PREGOVARAĈ

Ken Follet

Pregovaraĉ

POPIS LIKOVA

AMERIKANCI

John Cormack, predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava

Michael Odell, potpredsjednik SAD

James Donaldson, drţavni sekretar za vanjske poslove Morton

Stannard, drţavni sekretar za obranu

Bill Walters, drţavni tuţilac

Robert Reed, drţavni sekretar za Fnancije

Brad Johnson, savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti Don

Edmonds, direktor Saveznog istraţnog ureda - FBI Philip Kelly,

pomoćnik direktora, Odsjek za kriminalistiĉka istraţivanja, FBI

Kevin Bro wn, zamjenik pomoćnika direktora, OKI, FBI Lee

Alexander, direktor Središnje obavještajne agencije CIA

David Weintraub, zamjenik direktora (Operativne sluţbe), CIA

Quinn, pregovaraĉ

Duncan McCrea, mladi operativni agent CIA-e Irving Moss,

bivši agent, izbaĉen iz CIA-e

Sam Somerville, operativni agent, FBI

Charles Faitweather, ameriĉki ambasador u Londonu Patrick

Seymour, pravni savjetnik, Ambasada SAD, London Lou

Collins, oficir za vezu, CIA, London

Cyrus Miller, naftni magnat Melville Scanlon, brodovlasnik

Peter Cobb, tvorniĉar, industrija naoruţanja Ben Salkind,

tvorniĉar, industrija naoruţanja Lionel Moir; tvorniĉar,

industrija naoruţanja Creighton Burbank, direktor, Tajna sluţba

Robert Easterhouse, samostalni savjetnik za pitanja osiguranja i

struĉnjak za Saudijsku Arabiju

Steve Pyle, generalni direktor, Investicijska banka Saudijske

Arabije

Andy Laing, bankovni ĉinovnik, Investicijska banka Saudij. ske

Arabije

Simon, ameriĉki student na Balliol Collegeu u Oxfordu

BRITANCI

Margaret Thatcher, premijer

Sir Harry Marriott, ministar unutrašnjih poslova Sir Peter

Imbert, komesar, Metropolitanska policija

Nigel Cramer, zamjenik pomoćnika komesara, Specijalistiĉki

operativni odsjek, Metropolitanska policija

Kapetan Peter Williams, istraţitelj, SOO, Metropolitanska

policija

Julian Hayman, predsjednik nezavisne kompanije za sluţbu

sigurnosti

SOVJETI

Mihail Gorbaĉov, generalni sekretar KPSSSR Vladimir

Krjuĉkov, naĉelnik KGB-a

Major Kerkorian, predstavnik KGB-a u Beogradu

Vadim Kirpiĉenko, prvi zamjenik direktora, Prvi glavni di-

rektorat, KGB

Ivan Kozlov, maršal Sovjetskog Saveza, šefsovjetskog Glavnog

štaba

General-major Zemskov, šef Planskog odsjeka, Glavni štab

Andrej, agent, KGB

EVROPLJANI

De Kuyper, belgijski ubojica

Van Eyck, direktor, Walibi Theme Park, Belgija Dieter Lutz,

novinar iz Hamburga

Hans Moritz, pivar iz Dortmunda

Horst Lenzlinger, trgovac oruţjem iz Oldenburga Werner

Berndhardt, bivši plaćenik ,u Kongu

Papa De Groot, holandski pokrajinski šef policije

Glavni inspektor Dykstra, holandski pokrajinski policijski

detektiv

PROLOG

San je ponovno došao, neposredno prije nego što je poĉela

padati kiša. On nije ĉuo kišu. San ga je potpuno opsjeo.

Opet je vidio onu ĉistinu u šumi na Siciliji, visoko iznad

Taormine. Izišao je iz šume i polako krenuo prema središtu

ĉistine, kako je bilo dogovoreno. Kovĉeţić za spise bio mu je u

desnoj ruci. Kad je došao do sredine proplanka, zaustavio se,

spustio kovĉeţić na zemlju, vratio se šest koraka natrag i spustio

na koljena. Toĉno kako je bilo dogovoreno. U kovĉeţiću je bio

novac: jedna milijarda lira.

Šest su tjedana trajali pregovori oko osloboĊenja ovog djeteta,

što je u usporedbi s većinom njegovih prethodnih sluĉajeva bilo

zapravo brzo. Katkad su se pregovori otezali mjesecima. Šest

tjedana je sjedio pokraj jednog struĉnjaka iz rimske

karabinjerske centrale, takoĊer Sicilijanca ali na strani anĊela,

savjetujući ga o taktici. Sve je razgovore s otmiĉarima vodio

talijanski policajac. Napokon su dogovorili uvjete za

oslobaĊanje kćeri jednog milanskog draguljara, otete iz

obiteljskog ljetnikovca u blizini plaţe Cefalu. Otkupnina je

iznosila blizu milijun dolara, nakon poĉetnog zahtjeva u kojem

je traţena pet puta veća svota, ali na kraju je mafija ipak

popustila.

Na drugoj strani ĉistine pojavio se jedan muškarac, neobrijan,

gruba izgleda, maskiran, s lupara puškom preko ramena. Drţao

je za ruku djevojĉicu od deset godina. Djevojĉica je bila

bosonoga, preplašena i blijeda, ali ĉinilo se da nije povrijeĊena.

Barem ne fiziĉki. Njih dvoje koraĉali su prema njemu; vidio je

oĉi bandita kako kroz masku zure prema njemu, a onda prelijeću

preko šume iza njegovih leda.

Ma~oso je stao pokraj kovĉeţića, grubo nareĊujući djevojĉici da

se ne miĉe. Ona ga je pošlušala. Ali je golemim, tamnim oĉima

zurila u svog spasioca. Još malo, djevojĉice. Izdrţi, dušo.

Bandit je premetao rukom sveţnjeve banknota u kovĉeţiću dok

se nije uvjerio da ga nisu prevarili. Visoki muškarac na

koljenima i djevojĉica gledali su jedno drugo. Namignuo joj je,

ona mu je uzvratila kratkim, treperavim osmijehom. Bandit je

zatvorio kovĉeţić i poĉeo se natraške povlaĉiti prema svom

kraju ĉistine. Stigao je do prvih stabala kad se ta dogodilo.

To nije bio karabinjerski struĉnjak iz Rima; bila je to neka

lokalna budala. Ĉuo se zvuk pušĉane paljbe, bandit s kov-

ĉeţićem spotaknuo se i pao. Naravno, njegovi su drugovi bili

rasporedeni u šumi iza njega, skriveni iza borova. Oni su odmah

uzvratili paljbom. U sekundi, ĉistina je bila ispresijecana

nizovima letećih metaka. Vrisnuo je: »Lezi!« na talijanskom, ali

ga ona nije ĉula ili ju je uhvatila panika, te je pokušala potrĉati

prema njemu. On je skoĉio na noge i jurnuo prema njoj preko

onih šest metara koliko ih je razdvajalo.

Zamalo je uspio. Vidio ju je tamo, nadohvat vrškova prstiju,

nekoliko centimetara od ĉvrste desne ruke koja će je povući

dolje, na sigurno, u visoku travu; vidio je strah u njezinim

velikim oĉima, sitne bijele zube u ustima otvorenim u kriku ... a

onda je ugledao grimiznu ruţu koja se rascvala na gornjem

dijelu tanke, pamuĉne haljinice. Pala je, kao da ju je netko

gurnuo u leĊa i on se sjećao kako je pao preko nje, pokrivajući

je svojim tijelom, sve dok pucnjava nije prestala i ma~osi

pobjegli kroz šumu: Sjećao se kako je sjedio tamo, s njom na

krilu, drţeći njezino mlitavo malo tijelo u svom naruĉju, plaĉući

i viĉući na lokalne policajce koji ga nisu mogli razumjeti i koji

su se sada, prekasno, zbunjeno ispriĉavali: Ne, ne, Isuse blagi,

ne opet ...

PRVO POGLAVLJE

STUDENI 1989.

Zima je došla rano te godine. Već krajem mjeseca, njezine prve

izvidnice, nošene oštrim vjetrom sa sjeveroistoĉnih stepa, jurile

su preko krovova, iskušavajući obrambene snage Moskve.

Zgrada sovjetskog Glavnog štaba nalazi se na broju 19 u ulici

Frunzea, graĊevina od sivog kamena iz 1930, okrenuta licem

prema svom, mnogo modernijem osmerokatnom, višestruko

razvedenom aneksu na drugoj strani ulice. Sa svog prozora na

najvišem katu stare zgrade, sovjetski šef štaba zurio je u mećavu

iza stakla, a raspoloţenje mu je bilo isto tako sumorno kao i

nadolazeća zima.

Maršal Ivan K. Kozlov imao je šezdeset sedam godina, dvije

godine više od zakonom odreĊene starosne dobi za odlazak u

mirovinu, ali u Sovjetskom Savezu, kao i bilo gdje drugdje u

svijetu, oni koji stvaraju zakone nikad ne smatraju da bi se ti

zakoni trebali odnositi i na njih. Poĉetkom godine, Kozlov je

naslijedio ratnog veterana, maršala Akromejeva, na iznenaĊenje

većine pripadnika vojne hijerarhije. Njih su se dvojica

meĊusobno razlikovali kao kreda i sir. Dok je Akromejev bio

sitan, suhonjav intelektualac, Kozlov je bio krupan, grub,

sjedokosi div, prava vojniĉina, sin, unuk i nećak vojnika. Iako je

prije unapreĊenja bio tek treći po rangu prvi zamjenik šefa štaba,

preskoĉio je dvojicu ispred sebe, koji su se tiho povukli u

mirovinu. Svima je bilo jasno zašto je tako naglo izbio na vrh;

od 1987. do 1989. smireno je i struĉno nadzirao sovjetsko

povlaĉenje iz Afganistana, te je tu operaciju uspio izvesti bez

ikakvih skandala, znaĉajnih poraza i (što je najvaţnije) bez

objavljivanja gubitka nacionalnog obraza, iako su vilice

Alahovih vukova škljocale Rusima za petama sve do prijevoja

Salang. Tom je operacijom Kozlov stekao velike zasluge u

Moskvi i skrenuo na sebe pozornost generalnog sekretara.

Ali premda je Kozlov savjesno izvršio svoju duţnost i zasluţio

maršalsku palicu, on je takoĊer samome sebi dao zavjet: nikad

više neće svoju voljenu Sovjetsku armiju povesti u povlaĉenje -

jer, unatoĉ ustrajne i prekomjerne propagande, Afganistan je

sovjetskoj armiji donio poraz. Izgledi za nov, prijeteći poraz bili

su uzrokom njegova sumornog raspoloţenja dok je kroz

dvostruka stakla zurio u vodoravne zapuhe ledenih pahuljica

koje su povremeno prolijetale iza prozora.

Razlog za takvo raspoloţenje krio se u izvještaju što je leţao na

njegovom stolu, izvještaju koji je on osobno zatraţio od jednog

od svojih najinteligentnijih štićenika, jednog mladog general-

majora kojega je doveo sa sobom iz Kabula. Kaminsky je bio

akademac, vrstan mislilac i genijalan organizator, a maršai ga je

postavio na drugi po vaţnosti poloţaj na podruĉju transporta i

opskrbe. Poput svih iskusnih ratnika, Kozlov je znao bolje od

većine drugih kako o bitkama ne odluĉuje hrabrost i

poţrtvovnost vojnika, pa ĉak ni pamet generala, nego

opskrbljenost jedinica obiljem potrebne opreme na pravom

mjestu i u pravo vrijeme.

Maršal se još uvijek s gorĉinom sjećao kako je kao

osamnaestogodišnji regrut gledao prodor sjajno opremljenog

njemaĉkog Blitzkriega kroz linije obrane Majĉice Rusije dok je

Crvena armija, iskrvarena Staljinovim ĉistkama iz 1938,

pokušavala zastarjelim oruţjem zaustaviti nadiruću plimu.

Njegov je vlastiti otac poginuo pokušavajući zadrţati neodrţivi

poloţaj kod Smolenska, boreći se s repetirkama protiv

Guderianovih pancerskih regimenti. Idućeg puta, zakleo se

Kozlov, imat će odgovarajuću opremu i imat će je dovoljno.

Velik dio svoje vojniĉke karijere Kozlov je posvetio toj ideji i

sada ,je bio na ĉelu pet rodova sovjetske vojske: kopnene

vojske, mornarice, avijacije, strategijskih raketnih snaga i zraĉne

obrane domovine. A prema ovom izvještaju od 300 stranica koji

je leţao na njegovom pisaćem stolu, sve je njih u budućnosti

ĉekao mogući poraz.

Kozlov ga je dva puta proĉitao - tijekom noći u svom

spartanskom stanu u Kutuzovom prospektu i ponovno jutros

ovdje, u svom uredu - gdje je stigao u 7 sati i skinuo slušalicu s

telefona. Sad se okrenuo od prozora, vratio se do velikog

pisaćeg stola, postavljenog na ĉelo dugaĉkog stola za sastanke i

ponovno je proĉitao posljednjih nekoliko stranica izvještaja.

SAŢETAK. Prema tome, za nas u svemu ovome nije najbitnije

to što se predvida da će kroz dvadeset ili tridesetgodina ĉitav

planet ostati bez rezervi nafte; za nas je najbitnije to da će

Sovjetski Savez definitivno ostati bez nafte kroz sedam ili osam

godina. Objašnjenje za ovu tvrdnju nalazi se na tabeli Dokazane

rezerve, prikazanoj u prvom dijelu ovog izvještaja, a posebno u

stupcu oznaĉenom kao R/P omjer. Omjer Rezerve prema-

Proizvodnji dobio sam tako što sam uzeo godišnju proizvodnju

jedne zemlje koja proizvodi naftu i podijelio je s poznatim

rezervama te zemlje, obiĉno izraţenim u milijardama barela.

Brojke s kraja 1985 - na ţalost, morao sam koristiti podatke sa

Zapada, jer mi se još uvijek moramo oslanjati na njihove

informacije vkoliko ţelimo saznati što se stvarno zbiva u Sibiru,

unatoĉ mojim bGskim kontaktima s našom naftnom industrijom

- pokazuju da smo te godine proizveli 61 milijardu barela sirove

nafte, što nam ostavlja ĉetrnaest godina eksploatacije

iskoristivih rezervi - pod pretpostavkom da se proizvodnja ne

povećava. Medutim, to je optimistiĉka procjena, budući da je

naša proizvodnja, a time i iskorištavanje rezervi, nuţno

povećana od 1985. naovamo. Naše današnje rezerve procjenjuju

se stoga na sedam do osam godina.

Razlog povećanja potraţnje je dvojak. S jedne strane, to je

povećanje industrijske proizvodnje, uglavnom na podruĉju

potrošaĉke robe, do ĉega je došlo na zahtjev Politbiroa nakon

uvoĊenja ekonomskih reformi; s druge strane, to je energetska

neefikasnost tih industrija, ne samo tradicionalnih, nego ĉak i

novih. Naša je industrijska proizvodnja općenito energetski

rastrošna, a upotreba zastarjelih strojeva u 'mnogim dijelovima

industrije još više pojaĉava efekt potrošnje. Na primjer,

automobil proizveden u Sovjetskom Savezu teţi tri puta više od

ameriĉkog ekvivalenta - ne zbog oštrih zima, kako se to

prikazuje u javnosti, nego zato što naša metalna industrija nije u

stanju proizvesti dovoljno tanak lim zadovoljavajuće ĉvrstoće. I

tako je za proizvodnju našeg automobila potrebno više

elektriĉne energije nego na Zapadu - a to znaĉi više mazuta

utrošenog za proizvodnju elektriĉne energije - i automobil na

cesti troši više benzina od zapadnih automobila.

ALTERNATIVE. Nuklearni reaktori proizvodili su ll %

elektriĉne energije u Sovjetskom Savezu i naši su planeri

raĉunali da će do 2000. nuklearne elektriĉne centrale proizvoditi

20 % ili ĉak i više od toga. Tako je bilo do Ĉernobila. Na

nesreću, 40% naših nuklearnih kapaciteta radilo je po istom

sistemu kao centrala u Ĉernobilu. Otada su mnoge od tih

centrala morale biti zatvorene zbog modifikacija - i malo je

vjerojatno da će ikad ponovno biti stavljene u pogon - a na

drugima, koje su bile u fazi priprema ili u fazi izgradnje,

obustavljeni su radovi. Kao posljedica svega toga, naša

nuklearna proizvodnja, izraţena u postocima, umjesto da se

podvostruĉi, pala je na sedam posto i još uvijek pada.

Mi imamo najveće rezerve prirodnog plina na svijetu, ali

problem je što je glavnina rezervi plina locirana u najudaljenijim

krajevima Sibira i stoga nije dovoljno samo izvući plin iz

zemlje. Potrebna nam je, a nemamo je, razgranata infrastruktura

plinovoda i plinske mreţe da bismo taj plin dovoziti iz Sibira do

naših gradova, tvornica i elektriĉnih centrala.

Vjerojatno se sjećate da smo poĉetkom sedamdesetih godina,

kad je cijena nafte; nakon Yom Cippurskog rata, odjednom

naglo porasla, ponudili Zapadnoj Evropi dugoroĉno

snabdijevanje prirodnim plinom putem plinovoda. To bi nam

bilo omogućilo izgradnju opskrbne mreţe koja nam je potrebna,

budući da su Evropljani bili voljni Financirati tu izgradnju

plaćanjem unaprijed. MeĊutim, kako Amerika od toga ne bi

imala nikakve koristi, SAD su onemogućile tu inicijativu

prijeteći širokim rasponom komercijalnih sankcija prema

svakome tko bi suraĊivao s nama i ĉitav je projekt propao.

Danas, nakon takozvanog utapanja, takav bi projekt vjerojatno

bio politiĉki prihvatljiv, ali cijena nafte na Zapadu trenutno je

niska i nikome nije potreban naš plin. Do vremena kad će

globalna nestašica nafte ponovno natjerati cijene na Zapadu do

takve razine da će im opet zatrebati naš plin, već će odavno 6iti

prekasno za Sovjetski Savez.

I tako, nijedna od mogućih alternativa nije ostvarljiva u praksi.

Prirodni plin i nuklearna energija neće nas moći spasiti. Naša

industrija i industrije naših partnera koji su energetski ovisni o

nama, najvećim su dijelom nerazrješivo vezane za naftna goriva

i naftne derivate.

Saveznici. Kratka usputna napomena u vezi s našim saveznicima

u Srednjoj Evropi, drţavama koje zapadna propaganda naziva

našim satelitima, lako njihova ukupna produkcija - glavnina koje

dolazi s malog naftonosnog polja kod Ploestija u Rumunjskoj -

dostiţe 2 milijarde barela godišnje, to je kap u moru u usporedbi

s njihovim potrebama. Ostatak dobivaju od nas i to je jedna od

veza koja ih drţi uz nas. Istina je, u nastojanju da smanjimo

njihovu potraţnju od nas, mi smo sankcionirali nekoliko

ugovora na bazi trampe izmeĊu njih i Srednjeg istoka. Ali

ukoliko bi oni ikad postigli nezavisnost od nas u vezi s n~om,

što bi znaĉilo da bi postali ovisni o Zapadu, sasvim sigurno bi

postalo samo pitanje vremena, i to kratkog vremena, prije nego

što bi Istoĉna Njemaĉka, Poljska, Ĉehoslovaĉka, MaĊarska pa

ĉak i Rumunjska potpale pod utjecaj kapitalistiĉkog bloka. Da i

ne spominjem Kubu.

Zakljuĉak ...

Maršal Kozlov podigne glavu i pogleda u sat na zidu. Jedanaest

sati. Sad bi nekako trebala zapoĉeti ceremonija na aerodromu.

Odluĉio je da ne ode tamo. Nije imao nikakve namjere plesati

oko Amerikanaca. Protegnuo se, ustao i otišao opet do prozora,

noseći sa sobom izvještaj Kaminskog. Izvještaj je još uvijek

nosio naznaku Strogo povjerljivo i Kozlovu je sad bilo jasno da

će ga i dalje morati zadrţati pod tom klasifikacijom. Informacije

koje je izvještaj sadrţavao bile su odveć eksplozivne da bi

slobodno mogle kruţiti po zgradi Glavnog štaba.

Do prije nekog vremena, bilo koji štabni oficir koji bi ovako

otvoreno pisao kao Kaminski, mogao bi mjeriti trajanje svoje

karijere u mikronima, ali Ivan Kozlov, iako tvrdoglavi

tradicionalist na gotovo svim podruĉjima, nikaĊ nije kaţnjavao

iskrenost. To je otprilike bilo jedino što je cijenio kod

generalnog sekretara; premda mu se nisu svidale njegove

novotarije o televizijskim prijemnicima za seljake i strojevima

za pranje rublja za domaćice, morao je priznati da Mihailu

Gorbaĉovu moţeš reći što misliš i ne moraš se bojati da ćeš

dobiti kartu za Jakutiju u jednom smjeru.

Izvještaj je za njega bio pravi šok. On je znao da stvari u

privredi ne idu ništa bolje nakon uvoĊenja perestrojke, nego što

su išle prije toga, ali je kao vojnik ĉitav ţivot proveo zatvoren u

okvire vojne hijerarhije, a vojska je oduvijek imala prvenstvo u

korištenju resursa, kako materijalnih, tako i tehnoloških, što je

vojsku ĉinilo jedinim podruĉjem sovjetskog ţivota gdje se u

praksi mogla primjenjivati kontrola kvalitete. Ĉinjenica da su

civilna sušila za kosu bila smrtonosna i da su cipele propuštale

vodu, nije bila njegov problem. A sad je pred sobom imao krizu,

oĊ koje neće moći biti iskljuĉena ĉak ni vojska. Znao je da se

pravi ţalac krije u zakljuĉku izvještaja. Stojeći ispred prozora,

nastavio je ĉitati.

ZAKLJUĈAK. Pred nama su samo ĉetiri perspektive i sve su

krajnje sumorne.

(1) Moţemo nastaviti s vlastitom naftnom proizvodnjom na

sadašnjoj razini, svjesni da ćemo zalihe iscrpjeti kroz najviše

osam godina, te se nakon toga pojaviti na svjetskom naftnom

trţištu kao kupac. To ćemo, u tom sluĉaju, uĉiniti u najgorem

mogućem trenutku, upravo kad globalne cijene nafte zapoĉnu

svoj nemilosrdni i neizbjeţni uspon do nemogućih visina.

Kupovati pod takvim uvjetima makar samo dio naših potreba,

iscrpjet će sve naše zalihe konvertibilne valute, kao i prihode od

sibirskog zlata i dijamanata, što znaĉi da nam neće ostati ništa za

uvoz ţita i visoke tehnologije koja predstavlja glavni stup

industrijske modernizacije kojom je opsjednut Politbiro.

Naš poloţaj nećemo moći olakšati dogovorima o meĊusobnoj

razmjeni, odnosno trampi. Preko 55% svjetskih rezervi nafte

nalazi se u pet zemalja Srednjeg istoka, a potrebe njihovog

domaćeg trţišta gotovo su zanemarive u odnosu na njihove

resurse i uskoro će opet oni diktirati uvjete. Na nesreću, osim

oruţja i nekih sirovina, mi nemamo što ponuditi Srednjem istoku

pa prema tome ne moţemo raĉunati da ćemo na taj naĉin dobiti

od njih naftu za naše potrebe. Morat ćemo plaćati za nju

ĉvrstom, zdravom valutom, a to ne moţemo.

Na kraju, tu je i strategijski rizik koji sobom nosi ovisnost o

vanjskim izvorima nafte, a taj je rizik još veći ako se ima na umu

karakter i povijest ovih pet srednjoistoĉnih drţava.

2) Moţemo popraviti i modernizirati naša postojeća postrojenja

za proizvodnju nafte, kako bismo postigli veću efikasnost i time

smanjili potrošnju. Naša su naftna postrojenja zastarjela i

općenito dotrajala, a naše potencijale iz glavnih rezervoara

stalno umanjuje prekomjerna dnevna proizvodnja. (Na primjer,

prema današnjim cijenama, mi na našim najboljim naftnim

poljima trošimo 3 ameriĉka dolara da izbjegnemo I ameriĉki

dolar gubitka proizvodnje. Naše rafinerije troše prosjeĉno tri

puta više energije za proĉišćenog goriva od ameriĉkih

rafinerija.) Morali bismo iz temelja reorganizirati sva naša

naftna polja, rafinerije i mreţu naftovoda. Time bismo postigli

uštede, s kojima bismo osigurali vlastitu naftu za još jedno

dodatno desetljeće. Ali morali bismo poĉeti odmah, a sredstva

potrebna za takvu reorganizaciju bila bi astronomska.

3) Mogli bismo sve napore usmjeriti na popravljanje i

moderniziranje naše tehnologije za vaĊenje nafte ispod mora.

Arktik je podruĉje koje najviše obećava u pogledu nalaţenja

novih izvora nafte, ali problemi eksploatacije su još zamašniji od

onih u Sibiru, ne postoji uopće nikakva infrastruktura za

dopremu nafte od izvora do korisnika, a programi istraţivanja

zaostaju pet godina za planom. Ponovno, sredstva koja bi ovdje

trebalo uloţiti, bila bi jednostavno golema.

4) Mogli bismo se vratiti prirodnom plinu, budući da su rezerve

kojima raspolaţemo, kako je već reĉeno, najveće na svijetu,

praktiĉki neograniĉene. Ali i tu je nuţno investirati golema

sredstva u tehniku vaĊenja, tehnologiju, kvalificiranu radnu

snagu, u plinovodnu infrastrukturu i konverziju stotine tisuća

industrijskih postrojenja na upotrebu plina.

Na kraju, nuţno se postavlja pitanje odakle uzeti sredstva koja

se spominju u opcijama 2, 3 i 4? S obzirom da smo prisiljeni

koristiti devize za uvoz ţita i s obzirom na odluku Politbiroa da

ostatak utroši na uvoz visoke tehnologije, sredstva bi oĉigledno

trebaIo pronaći u unutrašnjim rezervama. A s obzirom na to da

je Politbiro kao jedan od najvaţnijih ciljeva

odredio modernizaciju industrije, vjerojatno bi mogli doći u

napast da ta sredstva potraţe u vojnom budţetu.

. S poštovanjem, druţe maršale, PJOTR V. KAMINSKI

(general-major)

Maršal Kozlov tiho opsuje, zatvori dosje i zagleda se dolje na

ulicu. Mećava je prestala, ali vjetar je još uvijek oštro puhao;

mogao je vidjeti kako osam katova niţe sitne figure pješaka ţure

niz ulicu Frunzea pognutih glava, pridrţavajući rukama kape sa

spuštenim štitnicima za uši. .

Prošlo je gotovo ĉetrdeset i pet godina otkako je Kozlov, kao

dvadesetdvogodišnji poruĉnik motoriziranih strijelaca, ušao u

Berlin pod vodstvom Ĉujkova i popeo se na krov Hitlerove

Reichskanzle da zbaci s nje posljednju nacistiĉku zastavu.

Njegova fotografija, u trenutku dok skida zastavu, nalazila se

ĉak u mnogim povijesnim knjigama i udţbenicima. Otada se

Kozlov probijao prema vrhu, korak po korak, sluţeći u

Madarskoj za vrijeme pobune 1956, na rijeci Usuri koja

predstavlja granicu s Kinom, na garnizonskoj duţnosti u Is-

toĉnoj Njemaĉkoj, zatim ponovno na Dalekom istoku, u Ha-

barovsku, pa u Oblasnoj vrhovnoj komandi Jug u Bakuu, te

napokon u Glavnom štabu. Pošteno je zaradio svoje ĉinove,

smrzavao se u ledenim noćima na dalekim isturenim poloţajima

sovjetske imperije; razveo se od jedne ţene koja je odbila poći s

njim i pokopao drugu koja je umrla na Dalekom istoku. Doţivio

je da mu se kći uda za rudarskog inţenjera, a ne za vojnika, kako

se nadao i doţivio je da mu sin kao svoj ţivotni poziv odbije

sluţbu u armiji. Proţivio je tih ĉetrdeset pet godina gledajući

kako sovjetska armija izrasta u ovo što je danas, a što je po

njegovu mišljenju bila najbolja borbena snaga na ĉitavom

planetu, u potpunosti odana obrani rodine, voljene domovine, i

uništenju njezinih neprijatelja.

Poput mnogih tradicionalista, Kozlov je vjerovao da će jednog

dana to oruţje, koje je radni narod svojim trudom priskrbio

njemu i njegovim vojnicima, morati biti upotrijebljeno

i neka bude proklet ako dopusti da bilo kakve okolnosti ili bilo

koji ljudi osujete njegovu voljenu armiju dok on njome

zapovijeda. Kozlov je bio apsolutno odan Partiji - ne bi bio tu

gdje je bio, da nije bilo tako = ali ako bilo tko, pa ĉak i ovi ljudi

koji su sada na ĉelu Partije, zamišlja da moţe skresati vojni

budţet i oduzeti vojsci milijarde rubalja, onda će on moţda

morati izvršiti perestrojku svoje odanosti tim ljudima.

