KAZNENO PRAV0

O nazivu “kazneno pravo”

- dva usvojena naziva: “krivično pravo” i “kazneno pravo.”- raširen u njemačkoj literaturi i zakonodavstvu (Strafrecht), franc. Droit

Penal i Code Penal; talij. Diritto penale i Codice Penale, te u engleskom jezičkom području ‘’Penal Law’’

- od sankcije kao posljedice koja slijedi za počinjeno djelo, povijesno kazna (poena) dugo je bila jedina sankcija.

- prigovor: postoje i druga kažnjiva ili protupravna djela za koja se može izreći kazna kao sankcija a ta djela nisu kaznena djela.

- u anglo-američkom sustavu češći je naziv “krivično pravo”(criminal law) koji se vezuje za pretpostavku kažnjivosti, atribut “krivično” izveden je od latinskog naziva “crimen” → počinjeno zlo odnosno zločin (krivica).

Pojam kriminaliteta i njegove značajke

- negativne socijalne pojave: raznovrsna kršenja pravila ponašanja kojima se uređeni odnosi → alkoholizam, skitnja, kockanje, prosjačenje, prostitucija, nasilnički napadi i sl.

- uži pojam su protupravna ponašanja → pravila ponašanja društvo uređuje svojim pravnim normama

→ postoje norme koje neka ponašanja zabranjuju (prohibitivne norme) i

→ norme koje nalažu građanima određena ponašanja (zapovjedne ili imperativne norme).

Ako osoba čini ono što ne smije činiti ili ako ne čini ono što je dužan učiniti radi se o protupravnom ponašanju kojim se krši pravna norma

- protupravna ponašanja → pravne sankcije, prisilne mjere prema pojedincu koji se ne ponaša usklađeno s pravnim normama

- kriminalitet - uži pojam od pojma protupravnih ponašanja → iz raznovrsnih

1

protupravnih ponašanja u pojam kriminaliteta ulaze samo ona koja je pravni sustav propisao kao kaznena djela, a koja za društvo predstavljaju najveću opasnost → za takva se djela primjenjuju kaznenopravne sankcije

- prva značajka kriminaliteta → kriminalitet je pravno uređena pojava: pravni poredak svake države zakonskim normama određuje što se smatra kriminalitetom i koje su sankcije propisane za počinitelje tih djela

- dinamičnost pojma → promjenljivost njegovog sadržaja- socijalno uvjetovana pojava → proizlazi iz društvenog, ekonomskog i

političkog ustrojstva jedne države, kulturnih i socijalnih stajališta određene zajednice, pa promjena uvjeta života mijenja i sam pojam kriminaliteta

- kaznena dj. koja se danas ne smatraju opasnima (sklapanje ugovora s đavlom i u svezi s time spaljivanje vještica u srednjem vijeku, preljub, nedopušten pojedinačni prijelaz državne granice itd.)

- Socijalnim i tehnološkim razvitkom → novi oblici ponašanja koja ugrožavaju društvo kao npr. terorizam, organizirani kriminal, zlouporabe čekova I kreditnih kartica, računalni kriminal itd.

- Inkriminiranje i dekriminalizacija- masovna socijalna pojava → u pojedinim državama doseže ogromne

razmjere

2

- u RH → izrazit pad broja osuđenih osoba nakon stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske (od 1991. pa nadalje) - stopa kriminaliteta u Hrvatskoj nije visoka: broj osuđenih osoba na 100.000 stanovnika iznosio je 1990. godine 527, a 1996. godine 293.

- U Njemačkoj broj osuđenih osoba za kaznena djela (zločine i prijestupe) na 100.000 kazneno odgovornih osoba neprekidno prelazi 1.000. U strukturi kriminaliteta na prvom su mjestu imovinski i prometni delikti.

- stvaran broj počinjenih kaznenih djela je daleko veći od broja osuđenih osoba zbog tzv. tamne brojke kriminaliteta → jedan dio počinjenih kaznenih djela ostaje neotkriven

ZNANOSTI O KRIMINALITETU

- Kriminalitet → predmet znanstvenog proučavanja više znanstvenih disciplina

- podjela u dvije temeljne skupine : 1. kaznenopravna znanost → normativna → čisto pravna i društvena

znanost

3

2. kriminologija i njoj bliske znanosti → empirijske znanosti → nepravne znanosti koje pripadaju i društvenim i prirodnim znanostima.

Kaznenopravna znanost

- znanstvena disciplina koja uporabom znanstvenih metoda izučava, obrađuje kazneno pravo kao sustav pravnih propisa materijalnog, procesnog i izvršnog kaznenog prava.

- Glavni i pretežiti dio predmeta → kaznenopravna dogmatika ili teorija kaznenog prava → znanost koja tumači I kritički obrađuje pojmove kaznenog zakona → sustav pozitivnih kaznenopravnih propisa → proučava samo postojeće, važeće kaznene propise s ciljem tako objasniti te propise da se pruži što više znanja onima koji te propise u praksi primjenjuju

- Glavna metoda generalizirajuće apstrakcije → temeljna pravna metoda s dvije radnje: generalizacija i apstrahiranje

→ analiza pojedinih konkretnih slučajeva → izdvajanje bitnih zajedničkih značajki → stvaranje novih, viših općih pojmova koji u sebi sadrže sve konkretne slučajeve → nebitni se elementi apstrahiraju

- Primjer kazneno djelo krađe: zajedničkim elementima ili obilježjima izgrađuje se pravni pojam krađe →pokriva sve slučajeve krađe zanemarujući ili apstrahirajući različitosti → viši pojmovi → opći pojma kaznenog djela koji pokriva sva kaznena djela.

- nužna povezanost teorije i prakse

Kriminalna politika

- disciplina unutar kaznenopravne znanosti →racionalna i planska praktična djelatnost društva koja se poduzima u cilju sprečavanja kriminaliteta

- politika prevencije (ante delictum) npr. mjere kojima je cilj otklon nekih uzroka kriminaliteta kao borba protiv alkoholizma, narkomanije itd.

- politika represije (post delictum) izricanje i izvršenje kaznenopravnih sankcija.Kriminologija izučava kriminaliteta s različitih nepravnih stajališta: biološkog, psihološkog, sociološkog i dr.

- dva dijela:

4

- kriminalna etiologija → ispituje uzroke kriminalnih ponašanja

- kriminalna fenomenologija → utvrđuje pojedine pojavne oblike kriminaliteta: obim i strukturu,kretanje ili dinamiku kriminaliteta, određene tipove kriminaliteta (maloljetničku delinkvenciju, imovinski kriminalitet, organizirani kriminal i dr.)

- nova disciplina viktimologija → istražuje ulogu žrtve u nastanku kaznenog djela.

- veza kriminologije i kaznenog prava → kazneno pravo određuje što je kriminalitet → određuje predmet kriminologije

Penologija

- proučava najefikasnije načine organizacije izvršavanja kazne zatvora i ostalih kaznenopravnih sankcija

- polivalentna znanstvena disciplina -izvršenje sankcija, osim s pravnog, izučava i sa različitih drugih aspekata: socioloških, psiholoških, medicinskih, pedagoških i dr.

- neposredna veza s izvršnim ili penitencijarnim kaznenim pravom koje pravno uređuje izvršenje kaznenopravnih sankcija

Kriminalistika

- policijska znanost → proučava pitanja i probleme otkrivanja kaznenih djela i počinitelja

- kriminalistička tehnika → načini pronalaženja i utvrđivanja tragova i drugih dokaza u cilju otkrivanja djela i počinitelja (balistika, daktiloskopija, grafologija i dr.) → koristi znanja fizike, kemije, biologije i drugih prirodnih i tehničkih znanosti

- kriminalistička taktika → izučava metode izvršenja radnji i izvođenja dokaza (izvršenje očevida ili vještačenja, saslušanje svjedoka, ispitivanje okrivljenika)

- kriminalistička metodika → proučava metode otkrivanja pojedinih vrsta kaznenih djela s obzirom na njihove posebnosti (npr. imovinskih kaznenih djela, seksualne delinkvencije i dr.)

5

Medicinske znanosti koje omogućavaju primjenu kaznenog prava

- koriste se i u građanskom i obiteljskom pravu → naknada štete, utvrđivanja očinstva itd.

- Sudska (forenzička) medicina → primjenjuje se pri utvrđivanju i kvalifikaciji kaznenih djela, posebice kod onih koji za posljedicu imaju smrt ili povredu tjelesnog integriteta osobe.

- tanatologija → proučava uzroke i vrijeme smrti- traumatologija → bavi se tjelesnim ozljedama i njihovom prirodom- toksikologija → proučava otrove i njihovo djelovanje na čovjeka- Sudska (forenzička) psihijatrija ili psihopatologija → izučava duševna

oboljenja i smetnje koje su značajne za utvrđivanje neubrojivosti I smanjene ubrojivosti počinitelja kaznenih djela

Pojam kaznenog prava

- Kazneno pravo se može promatrati u dvostrukom smislu dva pojma kaznenog prava: posebna grana prava u pravnom sustavu kazneno pravo kao znanstvena disciplina

- Poseban značaj kaznenog prava kao grane prava u pravnom sustavu ostale grane prava uređuju odnose među pravnim subjektima, a kazneno pravo tim odnosima ili vrijednostima pruža zaštitu

Pojam kaznenog prava kao grane prava

- Kazneno pravo - sustav zakonskih propisa koji ima svoju posebnu svrhu i sredstva kojima to postiže

- svrha i sredstva - razlikuju kazneno pravo od ostalih grana prava (tzv.diferentia specifica); nijedna druga pravna grana nema takav cilj i ne primjenjuje takva sredstva za postizanje toga cilja

6

7

Dioba kaznenog prava

- stara grana prava koja se pojavljuje već s prvim oblicima organizirane zajednice. Tijekom vremena kazneno se pravo razvilo u cjelovit sustav propisa s unutarnjom podjelom na uža područja.

Kazneno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu-teorijska podjela koja označava ili ukupnost pravnih propisa, zakonskih pravila iz svih formalnih izvora koji čine kazneno zakonodavstvo (k.p.u objektivnom smislu), ili ovlaštenje (pravo) na kažnjavanje koje proizlazi iz kaznenog prava u objektivnom smislu

- kazneno pravo u subjektivnom smislu predstavlja pravo na kažnjavanje (ius puniendi) koje danas isključivo pripada državi

Materijalno kazneno pravo (k.p. u užem smislu) –-> Formalno (postupovno) kazneno pravo Izvršno kazneno pravo

- Materijalno, formalno i izvršno kazneno pravo : tri temeljne skupine pravnih odredaba

- Materijalno kazneno pravo ili kazneno pravo u užem smislu sadrži odredbe kojima se propisuju ponašanja koja predstavljaju kazneno djelo, te sankcije i uvjete za njihovu primjenu prema počiniteljima tih djela: odredbe

8

Kaznenog zakona RH, Zakona o sudovima za mladež i Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela

- Formalno ili postupovno (procesno) kazneno pravo sadrži odredbe kojima je propisan postupak suda i državnih tijela pri utvrđenju je li određena osoba počinila kazneno djelo i jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu kaznenopravnih sankcija: odredbe Zakona o kaznenom postupku, Zakona o sudovima za mladež, Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije organiziranog kriminaliteta (USKOK)

- Kazneno izvršno pravo ili pravo izvršenja kaznenopravnih sankcija (penitencijarno kazneno pravo) sadrži odredbe kojima se uređuje način izvršenja kaznenopravnih sankcija. Ove odredbe u nekim pravnim sustavima nisu potpuno izdvojene u samostalno područje, već se nalaze i u kaznenom zakonu i(li) u procesnom pravu

- u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu najveći je dio ovih odredaba sadržan u posebnom zakonskom aktu: Zakonu o izvršavanju kazne zatvora ali i u Zakonu o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi odnosno Zakonu o probaciji (2009.)

- Odnos materijalno, formalno i kazneno izvršno pravo razlikuju se po predmetu pravne regulacije,ali između njih postoji međusobna ovisnost I uvjetovanost:

primjena materijalnog kaznenog prava uvjetovana je primjenom formalnog kaznenog prava primjena formalnog prethodi primjeni materijalnog prava: postupovno pravo oživotvoruje odredbe materijalnog prava kazneni postupak vodi se da bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti koje je propisalo materijalno kazneno pravo

primjena prava izvršenja kaznenopravnih sankcija ovisi o prethodnoj primjeni materijalnog I formalnog kaznenog prava da bi se sankcija propisana materijalnim kaznenim pravom mogla izvršiti ona najprije treba biti izrečena u kaznenom postupku

9

Opće i posebno kazneno pravo

- opće važi za sve građane bez obzira na različitosti koje među njima postoje- posebno kazneno pravo važi samo za određene grupe osoba, bilo da su

one u posebnom odnosu ili imaju poseban status:ranije je postojalo posebno kazneno pravo koje je važilo za plemstvo, danas neki pravni sustavi imaju posebno vojno kazneno pravo.

U hrvatskom kaznenom pravu postoji posebno maloljetničko kazneno pravo koje propisuje kaznenopravnu odgovornost I zaštitu mladeži, a sadržano je u već spomenutom Zakonu o sudovima za mladež.

Redovno i izvanredno kazneno pravo - podjela vezana uz uvjete važenja redovno kazneno pravo važi u normalnim okolnostima života u smislu mirnodopskih uvjeta(vrijeme mira):

izvanredno kazneno pravo primjenjuje se u izvanrednim uvjetima života, npr. za vrijeme rata: prema Ustavu RH (čl. 100.) Predsjednik Republike ima ovlast donošenja uredbi sa zakonskom snagom kojima se u interesu obrane zemlje u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda mogu obustaviti pojedine odredbe o ustavnim pravima i slobodama građana

ako uredbe sadržavaju kaznenopravne odredbe,one tada predstavljaju izvanredno kazneno pravo

Kazneno pravo federacija i federalnih jedinica (savezno i republičko kazneno pravo) u državama s federalnim ustrojstvom pri čemu se postavlja pitanje nadležnosti ili podjele zakonodavne ovlasti između federacije i njenih jedinica: u nekim državama ta se nadležnost u području kaznenog prava dijeli na način da istodobno postoji samostalno federalno ili savezno kazn. zakonodavstvo sa svojim sustavom kaznenih djela, ali i samostalno kazneno zakonodavstvo federalnih jedinica (npr. SAD i Australija). U drugim postoji samo savezno kazneno zakonodavstvo tj. jedinstveni kazneni zakonik kao npr. u SR Njemačkoj koja je federacija ili Švicarskoj (konfederacija).

Nacionalno i međunarodno kazneno pravo - podjela koja danas dobiva sve veće značenje.

10

- Nacionalno kazneno pravo koje važi u pojedinim državama i predstavlja suverenu državnu vlast zbog postojanja federacija broj nacionalnih kaznenih prava je gotovo dvostruko veći od broja država (tako samo u SAD-a ima 53 kaznenopravna sustava)

- Međunarodno kazneno pravo supranacionalno ili naddržavno kazneno pravo koje kao sustav kaznenopravnih normi važi neovisno od nacionalnih kaznenih prava, pa čak i onda ako su mu protivna

Kazneno materijalno pravo

Kazneno pravo u širem smislu: skup pravnih normi koje određuju sadržaj i opseg ovlasti države na kažnjavanje, čine ga kazneno materijalno pravo (ilikazneno pravo u užem smislu), kazneno procesno pravo i kazneno izvršno pravo

- Temeljna pretpostavka za primjenu tih normi: određeno ponašanje koje se naziva kazneno djelo

- Dio javnog prava - ne temelji na ravnopravnom odnosu pravnih subjekata nego na podvrgavanju pojedinca državnoj vlasti

- Provode ga tijela državnog pravosuđa (policija, državno odvjetništvo, sudovi, organi izvršenja kazni) - služe se sredstvima prisile

- Kazneno materijalno pravo ili jednostavno kazneno pravo → propisuje pretpostavke kažnjivosti I primjenu sankcija

- Pretpostavke kažnjivosti sadržane su prvenstveno u opisima kaznenih djela (npr. ubojstva u čl. 110. Ili krađe u čl. 228.), ali i u odredbama o nužnoj obrani, pokušaju, sudioništvu, neubrojivosti itd. → moguće da neko ponašanje koje je opisano kao kazneno djelo u konkretnom slučaju ne bude kazneno djelo

- Kaznenopravne sankcije: kazne, uvjetna osuda, posebne obveze i zaštitni nadzor

- Odredbe m. k. p. nalaze se u Kaznenom zakonu, Zakonu o sudovima za mladež i Zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, ali i u tzv. posebnom ili sporednom kaznenom zakonodavstvu (npr. u Zakonu o trgovačkim društvima)

- Kazneno procesno (postupovno) pravo→ skup propisa koji određuju pretpostavke za poduzimanje radnji u kaznenom postupku, ovlaštenike na njihovo poduzimanje, oblik tih radnji te pravne posljedice za slučaj

11

povredetih propisa → kazneno formalno pravo omogućuje da se materijalno kazneno pravo primijeni na pojedinačni slučaj → sadržanoprvenstveno u Zakonu o kaznenom postupku

- Kazneno izvršno pravo → sustav normi kojima se uređuje način izvršenja kaznenih sankcija → sadržano prvenstveno u Zakonu o izvršavanju kazne zatvora

Primjer:

- osoba A u tučnjavi je usmrtila osobu B- materijalno kazneno pravo najprije daje odgovor na pitanje o kojem

sekaznenom djelu radi (to može biti obično ubojstvo, ali i ubojstvo na mah iliteško ubojstvo) → moguće da se i ne radi o kaznenom djelu jer je počinitelj ubio žrtvu u nužnoj obrani. Potrebno je utvrditi I subjektivni odnos počinitelja prema djelu pa će ubojstvo postojati samo ako je počinitelj namjerno usmrtio žrtvu, pri čemu će biti dovoljno i da je biosvjestan da žrtvu može usmrtiti pa je na to pristao. Utvrdi li sud da nepostoji nijedan razlog koji bi isključivao kazneno djelo, odmjerit će počinitelju kaznu pri čemu će voditi računa o otegotnim i olakotnim okolnostima. Ako je počinitelj bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a postoji opasnost da bi mogao ponoviti kazneno djelo, sud mu pored kazne može izreći i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja

- kada je A usmrtio B-a, kazneno procesno pravo određuje dužnostredarstvenih vlasti da pronađu počinitelja, dužnost državnog odvjetnika da pokrene istragu a onda, ako je okrivljenik osnovano sumnjiv, i da podigne optužnicu te dužnost suda da provede istragu i na temelju provedene glavne rasprave donese presudu, protiv koje nezadovoljna stranka ima pravo žalbe o kojoj odlučuje drugostupanjski sud. Protiv pravomoćne presude mogući su pod određenim uvjetima i izvanredni pravni lijekovi;

- ako je A osuđen zbog ubojstva na deset godina zatvora, Zakon oizvršavanju kazne zatvora uređuje postupak upućivanja na izdržavanje kazne, propisuje da će se kazna izvršiti u kaznionici, određuje koja će prava i dužnosti imati zatvorenik, pod kojim će uvjetima biti otpušten iz kaznionice itd.

12

Opći i posebni dio kaznenog prava

- Slijedi tehničku podjelu u samom Kaznenom zakonu → opći dio KZ-a i posebni dio KZ-a

- Opći dio KZ-a sadrži odredbe koje važe za sva kaznena djela (čl. 1.-87.) → uređuje opće pretpostavke kažnjivosti i sankcije → odredbe Općeg dijela odnose na sva kaznena djela propisana tim Zakonom i drugim zakonima

- Posebni dio KZ-a sadrži opise pojedinih kaznenih djela i kazne koje se za njih mogu izreći (čl. 88. - 386.)

Arhitektura kaznenog materijalnog prava

Načelo supsidijarnosti i fragmentarni karakter kaznenog prava

- Načelo supsidijarnosti: zakonodavac smije predvidjeti neko ponašanje kao kazneno djelo samo ako se zadovoljavajuća zaštita odgovarajućeg pravnog dobra ne može postići nekim blažim sredstvom → kazna kao sankcija kaznenog prava mora biti ultima ratio societatis: ako se dovoljna zaštita može postići primjenom sankcija iz neke druge grane prava (prekršajnog, upravnog, građanskog itd.) > dekriminalizacija

- Fragmentarni karakter: k.p. ne štite sva pravna dobra,nego samo jedan njihov fragment, ulomak, a i to ponekad samo od određenih vrsta napada - ne smije zadirati u sve sfere društvenog života nego samo u one koje su važne za osiguranje mirnog zajedničkog života

13

Načelo zakonitosti

- Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege - nema kaznenog djela bez zakona, nema kazne bez zakona: kaznena djela i kaznenopravne sankcije moraju se propisati zakonom

- N.z. ostvaruje garantivnu funkciju kaznenog zakona: država jamči da kažnjavanje neće ovisiti od samovolje sudova, nego će biti propisano zakonima koje donosi izabrani parlament

- potvrđuje se načelo trodiobe vlasti → o tome što treba biti kažnjivo ne odlučuje sudbena, nego zakonodavna vlast

- građanima se jamči pravna sigurnost → svakome se omogućuje da znade što je zabranjeno i kakvoj se sankciji izlaže prekrši li tu zabranu

- Načelo z. sadrži četiri pojedinačna načela ili zahtjeva:1. načelo da zakon mora biti pisan (nullum crimensine lege scripta),2. zabrana analogije (nullum crimen sine lege stricta),3. zahtjev određenosti zakonskih opisa (nullum crimen sine lege certa) i4. zabrana povratnog (retroaktivnog) djelovanja kaznenog zakona (nullum

crimen sine lege praevia)

- Zahtjev određenosti i zabrane povratnog djelovanja → prvenstveno na zakonodavca jer mu nameću određena ograničenja pri donošenju kaznenog zakona

- zahtjev da se mora suditi samo na temelju pisanog zakona i zabrana analogije → primarno na suca jer mu nameću određena ograničenja u primjeni kaznenog prava

- Načelo zakonitosti → različito u europskom kontinentalnom i angloameričkom kaznenom pravu:

- europsko kontinentalno kazneno pravo utemeljeno je na zakonima tj. na kaznenom zakoniku koji u cijelosti uređuje materiju kaznenog prava →kaznena djela i kaznene sankcije ne smiju se temeljiti na običajnom pravu i sudska praksa se ne smatra izvorom kaznenog prava

- angloameričko kazneno pravo je kazuističko, tj. orijentirano na rješavanje pojedinačnih slučajeva, izvori kaznenog prava su precedenti (odluke u kojima

14

se prvi put odlučuje o nekom pitanju) i pojedinačni zakoni→ precedenti viših sudova obvezni su za niže sudove, a odstupanje je moguće samo na temelju zakonske odredbe

Vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela

- Vrijeme počinjenja djela (tempore criminis): kazneno djelo počinjeno je u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela → usvojena teorija djelatnosti prema kojoj je mjerodavno vrijeme radnje, a ne vrijeme nastanka posljedice → zakon koji se mora primijeniti → ubrojivost → dob počinitelja→ rokovi zastare

- Mjesto počinjenja djela: kazneno je djelo počinjeno kako u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti → usvojena teorija ubikviteta (lat. ubique = svagdje)

Vremensko važenje KZ

→ zakoni se donose, mijenjaju i ukidaju → može se primjenjivati samo u vremenskom razdoblju koje počinje danom stupanja na snagu, a završava danom prestanka važenja

- Pravilo vremenskog važenja i obvezna primjena blažeg zakona → koji se kazneni zakon primjenjuje prema počinitelju kaznenog djela?

