Click here to load reader

Kazuo Ishiguro Kad Smo Bili Sirocad

  • View
    151

  • Download
    30

Embed Size (px)

Text of Kazuo Ishiguro Kad Smo Bili Sirocad

  • Kazuo IshiguroWHEN WE WERE ORPHANS

    Kazuo IshiguroKAD SMO BIL SIROAD

  • Prvo poglavlje

    Bilo je ljeto 1923. godine, ljeto kad sam se vratio iz Cambridgea i, unato tetinim eljama da se vratim u Shropshire, odluio da je moja budunost u glavnom gradu i unajmio maleni stan u Kensingtonu, Bedford Gardens 14 b. Sada ga se sjeam kao najljepeg od svih ljeta. Nakon godina to sam ih proveo okruen kolegama, u koli i na Cambridgeu, uvelike uivao u vlastitom drutvu. Uivao sam u londonskim parkovima, u tiini itaonice u Britanskom muzeju; priutio sam si cijela poslijepodneva etnji ulicama Kensingtona, ocrtavajui u mislima planove za budunost, povremeno zastajkujui kako bih se divio injenici da se ovdje u Engleskoj, ak i usred tako velikoga grada, mogu vidjeti biljke penjaice i brljan na proeljima otmjenih kua.Tijekom jedne takve dokone etnje posve sam sluajno susreo starog kolskog kolegu, Jamesa Osbournea, a otkrivi da smo susjedi, predloio mu neka me posjeti kad sljedei put bude u prolazu. Iako dotad u svome stanu nisam primio niti jednoga gosta, samouvjereno sam izgovorio poziv budui da sam briljivo izabrao svoje boravite. Stanarina nije bila visoka, ali je kuevlasnica vrlo ukusno namjestila stan na nain koji je prizivao smirenu viktorijansku prolost; dnevni je boravak, koji je u prvoj polovici dana primao obilje suneve svjetlosti, sadravao prilino stari kau i dva udobna naslonjaa, antikni ormar za sude i policu za knjige od hrastovine ispu-njenu tronim enciklopedijama - za koje sam uvjeren da bi naile na odobravanje svakog posjetitelja. tovie, gotovo odmah nakon useljenja, proetao sam do Knightsbridgea i ondje kupio servis za aj Queen Anne, nekoliko paketia finih ajeva i veliku kutiju keksa. Tako sam ga, kad je Osbourne doista svratio nekoliko dana kasnije, mogao pogostiti sa samopouzdanjem koje mu nije doputalo da posumnja kako je on moj prvi gost.Prvih petnaestak minuta Osbourne je nemirno etkao mojim dnevnim boravkom, estitao mi na stanu, prouavao ovo i ono, redovito pogledavao kroz prozore i komentirao ono to se dogaalo dolje. Na koncu se smjestio na kau pa smo mogli razmijeniti vijesti - nae vlastite i o starim kolskim prijateljima. Sjeam se da smo neko vrijeme proveli raspravljajui o aktivnostima radnikih sindikata, a potom smo se upustili u dugotrajnu i zanimljivu debatu o njemakoj filozofiji, to nam je obojici omoguilo da jedan drugome prikaemo intelektualne sposobnosti koje smo stekli na svojim sveuilitima. Tada je Osbourne ustao i ponovno poeo etkati, a istodobno je govorio o svojim raznoraznim planovima za budunost.- Razmiljam o bavljenju izdavatvom, zna. Novine, asopisi, takve stvari. Zapravo, htio bih osobno pisati kolumnu. O politici, drutvenim pitanjima. To jest, kao to kaem, ukoliko se ne odluim sam baviti politikom. uj, Banks, zar doista nema pojma ime se eli baviti? Gledaj, cijeli je svijet pred nama - pokazao je kroz prozor. - Zacijelo ima neke planove.- Valjda imam - rekoh smijeei se. - Imam na umu jednu ili dvije stvari. Obavijestit u te na vrijeme.- to to ima u rukavu? Hajde, da ujemo! Izvui u ja to iz tebe!Ali nita mu nisam otkrio i uskoro sam ga ponovno uvukao u raspravu o filozofiji ili poeziji ili neemu slinom. Negdje oko podneva Osbourne se odjednom sjetio da ima dogovoren ruak na Piccadil-lyju, te je poeo skupljati svoje stvari. Na odlasku se okrenuo na vratima i rekao:- uj, stari moj, elio sam ti neto rei. Veeras idem na zabavu. U ast Leonarda Evershotta. Taj-kuna, zna. Organizira je moj ujak. Prilino je kasno, ali pitao sam se eli li poi sa mnom. Ozbiljno mislim. Kanio sam te ve odavno potraiti, ali nekako nikad nisam dospio. Zabava e biti u Cha-ringvvorthu.Nisam odmah odgovorio, pa je koraknuo prema meni i rekao:- Pomislio sam na tebe jer sam se sjetio. Sjetio sam se kako si me uvijek obiavao ispitivati o mojim dobrim vezama. O, ma daj! Nemoj se pretvarati da si zaboravio!