Što je više razmišljao o zakljuĉnim stranicama izvještaja, sve mu

se više ĉinilo da je Kaminski, premda nedvojbeno inteligentan,

previdio moguću petu opciju. Ako bi Sovjetski Savez mogao

preuzeti politiĉku kontrolu nad nekim obilatim izvorom nafte,

nad nekim dijelom teritorija izvan svojih granica... ako bi mogao

dobiti ekskluzivitet na uvoz te nafte po cijenama koje bi mogao

platiti, to jest, ako bi mogao diktirati cijene... i postići to prije

nego što iscrpi zalihe vlastite nafte...

Kozlov odloţi izvještaj na stol za sastanke i prijede preko sobe

do karte svijeta koja je prekrivala pola zida nasuprot prozorima.

Pozorno ju je prouĉavao dok su se kazaljke na satu polako

pribliţavale podnevu. I uvijek mu se ponovno pogled vraćao na

jedan odreĊeni dijelić zemaljske površine. Napokon se vratio do

pisaćeg stola, ponovno ukljuĉio interkom i pozvao svog

adutanta.

- Pozovite majora Zemskova da odmah dode do mene - reĉe.

Potom sjedne u stolicu s visokim naslonom iza pisaćeg stola,

dohvati daljinski upravljaĉ i ukljući televizijski prijemnik na

stalku, lijevo od pisaćeg stola. Na ekranu se polako izoštri slika

s Prvog kanala, obećani prijenos uţivo s Vnukova, aerodroma

rezerviranog za visoke funkcionare u blizini Moskve.

Ameriĉki avion US Air Force One stajao je na pisti, napunjen

gorivom i spreman za polijetanje. Bio je to novi Boeing 747,

koji je ranije te godine zamijenio stari, zastarjeli 707 i koji je

udaljenost izmeĊu Moskve i Washingtona mogao prijeći bez

spuštanja, što stari 787 ne bi nikad mogao. Vojnici iz 89.

zrakoplovnog puka, koji ĉuva i odrţava predsjedniĉki avion u

Zraĉnoj bazi Andrews, stajali su oko aviona za sluĉaj da

neki pretjerano gorljivi Rus pokuša . prići dovoljno blizu da

zakaĉi nešto za njega ili da jednostavno poviri unutra. Medutim,

Rusi su se ponašali kao savršeni dţentlmeni, a takvi su bili i

tijekom sva tri dana koliko je trajao posjet ameriĉkog

predsjednika.

Nekoliko metara ispred vrška krila stajao je podij s uzdignutom

govornicom u središtu. Za govornicom je stajao generalni

sekretar Komunistiĉke partije Sovjetskog Saveza, Mihail

Sergejeviĉ Gorbaĉov, privodeći kraju svoj pozdravni govor.

Pokraj njega, gologlav, prosijede kose rašĉupane oštrim vjetrom,

sjedio je njegov gost, John J. Cormack, predsjednik Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava. Desno i lijevo od njih dvojice bili su

poredani dvanaestorica ĉlanova Politbiroa.

Ispred podija stajala je rastegnuta linija poĉasne straţe milicije,

civilne policije ministarstva unutrašnjih poslova, MVD-a; i

druga linija ljudi iz Upraviteljstva pograniĉne straţe koje

pripada KGB-u. U pokušaju da se ublaţi strogo sluţbena

atmosfera ispraćaja, na ĉetvrtoj strani velikog pravokutnika

stajala je grupa od dvije stotine inţenjera, tehniĉara i drugih

pripadnika aerodromskog osoblja. MeĊutim, ţarišnu toĉku za

govornika predstavljala je baterija televizijskih kamera,

fotoreportera i novinara, postavljenih izmeĊu dvije linije

poĉasne straţe. Jer ovo je bila vrlo znaĉajna prigoda.

Ubrzo nakon svoje inauguracije u sijeĉnju, John Cormack,

neoĉekivani pobjednik na izborima u studenom prošle godine,

izrazio je ţelju da se sastane sa sovjetskim liderom i pripravnost

da zbog tog sastanka otputuje u Moskvu. Mihail Gorbaĉov nije

oklijevao s pristankom i na svoje veliko zadovoljstvo, u ova

protekla tri dana otkrio je da je ovaj visok, ozbiljan ali u osnovi

ĉovjekoljubiv ameriĉki akademiĉar, po svemu sudeći, ĉovjek s

kojim se - kako bi rekla gospoda Thatcher - »moţe praviti

biznis«.

I tako je odluĉio preuzeti rizik, suprotno savjetima svojih

ideologijskih savjetnika i savjetnika u pitanjima sigurnosti.

Pristao je na osobni zahtjev ameriĉkog predsjednika da mu

dopuste da se obrati graĊanima Sovjetskog Saveza preko

televizije u izravnom prijenosu, a da prethodno ne mora

podnijeti svoj govor na uvid i odobrenje; Praktiĉki, sovjetska

televizija nikad ništa ne prenosi »uţivo«; gotovo sve što se na

njoj prikazuje briţljivo je montirano, pripremljeno, proĉišćeno i

napokon odobreno kao pogodno za konzumiranje.

Prije nego što je pristao na Cormackov neobiĉan zahtjev, Mihail

Gorbaĉov se konzultirao sa struĉnjacima drţavne televizije. Njih

je taj zahtjev iznenadio kao i njega, ali su mu odmah ukazali na

to da će, kao prvo, Amerikanca moći razumjeti samo mali broj

sovjetskih graĊana, dok će ostali ĉekati prijevod (a prijevod se

moţe »proĉistiti«, ukoliko Amerikanac ode predaleko) i kao

drugo, Amerikanĉev se govor moţe prebaciti »na relej«, tako da

prijenos ustvari kasni nekoliko sekundi (slika i ton) pa ukoliko

stvarno pretjera, moţe naglo doći do smetnji i prekida prijenosa.

Na kraju su se dogovorili da će generalni sekretar, ako bude htio

da doĊe do prekida, poĉešati bradu kaţiprstom, a za ostalo će se

pobrinuti tehniĉari. Ovaj dogovor, dakako, nije vaţio za tri

ameriĉke televizijske ekipe, ni za britanski BBC, ali to nije bilo

ni vaţno jer njihov materijal ionako nikad neće doprijeti do

sovjetskih graĊana.

Završavajući govor izrazima dobre volje prema ameriĉkom

narodu i nade u miroljubivu suradnju izmeĊu Sjedinjenih

Drţava i Sovjetskog Saveza, Mihail Gorbaĉov se okrene prema

svome gostu. John Cormack ustane. Rus pokaţe rukom na

govornicu i mikrofon, te se odmakne, sjedajući na stolicu lijevo

od središnje toĉke podija. Ameriĉki predsjednik stane ispred

mikrofona. Nije imao nikakve vidljive bilješke. Samo je podigao

glavu, zagledao se ravno u kameru sovjetske televizije i poĉeo

govoriti.

- Muţevi, ţene i djeco Sovjetskog Saveza, ĉujte me.

U svom uredu, maršal Kozlov se naglo trgne prema naprijed i

pozorno se zagleda u ekran. Na sveĉano ukrašenom podiju,

obrve Mihaila Gorbaĉova trznu se jednom, ali se generalni

sekretar odmah uspio pribrati. U kabini iza sovjetske kamere,

mlaĊić koji je lako mogao proći za studenta s Harvarda, prekrije

rukom mikrofon i promrmlja nešto upitnim

tonom jednom višem sluţbeniku koji je stajao pokraj njega, na

što ovaj zatrese glavom. Naime, John Cormack nije govorio

engleski; on se sovjetskom narodu obratio na teĉnom ruskom.

Iako nije govorio ruski, Cormack je prije dolaska u Sovjetski

Savez, u tišini svoje spavaće sobe u Bijeloj kući memorirao

govor od 500 rijeĉi na ruskom, vjeţbajući uz pomoć

magnetofona i struĉnjaka za ruski jezik, sve dok ga nije mogao

izgovoriti potpuno teĉno i sa savršenim naglaskom, a da pritom

nije razumio ni rijeĉi od onoga što je govorio. To je ĉak i za

bivšeg profesora Ivy League bio pothvat vrijedan divljenja.

- Prije pedeset godina, vaša je zemlja, vaša voljena domovina,

napadnuta i uvuĉena u rat. Vaši su se muţevi borili i umirali kao

vojnici ili su ţivjeli poput vukova u rodnim šumama. Vaše ţene

i djeca skrivali su se po podrumima i hranili se otpacima.

Milijuni su izgubili ţivote. Zemlja je bila razorena. Iako se tako

nešto nikad nije dogodilo mojoj domovini, dajem vam rijeĉ da

mogu razumjeti koliko vi morate mrziti rat i bojati se da se to ne

ponovi.

- Kroz proteklih ĉetrdeset pet godina, mi smo jedni i drugi, Rusi

i Amerikanci, sagradili zidove izmeĊu nas, uvjeravajući sami

sebe kako su oni drugi budući agresori. I sagradili smo brda -

brda od ĉelika, topova, tenkova, brodova, aviona i bombi. I brda

od laţi, koje su se gomilale, sve više i više, kako bismo

opravdali brda ĉelika. Ima ljudi koji govore da nam je to oruţje

potrebno jer ćemo ga jednog dana zatrebati da uništimo jedni

druge.

- Nu, ja skaţu: mi poidjom drugim putjom.

Medu slušateljima na aerodromu Vnukovo ĉuo se gotovo glasan

uzdah iznenaĊenja. Izrekavši: - Ali ja kaţem, mi ćemo/moramo

poći drugim putem - predsjednik Cormack posudio je ĉuvenu

Lenjinovu reĉenicu koju u Sovjetskom Savezu zna svaki

osnovac. Na ruskom rijeĉ putja znaĉi »cesta«, »staza«, »put ili

pravac koji treba slijediti«. Cormack se zatim nastavio igrati

znaĉenjima rijeĉi »put«.

- Mislim na put postupnog razoruţanja i mira. Svi mi

imamo samo jednu planetu, jednn prekrasnu planetu, da na njoj

ţivimo. Moţemo na njoj zajedno ţivjeti ili zajedno umrijeti.

Vrata ureda maršala Kozlova tiho se otvore i zatvore. Jedan

oiicir od kojih pedesetak godina, još jedan od Kozlovljevih

štićenika i briljantan planer, stao je kraj vrata i šutke se zagledao

u ekran u uglu sobe. Ameriĉki je predsjednik završavao svoj

govor.

- Taj put neće biti lak. Bit će pun rupa i kamenja. Ali na kraju

tog puta ĉeka nas mir i sigurnost za oba naša naroda. Jer ako

jedni i drugi imamo dovoljno oruţja da se obranimo, ali ne i da

napadnemo jedni na druge, i ako jedni i drugi to znamo i

dopustimo drugoj strani da se u to uvjeri, onda moţemo našoj

Ċjeci i unucima ostaviti svijet, istinski osloboĊen onog uţasnog

straha koji smo mi upoznali tijekom proteklih pedeset godina.

Ako ste vi spremni poći sa mnom tim putem, onda ću ja, u ime

ameriĉkog naroda, poći njime zajedno s vama. U potvrdu ovih

mojih rijeĉi, Mihaile Sergejeviĉu, pruţam vam ruku.

Predsjednik Cormack se na to okrene Gorbaĉovu i ispruţi desnu

ruku. Iako je i sam bio pravi struĉnjak za nastupe pred javnošću,

Rus nije imao drugog izbora nego da ustane i pruţi mu svoju

ruku. A zatim, uz široki osmijeh, zagrli Amerikanca lijevom

rukom.

Rusi su ĉudan narod, sposobni da podlegnu paranoji i

ksenofobiji, ali isto tako sposobni da pokaţu veliku

emocionalnost. Aerodromsko osoblje prvo je prekinulo tišinu.

Poĉeli su oduševljeno pljeskati, zatim klicati i poslije nekoliko

sekunda poletjele su u zrak krznene šapke kad su se civili inaĉe

izdrilani do savršenstva - prepustili nekontroliranom

oduševljenju. Ubrzo su im se pridruţili pripadnici milicije:

hvatajući puške lijevom rukom u stavu »voljno“. poĉeli su

mahati svojim sivim kapama, obrubljenim crvenim vrpcama i

uzbuĊeno klicati.

Pripadnici snaga osiguranja KGB-a pogledavali su prema svom

vrhovnom komandantu, generalu Vladimiru Krjuĉkovu,

predsjedatelju KGB-a. Pomalo zbunjeni, ĉlanovi Politbiroa su

ustali i takoĊer poĉeli pljeskati. Pripadnici pograniĉnih straţa su

to shvatili kao signal (pogrešno, kako se kasnije ispostavilo) i

poveli se za primjerom milicije. Širom zemlje, preko pet

vrernenskih zona, 80 milijuna sovjetskih muškaraca i ţena na

sliĉan je naĉin izraţavalo svoje oduševljenje.

- Ĉort vazmi ... - Maršal Kozlov posegne za daljinskim

upravljaĉem i iskljuĉi televizor.

- Naš voljeni generalni sekretar - promrmlja uliziĉki general-

major Zemskov. Maršal mrgodno kimne glavom nekoliko puta.

Prvo sumorna upozorenja u izvještaju Kaminskog i sad ovo. On

ustane, obiĊe oko pisaćeg stola i dohvati izvještaj.

- Uzet ćete ovo i proĉitati - reĉe. - To je strogo povjerljiv

materijal i takav mora ostati. Postoje samo dva primjerka. Drugi

je kod mene. Posebno obratite pozornost na ono što Kaminski

kaţe u zakljuĉku.

Zemskov kimne. Po maršalovom natmurenom izgledu

pretpostavljao je da je u pitanju nešto više od pukog ĉitanja

izvještaja. Zemskov je prije dvije godine bio obiĉan pukovnik

kad ga je maršal Kozlov zapazio prilikom posjeta vjeţbama

Komandnog poloţaja u Istoĉnoj Njemaĉkoj.

Vjeţbe su ukljuĉivale menevre izmeĊu Grupacije sovjetskih

vojnih snaga u Njemaĉkoj, s jedne strane i jedinica

istoĉnonjemaĉke Narodne armije, s druge strane. Nijemci su

igrali ulogu ameriĉkih invazora i u prethodnim su manevrima

uvijek nadmoćno pobjeĊivali sovjetsku braću po oruţju. Ovog

puta su ih Rusi prstenasto okruţili, a ĉitavu je vjeţbu u

potpunosti planirao Zemskov. Ĉim je dobio postavljenje u

Glavni štab u ulici Franzea, Kozlov je odmah pozvao briljantnog

planera i ukljuĉio ga u krug svojih najuţih suradnika. Sada je

svog mlaĊeg oficira poveo do karte na zidu.

- Kad završite s ĉitanjem izvještaja, pripremit ćete nešto kao

Plan za sluĉaj izvanrednih okolnosti. Ustvari, razradit ćete do

detalja, do posljednjeg vojnika, topa i metka, plan za vojnu

invaziju i okupaciju jedne strane zemlje. Taj posao morate

završiti za najviše dvanaest mjeseci.

General-major Zemskov zaĉuĊeno podigne obrve.

- Ne. treba mi toliko vremena, druţe maršale. Imam na

raspolaganju...

- Imate na raspolaganju samo svoje oĉi, ruke i mozak. Ni sa kim

se ne smijete konzultirati, ni sa kim o tome ne smijete

razgovarati. Svaki djelić informacije koji vam bude potreban,

morat ćete pribaviti krišom. Radit ćete sami, bez iĉije pomoći.

To će potrajati mjesecima i na kraju mora postojati samo jedan

primjerak.

- Razumijem, a ta zemlja je ... Maršal tucne prstom po karti.

- Ovdje. Jednog dana, ova zemlja mora pripasti nama.

Houston, prijestolnica ameriĉke naftne industrije, a neki kaţu i

svjetsko središte za sve poslove u vezi s naftom, neobiĉan je

grad utoliko što nema jedno, nego dva središta. U njegovom

istoĉnom dijelu nalazi se Centar, trgovinsko, bankarsko,

korporacijsko i industrijsko središte, raspoznatljivo iz daljine

kao skupina svjetlucavih nebodera što se s bezliĉne jugozapadne

teksaške ravnice diţu prema blijedo-plavom nebu. U zapadnom

je dijelu Galleria, središte s trgovinama, restoranima i mjestima

za zabavu, kojim dominiraju neboderi Post Oak, Westin i

Transco, a u njegovom je sklopu takoĊer i najveći trgovaĉki

centar na svijetu smješten pod jednim krovom - glasovita

Galleria.

Dva srca grada zure jedno u drugo preko šest i pol kilometara

predgraĊa s prizemnim, obiteljskim kućama i parkovima, nalik

na dva revolveraša koji su se pripremili za dvoboj, ali se nikako

ne mogu odluĉiti da zapucaju.

U arhitektonskom smislu Centrom dominira najviši neboder,

Texas Commerce, sedamdeset pet katova sivog mramora i

tamnosivog stakla. Sa svojih 327 metara, to je najviša gradevina

zapadno od Mississippija. Drugi je po visini neboder Allied

Bank, uska zgrada od zelenog, reflektirajućeg stakla, koja se

završava u šiljak, visoka šezdeset i pet katova. Oko njih stoji

dvadesetak drugih nebodera razliĉitih arhitektonskih oblika: od

neogotiĉkih svadbenih torti i blistavih, staklenih »olovaka« do

krajnje neobiĉnih arhitektonskih fantazija.

Mrvicu niţa od nebodera Allied .Bank stoji zgrada Pan-Global

korporacije, u kojoj deset najviših katova zauzimaju uredi

graditelja zgrade i vlasnika kompanije Pan-Global Oil

Corporation, dvadeset osme po veliĉini naftne kompanije u

Americi i devete u Houstonu. S ukupnom aktivom od 3 milijarde

i 250 milijuna dolara Pan-Global je u Houstonu slabija jedino od

Shella, Tennecoa, Conocoa, Enrona, Coastala, Texas Easterna,

Transcoa i Pennzoila. MeĊutim, u jednome se razlikovala od

svih drugih: kompaniju je još uvijek posjedovao i njome

upravljao njezin prvobitni osnivaĉ. Imao je akcionare i upravni

odbor, ali je zadrţao kontrolu i neograniĉenu moć unutar vlastite

korporacije.

Dvanaest sati nakon što je maršal Kozlov dao instrukcije svom

naĉelniku planskog odjeljenja i osam vremenskih zona zapadno

od Moskve, Cyrus V. Miller stajao je kraj prozora, koji je sezao

od poda do stropa, u svorn apartmanu na vrhu vlastite zgrade i

gledao prema zapadu. Šest kilometara dalje, stajao je Transco

neboder i zurio natrag u njega kroz popodnevnu maglicu kasnog

studenoga. Cyrus Miller ostade još neko vrijeme tako stajati, a

onda se preko debelog ćilima vrati do svog pisaćeg stola i

ponovno se zadubi u izvještaj koji je na njemu leţao.

Još prije ĉetrdeset godina, kad je tek poĉeo prosperirati, Miller

je nauĉio da informacija znaĉi moć. Znanje o onom što se

dogaĊa, ili još vaţnije, a onom što će se dogoditi, daje ĉovjeku

više moći od politiĉkog poloţaja ili ĉak novca. Kad je došao do

te spoznaje, zasnovao je unutar svoje rastuće korporacije Odsjek

za istraţivanje i statistiku, te ga popunio najsposobnijim i

najinteligentnijim analitiĉarima koji su izlazili s ameriĉkih

sveuĉilišta. S dolaskom kompjutorske ere, Miller je opremio

svoj IS odsjek najpotpunijim bankama podataka, u kojima je bila

pohranjena golema zbirka informacija o naftnoj i drugim

industrijama, o komercijalnim potrebama, nacionalnoj

ekonomiji, trţišnim trendovima, znanstvenim dostignućima i o

ljudima - o stotinama tisuća ljudi najrazliĉitijih poziva i

poloţaja, koji bi mu moţda, nekim sluĉajem, jednog dana mogli

biti od koristi.

Izvještaj koji je ĉitao došao je od Dixona, mladog analitiĉara

prodorne inteligencije s diplomom Teksaškog drţavnog

sveuĉilišta, kojega je Miller zaposlio prije deset godina i koji se

razvijao zajedno s kompanijom, Bez obzira na veliku plaću koju

je Dixon od njega dobivao, razmišljao je Miller, mladi se

analitiĉar nije trudio da ga umiri svojim izvještajem. Ali Miller

je to cijenio. Ponovno je, po peti put, poĉeo ĉitati Dixonov

zakljuĉak.

Sve se na kraju svodi na to, gospodine, da slobodnom svijetu

polako ponestaje nafte. Zasad ta ĉinjenica nije uoĉljiva širokim

masama ameriĉkih graĊana, zahvaljujući ustrajnoj odluĉnosti

vlade da odrţi akciju kako se sadašnja situacija „obilja jeftine

nafte“ moţe nastaviti u beskonaĉnost.

Dokaz za tvrdnju kako nam ponestaje nafte nalazi se na tabeli

globalnih naftnih rezervi u prvom dijelu izvještaja. Od ĉetrdeset

i jedne zemlje, koliko ih danas proizvodi naftu, samo deset njih

raspolaţu poznatim rezervama koje prelaze granicu od trideset

godina. Ĉak je i to optimistiĉka slika stvarne situacije. Tih

predviĊenih trideset godina podrazumijevaju nastavak

proizvodnje na današnjoj razini. Ĉinjenica je, meĊutim, da se

potrošnja, pa prema tome i vaĊenja nafte, stalno povećava, a

kako će proizvoĊaĉi s manjim rezervama postupno otpadati,

vaĊenje iz preostalih rezervi će se sve više povećavati kako bi se

nadoknadio manjak. Stoga je sigurnije pretpostaviti da će

rezerve svih proizvodaĉa, osim spomenutih deset zemalja,

potrajati još dvadeset godina.

Jednostavno ne postoji nikakav naĉin kako bismo se na vrijeme

mogli prebaciti na alternativne izvore energije. Kroz slijedeća tri

desetljeća slobodni svijet mora osigurati dovoljno nafte ili će se

suoĉiti s ekonomskom propašću.

Poloţaj u kojem se nalazi Amerika ubrzo bi mogao

postati katastrofalan. Tijekom razdoblja kad su nacije OPEC-a

natjerale cijene sirove nafte s 2 dolara po barelu na 40 dolara po

barelu, ameriĉka je vlada opravdano potiCala domaću naftnu

industriju na istraţivanje, otkrivanje, vaĊenje i rafiniranje

maksimalno mogućih koliĉina nafte iz domaćih rezervi. Nakon

samouništenja OPEC-a i povećanja proizvodnje Saudijske

Arabije iz 1985, Washington je jednostavno pustio da se zemlja

kupa u nerealno jeftinoj nafti sa Srednjeg istoka i potpuno

zanemario domaću industriju. Ova će nas kratkovidnost skupo

koštati.

Ameriĉka je reakcija na jeftinu naftu bila povećana potraţnja,

povećanje uvoza sirove i preraĊene nafte, smanjenje proizvodnje

domaće industrije, potpun prekid istraţivaĉkih radova, te

masovno zatvaranje rafinerija i porast nezaposlenosti, gori od

onog iz 1932. godine. Ĉak i kad bi Amerika sada poĉela s

nekakvim udarnim programom, s golemim investicijama i

velikim saveznim premijama, potrajalo bi najmanje deset godina

dok bi se ponovno osposobilo dovoljno kvalificirane radne

snage, dok bi se ponovno proizveli ili prikupili potrebni strojevi

i dok bi se proizvodnja dovela do takve razine koja bi nam

omogućila da sadašnju potpunu ovisnost o Srednjem istoku

svedemo na relativno bezopasne razmjere. Za sada nema

nikakovih indikacija da Washington namjerava potaknuti takvo

oţivljavanje domaće naftne proizvodnje.

Za ovakav svoj stav Washington navodi tri razloga - sva tri

pogrešna.

(a) Troškovi pronalaţenja nove ameriĉke nafte iznosili bi 20

dolara po barelu, dok proizvodni troškovi saudijsko/kuwajtske

nafte iznose 10 - 15 centi, a mi je kupujemo po cijeni od 16

dolara po barelu. Pretpostavlja se da će se to nastaviti do u

beskonaĉnost. Neće.

(b) Pretpostavlja se da će Arapi, a pogotovo Saudijci, nastaviti

kupovati astronomske koliĉine ameriĉkog

oruţja, tehnologije, roba i usluga za potrebe svoje vlastite

društvene i obrambene infrastrukture, te da će tako nastaviti kod

nas reciklirati svoje petrodolare. Neće. Njihova je infrastruktura

praktiĉki potpuna, oni se jednostavno više ne mogu sjetiti na što

bi još mogli potrošiti svoje dolare, a njihovi nedavni (1986. i

1988) ugovori o kupnji lovaĉkih aviona tipa Tornado od Velike

Britanije, gurnuli su nas na drugo mjesto na listi opskrbljivaĉa

oruţjem.

(c) Pretpostavlja se da su srednjo-istoĉna kraljevstva i sultanati

naši dobri i lojalni saveznici koji se nikad neće okrenuti protiv

nas i ponovno podići cijene, te da će njihovi vladari zauvijek

ostati na vlasti. Što se tiĉe onog prvog, njihovo otvoreno

ucjenjivanje Amerike u razdoblju od 1973. do 1985. jasno

pokazuje koliko je njima stvarno stalo do nas, a što se tiĉe

drugog - na jednom tako nestabilnom podruĉju, kao što je

Srednji istok, ne postoji takav reţim koji ne bi mogao biti srušen

za manje od tjedan dana.

Miller je zurio u stranice izvještaja. Nije mu se sviĊalo ono što

je proĉitao, ali znao je da je sve to istina. Kao jedan od domaćih

proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa sirove nafte, on je osobno pretrpio

okrutne udarce (kako je on na to gledao) tijekom protekle ĉetiri

godine, a sva nastojanja lobbyja ameriĉke naftne industrije u

Washingtonu nisu uspjela pridobiti Kongres da naftašima

dopusti zakup zemljišta u Arctic National Wildlife Rangeu,

pojasu zaštićene prirode na Aljasci, iako na tom podruĉju

postoje najveći izgledi za otkrivanje novih, bogatih nalazišta.

Miller je mrzio Washington i sve što je iz njega dolazilo.

Pogledao je na sat. Pola pet. On pritisne prekidaĉ na stolu i na

drugoj strani sobe dio zidne obloge od tikovine bešumno klizne

u stranu i otkrije ekran televizora u boji, promjera 56 cm. Miller

odabere kanal, na kojem je CNN prikazivala vijesti i upravo je

stigao na vrijeme pogledati glavnu vijest dana.

Air Force One visio je u zraku iznad piste u zrakoplovnoj bazi

Andrews izvan Washingtona, doimljući se kao da je obješen o

neko nevidljivo uţe, sve dok mu kotaĉi nisu blago dotaknuli

asfalt i avion se ponovno našao na ameriĉkom tlu. Dok je avion

usporavao i skretao na stazu za rulanje, dugaĉku 1600 metara,

koja ga je vodila natrag do aerodromskih zgrada, sliku aviona

zamijenilo je lice brbljavog reportera koji je opet ponavljao

priĉu o predsjednikovom govoru pred odlazak iz Moskve,

dvanaest sati ranije.

Kao da ţeli potvrditi reporterove rijeĉi, ekipa CNN-a iskoristila

je deset minuta, koliko je trebalo ĉekati da se avion zaustavi, te

ponovno prikazala snimku govora predsjednika Cormacka, s

titlovima na engleskom, kao i kadrove s razdraganim

milicionarima i aerodromskim osobljem, završavajući slikom

zagrljaja Mihaila Gorbaĉova i ameriĉkog lidera. Mutnosive oĉi

Cyrusa Millera nisu ni trepnule. Njegovo je lice ĉak i u

intimnosti vlastite sobe skrivalo mrţnju koju je Miller osjećao

prema tom patriciju iz Nove Engleske, koji je prije dvanaest

mjeseci tako neoĉekivano preuzeo vodstvo u izbornoj kampanji

i doĉepao se predsjedništva, te je sad vodio zemlju prema

detantu s Rusima, idući u tim svojim nastojanjima ĉak i dalje

nego što se to Reagan usudio uĉiniti. Kad se predsjednik

Cormack pojavio na vratima aviona i kad je vojna glazba poĉela

svirati Pozdrav poglavici, Miller prezirno iskljuĉi televizor.

- Prokleti ljubitelj komunista - zareţi i ponovno se vrati

Dixonovom izvještaju.

U stvari, granica od dvadeset godina za sve, osim desetorice

svjetskih proizvoĊaĉa nafte, potpuno je irelevantna. Cijene će

poĉeti rasti već za deset godina ili još ranije. Jedan nedavni

izvještaj s Harvardskog sveuĉilišta predviĊa da će cijena po

barelu porasti s današnjih 16 dolara na preko SO dolara (u

proraĉun je uzeta vrijednost dolara iz 1989) prije.,1999. Izvještaj

je zabranjen za objavljivanje u javnosti, iako mu je jedina greška

što je odveć optimistiĉan. Objaljivanje ovog izvještaja djelovalo

bi na ameriĉku javnost poput bombe. .Što će Amerikanci uĉiniti

kad za galon benzina budu morali plaćati 2 dolara? Kako će

reagirati farmeri kad shvate da više ne mogu hraniti svinje, ţeti

ţito, pa ĉak ni grijati vlastite domove u hladnim zimskim

mjesecima ? Kad do toga doĊe, naći ćemo se na pragu socijalne

revolucije.