- → “prema počinitelju primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno” → ako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijenjen k. z., načelno se ne primjenjuje taj novi zakon nego onaj stari, premda je ukinut → stari k.z. važi i dalje za sva kaznena djela koja su počinjena od trenutka njegova stupanja na snagu do njegova ukidanja → posljedica usvajanja načela zakonitosti u strogom smislu riječi: nullum crimen sine lege praevia (nema k.d. bez prethodnog zakona)

- → zabrana povratnog ili retroaktivnog djelovanja kaznenog zakona: kazneni zakon ne može se primijeniti na slučajeve koji su se dogodili prije njegovog stupanja na snagu → jamči se pravna sigurnost građana

15

- retroaktivna primjena nije apsolutno isključena:obvezna (obligatorna) ako je novi zakon blaži za počinitelja → KZ nalaže primjenu blažeg zakona (čl.3.st.2.): “Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela ,a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja” → nije protivan načelu zakonitosti jer je u korist (in favorem) počinitelja i načelo pravičnosti

- čl.3.st.3.”Ako se u slučajevima iz st.2. ovog čl. izmijeni naziv ili opis kd, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kd iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primjenit će zakon koji je blaži za počinitalja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji’’

Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva s obzirom na mjesto počinjenja /primjena u prostoru/

- svaka država primjenjuje svoje kazneno zakonodavstvo na području svoje države.

- Kaznena /represivna/ vlast RH prostire se na području RH → ius puniendi: ovlast kažnjavanja počinitelja na temelju svog kaznenog prava → može li se ta vlast protezati i na kaznena djela počinjena izvan područja RH, odnosno u inozemstvu

- → sudbenost /jurisdikcija/ je ovlast države da k.d. podvrgne suđenju svojih sudova → pojam kaznenog procesnog prava→ pravilo: kad država ima kaznenu vlast ima i ovlast suđenja, ali nije uvijek tako

Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena na području RH

1. Teritorijalno načelo → temeljno načelo primjene kaznenog zakonodavstva → kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se na svakoga tko počini kaznenodjelo na njezinu području (čl. 10. KZ-a) → bez obzira tko je počinitelj (domaći ili strani državljanin ili osoba bez državljanstva), tko je oštećenik, te o kojem se kaznenom djelu radi → jedino je bitno da je djelo počinjeno na području RH → Područjem RH smatra se kopneno područje, rijeke, jezera, prokopi,unutarnje morske vode, teritorijalno more, te zračni prostor iznad tih područja (vjerodostojno tumačenje).

16

→ očigledno je da se domaći brodovi i zrakoplovi ne smatraju “plovećim i letećim teritorijem” jedne države→ dopunska načela koja proširuju primjenu kaznenog zakonodavstva i kada su djela počinjena na brodu ili uzrakoplovu.

- Načelo zastave broda → KZ u čl. 11. proširuje svoju primjenu i na svakoga tko počini kazneno djelo na domaćem brodu,bez obzira gdje se brod nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela → posebice kad se brod nalazi na otvorenom moru, kao i u teritorijalnom moru ili luci druge države →odnosi se na sve vrste brodova: ratne,trgovačke, putničke, jahte i dr.

- Načelo registracije zrakoplova → kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se i na svakoga tko počini kazneno djelo u domaćem zrakoplovu bez obzira gdje se takav zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (čl. 11. KZ)

Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena izvan područja RH protiv njenog pravnog interesa → proširenje primjene hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela koja su počinjena u inozemstvu.

- Realno /zaštitno/ načelo → prema čl. 13. Kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini određena kaznena djela(bilo koje kazneno djelo protiv RH iz glave XXXII. KZ-a;kazneno djelo krivotvorenja novca i vrijednosnih papira I znakova za vrijednost RH iz čl.274., čl.275., čl.276. KZ, kazneno djelo protiv hrvatskog državnog dužnosnika ili službenika u svezi s njegovom službom, kd davanja lažnog iskaza u postupku pred hrvatskim nadležnim tijelima, kd protiv biračkog prava iz Glave XXXI. KZ., kd iz čl.193., čl.194., čl.196., čl.197., čl.198. KZ kad je počinjeno u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentalnom pojasu ili otvorenom moru) →određene društvene vrijednosti (ustavno ustrojstvo, domaći novac i dr.) za koje je RH zainteresirana da ih apsolutno zaštiti-

- Nacionalno načelo ili načelo aktivnog personaliteta → prema čl. 14. KZ-a kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i osobi koja ima prebivalište u RH koja izvan područja RH počini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena realnim načelom →samo ako je to kd kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno

17

- kod kd iz čl.115., čl.116., čl.153., čl.154., čl.158., čl.161.-164. čl.166. i čl.169. KZ te drugih kd kod kojih je to predviđeno međunaronim ugovorom kojeg je RH stranka , kazneno zakonodavstvo RH primjenit će se I kad kd nije kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno. ( čl.14.st.3.)

- Kad hrvatski državljanin sudjeluje u mirovnim operacijama ili drugim međunarodnim aktivnostima izvan područja RH i u takvim operacijama ili aktivnostima počini kd, primjena kz RH ravnat će se prema odredbama KZ, ako međunarodnim ugovorom, kojeg je RH stranka nije predviđeno drugačije (čl.14.st.4.)

- Univerzalno načelo → kazneno zakonodavstvoRH primjenjuje se prema strancu koji izvan područja RH počini kazneno djelo za koje se po hrvatskom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je to djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojem je počinjeno i ako je izručenje počinitelja zakonom ili međunarodnim ugovorom dopušteno, ali do njega nije došlo (čl.17.st.1) → zbog čega je RH zainteresirana da proširi svoju represivnu vlast i na ove slučajeve → dva bitna razloga:

– prihvaćanje RH kao članice međunarodne zajednice civiliziranih država obveze međunarodne solidarnosti I pomoći u borbi protiv kriminala

– ako RH ne bi izručivala niti kažnjavala → načelo aut dedere aut punire (ili izruči ili kazni) vrlo brzo bi postala utočište najopasnijih kriminalaca svijeta.

Primjena kaznenog zakona na osobe

- opće pravilo → primjenjuje se prema svim osobama bez obzira na postojanje mnogobrojnih različitosti između njih: spolnih, vjerskih, rasnih, nacionalnih, socijalnih, ekonomskih, političkih i dr.

- koje su osobe isključene od primjene k. z. → kategorija ili kruga osoba na koje se ne primjenjuje kazneni zakon → nemogućnost primjene hrvatskog k. z. prema određenim osobama predviđena je samim KZ i Ustavom.

- Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema djeci → kazneno se zakonodavstvo ne primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilokazneno djelo nije navršilo 14 godina života → apsolutno isključenje represivne vlasti prema osobama koje u vrijeme ostvarenja

18

protupravne radnje nisu navršile četrnaest godina života (kaznenopravni pojam djeteta)

- psihofizičkog razvitka djeteta, te prepušta roditeljima i tijelima socijalne skrbi brigu i nadzor nad daljnjim razvitkom

Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema Ustavu za osobe koje uživaju imunitet → osobe imaju imunitet ili indemnitet kao djelomično isključenje ili ograničenje kaznene vlasti → čl. 75. Ustava predviđa da zastupnik u Hrvatskom saboru ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru → tzv. materijalnopravni imunitet (imunitetneodgovornosti) → štiti zastupnika od kažnjavanja u slučaju da je svojim mišljenjem ili glasovanjem ostvario zakonski opis nekog kaznenog djela (npr. uvrede, klevete i sl.) → isti imunitet imaju i suci Ustavnog suda RH → posebnu vrstu (djelomičnog) materijalnopravnog imuniteta imaju suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju: ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke

→ Predsjednik RH ima imunitet nepovredivosti prema čl. 105. Ustava.

→ sve navedene osobe uživaju i tzv. procesnopravni imunitet: zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja H. sabora → sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela počinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća → Predsjednik Republike, zastupnik i sudac mogu biti pritvoreni bez odobrenja Ustavnog suda, Hrvatskog sabora odnosno Državnog sudbenog vijeća samo ako su zatečeni pri počinjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.

→ na kraju, određene osobe prema međunarodnom pravu (običajnom ili ugovornom) uživaju imunitete → npr. šefovi stranih država i njihova pratnja, strani diplomatski i konzularni predstavnici, predstavnici određenih međunarodnih organizacija, pripadnici stranih oružanih snaga → imunitet procesnopravne prirode i odnosi se na isključenje jurisdikcije /sudbenosti/ hrvatskih sudova i tijela kaznenog postupka.

19

- Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema osuđenoj osobi →obligatorno djelomično isključenje prema čl. 53. st. 3. KZ-a → kad osuđenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora počini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do jedne godine zatvora ili blaža kazna → obvezno će se primijenit stegovna mjera → veća učinkovitost stegovnog kažnjavanja unutar penalnih ustanova (zabrana primanja posjeta, pošiljki, izlazaka i sl.).

Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema vojnim osobama → fakultativno djelomično isključenje prema čl. 387. KZ-a → prema vojnoj osobi kojoj se za kazneno djelo protiv oružanih snaga za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, umjesto kaznenopravne sankcije može izreći stegovna mjera utvrđena propisima kojima se uređuje stegovna odgovornost u oružanim snagama RH, ako je djelo dobilo osobito lak oblik i ako to zahtijevaju interesi službe. Brisan čl. 387.!!!

Pojam kaznenog djela

- centralno pitanje kaznenopravne znanosti:- Formalni pojam kaznenog djela → sadržan je u zakonu, pojam čisto pravne

prirode → pravne pretpostavke kažnjivosti svojstvene svim kaznenim djelima → odrediti pojam kaznenog djela s obzirom na pravne elemente zajedničke svim kaznenim djelima → ti su elementi sadržani u svakom kaznenom djelu: opća definicija pojma k.d. koja “pokriva” sve vrste kaznenih djela

- → utvrditi bitne sastojke koji se nalaze u svakom k.d. → primjena metode generalizirajuće apstrakcije: generaliziraju se ili uopćavaju bitni, a apstrahiraju se nebitni sastojci, pa se sva k.d. koja se u praksi susreću u najrazličitijim oblicima mogu podvesti pod formalni ili pravni pojam k.d.

- → četiri elementa zajednička svim kaznenim djelima1. radnja2. biće kaznenog djela3. protupravnost 4. krivnja

20

→ ponašanje /radnja/ čovjeka: obuhvaća i posljedicu I uzročnu vezu između radnje i nastale posljedice → svako k.d. predstavlja radnju čovjeka kao voljno ponašanje → učinci prirodnih događaja i životinja nisu kaznena djela

- radnja mora biti predviđena u zakonu kao k.d. → načelo zakonitosti: nema kaznenog djela bez zakona (nullum crimen sine lege) → kaznena djela su samo ona ponašanja /radnje/ koja su u zakonu predviđena kao takva → radnjom se ostvaruje biće k.d.: ukupnost obilježja nekog

- k.d. → formalni element jer ukazuje na formu u kojoj su propisana kaznena djela

- formalni el. ne otkriva motiv ili razlog inkriminacije, sadržaj pojma k.d. → materijalna definicija pojma k.d.: protupravnost kao ocjena o nedopuštenosti neke radnje sa stajališta pravnog poretka, protivnost pravnoj normi (nullum crimen sine iniuria), povreda pravila ponašanja →protupravnost u materijalnom smislu: određene radnje su nedopuštene, jer povrjeđuju naročito vrijedna pravna dobra, pa su socijalno opasna

- el. protupravnosti nije istovjetan s el. predviđenosti u zakonu - može postojati nesklad: radnja koja odgovara opisu nekog k.d. ne mora nužno biti k.d. → pravni poredak dozvoljava obranu od protupravnih napada, nema k.d. premda je ostvareno biće k.d. jer je isključena protupravnost → nesklad u obrnutom smislu: protupravne radnje koje nisu predviđene u zakonu kao k.d. (prekršaji I stegovna djela)

- Subjektivni element - krivnja kao psihički stav /subjektivni odnos/ počinitelja prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor →nema k.d. bez krivnje počinitelja (nullum crimen sine culpa) → ako se od počinitelja moglo zahtijevati drukčije ponašanje → krivnja kao nužna pretpostavka za kažnjavanje ili izricanje druge kaznenopravne sankcije

→ Opći pojam kaznenog djela: kazneno djelo je protupravno i skrivljeno ponašanje /radnja/ čovjeka koje je predviđeno u zakonu kao kazneno djelo.

Učinak osnovnih elementa /pravnih pretpostavki/: svi su konstitutivni (temeljni) za postojanje svakog kaznenog djela → ako ne postoji bilo koji od njih, ne postoji ni samo kazneno djelo → redoslijed elemenata → isključenje prethodnog el. čini suvišnim utvrđivanje daljnjih el.:

21

- radnja, - ostvarenje bića k.d.,- protupravno,- skrivljeno

→ kad su utvrđeni svi el. počinjeno je k.d. i može se izreći kaznenopravna sankcija

Radnja, posljedica i uzročna veza

- Ponašanje čovjeka

→ činjenje ili nečinjenje

→ radnje nisu misli

→ refleksni pokreti

→ tjelesni pokreti u besvjesnom stanju /u dubokom snu,

nesvjestici, pod narkozom/

→ tjelesni pokreti izazvani neodoljivom silom /vis absoluta/: pad uslijed vjetra

KZ:Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.

- Činjenje → kaznena djela koja se mogu počiniti samo činjenjem kao npr. krađa, silovanje i dr. → k.d. činjenjem povrjeđuje se prohibitivna norma

- Nečinjenje → nečinjenje može biti kazneno djelo samo onda kada se netko nađe u situaciji u kojoj postoji dužnost na činjenje → k.d. nečinjenja povrjeđuje se imperativna norma → tzv. prava kaznena djela nečinjenjem npr. nepružanje pomoći

- → neprava kaznena djela nečinjenjem: kaznena djela činjenja počinjena nečinjenjem → nečinjenjem se povrjeđuje prohibitivna norma npr. majka usmrti svoje dijete na način da ga ne hrani → ne odgovara svatko, nego samo garant: osoba koja je pravno obvezna spriječiti nastup posljedice, osoba koja garantira da do posljedice neće doći

- Garant → pravna dužnost na činjenje

22

→ garant: određena osoba je pozvana da zaštiti ugroženo pravno dobro → pravna obveza spriječiti nastupanje posljedice ili pravna dužnost na činjenje: sve garantne obveze dijele se u dvije grupe

- dužnost zaštite nekog pravnog dobra → tri skupine:

dužnost zaštite na temelju prirodne povezanosti → članovi uže obitelji dužni su otkloniti jedan od drugog opasnost za život i tijelo i kada ne žive zajedno: roditelji prema Obiteljskom zakonu skrbe o životu i zdravlju svoje djece, bračni drugovi– dužnost zaštite na temelju uske životne zajednice → npr. izvanbračna zajednica ili zajednica nastala pri nekom opasnom pothvatu /planinarske ekspedicije/

- dužnost zaštite na temelju dobrovoljnog preuzimanja neke obveze → pravnim poslom, ugovorom ili radnim odnosom (npr. skretničar je obvezan poduzeti sve radnje nužne za pravilno mimoilaženje vlakova, pa ako je zaspao, premda ništa nije poduzeo, odgovarat će za nastupjelu posljedicu)

- dužnost nadzora nad izvorima opasnosti → tri skupine:- dužnost na temelju prethodne opasne radnje ili prethodnog činjenja →

npr. kirurg koji je započeo operaciju dužan ju je i završiti, u protivnom odgovara za posljedicu koja je zbog prekidanja operacije nastupila ili mladić je dužan spriječiti smrt djevojke kojoj je dao heroin)

– dužnost nadzora nad izvorima opasnosti koji su u vlasti počinitelja → npr. vlasnik motornog vozila mora voditi brigu o tehničkoj ispravnosti vozila te odgovara za posljedice prometne nesreće zbog neispravnosti vozila

– dužnost nadzora nad trećim osobama koje predstavljaju opasnost → položaj autoriteta u odnosu na djecu /roditelj koji ne spriječi svoje dijete u razbijanju izloga odgovarat će za oštećenje tuđe stvari/ ili nadređene vojne, službene i odgovorne osobe da spriječe kaznena djela podređenih

→ Radnja počinjenja: radnja kojom se izvršava kazneno djelo, radnja kojom se uzrokuje posljedica i koja je u biću kaznenog djela označena kao radnja počinjenja /kod k.d. krađe zakon određuje da se radnja počinjenja sastoji u “…oduzme tuđu pokretnu stvar…” → ponekad propis precizno ne označava glagolom radnju počinjenja /kod k.d. ubojstva (“…usmrti drugu osobu.”), u tom slučaju radnja počinjenja definirana je posljedicom: tzv. posljedične radnje →

23

obuhvaćaju svaku radnju kojom je moguće uzrokovati navedenu posljedicu Posljedica → u užem smislu promjena u vanjskom svijetu uzrokovana radnjom čovjeka (npr. smrt kao posljedica k. d.ubojstva)

1. kaznena djela povrede → uništenje ili drugo realno oštećenje nekog pravnogdobra (života, tijela, imovine i dr.)

2. kaznena djela ugrožavanja →dovođenje u opasnost određenog pravnog dobra → izvanredna situacija u kojoj se, prema općem iskustvu, svakog časa može očekivati nastupanje povrede, situacija koja prethodi nastanku povrede

- Kauzalitet ili uzročnost: objektivna veza između radnje čovjeka i posljedice koja je nastupila upravo zbog te radnje → uzročnost je pojam objektivne prirode I prethodi krivnji → ako nema uzročne veze neće se ni raspravljati o krivnji→ krivnje nema bez uzročne veze, dok uzročna veza može postojati i bez krivnje

- iz kompleksa različitih uvjeta koji doprinose nastupanju određene posljedice izdvajaju se ljudska ponašanja, radnje → samo su ta ponašanja kaznenopravno relevantan uzrok

- U praksi u većini slučajeva utvrđivanje uzročnosti nije sporno → ako je netko pucao u drugu osobu koja je nakon toga umrla, nitko neće dvojiti da je pucanje iz vatrenog oružja uzrok smrti

- utvrđivanje uzročne veze je činjeničko pitanje (questio facti) i u najvećem broju slučajeva na temelju iskustvenih znanja gotovo uvijek se možeutvrditi je li neko ljudsko ponašanje uzrok neke posljedice ili nije.

- No, mogući su slučajevi u kojima se pojavljuju problemi npr. vozač je izazvao prometnu nesreću u kojoj je povrijeđen drugi vozač koji je potom u bolnici zbog pogrešnog liječenja umro, ili osoba A tjelesno ozljedi osobu B, a zbog ozljede dođe do infekcije, komplikacija i smrti

- je li došlo do prekida uzročne veze → moguće da nakon jedne radnje bude poduzeta druga radnja ili nastupi neki događaj koji može eliminirati djelovanje prijašnje radnje I prekinuti vezu između nje i nastupjele posljedice: → npr. osoba A povrijedi osobu B koja u bolnici smrtno nastrada u požaru → kasniji događaj eliminirao je prvobitnu radnju i prekinuo uzročnu vezu. → Međutim ako je osoba B umrla zbog infekcije ili pogrešnog liječenja

24

postoji uzročna veza, ona nije prekinuta → infekcija je nastupila usljed ozljede, greška je suuzrok → moguća odgovornost i liječnika

- teorija ekvivalencije i formula condicio sine qua non → teorija jednake vrijednosti svih uzroka koju usvaja naša sudska praksa → povezana s formulom uvjet bez kojega se ne može, nužni uvjet → radnja je uzrokom ako bez nje ne bi došlo do posljedice

Biće (opis) kaznenog djela

- skup obilježja nekog k.d. → biće razlikuje jedno djelo od svih ostalih kaznenih djela → daje pojam konkretnog ili određenog kaznenog djela

- temeljna, kvalificirana i privilegirana kaznena djela- konstitutivna obilježja → temeljno k.d.- kvalifikatorna obilježja → kvalificirano teže/ k.d. → propisana teža kazna

nego za temeljno k.d.- privilegirajuća obilježja → privilegirano /lakše/ k.d. → propisana blaža

kazna negoza temeljno k.d.jednoaktna i višeaktna kaznena djela- jednoaktna k.d. → sastoji se iz samo jedne radnje- višeaktna k.d. → sastoji se iz dvije ili više radnji

f) opća, posebna i vlastoručna kaznena djela

- opća k.d. /delicta communia/ → može ih počiniti svatko

- posebna k.d. /delicta propria/ → može počiniti samo osoba s određenim svojstvom

– prava posebna k. d. → svojstvo počinitelja je konstitutivno obilježje – neprava posebna k.d. → svojstvo počinitelja je kvalifikatorno obilježje

- vlastoručna k.d. → počinitelj mora sam počiniti k.d.

Protupravnost i razlozi isključenja protupravnosti

- formalna i materijalna protupravnost /nullum crimen sine iniuria/

a) razlozi isključenja protupravnosti predviđeni u općem dijelu KZ → nužna obrana i krajnja nužda: teorijski su mogući kod bilo kojeg k.d., ali u praksi su najčešće sužena na neka k.d., npr. nužna obrana je najčešća kod k.d. protiv života i tijela

25

b) tzv. posebni razlozi isključenja protupravnosti koji su predviđeni kod pojedinih kaznenih djela u posebnom dijelu kaznenog zakona (npr. Odavanje službene tajne iz čl. 300. stavka 2.; neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela iz čl. 301.. stavka 3.; neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela iz čl. 302. stavka 3.)

c) svi ostali razlozi isključenja protupravnosti koji nisu predviđeni kaznenim zakonom nego se spominju u posebnim zakonima ili u teoriji (npr. Pristanak oštećenika, povrede pri sportskim takmičenjima, radnje u ratu i vršenje roditeljskog prava)

- prve dvije grupe kojima se dozvoljava ponašanje koje odgovara opisu djela sadržane su u posebnoj vrsti normi - permisivnim (ili dozvolbenim) normama - isključuju protupravnost i time postojanje kaznenog djela

Nužna obrana

- obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (osoba A nožem napadne osobu B, a osoba B, braneći se, teško tjelesno ozlijedi napadača) –ponašanje osobe B, iako odgovara biću k.d. teške tjelesne ozljede, neće se smatrati kaznenim djelom

- KZ permisivnom normom isključuje protupravnost samoobrane ili nužne pomoći kao temeljnog prava čovjeka priznatog još od rimskog prava

- ne može se svaka obrana smatrati nužnom, pa zakonodavac postavlja uvjete u čl.21. KZ koji se moraju ispuniti da bi se smatralo da ne postoji kazneno djelo

- elementi nužne obrane: napad i obrana - Napad: svako ponašanje čovjeka kojim se neposredno ugrožava ili

povrijeđuje neko pravom zaštićeno dobro, može biti usmjeren protiv bilo kojeg zaštićenog dobra druge osobe - isključivo ljudsko ponašanje (činjenje ili nečinjenje), napadač je uvijek čovjek. Kakav napad mora biti?

