog prijatelja,
opata ClunPja, #etra -asnog. Abelardo je pokazao poniznost u priznavanju svoji2 zabluda,
ernard je pak pokazao veliku dobro2otnost. Kod obojice je prevladalo ono što treba doista
biti na srcu kada se javi teološki spor, to jest sačuvati vjeru Crkve i učiniti da pobijedi istina u
ljubavi. "eka to bude stav kojim će se i danas vršiti teološka sučeljavanja u Crkvi, imajući
uvijek kao cilj tra$enje istine