Ĉak i kad bi Washington odobrio hitno oţivljavanje domaće

proizvodnje nafte, mi još uvijek raspolaţemo s rezervama koje

uz sadašnju razinu potrošnje mogu potrajati samo pet godina.

Evropa je u još gorem poloţaju; uz izuzetak male Norveške

(jedne od deset zemalja s rezervama za više od trideset godina,

ali s vrlo malom proizvodnjom temeljenom na vaĊenju nafte iz

podmorja), Evropa raspolaţe rezervama za još tri godine. ZemIje

Pacifiĉkog bazena u potpunosti su ovisne o uvoznoj nafti i imaju

goleme viškove ĉvrste valute. Što, dakle, slijedi iz svega ovoga ?

Izuzimajući Mexico, Venezuelu i Libiju, svi ćemo se morati

okrenuti istom izvoru: šestorici proizvoĊaĉa sa Srednjeg istoka.

Iran, Irak, Abu Dabi i Neutralna zona imaju dovoljno nafte, ali

dvije zemlje imaju veće rezerve od ostalih osam zajedno - to su

Saudijska Arabija i susjedni Kuwait, a Saudijci će predstavljati

kljuĉ za OPEC. Stogodišnjom prozvodnjom od 170 milijardi

barela, što danas predstavlja ZS% ukupne svjetske proizvodnje

nafte, a za deset godina, nakon što jedna za drtigom otpadnu

zemlje siromašnije naftom, to će porasti na 50% svjetske

produkcije, te s rezervama dovoljnim za idućih sto godina,

Saudijci će kontrolirati svjetske cijene nafte i kontrolirat će

Ameriku.

Uz predviĊen porast cijena nafte, Amerika će 1995. morati za

uvoz nafte plaćati 450 milijuna dolara dnevno - a sav će taj

novac odlaziti u Saudijsku Arabiju i susjedni Kuwait. Što znaĉi

da će opskrbljivaĉi sa Srednjeg istoka vjerojatno posjedovati

ameriĉku industriju koja će ovisiti o njihovim isporukama.

Usprkos svojim znanstvenim i tehnološkim dostignućima,

ţivotnom standardu i vojnoj moći, Amerika će ekonomski,

financijski, strategijski, a samim time i politiĉki postati ovisna o

jednom malobrojnom, zaostalom, polunomadskom,

korumpiranom i hirovitom narodu nad koji;n neće imati nikakve

kontrole.

Cyrus Miller zaklopi izvještaj, nasloni se u stolici i zagleda u

strop. Ako bi itko imao toliko smjelosti da mu u lice kaţe kako

njegova uvjerenja pripadaju krajnjoj desnici ameriĉke politiĉke

misli, on bi to vatreno poricao. Iako je vjerno glasao za

Republikance, Miller se nikad nije mnogo zanimao za politiku.

Zanimao ga je jedino njezin utjecaj na naftnu industriju. Kako je

on na to gledao, njegovo je pravo politiĉko opredjeljenje bilo

rodoljublje. Miller je svoju usvojenu drţavu Teksas i zemlju

svog roĊenja volio tako intezivnom ljubavlju da su ga osjećaji

ponekad upravo gušili.

MeĊutim, unatoĉ svojih sedamdeset sedam godina, Miller nije

shvaćao da je to što voli jedna Amerika'kakvom je on zamišlja:

bijela, anglosaksonska, protestantska Amerika, zemlja

tradicionalistiĉkih vrijednosti i neprikrivenog šovinizma. To ne

znaĉi, uvjeravao je Miller Svemogućeg nekoliko puta dnevno u

svojim molitvama, da on ima nešto protiv Ţidova, katolika,

Hispano-Amerikanaca ili Crnaca - zar nije na svom velikom

ranĉu u Hill Countryju, u okolici Austina, zaposlio ĉak osam

sluškinja kojima je materinski jezik bio španjolski, da i ne

spominje Crnce koji su kod njega radili kao vrtlari? Nema on

ništa protiv njih - sve dok znaju svoje mjesto i dok se toga drţe.

Miller je zurio u strop i pokušavao se prisjetiti jednog imena.

Imena ĉovjeka kojega je upoznao prije otprilike dvije godine na

jednom kongresu naftaša u Dallasu, ĉovjeka koji mu je rekao da

ţivi i radi u Saudijskoj Arabiji. Proveli su kratko vrijeme u

razgovoru, ali je taj ĉovjek ostavio na njega

snaţan dojam. Još uvijek se jasno sjećao njegova izgleda: visine

oko sto osamdeset, malo niţi od Millera, ĉvrsta tijela, napet

poput opruge, šutljiv, oštra oka, ĉovjek koji zna misliti i koji

izvanredno dobro poznaje Srednji istok. Šepao je, u hodu se

oslanjao na štap sa srebrnom glavom i na neki je naĉin bio

povezan s kompjutorima. Što je duţe razmišljao, sve mu se više

pojedinosti vraćalo u sjećanje. Razgovarali su o kompjutorima, o

dobrim stranama njegovih Honeywella, ali je taj ĉovjek davao

prednost IBM-ovim proizvodima. Nakon nekoliko minuta,

Miller nazove svoj Istraţivaĉki odsjek i izdiktira im sve ĉega se

sjećao.

- PronaĊite tko je to - naredi.

Na juţnoj obali Španjolske, obali koju Španjolci zovu Costa del

Sol, već je pao mrak. Iako odavno više nije bila turistiĉka

sezona, ĉitava je obala, sto šezdeset kilometara od Malage do

Gibraltara, bila obasjana svjetlucavim lancem svjetiljaka koje bi

s planina što su se uzdizale iza obalnog pojasa izgledale poput

kakve vatrene zmije što se uvija i izvija kroz Torremolinos,

Mijas, Fuengirolu, Marbellu, Esteponu, Puerto Duquesu i dalje,

do La Linee i gibraltarske stijene. Svjetla automobila i kamiona

neprekidno su promicala autoputom od Malage do Cadiza koji

se protezao preko ravnog zemljišta izmeĊu planina i plaţa.

U brdima blizu zapadnog kraja obale, izmeĊu Estepone i Puerto

Duquese, leţi vinogradarsko podruĉje juţne Andaluzije, gdje se

ne proizvodi shery iz Jereza - koji leţi još zapadnije - nego

gusto, jako crno vino. Središte je tog podruĉja gradić Manilva,

udaljen od obale samo osam kilometara, ali već dovoljno visoko

da se iz njega pruţa široki pogled na more prema jugu. Manilva

je okruţena grozdom malih sela, gotovo zaselaka, u kojima

stanuju ljudi koji okopavaju strme kosine i obraĊuju vinograde.

U jednom od tih sela, koje nosi naziv Alcantara del Rio,

muškarci su se vraćali kući s polja, umorni od cjelodnevnog

rada. GroţĊe je odavno bilo obrano, ali je lozu trebalo obrezati i

zaštititi prije zime, a to je bio naporan posao od kojeg

su najviše stradavala leda i ramena. I tako, prije nego što bi se

razišli po svojim razbacanim kućama, većina njih bi svratili u

jedinu cantinu u selu na »ĉašicu razgovora«.

Alcantara del Rio je, osim mira i tišine, imala malo toga ĉime se

mogla pohvaliti. Imala je jednu malu, bijelo okreĉenu crkvu, u

kojoj je jedan stari svećenik, jednako tako oronuo kao i njegova

nadarbina, odraĊivao svoj rok sluţbe sluţeći mise za ţene i

djecu, ţaleći što muški pripadnici njegova stada nedjeljom

ujutro više vole sjediti u cantini, nego li u crkvi. Djeca su

odlazila u školu u Manilvi. Osim crkve i ĉetiri tuceta bijelo

okreĉenih kućica, u selu je postojala još samo krĉma Antonio,

koja je sad bila ispunjena teţacima na povratku iz vinograda.

Neki su od njih radili kao nadniĉari za zadruge, ĉija su sjedišta

bila kilometrima daleko od sela, dok su ostali posjedovali

vlastite male komade zemlje, na kojoj su teško radili i

zasluţivali skrornnu zaradu, ovisno o urodu i cijenama koje su

nudili kupci u velikim gradovima.

Visoki je muškarac ušao zadnji, kimnuo je glavom u znak

pozdrava i sjeo na svoju uobiĉajenu stolicu u kutu. Bio je de-

setak centimetara viši od ostalih, mršav i krakat, star negdje oko

ĉetrdeset i pet godina, tvrda, izborana lica i s podrugljivim

smiješkom u oĉima. Neki od prisutnih teţaka pozdravili su ga sa

»senor«, ali je Antonio - koji je uţurbano prišao s bocunom vina

i ĉašom - bio mnogo prisniji.

- Muy buenos, amigo. Va bien?

- Ola, Tonio - leţerno je odgovorio visoki muškarac si, va bien.

Okrenuo se kad je iz televizora iznad bara zatreštala glazba. Bilo

je vrijeme za veĉernju emisiju vijesti na TVE i svi su se u krĉmi

utišali da ĉuju dnevne novosti. Na ekranu se prvo pojavio spiker

koji je kratko opisao odlazak iz Moskve predsjednika Corrnacka

de los Estados Unidos. Zatim se pojavila slika Vnukova i

predsjednika kako dolazi do mikrofona i poĉinje govoriti. Na

španjolskoj televiziji nema titlova, nego spiker uz sliku ĉita

prijevod na španjolski. Svi su u krĉmi pozorno slušali. Kad je

John Cormack završio svoj govor i pruţio ruku Gorbaĉovu,

kamera se odmakla od njih (to je bila

snimka ekipe BBC-a, koja je izvještavala za sve evropske tele-

vizije) i pokazala oduševljeno klicanje aerodromskog osoblja,

milicionara i na kraju trupa KGB-a. Zatim se na ekranu ponovno

pojavio španjolski spiksr. Antonio se okrene visokom muškarcu.

- Es un buen hombre, Senor Cormack - reĉe, široko se smiješeći

i potapše visokog muškarca po plećima kao da mu ĉestita, kao

da njegov gost ima nekakvo dioniĉarsko pravo na tog ĉovjeka iz

Bijele kuće.

- Si - kimne visoki muškarac zamišljeno - es un buen hombre.

Cyrus V. Miller nije svoje bogatstvo stekao roĊenjem. Potjecao

je iz siromašne farmerske obitelji u Coloradu i kao djeĉak je

gledao kako malo imanje njegova oca uništavaju strojevi naftne

kompanije koja ga je otkupila. Zakljuĉivši kako je najpametnije

pridruţiti se onima koje ne moţeš pobijediti, završio je školu

izdrţavajući se usputnim poslovima i upisao se na rudarski

fakultet, Colorado School of Mining u Denveru, odakle je 1933.

izašao s diplomom i odjećom koju je imao na sebi.

Tijekom studija potpuno ga je opĉarala nafta i ĉim je diplomirao,

krenuo je na jug, u Teksas. To su još uvijek bili dani »divljih

bušotina«, kad dozvole za bušenje nisu bile ograniĉene

nikakvim planskim ili ekološkim razlozima.

Miller je 1936. zapazio jednu probnu bušotinu, za koju je jeftino

mogao otkupiti dozvolu, jer ju je kompanija Texaco napustila

kao promašaj. Zakljuĉio je da su oni bušili na krivom mjestu.

Nagovorio je jednog iznajmljivaĉa opreme da se s njim udruţi i

uspio je pridobiti jednu banku da mu posudi novac u zamjenu za

dio prava na eksploataciju. Još jedan dio prava uzela mu je

trgovaĉka kompanija od koje je dobio preostalu opremu i tri

mjeseca kasnije, iz bušotine je briznuo obilati mlaz nafte. Miller

je odmah otkupio dio svog partnera, iznajmljivaĉa opreme,

nabavio je vlastitu opremu i kupio druge dozvole za bušenje.

Kad je izbio rat 1941, svi su proizvoĊaĉi nafte prešli na

maksimalnu produkciju i Miller je postao bogataš. Ali on je htio

još više i baš kao što je 1939. predvidio da će doći do rata, tako

je' 1944. zapazio nešto što je odmah probudilo njegovo

zanimanje. Jedan je Britanac, po imenu Frank Whittle, izumio

avionski motor bez propelera i potencijalno goleme snage.

Pitao~ se kakvo gorivo Whittle koristi za svoj motor.

Iduće godine, 1945, otkrio je da je kompanija Boeing /Lockheed

otkupila prava za Whittleov mlazni motor i da gorivo nije

visoko-oktanski benzin, nego kerozin. Ulaţući većinu svojih

sredstava u nekurentnu tehnologiju niskih procesa preradbe

nafte u Kaliforniji, stupio je u kontakt s kompanijom

Boeing/Lockheed koja je, sretnim stjecajem okolnosti, upravo

poĉela zdvajati zbog snishodljive arogancije glavnih

proizvoĊaĉa nafte u odnosu na njihovo traganje za novim

gorivom. Miller im je ponudio svoje kapacitete, te su zajedniĉ-

kim naporima usavršili novo avionsko gorivo Aviation Turbine

Fuel - AVTUR. Millerova je rafinerija svojom tehnologijom

savršeno odgovarala za proizvodnju AVTUR-a, a upravo kad su

prvi uzorci goriva izašli iz proizvodnog procesa, poĉeo je

korejski rat. Kineskim Migovima suprotstavili su se mlazni lovci

tipa Sabre i zapoĉela je era mlaţnjaka. Pan-Global kompanija

vinula se u vrh svjetskih proizvoĊaĉa nafte, a Miller se vratio u

Teksas.

I oţenio se, takoĊer. Maybelle je u usporedbi sa svojim

suprugom bila sićušna, ali je ipak ona bila ta koja je upravljala

njime i njegovim domom tijekom trideset godina braka i Miller

ju je oboţavao. Nisu imali djece - ona je smatrala da je previše

sitna i njeţna za raĊanje djece - a on je to prihvatio, nalazeći

sreću u tome da ispuni svaku njezinu ţelju. Kad je Maybelle

umrla 1980, Miller je bio oĉajan i neutješiv. A onda je otkrio

Boga. Nije se priklonio nekoj organiziranoj religiji, nego samo

Bogu. Poĉeo je razgovarati sa Svemogućim i otkrio je da mu

Gospod odgovara, savjetujući ga osobno kako će najbolje

uvećati svoje bogatstvo i sluţiti Teksasu i Sjedinjenim

Drţavama. Millerovoj je pozornosti vjerojatno promakla

ĉinjenica da se boţanski savjeti uvijek poklapaju s onim što on

ţeli i da Stvoriteij spremno s njim dijeli sve njegove predrasude,

zatucanost i šovinizam. Nastavio je, kao i uvijek ranije,

izbjegavati karikaturalni stereotip Teksašanina i drţao se

ustrajno svojih principa da ne puši, vrlo malo pije i ţivi

neporoĉnim ţivotom, zadrţao je konzervativan naĉin oblaĉenja i

govora, uvijek je bio krajnje uljudan i grozio se vulgarnih izraza.

Interkom na njegovom stolu tiho zazuji.

- Onaj ĉovjek ĉije ste ime traţili, gospodine Miller. Kad ste ga

upoznali, on je radio za IBM u Saudijskoj Arabiji. IBM nam je

potvrdio da se sigurno radi o istom ĉovjeku. On je otišao od njih

i sada radi kao nezavisni savjetnik. Zove se Easterhouse -

pukovnik Robert Easterhouse.

- PronaĊite gdje je sada - reĉe Miller. - Pošaljite po njega.

Troškovi nisu vaţni. Dovedite ga k meni.

DRUGO POGLAVLJE

STUDENI 1990.

Maršal Kozlov mirno je sjedio iza svog pisaćeg stola i

promatrao ĉetvoricu muškaraca što su sjedili oko dugaĉkog stola

za sastanke u obliku slova T. Sva ĉetvorica su ĉitali materijale u

koricama s naznakom Strogo povjerljivo; sva ĉetvorica su bili

ljudi za koje je maršal znao da u njih moţe i mora imati

povjerenje - jer na kocki je bila njegova karijera, a moţda i više

od toga.

Na lijevoj strani, bliţe..njemu, sjedio je zamjenik šefa štaba

(Jug), koji je radio s Kozlovim ovdje u Moskvi, ali je bio

glavnokomandujući za juţnu ĉetvrtinu Sovjetskog Saveza koja

je obuhvaćala mnogoljudne muslimanske republike i granice s

Rumunjskom, Turskom, Iranom i Afganistanom. Do njega je

sjedio zapovjednik juţne visoke komande u Bakuu, koji je

doletio u Moskvu vjerujući da dolazi na rutinski štabni sastanak.

Ali ovaj je sastanak bio sve prije nego rutinski. Prije svog

dolaska u Moskvu na mjesto prvog zamjenika, prije sedam

godina, Kozlov je sam bio zapovjednik u Bakuu i ovaj ĉovjek

koji je sada sjedio za stolom i ĉitao plan Suvorov dugovao je

svoje unapreĊenje Kozlovljevom utjecaju.

Nasuprot ovoj dvojici sjedio je drugi par, takoĊer udubljen u

ĉitanje. Bliţe maršalu sjedio je ĉovjek, ĉija će lojalnost i

angaţiranost biti od presudne vaţnosti za uspjeh plana Suvorov,

ukoliko se taj plan ikad provede u djelo - zamjenik naĉelnika

GRU, sovjetske vojne obavještajne sluţbe. Stalno u zavadi sa

svojim jaĉim suparnikom KGB-om, GRU je bila zaduţena za

vojnu obavještajnu mreţu u zemlji i inozemstvu, te za

kontraobavještajnu sluţbu i sluţbu sigurnosti unutar oruţanih

snaga. Što je bilo još vaţnije za plan Suvorov, GRU

39

je pod sobom imala Specijalne snage, Specsnaz, ĉije će djelo-

vanje na poĉetku Suvorova - ukoliko se plan ikad provede u

djelo - biti od kljuĉne vaţnosti. Upravo su odredi Specsnaza

sletjeli u zimu 1979. na kabulski aerodrom, zauzeli na juriš

predsjedniĉku palaĉu, ubili `afganistanskog predsjednika i

postavili na njegovo mjesto sovjetsku marionetu, Babraka

Kamala, koji je odmah poslao sovjetskim oruţanim snagama

antedatirani poziv da udu u zemlju i uguše »nemire«.

Kozlov je izabrao zamjenika jer je naĉelnik GRU-a bio jedan

stari KGB-ovae, nametnut Glavnom štabu i nitko nije sumnjao

da on stalno dostavlja svojim starim drugovima u KGB-u svaku

informaciju do koje moţe doći, a koja ide nauštrb Vrhovne

komande. Zamjenik naĉelnika GRU-a dovezao se automobilom

s drugog kraja Moskve, iz zgrade GRU-a koja se nalazila

sjeverno od središnjeg aerodroma.

Uz ĉovjeka iz GRU-a sjedio je ĉovjek koji je takoĊer ovamo

stigao iz svog štaba u sjevernom predgraĊu Moskve i ĉiji će

vojnici biti od vitalne vaţnosti za Suvorov: zamjenik ko-

mandanta VDV, odnosno desantnih jedinica. Padobranci VDV-a

trebali su se spustiti u dvanaestak gradova naznaĉenih u planu

Suvorov i osiguravati ih za uspostavljanje zraĉnog mosta.

U ovom trenutku nije bilo potrebe ukljuĉivati Domovinsku

zraĉnu obranu, PVO, budući da Sovjetskom Savezu nije prijetila

opasnost od invazije; kao ni Strategijske raketne snage, budući

da rakete neće biti potrebne. Što se pak tiĉe motoriziranih,

artiljerijskih i oklopnih jedinica, za posao koji je trebalo obaviti

dostajat će one s kojima raspolaţe Juţna vrhovna komanda.

Ĉovjek iz GRU-a završio je s ĉitanjem materijala i podigao

glavu. Ĉinilo se kao da se sprema nešto reći, ali maršal podigne

ruku i obojica ostanu šutke sjediti, sve dok ostala trojica nisu

završila s ĉitanjem. Sastanak je poĉeo prije tri sata, kad su sva

ĉetvorica prvo proĉitala skraćenu verziju originalnog

Kaminskijevog izvještaja o nafti. Tmuran izraz koji je na

njihovim licima izazvalo ĉitanje zakljuĉaka i prognoza

Kaminskoga bio je potenciran ĉinjenicom da su se neke od

tih prognoza već obistinile tijekom pt~oteklih dvanaest mjeseci.

Već je došlo do smanjenja u dodjeli nafte; raspored manevara

morao je biti izl,pijenjen (neki, su morali biti otkazani) zbog

nestašice benzina. 'Atomske centrale nisu ponovno proradile kao

što je bilo obećano, naftna polja u Sibiru još uvijek su

proizvodila malo više od uobiĉajene koliĉine, a istraţivanja u

arktiĉkom podruĉju još uvijek nisu davala rezultate zbog

nedostatka tehnologije, kvalificirane radne snage i novaca.

Glasnost i perestrojka, konferencije za štampu i poticanje od

strane Politbiroa, sve je to bilo divno i krasno, ali bit će potrebno

mnogo više od toga da se Rusiju podigne do razine efikasnosti.

Nakon kratke diskusije o izvještaju Kaminskog, Kozlov je

podijelio fascikle s planom Suvorov, što ga je u proteklih devet

mjeseci od prošlog studenog priredio general-major Zemskov.

Maršal je drţao plan kod sebe još tri mjeseca, sve dok nije

ocijenio da je situacija juţno od sovjetskih granica dosegla

toĉku koja će njegove podreĊene oiicire uĉiniti prijemljivijim za

smjele poteze predviĊene planom. Sad su završili s ĉitanjem i svi

su s oĉekivanjem gledali u maršala. Nitko nije ţelio biti prvi koji

će progovoriti.

- No, dobro - reĉe maršal Kozlov oprezno. - Komentari?

- Pa - osmjeli se zamjenik šefa štaba - to bi nam svakako

osiguralo izvor sirove nafte koji bi riješio problem opskrbe

gotovo do polovice idućeg stoljeća.

- To je konaĉni cilj - reĉe Kozlov. - A što mislite o izvodljivosti

plana? - On pogleda u ĉovjeka iz Juţne vrhovne komande.

- Što se tiĉe invazije i zauzimanja zemlje, tu nema problema -

reĉe general s ĉetiri zvjezdice iz Bakua. - S te toĉke gledišta,

plan je briljantno smišljen. Poĉetni ćemo otpor lako moći

slomiti. Ali kako ćemo nakon toga vladati tim gadovima... To su

sami luĊaci... Morali bismo primijeniti krajnje oštre mjere.

- To se moţe provesti - mirno reĉe Kozlov.

- Morali bismo koristiti etniĉki ĉiste ruske jedinice - reĉe

komandant padobranaca. - Ali to ionako ĉinimo, u kombinaciji s

Ukrajincima. Mislim da smo svi svjesni ĉinjenice da su naše

divizije iz musliman~kih republika odveć nepouzdane za

izvršenje ovakvog zadatka.

Svi su se glasno sloţili s njegovom ocjenom. Ĉovjek iz GRU-a

pogleda ostale oko stola.

- Ponekad se pitam da li još uopće moţemo upotrijebiti

muslimanske divizije za bilo što. Što je još jedan razlog zbog

kojega mi se sviĊa plan Suvorov. To bi nam omogućilo da

sprijeĉimo prodiranje islamskog fundamentalizma u naše juţne

republike. Ugušili bismo ga u samom izvoru. Moji me Ijudi s

juga izvještavaju kako u sluĉaju rata trebamo raĉunati na to da

se naše muslimanske divizije vjerojatno uopće neće htjeti boriti:

General iz Bakua nije to ĉak ni pokušao osporiti.

- Prokleti prljavci - progunĊao je. - Iz dana u dan postaju sve

gori. Umjesto da se bavim obranom juga, polovicu svog

vremena trošim na gušenje vjerskih pobuna u Taškentu,

Samarkandu i Aškabadu. Ništa mi ne bi bilo draţe nego udariti

na Alahovu partiju u samom njezinom sjedištu.

- Dakle - zakljuĉio je maršal Kozlov - imamo tri plusa. Plan bi

bio koristan zbog dugaĉke, izloţene granice i zbog kaosa tamo

dolje; osigurao bi nam naftu za pola stoljeća i mogli bismo

jednom zauvijek srediti propovjednike fundamentalizma. Ima li

razloga protiv...?

- Što je s reakcijom Zapada? - upita desantni general. -

Amerikanci bi mogli zbog toga zapoĉeti treći svjetski rat. - Ne

vjerujem - usprotivi se zamjenik naĉelnika

GRU-a koji je bolje od ostalih poznavao Zapad jer ga je go-

dinama prouĉavao. - Ameriĉki su politiĉari podloţni javnom

mnijenju, a za većinu Amerikanaca danas ništa što se dešava

Irancima ne moţe biti dovoljno loše. Tako široke mase

Amerikanaca gledaju na stvari.

Sva ĉetvorica generala dobro su poznavali nedavnu povijest

Irana. Nakon smrti ajatollaha Homeinija i nakon interregnuma

ogorĉenih meĊusobnih politiĉkih borbi u Teheranu,

vlast je prešla u okrvarene ruke islamskog suca Halhalija zadnji

put viĊenog kako se naslaĊuje prizorom mrtvih tijela

Amerikanaca, dopremljenih iz pustinje nakon neuspjelog

pokušaja oslobaĊanja talaca iz ameriĉke ambasade.

Halhali je pokušao zaštititi svoju nesigurnu vlast poticanjem

nove vladavine terora unutar Irana, koristeći se u tu svrhu

ozloglašenim Gasht-e-Sarallah (Krvavim patrolama).

Napokon, kad je zaprijetila opasnost da najborbeniji odredi ovih

revolucionarnih gardista potpuno izmaknu njegovoj kontroli,

poslao ih je u inozemstvo da izvrše niz teroristiĉkih napada na

ameriĉke graĊane i imovinu širom Srednjeg istoka i Evrope, što

se pretvorilo u pravu kampanju koja je trajala već gotovo punih

šest mjeseci.

U vrijeme kad su se pet sovjetskih vojnih starješina sastali da

razmotre plan invazije i okupacije Irana, Halhali je već izazvao

mrţnju iranskog naroda kojemu je konaĉno dojadio vjerski teror,

a ništa ga manje nisu mrzili ni na Zapadu.

- Ja mislim - zakljuĉi predstavnik GRU-a - da bi nam ameriĉka

javnost, ukoliko bismo objesili Halhalija, poslala na dar uţe.

Naš ulazak u Iran mogao bi izazvati ljutite proteste

Washingtona, ali ĉlanovi Kongresa i senatori vodit će raĉuna o

raspoloţenju svojih biraĉa i savjetovat će predsjedniku da se ne

upliće. Osim toga, nemojte zaboraviti da izmeĊu nas i Jenkija

sada navodno vlada veliko prijateljstvo.

Oko stola je nastao ţamor podrugljivih uzvika i smijeha, kojemu

se prikljuĉio i Kozlov.

- Onda, odakle trebamo oĉekivati opoziciju? - upita maršal.

- Ja mislim - odgovori general GRU-a - da opozicija neće doći iz

Washingtona, ako Ameriku stavimo pred svršen ĉin. Ali mislim

da je treba oĉekivati s Novaje Plošĉadi; ĉovjek iz Stavropola će

glatko odbiti ovaj plan.

(Novaja Plošĉad, odnosno Novi trg, mjesto je na kojem se nalazi

zgrada Centralnog komiteta u Moskvi, a spominjanje Stavropola

predstavljalo je priliĉno nelaskavu aluziju na Mihaila Gorbaĉova

i njegovo porijeklo.)

Petorica vojnika sumorno su zakimala glavama. General GRU-a

nastavi.

- Svi znamo da u ovih dvanaest mjeseci, otkako je onaj prokleti

Cormack postao velika ruska pop zvijezda na Vnukovu,

komisije iz oba ministarstva obrane razraĊuju detalje dogovora o

velikom smanjenju naoruţanja. Gorbaĉov će za dva tjedna

otputovati u Ameriku da pokuša pospješiti potpisivanje

dogovora, kako bi mogao osloboditi dostatne izvore sredstava za

razvoj domaće naftne industrije. Tako dugo, dok on vjeruje da

moţe tim putem doći do naše nafte, zašto bi ugrozio svoj

dragocjeni dogovor s Cormackom davanjem zelenog svjetla za

invaziju na Iran?

- Ako uspije doći do tog svog dogovora, hoće li ga Centralni

komitet ratificirati? - upita general iz Bakua.

- U Centralnom komitetu su mahom njegovi Ijudi progunĊa

Kozlov. - U zadnje dvije godine uspio je ukloniti gotovo svu

opoziciju.

Sastanak se završio na toj pesimistiĉnoj, ali rezigniranoj noti.

Kopije plana Suvorov sakupljene su i zabravljene u maršalov

sef, a generali su se vratili na svoja radna mjesta pripravni da

šute, motre i ĉekaju.

Dva tjedna kasnije, Cyrus Miller je takoĊer imao sastanak, iako

samo s jednim ĉovjekom, svojim dugogodišnjim prijateljem i

kolegom. Prijateljstvo izmeĊu njega i Melvillea Scanlona

datiralo je iz vremena korejskog rata, kad je mladi Scanlon bio

ambiciozni poduzetnik iz Galvestona koji je sav svoj skromni

kapital uloţio u nekoliko malih tankera. (Uostalom, tada su svi

tankeri bili mali.)