- napad mora biti protupravan: ako je objektivno protivan pravnom propisu - protupravno djelo (ne mora biti I kazneno djelo). Ako se radi o pravom dozvoljenom napadu (npr. uhićenje koje policija vrši temeljem zakonskih ovlasti), osoba nema pravo na nužnu obranu jer nedostaje protupravni napad

26

- napad mora biti stvaran: ako zaista postoji, nije dovoljno da onaj koji se brani samo misli da napad postoji. Ako netko pogrešno drži da postoji napad (npr. netko se želi našaliti i glumeći napad preplaši svoga poznanika u mraku, a ovaj, pogrešno misleći da napad postoji, teško tjelesno ozlijedi tobožnjeg napadača), postupa u tzv. putativnoj nužnoj obrani - ne postoji nužna obrana, jer nema napada, pa postoji kazneno djelo, a krivnja počinitelja prosuđuje se prema pravilima o zabludi

- Obrana: odbijanje napada od sebe (samoobrana) ili drugoga (nužna pomoć) - usmjerena je protiv napadača

- obrana mora biti istodobna s napadom: poduzima se kad napad izravno predstoji i sve dok napad traje. Obrana se može poduzeti sve dok napad traje, a on traje sve dok postoji opasnost za napadnuto zaštićeno dobro I ako povreda već nije u potpunosti nanesena. Napad više ne traje ako se napadač udaljava ili bježi, pa se djelovanje protiv njega u tom momentu ne može smatrati nužnom obranom. Iznimno, samo ako se radi o kradljivcu koji bježi s ukradenim stvarima, obrana je moguća sve dok on ne osigura detenciju nad ukradenim stvarima

- Obrana od budućih napada: nije dopuštena nužna obrana protiv prijetećih, ali udaljenih, neizravnih napada - tzv. zaštitne mjere ili mehanička sredstva zaštite koje poduzima neka osoba s ciljem sprječavanja eventualnih budućih napada, dakle onih koji se tek mogu očekivati (npr. netko postavi žice se električnom strujom u vočnjak, otruje grožđe ili postavi eksplozivnu napravu)

- obrana mora biti prijeko potrebna: napadnuta osoba nije mogla drugačije odbitinapad nego samo povredom nekog napadačevog dobra - prosuđuje se u svakom konkretnom slučaju - nema nužne obrane kad odrasla osoba, da bi zaustavila napad nekog djeteta, ovome nanosi tešku tjelesnu ozljedu, jer se u tom konkretnom slučaju napad mogao odbiti i na drugačiji način, premda se ne moženi zahtijevati da napadnuti žrtvuje neke svoje interese da bi izbjegao napad (tzv. defanzivna obrana) - ne traži od napadnutog da bježi ili se na drugi način ukloni napadaču.

- Prekoračenje nužne obrane: slučaj u kojem je obrana intenzivnija od one koja bi bila dostatna za odbijanje istodobnog protupravnog napada - ispunjeni su svi uvjeti za postojanje nužne obrane osim jednog - ne postoji

27

odgovarajući srazmjer, poduzeta obrambena radnja nije bila prijeko potrebna - napadnuti je prešao dozvoljenu granicu prijeko potrebne obrane, poduzeo je intezivniju ili jaču obranu - predstavlja kazneno djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane.

- kako se ipak radilo o situaciji postojanja istodobnog protupravnog napada, zakon takvog počinitelja privilegira, pa sudu daje ovlaštenje da počinitelja kaznenog djela počinjenog u prekoračenju nužne obrane blaže kazni: prekoračenje nužne obrane je fakultativan razlog za ublažavanje kazne

- Nije kriv počinitelj koji prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom ( čl.21.st.4.KZ ): obligatorni razlog za oslobađajuću presudu

Krivnja

- načelo krivnje nulla poena sine culpa - temeljno načelo kaznenog prava: “Nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo.” čl.4.KZ

- sud uvijek u kaznenom postupku mora utvrditi krivnju koja se ne pretpostavlja, naprotiv, pretpostavlja se nedužnost. Zbog toga teret dokazivanja krivnje leži na optužbi

- nedovoljno je da je netko svojom radnjom prouzročio zabranjenu posljedicu, mora biti I kriv. Uputiti prijekor se može samo onoj osobi koja je imala i određeni psihički stav prema počinjenom djelu, samo tada zaslužuje društveni prijekorPojam i elementi krivnje

- unutarnja psihička veza koja povezuje počinitelja i njegovo djelo. KZ prihvaća psihološko-normativnu koncepciju krivnje koja povezuje određeni psihološki sadržaj s normativnim sadržajem krivnje.

- čl. 23. KZ propisuje sadržaj krivnje: “Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.”

- tri elementa (ili obilježja) koja čine sadržaj krivnje: 1. ubrojivost, 2. namjera ili nehaj i 3. svijest o zabranjenosti djela.

28

- Četvrti element se ne smije ostvariti, dakle ne smije postojati nijedan ispričavajući razlog

- nužno je utvrđenje postojanja svakog od ova tri elementa,ako nedostaje jedan od njih, nema krivnje → konstitutivna obilježja krivnje

- Ubrojivost: normalno psihičko stanje počinitelja ili stanje duševnog zdravlja u vrijeme počinjenja djela → počinitelj normalno funkcionira u području svoje svijesti i volje da bi mogao postupati skrivljeno, → ubrojivost se pokazuje kao pretpostavka ili sposobnost za krivnju, jer samo ubrojiv čovjek može postupati namjerno ili nehajno i imati svijest o zabranjenosti djela.

- Namjera (dolus) i nehaj (culpa): stupnjevi krivnje koji predstavljaju psihičke kategorije svijesti i volje → dvije sastavnice psihičkog života čovjeka koje se mogu stupnjevati, pomoću kojih se i određuje psihički odnos počinitelja prema počinjenom djelu → oblici krivnje su psihološki element sadržaja krivnje.

- Svijest o zabranjenosti djela → normativni element sadržaja krivnje jer počinitelj mora biti svjestan nedopuštenosti svoga djela, mora biti svijestan da je svojim ponašanjem prekršio normuUbrojivost i utvrđivanje neubrojivosti

- Počinitelju se može uputiti prijekor samo ako mu se njegov postupak može osobno ubrojiti ili uračunati → nužno je da čovjek posjeduje sposobnosti i mogućnosti ispravnog djelovanja

- Ubrojivost je psihičko svojstvo ili psihički status počinitelja u vrijeme počinjenja djela (in tempore criminis) → svojstvo normalnog i duševno zdravog čovjeka da ispravno rasuđuje i u skladu s tim odlučuje: skup intelektualnih i voljnih elemenata koji omogućuju normalno rasuđivanje ili shvaćanje značenja svoga djela (intelektualna sposobnost) i daju sposobnost vladanja svojom voljom (voluntativna ili voljna sposobnost)

- Čovjek je svjesno i slobodno biće, pa se polazi od toga da je većina ljudi duševno zdrava odnosno da ima ispravan duševni aparat u smislu pravilnog odvijanja svih psihičkih funkcija → ubrojivost se javlja kao pravilo, a neubrojivost iznimka, ubrojivost se pretpostavlja, dok se neubrojivost uvijek mora u slučaju sumnje utvrđivati KZ u čl. 24. st. 2. određuje pojam neubrojivosti → daje uputu sudu kako će utvrditi neubrojivost ako posumnja u duševno zdravlje počinitelja: “Neubrojiva je osoba koja u

29

vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti,nedovoljnog duševnog razvitka ili nekedruge teže duševne smetnje.”

- tri metode utvrđivanja neubrojivosti: biološka, psihološka i mješovita metoda

- Biološka ili etiološka metoda → utvrđenje postojanja abnormalnog, patološkog stanja: osoba je neubrojiva ako je u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela kod nje postojala neka duševna bolest, privremeni duševni poremećaj ili nedovoljni duševni razvitak, bez obzira je li takvo patološko stanje kao uzrok utjecalo na psihičke (intelektualne i voljne mogućnosti) funkcije počinitelja → utvrđenje postojanja patološkog stanja npr. duševne bolesti automatski dovodi do neubrojivosti

- Psihološka metoda → utvrđenje postojanja psihičkih smetnji: osoba je neubrojiva ako u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije mogla shvatiti značenje svoga djela ili vladati svojom voljom, bez obzira da li postoji patološko stanje koje je prouzročilo tu nemogućnost

- Mješovita ili biološko-psihološka metoda utvrđenja neubrojivosti → utvrđenje postojanja kako patološkog stanja tako i psihičkih smetnji: potrebno je najprije utvrditi postojanje određene bolesti ili poremećaja kao uzroka neubrojivosti, te da je taj uzrok doveo do posljedica tj. do nemogućnosti shvaćanja značaja svoga djela ili vladanja svojom voljom

- KZ usvaja mješovitu ili biološko-psihološku metodu utvrđenja neubrojivosti u čl. 24. st.2.: navode se kako uzroci tako i posljedice neubrojivosti → neubrojiva je ona osoba koja je imala psihičke smetnje zbog postojanja određenih patoloških stanja

- Uzroci neubrojivosti ili patološka stanja su:

1. duševna bolest, ili

2. privremena duševna poremećenost, ili

3. nedovoljni duševni razvitak ili

4. neka druga teža duševna smetnja

30

- patološki poremećaji zakonski su određeni alternativno što znači da je dovoljno utvrditi postojanje jednog od njih

- Duševna bolest ili psihoza: oboljenje centralnog nervnog sustava koje dovodi do poremećaja pojedinih ili većine psihičkih funkcija u području inteligencije, osjećaja, volje I dr. Dijele se na organske → manifestiraju se fizičkim promjenama na mozgu (npr.povrede mozga, senilna demencija ili progresivna paraliza), funkcionalne → ne mogu se utvrditi organski uzroci, ali kod kojih nastaju promjene u psihi ličnosti (npr. shizofrenija, paranoja, ili manično-depresivna psihoza), trajne (neizlječive) I privremene (izlječive) koje mogu biti povremene (npr.delirium tremens) ili periodične (npr.maničnodepresivna psihoza koja se pojavljuje u ciklusima ili intervalno)

- Privremena duševna poremećenost: prolazno duševno stanje privremenog ili kratkotrajnog poremećaja psihičkih funkcija svijesti i volje → poremećaj traje dok traje učinak izazivača takvog stanja npr. razna trovanja (alkoholom, narkoticima, kemijskim sredstvima i sl.), potres mozga, uzroci nepatološke prirode (stanje hipnoze, stanje sna, mjesečarstvo, dugotrajna iscrpljenost ili premorenost) ili afektna stanja visokog stupnja (bijes, strah, mržnja, šok i sl.) → ne ostavlja psihičke posljedice kao što je slučaj kod privremenih duševnih bolesti

- Nedovoljni duševni razvitak ili oligofrenija: nerazvijenost psihičkog aparata ili zakržljalost centralnog nervnog sustava uzrokovana ili nasljednim faktorima, infektivnim oboljenjima tijekom trudnoće, poroda ili ranog djetinjstva, ili dugotrajnom socijalnom izolacijom → debilnost, imbecilnost, idiotizam, kretenizam i sl.

- Druge teže duševne smetnje: uveden zbog postojanja duševnih smetnji koje mogu utjecati na psihičke funkcije rasuđivanja i odlučivanja, a nisu ni duševne bolesti, ni privremeni poremećaji, ni nedovoljni duševni razvitak (npr. psihopatije, teže neuroze, poremećaji nagona i sl.)

- dva pravila kojih se sud mora pridržavati kod utvrđenja neubrojivosti:

- pravilo in tempore criminis → (ne)ubrojivost se ocjenjuje prema vremenu počinjenja protupravne radnje tj. je li osoba u vrijeme kad je radila ili bila dužna raditi mogla shvatiti značenje svoga postupanja i vladati svojom voljom. Pri

31

tome je bitno utvrditi o kojem se uzroku neubrojivosti radi, jer ako se npr. radi o maničnodepresivnoj psihozi počinitelj, premda je duševno bolestan, može djelo počiniti u vrijeme tzv. slobodnog intervala (lucida intervala kada nije ni u stanju manije, ali ni depresije), pa je ubrojiv. Prethodni poremećaj nije relevantan za krivnju, dok kasniji duševni poremećaj može biti procesna smetnja za vođenje kaznenog postupka;

- pravilo in concreto → (ne)ubrojivost se utvrđuje u odnosu na konkretno kazneno djelo, jer je moguće da ista osoba u odnosu na neko kazneno djelo koje je počinila bude ubrojiva, a u odnosu na drugo neubrojiva (npr. počinitelj koji je epileptičar ili piroman)

- S obzirom da je ocjena ubrojivosti i njenoga stupnja pravno pitanje na koje treba odgovoriti sud, ali to ne može bez pomoći psihijatra, Zakon o kaznenom postupku propisuje da sud mora odrediti psihijatrijsko vještačenje ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika.

- Sud ne posjeduje potrebna medicinska znanja, pa mu za utvrđivanje neubrojivosti u kaznenom postupku pomažu vještaci medicinske struke (forenzički ili sudski psihijatri) koji u svom nalazu moraju utvrditi postojanje patološkog stanja kao mogućeg uzroka, dok u mišljenju daju zaključak je li kod počinitelja postojala sposobnost rasuđivanja i odlučivanja.

- Premda vještak daje stručnu ekspertizu, važno je naglasiti da konačnu odluku o ubrojivosti odnosno neubrojivosti počinitelja donosi sud

- Kaznenopravni učinak neubrojivosti: prema čl. 24. st.1. KZ-a neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna. Neubrojivoj osobi može se izreći sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zabrane pristupa Internetu.

- Prema osobi koja u stanju neubrojivosti ostvari protupravni djelo postupit će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

- Kako je ubrojivost element krivnje, pa ako počinitelj nije ubrojiv nema ni krivnje, tako se ne može provesti ni temeljno načelo krivnje prihvaćeno u čl. 4. KZ-a ( “Nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo”)

32

- Ako je za osobu koja je ostvarila zakonska obilježja nekog kaznenog djela sud u kaznenom postupku utvrdio da je bila neubrojiva, u odnosu na nju mogu se primijeniti samo odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (odredbe o tzv. prinudnoj hospitalizaciji ili prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu ako je neubrojiva osoba zbog teže duševne smetnje opasna po sebe ili druge)

Bitno smanjena ubrojivost- Neubrojivost se ne može stupnjevati, ali ubrojivost može → koja može

dovesti do smanjenja krivnje, jer se radi o osobi koja je, premda otežano, ipak mogla shvatiti značenje svojeg ponašanja i vladati svojom voljom

- stanje počinitelja u vrijeme počinjenja djela kod kojeg su njegove mogućnosti shvaćanja svojih postupaka ili mogućnosti vladanja svojom voljom bile bitno smanjene uslijed duševne bolesti, duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje, pa se stoga razlikovanje između neubrojivih i smanjeno ubrojivih temelji na kvantiteti

- Bitno smanjeno ubrojiva osoba je ubrojiva, premda su njene intelektualne i voluntativne mogućnosti zbog defektnog biopsihološkog stanja takve da joj je otežano ponašanje sukladno društvenim i pravnim pravilima.

- Bitno smanjena ubrojivost ne zahtijeva, kao što to traži neubrojivost, da počinitelj nije mogao uopće shvatiti značenje svojega djela. Njemu je samo otežana spoznaja o djelu.

- Bitno smanjena ubrojivost smanjuje krivnju u smislu da je počinitelj podoban za krivnju, ali uz manji stupanj sposobnosti za nju. I kod utvrđivanja bitno smanjene ubrojivosti primjenjuje se metoda propisana za utvrđenje neubrojivosti → sud najprije mora utvrditi postojanje jednog od četiri moguća biološka temelja, pa potom utvrditi da je zbog toga počiniteljeva mogućnost spoznaje značenja određenog djela ili mogućnost vladanja svojom voljom bila otežana.

- Kaznenopravni učinci bitno smanjene ubrojivosti: bitno smanjeno ubrojiv počinitelj je ubrojiv i zbog toga kriv i zaslužuje prijekor → manji stupanj krivnje zahtijeva i manju kaznu, pa smanjena ubrojivost u znatnoj mjeri predstavlja fakultativan razlog za ublažavanje kazne

33

- Pored kažnjavanja, a pod uvjetom da postoji opasnost da razlozi za bitno smanjenu ubrojivost mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje kaznenog djela, sud može počinitelju izreći i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja → ne može biti samostalna kaznenopravna sankcija, već se uvijek primjenjuje uz kaznu zatvora, te se tada radi o liječenju u zatvorenoj ustanovi, ili uz uvjetnu osudu i rad za opće dobro kod kojih se mjera primjenjuje na slobodi.

Samoskrivljena neubrojivost- Od pravila prema kojemu osoba koja je bila neubrojiva u vrijeme

poduzimanja protupravne radnje nije kriva, te se ne može kazniti postoji jedan izuzetak: čl. 25. KZ-a “ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se uprabom alkohola, droga ili na drugi način svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom , ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje.”

- vozač koji mora upravljati kamionom, premda svjestan da u pijanom stanju može nepropisnom vožnjom izazvati prometnu nesreću, opije se i prouzroči nesreću u kojoj smrtno nastrada pješak: u vrijeme počinjenja izazivanja prometne nesreće vozač kamiona je bio neubrojiv, ali mu se može uputiti prijekor jer je on ostvario uzrok posljedice (sam se, svojom krivnjom, doveo u stanje neubrojivosti), a posljedicu je ostvario skrivljeno (tzv. prethodna krivnja) - pravna figura samoskrivljene neubrojivosti omogućuje punu kažnjivost počinitelja ako su kumulativno ispunjeni sljedeći zakonski uvjeti:

- da se svojom krivnjom doveo u stanje neubrojivosti(stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom) uporabom alkohola, droga ili na drugi način (privremena duševna poremećenost kao uzrok neubrojivosti);

- da je počinitelj bio ubrojiv u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje, te- ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je

počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje

34

- kod samoskrivljene neubrojivosti utvrđivanje ubrojivosti i krivnje pomiče se unatrag u prethodni stadij, ne u vrijeme počinjenja kaznenog djela, nego u vrijeme kad se počinitelj započeo dovoditi u stanje neubrojivosti. Prema tome, samoskrivljena neubrojivost je iznimka od pravila in tempore criminis koje se inače primjenjuje u svezi utvrđivanja (ne)ubrojivosti. Kaznenopravni učinak samoskrivljene neubrojivosti je postojanje krivnje takvog počinitelja, a time i kažnjivosti

Oblici krivnje

- dva osnovna oblika krivnje: namjera i nehaj. To su ujedno i stupnjevi krivnje, pa je namjera teži, a nehaj lakši oblik (stupanj) krivnje. Također, namjera je redovni, a nehaj izniman oblik krivnje, jer se za namjeru uvijek kažnjava, dok se za nehaj kažnjava samo ako je to izričito predviđeno zakonom (čl. 27. st. 1. KZ-a: “Kažnjivo je postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo. Postupanje iz nehaja kažnjivo je samo kad je to zakonom izričito propisano .”)

- vrlo je značajno pravilno utvrditi s kojim oblikom krivnje počinitelj postupa, jer o stupnju krivnje ovisi zaslužuje li uopće počinitelj prijekor u obliku kazne (ako je djelo namjerno počinjeno uvijek se kažnjava, dok se za nehajno počinjenje ne kažnjava uvijek), kao i težina osude (za namjerno počinjenje djela predviđena je teža kazna nego za nehajno počinjenje istoga djela). Utvrđivanje počiniteljevih unutarnjih psihičkih procesa vrši se na temelju vanjskih okolnosti

- Namjera (dolus) ima dva oblika koja se razlikuju prema stupnju svijesti i volje: izravna namjera (dolus directus) kad je počinitelj bio svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje, te neizravna namjera (dolus eventualis) kad je počinitelj bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, pa na to pristaje (čl. 28.KZ).

- Namjera sadrži dva elementa podobna za stupnjevanje: svijest i volju. Svijest je intelektualna sastavnica koja mora obuhvaćati sve okolnosti iz zakonskog opisa kaznenog djela (radnju, posljedicu, uzročnu vezu i druge okolnost počinjenja). U sadržaju svijesti ne postoji razlika između izravne i neizravne namjere, jer počinitelj mora uvijek biti svjestan svih okolnosti djela. Ali, svijest se može stupnjevati, jer može se biti više ili manje siguran

35

u izvjesnost nastupanja posljedice ili ta činjenica može biti I potpuno neizvjesna. Element volje pokazuje suglašavanje počinitelja s posljedicom njegovog djela, pa se također može stupnjevati ovisno o tome da li počinitelj posljedicu hoće ili je indiferentan prema njoj. Ovo razlikovanje stupnjeva intelektualnih i voluntativnih sastavnica krivnje poslužilo je zakonodavcu da razlikuje i dvije vrste namjere.

- Nehaj (culpa) je lakši oblik krivnje za kojeg je, ako je predviđena kažnjivost, propisana blaža kazna (blaža vrsta ili manji posebni minimum odnosno maksimum kazne).Članak 29. KZ-a predviđa dvije vrste nehaja: svjesni nehaj i nesvjesni nehaj.

- Svjesni nehaj (luxuria) postoji kad je počinitelj bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

- Intelektualni element je zastupljen u svijesti počinitelja o mogućnosti nastupanja posljedice odnosno njegovom predviđanju posljedice kao moguće. Glede volje, ona ne postoji, ali je počinitelj olako smatrao da posljedica neće natupiti ili da će je on spriječiti (npr. vozač se odluči na pretjecanje drugog vozila, te iako je svjestan da može naići vozilo iz suprotnog pravca, smatra da ono neće naići ili da će izbjeći nesreću ako se to dogodi). Svjesni nehaj ne sadrži volju (htijenje ni pristajanje) nego neopreznost ili samopouzdanje počinitelja

- Nesvjesni nehaj (negligentia) je najblaži oblik krivnje i postoji kad počinitelj nije svjestan da može ostveriti obilježja kaznenog djelo, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti. Značajka je nesvjesnog nehaja da nema ni elementa svjesti ni volje, već se radi o nemarnosti, neopreznosti ili nepažnji počinitelja.

- Dužnost se procjenjuje objektivnim kriterijima ili okolnostima (utvrđenim standardima pažnje čovjeka koji vrši određenu djelatnost), a mogućnost subjektivnim kriterijima (osobnim piho-fizičkim svojstvima konkretnog počinitelja).

- Nesvjesni nehaj povezan je sa svim djelatnostima uvećanog rizika (npr. postupanja u prometu, industriji, zdravstvu, zaštiti okoliša) u kojima se stvaraju i kriteriji ili standardi za ocjenu dužne pažnje (od prosječne do profesionalne pažnje odnosno pažnje uvećanog stupnja).

36

Svijest o protupravnosti

- nužno je utvrditi je li počinitelj u konkretnom slučaju znao ili mogao znati da se ne ponaša onako kako društveni I pravni poredak zahtijeva. Za krivnju nisu značajni osobni stavovi pojedinca, njegova osobna uvjerenja niti njegova subjektivna ocjena vlastitog čina

- Kod većine zakonskih opisa kaznenih djela (npr. silovanja, ubojstva, krađe i dr.) počinitelj je svjestan da radi nešto nedopušteno. Međutim, danas u uvjetima u kojima je kazneno pravo “pokrilo” gotovo sva područja društvenog života, moguće je da počinitelj zaista nije znao niti je mogao znati da radi nešto nedopušteno. Stoga je bilo potrebno napustiti fikciju da svi građani poznaju sve pravne norme, te kao element krivnje izdvojiti poseban I samostalni element - svijest o protupravnosti djela. Prema tome, nema krivnje ako počinitelj nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati, odnosno ako je postupao u dobroj vjeri (bona fide) da ne čini nikakvo zlo Pri utvrđivanju ovog elementa krivnje sudska praksa u većini slučajeva ne bi trebala imati nikakvih poteškoća, jer tko zna da usmrćuje drugoga ili da oduzima tuđu stvar istovremeno zna da radi nešto što ne smije raditi (iako ne mora znati propise koji to zabranjuju). Kod najvećeg broja “klasičnih” kaznenih djela (onih koja su prema općoj svijesti i savjesti štetna i opasna za temelje zajedničkog života) može se pretpostaviti počiniteljeva svijest o protupravnosti djela bez posebnog utvrđivanja, ali ako se pojavi sumnja da počinitelj nije bio svjestan protupravnosti svoga djela, sud mora dokazati postojanje svijesti. Također, postoje i kaznena djela koja se još uvijek nisu tako ukorijenila u opću svijest i moral, te je kod njih poznavanje prava nužna pretpostavka za ocjenu jesu li nedopuštena.