    2

  • Obiavao si me neumorno ispitivati. Dobre veze? to to zapravo znai, dobre veze? Pa, pomislio sam kako je ovo dobra prilika da stari Banks sam vidi dobre veze. Potom je odmahnuo glavom, kao da se neega prisjea, i rekao: - Nebesa, bio si takav udak u koli.Vjerujem da sam u tom trenutku napokon prihvatio njegov prijedlog za tu veer - veer koja e se, kao to u objasniti, pokazati daleko znaajnijom nego sam tada mogao zamisliti - i ispratio ga ni na koji nain ne pokazujui koliko su mi zasmetale njegove posljednje rijei.Moja se muka samo pojaala kad sam ponovno sjeo. Odmah sam pogodio na to se odnose Osbour-nove rijei. injenica je da sam za cijelo vrijeme kolovanja esto sluao o tome da Osbourne ima dobre veze. Te su rijei ljudi redovito izgovarali kad bi govorili o njemu, a vjerujem da sam ih i ja rabio kad god mi se to inilo prikladnim. Ta me je misao doista ne neki nain fascinirala, predodba da je na11neki tajanstveni nain povezan s raznoraznim osobama na visokim poloajima, iako je izgledao i ponaao se jednako kao i mi ostali. Meutim, ne mogu zamisliti da sam ga neumorno ispitivao, kako je on tvrdio. Istina je da sam o toj temi mnogo razmiljao kad mi je bilo etrnaest ili petnaest godina, ali Osbourne i ja nismo bili posebno bliski u koli i, koliko se ja sjeam, samo sam jednom osobno s njim o tome razgovarao.Bilo je to jednog maglovitog jesenjeg jutra, a nas smo dvojica sjedili na niskom zidu ispred seoske gostionice. ini mi se da smo tada bili u petom razredu. Odravala se cross-country utrka, a na je zadatak bio ekati trkae da se pojave iz magle preko oblinjeg polja i pokazati im blatnjavu stazu kojom moraju poi. Nismo oekivali da e se trkai uskoro pojaviti pa smo nevezano avrljali. Siguran sam da sam tom prigodom pitao Osbournea o njegovim dobrim vezama. Osbourne, koji je unato izobilju u kojem je ivio, bio skroman momak, pokuao je promijeniti temu. No ja sam bio uporan dok on na koncu nije rekao:- O, daj prestani, Banks. Sve su to besmislice, nema se to analizirati. ovjek jednostavno poznaje ljude. Ima roditelje, ujake, obiteljske prijatelje. Ne znam to je u tome tako zbunjujue. - Potom se, shvativi to je rekao, okrenuo i dotaknuo mi ruku. - Strano mi je ao, stari moj. To je bilo krajnje netaktino s moje strane.inilo se da je ta faux pas mnogo vie muila Osbournea nego mene. Doista, sasvim je mogue da mu je za sve te godine ostala na savjesti pa se, pozivajui me da te veeri poem s njim u klub Cha-ringworth, na neki nain pokuavao iskupiti. U sva-kom sluaju, kao to kaem, tog me maglovitog jutra ni najmanje nije uzrujala njegova nepromiljena primjedba. Zapravo, prilino me je ivciralo to to su se moji kolski prijatelji, unato spremnosti da zadirkuju sve i svakoga zbog svih moguih nedostataka, odmah strahovito uozbiljili im bi se spomenula odsutnost mojih roditelja. No iako to moda zvui neobino, injenica da nisam imao roditelje - zapravo nikoga od rodbine u Engleskoj, osim tete u Shropshi-reu - ve me je odavno prestala optereivati. Kao to sam esto govorio svojim prijateljima, u internatu poput naega svi smo se nauili snalaziti bez roditelja, a moja situacija nije bila ba tako jedinstvena. Unato tomu, kad sada razmiljam, ini se vjerojatnim da je barem dio moje fasciniranosti Osbourneo-vim dobrim vezama potjecao iz injenice da se meni tada inilo kako nemam ba nikakve veze sa svijetom izvan St Dunstana. Uope nisam sumnjao da u, kad za to doe vrijeme, stvoriti takve veze za sebe i utrti svoj put. No mogue je da sam vjerovao kako u od Osbournea nauiti neto bitno, neto o tome kako se takve stvari razvijaju.No kad sam ranije rekao da su me Osbourneove rijei na odlasku na neki nain uvrijedile, nisam mislio na njegovo spominjanje mojeg ispitivanja od prije toliko godina. Zapravo me je povrijedila njegova prosudba da sam bio takav udak u koli.Doista, uvijek me je zbunjivalo to to je Osbourne tako neto rekao o meni budui da sam se, koliko se ja sjeam, savreno uklopio u engleski kolski ivot. Ne vjerujem