Miller je imao ugovor o opskrbljivanju i isporuĉivanju svog

novog mlaznog goriva ameriĉkom vojnom zrakoplovstvu -

njegova je obaveza bila isporuĉivati gorivo u japanske luke, gdje

će ga preuzeti tankeri ameriĉke mornarice i prenijeti do ratnih

baza u Juţnoj Koreji. On je sa Scanlonom sklopio ugovor i

Scanlon je ĉinio ĉuda, šaljući svoje zarĊale stare tankere kroz

Panamski kanal do Kalifornije, gdje bi preuzeo AVTUR i

prebacio ga zatim preko Pacifika. Upotrebljavajući iste brodove

da u njima preveze do Kalifornije sirovu naftu iz Teksasa, prije

nego što promijene teret i zaplove prema Japanu, Scanlon je

uspio postići da mu tankeri nikad ne plove prazni, a Miller je

osigurao obilate koliĉine sirove nafte za preradu u AVTUR

gorivo. Tri tankerske posade nestale su u valovima Pacifika, ali

nitko zbog toga nije postavljao nikakva pitanja, a njih su dvojica

zaradili gomilu novaca, sve dok Miller nije s vremenom bio

primoran prodati licencu na svoj knowhow »velikim« naftnim

kompanijama.

Scanlon se nastavio razvijati u velikog petrolejskog mešetara i

prijevoznika, kupujući i prevozeći sirovu naftu svud po svijetu,

ali najĉešće iz Perzijskog zaljeva do Amerike. Poslije 1981.

Scanlon je pretrpio teţak udarac jer su Saudijci inzistirali da

njihove tovare moraju prevoziti brodovi pod »arapskom

zastavom«, premda su tu mjeru mogli stvarno provesti samo kad

se radilo o transportu koji su oni slali na preradu, to jest, onog

dijela nafte koji je pripadao zemlji u kojoj je proizvedena, a ne

naftnoj kompaniji.

MeĊutim, upravo je tu naftu Scanlon prevozio za Saudijce iz

Zaljeva do Amerike, a sad je bio istisnut i prisiljen prodati ili

iznajmiti svoje tankere Saudijcima i Kuwajćanima po vrlo

nepovoljnim cijenama. Scanlon je preţivio, ali nije bio nimalo

sklon Saudijskoj Arabiji. Ipak, ostalo mu je nekoliko tankera

koji su i dalje plovili izmeĊu Zaljeva i Amerike, noseći

uglavnom sirovu naftu za Aramco, kompaniju koja je uspjela

izbjeći propis o »iskljuĉivo arapskim zastavama«.

Miller je stajao kraj svog omiljenog panoramskog prozora,

zureći u Houston koji se prostirao ispod njega. To što se nalazi

tako visoko iznad ostalih pripadnika ljudskog roda, ispunjavalo

ga je osjećajem boţanske uzvišenosti. U drugom kraju sobe,

Scanlon se zavalio u koţnati naslonjaĉ i tapkao prstima po

Dixonovom izvještaju kojega je upravo proĉitao. Baš kao i

Miller, Scanlon je takoĊer znao da je sirova nafta iz Zaljeva

upravo dosegla cijenu od 20 dolara po barelu.

- Slaţem se s tobom, stari druţe. Jednostavno ne dolazi u obzir

da Sjedinjene Drţave ikad postanu tako u potpunosti

ovisne o tim gadovima. Koga vraga misle oni u Washingtonu?

Jesu li svi slijepi?

- Ne treba se nadati pomoći od Washingtona, Mele mirno

odvrati Miller. - Ako ţeli,š nešto promijeniti u ovom ţivotu,

onda ti je bolje da sam zasuĉeš rukave. Zar to nismo obojica

iskusili na svojoj koţi?

Mel Scanlon izvuĉe rupĉić i obriše ĉelo. Usprkos klimatizaciji u

Millerovom uredu, on se uvijek znojio. Za razliku od Millera,

njemu se sviĊao tradicionalan teksaški naĉin odijevanja: stetson

šeširi, kravate-uzice, kićene Navajo igle za kravate i kopĉe na

pojasevima, te ĉizme s povišenom potpeticom. Jedino je bilo

šteta što nije imao stas pravog teksaškog graniĉara, budući da je

bio nizak i deţmekast, ali iza njegove fasade dobrog-starog-

momka skrivao se pronicav um.

- Ne vidim kako bi mogao promijeniti lokaciju tih golemih

rezervi nafte - mrgodno je rekao. - Naftonosna polja Hasa nalaze

se u Saudijskoj Arabiji i tu se ništa ne da izmijeniti.

- Jasno da ne moţeš promijeniti njihovu geografsku lokaciju. Ali

moţeš promijeniti politiĉku kontrolu nad njima reĉe Miller - i

tako steći mogućnost da diktiraš cijenu saudijske, a time i

svjetske nafte.

- Politiĉku kontrolu? Misliš, dati je nekoj drugoj grupi Arapa?

- Ne, nego nama - odvrati Miller. - Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama. Ako ţelimo da naša zemlja opstane, moramo

osigurati kontrolu nad svjetskim cijenama nafte, kako bismo ih

mogli zadrţati na razini koja nama odgovara, a to znaĉi da

moramo steći kontrolu nad vladom u Riyadu. Dosta je bilo ovog

košmara da o našem privrednom razvoju odluLuje hrpa pastira.

To se mora izmijeniti, a Washington to neće uĉiniti. Ali ovo bi

moglo srediti stvar.

On dohvati snop papira sa svog pisaćeg stola, uredno uvezanih

meĊu krute korice, na kojima nije bilo nikakvog naslova.

Scanlon se namršti.

- Nije valjda još jedan izvještaj, Cy - pobuni se. - Ĉitaj - ponuka

ga Miller. - Oštri mozak.

46

Scanlon uzdahne i rezignirano otvori svezak. Na naslovnoj

stranici pisalo je jednostavno:

UNIŠTENJE I PROPAST KUĆE SA'UD

- Sveto govno - reĉe Scanlon.

- Ne - mirno odvrati Miller. - Sveti teror. Ĉitaj dalje.

ISLAM. Islamska religija (ulslam« znaĉi upokoravanjeo - volji

Boţjoj) zasnovana je kroz uĉenja proroka Muhammeda oko 622.

godine i d~nas obuhvaća izmedu 800 i 1000 milijuna vjernika.

Za razliku od kršćanstva, islam nema posvećenih svećenika;

njegovi su religijski vode laici, ljudi koje zajednica poštuje zbog

njihovih moralnih ili intelektualnih odlika. Muhammedova su

uĉenja zapisana u Kur'anu.

SEKTE. Devedeset posto muslimana pripada ortodoksnom og-

ranku Sunni. Najznaĉajnija manjina je sekta Shia (sekta

sljedbenika). Osnovna je razlika medu njima u tome što Sunniti

slijede zabiljeţene Prorokove rijeĉi, poznate kao hadis

(tradicija), dok Ši'iti slijede svog trenutnog vodu (imama) i pri

isuju mu boţansku nepogrešivost. Glavne su tvrdave ~i'itizma

Iran (100 posto) i Irak (SS posto). U Saudijskoj Arabiji, šest

posto Ši'ita predstavlja proganjanu, mrţnjom ispunjenu manjinu

s imamom koji se mora skrivati i koji uglavnom djeluje u okolici

naftnih polja Hasa.

FUNDAMENTALIZAM. Premda postoje i sunnitski

fundamentalisti, prava je postojbina fundamentalizma unutar

sekte Shia. Ova sekta unutar sekte propovijeda apsolutno

pridrţavanje uĉenjima iz Kur'ana kako ih je protumaĉio pokojni

ajatollah Homeini, kojega još nitko nije zamijenio.

47

HEZB' ALLAH.

Unutar Irana, istinska i najĉistije fundamentalistiĉko vjerovanje

zastupa armija fanatika koji sebe nazivaju: Boţja stranka ii1

He~b'A_llah. Fundamentalisti izvan Irana djeluju pod razlićitim

imenima; za ovaj je izvještaj dovoljno navesti naziv Hezb'Allah.

CILJEVI I VJEROVANJA.

Temeljrta je filozolija da ĈITAV islamski svijet treba vratiti, a s

vremenom i sve narode svijeta dovesti do pokornosti Allahovoj

volji kako je tumaĉi i nareduje Homeini. Na tam putu postoji

ĉitav niz preduvjeta, od kojih su trI zanimljiva za nas: ni jedna

od postojećlh muslimanskih vlada nije legitimna jer se ne temelji

na bezuvjetnoj pakornosti Allahu, to jest Homeiniju; nezamis-

liva je bilo kakva koegzistencija izmeĊu Hezb'Allaha i neke

sekularne muslimanske vlade; sveta je duţnost Hezb'Allaha da

smrću kazni sve one koji su se ogriješili protiv islama širom

svijeta, ali osobito heretike unutar islama.

METODE. Hezb'Allah je adavno odredila da u postizanju tog

krajnjeg cilja ne smije biti milosti, saţaljenja, sućuti, suz-

drţavanja, ni odustajanja - ĉak i ako treba ţrtvovati vlastiti ţivot.

Oni to zovu: Sveti teror.

PRIJEDLOG.

Treba ~otaknuti, podbadati, aktivirati, organizirati i pomoći

Si'itskim fanaticima da masakriraju 600 vodećih i znaĉajnih

ĉlanova kuće Sa'ud, te tako uništiti dinastiju, a s njom i vladu u

Riyadu, koju bi potom zamijenio neki princ pripremljen za to da

prihvati trajnu ameriĉku vojnu okupaciju naftnih polja Hasa i

zamrzne cijenu sirove nafte na razini koju bi mu usugerirale«

Sjedinjene Ameriĉke Drţave.

48

- Tko je, dovraga, ovo napisao° - upita Scanlon, odloţivši

izvještaj od kojega je proĉitao samo prvu polovicu.

- Ĉovjek koji mi tijekom proteklih dvanaest mjeseci sluţi kao

savjetnik - odgovori Miller., - Ţeliš li ga upoznati? - On je

ovdje?

- Vani, u predsoblju. Stigao je prije deset minuta.

- Jasno, pozovi ga - reĉe Scanlon. - Baš me zanima da vidim tog

manijaka.

- Strpi se još malo - reĉe Miller.

Obitelj Cormack je odavno imala ljetnikovac na otoku

Nantucket, mnogo prije nego što je profesor John Cormack

napustio akademske krugove i ušao u politiku, da u Kongresu

zastupa drţavu Connecticut. Cormack je prvi put došao na otok

prije trideset godina, kao netom oţenjen mlaĊi nastavnik, u

vrijeme kad Nantucket još nije bio mondeno ljetovalište poput

Martha's Vineyarda i Cape Coda, te ga je odmah oĉarala

netaknuta priroda i jednostavnost ţivota otoĉana.

Nantucket, koji leţi istoĉnije od Martha's Vineyarda, ispred

obale Massachusettsa, imao je tada svoje tradicionalno ribarsko

selo, svoje indijansko groblje, svoje oštre vjetrove i zlatne plaţe,

nekoliko ljetnikovaca i to je, otprilike, bilo sve. Zemlja se još

mogla kupiti i mladi je par štedeći prikupio novac za kupnju

zemljišta od ĉetiri jutra na rtu Shawkemo, uz Children's Beach i

na rubu dubokog, gotovo potpuno zatvorenog zaljeva koji

otoĉani jednostavno zovu Luka. Na tom je komadu zemlje John

Cormack sagradio svoju drvenu kuću, oploĉenu daskama, s

krovom pokrivenim šindrom i s grubo istesanim drvenim

pokućstvom, podom zastrtim krznima i patchwork-pokrivaĉima

na krevetima.

Kasnije, kad su Cormackovi raspolagali s više novaca, do kraja

su uredili kuću i malo je proširili. Kad je prije dvaĊeset mjeseci

John Cormack došao u Bijelu kuću i izjavio kako svoj ljetni

odmor ţeli provesti na Nantucketu, na staru se kuću sruĉio pravi

mali orkan. Struĉnjaci koji su stigli iz Washingtona s uţasom su

ustanovili da kuća nije dovoljno prostrana, da ne postoji nikakav

sistem osiguranja, te da su komuni

49

kacijske veze više nego nezadoyoljavajuće... Vratili su se u

Washington i rekli: dobro, gospodine predsjedniĉe, to će biti u

redu: oni će samo morati dograditi sobe za stotinu pripadnika

Tajne sluţbe, sagraditi helic~rom, nekoliko bungalova za goste,

stenografe i poslugu - nije dolazilo u obzir da Mary Cormack i

dalje sama posprema krevete - oh, moţda još jednu ili dvije

satelitske antene za Ijude iz odsjeka za komunikacije...

Predsjednik Cormack je na to odustao od ljetovanja na

Nantucketu.

A onda, ovog studenog, upustio se u rizik s ĉovjekom iz Moskve

i pozvao Mihaila Gorbaĉova da s njim provede jedan dugi

vikend na Nantucketu. Rus je bio oduševljen.

Glavešine KGB-a uhvatila je panika, baš kao i Ijude iz Secret

Servicea, ali su oba lidera glatko odbila prigovore svojih tajnih

sluţbi. Umotani u toplu odjeću kako bi se zaštitili od oštrog

vjetra iz Nantucket Sounda (Rus je donio Amerikancu šapku od

samurovine), njih dvojica su šetali uz obalu, dok su ljudi iz

KGB-a i Secret Servicea gacali za njima, drugi se skrivali u

suhoj travi i mumljali u walkie-talkie. Helikopter se borio s

vjetrom iznad njihovih glava a kuter obalne straţe propinjao i

propadao na uzburkanom moru ispred obale.

Nitko nije nikoga pokušao ubiti. Dvojica muškaraca ušetali su

nenajavljeni u grad Nantucket i medu ribarima na Straight

Wharfu razgledali svjeţe ulovljene jastoge i školjke. Gorbaĉov

se divio ulovu, namigivao i veselo se smijao, a zatim su obojica

popili pivo u jednoj ribarskoj krĉmi i odšetali natrag do

Shawkema, podsjećajući - onako, jedan pokraj drugoga - na

buldoga i rodu.

Uveĉer, nakon što su u blagovaonici stare drvene kuće veĉerali

jastoga na ţaru, pridruţili su im se obrambeni struĉnjaci obje

zemlje i prevodioci, te su raspravili posljednje toĉke principa i

sastavili komunike.

U utorak je dopušten pristup novinarima, to jest, nekoliko je

odabranih stalno bilo prisutno i slalo u svijet izvještaje u slici i

rijeĉi - napokon, to je ipak bila Amerika - ali u utorak su stigli

zdruţeni bataljoni sedme sile. Toĉno u podne, dvojica lidera su

izašla na drvenu verandu i ameriĉki je pred

50

sjednik proĉitao zajedniĉki komunike. U njemu se izricala ĉvrsta

nakana da se pred Centralni komitet i Kongres izade s

dalekoseţnim i radikalnim dogovorom o smanjenju konven-

cionalnog naoruţanja. Još uvijek su ostali neki problemi, ug-

lavnom tehniĉke prirode, koje je trebalo izgladiti, dok će po-

jedinosti o tome koliko će kojih tipova oruţja biti demontirano,

pretvoreno u rezervne dijelove, odbaĉeno ili uništeno biti

objavljene kasnije. Predsjednik Cormack je zatim govorio 0

ĉasnom miru, sigurnom miru i miru dobre bolje. Generalni

sekretar Gorbaĉov ţivahno je kimao glavom slušajući prijevod.

Nitko nije tada spomenuo - iako su novine kasnije pisale o tome,

i to naširoko - kako uz ameriĉki budţetski deficit, sovjetski

ekonomski kaos i prijeteću naftnu krizu, ni jedna od dviju

supersila ne moţe sebi jednostavno priuštiti nastavak utrke u

naoruţanju.

Tri tisuće dvjesto kilometara juţno od Nantucketa, u Houstonu,

Cyrus V. Miller iskljuĉio je televizor i zagledao se u Scanlona.

- Taj ĉovjek će nas dovesti do prosjaĉkog štapa - rekao je tihim

glasom, punim mrţnje. - Taj ĉovjek je opasan. Taj ĉovjek je

izdajica.

Zatim se pribrao i otišao do interkoma na pisaćem stolu. -

Louise, budite ljubazni i zamolite pukovnika Easterhousea neka

ude.

Netko je jednom rekao: »Svaki ĉovjek sanja, ali najopasniji je

onaj koji sanja otvorenih oĉiju.« Pukovnik Robert Easterhouse

sjedio je u elegantnoj ĉekaonici na vrhu zgrade Pan-Global

kompanije i zurio kroz prozor u panoramu Houstona. Ali

njegove su blijedoplave oĉi vidjele beskrajno nebo i ţućkasti

pijesak pustinje Nejd i sanjario je o tome da jednog dana

preuzme kontrolu nad prihodima s naftnih polja Hasa u korist

Amerike i ĉitavog ĉovjeĉanstva.

Roden 1945, Robert Easterhouse je imao samb tri godine kad je

njegov otac prihvatio posao predavaĉa na Ameriĉkom

sveuĉilištu u Beirutu. Libanonska je prijestolnica u to vrijeme

bila raj na zemlji: elegantna, kozmopolitska, bogata i sigur

51

na. Robert je tamo neko vrijeme pohadao školu, imao je pri-

jatelje meĊu arapskom i francuskom djecom, te je tako, kad se

obitelj vratila u Idaho i njemu bilo trinaest godina, teĉno govorio

tri jezika: engleski, fran~cuski i arapski.

Po povratku u Ameriku, djeĉaku su njegovi školski drugovi

izgledali plitki, neozbiljni i zapanjujuće su malo tog znali; svi su

bili opsjednuti rock'n'rollom i jednim mladim pjevaĉem koji se

zvao Presley. Podsmjehivali su se njegovim priĉama o

zanjihanim cedrovima, utvrdama kriţara i pramenovima dima

logorske vatre Druza koje vjetar nosi preko prijevoja planine

Chouf. Tako se djeĉak okrenuo knjigama, a najviše ga je oĉarala

knjiga Sedam stupova mudrosti od T. E. Lawrencea. S

osamnaest godina napustio je koledţ i sastanke s djevojkama i

dobrovoljno se prijavio u zraĉno-desantnu jedinicu, 82an

Airborne, te je još bio u regrutnom logoru na izobrazbi kad je

umro Kennedy.

Idućih deset godina bio je padobranac, tri puta je odlazio u

Vietnam i vratio se kući s posljednjim ameriĉkim odredima

1973. Kad se mnogo gine, ĉinovi se brzo stiĉu i tako je on bio

najmladi pukovnik 82. zraĉno-desantne divizije kad je osakaćen,

ali ne u ratu, nego u jednoj glupoj nezgodi. Nezgoda se zbila

tijekom jedne vjeţbe u pustinji: teren iznad kojeg su skakali

trebao je biti ravan i pjeskovit, a vjetar je trebao biti obiĉan

povjetarac od 5 ĉvorova. Kao i obiĉno, »glavešine« su

pogriješile u proraĉunima. Vjetar je pri tlu bio jaĉi od 30 ĉvo-

rova i odnio je padobrance na stijene. Vjeţba je završena s

trojicom mrtvih i dvadeset sedmoricom povrijedenih.

Na rendgenskim slikama, kosti Easterhouseove lijeve noge

izgledale su poput ţigica rasutih po crnom baršunu. Tako je

Easterhouse 1975. gledao bezglavi bijeg posljednjih ostataka

ameriĉkih vojnih snaga iz ambasade u Saigonu - Bunkerovog

bunkera, kako su je zvali u vrijeme ofanzive Tet - na bolniĉkom

televizoru. Dok je boravio u bolnici, sluĉajno je naišao na jednu

knjigu o kompjutorima i shvatio je da ti strojevi predstavljaju

put do moći - sredstvo pomoću kojeg se mogu ispraviti ludosti

ovoga svijeta i uvesti red i razum u kaos i anarhiju, ukoliko ih se

ispravno upotrijebi.

52

Izašao je iz vojske, upisao se na koledţ i stekao diplomu iz

kompjutorskih znanosti, zatim je tri godine radio za Honeywell i

potom prešao u IBM. To je bilo 1981, petrodolarska moć

Saudijaca bila je na svom vrhu~ncu i Aramco je naruĉila od

IBM-a izgradnju sigurnih kompjutorskih sistema, pomoću kojih

će nadzirati proizvodnju, potraţnju, izvoz i iznad svega,

postotke koji im pripadaju zbog njihova monopolistiĉkog po-

loţaja u Saudijskoj Arabiji. S obzirom da je teĉno govorio

arapski i bio pravi genije za kompjutore, Easterhouse je pred-

stavljao logiĉan izbor za taj posao. Proveo je pet godina u Sa-

udijskoj Arabiji, štiteći interese Aramcoa i postao specijalist za

kompjuterizirane sigurnosne sisteme protiv prijevare i pro-

nevjere. Nakon rasapa kartela OPEC-a 1986, moć je ponovno

prešla u ruke zemalja-potrošaĉa i Saudijci su, osjetivši se

nezaštićenima, pošli u potjeru za šepavim kompjutorskim ge-

nijem koji govori njihov jezik i poznaje njihove obiĉaje, te su

mu platili ĉitavo bogatstvo da prijede u status nezavisnog

savjetnika i da radi za njih, umjesto za IBM i Aramco.

Easterhouse je poznavao zemlju i njezinu povijest kao da je

rodeni Saudijac. Još kao djeĉak oduševljavao se priĉama o

Tvorcu, izvlaštenom nomadskom šeiku Abdulu Azizu al-Sa'udu,

koji je doletio iz pustinje poput vihora i na juriš osvojio tvrdavu

Musmak kod Ryada, te tako zapoĉeo svoj put do slave i moći.

Divio se Abdul Azizovoj oštroumnosti koju je pokazao tijekom

narednih trideset godina dok je postupno svladavao otpor

trideset i sedam plemena iz unutrašnjosti zemlje, ujedinjujući

Nejd, Hijas i Hadramaut, ţeneći se kćerima pokorenih

neprijatelja i povezujući rascjepkana plemena u naciju - ili

barem privid nacije. A onda je upoznao stvarnost i njegovo se

divljenje pretvorilo u razoĉaranje, prijezir i gnušanje.

Njegov posao kod IBM-a ukljuĉivao je spreĉavanje i otkrivanje

»provala« u kompjutorske sisteme koje su smislili mladi

kompjutorski genijalci iz Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, u

nadziranju prevodenja operativne naftne proizvodnje na

raĉunovodstveni jezik i na kraju u bankovne bilance, te u

konstrukciji pouzdanih sistema koji su se mogli integrirati u

53

sistem saudijske drţavne riznice. Zgraţanje koje je u njegovu, u

osnovi puritanskom duhu izazivala neobuzdana rasipnost i

korupcija, dovelo ga je do uvjerenja kako je upravo on pred-

odreĊen da jednog dana postane jnstrumentom koji će oĉistiti

ludilo i pokvarenost roĊene iz ĉudnog hira sudbine, uslijed

kojega su takvo bogatstvo i moć piipali takvom narodu; on će

biti taj koji će uspostaviti red i ispraviti sulude neravnoteţe na

Srednjem istoku, tako da nafta, taj dar od Boga, sluţi na korist u

prvom redu zemljama slobodnog svijeta, a zatim i svim

narodima na Zemlji.

Premda je mogao upotrijebiti svoje znanje da »obere vrhnje« i

prikupi za sebe golemo bogatstvo od naftnih prihoda - kao što su

to ĉinili saudijski prinĉevi - nije to ĉinio jer se to protivilo

njegovim moralnim naĉelima. Stoga je znao da će mu za

ispunjenje njegova sna trebati podrška i financijska pomoć

bogatih i moćnih ljudi. A onda ga je Cyrus Miller pozvao da

sruši tu korumpiranu drţavu i izruĉi je Americi. Sad je još samo

morao uvjeriti ove barbarske Teksašanine da je on pravi ĉovjek

za njihove ciljeve.

- Pukovniĉe Easterhouse? - Iz razmišljanja ga je trgnuo umilni

glas Millerove sekretarice Louise. - Izvolite, gospodin Miller će

vas sada primiti.

On ustane, osloni se na štap i priĉeka nekoliko sekunda da

umine bol u nozi, a zatim pode za njom u Millerovu radnu sobu.

Kad su se vrata iza njega zatvorila, s poštovanjem pozdravi

Millera, a ovaj ga predstavi Scanlonu.

Miller je odmah prešao na stvar.

- Pukovniĉe, ţelio bih da gospodina Scanlona, mog prijatelja i

kolegu, uvjerite isto onako kao što ste mene uvjerili u

izvodljivost vaših zamisli. Ja veoma cijenim njegov sud i ţelio

bih da uĊe u taj pothvat zajedno s nama.

Scanlon je bio polaskan komplimentom. Easterhouse je,

meĊutim, zapazio da je to bila laţ. Miller nije cijenio Scanlonov

sud, ali će njima dvojici trebati Scanlonovi brodovi da na njima

prokrijumĉare oruţje za coup d'etat. Pukovnik se s poštovanjem

obrati Scanlonu.

- Proĉitali ste moj izvještaj, gospodine? - upita.

54

- He... ovaj... dio s onim hez-bcal-asima, da. Priliĉno zamršeno,

ima puno ĉudnih imena. Kako se vi to mislite njima posluţiti da

srušite monarhiju i što je još vaţnije, izruĉite naftna polja Hasa

Americi?

- Gospodine Scanlon, ne moţete kontrolirati naftna polja i

usmjeravati naftu prema Americi, ukoliko prvo ne osigurate

kontrolu nad stotinama kilometara udaljenom vladom u Ryadu.

Sadašnju vladu mora zamijeniti marionetski reţim koji će

pokorno slijediti uputstva ameriĉkih savjetnika. Amerika ne

moţe otvoreno srušiti kraljevsku kuću Sa'ud - to bi kod Arapa

izazvalo strahovitu reakciju. Stoga predlaţem da provociramo

malu skupinu Shia fundamentalista, odanih Svetom teroru, pa da

oni to izvrše umjesto nas. Vijest da su Homeinijevi sljedbenici

preuzeli kontrolu nad Saudijskim poluotokom izazvat će valove

panike u arapskom svijetu. Od Omana na Jugu, preko Emirata

do Kuwaita, te od Sirije, Iraka, Jordana i Libanona do Egipta i

Izraela, odasvud će poĉeti odmah stizati otvoreni ili tajni pozivi

Americi da ih svojom intervencijom spasi od Svetog terora.

- Kako sam ja tamo dvije godine radio na postavljanju

kompjutoriziranog sistema unutrašnje sigurnosti, znam da

postoji takva skupina fanatika i da je predvodi imam koji na

kralja i njegovu braću, na unutrašnju mafiju poznatu kao AI-

Fahd, te na ĉitavu obitelj od tri tisuće prinĉeva koji tvore di-

nastiju, gleda s patološkim gnušanjem. Imam je sve njih javno

osudio kao kurve islama i oskvrnitelje svetih mjesta Mecce i

Medine.

Imam se morao povući u ilegalnost, ali ja se mogu pobrinuti da

mu se ništa ne dogodi tako što ću iz središnjeg kompjutora

izbrisati sve informacije o njemu. Osim toga, imam s njim i

vezu: jednog razoĉaranog pripadnika Mutawaina, svugdje

prisutne i omrznute vjerske policije.

- Ne vidim kakve ima svrhe predati Saudijsku Arabiju u ruke tih

luĊaka? - reĉe Scanlon. - Ako se ti fanatici doĉepaju saudijskih

prihoda od tri stotine milijuna dolara dnevno... dovraga, nitko

više neće biti siguran od njih.

- Upravo tako. A to je situacija koju ni arapski svijet ne

55

će moći tolerirati. Sve zemlje na tom podruĉju, uz izuzetak

Irana, traţit će od Amerike da intervenira. Washington će se naći

pod jakim pritiskom da uputi trupe za hitnu intervenciju,

takozvane Rapid Deploym~nt Force u za te svrhe pripremljenu

bazu u Omanu, na poluotoku Mussandam, a odatle u

prijestolnicu Saudijske Arabije, Ryad, te u Dhahran i Bahrein,

da zaštiti naftonosna polja prije nego što budu zauvijek uništena.

A zatim ćemo morati tamo ostati, kako bismo sprijeĉili da se

tako nešto ikad više ponovi.

- A taj tip, taj imam - upita Scanlon - što će biti s njim?

- On će umrijeti - mirno odgovori Easterhouse - a na njegovo će

mjesto doći jedan od prinĉeva koji neće biti prisutan kod

masakra jer ću ga ja na vrijeme oteti i sakriti u svojoj kući. Ja ga

dobro poznajem - on je obrazovan na Zapadu, naklonjen

Americi, a uz to slabić, kolebljivac i pijanica. Ali on će iz naše

ambasade u Ryadu putem radija takoder pozvati Ameriku da

intervenira i time će dati legitimitet apelima ostalih arapskih

zemalja. Kao jedini preţivjeli ĉlan kraljevske obitelji, on ima

pravo pozvati Ameriku da ude u zemlju i ponovno uspostavi red

i poredak. Nakon toga, on će zauvijek biti naš.