Sudioništvo

- Pojam i oblici sudioništva (nužno I dragovoljno sudioništvo)- Pojedinačni počinitelj (posredni počinitelj, supočiniteljstvo)- Oblici sudioništva u užem smislu: poticanje i pomaganje.- Granice odgovornosti i kažnjavanja sudionika

37

Pojam i oblici sudioništva (nužno i dragovoljno sudioništvo)

- Pojam: sudioništvo (concursus plurium ad delictum) postoji kada više osoba sudjeluje u počinjenju jednog kaznenog djela pri čemu te osobe mogu imati različite uloge. Sudjelovanje više osoba može biti nužno I dragovoljno.

- Nužno sudioništvo: kod kaznenih djela kod kojih je prema prirodi stvari nužno sudjelovanje više osoba odnosno već biće k.d. pretpostavlja sudjelovanje više osob

- konvergentni delikti: svi sudionici na isti način idu za postizanjem istog cilja, npr. dogovor za počinjenje k.d.

- divergentni delikti: različiti interesi sudionika npr.kod k. d. sudjelovanja u tučnjavi fizički se obračunava tri ili više osoba

- delikti susretanja: sudionici imaju različite uloge, ali se njihovi interesi susreću npr. kod k.d. dvobračnosti nužno sudjeluju dvije osobe ili kod lihvarskog ugovora

- Dragovoljno sudioništvo: više osoba dragovoljno se odlučuje na zajedničko počinjenje kaznenog djela – vrlo opasan oblik kriminaliteta koji teže ugrožava društvo od kriminaliteta pojedinca, u temeljima globaliziranog organiziranog kriminaliteta stoji dragovoljno sudioništvo.

- Pretpostavka dragovoljnog sudioništva: istodobno postojanje subjektivne i objektivne veze između sudionika

- subjektivna veza: svi sudionici imaju svijest o zajedničkom djelovanju s drugim osobama

- objektivna veza: kazneno djelo rezultat je djelatnosti svih sudionika (svaki sudionik je poduzeo određenu radnju kojom je suuzrokovao nastupanje posljedice)

- Primjer: počinjenje kaznenog djela teške krađe provaljivanjem u kojem jedna osoba obija bravu, druga ulazi u prostoriju i oduzima tuđe pokretne stvari, treća čeka u automobilu da bi preuzela plijen. Četvrta osoba je nagovorila prve tri da počine provalnu krađu, dok je peta osoba nabavila alat za obijanje brave

38

- sve su navedene osobe svjesne da zajednički sudjeluju u počinjenjum kaznenog djela koje je rezultat radnji svih sudionika. Međutim, vrlo su različite uloge koje osobe mogu imati u počinjenju djela, pa je i njihov doprinos različit

- utvrđivanje uloge ili određivanje oblika sudioništva vrlo je značajno zbog kažnjavanja sudionika

- dva modela rješavanja pitanja uloga ili oblika: ekstenzivni i restriktivni pojam

počiniteljstva

Pojam jedinstvenog počinitelja(ekstenzivni pojam)

- Austrijski KZ “Tretman svih sudionika kao počinitelja“ prihvaća pojam jedinstvenog počinitelja: ne razlikuje počinitelje i sudionike - sve osobe koje daju neki kauzalni doprinos počinjenju djela smatraju se počiniteljima. Pri tome se razlikuje:

1. neposredni počinitelj

2. počinitelj navođenjem (poticatelj)

3. počinitelj pridonošenjem (pomagatelj)

- za sve njih vrijedi isti kazneni okvir iz norme posebnog dijela kaznenog zakona jer svi doprinosi jednako vrijede

Dualistički model (restriktivni pojam počinitelja)

- prihvaćen u njemačkom kaznenom pravu – dvije temeljne skupine:- počinitelj: onaj tko osobno sudjeluje u počinjenju djela- sudionici: sve ostale osobe koje na drugi način pridonose počinjenju djela

– poticatelj i pomagatelj- sudionici se ne mogu kazniti normom posebnog dijela koja se odnosi samo

na počinitelja, pa su nužne odredbe općeg dijela o kažnjivosti poticanja i pomaganja

- u primjeru: prve tri osobe su supočinitelji, četvrta osoba je poticatelj, dok je peta osoba pomagatelj

39

Dualistički model hrvatskog KZ

- oblici sudioništva su: supočiniteljstvo (čl.36.st.2.KZ), poticanje (čl.37.KZ) i pomaganje (čl.38. KZ ). To je sudioništvo u širem smislu

- poticanje i pomaganje su sudioništvo u užem

smislu (suučesništvo), jer poticatelj i pomagatelj ne čine kazneno djelo već svojim doprinosom sudjeluju u kaznenom djelu druge osobe

- KZ razlikuje pojedinačnog počinitelja kaznenog djela I sudionika: ako osoba sama čini kazneno djelo pojedinačni počinitelj se smatra samostalnim počiniteljem, a ako pojedinačni počinitelj ima poticatelja ili pomagatelja on se naziva glavnim počiniteljem.

- polazna točka za razlikovanje svih učesnika u istom djelu na počinitelje i sudionike je upravo pojam počiniteljstva.Pojedinačni počinitelj

- “Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.” (čl. 36. st. 1.)

- neposredno ili posredno poduzimanje radnje počinjenja u smislu ostvarenja bića kaznenog djela je primarna i bitna materijalna oznaka počiniteljstva

- Kazneni zakon prihvaća uži ili restriktivni pojam počinitelja: samo ona osoba koja je sama ili posredstvom druge osobe počinila onu radnju koja je u zakonu određena kao radnja počinjenja, dok su sve ostale osobe sudionici odnosno poticatelji i pomagatelji

Posredni počinitelj- Kazneni zakon uvodi pravnu figuru posrednog počinitelja koji ne ostvaruje

sam kazneno djelo, već se koristi drugom osobom kao sredstvom (oruđem) kao neposrednim počiniteljem za ostvarenje svoje kriminalne namjere: druga osoba je samo sredstvo u njegovim rukama (primjer: naredi 5- godišnjem djetetu da donese tuđu stvar, dijete je samo sredstvo dok je on počinitelj krađe)

- bitni momenat za postojanje posrednog počinitelja koji djeluje iz pozadine je iskorištavanje vlasti nad drugim.

- ovakav specifičan odnos dviju osoba nije moguće tretirati ni kao supočiniteljstvo (jer nedostaje svijest I volja o zajedničkom počinjenju

40

djela) niti kao sudioništvo (jer sudionici samo sudjeluju u djelu druge osobe). Zbog toga se posredni počinitelj smatra počiniteljem djela

- počinjenje kaznenog djela po drugoj osobi može se pojaviti u nekoliko slučajeva:

a) kad sredstvo ne ostvaruje obilježja kaznenog djela (npr. počinitelj koristi zabludu žrtve ili je prisiljava da se sama ozlijedi ili usmrti: navede žrtvu da dodirne električni vod pod naponom – posredni je počinitelj ubojstva)

b) slučaj tzv. neslobodnog sredstva – kad neposredni počinitelj djeluje u krajnjoj nuždi (npr. pod prisilom posrednog počinitelja koji pištoljem prijeti liječniku da izvrši protupravan prekid trudnoće, ili čuvar logora je posredni počinitelj koji je prisilio jednog zatočenika da ubije drugoga i ovaj je to u krajnjoj nuždi i počinio)

c) kada neposredno djelujući (sredstvo) ne postupa s namjerom npr. u zabludi je o biću kaznenog djela (npr. gazda koji je svoju neuku kućnu pomoćnicu, koja nije znala da je novac krivotvoren, poslao na tržnicu da proda 10 krivotvorenih novčanica posredni je počinitelj k.d. krivotvorenja novca)

d) kad je sredstvo nesposobno za krivnju (neubrojiva osoba, dijete i sl.)

e) kad sredstvo nema osobno svojstvo koje se traži po biću djela tzv. “dolozno sredstvo bez potrebne kvalifikacije” (npr. službena osoba zamoli drugu osobukoja nema taj status da unese neke neistinite podatke u službenu ispravu i počini kazneno djelo krivotvorenja službene isprave – premda sredstvo postupa s namjerom ne može biti počinitelj nego samo pomagatelj jer nema svojstvo službene osobe dok je službena osoba posredni počinitelj)

f) kad se počinitelj koristi organiziranim aparatom moći- počinitelj za pisaćim stolom – njemački Savezni sud 1994. g. osudio je kao posredne počinitelje članove Nacionalnog vijeća obrane bivšeg DDR-a za ubojstva koja su po njihovom nalogu počinili graničari

Supočiniteljstvo

- Čl. 36. st. 2. KZ-a: Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje

41

(tzv.supočiniteljstvo u užem smislu) ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela (supočiniteljstvo u širem smislu), svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji)

- Bitan uvjet supočiniteljstva je zajedničko počinjenje djela koje se može ostvariti ili sudjelovanjem u radnji počinjenja ili poduzimanjem neke druge djelatnosti koja je izvan bića djela

- Koja je to druga radnja koja je po značenju jednaka radnji počinjenja?- zaključak da su supočinitelji sve osobe koje i na drugi način, a ne samo

radnjom počinjenja, vladaju djelom (teorija vlasti nad djelom)- zajednička funkcionalna vlast nad djelom uključuje zajedničku odluku o

počinjenju djela te zajedničko počinjenje (objektivni doprinos svakog supočinitelja predstavlja bitni dio ostvarenja plana o kojemu ovisi samo počinjenje)

- stoga, nije svaka djelatnost izvan radnje počinjenja samo zato što je poduzeta u sklopu plana izjednačena s radnjom počinjenja - to je samo ona djelatnost s kojom se upravlja procesom počinjenja djela (tzv.efektivna vlast)

- tko je tko od više sudionika u ostvarenju istoga djela vrlo je složeno u teoriji kaznenog prava

- odredbe Općeg dijela KZ upućuju na polazni kriterij diferenciranja - zakonsko biće kaznenog djela

- onaj tko je stvarno realizirao djelo iz tog bića je počinitelj, dok je sudionik (poticatelj ili pomgatelj) onaj tko je tome samo pridonio

- postoji teorijski sukob između dva stajališta: je li odlučujući kriterij razlikovanja sudionika utemeljen na podjeli rada ili na vlasti nad djelom

- teorija podjele rada može dovesti do značajnog sužavanja pojma poticatelja i pomagatelja, jer bilo koja radnja poduzeta u vrijeme počinjenja djela i u okviru dogovora o zajedničkom počinjenju učesnika čini (su)počiniteljem (npr.u slučaju grupe koja je planirala I počinila provalnu krađu u kojoj je jedna osoba nabavila oruđe za provaljivanje, druga je čuvala stražu, a treća je sama počinila krađu, sve bi osobe bile supočinitelji) u nas prihvaćena teorija vlasti nad djelom odlučujućim kriterijem razlikovanja (su)počinitelja i poticatelja ili pomagatelja drži stvarno objektivno značenje radnje

- poticatelj i pomagatelj nikada ne upravljaju procesom počinjenja djela

42

- neposredni počinitelj: ima izravnu vlast nad djelom,- posredni počinitelj: ima vlast nad drugom osobom,- supočinitelj: ima funkcionalnu vlast- vrlo važnu ulogu može imati i ona osoba koja sama ne poduzima radnju

počinjenja, npr. vođa grupe koji na mjestu počinjenja rukovodi akcijom ostvarenja djela

- supočinitelj može biti samo onaj tko može biti počinitelj djela tj. mora imati sva potrebna svojstva kao i individualni počinitelj - u kaznenim djelima sa specijalnim subjektom (delicta propria) supočinitelj može biti samo ona osoba koja ima posebno svojstvo koje zakonsko biće djela traži za počinitelja

- kod složenih kaznenih djela supočinitelj je onaj tko je poduzeo i samo jednu od radnji obuhvaćenih u zakonskom biću

- naknadno ili sukcesivno supočiniteljstvo - slučaj kada se jednom počinitelju dok poduzima radnju počinjenja, a prije dovršenja djela, priključi drugi supočinitelj

Oblici sudioništva

- Sudionicima u užem smislu riječi ili suučesnicima u hrvatskom kaznenom pravu smatraju se poticatelj i pomagatelj ( poticanje čl.37. i pomaganje čl.38. KZ-a). Oni svojim ponašanjem pridonose počinjenju tuđega djela, postupaju cum animo socii.

- Pretpostavke za postojanje suučesništva su: postojanje glavnog počinitelja djela, uzročna veza između radnje poticanja ili pomaganja i počinjenog djela, te krivnja poticatelja ili pomagatelja.

- Sudioništvo u užem smislu pretpostavlja postojanje djela glavnog počinitelja o kojemu ovisi, pa je u hrvatskom kaznenom pravu prihvaćen tzv. akcesorni sustav koji zahtijeva da je počinitelj svojom djelatnošću na protupravan način ušao u kažnjivu zonu, tj. da je djelo dovršio ili pokušao. Pri tome, kažnjivost poticatelja i pomagatelja ne ovisi o kažnjivosti glavnog počinitelja (limitirani ili ograničeni akcesorni sustav) sudioništvo u načelu pretpostavlja namjerno djelo glavnog počinitelja, ali prihvaćena teorija limitirane akcesornosti omogućava postojanje sudioništva i onda kada počinitelj nehajno počini djelo

43

Poticanje

- namjerno suuzrokovanje zabranjene posljedice na način da se stvara ili učvršćuje odluka o počinjenju kaznenog djela kod druge osobe.

neposredno i posredno p. - potiće se neku drugu osobu da ona potakne glavnog počinitelja (poticanje na poticanje)

- radnja poticanja može biti svaka radnja koja može utjecati na stvaranje odluke (npr. nagovaranje, molba, obećanje, savjetovanje i sl.)

- poticanje se mora odnositi na određenu osobu, s time da može biti upravljeno i na određeni širi krug osoba (npr. na nekom skupu gdje se osobe vremenski I prostorno mogu odrediti ), ali neće se raditi o poticanju kao obliku suudioništva ako se odnosilo na potpuno neograničeni krug osoba (npr. poticanje putem tiska)

- poticanje mora biti upravljeno na počinjenje određenog kaznenog djela- poticatelj odgovara samo ako je postupao namjerno (moguće je i nehajno

poticanje, ali je kaznenopravno irelevantno) Čl. 37. (1) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio.

- s obzirom da radnja poticanja ima dvostruki cilj, tako I poticateljeva namjera ima dvostruki sadržaj:

a) poticatelj hoće ili pristaje na to da kod poticanog (gl. počinitelja) stvori ili učvrsti odluku o počinjenju kazneneog djela (tzv. psihička posljedica poticanja),

b) b) poticatelj hoće ili pristaje da gl. počinitelj i počini kazneno djelo (tzv. materijalna posljedica poticanja)

- poticatelj, kao i gl. počinitelj, mora biti svjestan svih obilježja kaznenog djela (npr. neće se smatrati poticateljem kod kaznenog djela rodoskrvnuća osoba koja potiće prijatelja da počini spolni odnošaj s osobom za koju ne zna da je sestra njegovog prijatelja, jer je krvno srodstvo obilježje ovoga djela)

- teorija akcesornosti: poticanje je kažnjivo ako je glavni počinitelj “ušao” u kažnjivu zonu (već kažnjivim pripremanjem, kažnjivim pokušajem ili dovršenim djelom) i ako je radnja protupravna

- iznimka kojom KZ prihvaća teoriju o samostalnoj prirodi suučesništva (principalna teorija) prema kojoj postoji kažnjivost poticatelja iako glavni

44

počinitelj nije poduzeo ništa kažnjivo: neuspjelo poticanje: Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela (čl.37.st.2).

- neuspjelo poticanje: radnja poticanja je poduzeta, ali poticani nije ušao u kažnjivu zonu (npr. poticatelj nije uspio stvoriti odluku kod poticanog, dakle izostala je psihička posljedica poticanja, ili ako je izostala materijalna posljedica poticanja jer je poticani stvorio odluku o počinjenju kaznenog djela, ali nije uspio dovršiti niti pokušati počinjenje kaznenog djela)

- neuspjeli poticatelj se kažnjava samostalno, premda ne postoje glavni počinitelj i njegovo kazneno djelo.

Pomaganje

- namjerno pridonošenje počinjenju tuđeg kaznenog djela. Pomagatelj olakšava počinjenje djela osobi koja je već stvorila odluku da počini djelo - Čl. 38. (1) Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela može se blaže kazniti.

- radnja pomaganja je u pravilu činjenje, ali moguće je i nečinjenje (npr. čuvar skladišta prema prethodnom dogovoru zaspe).

- fizičko pomaganje (npr. stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela, uklanjanje prepreka i sl.)

- psihičko p. (npr. davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo, unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, tragova ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom i sl.)

- neposredno i posredno p. (osoba A izradi oružje i preda ga osobi B da bi ona pomogla osobi C)

- pomaganje je moguće samo prije ili tijekom počinjenja kaznenog djela- izuzetak je slučaj u kojem pomagatelj djeluje poslije počinjenja kaznenog

djela (npr. prikriva počinitelja) a unaprijed je tu pomoć obećao- ako se radi o pomoći poslije počinjenja kaznenog djela koja nije unaprijed

obećana, postoji tzv. pogodovanje ili doticaj s kaznenim djelom koje ne spada u sudioništvo nego je samostalno kazneno djelo predviđeno čl. 303. KZ-a. kao kd Pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela

45

- pomagatelj odgovara ako je postupao namjerno, dok nehajno pomaganje nije kažnjivo.

Granice odgovornosti i kažnjavanja sudionika

- zajednička odredba: čl. 39. st.1 KZ-a- svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj I pomagatelj) kažnjava se u skladu sa

svojom krivnjom- supočinitelj neće odgovarati za kvantitativni (ostvarenje različitih oblika

istog osnovnog djela) ili kvalitativni (ostvarenje bitno različitog od dogovorenog) eksces drugoga supočinitelja, jer to nije bilo obuhvaćeno njegovom namjerom (sporazumom o djelu kao zajedničkom odlukom s bitnim sadržajem planiranog kaznenog djela) poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje krivnje (namjere), pri čemu oni ne moraju znati sve pojedinosti, detalje djela (kao što su mjesto, vrijeme, način i dr.): njihova namjera ne mora biti isto tako konkretizirana kao namjera samoga počinitelja, ali se mora podudarati u bitnom sadržaju, zbog mogućih slučajeva ekscesa, te je stoga potrebno točno utvrditi na što se ona odnosila.

- eksces predstavlja relevantno neslaganje između namjere počinitelja i namjere sudionika

- poticatelj se kažnjava kao da je djelo sam počinio (on je idejni začetnik ili autor djela)

- pomagatelj se može blaže kazniti - najlakši oblik sudioništva - fakultativan razlog (temelj) za ublažavanje kazne

- poticatelj i pomagatelj odgovaraju samo u okviru stadija ostvarenja djela do kojega je došao glavni počinitelj

- utjecaj posebnih osobnih okolnosti zbog kojih zakon isključuje propisuje oslobođenje od kazne, ublažavanje kazne, blaži ili teži oblik kd uzet će se u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku kod kojega postoje (npr. jedan od sudionika je maloljetna osoba, neubrojiva osoba ili smanjeno ubrojiva i dr)

- svaki sudionik (supočinitelj, poticatelj ili pomagatelj) koji je dobrovoljno spriječio počinjenje kaznenog djela ili je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kd, a djelo je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne (čl.35.st.3) kažnjavanje za

46

tzv. neuspjelo poticanje kao namjerno poticanje na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano - radi se o pokušaju poticanja, pa će se neuspjeli poticatelj kazniti kao za pokušaj kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo (što znači da se može i blaže kazniti).

- kako kazniti osobu koja je u počinjenju djela sudjelovala s više različitih uloga, npr. najprije je potaknula druge osobe na počinjenje kaznenog djela, zatim je nabavila sredstva za počinjenje djela, te na kraju zajedno s ostalima poduzela radnju počinjenja - ista je osoba bila poticatelj, pomagatelj i supočinitelj: nema stjecaja oblika sudioništva, pa će ova osoba odgovarati samo za supočiniteljstvo

- pravilo: teži oblik sudioništva isključuje lakše oblike

- počiniteljstvo isključuje kažnjivost za sve ostale oblike sudjelovanja u počinjenju djela, dok poticanje isključuje kažnjavanje za pomaganje

Kaznenopravne sankcije

Pojam i vrste kaznenopravnih sankcija

- značajka bilo koje pravne sankcije → iza nje uvijek stoji državna prinuda odnosno represija

- primjena kaznenopravne sankcije ne ovisi o osobi koja je počinjenim kaznenim djelom oštećena, ona se uvijek primjenjuje u interesu zajednice, a ne u interesu pojedinca

- kaznenopravna sankcija predstavlja oduzimanje ili ograničavanje nekog prava osobi prema kojoj se primjenjuje (npr. oduzimanje slobode, imovine isl.). Zbog toga je sustav sankcija vrlo važno pitanje kaznenog prava jedne države

- karakteristike kaznenopravne sankcije: - prinudne mjere kojima je cilj sprečavanje kriminaliteta ili zaštita društva od kriminala

- premda im to nije cilj, predstavljaju zapravo određeno zlo za počinitelja- mjere određene samo zakonom u skladu s načelom zakonitosti djela i

kaznenopravne sankcije (čl. 2. KZ-a)- mjere koje se primjenjuju samo prema počiniteljima kaznenih djela (nulla

poena sine crimen) koji su krivi (nulla poena sine culpa)

47

- mjere koje može izricati samo sud na temelju provedenog postupka koji je određen zakonom

- mjere kod kojih je zakonom određeno trajanje njihove primjene, te se nijedna kaznenopravn sankcija ne može propisati i primijeniti na neodređeno vrijeme

- vrste kaznenopravnih sankcija koje se mogu propisati I primijenjiti prema počinitelju u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu su: kazne (novčana kazna, zatvor I dugotrajni zatvor (čl.40.st.1. KZ), uvjetna osuda (čl.56.KZ), djelomična uvjetna osuda (čl.57.KZ), posebne obveze (čl.62.KZ), zaštitni nadzor (čl.54.KZ) sigurnosne mjere ( obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalan tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva,zabrana pristupu internetu i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora ) čl.68-76. KZ,

- opća svrha kažnjavanja; izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kd, jačati povjerenje građana u pravni poredak, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kd kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih dijela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (čl.41.KZ)

Kazne i kažnjavanje

- Pojam i svrha kazne (apsolutne, relativne I mješovite teorije)- Sustav kazni (glavne i sporedne kazne): novčana kazna, kazna zatvora

(zatvor i kazna dugotrajnog zatvora), zamjena kazne zatvora (kratkotrajne kazne zatvora, rad za opće dobro na slobodi), uvjetni otpust

- Pojam i vrste odmjeravanja kazne (zakonsko I sudsko odmjeravanje). Sudsko odmjeravanje kazne: opće pravilo o odmjeravanju kazne (olakotne I otegotne okolnosti), ublažavanje kazne (ograničeno i neograničeno), oslobođenje od kazne, odmjeravanje kazne za stjecaj kaznenih djela (jedinstvena kazna i metode njenog izricanja: kumulacija, apsorpcija i asperacija), odmjeravanje kazne osuđenoj osobi

48

Značajke kazni

- kazna mora imati sljedeće karakteristike:

→ mora biti osobna tj. mora pogađati samo počinitelja (međutim, svaka kazna posredno pogađa i druge osobe)

→ mora biti razmjerna tj. odgovarati stupnju krivnje, vrsti i težini djela

→ mora biti djeljiva tj. takva da se može dozirati prema količini

→ mora biti opoziva ili popravljiva

→ mora biti humana ili čovječna tj. ne smije izazivati patnje

KAŽNJAVANJE PRAVNIH OSOBA

- Zašto kažnjavanje pravnih osoba za kaznena djela?- mnoga područja svakodnevnog života pod utjecajem su određenih

djelatnosti pravnih osoba koje nam nabavljaju hranu, vodu i osiguravaju osnovne životne potrebe - osiguravaju opstanak i razvitak društva

- pravne osobe nisu samo puka fikcija, doista postoje, zauzimaju značajnu ulogu unutar društvene organizacije I sposobne su prouzročiti štetu jednako kao i čovjek

- je li pravično i sukladno načelu jednakosti postupati prema pravnim osobama kao prema fizičkim i smatrati ih odgovornima za kaznena djela koja su počinjena u obavljanju njihove djelatnosti?