    3

  • da sam, ak ni tijekom mojih prvih tjedana u St Dunstanu, uinio neto ime sam se osramotio. Primjerice, sjeam se da sam ve prvoga dana opazio jednu osobitu kretnju u svih djeaka dok bi stajali i govorili - desnu bi ruku stavili u dep prsluka, a lijevo rame micali gore dolje kao da ele naglasiti neke svoje rijei. Jasno se sjeam da sam toga istoga prvoga dana toliko vjeto oponaao kretnju da nitko nije primijetio nita neobino niti mu je palo na pamet da mi se naruga.Jednakom smjelou brzo sam usvojio druge kretnje, fraze i usklike popularne medu mojim suuenicima i istodobno upijao pravila ponaanja i obiaje to su prevladavali u mojem novom okruenju. Svakako sam vrlo brzo shvatio da ne bi bilo mudro otvo-reno iznositi - to sam redovito inio u angaju -moje ideje o zloinima i otkrivanju istih. Do te mjere da sam ak i kad je, tijekom moje tree godine boravka u internatu, dolo do niza kradi i cijela je kola uivala u igri detektiva, pomno pazio da se ni po emu ne istiem. Nema sumnje da su me ostaci iste takve politike naveli da zadrim za sebe svoje planove kad me je Osbourne tog jutra posjetio.Meutim, bez obzira na sav moj oprez, mogu se sjetiti barem dva sluaja iz kole kad se vidjelo da sam katkad zanemario oprez toliko da im pruim neku ideju o svojim ambicijama. Tada nisam mogao objasniti te incidente, a ni danas nisam nimalo blie razjanjenju.Prvi se dogaaj zbio na moj etrnaesti roendan. Dva moja dobra prijatelja iz toga doba, Robert Thorn-ton-Browne i Russell Stanton, odveli su me u ajanu u selu gdje smo uivali u pogaicama i kolaima. Bilo je kiovito subotnje poslijepodne i svi su stolovi bili zauzeti. To je znailo da su svakih nekoliko minuta ulazili pokisli itelji sela, osvrtali se naokolo i upuivali nam prijekorne poglede, kao da bismo morali smjesta osloboditi stol za njih. No gospoda Jordan, vlasnica, uvijek nas je lijepo primala, a kako mi je bio roendan, osjeali smo da imamo pravo zauzimati jedan od najboljih stolova uz izboeni prozor s pogledom na seoski trg. Ne sjeam se tono o emu smo toga dana razgovarali; no kad smo se do sita najeli, moja su dva prijatelja razmij