Scanlon se zamisli. A onda postavi karakteristiĉno pitanje.

- A kakve ćemo mi imati koristi od toga? Ne mislim na

Sjedinjene Ameriĉke Drţave. Mislim na nas.

Miller se umiješa. On je dobro poznavao Scanlona i znao je

kako će on reagirati.

- Mele, ako taj princ bude vladao u Ryadu i ako se u svemu bude

oslanjao na savjete našeg pukovnika Easterhousea, nama će biti

otvoren put da srušimo monopol Aramcoa. To znaĉi nove

ugovore, transport, uvoz, rafiniranje. A što misliš, tko će biti

prvi na redu?

Scanlon odobravajući zakima glavom. - Za kad planirate taj...

dogaĊaj?

- Moţda vam je poznato da se juriš na tvrdavu Musmak odigrao

u sijeĉnju 1902; novo je kraljevstvo proglašeno 1932.

56

Kroz petnaest mjeseci, dakle u proljeće 1992, kralj i njegov dvor

proslavit će devedesetu obljetnicu juriša i dijamantni jubilej

kraljevstva. Oni za tu prigodu pripremaju golemu proslavu od

milijardu dolara kojom ţele; zadiviti svijet. Sada grade novi,

natkriveni stadion. Ja sam zaduţen za kompjutorizirane

sigurnosne sisteme na stadionu - ulaze, vrata, prozore,

klimatizaciju. Tjedan dana prije velike proslave odrţat će se

generalna proba kojoj će prisustvovati vodećih šest stotina

ĉlanova kraljevske kuće. Oni će doći sa svih strana svijeta. Ja ću

se s fundamentalistima dogovoriti da udare u tom trenutku.

Kompjutori će zabraviti sva vrata kad se oni sakupe unutra; pet

stotina vojnika Kraljevske garde dobit će neispravnu municiju,

koju će vaši brodovi dopremiti zajedno s automatskim oruţjem

za Hezb'Allah.

- A kad ti momci obave svoj posao, što će onda biti? upita

Scanlon.

- Kad ti momci obave svoj posao, gospodine Scanlon, više neće

biti kraljevske kuće ~Sa'ud. Na stadionu će izbiti poţar, a

kamere će nastaviti snimati, sve dok se ne rastope. Zatim će se

novi Ajatollah, samozvani Ţivi imam, nasljednik duha i duše

Homeinija, pojaviti na televiziji i objaviti svoje planove svijetu

koji je upravo gledao što se dogodilo na stadionu. Vjerujem da

će apeli Washingtonu poĉeti stizati još za vrijeme njegova

govora.

- Pukovniĉe - reĉe Cyrus Miller - koliko će vam novaca biti

potrebno?

- Za pripremanje plana, trebat će mi odmah milijun dolara.

Kasnije će mi biti potrebno još dva milijuna za nabavke i mito u

inozemstvu. Unutar Saudijske Arabije neće mi biti potrebno

ništa. Od lokalnih rivala lako mogu prikupiti nekoliko milijardi,

što će mi biti dovoljno za sve kupovine i potkupljivanje unutar

zemlje.

Miller kimne. Ovaj je ĉudni vizionar traţio sitniš za ono što je

bio spreman uĉiniti.

- Pobrinut ću se da dobijete što vam je otrebno, pukovniĉe.

Molim vas, priĉekajte vani još malo. ~elio bih da veĉerate sa

mnom, u mojoj kući.

57

Easterhouse se okrene i poĊe, a onda zastane u vratima. - Ipak

postoji, ili bi mogao postojati, jedan problem. Po

mom sudu, to je jedini nepredvidivi faktor. Predsjednik Cor-

mack je, ĉini se, obuzet idejom o miru, a prema izvještajima koje

sam vidio s Nantucketa, sad je opsjednut ovim novim

dogovorom sa Kremljom. Taj dogovor vjerojatno neće preţivjeti

naše preuzimanje vlasti na Saudijskom poluotoku. Takav bi

ĉovjek mogao odbiti zahtjev da pošalje tamo naše trupe.

Kad je pukovnik izašao, Scanlon opsuje, na što ga Miller

namršteno pogleda.

- Znaš, Cye, da bi ovaj momak mogao biti u pravu. Boţe, kad bi

barem Odell sjedio u Bijeloj kući.

Iako ga je Cormack osobno izabrao da se uz njega kandidira za

potpredsjednika, Michael Odell je takoder bio Teksašanin,

poslovan ĉovjek, milijunaš koji je do bogatstva došao vlastitim

poduzetništvom i politiĉar koji je stajao mnogo više »udesno«

od Cormacka. Miller se okrene i obuzet neuobiĉajenom strašću,

zgrabi Scanlona za ramena.

- Mele, toliko sam puta molio Gospoda neka me prosvijetli u

vezi s tim ĉovjekom. Molio sam ga da mi dade neki znak. Sada,

s ovim pukovnikom, s ovim što je on upravo rekao, napokon mi

je dao taj znak. Cormack mora otići iz Bijele kuće.

Nedaleko od kockarske prijestolnice Las Vegasa u Nevadi,

sjeverno od grada, leţi velika zraĉna baza Nellis, gdje sasvim

sigurno nema mjesta kockanju. Naime, ta golema zraĉna baza

što se prostire na 11.274 jutara osigurava najstroţe ĉuvan tajni

poligon za testiranje oruţja u Americi, Tonapah Range, te

ukoliko neka privatna letjelica zaluta u zraĉni prostor iznad

3.012,770 jutara terena za testiranje u toku neke probe, moţe

raĉunati da će dobiti jednu opomenu i zatim biti oborena.

Upravo su se tu, jednog hladnog, vedrog jutra tog prosinca,

iskrcale iz kolone limuzina dvije skupine ljudi koji su trebali

prisustvovati prvoj probi i demonstraciji novog, revoluci

58

onarnog oruţja. U prvoj su skupini bili proizvodaĉi specijalnog

oklopnog vozila za lansiranje raketa, Multi-Launch Rocket

Vehicle, koje je predstavljalo osnovu sistema, dok su drugu

skupinu ĉinili ljudi iz dvije udruţene korporacije koje su

izgradile rakete i usavršile elektron~ĉke upravljaĉke programe,

ugraĊene u oruţje. Kao i najveći dio modernog naoruţanja,

DESPOT, to konaĉno protutenkovsko raketno oruţje, bilo je

samo po sebi jednostavna naprava, ali je njegova proizvodnja

ukljuĉivala ĉitavu mreţu sloţenih sistema pa su stoga u njegovoj

izradi sudjelovale ĉak tri korporacije.

Cobb je bio direktor i glavni akcionar kompanije Zodiac AFV,

Inc. koja se specijalizirala za proizvodnju bojnih oklopnih

vozila, odnosno Armoured Fighting Vehicles, što je bilo

naznaĉeno inicijalima AFV u nazivu kompanije. Za njega

osobno i za njegovu kompaniju, sve je ovisilo o tome hoće li

Pentagon prihvatiti i otkupiti DESPOT, budući da je Zodiac već

sedam godina ulagao vlastita sredstva u rad na njegovu

usavršavanju. Cobb nije sumnjao u uspjeh: DESPOT je bio

daleko ispred Boeingovih sistema Pave Tiger i novijeg, Tacit

Rainbow. Znao je da DESPOT predstavlja rješenje za problem

koji je oduvijek zabrinjavao stratege NATO-a: kako izolirati

prvi od drugog vala u sluĉaju sovjetskog tenkovskog napada

preko srednjonjemaĉke ravnice.

Cobbovi su kolege bili Moir iz kompanije Pasadena Avionics u

Kaliforniji koja je proizvela komponente Kestrel i Goshawk, te

Salkind iz ECK Industries Inc, kompanije iz gradića Silicon

Valley u Kaliforniji, nedaleko Palo Alta. I za ove je dvije

kompanije odluka Pentagona takoder bila od kljuĉne vaţnosti,

kako zbog vlastitih, tako i zbog zajedniĉkih interesa. ECK

Industries uspjela je doduše dobiti dio posla na usavršavanju

bombardera B2 Stealth za vojno zrakoplovstvo, ali je ovo bio

siguran projekt.

Ljudi iz Pentagona stigli su dva sata kasnije, kad je već sve bilo

priredeno za poĉetak testa. Bilo ih je ukupno dvanaest,

ukljuĉujući dva generala, i predstavljali su skupinu tehniĉara

ĉije će preporuke bitno utjecati na odluku Pentagona. Kad su svi

posjedali ispred televizijskih ekrana postavljenih ispod platnene

nadstrešnice, zapoĉela je proba.

59

Moir je poĉeo s jednim iznenadenjem. Pozvao je promatraĉe da

se okrenu u stolicama i' pogledaju prema obliţnjoj pustinji.

Pustinja je bila ravna i pusta. Ljudi iz Pentagona zbunjeno su se

mrštili. Moir pritisne jedan gumb na svom upravljaĉkom pultu.

Jedva nekolikĊ metara od njih, pijesak se silovito uzvitla. Pojavi

se golema metalna kuka, ispruţi se naprijed, zabode i povuĉe. Iz

pijeska, u koji se sam bio zakopao i u kojem je leţao,

neprimjetljiv za lovaĉke avione i radar uperen prenia tlu, izroni

DESPOT. Gromada sivog ĉelika na kotaĉima i gusjenicama, bez

prozora, samohodna, neovisna u svom djelovanju, neprobojna za

direktan pogodak iz bilo kojeg oruţja, izuzev teške artiljerije i

velike bombe, zaštićena od nuklearnog zraĉenja, bojnih plinova

i bakteriološkog napada, izvukla se iz groba koji je sama sebi

iskopala i krenula na po-. sao.

Posada od ĉetiri ĉovjeka unutar DESPOTA upalila je motore

koji su napajali sistem, podignula ĉeliĉne zaklone koji su

pokrivali okrugla okna s ojaĉanim staklom i uspravila radarsku

antenu koja će ih upozoriti na eventualni napad, kao i senzorne

antene za odredivanje smjera projektila. Ljudi iz Pentagona bili

su impresionirani.

- Pretpostavit ćemo - reĉe Cobb - da je prvi val sovjetskih

tenkova prešao Elbu i ušao u Zapadnu Njemaĉku, sluţeći se

nekim od postojećih mostova, te raznovrsnim pontonskim

mostovima, postavljenim u toku noći. Snage NATO-a

suprotstavljaju se napredovanju prvog vala. Imaju pune ruke

posla. Medutim, iz svojih zaklona u Istoĉnoj Njemaĉkoj izlazi

drugi, mnogo jaĉi val ruskih tenkova i kreće prema Elbi. Njegov

je zadatak napraviti brešu u linijama NATO-a i krenuti prema

francuskoj granici. DESPOTI, razmješteni i ukopani na liniji

sjever-jug kroz ĉitavu Njemaĉku, dobili su naredenje. Pronadi,

identificiraj i uništi.

Cobb pritisne drugi gumb i na krovu AFV-a otvori se jedan

zaklopac. Iz njega izroni tanka raketa u obliku olovke, zajedno s

lansirnom rampom. Valjak dugaĉak dva i pol metra, promjera

pedeset centimetara. Ona upali svoj sićušni ra

60

ketni motor i poleti u blijedoplavo nebo, a kako je i sama bila

obojena blijedoplavom bojom, ubrzo nestane iz vida. Ljudi pod

nadstrešnicom okrenu se televizijskim ekranima. Jedna

televizijska kamera visoke rezolucije pratila je kretanje Kestrela.

Na visini od 45 metara, upali se turbo-elisni mlazni motor

rakete, vrh rakete se spusti, a iz trupa rakete, s obje strane, izadu

kratka, zdepasta krila, dok su »peraje« na repu odredivale smjer.

Minijaturna je raketa poĉela letjeti poput zrakoplova i još uvijek

se uspinjala. Moir pokaţe na veliki ekran radara. Svijetleći je

indikator kruţio, ali se u njegovom svjetlu nije pojavljivala

nikakva slika.

- Kestrel je u potpunosti napravljen od fiberglasa - ponosno

objasni Moir. - Motori su od keramiĉkih derivata, otporni na

toplinu i ne reflektiraju raĊarske impulse. Dodali smo malo

Stealth tehnologije i kao što vidite, raketa je potpuno nevidljiva,

kako za ljudsko oko, tako i za stroj. Radarski odjek jednak je

odjeku neke male ptiĉice, recimo zebe. Još slabiji. Radar moţe

identificirati pticu po mahanju krilima. Kestrel ne maše krilima,

a ovaj je radar daleko savršeniji i precizniji od onih koje imaju

Sovci.

U ratu bi Kestrel, namijenjen za duboki prodor iza nepri-

jateljskih linija, ušao 320 do 800 kilometara u neprijateljsku

pozadinu. U ovom testu, raketa je dosegla operativnu visinu od

4.560 metara, usporila nakon što je prešla - u odnosu na zemlju -

160 kilometara, te je poĉela polako kruţiti, raspolaţući s

dovoljnom zalihom goriva da tako kruţi deset sati pri brzini od

100 ĉvorova. Raketa je takoder poĉela osmatrati tlo -

elektroniĉki, naravno. Sada je ušao u igru domašaj njezinih

senzora. Pretraţivala je teren ispod sebe poput ptice grabljivice

koja traţi plijen, zahvaljujući svojim senzorima krug promjera

112 kilometara.

Tlo su pretraţivali njezini infracrveni »tragaĉi«, šaljući podatke

preciznom radaru, takoĊer ugraĊenom u trup rakete. - Raketa je

programirana da napadne samo ako je meta

koja emitira toplinu od ĉelika i ako se kreće - reĉe Moir. Meta

mora emitirati dovoljno topline da moţe biti identificirana kao

tenk, a ne kao osobno vozilo, teretno vozilo ili vlak.

61

Raketa neće napasti logorsku vatru, zagrijanu kuću ili parkirano

vozilo, zato što se ne kreću'. Iz istog razloga neće napasti

reflektore, niti objekte od opeke, drveta ili gume jer ih neće

identiflcirati kao ĉelik. A sad, gospodo, pogledajte podruĉje cilja

na ovom ekranu. '

Svi se okrenu divovskom ekranu, na kojem je bila slika što ju je

hvatala televizijska kamera postavljena 160 kilometara daleko

od njih. Na prostranom su podruĉju bile postavljene kulise, kao

da se radi o mjestu snimanja nekog holivudskog filma. Tu su

bila umjetna stabla, drvene barake, parkirani kamioni, kamioneti

i osobna kola. Tu su bili i gumeni tankovi koji su se sad poĉeli

micati, potezani nevidljivim ţicama. Zaplamsale su pripremljene

lomaĉe, polivene benzinom. A onda se pokrenuo jedini pravi

tenk, upravljen radiosignalima. Gore, na visini od 4.560 metara,

Kestrel ga je odmah spazio i reagirao.

- Gospodo, sad dolazi ono novo i revolucionarno, na što smo s

pravom ponosni. U dosadašnjim sistemima lovac se obrušavao

na metu, uništavajući u napadu sebe i svu tu skupu tehnologiju.

To, svakako, nije ekonomiĉno. Kestrel se ne obrušava sam; on

poziva Goshawk. Promatrajte DESPOT.

Gledaoci se ponovno okrenu, taman na vrijeme da uhvate

bljesak metar dugaĉkog projektila Goshawk koji je poslušao

Kestrelov poziv i krenuo prema meti. Salkind je preuzeo ko-

mentar.

- Goshawk će se podići do visine od trideset tisuća metara, zatim

će se obrnuti naglavce i poletjeti ponovno dolje. Kad bude

prolazio pokraj Kestrela, Kestrelov daljinski upravljaĉ RPV

prenijet će Goshawku posljednje informacije o meti. Kompjutor,

ugraden u Kestrel, dat će poziciju mete unutar kruga od pedeset

centimetara. Goshawk će udariti unutar tog kruga. Evo, upravo

pikira prema meti.

Usred onih kuća, baraka, kamiona, automobila, lomaĉa, '

reflektora ukopanih u pijesak; izmedu laţnih gumenih tenkova,

ĉeliĉni je tenk (jedan stari Abrams Mark 1) gmizao na j svojim

gusjenicama kao da ide u rat. Nagli blijesak i ĉinilo se kao da je

Abrams pogodila neka divovska šaka. Polako, goto

62

'i

vo kao na uš;porenom filmu, tenk se s~pljoštio, strane su mu se

izboĉile i rasprsnule, top se trzavo podigao i optuţujuće uperio

prema nebu, a zatim se ĉitav tenk pretvorio u vatrenu kuglu. Pod

nadstrešnicom se zaĉuo kolektivni uzdah.

- Koliko eksploziva imate u nosu tog Goshawka? upita jedan od

generala.

- Ništa, generale - odgovori Salkind. - Goshawk je kao nekakav

pametan kamen. On pada brzinom od blizu šesnaest tisuća

kilometara na sat. Osim prijemnika, preko kojega prima

informacije od Kestrela i sićušnog radara, pomoću kojeg slijedi

instrukcije do mete tijekom posljednjih ĉetiri i pol tisuće metara,

Goshawk nema nikakve tehnologije. Zato je toliko jeftin.

MeĊutim, uĉinak deset kilograma ĉelika s vrhom ojaĉanim

tungstenom kod te brzine jednak je ... pa, to je kao da iz

neposredne blizine gaĊate ţohara iz zraĉne puške. Ovaj je tenk

pogoĊen udarcem koji je po snazi ekvivalentan udaru divlje

ekspresne lokomotive koje jure brzinom od sto šezdeset

kilometara na sat. Jednostavno se pretvorio u palaĉinku.

Testiranje se nastavilo još puna dva sata. ProizvoĊaĉi su

dokazali da mogu reprogramirati Kestrel u toku leta: ako mu

narede da traga za ĉeliĉnim konstrukcijama koje imaju s obje

strane vodu, a na svakom kraju kopno, Kestrel će identificirati

mostove. Ako mu promjene lovne koordinate, napadat će

vlakove, remorkere ili kolone teretnih vozila. Tako dugo dok

budu u pokretu. Kad je objekt nepokretan, Kestrel ne zna da li je

to ĉeliĉni kamion ili neki mali ĉeliĉni hangar. MeĊutim, njegovi

senzori mogu prodrijeti kroz kišu, oblake, snijeg, tuĉu, maglu i

mrak. Skupine su se razišle sredinom poslijepodneva i

pentagonska se komisija pripremala ući u svoje limuzine koje će

ih odvesti u bazu Nellis, odakle će odletjeti u Washington.

Jedan od generala pruţi ruku proizvodaĉima.

- Kao tenkist - rekao je - moram reći da nikad u ţivotu nisam

vidio nešto toliko zastrašujuće. Imate moj glas. Ovo će izazvati

paniku u ulici Frunzea. Dovoljno je strašno kad te gone ljudi, ali

kad te goni prokleti robot ... to je prava mĊra.

63

. Posljednji je svoj komentar izrekao jedan od irivila.

- Gospodo, ovo je genijalno. Najbolji raketni protutenkovski

sistem na svijetu. Ali moram vam reći, ako prode ovaj novi

nantucketski dogovor, svi su izgledi da vam nikad nećemo

poslati narudţbu. '

Dok su se Cobb, Moir i Salkind vozili prema Las Vegasu,

shvatili su da za njih, kao i za tisuće drugih privrednika uk-

ljuĉenih u vojno-industrijski kompleks, Nantucket moţe znaĉiti

totalnu poslovnu i osobnu propast.

Na Badnjak nitko u Alcantara del Rio nije radio, ali se zato

mnogo pilo i to do kasnih sati. Kad je Antonio napokon zatvorio

svoju malu krĉmu, već je bila prošla ponoć. Neki od njegovih

mušterija ţivjeli su tu, u selu; drugi su se odvezli ili pješke

vratili do svojih udaljenih kuća raštrkanih po brdima oko sela.

Što je objašnjavalo zašto je Jose Francisco, zvani Pablo, blaţeno

posrtao stazom pokraj kuće visokog stranca, osloboĊen bilo

kakovih briga osim prepunog mjehura. Shvativši da neće moći

dalje hodati ako se ne olakša, okrene se kamenom zidiću, iza

kojeg je, u dvorištu, stajao parkiran olupani mini-dţip SEAT

Terra, raskopĉa šlic i prepusti se zadovoljstvu drugog po redu

najvećeg uţitka muškaraca. Iznad njegove glave, visoki je

stranac spavao i ponovno sanjao onaj strašan san koji ga je

doveo u ovo zabito selo. Kupao se u znoju dok je po stoti put

proţivljavao uţasne trenutke. Još uvijek u snu, otvorio je usta i

kriknuo: - Ne-e-e-e!

Stojeći kraj zidiĉa, Pablo odskoĉi pola metra u zrak i sruši se na

leĊa posred puta, mokreći po svojim nedjeljnim hlaĉama. Zatim

skoĉi na noge i potrĉi, dok mu se mokraća slijevala niz noge i

šlic još uvijek bio raskopĉan, a njegov organ primio

neuobiĉajenu dozu svjeţeg zraka. Ako se visoki, mršavi stranac

raspomami, onda mu se on, Jose Francisco Echevaria, ne ţeli

naći na putu, oslobodi Boţe. Stranac je uvijek uljudan, to je

toĉno i dobro govori španjolski, ali ipak ima neĉeg ĉudnog u

tom ĉovjeku.

Sredinom idućeg sijeĉnja, jedan je mladi brucoš jurio na biciklu

niz St. Giles Street u drevnom britanskom gradu Ox

64

fordu, ţureći se na sastanak sa svojim novim tutorom i uţivajući

u prvom danu studija na BallioU Collegeu. Na sebi je imao

debele hlaĉe od prugastog samta i vatiranu vjetrovku, kako bi se

zaštitio od hladnoEe, ali ga to nije sprijeĉilo da preko svega

navuĉe crni, široki ogrtaĉ studenta oxfordskog sveuĉilišta.

Ogrtaĉ je vijorio na vjetru. Kasnije će mladić nauĉiti da većina

studenata nosi te ogrtaĉe samo za vrijeme objeda u sveućilišnoj

blagovaonici, ali zasad je, kao novopećeni student, bio silno

ponosan na svoj ogrtaĉ. Njemu bi bilo draţe stanovati u koledţu,

ali su njegovi roditelji iznajmili za njega jednu veliku kuću sa

sedam spavaćih soba nedaleko Woodstock Roada. Prošao je

Martyr's Memorial i ušao u Magdalen Street.

Mladić na biciklu nije primijetio kako se iza njega zaustavio

jedan neupadljivi automobil. U njemu su bila tri muškarca,

dvojica su sjedila na prednjim sjedalima, a jedan otraga. Treći se

muškarac nagne naprijed.

- Magdalen Street je pješaĉka zona. Zabranjena za automobile.

Morat ćete nastaviti pješice.

Muškarac u sjedalu suvozaĉa tiho opsuje i klizne iz kola.

Krećući se brzim hodom, provlaĉio se izmedu prolaznika, ne

ispuštajući iz vida figuru na biciklu ispred sebe. Muškarac na

straţnjem sjedalu automobila uputi vozaĉa i kola skrenu desno u

Beaumont Street, zatim lijevo u Gloucester Street pa ponovno

lijevo u George Street. Kad su stigla do drugog kraja Magdalen

Streeta, zaustave se, upravo kad se tamo pojavio mladi biciklist.

Brucoš siĊe s bicikla nakon što je samo nekoliko metara ušao u

Broad Street, odmah iza raskršća, tako da se kola nisu pomakla s

mjesta. Uto treći muškarac izade iz Magdalen Streeta, rumen u

licu od ledena vjetra, osvrne se, ugleda kola i ponovno se

pridruţi drugoj dvojici.

- Kakav usrani grad - primijeti. - Sve same jednosmjerne ulice i

pješaĉke zone.

Muškarac na straţnjem sjedalu tiho zahihoće.

- Zato se studenti voze na biciklima. Moţda bismo to i mi trebali

uĉiniti.

- Ne brbljajte, nego motrite - reĉe vozaĉ, bez trunke

65

humora. Muškarac do njega ušuti i namjesti revolver pod lijevim

pazuhom.

Student je stajao, pridrţavajući bicikl i zurio u kriţ, sloţen od

kocaka kaldrme nasred Broad Streeta. ProĊitao je u turistiĉkom

vodiĉu da su 1555. na tom mjestu, po naredenju katoliĉke

kraljice Mary, ţivi spaljeni dva biskupa, Latimer i Ridley. Kad

je plamen uzeo maha, biskup Latimer je doviknuo svom sudrugu

u mukama: - Ne gubi vjere, meštre Ridley, ponesi se muški. Mi

ćemo danas milošću Boţjom zapaliti u Engleskoj takvu svijeću,

za koju se uzdam da je nitko nikad više neće ugasiti.

On je mislio na svijeću protestantske vjere, ali što je na to

odgovorio biskup Ridley nije zapisano, budući da je on u tom

ĉasu već gorio poput buktinje. Godinu dana kasnije, 1556,

godine, nadbiskup Cranmer pošao je za njima u smrt na tom

istom mjestu. Plamen lomaĉe oprljio je vrata Balliol Collegea,

udaljena tek nekoliko metara. Kasnije su ta vrata sk'inuta i

postavljena na ulazu u unutrašnje dvorište, a tragovi vatre jasno

su vidljivi još i danas.

- Halo - reĉe jedan glas pokraj studenta i on pogleda dolje. On je

bio visok i krakat, ona niska, sa ţivim crnim oĉima i punašna

poput jarebice. - Ja sam Jenny. Mislim da imamo zajedniĉkog

tutora.

Dvadesetjednogodišnji brucoš, koji je u Oxford došao na godinu

dana, nakon dvije godine na ITaleu, veselo se nasmiješi.

- Zdravo, ja sam Simon.

Zajedno su pošli prema nadsvodenom ulazu u koledţ, a mladić

je gurao pokraj sebe svoj bicikl. On je već juĉer bio ovdje da se

upozna s ravnateljem, ali je tada došao automobilom. Negdje na

pola puta kroz nadsvoĊeni ulaz, pred njih je stupio ljubazan, ali

neumoljiv Tim Ward-Barber.

- Vi ste ovdje novi, zar ne, gospodine? - upitao je. - Ovaj, da -

reĉe Simon. - Ustvari, prvi dan.

- Dobro onda, hajde da nauĉimo prvo pravilo ţivota na koledţu.

Nikad, ni pod kojim okolnostima, bilo da smo pijani, drogirani

ili u polusnu, nikad nećemo ispod ovog svoda

66

gurati, nositi ili voziti bicikl u dvorište. Prislonite ga lijepo uza

zid, zajedno s ostalima. Gospo~iine.

Na sveuĉilištima postoje rektori, poglavari, ravnatelji,

predstojnici, dekani, kvestori, profesori, docenti, lektori i niz

drugih funkcija na šarolikoj hijerarhijskoj ljestvici. MeĊutim,

glavni portir koledţa neprijeporno je jedna od najznaĉajnijih

liĉnosti. Kao bivši podoficir 16/5-te konjiĉke, Tim je znao kako

treba postupati s regrutima. Kad su se Jenny i Simon vratili do

njega, on im dobroćudno kimne i reće: - Vi ste kod dr. Keena,

ako se ne varam. Do ugla dvorišta, zatim po stubama do vrha.

Kad su stigli do pretrpane sobe svoga tutora iz srednjovjekovne

povijesti, na vrhu stuba, i predstavili se, Jenny mu se obratila s

»profesore«, a Simon s »gospodine«. Dr. Keen ih veselo pogleda

preko ruba svojih naoĉala.

- Da se odmah dogovorimo - nasmiješeno je rekao postoje dvije

stvari, samo dvije, koje kod mene nisu dopuštene. Jedna je

traćanje mog i vašeg vremena, a druga je da mi se obraćate s

»gospodine«. »Doktore Keen« će biti sasvim u redu, a potom

ćemo uznapredovati do »Maurice«. Usput reĉeno, Jenny, ja

nisam profesor. Profesori su ustoliĉeni, a ja kao što vidiš sjedim

na priliĉno klimavoj stolici.

On veselo mahne prema skupini otrcanih, napola razvaljenih

naslonjaĉa, pozivajući ih da sjednu i da se osjećaju kao kod

kuće. Simon spusti svoje krakato tijelo u jedan antikni naslonjaĉ

iz razdoblja Queen Anne koji više nije imao ni jedne noge, tako

da je sjedio na sedam centimetara iznad poda, te se zajedno s

Jenny i dr. Keenom upusti u razmatranje o jave Jana Husa i

Husitske revolucije u srednjovjekovnoj ~eškoj. Smješkao se.

Bio je siguran da će mu se svidjeti ovdje, u Oxfordu.

Dva tjedna kasnije, Cyrus Miller našao se sasvim sluĉajno

posjednut pokraj Lionela Cobba na jednoj veĉeri u Austinu,

Teksas, organiziranoj u svrhu prikupljanja priloga. Miller je

mrzio takve veĉere i obiĉno bi ih izbjegavao, ali ova je bila

prireQena za jednog lokalnog politiĉara, a Miller je znao koli

67

ko je korisno sijati zaloge unutar politiĉkog svijeta, na koje se

kasnije moţe pozvati kad mu zatreba neka usluga. Nakanio je

ignorirati svog susjeda za stolom, koji nije bio naftaš, ali se

predomislio kad se Cobbu omakla ţuĉna primjedba na raĉun

nantucketskog dogovora i ĉovjeka koji je stajao iza toga, Johna

Cormacka.