- je li danas doista potrebno i nužno zahtijevati od pravnih osoba da poštuju temeljne vrijednosti zaštičene kaznenim pravom?

- tri razloga koja ukazuju na potrebu uvođenja kaznene odgovornosti pravnih osoba:

1. očigledno je da su teški oblici gospodarskog kriminaliteta danas uglavnom posljedica djelovanja ne usamljenog pojedinca nego niza osoba u trgovačkim društvima s težnjom ostvarivanja dobiti pod svaku cijenu (prema njemačkim izvorima oko 80% teškog gospodarskog kriminala počinjeno je unutar trgovačkih društava. Tržišna konkurencija tjera gospodarske subjekte na stjecanje profita, ne birajući sredstva, pa se različita kaznena djela - prijevare, pranje novca, utaje poreza, zlouporabe stečaja, djela na štetu potrošača i sl.

49

mogu pripisati ne samo pojedincima nego i pravnoj osobi u čije su ime i za čiji račun počinjena

2. tehnološki razvoj društva doveo je do počinjenja takvih kaznenih djela (npr. protiv okoliša) kod kojih je tzv. “zbiljski počinitelj” doista pravna osoba, a ne pojedinac (npr. radnik koji je u tvornici ispustio otpad u rijeku) 3. postoje i pravne osobe koje su ili osnovane radi činjenja kaznenih djela ili se nakon osnivanja pretežito bave kriminalnom djelatnošću - stjecanje nezakonite dobiti predstavlja osnovni pokretač kriminalnog djelovanja takvih pravnih osoba koje su zapravo samo fasada za pravu zločinačku organizaciju – počinjeno kazneno djelo u korist pravne osobe nije samo izraz volje pojedinca nego je rezultat tzv. grupnog duha ili (kriminalne) kulture korporacije

- u određenim slučajevima vrlo složenih struktura korporacija uopće se ne može identificirati pojedinac kao počinitelj djela

- napuštanje načela societas delinquere non potest (pravna osoba ne može počiniti kazneno djelo)

Poredbeno stanje:

- kaznena odgovornost pravnih osoba u angloameričkom sustavu common law poznata je gotovo dva stoljeća:

- englesko kazneno zakonodavstvo od XIX. Stoljeća poznaje tzv. corporate criminal liability

- u američkom pravu ova je odgovornost uvedena početkom XX. Stoljeća- potreba kažnjavanja pravnih osoba prepoznata je već u Preporuci Vijeća

Europe br. R (88) 18 od 20. Listopada 1988. (Liability of Enterprises Having Legal Personality for Offences Committed in the Exercise of their Activities) kojom se traži uvođenje odgovornosti poduzeća za kaznena djela počinjena u okviru njihove djelatnosti čak i onda kada kazneno djelo ne predstavlja predmet djelatnosti poduzeća

Obveze po međunarodnim dokumentima Vijeća Europe i Europske unije

- Kaznenopravna konvencija o korupciji VE (Hrvatski Sabor potvrdio 27. rujna 2000.) u čl. 18. Izričito obvezuje zemlje potpisnice da u svom zakonodavstvu predvide odgovornost pravnih osoba za kaznena djela aktivnog podmićivanja, trgovanja utjecajem i pranja novca

50

- Corpus Iuris (norme za zaštitu financijskih interesa EU) predviđa odgovornost pravnih osoba za kaznena djela na štetu proračuna EU

- Konvencija VE o kaznenopravnoj zaštiti okoliša iz 1996.

- Konvencija o zaštiti financijskih interesa EU od 26.srpnja 1995., Drugi Protokol Konvencije o zaštiti financijskih interesa EU od 19. lipnja 1997., te tzv. Zelena knjiga o kaznenopravnoj zaštiti financijskih interesa EU I osnivanju Europskog tužiteljstva

- sve više europskih država uvodi kažnjivost pravnih osoba donošenjem posebnih zakona ili uređenjem te odgovornosti unutar Kaznenog zakona

- Nizozemska: prihvatila kažnjavanje pravnih osoba najprije samo za gospodarska kaznena djela posebnim zakonom iz 1951. godine, pa Kaznenim zakonom iz 1976. Proširila njihovu kažnjivost za sva kaznena djela

- Francuska: samim Kaznenim zakonom iz 1994. Godine

- Slovenija: najprije predvidjela kažnjivost pravnih osoba Kaznenim zakonom iz 1994. godine, a posebni Zakon o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba kojim je detaljno uredila tu odgovornost je donesen 1999. godine

- kažnjivost pravnih osoba prihvaćaju i Švicarska, Finska, Švedska, Danska, Portugal, Norveška, Belgija i Mađarska

- države kontinentalnog kruga zbog teorijskih problema koji proizlaze iz prihvaćenog koncepta krivnje oklijevaju s uvođenjem kažnjavanja pravnih osoba za kaznena djela - neke od njih predviđaju tzv. neizravne oblike kazneneodgovornosti pravnih osoba (npr. Njemačka od 1968. godine predviđa kažnjavanje pravnih osoba za prekršaje u osnovi kojih su kaznena djela koja za račun pravne osobe počine određene fizičke osobe).

Teorijski modeli krivnje pravne osobe

- protivnici ideje kažnjavanja pravnih osoba kao osnovni argument istiću upravo nedostatak vlastite volje pravne osobe potrebne za krivnju

- teorija identifikacije (model izvedene ili posuđene krivnje ili teorija alter ega) - tradicionalna metoda common law-a prema kojoj je kaznena odgovornost pravnih osoba postavljena na sljedeći način:

51

- ako pojedinac koji u hijerarhijskoj strukturi pravne osobe ima ovlast donošenja odluka (metaforički predstavlja "volju” pravne osobe) počini kazneno djelo u korist pravne osobe, djelo (actus reus) i krivnja (mens rea) mogu se pripisati samoj pravnoj osobi. Pravna osoba se na taj način “identificira” s djelom i smatra izravno odgovornom za radnje tzv. “mozgova” - krivnja određene fizičke osobe koja čini djelo za račun pravne osobe postaje krivnja same pravne osobe, pa postoji paralelno individualna odgovornost i odgovornost pravne osobe teorija “kolektivnog znanja” ili cjeline, poznata u SAD-a kao teorija agregacije: kaznena odgovornost pravnih osoba temelji se na sastavljanju ili skupljanju svih djela i krivnja različitih fizičkih osoba koje sudjelovale unutar pravne osobe - ako je činjenje ili nečinjenje više osoba zajednički dovelo do počinjenja k. d. I ako se psihički elementi svih sudionika mogu ubrojiti u krivnju, pravna osoba smatra se kazneno odgovornom – ova teorija sprječava pravnu osobu da “zakopa” svoju odgovornost duboko unutar njezine složene strukture u kojoj ne bi bilo moguće izdvojiti krivog pojedinca

- teorija vikarijske odgovornosti ili “respondeat superior”: zastupljena u amer. pravu, proširuje kažnjivost pravne osobe na njenu odgovornost za postupke fizičke osobe na koju je prenijela svoje obveze. Pravna osoba odgovara za radnje bilo koje fizičke osobe (bilo kojeg namještenika, pa i sasvim podređenog) koja djeluje u okviru obveza svog radnog mjesta i za račun pravne osobe

- uvijek se može smatrati odgovornom za k. d. koja počini njezin zaposlenik u obavljanju svog posla - time se sprječava da pravne osobe prenošenjem nezakonitih djelatnosti na zaposlenike izbjegnu kaznenu odgovornost teorija objektivne odgovornosti pravne osobe: za kaznenu odgovornost dovoljno je da je pravna osoba prouzročila povredu ili ugrožavanje pravnog dobra odustajanje od krivnje

- teorija autonomne (vlastite) krivnje pravne osobe (Corporate Mens Rea): fikcija osobnosti pravnih entiteta pokazuje da ne postoji razlog zbog čega pravo ne bi istovremeno prihvatilo i fikciju krivnje pravne osobe - dapače pravo pitanje nije sadržano u tome je li teorija krivnje pravne osobe utemeljena na fikciji nego je li ona najbliža stvarnosti i percepciji pravne osobe. Zastupljena u SAD-a pod pojmom “corporate ethos standard” ili “strategic mens rea” u smislu ozračja ili politike korporacije koja dopušta ili čak ohrabruje počinjenje kaznenih djela.

52

- novije teorije propusta menagmenta (odgovornost utemeljena na propustu u organizaciji djelatnosti pravne osobe) i krivnje zbog propusta reakcije (odgovornost pravne osobe za propuštanje reakcije na počinjeno djelo od strane njenih zaposlenika).

Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (25.3.2004.)

-sadrži pretpostavke kažnjivosti pravnih osoba za kaznena djela i kaznenopravne sankcije koje se pravnim osobama mogu izreći (materijalnopravne odredbe)

- sadrži odredbe o postupku za kaznena djela pravnih osoba (procesnopravne odredbe)

- temeljno načelo, koje je omogućilo da tekst bude relativno kratak (svega 37 članaka), - načelo supsidijarne primjene općeg kaznenog zakonodavstva i na pravne osobe: posebno su uređena samo ona pitanja koja su specifična za odgovornost pravnih osoba, dok se u svim ostalim pitanjima i na pravne osobe primjenjuju Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku i Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organizira. Kriminaliteta

Koje pravne osobe odgovaraju ?

- za kaznena djela mogu odgovarati samo oni entiteti koji imaju svojstvo pravne osobe: Kaznenopravna

konvencija o korupciji i Drugi Protokol Konvencije o zaštiti financijskih interesa EU od 1997. sadrže istu definiciju pravne osobe kao svakog entiteta koji ima takav status prema nacionalnom zakonodavstvu, osim država, državnih tijela ili međunarodnih organizacija

- pravnu osobnost prema hrvatskom pravu imaju trgovačka društva, ustanove, zadruge, udruge, sindikati, političke stranke i dr. - društva koja nemaju status pravne osobe, a to su u hrvatskom pravnom sustavu samo tajno društvo, ortakluk i udruga koja nema svojstvo pravne osobe, ne mogu odgovarati za kaznena djela

- strane pravne osobe izjednačene su s domaćim: pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju

53

pravnim osobama (čl. 1. st. 2.)čl. 6. predviđa isključenje odnosno ograničenje odgovornosti za neke pravne osobe:

(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.

(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

- ograničena odgovornost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samo kada se ne radi o kaznenim djelima počinjenim u izvršavanju javnih (državnih) ovlasti: te jedinice ne mogu odgovarati za kaznena djela kada postupaju iure imperii, ali mogu kada postupaju iure gestionis, tj. kada se pojavljuju kao ravnopravni subjekti u trgovačkom poslovanju i drugim djelatnostima koje nisu prerogativa javne vlasti (primjerice, i općina može odgovarati za kaznena djela počinjena u javnom prijevozu, školskim kantinama, prijevozu smeća, snabdjevanju vodom itd.)

Temelj odgovornosti pravnih osoba

- temelj kaznene odgovornosti pravne osobe je kazneno djelo odgovorne osobe: čl. 3. st. 1. Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.

- odgovorna osoba: ona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe (čl. 4.) - u prvom planu su osobe koje zastupaju pravnu osobu, tj. osobe koje mogu sklapati pravne poslove za pravnu osobu pa pri tome mogu i za njen račun počiniti i kaznena djela (fizičke osobe koje imaju ovlast zastupanja pravne osobe na temelju zakona, statuta, ugovora, odluke organa upravljanja ili punomoći)

Prihvaćeni model izvedene ili posuđene krivnje

- kažnjivost pravnih osoba počiva na načelu uračunavanja krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi:

54

- Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe (čl. 5. st. 1.) - prihvaćena klasična teorija identifikacije odnosno teorija posuđene krivnje

- kod fizičke osobe kao odgovorne osobe moraju postojati svi sastojci krivnje koje predviđa čl. 39. Kaznenog zakona (ubrojivost, namjera ili nehaj i svijest o protupravnosti)

- mogući su slučajevi u kojima neće postojati odgovornost pravne osobe zbog toga jer je odgovorna osoba bila u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti (posebice kod gospodarskih kaznenih djela)

- sve okolnosti koje utječu na krivnju odgovorne osobe, bilo da je isključuju ili samo ublažavaju, prenosive su, te utječu na kažnjivost i pravne osobe – odgovornost pravne osobe usuglašena je s načelom krivnje

- problem: što ako se ne može identificirati odgovorna osoba tj. ako se ne može otkriti fizička osoba koja je počinila kazneno djelo u interesu pravne osobe ili se ne može sa sigurnošću utvrditi da je odgovorna osoba kriva jer je ona sudu nepoznata ili nedostupna ili se protiv nje ne može voditi postupak

- iznimka čl. 5. st. 2.: Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.

- pravne zapreke: imunitet odgovorne osobe, stvarne zapreke: smrt odgov.osobe ili ako je ona nepoznata

- u tom slučaju sud mora utvrditi da je odgov.osoba počinila kazneno djelo, dopušteno je dokazivati da je odgovorna osoba postupala u krajnjoj nuždi ili da nije bila kriva (npr. da je odgovorna osoba bila u zabludi koja isključuje krivnju)

Posebnosti sustava kaznenopravnih sankcija za pravne osobe

tri vrste kaznenopravnih sankcija za pravne osobe:

- kazne:

- novčana kazna

- ukidanje pravne osobe

- uvjetna osuda

55

- sigurnosne mjere:

- zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova

- zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna

- zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija

- oduzimanje predmeta

Novčana kazna

- glavna k. za pravne osobe

- odstupanje od sustava dnevnih dohodaka, ali će sud pri utvrđivanju visine novčane kazne uzeti u obzir ukupni prihod pravne osobe

- čl. 9.: Novčana kazna može se izreći u rasponu od 5.000 kuna do 5.000.000 kuna

- zbog primjene načela zakonitosti (da kazne moraju biti određene) potrebno je za svako kazneno djelo propisati poseban okvir novčanih kazni - četiri okvira prema čl. 10.:

- za k.d. za koja je propisana najveća mjera od 1 god. zatvora može se izreći novčana k. od 5.000 do 8.000.000 kuna - za k. d. s najvećom mjerom zatvora od 5 godina zatvora od 10.000 do 6.000.000 kuna

- za k. d. s najvećom mjerom od 10 godina zatvora od 15.000 do 7.000.000 kuna

- za k. d. s najvećom mjerom od 15 godina zatvora ili težom od 20.000 do 8.000.000 kuna

Kazna ukidanja pravne osobe

- najteža, ali i iznimna, kazna za pravne osobe: gubitak pravne osobnosti

- čl. 12.: može se izreći samo ako je pravna osoba osnovana radi činjenja kaznenih djela ili je svoje djelovanje pretežito iskoristila za počinjenje kaznenih djela - pri tome, nije odlučna vrsta i težina kaznenih djela već zločinačka priroda pravne osobe

56

- ograničenje kazne ukidanja pravne osobe sastoji se u tome što se ona ne može izreći jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, političkim strankama – izbjegavanje mogućih zlouporaba kojima bi se ugrozio demokratski i višestranački sustav

- uz kaznu ukidanja sud može izreći i novčanu kaznu- način izvršenja: nakon pravomoć.presude provodi se likvidacija p.o.

Uvjetna osuda

- usvojena koncepcija uvjetne osude iz članka 67. KZ-a čl. 13.: Sud može pravnoj osobi umjesto novčane kazne izreći uvjetnu osudu tako da istodobno odredi da se novčana kazna neće izvršiti ako pravna osoba u vremenu koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne niti dulje od tri godine, ne počini novo kazneno djelo skraćen rok provjeravanja: od 1 do 3 godine pretpostavka za izricanje u.o.: lakša k.d. odnosno da je propisana kazna zatvora do tri godine za to djelo i da je u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna do 50.000 kuna

Sigurnosne mjere

- četiri mjere koje se izriču uz kaznu - dopunske sankcije ili sporedne kazne (imaju punitivne elemente sadržaja)?

- sigurnosne mjere koje se sastoje u zabrani mogu trajati od jedne do tri godine

- zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova može se izreći u odnosu na jednu ili više djelatnosti ili poslova čijim je obavljanjem pravna osoba počinila kazneno djelo ako bi daljnje obavljanje određenih djelatnosti ili poslova bilo opasno za život, zdravlje ili sigurnost ljudi ili imovine, ili za gospodarstvo, ili ako je pravna osoba već bila kažnjavanja za isto ili istovrsno kazneno djelo. i ne može se primijeniti prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i političkim strankama

- zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija koje izdaje državna tijela ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sud može izreći pravnoj osobi ako postoji opasnost da bi takvo stjecanje

57

dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija moglo poticajno djelovati na počinjenje novoga kaznenog djela

- zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna može se izreći pravnoj osobi ako postoji opasnost da bi takvo poslovanje moglo poticajno djelovati na počinjenje novoga kaznenog djela

- opasnost podrazumijeva opravdanu vjerojatnost da će se omogućiti ili olakšati počinjenje novoga djela. Sud će utvrditi postojanje navedene opasnosti upravo dovođenjem u svezu s počinjenim kaznenim djelom od strane pravne osobe

Posebnosti mjere oduzimanja imovinske koristi

- iza većine kaznenih djela koja će počiniti pravne osobe skriva se imovinska korist. Ni pravna osoba ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom (čl. 20. st. 1. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ): Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom

- pojam imovinske koristi: svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela (čl. 20. st.

2. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela)

- uputa sudu: imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzima se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela, pri čemu će visinu imovinske koristi sud procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom (čl. 20. st. 3.) u slučajevima nemogućnosti oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari sud će obvezati pravnu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu, ali je dodana i nova odredba prema kojoj će sud pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke (čl. 20. st. 4.)

- imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom - time je propisana zaštita savjesnog stjecatelja

58

Javno objavljivanje presude

- javno objavljivanje presude: posebna mjera, uz jednu specifičnost kojom se pojačava generalnopreventivni učinak kažnjavanja pravnih osoba

- ta mjera u čl. 80. KZ-a ograničena je na kaznena djela počinjenja u sredstvima javnog priopćavanja, kada su u pitanju pravne osobe nema tog ograničenja, nego sud objavljivanje presude može odrediti kada s obzirom na značenje kaznenog djela utvrdi da postoje opravdani razlozi da se javnost obavijesti o pravomoćnoj presudi (čl. 21. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osob aza kaznena djela)

- sud će odrediti da se presuda objavi u cijelosti ili u dijelu, te rok u kojem se mora objaviti, pri čemu javno objavljena presuda može sadržavati ime oštećenika, ali samo uz njegov pristanak. Sud će odrediti u kojem ili u kojim će se sredstvima javnog priopćavanja objaviti presuda, dok će sredstva javnog priopćavanja objaviti navedenu presudu o trošku osuđene pravne osobe

Kaznena djela za koja mogu odgovarati pravne osobe

- pravne osobe ne mogu odgovarati za sva kaznena djela: treba li uopće određivati katalog kaznenih djela za koja će odgovarati pravne osobe (francuski KZ), ili je jednostavnije predvidjeti da pravne osobe mogu odgovarati načelno za sva kaznena djela predviđena u zakonodavstvu (angloameričko kazneno pravo –sudska praksa)

- prihvaćano je rješenje po kojem pravne osobe mogu odgovarati za sva kaznena djela vezana uz odredbu članka 3.: pod uvjetima iz st. 1. pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela (čl.3.st.2)

- ne bi postojala kažnjivost za ona djela kojima se ne bi mogla povrijediti neka dužnost pravne osobe niti bi njima pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga (npr. silovanje ili sudjelovanje u tučnjavi)

Jedinstveni postupak

- temeljno procesno načelo - jedinstvo postupka protiv fizičke (odgovorne) i pravne osobe (čl. 23.) - kumulacije kažnjivosti pravnih i fizičkih osoba posljedica

59

je prihvaćanja materijalnopravnog načela izvedene odgovornosti pravne osobe iz kaznenog djela odgovorne osobe: za kazneno djelo pravne osobe i odgovorne osobe provest će se jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda

- kazneni postupak može se iznimno voditi samo protiv pravne osobe: ako se protiv odgovorne osobe zbog pravnih ili drugih razloga ne može pokrenuti ili voditi kazneni postupak, postupak će se započeti i provesti samo protiv pravne osobe

60

KRVNI DELIKTI

- KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA- Glava X. KZ-a- život: najviše pravno dobro → Ustav RH: svako ljudsko biće ima pravo na život (čl. 21. st. 1.) → i počinitelji najtežih djela imaju pravo na život: u RH nema smrtne kazne (čl. 21. st. 2.)

→ Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava obvezuje države da zakonom zaštite pravo svakoga na život → KZ osigurava tu zaštitu strogim kažnjavanjem svih ubojstava, ali gradira ubojstva u tri stupnja: obično, kvalificirano (teško) i privilegirano (lakše), te ovisno o obliku krivnje u dva stupnja: namjerno i nehajno ubojstvo

Tijelo: zaštićuje se tjelesna cjelovitost ili integritet → temeljno djelo je tjelesna ozljeda, kvalificirani oblik je teška tjelesna ozljeda, privilegirani oblik je tjelesna ozljeda na mah i posebno je djelo tjelesna ozljeda iz nehaja

Sva kaznena djela iz ove glave dijelimo:

1. Kaznena djela protiv života → povreda života2. Kaznena djela protiv tijela → povreda tijela3. Protupravni prekid trudnoće4. Kaznena djela ugrožavanja života i tijela → sudjelovanje u tučnjavi, nepružanje pomoći i napuštanje nemoćne osobe

Zbog kaznenih djela protiv života i tijela (uključujući i pokušaj) u 2008. godini osuđeno je ukupno 1128 osoba (u 2005. god. 1020), što predstavlja svega 4,66% svih osuđenih osoba.

- Od toga su za obično ubojstvo osuđene 102 osobe, za teško ubojstvo 21 osoba, za usmrćenje 13 osoba te za nehajno ubojstvo 6 osoba → ukupno za povredu života 136 osuđenih osoba → 12,0% svih djela iz ove glave su povreda života

- Za protupravni prekid trudnoće 1 osuđena osoba- Za običnu tjelesnu ozljedu osuđeno je 305, dok je za tešku tjelesnu ozljedu

osuđeno 636 osoba. Za tjelesnu ozljedu na mah osuđeno je 10 osoba ( iste više nema po novom KZ), a za nehajnu tjelesnu ozljedu 35 osoba (novim KZ regulirana je samo teška tjelesna ozljeda iz nehaja) → ukupno za povredu

61

tijela 986 osuđenih osoba → 87,4% svih djela iz ove glave su povreda tijela

- Mali udio u ukupnom kriminalu, ali su najteža kaznena djela koja privlače pažnju javnosti KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA

- UBOJSTVO (čl. 110. KZ): Tko usmrti drugoga, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina

- U 2008. godini od 102 osuđene osobe njih 75 je osuđeno za pokušaj ubojstva (73,5%)

- Žrtva ubojstva je drugi čovjek, pa samoubojstvo nije ubojstvo, niti je pokušaj samoubojstva uopće kažnjiv. Zametak se ne smatra čovjekom u važećem kaznenom pravu

- Važna ali i sporna pitanja → kada počinje život i kada prestaje jer se ne može usmrtiti već mrtvog čovjeka → Novoselec

- Sposobnost za život i vrijednost života su nebitna

- Radnja počinitelja nije pobliže određena → glagol usmrtiti znači prouzročenje smrti bez obzira na sredstvo i način

- Posljedica ne mora nastupiti odmah nego i naknadno, ali je nužno utvrditi da je upravo počiniteljeva radnja uzrok smrti

- Ubojstvo se može počiniti samo s namjerom → namjera mora obuhvatiti smrt žrtve → utjecaj zablude na namjeru: lovac koji misli da puca u vepra ubije drugog lovca

- Pokušaj ubojstva → kažnjiv i čest u praksi→ namjera mora biti da nastupi smrt → česti su slučajevi tzv. kvalificiranog pokušaja

Teško ubojstvo

- Kvalificirani oblik ubojstva → predviđena kazna zatvora najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (od 20 do 40 godina)

- Dodatne okolnosti koje obično ubojstvo čine teškim→ tri skupine kvalifikatornih obilježja:

62

1. Način počinjenja → osobito okrutan ili podmukaonačin2. Pobude ili motivi → koristoljublje, bezobzirna osveta, mržnja ili druge niske pobude, radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela3. Svojstvo objekta radnje (žrtve) → osobu ranjivu zbog njene životne dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, člana obitelji kojeg je već ranijezlostavljao, službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti

Ubojstvo osobe ranjive zbog njene dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće

- Sporno, i nije uobičajeno u drugim kaznenim zakonodavstvima → vrši se stupnjevanje ljudskih života prema njihovoj vrijednosti, a Ustav garantira svakom čovjeku jednako pravo na život

- Kvalifikatorna okolnost je isključivo životna dob žrtve- Ubojstvo djeteta nije kazneno djelo čedomorstva, sporan je i nelogičan

odnos tih djela- Počinitelj mora znati, biti siguran da je žrtva dijete, maloljetna osoba,

osoba s težim tjelesnim ili duševnim smetnjama ili trudnica → izravna namjera, ili nije siguran, ali pristaje na usmrćenje i pod tu cijenu →Ubojstvo na okrutan način

- Način počinjenja → žrtvi se zadaje patnje koje po trajanju ili intezitetu prelaze okvir redovnih patnji → počinitelj pokazuje nemilosrdnost i bezosjećajnost

- Najčešće se radi o fizičkim patnjama → sakaćenje, mnogobrojni ubodi i sl. ali se može raditi i o duševnim patnjama → izazivanje smrtnog straha pred žrtvom → trpljenje jakih bolova i intenzivnog straha

Ubojstvo na podmukao način- O podmuklosti → tri shvaćanja

1. kada počinitelj svjesno iskorištava bezazlenost i bespomoćnost žrtve → žrtva koja ne očekuje napad i koja se ne može braniti (preširoko jer bi tu spadala i mala djeca, žrtva okrenuta leđima ili u nesvjesti)2. prepredenost ili himbenost počinitelja → namamljivanje žrtve u klopku (preusko)3. zlouporaba povjerenja žrtve → iskorištava bespomoćnost žrtve kao posljedicu njezina povjerenja prema počinitelju (ubojstvo na spavanju bračnog druga ili srodnika;ubojstvo trovanjem)

Ubojstvo iz koristoljublja

63

- Čini ga onaj tko usmrti drugoga radi ostvarenja imovinske koristi → da seostvari dobitak pod svaku cijenu (ubojstvo radi krađe ili ubojstvo koje čini plaćeni ubojica) → koristoljublje mora biti motiv ubojstva i bez obzira je li ostvarena korist (npr. ubojstvo radi nasljedstva, ali nasljedstvo nije stekao)

- Koristoljublje je tipična niska pobudaogUbojstvo radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela

Ubojstvo radi počinjenja drugog kaznenog djela→ npr. zatvorenik ubije stražara da bi mogao pobjeći iz zatvora (svejedno je omogućuje li se ubojstvom vlastito kazneno djelo ili tuđe)→ drugo djelo ne mora biti počinjeno, ako je počinjeno imamo stjecaj teškog ubojstva i tog drugog djela

Ubojstvo radi krađe treba pravno označiti kao ubojstvo iz koristoljublja

Ubojstvo radi prikrivanja drugog kaznenog djela sastoji se u ubojstvu žrtve, svjedoka vlastitog ili tuđeg djela → cilj da se onemogući kažnjavanje počinitelja(npr. ubojstvo žrtve nakon silovanja → prikriva li se vlastito djelo postoji stjecaj dva djela: teško ubojstvo radi prikrivanja i silovanje

Ubojstvo iz bezobzirne osvete, mržnje ili drugih niskih pobuda- Bezobzirna osveta je samo jedan od oblika niskih pobuda kao i

koristoljublje → niske pobude je teško definirati jer su pobude iz kojih se čini ubojstvo u pravilu niske

- Bezobzirna osveta postoji kada se vraća neko zlo nerazumnim zlom, najčešće prema nedužnoj žrtvi (ubojstvo sina da bi se osvetio ocu) → krvna osveta je bezobzirna

- Bezobzirnost postoji kada je ubojstvo u potpunom nerazmjeru s događajem koji je povod za osvetu (ispaljivanje 6 hitaca u pjevačicu koja nije htjela sjesti za počiniteljev stol)

Ubojstvo iz mržnje → uvedeno 2006. → zločin iz mržnje je svako djelo iz KZ počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina. Mržnja je samo poseban oblik naročito niskih pobuda → sudovi su uvijek uzimali kao ubojstvo iz niskih pobuda ubojstvo zbog nacionalnosti žrtve

64

- Niske pobude:ljubomora, ubojstvo trudne partnerice radi izbjegavanja ženidbe

Ubojstvo službene osobe-Žrtva mora biti službena osoba koja obavlja opasne poslove (zaštite ustavnog ustrojstva, osiguranja osoba ili imovine, otkrivanje kaznenih djela i prekršaja, privođenja, uhićenja počinitelja, čuvanja osoba kojima je oduzeta sloboda i održavanja javnog reda i mira i sigurnosti prometa) → ubojstvo mora biti u vezi upravo s obavljanjem tih poslova → na prvom mjestu policijski službenici

-Ubojstvo lovočuvara ili zaštitara koji osigurava imovinu na temelju Zakona oprivatnoj zaštiti nije ubojstvo službene osobeže

Usmrćenje čl.112.st.1.-Privilegirano ubojstvo → tko usmrti drugog doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti (čl.112.st.1.)

-Jaka provokacija od strane ubijenog → napad → kao i kod nužne obrane svakopovređivanje ili ugrožavanje nekog pravno zaštićenog dobra: napad je u praviu usmjeren na život ili tijelo počinitelja ili njemu bliskoj osobiteško vrijeđanje → intenzivno nanošenje psihičke boli ili teška povreda nekog osjećanja koja kod ubojice izaziva opravdan revoltzlostavljanje → izazivanje drugome tjelesne ili duševne boli većeg intenziteta

Provokacija ubijenog mora dovesti do dugotrajne patnje,jake razdraženosti ili prepastidugotrajna patnja- kroz duži vremenski periodjaka razdraženost → stenički afekt (gnjev i bijes) pojačava tjelesnu i duševnu aktivnost → izraz snage ili agresivnostiprepast → astenički afekt (strah i tuga) koči tjelesnu iduševnu aktivnost-Usmrćenje se u praksi uglavnom čini u stanju jake razdraženosti-Intezitet razdraženosti u praksi se utvrđuje putem psihijatrijskog vještačenja- Okolnosti od kojih ovisi afekt moraju objektivno postojati tj. moraju biti podobne da i normalnu osobu dovedu u stanje jake razdraženosti ili prepasti → mora postojati srazmjernost između provokacije i ubojstva (srazmjernost ne postoji ako je osoba zapala u takvo stanje zbog svoje preosjetljivosti) → počinitelj mora neposredno, impulzivno reagirati na provokaciju koja je prethodila ubojstvu → izvjestan vremenski razmak je moguć ako nije toliki da

65

prekida kontinuitet između provokacije i usmrćenja i ako stanje jake razdraženosti još traje-Počinitelj mora biti doveden u afektno stanje bez svoje krivnje → isključeno usmrćenje iz st.1. nakon svađa s uzajamnim napadima ili vrijeđanjima- Namjera počinitelja → dolus repentinus kao nemjera koja je nastala bez razmišljanja, spontano.

Usmrćenje čl.112.st.2.

Delictum proprium → samo majka prema vlastitom djetetu → svi ostali koji sudjeluju odgovaraju kao supočinitelji, poticatelji ili pomagatelji u teškom ubojstvu-Ako majka potakne svoju majku (baku djeteta) na ubojstvo djeteta majka je poticatelj na usmrćenje, dok je baka počinitelj teškog ubojstva-Žrtva ne mora biti izvanbračno dijete iako je to najčešći slučaj- Utjecaj jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda kao opravdanje privilegiranja usmrćenja → stav da je žena prilikom poroda i neposredno iza njega u posebnom psihičkom stanju koje smanjuje stupanj njezine krivnje- Utjecaj jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda → i dalje ratio legis, ali nije obilježje djela pa ga ne treba dokazivati nego je njegovo postojanje → neoboriva pretpostavka pa tužitelj ne može dokazivati da majka za vrijeme poroda nije bila pod jakim utjecajem optrećenja zbog trudnoće ili poroda- Je li usmrćenje iz st.2. privilegirano isključivo iz socijalnih razloga → privilegij usmrćenja se ne bi priznao i majci koja je situirana i ubija dijete iz drugih motiva- Ratio legis → kako utjecaj jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda kod majke tako i socijalni razlozi (izvanbračni status majke, njezine teške matrijalne prilike i dr.)- Jako duševno opterećenje može dovesti do smanjene ubrojivosti majke → ne može se uzeti još jedanput kao olakotna ili ublažavna okolnost → moguće ako je do smanjene ubrojivosti ili čak i do neubrojivosti došlo iz drugih razloga (duševne bolesti, nedovoljnog duševnog razvoja) → primjer majke s kliničkom slikom shizofrenije koja je usmrtila svoje dijete prilikom porodao-Jako duševno opterećenje zbog trudnoće ili poroda-porod započinje prvim trudovima → usmrćivanje ploda prije toga je prekid trudnoće za koji trudnica ne odgovara- Naša sudska praksa restriktivno tumači pojam izravno → primjer: majka koja je usmrtila svoje dijete tako da ga po izlasku iz rodilišta nakon sedam dana poslije poroda nije hranila, osuđena zbog ubojstva, a ne usmrćenja izst.2..

- Usmrćenje iz st.2. → namjerni delikt

66

- Namjera ne mora nastati tek za vrijeme poroda nego i ranije → majka koja je isplanirala usmrćenje i pripremila se → tu se privilegiranje ne može opravdati jakim duševnim opterećenjem majke već socijalnim razlozima

- Ako je do smrti djeteta došlo iz nehaja → majka odgovara za nehajno prouzročenje smrti iz nehaja neizravna

Pitanje postojanja poremećaja- uvijek postoje psihičke smetnje → proces porođaja sam od sebe vodi

takvim duševnim poremećajima zbog kojih majka ubija svoje dijete, a porođaj je samo potrebni uvjet za činjenje usmrćenja iz st.2.

- porođaj ni u kojem slučaju nije bolesno stanje, nego zapravo predvidljiv i poznat psihološki proces ili stanje sa uobičajeno dramatičnim tijekom i mogućim psihičkim poteškoćama sa mogućim bolovima i strahovima o ishodu poroda

- psihijatrija pri jednom normalnom tijeku stvari, ne priznaje porodilji nikakav poseban psihijatrijski status → više se naglašava da pri teškom i dugotrajnom porodu, koji psihički i fizički iscrpljuje ženu, može nastupiti prolazna ravnodušnost naspram vlastitog djeteta, ali koja ni u kojem slučaju ne vodi ubojstvu → kod psihički zdravih porodilja ne postoje porođajem uvjetovane duševne smetnje

- suglasnost postoji o tzv. porodiljskim psihozama → tijekom porođaja, trudnoće ili dojenja mogu se latentne psihičke bolesti (re)aktivirati → teške psihoze koje se nekoliko dana, često i jedan mjesec nakon porođaja, pojave i u kaznenom pravu u pravilu vode neubrojivosti ili smanjenoj ubrojivosti

- Usmrćenje iz st.2. proizilazi iz jedne vrlo složene egzistencijalne situacije i nemoguće je izdvojiti samo jedan pojedinačni motiv

- same počiniteljice jasno imenuju svoj motiv za počinjenje djela usmrćenja →najčešći i najsnažniji je motiv straha: strah od reakcije okoline na izvanbračno dijete, strah od vlastitog oca i oca djetetova, strah od majke, strah od sramote i odbijanja okoline, strah od budućnosti i odgovornosti kao majke → svi strahovi su povezani s kuturnosocijalnim i ekonomskim strahovima

- U stručnoj se literaturi povezanost straha i trudnoće i porođaja objašnjava kao izraz krize materinstva. Istraživanja su, međutim, pokazala da su strahovi u većini slučajeva obnavljanje starih kastracijskih i strahova odvajanja. Ako se uz to pridodaju i ambivalentni osjećaji majke kod

67

prihvaćanja djeteta, dobiva se dijelom rezultat psiholoških promjena zbog trudnoće

Usmrćenje čl.112.st.3

-Usmrćenje st.3: Tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev izsuosjećanja zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.-Sudjelovanje u samoubojstvu (Čl. 114.):(1) Tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu iz niskih pobuda pomogne usamoubojstvu pa ono bude počinjeno ili pokušano, kaznit će se kaznomzatvora do tri godine.(2) Tko djelo iz st.1. ovog članka počini u odnosu na dijete koje nije navršilo četrnaest godina ili osobu čija je sposobnost shvaćanja svog postupanja bitno smanjena, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam go-Nepružanje pomoći (Čl. 123.):(1) Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.(2) Tko ne pruži pomoći osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će kaznom zatvora do tri godine.- Napuštanje nemoćne osobe (Čl. 124.):(1) Tko nemoćnu osobu koja mu je povjerena ostavi bez pomoći u prilikama koje su opasne zanjezin život ili zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine-Nepružanje pomoći (Čl. 123.):(1) Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.(2) Tko ne pruži pomoći osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iakoje to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će kaznom zatvora do tri godine.-Napuštanje nemoćne osobe (Čl. 124.):1)Tko nemoćnu osobu koja mu je povjerena ostavi bez pomoći u prilikama koje su opasne zanjezin život ili zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine

68

Pojam i vrste eutanazije

- dolazi od grčke riječi eu → dobro i thanatos → smrt-eutanazija označava hotimičan čin ili propust koji uzrokuje smrt kako bi se na taj način uklonila svaka bol, pa se radi o namjernom ubojstvu neizlječivo bolesnih i umirućih ili tek rođenih s teškim oštećenjima (primjenjuje se ne samo na kraju nego i na početku života)

- Vrste prema načinu izvršenja:Aktivna eutanazija znači izravno skraćivanje života aktivnom pomoći u umiranju, nešto se čini → gotovo bez izuzetka u svim zemljama zabranjena različitim kaznenopravnim rješenjima → od inkriminacije ubojstva, privilegiranog oblika ubojstva (ubojstvo iz milosrđa ili samilosti), pomoći u samoubojstvua) indirektna aktivna eutanazija → uključenost medicinskogosoblja, ljekarnika ili nekog drugog na način da nabavljasredstva kojom će se osoba usmrtiti npr. propisivanjem lijekau količini podobnoj da izazove smrt → pomoć u samoubojstvub) direktna aktivna eutanazija → uključenost osobe uizazivanje smrti npr. davanje letalne injekcije

Pasivna eutanazija znači pomoć umirućem puštanjem da umre, izbjegavanjem posebnih mjera kojima se produžava život, propuštanjem ili prekidanjem liječenja, nešto se ne čini→ danas se naročito javlja u slučajevima propuštanja primjene suvišne, aktivne terapije ili sredstava kojima se umjetno održava život umirućeg bolesnika → nečinjenje se izjednačuje s činjenjem, propust pružanja dužne pomoći predstavlja zabranjeno usmrćivanje

Dobrovoljna eutanazija je slučaj pomaganja u umiranju na zahtjev ili molbu bolesnika, za razliku od nedobrovoljne kod koje tog zahtjeva nema:→ razlikuje se eutanazija protiv volje i eutanazija bez pristanka → eutanazija protiv volje predstavlja oduzimanje života osobi protiv njene izražene želje da ostane na životu ili bez truda da se uopće otkrije njen stav → pobornici prinudne eutanazije predlažu je u slučajevima tzv. eugeničke eutanazije(teratotanazija) kao usmrćenje nakaznih ili nasljedno opterećenih sa nakanom da se poboljša rasa, ekonomske eutanazije (uklanjanje duševnih bolesnika, invalida, staraca i neizljećivih kako bi se društvo oslobodilo nekorisnih osoba),kriminalne eutanazije (usmrćivanje društveno opasnih i nepoželjnih) itd. → po svim je zakonima zabranjeno i kažnjivo

69

→ eutanazija bez pristanka → oduzimanje života osobi koja nije u situaciji da izrazi svoj stav o tome → nakazna novorođenčad i odrasli ljudi koje poremećaj spriječava da izraze svoju odluku (radi se o komatoznim bolesnicima u trajno vegetirajućem stanju)

Oporučna eutanazija → izjava bolesnika kojom se unaprijed odriče primjene posebne njege i zahvata ako dospije u situaciju koja je puna patnje i bez izgleda za ozdravljenje → pacijent bira smrt unaprijed → Danska je zakonski normirala samo tzv. oporučnu eutanaziju 1992.god., pa se izjavom (living will) pacijenti mogu unaprijed odreći mučnog i beznadnog liječenja koje bi umjetno održavalo njihov život → Ministarstvo zdravstva izdaje posebni obrazac koji pacijent mora potpisati, predmet se zatim registrira, a o njemu odlučuje posebna komisija → nevjerojatan podatak da je za samo mjesec dana sedam tisuća bolesnika potpisalo proeutanazijsku izjavu

Nizozemska → Zakon o eutanaziji, pomoći u samoubojstvu i okončanju života pacijenta bez njegova zahtjeva (2001.) → riješen status dugo prakticirane eutanazije i drugih oblika okončanja života terminalnih bolesnika- liječnici neće biti kažnjeni za ubojstvo iz samilosti ili pomaganje u samoubojstvu ako budu poštovali dvadeset i osam zakonskih uvjeta→ bolesnik mora biti duševno sposoban da donese odluku o vlastitom usmrćenju, odluka mora biti dobrovoljna, više puta izražena i po mogućnosti pisano registrirana→ eutanazija se ne može provesti nad pacijentom koji je u komataznom stanju ili djetetom koje je rođeno nakazno→ mora postojati dokumentacija o neizlječivosti bolesti i o neizdrživim patnjama oboljelog koje se ne mogu ublažiti ni jednim poznatim lijekom→ liječnik koji namjerava primijeniti eutanaziju mora pripremiti izvješće s cjelokupnom poviješću bolesti, te ga dostaviti na verifikaciju liječniku i magistratu koje odredi sud. Njihovo je mišljenje odlučujuće → ako se utvrdi nepoštivanje navedenih uvjeta, zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju do dvanaest godina- Usmrćenje čl.112.st.3. ( ranije Usmrćenje na zahtjev) → namjerno usmrćenje druge osobe, ali uz postojanje jedne dodatne okolnosti koju ne sadrže drugi oblici ubojstava → kod ostalih oblika ubojstava djelo se čini protiv volje žrtve, ovdje tog protivljenja nema, već žrtva zahtijeva vlastito usmrćenje- Međutim, takav izričit i ozbiljan zahtjev za usmrćenjem ne isključuje protupravnost, ali bitno utječe na stupanj kažnjivosti → već i samim nazivom

70

ovoga djela naglašava se njegovo privilegiranje označavajući ga usmrćenjem, a ne ubojstvom, premda se radi o svjesnom i voljnom oduzimanju tuđeg života- Zahtjev, a ne pristanak ili suglasnost- Valjanost zahtjeva → upravljen prema određenoj osobi, počinitelju → neposredno prije usmrćenja, →strogo osoban → izričit → ozbiljan → slobodan- valjan zahtjev za usmrćenjem ne može dati dijete, malodobna osoba ili osoba kojoj je u značajnoj mjeri smanjena sposobnost shvaćanja njezina postupanja ivladanje vlastitom voljom.-razgraničenje usmrćenja iz st.3. čl.112. kao težeg djela i djela sudjelovanja (pomaganjem) u samoubojstvu (čl.114.KZ) za koje je predviđena blaža kazna- pomaganje se može manifestirati u dva različita oblika:→ osoba može tražiti da joj se stave na raspolaganje sredstvaza izvršenje samoubojstva, jer ih ne može sama pribaviti, → ova pomoć je sudjelovanje u samoubojstvu→ može zatražiti da netko drugi izvrši čin oduzimanja njenoga života, jer je objektivno nesposobna sama to napraviti → usmrćenje na zahtjev ako se radi o valjanom zahtjevu.- razlika → tko izvodi konačni čin oduzimanja života tj. tko poduzima radnju počinjenja- našim kaznenim zakonom uređena je dobrovoljna eutanazija, nužno je postojanje zahtjeva osobe. Pri tome se takvo usmrćenje može izvršiti činjenjem ili propustom pružanja dužne pomoći, pa može biti i aktivna i pasivna (npr.uskratom lijekova) → ali svaka je protupravna i kažnjiva- Aktivna eutanazija ne može se opravdati krajnjom nuždom → da je počinjeno zlo (skraćivanje života) manje od zla koje je prijetilo (dugotrajna patnja) jer krajnja nužda služi spašavanju ili očuvanju nekog dobra, a ne njegovom uništavanju- kako pravno tretirati slučajeve isključivanja s aparata za održavanje vitalnih funkcija komatoznih pacijenata koji se nalaze u trajno vegetirajućem stanju → radi se o pasivnoj eutanaziji, ako je nedobrovoljna → mogla bi se podvesti podinkriminaciju nepružanje medicinske pomoći u hitnim stanjima iz čl. 183. KZ, a postoje mišljenja da bi takav postupak pod određenim uvjetima mogao biti i pravno dopušten-pravo na samoodređenje ne opravdava zahtjev umirućeg da ga drugi ubije, ali opravdava njegovo odbijanje liječenja → nikoga se ne smije prisiljavati da bude liječen protiv svoje volje, niti onda kada je takvo liječenje nužno da se spriječi smrt (suprotno Zakon o zaštiti prava pacijenata) → zabranjeno je samovoljno liječenje ako je pacijent izričito zabranio da ga se liječi

71

- dopušteno je uskratiti lijekove i postupke koji, s obzirom na stanje pacijenta, ne liječe ali održavaju život, odgađaju trenutak smrti → za pravno dopušten potreban je pristanak pacijenta, odnosno njegova odluka o prekidu svake terapije, ako je on u svjesnom stanju u kojem može sam odlučivati. Iako u hrvatskoj sudskoj praksi nije zabilježen ni jedan slučaj, život pokazuje da je izvjesno da se slučajevi pasivne eutanazije događaju

- Pasivna eutanazija → nepoduzimanje mjera za spašavanje života ili uskraćivanje medicinskog tretmana → nema jasnih i nedvojbenih pravila pa se može različito tretirati→ pasivna eutan. s pristankom ili na zahtjev:1. ako sud prihvati pravo umirućeg da odbije produživanje života isključena je odgovornost liječnika npr. isključenje respiratora bolesniku u terminalnoj fazi2. ako sud zauzme stav da produživanje života umirućem spada u neodgodivu medicinsku intervenciju prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata tada je uskraćivanje medicinskog tretmana usmrćenje na zahtjev (nečinjenjem) i/ili nepružanje medicinske pomoći→ uskraćivanje produženja života od strane drugih (ne-liječnika): je li zaustavljanje respiratora činjenje ili nečinjenje → ako je činjenje riječ je o aktivnoj eutanaziji i odgovara se za usmrćenje na zahtjev →ako je nečinjenje onda će postojati odgovornost za usmrćenje na zahtjev (ako je osoba u ulozigaranta) ili ako nije garant za nepružanje pomoći→ pasiv. eutan. protiv volje bolesnika: liječnik je prema Kodeksu dužan poštovati volju i želje umirućeg u pogledu umjetnog produživanja njegovog života, bez obzira smatra li ih utemeljenim ili ne, jer riskira odgovornost za ubojstvo nečinjenjem→ pasiv. eutan. bolesnika koji nije sposoban odlučiti ili izraziti svoju odlukuje li produživanje života umirućem neodgodiva medicinska intervencija → ako nije, liječnik će u slučaju da nema odgovarajući pristanak za uskratu tretmanaodgovarati za ubojstvo (ako je liječnik postupao namjerno) ili teži oblik nepružanja medicinske pomoći ako je postupao nehajno prema smrtnoj posljedici→ stav suda o oporućnoj eutanaziji→ ako je produživanje života umirućem neodgodivamedicinska intervencija u slučaju uskrate tretmana svatko odgovara ili za ubojstvo, nepružanje medicinske pomoći ili nepružanje pomoći (ovisno je li počinitelj garant ili ne) → ovdje ni pristanak ne želja umirućeg ne isključuje odgovornost-razlikovanje eutanazije od prekida besmislenog liječanja »Eutanazija je, zapravo, medicinski zahvat kad liječnik pomoću lijekova ili injekcije ubije

72

pacijenta. Prekid besmislenog liječenja je kad liječnik dijagnosticira tešku i neizlječivu bolest koja pacijentu npr. daje još tri mjeseca života. U tom slučaju, liječnik može odlučiti da prekine terapiju koja ionako neće pomoći pacijentu, a koja mu samo otežava posljednje dane«.