- Taj se

- prokleti dogovor mora sprijeĉiti - rekao je Cobb. - Treba

nekako nagovoriti Kongres da jednostavno odbije ratifikaciju.

Glavna vijest toga dana bila je da je nacrt dogovora gotovo

sasvim dovršen, da će ga u travnju potpisati ambasadori u

Washingtonu i Moskvi, da će ga zatim u listopadu, nakon

ljetnog odmora, ratificirati Centralni komitet, te da će biti

podnesen Kongresu prije Nove godine.

- Mislite da će Kongres stvarno glasati protiv dogovora? -

oprezno upita Miller. ProizvoĊaĉ oruţja natmureno se zagleda u

svoju petu ĉašu.

- Ne mislim - odgovori. - Ĉinjenica je da je smanjenje

naoruţanja uvijek silno popularno meĊu obiĉnim ljudima, a

unatoĉ svemu, Cormack posjeduje karizmu i dovoljno je

popularan da snagom vlastite liĉnosti progura dogovor. Ja ga

ţiva ne mogu smisliti, ali to je ĉinjenica.

Millera je zadivio osjećaj za realnost ovog, oĉigledno ogorĉenog

ĉovjeka.

- Da li su vam već poznate odredbe dogovora? - upita. - Ono što

znam, sasvim je dovoljno - odgovori Cobb. - Spremaju se srezati

vojni budţet za nekoliko desetina milijardi. S obje strane

Ţeljezne zavjese. Priĉa se o nekakvih ĉetrdeset posto,

bilateralno, naravno.

- Ima li mnogo takvih koji misle kao vi? - upita Miller. Cobb je

bio odveć pijan da bi razabrao kamo vode Millerova pitanja.

- Otprilike ĉitava vojna industrija - zareţao je. - Mi se

suoĉavamo s perspektivom masovnog zatvaranja tvornica i

totalnog bankrota.

- Mmm. Kakva šteta što Odell nije predsjednik - zamišljeno

promrmlja Miller.

68

Ĉovjek iz kompanije Zodiac Inc. gorko se nasmije.

- Ah, pusti snovi. Za njega se zna da je protiv smanjenja vojnog

budţeta. Ali on će ostati pe-pe, a Cormack će ostati predsjednik.

- Mislite? - reĉe Miller tiho.

Krajem mjeseca, na Millerov poziv, Cobb, Moir i Salkind sastali

su se s Millerom i Scanlonom na privatnoj veĉeri u luksuznom

separeu hotela Remington u Houstonu. Uz konjak i kavu Miller

ih je naveo da poĉnu razmišljati o opasnosti daljnjeg ostanka

Johna Cormacka u Ovalnom kabinetu.

- On mora otići - intonirao je Miller. Ostali zakimaju glavama.

- Ja unaprijed odbijam ideju o atentatu - ţustro pripomene

Salkind. - Uostalom, svi se sjećamo Kennedyja. Nakon njegove

smrti, u Kongresu su prošle sve odredbe o graĊanskim pravima

koje on sam nije mogao progurati. Postignut je potpuno suprotan

efekt, ukoliko je to bio cilj atentata. I upravo je Johnson, ĉovjek

od kojeg bi se to najmanje moglo oĉekivati, sve to unio u zakon.

- Slaţem se s vama - reĉe Miller. - Akcija koja bi išla u tom

smjeru jednostavno je nezamisliva. Ali mora postojati nekakav

naĉin da ga se primora na ostavku.

- Navedite barem jedan - izazove ga Moir. - Kako bi, dovraga,

itko mogao tako nešto postići? Taj ĉovjek je nedodirljiv. U

njegovom ţivotu nema nikakvih skandala. Rukovodstvo stranke

paţljivo je to provjerilo prije nego što su mu ponudili da se

kandidira.

- Mora postojati nešto - reĉe Miller. - Neka Ahilova peta. Mi

imamo ĉvrstu volju, kontakte i novac. Još nam je samo potreban

strateg.

- Moţda bi to mogao biti onaj tvoj pukovnik? - reće Scanlon.

Miller zatrese glavom.

- On još uvijek gleda na svakog predsjednika Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava kao na svog vrhovnog komandanta. Ne,

potreban nam je netko drugi ... a takav sigurno negdje postoji ...

69

Ĉovjek na kojeg je on mislio x za kojim je nakanio tragati,

trebao bi biti neki otpadnik, lukav, bezobziran, inteligentan i

odanjedino novcu.

TREĆE POGLAVLJE

1991.

OŢUJAK

Pedeset kilometara sjeverozapadno od Oklahoma Cityja nalazi

se savezna kaznionica El Reno, sluţbeno poznata kao Federalni

kazneno popravni institut. Nesluţbeno, to je jedan od najstroţih

zatvora u Americi, odnosno, izraţeno ţargonom kriminalaca,

»tvrda ćuza«. U zoru jednog hladnog jutra sredinom oţujka

otvorila su se mala vrata u velikoj, zastrašujućoj kapiji zatvora i

kroz njih je istupio jedan ĉovjek.

Ĉovjek je bio srednje visine, deţmekast, zatvoreniĉki blijeda

lica, bez prebite pare i duboko ogorĉen. Zurio je oko sebe, ali je

malo toga vidio (nije se imalo što vidjeti), zatim se okrenuo u

smjeru Oklahoma Cityja i poĉeo hodati. Iznad njegove glave,

nevidljive oĉi u straţarskim tornjevima nezainteresirano su

gledale za njim i ubrzo ga prestale motriti. S mnogo više

pozornosti pratile su ga oĉi iz jednog parkiranog automobila.

Dugaĉka limuzina stajala je na diskretnoj udaljenosti od

zatvorskog ulaza, dovoljno daleko da se ne mogu raspoznati

oznake na registarskoj tablici. Ĉovjek koji je zurio kroz straţnje

staklo limuzine spusti dalekozor i promrmlja: - Dolazi prema

nama.

Deset minuta kasnije, debeljko je prošao pokraj automobila,

okrznuo ga pogledom i nastavio hodati. Ali on je bio uvjeţbani

profesionalac i njegove su antene za uzbunu već bile aktivirane.

Udaljio se otprilike sto metara od limuzine kad je njezin motor

tiho zabrujao i kola se dovezla do njega. Iz automobila je izašao

neki zgodan, plećat mladi muškarac, ugodna izgleda.

- Gospodin Moss?

- A tko bi to ţelio znati?

7t

- Moj poslodavac, gospodine. On bi ţelio s vama razgovarati.

- Vaš poslodavac, pretpostavljam, nema imena - reĉe debeljko.

Mladić se nasmiješi. '

- Zasad još ne, gospodine. Ali mi imamo topla kola, privatni

avion i nemamo prema vama nikakve zle namjere. Budimo

otvoreni, gospodine Moss, ako ne podete s nama, kamo ćete

otići?

Moss razmisli. Kola i ovaj mladić nisu mu mirisala na

Kompaniju (CIA), ni na Biro (FBI), njegove zaklete neprijatelje.

I mladić je imao. pravo, nije imao kamo otići. Uvukao se na

straţnje sjedalo, mladić je ušao za njim i sjeo pokraj njega i

limuzina je skrenula na cestu koja nije vodila u Oklahoma City,

nego dalje na sjeverozapad, do aerodroma Wiley Post.

Irving Moss je 1966, u dobi od dvadeset pet godina, bio niţi

oblasni referent (GS12) u organizaciji CIA, te je upravo bio

doputovao iz SAD u Vietnam, gdje je radio na programu

Phoenix kojim je rukovodila CIA. To su bile godine kad su

ameriĉke specijalne snage, Zelene beretke, postupno predavale

juţnovijetnamskoj armiji svoje dotad priliĉno uspješne programe

»srca i duše«, a ova je zatim nastavila sa znatno manje vještine i

humanosti provoditi ideju o uvjeravanju seljaka kako ne bi

trebali pomagati Vietcong. Ljudi iz programa Phoenix pridodani

su tada ARVN-u, dok su se Zelene beretke sve više i više bavile

zadacima tipa »pretraţi i razori«, ĉesto dovodeći sobom iz akcija

zarobljene borce Vietconga ili jednostavno sumnjive, kako bi ih

ARVN podvrgao ispitivanju pod nadzorom ljudi iz Phoenixa.

Upravo je tada Moss otkrio svoju tajnu sklonost i svoj istinski

talent.

U ranoj mladosti njega je ĉudila i deprimirala vlastita slabo

izraţena seksualnost i još uvijek se s gorĉinom sjećao poruga i

podsmijeha koje je pretrpio u pubertetu. Takoder ga je zbunilo -

pedesete su godine bile doba relativne nevinosti medu

tinejdţerima - kad je primijetio da ga seksualno uzbuduje zvuk

ljudskog krika. Za takvog su ĉovjeka tajnovite i

72

šutljive dţungle Vietnama bile prava Aladinova spilja uţitaka.

Sam sa svojim vijetnamskim zaĉelnim odredom, lako je mogao

sebe imenovati za glavnog isljednika i preslušavati osumnjiĉene

uz asistenciju dvojice juţnovijetnamskih kaplara, sliĉnih

sklonosti. '

Za njega su to bile divne tri godine koje su okonĉale jednog

dana 1969, kad je jedan visoki, mladi narednik Zelenih beretki

neoĉekivano izašao iz dţungle s obješenom lijevom rukom iz

koje je kapala krv. Ranjenog je narednika njegov starješina

poslao na previjanje. Mladić je nekoliko sekundi promatrao što

radi Moss, zatim se bez rijeĉi okrenuo i iz punog zamaha ga

udario šakom u nos. Lijeĉnici u Da Nangu uĉinili su sve što su

mogli, ali su kosti septuma bile tako skrhane da je Moss morao

otići u Japan. No, Mossov je nos i nakon ponovne operacije

ostao spljošten, a nazalni su prolazi bili tako oštećeni da je još

uvijek hunjkao i zviţdao dok je disao kroz nos, pogotovo kad bi

bio uzbuĊen.

Nikad više nije vidio onog narednika, nije bilo nikakvog

sluţbenog izvještaja i tako je uspio prikriti svoje tragove i ostati

u Agenciji. Sve do 1983. Te je godine, nakon brojnih

unapreĊenja, Moss bio u Hondurasu, gdje je sa skupinom

agenata CIA-e radio na projektu jaĉanja pokreta Contrasa,

nadgledajući niz logora u dţungli uz granicu s Nicaraguaom,

odakle su Contrasi, mnogi od njih bivši sluge omraţenog i

zbaĉenog diktatora Somose, odlazili u sporadiĉne akcije preko

granice, u zemlju kojom su nekoć vladali. Jednog se dana jedna

takva grupa vratila s jednim trinaestogodišnjim djeĉakom koji

nije bio nikakav Sandinista, nego obiĉan seljaĉić.

Ispitivanje se odvijalo na ĉistini u dţungli, 400 metara daleko od

logora, ali su kroz tišinu tropske noći ludaĉki krikovi jasno

dopirali do ljudi u logoru. Nitko nije spavao. Negdje pred jutro,

strašni su krikovi napokon utihnuli. Moss je doteturao natrag u

logor kao da je drogiran, bacio se na leţaj i utonuo u duboki san.

Dva nicaraguanska oficira tiho su se iz logora uputili u dţunglu i

vrativši se nakon dvadeset minuta, zatraţili razgovor s

komandantom. Pukovnik Rivas primio ih je u svom šatoru, gdje

je uz šišteću svjetiljku Petromax pisao izvještaje. Dvojica su

gerilaca govorili nekoliko minuta.

73

- Ne moţemo suraĊivati s takvim ĉovjekom - zakljuĉi prvi. -

Razgovarali smo s momcima. Svi se slaţu.

- Es un malsano - pridoda drugi. - Un animal. Pukovnik Rivas

uzdahne. On je nekoć bio u Somosinim odredima smrti i u svoje

je vrijeme izvukao iz kreveta priliĉan broj sindikalista i

nezadovoljnika. Prisustvovao je priliĉnom broju egzekucija, ĉak

je u nekima i sam uzeo udjela. Ali djeca... On posegne za

radioodašiljaĉem. Ljudi bi se mogli pobuniti ili poĉeti masovno

dezertirati, a to mu sasvim sigurno nije trebalo. Ĉim je svanulo,

u logor se spustio ameriĉki vojni helikopter i iskrcao jednog

zdepastog, tamnokosog muškarca koji je, ustvari, bio

novoimenovani zamjenik direktora CIA-e za latinskoameriĉki

odsjek i upravo je obilazio svoje novo podruĉje. Rivas je odveo

Amerikanca u dţunglu, odakle su se vratili nakon nekoliko

minuta.

Mossa su probudili udarci nogom o drveni okvir njegova

poljskog leţaja. Otvorio je oĉi, mutne od sna i ugledao nekog

ĉovjeka u zelenoj radnoj uniformi.

- Ustaj, Mosse, ti si svoje završio - reĉe neznanac.

- A tko si ti, dovraga? - upita Moss. Dobio je odgovor. - Jedan

od njih - podrugljivo je rekao.

- Aha, jedan od njih. A ti si gotov. Ovdje u Hondurasu i u

Agenciji. - On mu pokaţe komad papira.

- Ovo nije došlo iz Langleya - pobuni se Moss.

- Nije - reĉe onaj ĉovjek - ovo je od mene. Ja dolazim iz

Landleya. Pakuj svoje stvari i pravac u helikopter. Trideset

minuta kasnije, David Weintraub promatrao je

helikopter kako se podiţe prema jutarnjem nebu. U Tegucigalpi,

Mossa je hladno i~vrlo sluţbeno doĉekao šef ispostave, te ga

osobno ispratio na avion za Miami i Washington. Moss nije više

ni dospio do Langleya. Doĉekali su ga na aerodromu

Washington National, dali mu njegove papire i rekli da se gubi.

Slijedećih pet godina Mossove su usluge bile vrlo traţene, tako

da je radio za niz ozloglašenih srednjoistoĉnih i

centralnoameriĉkih diktatora, a onda je prešao na organiziranje

transporta droge za Noriegu iz Paname. To je bila greška.

74

Ameriĉka vladina agencija za borbu protiv droge, USDEA,

stavila ga je na popis najtraţenijih kriminalaca.

Prolazio je kroz londonski Heathrow 1988, kad je varljivo

uljudan ĉuvar britanskog zakona stupio pred njega i pitao ga da

li bi mogli malo porazgovarati. »Itazgovor« se odnosio na

revolver sakriven u Mossovom kovĉegu. Normalna procedura

izruĉenja provedena je u rekordnom vremenu i tri tjedna kasnije,

Moss je sletio na ameriĉko tlo. Na sudu je izvukao tri godine.

Kako mu je to bilo prvo kaţnjavanje, mogao se nadati da će ga

uputiti u neku »meku« kaznionicu. Ali dok je on ĉekao na

presudu, dvojica muškaraca su se sastala na diskretnom ruĉku u

ekskluzivnom Metropolitan Clubu u Washingtonu.

Jedan je od njih bio onaj zdepasti ĉovjek iz Hondurasa,

Weintraub, koji se u meĊuvremenu uzdigao do poloţaja za-

mjenika direktora operativne sluţbe CIA-e. Drugi je bio Oliver

»Buck« Revell, krupan bivši pilot marinaca i izvršni pomoćnik

direktora (Istraţni odsjek) u FBI-u. Revell je u mladosti takoder

bio profesionalni nogometaš, ali nije igrao toliko dugo, da bi mu

ĉesti udarci u glavu »smućkali« mozak. Bilo je nekih u

Hooverovoj zgradi koji su tvrdili da njegov mozak još uvijek

priliĉno dobro funkcionira. Priĉekavši dok Revell nije do kraja

pojeo svoj biftek, Weintraub mu pokaţe dosje i neke fotografije.

Revell zaklopi korice dosjea i jednostavno reĉe: - Shvaćam. -

Moss je, bez objašnjenja, odsjedio svoje tri godine u zatvoru

Reno, u kojem su bili smješteni neki od najgorih ubojica,

silovatelja i ucjenjivaĉa koji su se trenutno nalazili iza brave.

Kad je iza~ao iz zatvora, Moss je bio obuzet patološkom

mrţnjom prema Agenciji, Birou, Britancima... I to samo kao za

poĉetak.

Na uzletištu Wiley Post ĉuvari kimanjem glave propuste

limuzinu kroz glavni ulaz na pistu i automobil se zaustavi pokraj

jednog Learjeta koji je spreman ĉekao. Osim registarskog broja,

koji je Moss odmah memorirao, avion nije imao nikakve druge

oznake. U roku od pet minuta bili su u zraku, leteći mrv'icu

zapadno od smjera prema jugu. Moss je ustanovio smjer leta

prema jutarnjem suncu. Znao je da taj smjer vodi prema

Teksasu.

75

Odmah izvan Austina poĉinjalo je ono što su Teksašani zvali

Hill Country i tu je vlasnik Pan-Globala sagradio svoj dom.

Imanje se protezalo na 20.000 jutara u podnoţju brda. Velika je

kuća bila okrenuta prema jugoistoku, tako da se iz nje pruţao

pogled preko velike teksaške ravnice prema dalekom

Galvestonu i Meksiĉkom zaljevu. Osim brojnih nastambi za

poslugu, bungalova za goste, bazena i streljane, na imanju je

takoĊer postojao i privatni aerodrom i tu se, nešto prije podneva,

spustio Learjet.

Mossa su odveli do jednog bungalova, okruţenog stablima

jacarande, dali su mu pola sata da se okupa, obrije i presvuĉe, a

zatim ga otpratili do velike kuće i uveli u hladovitu radnu sobu s

pokućstvom presvuĉenim koţom. Dvije minute kasnije, u sobu

je ušao jedan visoki, sjedokosi starac.

- Gospodin Moss? - reĉe starac. - Gospodin Irving Moss?

- Da, gospodine - reĉe Moss. Njušio je novac, mnogo novca.

- Moje je ime Miller - reĉe starac - Cyrus V. Miller.

Sastanak se odrţavao u kabinetu, na kraju hodnika koji je vodio

iz Ovalne sobe, iza sobe osobnog tajnika. Poput većine ljudi koji

bi prvi put ušli u Ovalnu sobu, predsjednik John Cormack se

iznenadio kad je vidio koliko je ona zapravo mala. Kabinet, sa

svojim osmerokutnim stolom ispod Staurtovog portreta Georgea

Washingtona, pruţao je više mjesta za širenje papira i oslanjanje

na laktove.

Tog je jutra John Cormack sazvao svoj uţi kabinet, skupinu

bliskih i povjerljivih prijatelja i savjetnika, da razmotre konaĉnu

verziju Nantucketskog dogovora. Sve su pojedinosti bile

rašĉišćene, dogovor je prošao proceduru verifikacije, struĉnjaci

su izrazili svoje nevoljko slaganje - ili nisu, kao u sluĉaju

dvojice visokih generala i trojice predstavnika Pentagona, koji

su radije dali ostavke - ali Cormack je još ţelio ĉuti posljednje

komentare svog najuţeg tima.

Cormack je imao šezdeset godina, bio je na vrhuncu svoje

intelektualne i politiĉke moći. Otvoreno je uţivao u popular

76

nosti i autoritetu predsjedniĉkog poloţaja, iako nikad nije ni

pomišljao da bi jednog dana mogao postati predsjednikom SAD.

Kad je u ljeto 1988. kriza zahvatila Republikansku partiju,

rukovodstvo stranke poĉelo je paniĉno tragati za nekim tko bi

mogao uskoĉiti i preuzeti kandidaturu. Njihovo je kolektivno

oko palo na ovog ĉlana Kongresa iz Connecticuta, potomka

bogate, patricijske obitelji iz Nove Engleske koji je sav svoj

naslijedeni imetak vezao nizom zaklada i postao profesor na

Cornellu, sve dok se - već blizu ĉetrdesete - nije okrenuo politici

i postao zastupnikom Connecticuta.

Po svojim stavovima, John Cormack je pripadao liberalnom

krilu Republikanske stranke i bio je doslovno nepoznat široj

javnosti. Upućeni su ga poznavali kao odluĉnog i ĉestitog

ĉovjeka, te su uvjeravali rukovodstvo stranke da je »ĉist« kao

snijeg. Iako nije bio poznat kao medijska liĉnost - što se sada

smatra neophodnim za predsjedniĉkog kandidata ipak su se,

unatoĉ tome, odluĉili za njega. Prema procjenama medija,

Cormack nije imao nikakvih izgleda. A onda, u ĉetiri mjeseca

predizborne kampanje, ta,y je nepoznati politiĉar pobrkao sve

proraĉune. Odbacujući tradiciju, gledao je ravno u kameru i bez

okolišanja, iskreno odgovarao na sva pitanja, što se smatralo

sigurnim receptorn za propast. Uvrijedio je neke ljude, ali

uglavnom na desnici, a oni ionako nisu imali kome drugome dati

svoje glasove. A mnogo je više ljudi ugodno iznenadio.

Protestant, s ulsterskim prezimenom, Cormack je kod

prihvaćanja kandidature postavio uvjet da sam odabere svog

potpredsjednika i odabrao je Michaela Odella, tvrdokornog Irca

i katolika iz Teksasa.

Njih dvojica su po mnogo ĉemu bili razliĉiti. Odell se sa svojim

stavovima nalazio mnogo više udesno od Cormacka i bio je

guverner svoje drţave. Cormacku se jednostvno dopao,

jednostavno mu je ulijevao povjerenje taj ĉovjek iz Waca koji je

stalno ţvakao kaugumu. Na neki naĉin, ta je kombinacija

upalila; glasaĉi su se, u neznatnoj većini, opredijelili za ĉovjeka

kojega je tisak (pogrešno) volio usporedivati s Woodrowom

Wilsonom, zadnjim ameriĉkim profesorom-predsjednikom i za

njegovog su-kandidata, koji je bez uvijanja izjavio

77

Danu Ratheru: - Ja se ne slaţem uvijek s mojim prijateljem

Johnom Cormackom, ali, dovraga, ovo je Amerika i razbit ću

njušku svakom onom tko mi kaţe da on nema pravo zastupati

svoje mišljenje.

I uspjeli su. Kombinacija poštenog profesora iz Nove Engleske,

s njegovim snaţnim i uvjerljivim naĉinom izlaganja, i prividno

narodski opuštenog jugozapadnjaka, donijela je bitne crnaĉke,

hispanoameriĉke i irske glasove, i pobijedila. Sad su sjedili

jedan nasuprot drugom, spremajući se za raspravu o dogovoru,

prema kojem je Odell - Cormack je to znao osjećao duboku

nesklonost. S obje strane predsjednika, sjedila su ĉetiri druga

bliska suradnika: Jim Donaldson, drţavni sekretar za vanjske

poslove; Bill Walters, drţavni tuţilac; Hubert Reed iz

Ministarstva financija i Morton Stannard iz Ministarstva obrane.

Uz Odella su sjedili Brad Johnson, briljantan Crnac iz

Missourija koji je predavao vojnu strategiju i taktiku na sveu-

ĉilištu Cornell i sada je bio savjetnik za pitanja obrane, te Lee

Alexander, direktor CIA-e, koji je na tom poloţaju zamijenio

suca Billa Webstera, nekoliko mjeseci nakon ulaska Cormacka u

Bijelu kuću. On je bio ovdje zato što će Amerikanci, ukoliko

Rusi nakane prekršiti uvjete dogovora, trebati hitne informacije

o tome, prikupljene putem špijunskih satelita i obavještajne

mreţe na zemlji.

Dok je ovih osmoro ljudi ĉitalo konaĉnu verziju dogovora, nitko

od njih nije ni najmanje dvojio o tome da je ovo jedan od

najkontroverznijih ugovora koji će Sjedinjene Ameriĉke Drţave

ikad potpisati. Desnica i industrija koja je bila orijentirana na

vojsku, već su izrazile energiĉnu opoziciju. Za vrijeme

Reaganove administracije, 1988, Pentagon je pristao smanjiti

planirane troškove za 33 milijarde dolara i ukupan vojni budţet

svesti na 299 milijardi dolara. Za fiskalne godine od 1990. do

1994. od vojske je zatraţeno da godišnje smanjuje planirane

troškove, i to kako slijedi: prve godine za 37,1 milijardu, druge

za 41,3 milijarde, treće za 45,3 milijarde i ĉetvrte za 50,7

milijardi dolara. A time bi se samo ograniĉio rast troškova na 2

posto godišnje. Nantucketski je dogovor

78

predvidao veliko smanjenje troškov~, za obranu pa ako je og-

raniĉenje rasta troškova izazvalo probleme, onda će dogovor

izazvati pravu buru.

Razlika je bila u tome, kako je t~ Cormack stalno naglašavao,

što ona ranija smanjenja rasta nisu bila planirana prema stvarnim

smanjenjima u Sovjetskom Savezu. U Nantucketu je Moskva

pristala svoje vlastite snage srezati do neĉuvenog stupnja. Što

više, Cormack je bio svjestan ĉinjenice da supersile nemaju

mnogo izbora. Otkako je došao na vlast, on i Reed su se

neprekidno borili sa sve većim budţetskim i trgovinskim

deficitom. Prijetila je opasnost da njihov rast izmakne kontroli,

što bi uzdrmalo prosperitet ne samo Sjedinjenih Ameriĉkih

Drţava, nego i ĉitavog zapadnog svijeta. Oslanjajući se na

analize vlastitih struĉnjaka, prema kojima je Sovjetski Savez,

zbog drugaĉijih razloga, bio u istom poloţaju, Cormack je

otvoreno rekao Mihailu Gorbaĉovu: meni je potrebno smanjenje,

a vama prerasporedivanje. Rusi su se pobrinuli za ostale zemlje

Varšavskog pakta, a Cormack je pridobio NATO: prvo Nijemce,

zatim Talijane i ostale manje ĉlanice, te napokon Britance. Ovo

su, u glavnim crtama, bili uvjeti dogovora:

Zemlja. Sovjetski Savez je pristao svoju stajaću vojsku u

Istoĉnoj Njemaĉkoj, potencijalne invazione snage preko

srednjonjemaĉke ravnice prema Zapadu, smanjiti sa sadašnjeg

opsega od dvadeset i jedne borbene divizije na polovicu u svim

kategorijama. Te jedinice ne bi bile raspuštene nego povuĉene

iza poljsko-sovjetske granice i ne bi više bile ponovno vraćene

zapadno od te granice. To su sve bile divizije prve kategorije.

Povrh toga, Sovjetski Savez bi za 40 posto reducirao ukupan

broj vojnika u svim jedinicama kopnene vojske. - Ima li netko

neku primjedbu? - upitao je predsjednik. Stannard iz Pentagona,

koji je sasvim prirodno pokazao najveći otpor prema dogovoru -

u novinama su se već pojavile neosnovane spekulacije o

njegovoj ostavci - podigne glavu.

- Za Sovjete je to srţ dogovora, jer je kopnena vojska najvaţniji

dio njihovih oruţanih snaga - reĉe Stannard, citi

79

rajući predsjedavajućeg Vrhovne komande ali ne spominjući da

su to njegove rijeĉi. - Neupućenim ljudima to izgleda

fantastiĉno; Zapadni Nijemci su se već oduševili. Ali nije to tako

dobro kao što izgleda. ,

- Kao prvo, Sovjeti ne mogu odrţavati 177 divizija redovne

vojske kao sada bez znatnog ukljuĉivanja svojih juţnih etniĉkih

skupina - mislim na Muslimane - a znamo da bi oni njih

najradije razjurili. Kao drugo, ono ĉega se stvarno plaše naši

planeri nije golema sovjetska armija; njih plaši armija koja bi

bila upola manja, ali profesionalizirana. Mala, profesionalna

vojska mnogo je djelotvornija od goleme, nezgrapne armije

kakvu oni sada imaju.

- Ali ako je ta vojska unutar granica Sovjetskog Saveza -

suprotstavi se Johnson - onda ne moţe upasti u Zapadnu

Njemaĉku. Reci, Lee, ako bi ih oni ponovno vratili preko Po-

ljske u Istoĉnu Njemaĉku, da li bi to moglo proći bez našeg

znanja?

- Nikako - odluĉno odgovori šef CIA-e. - Osim satelita, koje se

moţe zavarati prekrivanjem teretnih vozila i vlakova, vjerujem

da mi i Brita~ci imamo previše agenata u Poljskoj da bi to

moglo proći neprimijećeno. Dovraga, ni Istoĉni Nijemci ne ţele

da se njihova zemlja pretvori u ratnu zonu. Oni bi nam

vjerojatno sami javili.

- O. K. Što mi dajemo zauzvrat? - up~ita Odell. Odgovori mu

Johnson. - Nešto trupa, ne mnogo. Sovci povlaĉe deset divizija

od 15.000 vojnika. Mi u Zapadnoj Evropi imamo 326.000 naših

vojnika. Sad bismo po prvi put od 1945. smanjili naše snage u

Evropi na ispod 300.000. S 25.000 naših naspram 150.000

njihovih, dobro smo prošli; to je šest prema jedan, a mi smo

oĉekivali ĉetiri prema jedan.

- Da - prigovori Stannard - ali moramo još pristati i na to da ne

aktiviramo naše dvije nove teške divizije, jednu oklopnu i jednu

motorizirane pješadije.

- Uštede, Huberte? - upita predsjednik blagim glasom. On je bio

sklon puštati druge da govore, pozorno slušati, povremeno

ubaciti neku kratku i obiĉno oštroumnu primjedbu i na kraju

donijeti odluku. Drţavni sekretar za financije po

80

drţavao je Nantucket. Dogovor će vmnogome olakšati njegov

posao.

- Tri-zarez-pet milijardi oklopna divizija, tri-zarez-ĉetiri

milijarde pješadija - odgovori Reed - ali to su samo troškovi

formiranja divizija. Nakon toga ćemo uštedjeti tri stotine

milijuna dolara godišnje jer ih nećemo morati odrţavati. A sad,

kad smo odustali od DESPOT-a, to je još dodatnih sedamnaest

milijardi dolara koliko bi nas stajao projekt od tri stotine

kompletno opremljenih DESPOT-a.

- Ali DESPOT je najbolji protutenkovski sistem na svijetu -

pobuni se Stannard. - Dovraga, DESPOT nam je potreban.

- Da uništimo tenkove koji su se povukli istoĉno od Brest-

Litovska? - upita Johnson. - Ako oni prepolove broj svojih

tenkova u Istoĉnoj Njemaĉkoj, dovoljno nam je ono što već

imamo, avioni A-10 i protutenkovsko oruţje na tlu. Osim toga,

od dijela ušteda moţemo izgraditi više statiĉkih prepreka.

Dogovor to ne zabranjuje.

- Evropljanima se sviĊa dogovor - blago pridometne Donaldson,

drţavni sekretar za vanjske poslove. - Oni ne moraju smanjivati

svoje snage, a vidjet će kako im nestaju s oĉiju deset do

jedanaest sovjetskih divizija. Meni se ĉini da mi s time stiĉemo

veliku prednost.

- Hajde da razmotrimo situaciju na moru - predloţi Cormack.

Sovjetski Savez je pristao uništiti pod nadzorom ameriĉkih

struĉnjaka polovicu svoje podmorniĉke flote; sve podmornice na

atomski pogon u klasi Hotel, Eho i Novembar, te sve dizel-

elektriĉne Julije; Fokstrote, Whiskeye, Romee i Zulue. Ali -

Stannard se odmah poţurio da na to ukaţe - sovjetske stare

atomske podmornice već su bile zastarjele i opasne, neprekidno

su ispuštale neutrone i gama-zrake, a ostale odreĊene za

demoliranje odreda su bile zastarjele konstrukcije. Nakon što se

riješe toga krša, Rusi će moći koncentrirati sredstva i najbolje

ljude na klase Sierra, Mike i Ajkula, tehniĉki mnogo efikasnije i

stoga opasnije.

Ipak, priznao je, 158 podmornica predstavlja priliĉnu

81

hrpu metala i broj ciljeva u probupodmorniĉkom ratovanju bio

bi drastiĉno smanjen, što bi olakšalo posao oko osiguravanja

konvoja na putu do Evrope, ukoliko ikad dode do rata.

Svi su znali da su podmornice odredene za uništenje na-

mijenjene napadima na brodove. Podmornice koje nose nuk-

learne projektile, popularno zvane »bumeri«, nisu bile spo-

menute, dijelom zato što je nuklearno naoruţanje potpadalo pod

Dogovor o strateškom nuklearnom naoruţanju iz 1989. koji je

zamijenio INF dogovor iz 1988, a dijelom zato što ruski bumeri

»nisu ozbiljni«, kako se o njima izrazila ameriĉka mornarica.

Rusko je nuklearno naoruţanje oduvijek bilo uglavnom vezano

za kopno i to zbog vrlo specifiĉnog razloga. Britanija i Amerika

puštaju svoje podmornice da se mjesecima šetaju naokolo bez

identifikacije ili javljanja pozicije. One vjeruju svojim

kapetanima. Moskva se to ne usuduje, usprkos prisutnosti

politiĉkih komesara, omrznutih Zampolita, na svim

podmornicama. Svaka dvadeset i ĉetiri sata, ruske podmornice

moraju isturiti antenu i viknuti: - Mama, tu smo! - na što

Amerikanci zahvalno pribiljeţe poziciju i tako bez napora

slijede njihovo kretanje.

Na kraju, Moskva je pristala otpisati u staro ţeljezo prvi od

svoja ĉetiri nosaĉa aviona klase Kiev, te se obvezala da neće

više graditi nove - beznaĉajan ustupak, budući da su se nosaĉi

aviona već pokazali odveć skupima za odrţavanje.

U svakom budţetu koji se donosi na konvencionalno ratovanje

grupacija nosaĉa aviona predstavlja najveću stavku. Poĉinje s 4

milijarde dolara, koliko košta nosaĉ, nastavlja se s montiranjem

osamdeset aviona po 30 milijuna dolara bez i 40 milijuna dolara

sa oruţanim sistemom, i to svaki. Zatim dolazi prateća skupina

proturaketnih razaraĉa, fregata i protupodmorniĉkih helikoptera,

koja štiti nosaĉ plus podmornice-napadaĉi ispod mora i izvidaĉi

Orion P-3 koji, tragajući za neprijateljskim podmornicama,

kruţe u širem krugu oko nosaĉa. Prema Nantucketskom

dogovoru, Sjedinjene Ameriĉke Drţave su mogle zadrţati dva

nedavno nabavljena nosaĉa: Abraham Lincoln i George

Washington, ali će morati dati u rezalište Midway i Coral Sea

(koji su ionako već bili otpisani,

82

ali je rezanje odloţeno kako bi ih mogli ukljuĉiti u Dogovor)

plus dva nosaĉa koja su po starosti šlijedila iza ovih, Forrestal i

Saratogu, kao i njihove avione. Kad se ti avioni jednom

deaktiviraju, potrebno je tri ili ĉetiri godine da ih se ponovno

dovede u borbenu pripravnost. '

- Rus će reći da je eliminirao osamnaest posto našeg potencijala

za napad na Majĉicu Rusiju - gundao je Stannard - a oni su

ţrtvovali samo 158 podmornica koje su im ionako samo stvarale

probleme.

MeĊutim, vidjevši da će se godišnje moći uštedjeti najmanje 20

milijardi dolara, polovica toga na ljudstvu, a polovica na opremi,

kabinet se sloţio s odredbama dogovora koje su se ticale

mornarice, uz Stannnardov i Odellov glas protiv. Kljuĉne su se

toĉke Dogovora odnosile na zraĉne snage. Cormack je znao da

je to za Gorbaĉova glavni adut. Sve u svemu, Amerika je bolje

prošla na kopnu i na moru, budući da nije namjeravala biti

agresor, nego se samo ţeljela osigurati da to ne moţe biti

Sovjetski Savez. MeĊutim, za razliku od Stannarda i Odella,

Cormack i Donaldson su znali da velik broj graĊana Sovjetskog

Saveza iskreno vjeruje da će Zapad jednog dana napasti njihovu

rodinu, a to je ukljuĉivalo i njihove vode.

Prema Nantucketskom dogovoru, Zapad će obustaviti

proizvodnju ameriĉkog lovca TFX ili F-18, te evropskog više-

namjenskog borbenog lovca za Italiju, Zapadnu Njemaĉku,

Španjolsku i Britaniju, što je bio zajedniĉki projekt; Moskva će

pak prekinuti daljnji rad na avionu Mig-3. Takoder će otpisati

Blackjack, Tupovljevljevu verziju ameriĉkog bombardera B-1 i

50% svojih zraĉnih tankera, što će uvelike reducirati strategijsku

opasnost iz zraka za Zapad.

- Kako znamo da oni neće proizvoditi Backfire negdje drugdje?

- upita Odell.

- Mi ćemo u tvornici Tupoljev imati sluţbene inspektore -

istakne Cormack. - Rusi bi teško mogli sagraditi novu tvornicu

negdje drugdje. Zar ne, Lee?

- Imate potpuno pravo, gospodine predsjedniĉe - odgovori

direktor CIA-e. Zatim doda: - Osim toga, mi imamo agente

meĊu kljuĉnim ljudima u .Tupoljevu.

83

- Ah- reĉe Donaldson, i~presioniran. - Kao diplomat, ne ţelim to

znati. - Nekoliko ljudi oko stola se nasmiješi. Donaldson je bio

poznat kao puritanski korektan.

Predsjednik je bio tradicionadist u pogledu naĉina oslovljavanja.

Nije podnosio rašireni obiĉaj da se ljudi nakon deset sekundi

poznanstva oslovljavaju po imenu. On je sve svoje kolege u

kabinetu oslovljavao imenom, ali su se oni njemu obraćali

iskljuĉivo s »gospodine predsjedniĉe«. Privatno su ga samo

Odell, Reed, Donaldson i Walters mogli oslovljavati sa »John«.

Njih petorica su bili stari prijatelji.

Za Ameriku je najbolnija odredba Dogovora u sekciji zra-

koplovstva bila obaveza da napusti bombarder B-2A Stealth,

avion revolucionarnog potencijala, budući da je bio tako

konstruiran da moţe neprimijećen proći kroz svaki radarski štit i

izbaciti svoje atomske bombe kako i gdje ţeli. Rusima je taj

avion utjerao gadan strah u kosti. Za Mihaila Gorbaĉova to je

bila glavna koncesija od strane Amerike, koja će osigurati

ratifikaciju Dogovora. A uz to će ukloniti potrebu da Sovjetski

Savez potroši najmanje 300 milijardi rubalja na potpunu

reorganizaciju zraĉne obrane, slavne Vojske-PVO, koja je imala

zadatak otkriti svaki mogući napad koji prijeti domovini. To je

bio novac koji je Gorbaĉov ţelio upotrijebiti za gradnju novih

tvornica, za razvoj tehnologije i naftu.

Za Ameriku je Stealth predstavljao projekt od 40 milijardi

dolara, te je njegovo napuštanje znaĉilo veliku uštedu, ali i

gubitak 50.000 radnih mjesta u industriji, te trošenje dijela

ušteda na zasnivanje novih industrijskih pogona koji će riješiti

socijalni problem viška radne snage.

- Moţda bismo jednostavno trebali nastaviti i natjerati te gadove

da bankrotiraju - predloţi Odell.

- Michael - blago mu odgovori Cormack - oni bi onda morali

krenuli u rat.

Nakon dvanaest sati rasprave, kabinet je odobrio Dogovor i

poĉeo je zamoran posao oko uvjeravanja Kongresa, industrije,

bankara, medija i naroda kako je Dogovor u redu.

84

Tako je to u demokraciji. Budţet za obranu smanjen je ravno za

stotinu milijardi dolara.

SVIBANJ~

Sredinom svibnja, petorica muškaraca koji su u sijeĉnju zajedno

ruĉali u hotelu Remington, konstituirali su se, na Millerov

prijedlog, kao Grupa Alamo, u spomen onih koji su se 1836.

borili kod tvrdave Alamo za nezavisnost Teksasa protiv vojske

meksiĉkog generala Santa Anne. Plan obaranja s vlasti

kraljevske kuće Sa'ud nazvali su Plan Bowie, po Jimu Bowieu,

izumitelju bowie noţa, koji je poginuo braneći Alamo. Zamisao

da se pomoću plaćene kampanje govorkanja kroz lobbyje i

medije, medu narodom i u Kongresu, do kraja destabilizira

poloţaj predsjednika Cormacka, nosio je naziv Plan Crockett, po

Davyu Crockettu, pioniru i borcu protiv Indijanaca, koji je

takoĊer poginuo kod Alama. Sad su se ĉlanovi grupe sastali da

razmotre prijedlog Irvinga Mossa kako mogu slomiti Johna

Cormacka do te mjere da bude spreman prihvatiti zahtjeve da se

povuĉe s poloţaja predsjednika i preda ostavku. Taj je prijedlog

nosio naziv Plan Travis, po ĉovjeku koji je bio zapovjednik u

bitci za Alamo.

- Tu ima nekih stvari od kojih mi se smuĉilo - reĉe Moir,

kuckajući prstom po svojoj kopiji.

- I meni - dometne Salkind. - Osobito posljednje ĉetiri stranice.

Zar baš moramo ići tako daleko?

- Gospodo, prijatelji - zamumlja Miller - ja apsolutno cijenim

vaše obzire pa ćak i vašu averziju. Jedino traţim da razmislite

kakav je ulog ovdje u igri. Ne radi se samo o nama, ĉitava se

Amerika nalazi u srrirtnoj opasnosti. Vidjeli ste odredbe koje

predlaţe taj Juda u Bijeloj kući, on bi htio ovu zemlju lišiti bilo

kakve obrane, samo da udobrovolji onog antikrista u Moskvi.

Taj ĉovjek mora otići iz Bijele kuće prije nego što dospije

upropastiti ovu našu voljenu zemlju i sve nas zajedno s njom.

Posebno vas, kojima sada izravno prijeti bankrot. A što se tiĉe

tih posljednjih nekoliko stranica, gos

85

podin Moss me uvjerava da do toga uopće neće ni doći. Cor-

mack će se povući prije nego što se za tim ukaţe potreba.

Irving Moss, u bijelom odijelu, sjedio je u dnu stola i šutio.

Neke dijelove svoga plana qn nije ni unio u izvještaj, to su bile

stvari koje je mogao spomenuti samo Milleru, u ĉetiri oka. Disao

je kroz usta, kako bi izbjegao tiho zviţdanje uslijed deformacije

nosa. Odjednom ih Miller sve iznenadi.

- Prijatelji, zamolimo Onoga koji sve razumije neka nas vodi u

našoj odluci. Obratimo mu se zajedniĉkom molitvom. Ben

Salkind dobaci pogled Lionelu Cobbu, koji samo uz

digne obrve. Cyrus Miller poloţi obje ruke, s dlanovima ok-

renutim prema dolje, na stol, zatvori oĉi i podigne lice prema

stropu. On nije bio ĉovjek koji je pripravan pognuti glavu, ĉak

ni kad se obraća Svemogućem. Napokon, njih dvojica su bili

bliski pouzdanici.

- Gospodine - zapoĉne molitvu naftni magnat - ĉuj nas, molimo

te, poslušaj molitvu iskrenih i lojalnih sinova ove divne zemlje

koju si Ti stvorio i nama je povjerio na ĉuvanje. Upravi naše

ruke, uzdigni naša srca, pouĉi nas kako da smognemo hrabrosti

za izvršenje ove zadaće koja je pred nama, za koju nam Ti, u to

smo sigurni, daješ Svoj blagoslov. Pomozi nam da spasimo ovu

Tvoju izabranu zemlju i ovaj Tvoj izabrani narod...

Nastavio je nekoliko minuta istim tonom, a zatim je još nekoliko

minuta sjedio šuteći. Kad je napokon spustio glavu i pogledao

petoricu muškaraca oko sebe, oĉi su mu gorjele vjerom onih koji

su istinski oslobodeni svake sumnje.

- Gospodo, On mi je odgovorio. Gospod je uz nas u našim

nastojanjima. Moramo naprijed, nikako natrag, naprijed za

domovinu i Boga.

Ostaloj petorici nije preostalo drugo no da zakimaju glavama u

znak slaganja. Sat kasnije, Irving Moss je s Millerom razgovarao

u ĉetiri oka u Millerovoj radnoj sobi. Postoje, jasno je naglasio,

dvije komponente koje su od kljuĉne vaţnosti, a koje on, Moss,

ne moţe osigurati. Jedna je stanoviti proizvod vrlo sloţene

sovjetske tehnologije; druga je tajni izvor in

86

formacija iz najuţih krugova u Bijelaj kući. Objasnio je zašto

mu to treba. Miller je zamišljeno kimnuo glavom.

- Ja ću se pobrinuti za obadvoje - reĉe. - Vi imate budţet koji ste

traţili i prvu ratu vašeg honorara. Poĉnite s izvršavanjem plana

bez odlaganja.

LIPANJ

Pukovnik Easterhouse došao je kod Millera u prvom tjednu

lipnja. Imao je posla u Saudijskoj Arabiji, ali poziv je bio

nedvosmislen i tako je odmah sjeo na avion u Jiddi, te preko

Londona odletio u New York, gdje je uhvatio vezu za Dallas.

Tamo ga je doĉekao automobil koji ga je odvezao do privatnog

aerodroma W. P. Hobby, jugoistoĉno od Dallasa, odakle ga je

Learjet prebacio do ranĉa, na kojem dotad niicad nije bio.

Njegov je izvještaj bio optimistiĉan i dobro primljen.

Easterhouse je mogao izvijestiti da je njegova »veza«, ĉovjek u

Vjerskoj policiji, s oduševljenjem primio zamisao 0 promjeni

vlade u Riyadu, te je već uspostavio kontakt s progonjenim

imamom šiitskih fundamentalista, nakon što mu je Easterhouse

otkrio njegovo tajno skrovište. Ĉinjenica da ovaj ĉovjek nije

izdao imama Vjerskoj policiji, dokazivala je da se u njega moţe

imati povjerenje.

Imam je saslušao prijedlog - koji mu je iznesen bez spominjanja

imena, budući da on nikad ne bi prihvatio da jedan kršćanin, kao

što je Easterhouse, bude instrumentom Allahove volje - i

navodno je reagiro s jednakim oduševljenjem.

- Ustvari, gospodine Miller, fanatici Hezb'Allaha nisu se dosad

pokušali dokopati tako oĉigledno primamljivog plijena kao što

je Saudijska Arabija, nego su radije pokušali poraziti i anektirati

Irak, u ĉemu nisu uspjeli. Razlog njihove strpljivosti u odnosu

na Saudijsku Arabiju bio je opravdani strah da će pokušaj

rušenja kraljevske kuće Sa'ud izazvati ţestoku reakciju dosad

neodluĉnih Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. Oni su oduvijek

vjerovali da će im Saudijska Arabija pripasti kad za to bude

pravi trenutak. Imam je, izgleda,

87

sklon vjerovati da je proljeće iduće godine - proslava dija-

mantnog jubileja sada je definitivno odredena za travanj Allahov

izbor pravog trenutka.

U vrijeme proslave, velike delegacije svih trideset sedam

glavnih plemena u zemlji doći će u Riyad da se poklone kra-

Ijevskoj obitelji. Medu njima će biti i plemena iz podruĉja Hasa,

radnici sa naftnih polja, koji su preteţno pripadnici sekte Shia.

Pomiješani s njima doći će dvije stotine odabranih imamovih

ubojica koji će biti nenaoruţani, sve dok im Easterhouse ne

podijeli automate i municiju, potajno uvezene na jednom od

Scanlonovih tankera.

Easterhouse je na kraju takoder mogao obavijestiti Millera da je

jedan visoki egipatski oficir - grupa egipatskih vojnih savjetnika

kontrolirala je sve kljuĉne toĉke u tehniĉkoj organizaciji

saudijske armije - pristao preuzeti na sebe brigu da Kraljevskoj

gardi bude podijeljena neispravna municija, što će ih

onemogućiti da brane svoje gospodare, ukoliko njegovoj,

prenapuĉenoj i siromašnoj zemlji bude osigurana opskrba

saudijskom naftom nakon puĉa.

Miller zamišljeno kimne. - Obavili ste dobar posao, pukovniĉe -

reĉe, zatim promijeni temu. - Recite, kako bi Sovjeti reagirali na

ovakvo naše preuzimanje kontrole nad Saudijskom Arabijom?

- Pretpostavljam da bi to kod njih izazvalo krajnju uznemirenost

- odgovori pukovnik.

- Dovoljno jaku da odustanu od ratifikacije Nantucketskog

dogovora koji nam je sada u cijelosti poznat? - upita Miller.

- Ja bih rekao da o tom nema nikakve dvojbe - odgovori

Easterhouse.

- Koja bi grupacija unutar Sovjetskog Saveza imala najviše

razloga da se protivi dogovoru i njegovim odredbama, te da

priţeljkuje njegovu propast?

- Glavni štab - bez oklijevanja odgovori pukovnik. Njihova

pozicija u Sovjetskom Savezu toliko je moćna kao utjecaj našeg

Vrhovnog štaba i cjelokupne industrije oruţja zajedno. Dogovor

će umanjiti njihovu moć, njihov prestiţ,

88

budţet i broj ljudi za ĉetrdeset posto. Ne mogu zamisliti da bi

oni to pozdravili.

- Neobiĉni saveznici - zamišljeno promrmlja Miller. Da li postoji

neki naĉin da se s njima diskretno stupi u vezu? - Ja... imam

neka poznanstva = oprezno reĉe Easterhouse.

- Hoću da ih iskoristite - reĉe Miller. - Recite samo da u SAD

postoje odredeni moćni interesi kojima se Nantucketski dogovor

ne sviĊa ništa više nego njima i koji vjeruju da bi se mogla

osujetiti ratifikacija dogovora s ameriĉke strane, te bi u vezi s

tim ţeljeli s njima razgovarati.

Kraljevina Jordan nije osobito prosovjetski orijentirana, ali je

kralj Hussein već dugo bio primoran vući delikatne poteze, kako

bi se odrţao na prijestolju u Ammanu pa je tako povremeno

kupovao sovjetsko oruţje, premda je njegova hašemitska legija

uglavnom naoruţana oruţjem sa Zapada. Ipak, u Ammanu

postoji grupa od trideset sovjetskih vojnih savjetnika na ĉelu s

vojnim atašeom u ruskoj ambasadi. Easterhouse se s njime

upoznao jednom prigodom kad je po nalogu svojih saudijskih

poslodavaca prisustvovao testiranju nekog sovjetskog oruţja

istoĉno od luke Al'Aquabah. Prolazeći na povratku kroz

Amman, Easterhouse je prekinuo putovanje i zadrţao se dva

dana u tom gradu.

Vojni ataše, pukovnik Kutuzov, za kojega je Easterhouse bio

uvjeren da pripada GRU-u, još uvijek je bio u Ammanu i njih su

dvojica zajedno veĉerali. Amerikanca je zapanjila brzina

reakcije. Dva tjedna kasnije Rusi su ga kontaktirali u Riyadu i

rekli mu da bi se izvjesna gospoda rado sastala s njegovim

»prijateljima« pod uvjetom da se sastanak odrţi u najvećoj

diskreciji. Uruĉen mu je debeli paket uputstava u vezi s mjestom

i naĉinom odrţavanja sastanka, koji je on neotvoren proslijedio

u Houston.

SRPANJ

Od svih komunistiĉkih zemalja, Jugoslavija je najopuštenija

prema turistima, do te mjere da se ulazne vize mogu do

89

biti bez velikih formalnosti odmah po dolasku na beogradski

aerodrom. Sredinom mjeseca srpnja, petorica muškaraca sletjeli

su na aerodrom Beograd istog dana, ali u razliĉitim avionima i iz

razliĉitih smjerova. Doputovali su redovnim linijama iz Pariza,

Rima, Beĉa, Londona i Frankfurta. Kako su svi imali ameriĉke

pasoše, ni za te gradove nisu trebali vizu. U Beogradu su svi

zatraţili i dobili vize za bezazleni turistiĉki boravak u trajanju

od tjedan~ dana - jedan je to uĉinio sredinom prijepodneva,

dvojica u vrijeme ruĉka i dvojica popodne. Na pitanja

sluţbenika koji je izdavao vize, svi su odgovorili da su došli u

lov na veprove i jelene, te da će stanovati u glasovitoj lovaĉkoj

kući u Karadordevu, jednoj preuredenoj staroj tvrdavi na

Dunavu, kamo su rado i ĉesto dolazili bogati lovci sa Zapada i u

kojoj je jednom odsjeo ameriĉki potpredsjednik George Bush.

Svi su takoder izjavili da će na putu do lovaĉke kuće prespavati

jednu noć u superluksuznom hotelu Petrovaradin kod Novog

Sada, 80 kilometara sjeverozapadno od Beograda. I svaki je od

njih iznajmio taksi da ga odveze do hotela.

Aerodromska pasoška kontrola smjenjivala se u vrijeme ruĉka,

tako da je sluţbenik SUP-a Pavlić - koji je uz to bio tajni

»informator« na platnom spisku sovjetskog KGB-a zapazio

samo jednog od petorice Amerikanaca. Dva sata nakon svršetka

Pavlićeva radnog vremena, na stol KGB-ovog rezidenta u

sovjetskoj ambasadi u centru Beograda stigao je njegov redovni

izvještaj.

Pavel Kerkorian se nije baš najbolje osjećao; imao je napornu

noć - što nije imalo veze s poslom, ali njegova je ţena bila

debela i stalno je gundala, dok su neke od plavokosih Bosanki

koje je ovdje sretao bile jednostavno neodoljive - i preobilan

ruĉak (koji je uistinu imao veze s njegovim poslom) s jednim

visoko baţdarenim ĉlanom jugoslavenskog Centralnog komiteta

kojega je pokušavao regrutirati za KGB. Već je zamalo odloţio

Pavlićev izvještaj ustranu. Svakog je dana u Jugoslaviju stizalo

na desetine i stotine Amerikanaca - bilo bi nemoguće svakoga

od njih provjeravati. Medutim, nekako mu se to ime uĉinilo

poznatim. Ne prezi

90

me, ono je bilo priliĉno ĉesto, ali gdje je već vidio to ime

»Cyrus«?

Našao ga je ponovno sat kasnije upravo tu, u svojoj sobi: u

jednom starom broju ĉasopisa Fo~bes Magazine izašao je veliki

ĉlanak o Cyrusu V. Milleru. Ponekad takve sluĉajnosti odluĉuju

o sudbinama. Tu se nešto nije slagalo, a suhonjavi armenski

major KGB-a volio je da stvari budu jasne i logiĉne. Zašto bi

ĉovjek od blizu osamdeset godina, poznat po svojim, upravo

patološki antikomunistiĉkim osjećajima, došao u Jugoslaviju

loviti veprove i to, putujući avionom redovne linije, kad je bio

dovoljno bogat da moţe loviti gdje god hoće u Sjevernoj

Americi i kad je inaĉe uvijek letio svojim privatnim

mlaţnjakom? Pozvao je dvojicu svojih podreĊenih, mladiće koji

su nedavno došli iz Moskve, nadajući se da ti ţutokljunci neće

nešto zabrljaviti. (Kako se nedavno na jednom cocktailu poţalio

svom beogradskom »kolegi« iz CIA-e, danas više jednostavno

ne moţeš naći dobre pomoćnike. Ĉovjek iz CIA-e potpuno se s

njime sloţio.)

Kerkorianovi mladi agenti govorili su srpsko-hrvatski, ali im je

on ipak savjetovao da se oslone na svog vozaĉa, Jugoslavena,

koji bolje od njih poznaje teren. Uveĉer su se mladići

disciplinirano javili da podnesu izvještaj, ali su nazvali iz te-

lefonske govornice u hotelu Petrovaradin, što je kod majora

izazvalo provalu bijesa jer su Jugoslaveni sigurno prisluškivali

razgovore s tog telefona. Rekao im je da odu negdje drugdje.

Upravo se spremao poći kući kad su se ponovno javili, ovog

puta iz jedne skromne gostionice, nekoliko kilometara izvan

Novog Sada. Nije bio samo jedan Amerikanac, rekli su, nego

petorica. Mogli su se, doduše, sresti u hotelu, ali ĉinilo se kao da

se otprije poznaju. Potplatili su jednog sluţbenika na recepciji i

dobili fotokopije prve tri strane svih pet pasoša. Po Amerikance

bi ujutro trebao doći jedan minibus i odvesti ih do nekakve

lovaĉke kuće, izvijestili su agenti, i što bismo mi sad trebali

raditi? Ostanite tamo, rekao im je Kerkorian. Da, ĉitavu noć.

Ţelim znati kamo idu i s kim će se sastati.

91

Pravo im budi, pomislio je polazeći kući. Ti balavci ionako ništa

ne rade. Najvjerojatnije je sve to posve beznaĉajno, ali barem će

te budale prikupiti malo iskustva. Idućeg dana, u podne, mladići

su se vratili u Beograd, umorni i neobrijani, ali pobjedonosno

nasmiješeni. `Kad je ĉuo njihov izvještaj, Kerkorian je ostao

zapanjen. Minibus je stigao toĉno na vrijeme i ukrcao petoricu

Amerikanaca. Vodiĉ je bio u civilnom odijelu, ali je nedvojbeno

izgledao kao vojnik - i Rus. Umjesto prema lovaĉkoj kući,

minibus je s Amerikancima krenuo natrag prema Beogradu, a

onda je skrenuo u zraĉnu bazu Batajnica. Amerikanci nisu

pokazali svoje pasoše na ulazu u bazu - vodiĉ je iz svog

unutrašnjeg dţepa izvukao pet pasoša i proveo ih preko rampe.

Kerkorian je znao sve o Batajnici; to je bila velika jugos-

lavenska zraĉna baza, dvadeset kilometara sjeverozapadno od

Beograda i nije bila ukljuĉena u turistiĉke programe za

Amerikance. Izmedu ostalog, u tu su bazu stalno stizali sovjetski

vojni transporti koji su opskrbljivali izvanredno brojnu grupu

sovjetskih vojnih savjetnika u Jugoslaviji. To je znaĉilo da se u

bazi nalazi jedna grupa ruskih inţinjeraca i jedan je od njih radio

za njega. Taj je ĉovjek bio zaduţen za kontrolu pošiljaka robe.