- »Nema službenog stava, pa se liječnik nema kome obratiti ni konzultirati kod isključenja aparata pacijentu koji je pao u tešku komu ili je klinički mrtav. Zato se liječnici u našim bolnicama snalaze na razne načine: ili sami odluče ili odgovornost 'prebace' na obitelj pacijenta«

Protupravni prekid trudnoće- Pojam prekida trudnoće i pobačaja→ Prekid trudnoće je svako izbacivanje ili odvajanje čovječjega ploda iz utrobe žene prije otpočetog prirodnoga procesa rađanja → prekid trudnoće svaki je zahvat u tijelo žene koji dovodi do neprirodnoga dovršetka trudnoće→ Pobačaj ili abortus u užem smislu je izbacivanje ili odvajanje oplođenog jajašca do 28 tjedna trudnoće- Početak života → ljudskom se individuom ima smatrati fetus od 14. dana od začeća (Odluka Federalnog ustavnog suda Njemačke iz 1975.)- Pojam čovjeka u praksi najčešće ne stvara teškoće, ali potrebno je odrediti kada živo biće postaje čovjekom jer se ubojstvo ploda u majčinoj utrobi ne smatra ubojstvom- Dva mišljenja → kad dio zametka izađe iz maternice ili kada prvi put udahne- Prevladava shvaćanje da je ubojstvo moguće od trenutka kada su započeli trudovi (kontrakcije mišića maternice) → jedino u slučaju carskog reza zametak postaje čovjekom u trenutku njegova odvajanja od majčina tijela- Ne traže se nikakva daljnja svojstva npr. sposobnost za život → nikako nisu prihvatljive koncepcije o bezvrijednom životu jer su nespojive sa suvremenimpoimanjem prava na život koje pripada svakome-Jedno od najkontroverzijnih kaznenih djela u svjetskim razmjerima- Sukob dva temeljna stava → pro life → prednost nerođenom životu → Katolička crkva (enciklika Humane vitae iz 1968. → zametak se smatračovjekom, a pobačaj je ubojstvopro choice → prednost pravu žene ili roditelja na izbor-Sukobljena ustavna prava→ pravo na život→ pravo na privatnost uključujući reproduktivna prava→ pravo na samoodređenje ili pravo na slobodan razvojosobnosti→ pravo na nepovredivost dostojanstva

73

- Stav kaznenog prava → pobačaj nije ubojstvo zametka, ali postoji posebno kazneno djelo koje se odnosi na nedopušteni pobačaj

Dopustivost pobačaja-Dva temeljna sustava → sustav indikacija i sustav roka- Sustav indikacija → pobačaj je u načelu zabranjen dok se ne dokaže neka od četiri indikacije→ medicinska (opasnost za život ili zdravlje trudnice)→ eugenička (opasnost da će se dijete roditi s teškimtjelesnim ili duševnim nedostatcima)→ kriminološka (začeće je posljedica kaznenog djela)→ socijalna (teške osobne, obiteljske ili materijalne priliketrudnice)-Sustav roka → pobačaj je dopušten do određenog vremena uznapredovale trudnoće (najčešće unutar prva tri mjeseca)

Protupravni prekid trudnoće(Čl. 115. KZ)

(1) Tko protivno propisima o prekidu trudnoće, trudnoj osobi izvrši, potakne je ili joj pomogne izvršiti prekid trudnoće s njezinim pristankom kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka prouzročena smrt trudne osobe ili joj je zdravlje teško narušeno, počinitelj će se kaznit kaznom zatvora od jedne do deset godina.(3) Tko trudnoj osobi bez njezinog pristanka izvrši prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovog članka prouzročena smrt trudne osobe ili joj je zdravlje teško narušeno, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1, ovog članka počinitelj će se kazniti.

-Blanketno djelo → radnje su označene kao postupanje protivno propisima o prekidu trudnoće→ Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen 1978. (NN 18/78)→ roditelji imaju pravo slobodno odlučivati o rađanju djece (o vremenu i broju poroda) ali je pobačaj dopušten samo u određenim granicama→ usvojen je kombinirani model: sustav roka (pobačaj je dopušten do isteka 10 tjedna od začeća), a nakon isteka tog roka nastupa sustav indikacija →

74

liberaliziran prekid trudnoće, ali ipak u ograničenom obliku (rok je kraći od uobičajena tri mjeseca, a nakon njegovoga proteka nije predviđena socijalnaindikacija

-Pravno dobro koje se zaštićuje → zdravlje žene i sloboda odlučivanja kad nema pristanka žene-Teško branjiva teza da se zaštićuje nerođeni život jer bi onda morao biti zabranjen i pobačaj do 10. Tjedna

-Uvjeti za prekid trudnoće do 10. tjedna od začeća:→ zahtjev trudnice→ mora se izvršiti u bolnici (svi prekidi trudnoće koje vrše nestručnjaci tzv. laički pobačaji su kazneno djelo, ali isto i ako ih vrše liječnici izvan bolnica)→ ako je trudnica maloljenica koja nije navršila 16 godina, uz njezin zahtjev traži se i pristanak roditelja ili skrbnika→ da prekid trudnoće ne može teže narušiti zdravlje žene- ako liječnik ne izvrši prekid trudnoće lege artis može odgovarati i za nesavjesno liječenje

Uvjeti za prekid trudnoće nakon proteka 10. tjedna od začeća: tri vrste indikacija:→ medicinska (kad se na temelju medic. indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja)→ eugenička (kad se na temelju medic. indikacija i saznanja medic. znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama)→ kriminološka (kad je do začeća došlo izvršenjem silovanja, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom, spolnog odnošaja zlouporabom položaja, spolnog odnošaja s djetetom ili rodoskrvnuća)

- Nakon 10. tjedna nema socijalne indikacije-Postojanje indikacija utvrđuje posebna komisija: dva liječnika (jedan ginekolog) te socijalni radnik ili medicinska sestra.-Drugostupanjska komisija ima i jednog suca → svaki prekid trudnoće poslije 10. tjedna koji nije odobren u ovakvom postupku je kazneno djelo (osim isključenja protupravnosti zbog krajnje nužde)

-Trudna osoba prema čl. 115. st. 1. ne odgovara za tzv. samopobačaj

75

- Otvoreno je pitanje odgovara li trudna osoba za poticanje abortera tj. kad on izvrši protupravan prekid trudnoće na njezin zahtjev → stajalište i teorije i sudske prakse je negativno → trudna osoba je nužni sudionik kada ona pristaje na pobačaj → inkriminacijom se zaštićuje zdravlje žene i njezina sloboda odlučivanja, pa ona ne odgovara niti kao sudionik→ drukčije bi bilo ako bi se prihvatilo da je zaštićeno dobro nerođeni život (zametak) kojim trudna osoba ne može disponirati, u kojem bi slučaju ona odgovarala za poticanje na pobačaj ili za pomaganje u njemu

- Radnja protupravnog prekida trudnoće:→ započinjanje je izjednačeno s dovršenjem djela pa nije moguć pokušaj npr. dovoljno je da je počiniteljica trudnoj ženi kateterom otvorila uterus pušući u kateter bez obzira što nije došlo do uništenja ploda→ djelo postoji i kada je u vrijeme započetog pobačaja dijete već bilo mrtvo (neprikladan pokušaj)→ pomaganje trudnoj ženi u samopobačaju pa se pomagatelj smatra počiniteljem, ne radi se o pomaganju kao obliku sudioništva (ne bi bilo moguće kažnjavanje jer samopobačaj nije kažnjiv)→ pomaže li osoba aborteru onda je riječ o pomaganju u kojem se slučaju može blaže kazniti - Kvalificirani (teži) oblici protupravnog prekida trudnoće:→ bez pristanka trudne žene (element nasilja)→ smrt trudne osobe ili teško narušenje njezina zdravlja i u slučaju njezina pristanka kao i bez njega

76

IMOVINSKI DELIKTIGlava XXIII. Kaznenog zakona -Kaznena djela protiv imovine

Grupni zaštitni objekt

- Pojam imovine → predmet brojnih kontroverzi→ u pravnom smislu najkraće se definira kao“skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem” → vlasnička prava, uključujući i intelektualno vlasništvo, ali i tražbine

- Zaštita imovinskih prava → prvenstveno zadaća građanskog prava, zaštita putem kaznenog prava je supsidijarna → nastupa tek kada sankcije građanskog prava nisu dovoljne

- Sva kaznena djela protiv imovine iz glave XXIII.mogu se podijeliti u dvije temeljne skupine:a) kaznena djela protiv vlasništva → krađa, teška krađa, razbojništvo,

razbojnička krađa, utaja,pronevjera, neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari i oštećenje tuđe pokretne stvari

b) kaznena djela protiv imovinskih prava → prijevara, lančana igra, zloporaba osiguranja, zlouporaba čeka i platne kartice, zlouporaba povjerenja, povreda tuđih prava, lihvarski ugovor, iznuda i prikrivanje

-Kod nekih imovinskih kaznenih djela → postupak se pokreće privatnom tužbom ili po prijedlogu → sitna krađa, određeni oblici utaje, pronevjera, sitna prijevara, zloporaba povjerenja, oštećenje tuđe stvari, zloporaba osiguranja

-Za određena imovinska kaznena djela → krađu, tešku krađu, razbojništvo, neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari, prijevaru,→ kazneni postupak pokreće se privatnom tužbom ako su počinjena na štetu bračnog ili izvanbračnog druga, istospolnog partnera, rođaku po krvi u ravnoj lozi, brata ilisestre ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu → samim se žrtvama prepušta ocjena o svrsishodnosti kaznenog progona → može ozbiljno narušiti obiteljske odnose.

-Znatan udio u ukupnom kriminalitetu → u 2008. osuđeno je za sva kaznena djela iz glave XXIII. ukupno 7417 osoba, što čini 30% svih osuđenih osoba. Najveći broj osuđenih odnosi se na krađu i tešku krađu (4411 ili 60%), prijevaru (1271),razbojništvo (366), uništenje i oštećenje tuđe stvari (321), itd.

77

Krađa

-Krađa, uz ubojstvo → najstarije kazneno djelo →ima više oblika i najučestalije je kazneno djelo protiv imovine

-Tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom s ciljem da je protupravno prisvoji → KZ prihvaća koncepciju krađe iz njemačkog kaznenog prava → za krađu se više ne traži namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi (kao u austrijskomkaznenom pravu), nego je dovoljno da netko oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji

-Krađa iz čl. 228. st. 1. je lex generalis pa će se primijeniti samo ako ne postoji neki privilegirani (sitna krađa, čl. 228. st. 2.) ili kvalificirani oblik (teška krađa, čl. 229.)

-krađa je usmjerena na vlasništvo → stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je voljate da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima → (čl. 30.st.1. Zakona o vlasništvu i drugimstvarnim pravima) → krađom vlasnik ne gubi pravo vlasništva na stvari, ali mu se onemogućuje slobodno raspolaganje njome

-ne traži se da je ostvarena protupravna imovinska korist → iako se stvar u pravilu i prisvaja zbog ostvarenja imovinske koristi → krađa će postojati i u slučaju kad nisu povrijeđeni gospodarski interesi vlasnika, kada nije nastalašteta na njegovoj imovini → npr. netko oduzme drugom ručni sat u namjeri da ga prisvoji, ali mu istodobno ostavi protuvrijednost.

-Objekt krađe može biti samo stvar → tjelesni dio prirode različit od ljudi koji služi ljudima za uporabu (čl. 2. st. 2. ZV) → stvari su i tekućine, plinovi i para, životinje, isprave u kojima je sadržano neko pravo (npr. štedna knjižica, mjenica, ček, dionica, putna karta). Stvar je i novac u gotovini, ali ne i uknjiženi → čini krađu tko oduzme drugome štednu knjižicu, ali ne i tko s tuđeg kompjutorskog računa pripiše sebi novčani iznos jer računalni podaci nisu stvar

78

-Imovinska prava (npr. založno pravo) i tražbine nisu stvari. Prirodne sile kao što su sunčeva toplina i drugi izvori energije postaju stvari ako su podložne ljudskoj vlasti (čl. 5. st. 2. ZV)

-Stvar nije ljudsko tijelo, ali jesu njegovi dijelovi (npr. zubi, kosa, sperma), kao i dijelovi namijenjeni transplantaciji, prije nego su ugrađeni u drugo tijelo → proteze (umjetni implantati), umjetni zubi, umjetni kukovi i sl., koji nisu stvaridok su u tijelu, ali to postaju odvajanjem od tijela → mrtvo tijelo nije stvar, osim ako je namijenjeno u posebne svrhe (npr. poklonjeno anatomskom institutu)

-Stvar mora biti pokretna → predmet krađe ne mogu biti nekretnine (zemljišta, zgrade), ali odvajanjem njihovi dijelovi postaju pokretne stvari → posječeno stablo je pokretna stvar → odredba čl. 9. st. 2. (bivšeg) Zakona o vlasništvu → trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini smatraju se dijelovima te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje

-Stvar mora biti za počinitelja tuđa → kada je u vlasništvu drugoga, makar i samo u suvlasništvu → čini kazneno djelo krađe suvlasnica koja bez znanja i dozvole drugog suvlasnika posiječe i proda stabla u suvlasništvu → ona su za nju tuđa u dijelu koji pripada drugom suvlasniku → da bi bila isključena krađa, počinitelj mora biti isključivi vlasnik → isto tako ne čini krađu tko prisvoji stvar bez vlasnika → stvari koje uopće ne mogu biti u nečijem vlasništvu, npr. morski pijesak

-Oduzimanje → prekidanje tuđe i zasnivanje vlastite detencije → po tome se krađa razlikuje od utaje kod koje se prisvaja stvar koja već jest u vlastitoj detenciji

-Detencija → faktična vlast nad stvari s voljom da se njome vlada → razlikovanje od posjeda jer detentor nemora ujedno biti i posjednik. Faktična vlast nije isključena samo zato što je detentor prostorno odvojen od stvari ako on ima mogućnost da svoju vlast uvijek realizira → detenciju ima vlasnik stana nad stvarima i kad je odsutan iz stana ili vlasnik automobila i kad je automobil na parkiralištu → vlast nad stvarima imaju i osobe koje spavaju ili su pijane ili su bez svijesti.

-Nad zaboravljenim, sakrivenim ili izgubljenim stvarima detencija ostaje tako dugo dok se zna gdje su i dok ne postoje vanjske zapreke da ih se ponovno uzme

79

→ počinio je krađu počinitelj koji je u prometnom restoranu prisvojio najlonsku vrećicu s novcem koju je tamo zaboravio gost

-Počinitelj krađe mora postupati s namjerom → sva objektivna obilježja krađe, između ostalog i da se radi o tuđoj stvari → može je počiniti i s neizravnom namjerom→ npr. ako nije siguran je li stvar njegova ili je napuštena, pa je oduzima i pod cijenu da nije njegova, odnosno da nije napuštena → ako je počinitelj čvrsto uvjeren da je stvar njegova, a ne tuđa (npr. zabunom uzima tuđi kišobran), postupa u zabludi o biću djela koja isključuje namjeru i ne čini krađu

-postupanje s ciljem prisvajanja stvari (specijalna namjera) → tzv. subjektivni element bića kaznenog djela→ kad počinitelj ide za tim da ostvari faktičnu vlast nad stvari, kada se u odnosu prema njoj ponaša kao vlasnik i istodobno hoće prethodnom detentoru trajno onemogućiti takvu faktičnu vlast

-Postupanje s ciljem prisvajanja postoji i u slučajevima kada počinitelj krađe vlasniku natrag preproda ukradenu stvar → čest slučaj s ukradenim automobilima → počinitelj se ponaša kao vlasnik stvari, pa je to najbolji dokaz da je stvar prisvojio

-Pokušaj svih vrsta krađe je kažnjiv osim sitne krađe → počinitelj započinje sradnjom kojom prekida tuđu detenciju → razgraničenje pokušaja od dovršene krađe → četiri teorije o pitanju kad se krađa smatra dovršenom→ teorija kontrektacije (dodirivanje) → za dovršenu krađu je dovoljno da jepočinitelj dodirnuo stvar koju namjerava ukrasti→ teorija aprehenzije (uhvatiti, zgrabiti) → traži se i da stvar bude izdvojena ida se drži (npr. da se stavi u džep, torbu ili vreću)→ teorija ablacije (odnošenje) → traži se i da stvar bude odnijeta s mjesta nakojem je oduzeta→ teorija ilacije (unošenje, spremanje) → mjerodavan je trenutak pohranestvari na sigurno mjesto

-prihvaća se teorija aprehenzije tj. aprehenzija uz mogućnost ablacije →krađa je dovršena kada je počinitelj oduzeo tuđu pokretnu stvar, tj. kada jestekao faktičnu vlast nad stvari da ga raniji detentor u tome više ne možespriječiti i da više ne može raspolagati sa stvari→ ako se radi o stvarima malog opsega (novčanice, nakit, manji predmetiu samoposluživanjima) → krađa je dovršena kad su stavljeni u počiniteljevu

80

odjeću ili u tašku ili ih počinitelj nosi na sebi→ kod velikih ili teških predmeta → krađa je dovršena kad ih je počiniteljiznio iz prostora na kojem prijašnji detentor ima vlast ili ih barem iz togprostora može iznijeti a da ne bude otkriven→ ako su stvari skrivene u nekom prostoru iz kojeg tek kasnije trebaju bitiiznijete → krađa je dovršena tek njihovim iznošenjem→ kod motornih vozila dovoljno je da ih počinitelj pokrene s mjesta nakojem ih je prijašnji detentor ostavio.

-Privilegirani oblik krađe sitna krađa → vrijednost ukradene stvari je mala i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari male vrijednosti → vrijednost stvari je mala ako ne prelazi iznos od 1000 kuna (vrijedi za krađu, utaju i prijevaru)

-Da bi se krađa smatrala sitnom → počinitelj mora postupati i s ciljem prisvajanja stvari male vrijednosti → krađa jedne šteke cigareta koju je prodavačica stavila na pult → nema sitne krađe kada je prisvojena stvar male vrijednosti, ali je počinitelj išao za time da prisvoji stvar veće vrijednosti → npr. krade novčanik u namjeri da prisvoji sav novac koji nađe u njemu, ali prisvoji samo 74,00 kune jer više novca nije bilo

-Sitna krađa je isključena ako počinitelj ide za time da prisvoji stvar male vrijednosti, ali je krađa počinjena pod okolnostima koje je čine teškom (obijanje, provaljivanje, osobita drskost, ukradena stvar služi u vjerske svrhe i sl.) → u tom će se slučaju, prema izričitoj odredbi čl. 229. st. 2. počinitelj kaznitikaznom propisanom za običnu krađu (iako se taj oblik nalazi u okviru članka koji se odnosi na tešku krađu)

Teška krađa

-Krađa postaje teškom zbog različitih kvalifikatornihokolnosti:→ načina počinjenja,→ vrijednosti ukradene stvari, ako je ukradeno oružje, streljivo, rakete,minskoeksplozivna, borbeno ili dio borbenog sredstva koje služi potrebama obrane→ specifičnog svojstva ili svrhe kojoj služi određena stvar i mjesta počinjenja krađe te→ zbog skupnog počinjenja ili nošenja oružja ili opasnog oruđa pri počinjenju krađe.

81

-Postoje i razlike u propisanim kaznama za pojedine pojavne oblike teške krađe → propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je za lakši oblik iz čl. 229. st. 2. propisana kazna zatvora kao za običnu krađu od šest mjeseci do pet godina

-Pojavni oblici teške krađe prema načinu počinjenja:→ obijanjem, provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora→ na osobito opasan ili osobito drzak način→ iskorištavanjem stanja prouzročenog požarom, poplavom, potresom ili drugom nesrećom→ iskorištavanjem bespomoćnosti ili drugog osobito teškog stanja druge osobe

-Obijanje je nasilno uklanjanje prepreka kako bi se ušlo u neki zatvoreni prostor, npr. razbijanje brave, lokota i sl.

-Provaljivanje je svako ulaženje u neki zatvoreni prostor protivno volji vlasnika (preskakanje zida visokog 2,5 metra) → za provaljivanje nije potrebna primjena sile niti razaranje ili oštećivanje brave ili drugih uređaja za zatvaranje.

-Naročito opasan način → sporno je radi li se o onom kojim se stvara opasnost za život ljudi i imovinu (npr. eksplozivom) ili su to načini počinjenja koji ukazuju na posebnu opasnost počinitelja (npr. penjanje po zidu na viši kat zgrade u pola bijelog dana, no to bi se moglo označiti i kao osobita drskost → stoga ovaj kvalifikatorni oblik nije čest u praksi

-Osobito drzak način → počinitelj pokazuje natprosječnu smjelost → otimanje predmeta iz ruke žrtve, čime se djelo približava razbojništvu, ali se od njega razlikuje po tome što se sila ne odnosi na savladavanje otpora žrtve, nego na odvajanje predmeta od njezina tijela → uzimanje ženi sveg novca iz rastvorenog novčanika

-Iskorištavanje bespomoćnosti → bolest, sljepoća, invalidnost, spavanje, bunovnost i alkoholiziranost

-Stvar velike vrijednosti → stvar vrijednosti preko 30.000,00 kuna.

82

-Ako je ukradeno oružje, streljivo, rakete, minskoeksplotivna sredstva, borbeno ili dio borbenog sredstva koje skuži potrebama obrane

-Posebna svrha kojoj stvar služi → teška krađa postoji ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe, mjesto počinjenja krađe → stvar ukradena iz crkve ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede, ili neko specifično svojstvostvari → ako je ukradeno kulturno dobro ili stvar od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značenja, ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost

-Ako je počinitelj imao kod sebe kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane

-Ako je kd počinila službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti

→ ako počinitelj pri sebi ima kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane važno je da ga nije i upotrijebio jer bi u tom slučaju postojalo razbojništvo ili razbojnička krađa.

Razbojništvo

-tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji → propisana je kazna od jedne do deset godina zatvora

-složeno kazneno djelo → sastoji se iz primjene sile ili prijetnje izravnim napadom na život ili tijelo žrtve i krađe. Uporaba sile ili prijetnje prethodi krađi→ sila ili prijetnja je sredstvo za ostvarenje krađe.

-Sila ili prijetnja primjenjuju se prema nekoj osobi radi sprječavanja ili svladavanja otpora koji se pruža tijekom počinjenja krađe ili radi sprječavanjaočekivanog otpora u vezi s oduzimanjem tuđe pokretne stvari.

-Uporaba sile → uporaba fizičke snage prema drugoj osobi kako bi se oduzela tuđa pokretna stvar → počinitelj koji je sprejom-suzavcem poprskao zlatara kako bi mu oduzeo nakit

-Prijetnja → najavljivanje nekog zla drugoj osobi za slučaj da se ona ne ponaša na željeni način → zlo je ovdje napad na život ili tjelesnu cjelovitost → prijetnja se u pravilu ostvaruje uporabom oružja pa će u tom slučaju postojati

83

kvalificirani oblik razbojništva → slučaj kad počinitelj s nožem u ruci prisili službenicu u turističkoj agenciji da mu u torbu stavi novac

-Pokušaj razbojništva → kad je počinitelj uporabio silu ili prijetnju ali još nije došlo do krađe → čini pokušaj (kvalificiranog oblika) razbojništva počiniteljica koja je uperila pištolj u taksistu tražeći novac, ali ju je on savladao

-Kvalificirani oblik → kad je razbojništvom pribavljena znatna imovinska korist ili je uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe →propisana je kazna zatvora od tri do dvanaest godina.

-Uporaba oružja ili opasnog oruđa → bitno je da se radi o oružju ili opasnom oruđu koje je objektivno prikladno da se njime stvarno ugrozi život ili tijelo žrtve → nije mjerodavna predodžba žrtve, njezin subjektivni osjećaj straha iliugroženosti, koji može postojati u slučaju uporabe pištolja "plašljivca", plastičnog pištolja, plinskog pištolja, praznog ili neispravnog pištolja → uporaba tzv. "elektrošokera" smatra se kvalifikatornom okolnošću jer on ima svojstva opasnog oruđa

Razbojnička krađa

-tko je zatečen pri počinjenju kaznenog djela krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabi silu protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti na njezin život ili tijelo → propisana kazna je kazna zatvora od jedne do deset godina

-ovdje krađa prethodi primjeni sile ili prijetnje → sila i prijetnja su sredstva zadržavanja ukradene stvari → složeno kazneno djelo

-zatečenost pri počinjenju krađe → slučajevi u kojima je počinitelj zatečen s ukradenom stvari na mjestu počinjenja djela ili neposredno nakon počinjenja djela ili prilikom sustizanja u bijegu → primjerice optuženik zatečen na djelu krađe i u slučaju kad je prema oštećenici primijenio silu nedugo nakon što je iz njezine kuće izišao s ukradenim novcem i nakon što je ona, otkrivši krađu, potrčala za njim i sustigla ga.→ prijetnja treba biti ozbiljna, takva da kod oštećenika izazove strah i osjećaj osobne ugroženosti → izrečena u namjeri da se, suprotno volji oštećenika, ukradena stvar zadrži.

84

-Djelo je dovršeno kad počinitelj uporabi silu ili prijetnju s ciljem da ukradenu stvar zadrži → neovisno o tome je li ju uspio zadržati.

-Kvalificirani oblik → ako je pri počinjenu kaznenog djela razbojničke krađe uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe → ako je pri počinjenju djela prouzročena smrt osobe primjenjuju se pravila o stjecaju.

-Ako su primjenom sile radi zadržavanja stvari ostvarena obilježja nekog kaznenog djela protiv života i tijela → počinjeno je to djelo u stjecaju s razbojničkom krađom → kradljivac pištolja za kojim trči oštećenik kako bi uzeo natrag pištolj i koji ispali tri hica u pravcu oštećenika, pri čemu ga jednim metkom pogodi i teško ozlijedi, počinio je u stjecaju razbojničku krađu i pokušaj ubojstva

Utaja

-Temeljni oblik kaznenog djela utaje čini tko protupravno prisvoji tuđu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni ( čl.323.KZ) → propisana kazna zatvora do tri godine

-Za razliku od krađe, kod utaje počinitelj prisvaja stvar koja se već nalazi u njegovoj detenciji

-Stvar mora biti počinitelju povjerena → počinio je utaju počinitelj kojem je oštećeni povjerio novac s time da uloži na njegovu štednu knjižicu, a on ga je zadržao za sebe, ili počinitelj koji je zadržao novac prikupljen od građana za izgradnju vodovoda

-Počinitelj mora povjerenu mu stvar prisvojiti → sve radnje kojima počinitelj neku stvar barem privremeno prenosi u svoje vlasništvo → nije dovoljno da počinitelj samo onemogući ovlaštenoj osobi raspolaganje sa stvari, nego se traži da je ovlaštenoj osobi onemogućeno da stekne ponovni posjed → prisvaja vozilo dobiveno u najam zaposlenik koji ga prebaci u inozemstvo da bi tamo i ostalo → nije dovoljna samo odluka prisvajanja, nego se ta odluka mora očitovati u nekoj radnji pravne ili faktične prirode npr. prodaja, zamjena ili poklanjanje povjerene stvari, ili npr. trošenje stvari ili njena prerada radi trošenja.

85

-Nema prisvajanja ako počinitelj protupravno oduzima tuđu pokretnu stvar radi privremene uporabe → radi se o kaznenom djelu neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari (čl. 234.) → bivše kazneno djelo posluge.

-utaja stvari male vrijednosti → privilegirani oblik, prema stajalištu VSRH vrijednost utajene stvari ne smije biti veća od 1000,00 kuna i počinitelj mora postupati s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti → propisana kazna zatvora do jedne godine

-Kvalificirani oblici utaje →ako je vrijednost utajene stvari ili imovinskog prava velika-vrijednost veća od 30 000,00 kunapropisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina

-Utaja nađene stvari ili stvari do koje je počinitelj slučajno došao → poseban oblik utaje → stvar nije ni u čijoj detenciji ali je u nečijem vlasništvu (ne smije biti napuštena) → nije obična utaja jer stvar počinitelju nije povjerena, nema je u svojoj vlasti, ali nije ni krađa jer nije ni u čijoj detenciji → utaju nađene stvari počinio je počinitelj koji je prisvojio konja koji je odlutao 15 km od svog vlasnika -propisana je kazna zatvora do dvije godine

Neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari

-čini tko drugome protupravno oduzme tuđu pokretnu stvar radi privremene uporabe → propisana kazna je kazna zatvora do jedne godine (čl.234.KZ)

-različito od krađe, počinitelj ne postupa s posebnom namjerom prisvajanja stvari nego je oduzima radi privremene uporabe → krađa uporabe (furtum usus) → sud mora ispitati u čemu se sastojala počiniteljeva namjera → u praksi se neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari najčešće pojavljuje kao neovlaštena uporaba motornog vozila radi vožnje, da bi se, najčešće kad ponestane goriva ili se obavi željena vožnja, vozilo ostavilo na mjestu dostupnom vlasniku

-Pokušaj je kažnjiv samo ako se odnosi na motorno vozilo → sve radnje na motornom vozilu kojima počinitelj ide za time da ga pokrene, npr. da upali motor pomoću posebnog prekidača, u čemu ne uspijeva zbog nailaskavlasnika

Oštećenje tuđe stvari

86

-tko tuđu stvar ošteti, uništi, izobliči ili učini neupotrebljivom

-Objekt radnje je tuđa pokretna ili nepokretna stvar, a za dovršenje djela potrebno je nastupanje jedne od spomenutih posljedica.→ Uništenje stvari znači razaranje njezine supstancije, pri čemu ona potpuno gubi vrijednost ili postaje posve neuporabljiva, npr. usmrćenje tuđeg psa→ Oštećenje stvari je njezino djelomično uništenje pri kojem se smanjuje vrijednost stvari ili njezina uporabljivost, npr. razbijanje kamenom stražnjeg pozicionog stakla i žarulje na autobusu→ Izobličenjem stvari znatno se narušava njezin prvobitni oblik→ Učiniti stvar neuporabljivom znači dovesti je u takvo stanje da se ne može više uporabiti u svrhe za koje je namijenjena, npr. dolijevanje vode u bačve s vinom zbog čega vino postaje neupotrebljivo za promet → počinitelj djela može biti i suvlasnik stvari, npr. ako se radi o djelu koje počini bračni drug u odnosu na stvar koja predstavlja zajedničku bračnu stečevinu--također oštećenjem se smatra neovlašteno mijenjanje izgleda zidova, motornih vozila ili drugih površina crtežima ili natpisima

-Kvalificirani oblik:ako je počinitelj kd oštećenja tuđe stvari počinio iz niskih pobuda ili je njime prouzročio znatnu štetu (čl.235.st.3.KZ)

Prijevara

-tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini

-doprinos žrtve → zbog svoje naivnosti ili pohlepnosti i sama snosi odgovornost (s druge strane, inteligencija i maštovitost počinitelja) → po tome što žrtva sama sebi nanosi imovinsku štetu, prijevara se razlikuje od krađe, kod koje počinitelj neposredno uzrokuje štetu drugome

-počinitelj mora najprije lažno prikazivati ili prikrivati činjenice → činjenice su sva zbivanja i stanja u sadašnjosti i prošlosti koja se mogu dokazivati→ Činjenice mogu biti vanjske i unutarnje→ vanjske činjenice su one koje se mogu utvrditi putem osjetila ili empirijski provjeriti, npr. svojstva stvari (počinitelj tvrdi da je lažni nakit pravi)→ unutarnje činjenice su sve psihičke okolnosti koje postoje u sadašnjosti ili su postojale u prošlosti, najčešće volja počinitelja da plati naručenu robu ili uslugu,

87

i počiniteljevo znanje o nekoj činjenici → pa čini prijevaru počinitelj koji lažno prikaže ocu nestalog sina da znade gdje se sin nalazi i takvu informaciju naplati -nisu činjenice vrijednosni sudovi ili druga izražavanja mišljenja pa ne čini prijevaru tko pretjerano reklamira ili na drugi način hvali svoju robu (npr. tvrdi da lijek koji prodaje liječi sve bolesti), no i takav sud može predstavljati iznošenje činjenice, npr. tvrdnja da je nadležno državno tijelo ispitalo lijek i odobrilo njegovu uporabu

Činjenice se moraju lažno prikazivati ili prikrivati→ Lažno prikazivanje je aktivna radnja, najčešće izričita izjava kojom se hoće utjecati na predodžbu druge osobe o nekoj činjenici, npr. počinitelj prodaje tuđi stan uvjeravajući kupca da je on (počinitelj) vlasnik → izričita izjava nije nužna,s njom se izjednačuju konkludentne radnje, tj. radnje koje prema poslovnim običajima prešutno sadrže neku izjavu → u tom se slučaju lažno prikazivanje činjenica izvodi iz cjelokupnog počiniteljeva ponašanja → tko u hotelu naručisobu, prešutno izjavljuje da ima novac kojim će platiti i da je voljan platiti, vozač koji na benzinskoj crpki sam uzima gorivo, prešutno izjavljuje da će ga platiti→ Prikrivanje činjenica je nečinjenje → samo ako postoji zakonska ili ugovorna obveza upoznavanja druge strane s nekom činjenicom → nezaposlena osoba koja propusti obavijestiti nadležnu službu da se zaposlila i nastavi primatinaknadu za nezaposlene jer je na to izričito upozorena prilikom odobravanja naknade. Naprotiv, klijent kojem je službenica u banci omaškom isplatila veću svotu nije garant imovine banke i nije dužan prijaviti zabunu pa, zadržavširazliku, ne čini prijevaru prikrivanjem činjenica, nego utaju jer je prisvojio tuđu pokretnu stvar do koje je slučajno došao

-Lažno prikazivanje ili prikrivanje činjenica mora dovesti kod osobe koja raspolaže svojom ili tuđom imovinom do zablude → pogrešna predodžba o činjenicama.

-Zabluda postoji i kad je osoba koja raspolaže imovinom u sumnji o činjenicama od kojih ovisi njezina odluka, ali se zbog uvjeravanja počinitelja ipak odlučuje na raspolaganje imovinom → u primjeru prodaje tuđeg stana kupac je sumnjao, ali se počinitelj svojski trudio da ukloni njegove sumnje → otklanja ili ublažava sumnju ako on ne bi raspolagao imovinom da nije bilo počiniteljeva uvjeravanja

-Mora postojati uzročna veza → zabluda mora proizlaziti upravo iz lažnog prikazivanja ili prikrivanja činjenica → nema prijevare ako bi osoba u sumnji raspolagala imovinom i kada bi znala da su joj predočene lažne činjenice → tko sumnja u istinitost navoda prosjaka, ali mu daje novac samo da ga se riješi,

88

nalazi se u zabludi, ali ona nije uzrok njegova raspolaganja imovinom pa nema prijevare

-Najčešće počinitelj lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovodi u zabludu osobu koja raspolaže imovinom, tj. izaziva kod nje pogrešnu predodžbu o nekoj činjenici → s dovođenjem u zabludu zakon izričito izjednačuje i održavanje u zabludi

-Da bi postojala prijevara potrebno je da osoba koja je dovedena u zabludu raspolaže svojom ili tuđom imovinom → “da učini nešto na štetu svoje ili tuđe imovine” →raspolagatelj uvijek mora biti osoba koja je dovedena u zabludu. Raspolagatelj i oštećenik će također u pravilu biti ista osoba, ali to neće biti slučaj kad raspolagatelj učini nešto na štetu tuđe imovine (tzv. “prijevara u trokutu”), npr. počinitelj krivotvorenom presudom navede nadležnog suca da odobri ovrhu na temelju koje ovršenik plati nepostojeću tražbinu počinitelju → u tom je slučaju raspolagatelj ovršnisudac, a oštećen je ovršenik

-Raspolaganje mora biti dragovoljno → razgraničenje između krađe i prijevare u nekim je slučajevima → npr. u slučaju bijega nakon tankiranja goriva na benzinskoj crpki→ po jednima radi se o prijevari → smatra se da dozvola tankiranja predstavlja dragovoljno raspolaganje vlasnika crpke njegovom imovinom → po drugima o krađi → polazi se od toga da vlasnik time što je odobrio tankiranje još nijeprenio faktičnu vlast nad gorivom na vozača

-na strani raspolagatelja ili treće osobe mora nastati šteta→ imovinski delikt jer šteta mora nastati na imovini →imovinska šteta je umanjenje ukupne gospodarske vrijednosti imovine → u smanjenju aktive (zbog gubitka nekog prava, npr. vlasništva, tražbine i sl.) ili povećanju pasive (preuzimanju novih obveza) → saldo pretrpljenog gubitka i ostvarene koristi

-Šteta nije isključena zbog toga što prevareni ima mogućnost da se namiri iz imovine počinitelja redovnim sudskim putem → nije isključena prijevara počinitelja koji je uzeo kredit kod banke ne namjeravajući ga otplaćivati,bez obzira na to što banka nije ni pokušala svoju tražbinu naplatiti od jamaca

-Počinitelj mora postupati s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe ili drugoga → mora postojati u trenutku dovođenja drugoga u zabludu → to ne mora nužno biti trenutak sklapanja pravnog posla, kako se obično ističe

89

u sudskim odlukama, npr. kada se tvrdi da prijevarna namjera mora postojati “već u samom početku, kod stupanja u poslovne odnose”

-Kvalificirani oblik prijevare → ako je pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta koja prelazi 30.000 kuna

-privilegirani oblik → sitna prijevara → kod koje je pribavljena mala imovinska korist, a počinitelj je išao za pribavljanjem takve koristi

-To su slučajevi klasične prijevare

Lančana igra čl.237.

-Tko organizira ili promiče igru ili sustav u kojem sudionik koji je uložio sredstva može očekivati dobitak samo ako se uključuju daljnji sudionici kaznit će se kaznom zatvora do tri godine→ igre koje jamče dobitak uz uvjet da se uvijek iznova (progresivno) uključuje sve veći broj novih sudionika →

-Iako nisu prijevara, takve se igre kažnjavaju i u modernim kaznenim zakonicima, ali kao posebno kazneno djelo (npr. § 168a austrijskog KZ), a to je bilo predviđeno i u noveli iz 2003.

Zlouporaba osiguranja

-Poseban oblik prijevare → tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi osigurninu uništi, ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana protiv uništenja, oštećenja, gubitka ili krađe ili tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi pravo iz osiguranja, socijalnog osiguranja ili socijalne skrbi hini bolest, tjelesno ozlijedi sebe ili drugoga ili sebi ili drugome naruši zdravlje kaznit će se kaznom zatvora do tri godine (čl.238.st.1. i st.2.)

→ npr. palež osigurane kuće ili namjerno izazvano potonuće osiguranog broda

Lihvarski ugovor

-tko iskorišćujući nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe, primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je

90

on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti (čl.242.st.1.) → počinitelj (lihvar, zelenaš) prima ili ugovara za sebe ili drugoga imovinsku korist koja mora biti u očitom nerazmjeru prema onome što se žrtvi daje, čini ili obvezuje dati ili učiniti → imovinska korist koja u znatnoj mjeri prelazi prosječnu korist koja se prima ili ugovara prilikom ugovora o zajmu ili činjenju usluga → najčešće se radi o ugovaranju pretjerano visokih kamata za pozajmljeni novac, npr. pozajmljivanje uz kamatu od 10% mjesečno → postojanje očite nerazmjernosti je faktično pitanje koje sud rješava prema svim okolnostima konkretnog slučaja

-počinitelj iskorištava nepovoljan položaj oštećenika koji ga prisiljava da prihvati za njega nepovoljne uvjete→ stanje nužde → kad se oštećenik nalazi u iznimno teškoj životnoj situaciji u kojoj praktično nema drugog izbora osim prihvaćanja lihvarske ponude (npr. pozajmljivanje novca za skupo liječenje od neke teške bolesti)→ neiskustvo žrtve → prvenstveno znači nedovoljno životno iskustvo, koje je u pravilu karakeristično za mlađe osobe, ali se može pojaviti i u obliku neiskustva u obavljanju pravnih poslova kod osoba koje su inače životno iskusne i obrazovane→ lakomislenost žrtve → pristupa sklapanju ugovora bez dostatne dužne pažnje i razmišljanja o mogućim posljedicama lihvarskog ugovora→ iskorištavanje smanjene sposobnosti rasuđivanja ili znatne slabosti volje druge osobe→ kao žrtve pojavljuju se osobe s različitim duševnim smetnjama, osobe starije životne dobi, alkoholičari, ovisnici o drogama itd.

-Poseban oblik lihvarskog ugovora → počinitelj koji se bavi djelatnošću iz st.1.čl.242. (tzv. “kamatari”) → kolektivno kazneno djelo kod kojega počinitelj postupa obrtimično → bavi se određenom djelatnošću kao zanimanjem → počinitelj koji je petorici pozajmljivao novac uz kamatu od 15-20% mjesečno

Iznuda

-tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini,ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine → počinitelj koji je zaprijetivši pištoljem maloljetniku zatražio od njega da mu donese 300 DEM nakon čega mu je ovaj donio novac u tom iznosu, inače vlasništvo njegova oca → u praksi se pojavljuje i kao tzv. “reket”, tj. prisiljavanje vlasnika ugostiteljskih ili drugih lokala da na ime “zaštite” plaćajupočinitelju određene iznose

91

-žrtva mora učiniti, ne učiniti ili trpiti nešto na štetu svoje ili tuđe imovine (pokretne ili nepokretne) → time je ovo kazneno djelo dovršeno → ponašanje žrtve može se sastojati u predaji stvari, prodaji stvari po nepovoljnoj cijeni,odricanju od nasljedstva, odustajanju od povoljnije kupovine da bi stvar kupio počinitelj i sl.

-Iznuda se razlikuje od razbojništva → prisiljavanje žrtve na neposrednu predaju stvari predstavlja razbojništvo a ne iznudu → bitno je samo da je žrtva bila prisiljena na neposrednu predaju stvari→ to je ustaljena praksa hrvatskih sudova → prisiljavanje oštećenika na neposrednu predaju novca repetiranjem i usmjeravanjem pištolja u njegovom pravcu sadrži sva obilježja razbojništva a ne iznude. Razlika je i u tome što se prijetnja kod razbojništva sastoji u izravnom napadu na život ili tijelo žrtve, dok je kod iznude dovoljna i prijetnja povređivanjem drugih dobara uz uvjetda je ozbiljna.

-Kvalificirani oblici iznude → ako je počinjenjem tog kaznenog djela pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta (čl.243.st.2.),-ako je počinitelj uporabio silu protiv osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe (čl.243.st.3.),-ako je kaznenim djelom iz st.3. uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta (čl.243.st.4.)-ako je pri počinjenju kaznenog djela iz st.1. i 3. počinitelj zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo većeg broja osoba ili de će teško oštetiti objekte velikog društvenog značenja-ako je kaznenim djelom iz st.1.i 3. prouzročena smrt osobe

Povreda tuđih prava

-Tko s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari, otuđi, uništi, ošteti ili oduzme svoju stvar na kojoj drugi ima založno pravo, pravo zadržanja ili pravo uživanja kaznit će se kaznom zatvora do jdne godine (čl.241.st.1)

-Kaznom iz st.1. kaznit će se tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije dijelove svoje imovine (st.2.)

Prikrivanje

92

-tko stvar za koju zna ili je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine kupuje, prima u zalog ili na drugi način pribavlja, preprodaje ili skriva ili pomaže preprodati ili sakriti

-radi se o pomaganju nakon počinjenog kaznenog djela kao samostalnomkaznenom djelu, koje nije unaprijed obećano, jer bi u tom slučaju postojalo(psihičko) pomaganje kao oblik sudioništva na kaznenom djelu kojim je stvarpribavljena → za prikrivanje će odgovarati zlatar koji otkupi ukradeni nakit, u krađi kojeg ni na koji način nije sudjelovao → no obeća li on počinitelju prije krađe da će otkupiti nakit, pomagatelj je u krađi i ne odgovara za prikrivanje → počinitelj prikrivanja mora biti osoba koja nije sudjelovala u prethodnom kaznenom djelu → prikriva li netko stvar koja potječe iz kaznenog djela koje je sam počinio, odgovarat će samo za to prethodno kazneno djelo, a ne i za prikrivanje

-prikrivanje je akcesorne prirode → mora se utvrditi da je stvar koja se prikrivapribavljena kaznenim djelom → ne traži se pravomoćna osuda osobe koja je stvar pribavila kaznenim djelom → okolnost da prikrivana stvar potječe iz kaznenog djela može utvrditi i sud koji sudi za prikrivanje kao prethodno pitanje (čl. 15. st. 1. ZKP)→ bitno je da počinitelj prikrivanja zna da je stvar koju prikriva pribavljena kaznenim djelom → VSRH zaključuje da se prikrivanje može počiniti samo s izravnom namjerom

-stvar koja se prikriva može biti i novac koji je pribavljen kaznenim djelom

-Kvalifikatorni oblik ovog djela; tko se bavi prikrivanjem stvari pribavljenim kdprotiv imovine (čl.244.st.2.KZ)

-Počinitelj kd prikrivanja neće se kazniti kaznom strožom od one koja je propisana za kd kojim je prikrivena stvar pribavljena. (čl.244.st.3.KZ)

93