Deset sati kasnije, Kerkorian je poslao »blic« izvještaj u

Jazenevo, sjedište KGB-ovog Prvog glavnog direktorata,

ogranka za špijunaţu izvan Sovjetskog Saveza. Izvještaj je

otišao ravno na stol zamjenika naĉelnika PGD-a, generala

Vadima Kirpiĉenka, koji je odmah obavio niz telefonskih

razgovora unutar Sovjetskog Saveza, proširio izvještaj dodatnim

informacijama i poslao ga svom pretpostavljenom, generalu

Ĉebrikovu.

Kerkorianov je izvještaj sadrţavao informaciju da su petorica

Amerikanaca sprovedeni ravno iz minibusa u jedan transportni

mlaţnjak Antonov 42 koji je upravo sletio s cargom iz Odese i

odmah se uputio natrag u Odesu. U svom slijedećem izvještaju,

beogradski je rezident javljao da su se dvadeset i ĉetiri sata

kasnije Amerikanci vratili istim putem, da su ponovno prenoćili

u hotelu Petrovaradin i potom otputovali iz Jugoslavije, a da

nisu ustrijelili ni jednog jedinog vepra. Kerkorian je pohvaljen

zbog svoje budnosti.

92

KOLOVOZ

Vreli je zrak visio iznad Coste del Sol poput pokrivaĉa. Na

plaţama su se milijuni turista okretali kao odresci na roštilju,

hrabro maţući i uljeći koţu ne bi li im u ta dva dragocjena

tjedna što jaĉe pocrnjela, ali se to najĉešće završavalo tako da su

odlazili kući crveni kao rakovi. Blijedoplavo nebo bilo je gotovo

bijelo, a uobiĉajen vjetrić s mora pretvorio se u jedva osjetan

lahor.

Prema zapadu je u izmaglici ljetne ţege stršao veliki kutnjak

Gibraltarske stijene, trepereći na udaljenosti od dvadeset ĉetiri

kilometra, bliješteći svojim bjeliĉastim betonskim kosinama za

hvatanje kišnice što su ih konstruirali britanski kraljevski

inţinjerci kako bi se voda slijevala u podzemne cisterne, nalik

na leprozne oţiljke na boĉnim stranama sure hridine.

U brdima iza plaţe Casares zrak je bio nešto svjeţiji, ali ne

mnogo; lakše se disalo tek u zoru i pred zalaz sunca, pa su stoga

teţaci iz Alcantare del Rio ustajali u ĉetiri sata ujutro i radili u

vinogradima do sredine prijepodneva kad bi ih sunce otjeralo u

hlad. Poslije ruĉka, za vrijeme tradicionalne španjolske sieste,

drijemali bi iza svojih debelih, hladovitih, bijelo okreĉenih

zidova do pet popodne, a onda bi ponovno odlazili u vinograde i

radili do osam sati naveĉer kad bi pao mrak.

Pod vrelim suncem, groţde je zrilo i krupnjalo. Još nije bilo

vrijeme za berbu, ali bit će dobra ove godine. U svojoj krĉmi,

Antonio je kao obiĉno donio bocun vina visokom strancu i

veselo se nasmiješio.

- Sera bien, la cosecha? - upitao je.

- O da - odgovori nasmiješeno stranac - ove će godine berba biti

vrlo dobra. Svi ćemo ti moći platiti svoje dugove.

Antonio se grohotom nasmije. Svi su znali da stranac posjeduje

vlastitu zemlju i da za sve plaća odmah, gotovim novcem.

93

KOLOVOZ

Dva tjedna kasnije, Mihail Gorbaĉov nije bio raspoloţen za šalu.

Iako je ĉesto znao biti srdaĉan i općenito na glasu kao ĉovjek

koji ima razvijen smisao za humor i Ijubazan naĉin ophoĊenja

prema podreĊenima, katkad bi pokazao da moţe lako planuti,

obiĉno kad bi mu netko sa Zapada poĉeo propovijedati o

graĊanskim pravima ili kad bi ga iznevjerio netko od njegovih

podreĊenih. Sad je sjedio za svojim pisaćim stolom na sedmom i

najvišem katu zgrade Centralnog komiteta na trgu Novaja

plošĉad (Novi trg) i ljutito zurio u izvještaje raširene preko

cijelog stola.

Soba u kojoj je sjedio bila je dugaĉka i uska, osamnaest sa šest

metara, a njegov je stol bio u dnu sobe, nasuprot vratima. Sjedio

je leĊima prema zidu, budući da su svi prozori, koji su gledali na

trg, bili njemu slijeva, zastrti tankim, mreţastim i teškim,

baršunastim zastorima. U sredini sobe stajao je uobiĉajeni stol

za sastanke, koji je, zajedno s pisaćim stolom, tvorio slovo T.

Za razliku od svojih prethodnika, on je davao prednost svijetlom

i prozraĉnom pokućstvu; stol za sastanke bio je od svijetle

bukovine, kao i njegov pisaći stol, a sa svake strane stajalo je

osam stolica koje su, doduše, imale visoke, ravne naslone, ali su

unatoĉ tome bile udobne. Po tom je stolu raširio izvještaje koje

je prikupio njegov prijatelj i kolega, ministar vanjskih poslova

Ševarnadze, na ĉiji se poziv nevoljko vratio s odmora u Jalti, na

Krimu. Radije bi se sad, mislio je srdito, brĉkao u moru sa

svojom unukom Aksainom, umjesto da sjedi ovdje u Moskvi i

ĉita te gluposti.

Prošlo je više od šest godina od onog ledenog dana u oţujku

1985. kad je Ĉernjenko napokon pao sa svog pijedestala i on se

uzdigao gotovo zapanjujućom brzinom - iako je na tome radio i

za to se pripremao - do mjesta generalnog sekretara. Šest je

godina nastojao svoju voljenu domovinu zgrabiti za šišak i

ubaciti je u posljednje desetljeće dvadesetog stoljeća u takvom

stanju da bude sposobna ravnopravno

94

stati nasuprot kapitalistiĉkom Zapadu dostići ga i na kraju

nadmašiti.

Kao svi rodoljubivi Rusi, on se napola divio Zapadu, a is-

todobno je ĉitavim srcem bio kivan na njega: zbog njegova

prosperiteta, njegove financijske moći i njegove arogantne

samouvjerenosti. Za razliku od većine Rusa, on se godinama

opirao mišljenju kako se u njegovoj domovini stvari nikad neće

izmijeniti; kako su korupcija, lijenost, birokracija i letargija dio

sistema, oduvijek su bile i uvijek će biti. Još kao mladić, znao je

da posjeduje dovoljno energije i dinamizma da sve to izmijeni,

ukoliko mu se za to pruţi prilika. To je bio glavni zamašnjak,

glavna pokretaĉka sila koja ga je tjerala kroz godine studija i

partijskog rada u Stavropolu, ta vjera da će jednog dana dobiti

svoju šansu.

A sad, nakon što je šest godina imao tu šansu, shvatio je da je

ĉak i on potcijenio snagu opozicije i inercije. Prvih je godina sve

visjelo o koncu; balansirao je na vrlo tankoj ţici i dvanaestak se

puta opasno zaljuljao.

Prvo je došlo na red ĉišćenje partije: uklanjanje tvrdih do-

gmatika i beskorisnih birokrata... no da, barem najvećeg dijela.

Sad je znao da iza sebe ima Politbiro i Centralni komitet, znao je

da njegovi ljudi kontroliraju raštrkane partijske organizacije u

svim republikama i da dijele njegovo uvjerenje kako se

Sovjetski Savez neće moći ravnopravno takmiĉiti sa Zapadom

sve dok ne bude ekonomski dovoljno jak. To je bio razlog zašto

se najveći dio njegovih reformi bavio ekonomskim, a ne

moralnim pitanjima.

Kao uvjereni komunist, on je vjerovao da njegova zemlja već

posjeduje nedvojbenu moralnu nadmoć i smatrao je da nema

potrebe da se to posebno dokazuje. Medutim, nije bio toliko lud

da bi se zavaravao u pogledu pravog odnosa snaga na

ekonomskom planu. Njemu su sad, s obzirom na naftnu krizu -

koje je on bio potpuno svjestan - bila potrebna golema sredstva

za reorganizaciju proizvodnje i istraţivanje u Sibiru i na

Arktiku, a to je znaĉilo da negdje drugdje mora zavrnuti slavinu.

Što je, na kraju, dovelo do Nantucketa i do neizbjeţnog otpora

njegovog vlastitog vojnog establišmenta.

95

On je, kao i svi sovjetski lideri prije njega, dobro znao da su tri

glavna stupa moći partija, armija i KGB, te da nitko ne moţe

sebi dopustiti da se u isto vrijeme zarati s dvije od te tri moćne

organizacije. Već je bilo dovoljno loše što se sukobio s

generalima; da mu sad još KG8 zabija noţ u leĊa, to je jed-

nostavno nesnošljivo. Ovi izvještaji ministra vanjskih poslova, s

prikupljenim i prevedenim informacijama zapadnih medija,

doista mu nisu bili potrebni, ponajmanje u ovom ĉasu, kad je

ameriĉko javno mnijenje još uvijek moglo navesti Kongres da

odbije Nantucketski dogovor i inzistira na daljnjoj proizvodnji

za Rusiju krajnje opasnog bombardera Stealth.

On inaĉe, osobno, nije gajio neke osobite simpatije prema

Ţidovima koji su ţeljeli napustiti domovinu od koje su toliko

toga dobili. Kad su u pitanju bili disidenti i ostala takva govna,

tu se mišljenje Mihaila Gorbaĉova nije razlikovalo od or-

todoksnog stava. Medutim, razljutilo ga je što ovo nije bio

nekakav sluĉajni incident, ovo je bilo namjerno uĉinjeno i on je

toĉno znao tko stoji iza toga. Iako je otada prošlo više godina,

još uvijek je bio ogorĉen zbog one zlobne video-vrpce, koja je

kruţila Moskvom, o njegovoj ţeni i njezinim kupovinama u

Londonu. I za to mu je bilo jasno ĉije je to maslo. Isti ljudi.

Prethodnik ovoga kojega je sada pozvao i koji se uskoro trebao

pojaviti.

Ĉulo se kucanje na vratima, desno od ormara s knjigama u

suprotnom kraju sobe. Njegov osobni tajnik proviri u sobu i

jednostavno kimne. Gorbaĉov podigne ruku naznaĉavajući

»priĉekaj ĉasak«.

Zatim se vrati za pisaći stol i sjedne iza njegove uske, svijetle

gornje ploĉe, na kojoj su stajala tri telefona i komplet pisaćeg

pribora od oniksa. Zatim kimne. Tajnik širom otvori vrata.

- Druţe generalni sekretaru, drug naĉelnik - najavi mladić i

odmah se povuĉe.

Naĉelnik je bio u punoj uniformi - naravno, to se moglo ~ i

oĉekivati - i Gorbaĉov ga pusti da prijeĊe ĉitavu duţinu ~ sobe

bez pozdrava. Zatim ustane i pokaţe na raširene papire.

96

General Vladimir Krjuĉkov, naĉelnik KGB-a, bio je bliski

prijatelj, štićenik i istomišljenik svoga prethodnika, nepopus-

tljivog i krajnje konzervativnog Viktora Ĉebrikova. Gorbaĉov se

pobrinuo da Ĉebrikov ode u velikoj ĉistki koju je proveo ujesen

1988, riješivši se tako svog posl~ednjeg utjecajnog oponenta u

Politbirou. Ali nije imao drugog izbora nego da na njegovo

mjesto postavi prvog zamjenika, Krjuĉkova. Jedna je glava bila

dovoljna; dvije bi već bile pokolj. Za sve postoje neke granice,

ĉak i u Moskvi.

Krjuĉkov baci pogled na papire i uzdigne jeĊnu obrvu. Gad,

pomisli Gorbaĉov.

- Nije bilo nikakve potrebe da ih se tako mlati pred kamerama -

reĉe Gorbaĉov, preskaĉući uvod kao i obiĉno. Šest zapadnih

televizijskih ekipa, osam radijskih izvjestilaca i dvadeset

fotoreportera, polovica njih iz Amerike. Toliko ih nije bilo ni na

Olimpijadi osamdeset ĉetvrte.

Krjuĉkov ponovno uzdigne obrvu.

- To su bile nedozvoljene demonstracije, dragi moj Mihaile

Sergejeviĉu. Ja sam osobno u to vrijeme bio na odmoru. Ali

smatrain da su ovi moji, iz Drugog glavnog direktorata,

ispravno, postupili. Ĉifuti su odbili da se raziĊu, kako im je

nareĊeno, i moji su ljudi primijenili uobiĉajene metode.

- Demonstracije su se zbivale na ulici. Trebala je intervenirati

milicija.

- To su sve subverzivni elementi koji šire antisovjetsku

propagandu. Pogledajte njihove transparente. To spada u

nadleţnost KGB-a.

- A tako brojna nazoĉnost stranih novinara? Šef KGB-a slegne

ramenima.

- Te lasice uvijek nanjuše ovakve stvari.

Da, pomisli Gorbaĉov, a pogotovo ako ih netko nazove i

upozori. Upitao se naĉas da li bi to bio dovoljan razlog da za-

traţi smjenjivanje Krjuĉkova, ali je odmah odbacio tu ideju.

Potrebna je puna suglasnost svih ĉlanova Politbiroa da se

smijeni šef KGB-a, a oni se nikad ne bi sloţili da ga smijene

samo zato što je prebio hrpu Ţidova. Svejedno, bio je ljut i

spreman da mu otvoreno kaţe što misli o svemu tome. Tako

97

je i uĉinio, u narednih pet minuta. Krjuĉkov je šutio, stisnutih

usnica. Nije mu bilo drago ~lušati prijekore ĉovjeka koji je

mlaĊi od njega po godinama, ali je iznad njega po starješinstvu.

Gorbaĉov je obišao stol i stao pred njega; obojica su bili iste

visine, oniski i nabijeni. Gorbaĉovljev je pogled, kao i obiĉno,

bio ĉvrst i postojan. Tada je Krjuĉkov napravio pogrešku.

U dţepu je imao izvještaj iz Beograda, upotpunjen nekim

zaprepašćujućim informacijama koje je prikupio Kirpiĉenko iz

Prvog glavnog direktorata. Ĉitava se stvar ĉinila dovoljno

znaĉajnom da naĉelnik odluĉi osobno uruĉiti izvještaj gene-

ralnom sekretaru. Jebeš generalnog sekretara, pomislio je sada

ogorĉeni šef KGB-a. Neka ĉeka. I tako izvještaj iz Beograda nije

dospio u ruke Gorbaĉovu.

RUJAN

Irving Moss je za svoju operativnu bazu izabrao London, ali je

prije odlaska iz Houstona dogovorio sa Cyrusom Millerom tajnu

šifru. On je znao da monitori Agencije za nacionalnu sigurnost u

Fort Meadeu neprekidno »ĉiste« eter, snimajući milijarde rijeĉi

iz me8unarodnih telefonskih razgovora, te da sve to zatim

prolazi kroz sito kompjutora, programiranih da iz tog mora

pijeska izdvoje zrnca zlata. Da se i ne spominje ljude iz

britanskog GCHQ-a, Ruse i sve ostale koji imaju dovoljno

novaca da postave ureĊaje za prisluškivanje. Medutim, opseg

telefonskog saobraćaja toliko je golem, da će sve što baš ne strši

kao sumnjivo, vjerojatno proći neprimijećeno. Mossova se šifra

temeljila na listi cijena salate, koju je sunĉani Teksas slao

tmurnom Londonu. Dobio je popis cijena preko telefona, izbacio

rijeĉi, zadrţao brojeve, kombinirao ih s datumima kalendara i

napravio kljuĉ za dešifriranje koji su imali samo on i Cyrus

Miller.

Tog je mjeseca saznao tri stvari: da je proizvod sovjetske

tehnologije koji mu je bio potreban u posljednjoj fazi pripreme i

da će biti isporuĊen za ĉetrnaest dana; da je traţeni iz

98

vor informacije iz Bijele kuće osiguran, kupljen i plaćen; te da

sada treba krenuti s Planom Travis prema dogovorenom

programu. Spalio je papire na kojima je dešifrirao poruku i

nacerio se. Njegov je honorar bio podijeljen u tri dijela: pla-

niranje, aktiviranje i uspješno izvrš~nje. Sad će moći zatraţiti

isplatu druge rate.

LISTOPAD

Na sveuĉilištu u Oxfordu, jesenski semestar traje osam tjedana,

a budući da se akademski krugovi nastoje drţati logike, tih osam

tjedana nose nazive Prvi tjedan, Drugi tjedan, Treći tjedan i tako

dalje. Po svršetku semestra, u Devetom tjednu, odrţava se ĉitav

niz takmiĉenja - uglavnom sportskih, kazališnih i debatnih. A

priliĉan broj studenata pojavljuje se prije poĉetka semestra, bilo

da se pripreme za ispite, da zapoĉnu s treningom ili da se

smjeste za vrijeme tog razdoblja koje se naziva Nulti tjedan.

Drugog listopada, prvog dana Nultog tjedna, neveliko jato

ranoranilaca okupilo se u baru Vincent's Club, tradicionalnom

okupljalištu studenata-sportaša, medu njima i visoki, mršavi

student po imenu Simon koji se pripremao za svoj treći i

posljednji semestar na Oxfordu, u okviru programa jed-

nogodišnjeg studija u inozemstvu. Jedan ga je veseli glas zazvao

iza njegovih leda.

- Halo, mladi Simon. Vratio si se ranije?

Bio je to avijatiĉki komodor John De'Ath, kvestor Jesus

Collegea i viši blagajnik atletskog ktuba, kojemu je pripadala i

ekipa cross-country trkaĉa. Simon se nasmiješi.

- Da, gospodine.

- Došao si skinuti salo koje si nakupio preko ljetnih praznika,

ha? - smiješeći se upita umirovljeni oficir i potapša studentov

nepostojeći trbušĉić. - Bravo, tako valja. Ti si nam glavna nada

da ćemo u prosincu u Londonu isprašiti tur Cambridgeu.

Svi su studenti znali da je Sveuĉilište u Cambridgeu glav

99

ni sportski takmac Oxforda i da je susret s Cambridgeom naj-

vaţnija utakmica svakog sportskog takmiĉenja.

- Spremam se poĉeti trĉati svakog jutra, kako bih ponovno

stekao kondiciju, gospodine - reĉe Simon.

I doista je poĉeo s iscrpljujućim turama svakog jutra, zapoĉevši

s osam i doguravši u toku tjedna do devetnaest kilometara. Rano

ujutro u srijedu 9. listopada, krenuo je, kao i obiĉno, prvo

biciklom od svoje kuće uz Woodstock Road u juţnom dijelu

Summertowna, sjevernog predgraĊa Oxforda, do centra grada.

Prošao je uz Martyr's Memona,,~ crkvu St. Mary Magdalen,

skrenuo lijevo u Broad Street, rhirimo ulaza u svoj koledţ,

Balliol, te niz Holywell i Longwal Ċo I-Iigh Streeta. Zatim je

ponovno skrenuo lijevo i došao do ograde ispred Magdalen

Collegea.

Tu je sišao s bicikla, privezao ga lancem za ogradu da mu ga

netko ne ukrade i poĉeo trĉati. Preko Magdalen Bridgea i

Cherwella pa niz St. Clement's na The Plain. Sad je išao prema

istoku. U pola sedam ujutro, sunce se upravo dizalo iznad

horizonta ispred njega, a on je pred sobom imao punih šest i pol

kilometara dok ne izaĊe iz posljednjih ulica predgraQa Oxforda.

Protrĉao je kroz New Headington i prešao preko dvostruke

autoceste Ring Road na ĉeliĉnom mostu koji vodi do Shotover

Hilla. Nije bilo drugih trkaĉa. Bio je gotovo potpuno sam. Na

kraju Old Roada poĉeo se uspinjati uzbrdo i osjetio je bol trkaĉa

na duge pruge. Mišićave noge iznijele su ga na vrh brda i u

Shotover Plain. Tu je završavao asfalt i sad je trĉao po

izrovanom putu s dubokim lokvama od noćašnje kiše. Skrenuo

je na travom obrasli rub puta, uţivajući u elastiĉnoj mekoći trave

pod nogama, ustrajno odrţavajući ritam preko granice bola,

ushićen osjećajem slobode koju pruţa trĉanje.

Iza njegovih leda, izmedu drveća na vrhu brda, pojavila se jedna

limuzina bez ikakvih oznaka, sišla s asfalta na izrovani put i

poĉela poskakivati preko rupa. Ljudi u limuzini dobro su

poznavali trkaĉevu rutu i nimalo nisu bili njome oduševljeni.

Petsto metara neasfaltiranog puta, obrubljenog

100

sivim stijenama, do rezervoara, zatim ponovno asfaltirana cesta

koja se spuštala u Wheatley, mimo zaseoka Littleworth.

Sto metara prije rezervoara, put se suţavao i prolazio ispod

jednog divovskog jasena. Na to.m je mjestu, uvuĉen sasvim na

rub puta, stajao parkiran kombi. Bio je to priliĉno otrcani zeleni

Ford Transit, na ĉijim je stranama stajao natpis Voćarski

proizvodi Barlow. U tome nije bilo niĉeg neobiĉnog. Poĉetkom

listopada posvuda su se mogli sresti kamioneti s oznakom

Barlow, prepuni sanduka sa slatkim jabukama iz Oxford~rea

koje su razvozili trgovcima voćem i povrćem. Ako ~i netico

zavirio u kombi kroz straţnji prozor - skriven pogledu ljudi u

limuzini, jer je stajao okrenut prema njima prednjim krajem -

vidio bi naslagane sanduke s jabukama. Ne bi, medutim,

primijetio da su sanduci zapravo dvije rukom oslikane slike,

vješto prilijepljene s unutrašnje strane dvaju prozorĉića.

Kombiju je izgleda pukla guma na prednjem kotaĉu, na strani

koja je bila dalje od puta. Jedan je muškarac ĉuĉao pokraj kotaĉa

s odvijaĉem, trudeći se da odvije zavrtnje i skine kotaĉ koji je

visio u zraku, podignut dizalicom. Izgledao je potpuno

zaokupljen svojim poslom. Mladić po imenu Simon kretao se po

travnatom rubu na suprotnoj strani puta i nastavio je trĉati.

Kad je prošao prednji kraj kombija, dvije su se stvari odigrale

zapanjujućom brzinom. Naglo su se otvorila straţnja vrata i iz

kombija su iskoĉila dva muškarca u identiĉnim crnim trenirkama

i skijaškim maskama, bacila se na iznenaĊenog trkaĉa i srušila

ga na zemlju. Onaj ĉovjek s odvijaĉem okrenuo se i uspravio.

Ispod svog šešira sa spuštenim obodom, on je takoder bio

maskiran, a odvijaĉ uopće nije bio odvijaĉ, nego ĉeški automat

Škorpion. Ĉim se uspravio, poĉeo je pucati i zasuo je mecima

vozaĉko staklo limuzine koja je u tom trenutku bila udaljena oko

osamnaest metara.

Vozaĉ limuzine odmah je poginuo, pogoĊen u lice. Kola se

zanesu i motor se ugasi kad je noga umirućeg vozaĉa skliznula

sa gasa. Muškarac na straţnjem sjedištu reagirao je poput

maĉke: otvorio je svoja vrata i smotan u kolut, bacio se

101

na zemlju, prevrnuo se dva puta i uspravio se u poziciju za

pucanje. Uspio je dva puta opaliti iz svog zatubastog Smith &

Wessona 9 mm. Prvi je metak otišao trideset centimetara u

stranu, drugi se zabio u zemlju tri metra ispred njega kad ga je

rafal iz Škorpiona pogodio u grudi. Nije imao prilike ĉak ni

naciljati kako valja.

Muškarac koji je sjedio na mjestu suvozaĉa izišao je iz kola

sekundu nakon ĉovjeka sa straţnjeg sjedala. ŠirQm je otvorio

svoja vrata, ĉuĉnuo iza njih i pokušavao je kroz otvoreni prozor

pucati na ĉovjeka sa šmajserom kad su tsi°metka probila vrata i

pogodila ga u ţeludac, rušeći ga na`leda. U daljnjih pet sekunda,

ĉovjek s automatom uskoĉio je na sjedalo pokraj vozaĉa

kombija, druga dvojica su ubacila studenta u straţnji dio

Transita i zalupila vrata, kombi se skotrljao s dizalice, brzom

voţnjom unazad povukao se u ulaz rezervoara, oštro zaokrenuo i

uputio prema Wheatleyu.

Agent Tajne siuţbe bio je već na izdisaju, ali to je bio izuzetno

hrabar ĉovjek. Centimetar po centimetar, dovukao se krajnjim

naporom natrag do otvorenih vrata limuzine, pipajuĉi dohvatio

mikrofon ispod ploĉe s instrumentima i posljednjim dahom

izgovorio poruku. Zanemario je pozivni signal, šifru i propisanu

proceduru upućivanja poruke putem radija; za to više nije bilo

vremena. Kad je pet minuta kasnije stigla pomoć, on je već bio

mrtav. Njegova je poruka glasila: - Pomoć... potrebna nam je

pomoć. Netko je upravo oteo Simona Cormacka.

102

ĈETVRTO POGLAVLJE

Slijedom radioporuke umirućeg agenta ameriĉke Tajne sluţbe

mnoge su se stvari poĉele odvijati izuzetnom brzinom i u

akcelerirajućem tempu. Otmica predsjednikova sina odigrala se

u 7.05. Umirući agent poslao je poruku u 7.07. Iako je

upotrijebio »rezerviranu« (specijalnu) valnu duţinu, poruka nije

bila šifrirana. Srećom, u to doba nitko neovlašten nije

prisluškivao policijske frekvencije. Poruka je primljena na tri

mjesta.

U iznajmljenoj kući s vrtom uz Woodstock Road, gdje su bili

preostalih deset agenata iz odreda Tajne sluţbe, zaduţenog da

ĉuva predsjednikova sina za vrijeme studija u Oxfordu.

Osmorica su još uvijek spavali, ali dvojica su - jedan je od njih

bio noćni deţurni - bili budni i slušali su rezerviranu

frekvenciju. .

Direktor Tajne sluţbe, Creighton Burbank, otpoĉetka je tvrdio

da predsjednikov sin ne bi smio studirati u inozemstvu, sve dok

je njegov otac na tom poloţaju. Predsjednik Cormack je odbacio

njegova upozorenja jer mu se ĉinilo da ne postoji nikakav

valjani razlog zbog kojega bi svome sinu uskratio dugo

priţeljkivanu priliku da provede godinu dana u Oxfordu. Iako

nerado, Burbank je prestao prigovarati i zatraţio je dopuštenje

da u Oxford pošalje ĉetu od pedeset svojih ljudi.

John Cormack je ponovno popustio sinovljevim molbama (-

Imaj srca, tata; izgledat ću kao vol na stoĉarskoj izloţbi s

pedeset gorila oko mene! -) i odred je smanjen na dvanaest ljudi.

Ambasada u Londonu iznajmila je prostranu vilu okruţenu

vrtom u sjevernom Oxfordu, mjesecima se dogovarala s

Britancima i na kraju unajmila troje briţljivo provjere

103

nih britanskih graĊana: vrtlara, kuhara i jednu ţenu za spremanje

kuće i pranje rublja. Cilj je bio pruţiti Simonu Cormacku priliku

da se u Oxfordu osjeĉa kao potpuno normalan student.

Od dvanaestorice agenata, uvijek su najmanje osmorica bili na

duţnosti, dok su ĉetvorica bili slobodni. Agenti na duţnosti bili

su podijeljeni u ĉetiri para: tri su para obavljali duţnost u tri

smjene tijekom dvadeset ĉetiri sata u danu, a ĉetvrti je pratio

Simona kad bi izlazio iz kuće. Amerikanci su se zaprijetili da će

se povući s duţnosti ukoliko im se ne dozvoli da nose oruţje, a

Britanci su imali uvrijeţeno pravilo, prema kojem nijednom

strancu nije dopušteno da na tlu Velike Britanije nosi vatreno

oruţje. Na kraju je postignut tipiĉan kompromis: izvan kuće, u

kolima, uz Amerikance će biti jedan naoruţani narednik

Specijalnog odsjeka britanske policije. Teoretski su Amerikanci

trebali djelovati pod njegovim nadzorom i stoga su mogli imati

oruţje. To je, dakako, bila ĉista fikcija, ali su ljudi iz

Specijalnog odsjeka, budući da su potjecali iz Oxfordshirea, bili

korisni kao vodiĉi i odnosi izmeĊu njih i Amerikanaca ubrzo su

postali vrlo srdaĉni. Onaj ĉovjek, koji je za vrijeme otmice

iskoĉio sa straţnjeg sjedala napadnute limuzine i pokušao pucati

iz svog Smith & Wessona prije nego što je pao pokošen rafalom

iz automata, bio je britanski narednik.

Nekoliko sekunda nakon što je poruka umirućeg ĉovjeka

primljena u Woodtock Roadu, prostrana se vila ispunila vikom i

dozivanjem dok su se agenti potrpali u dva automobila i pojurili

prema Shotover Plainu. Simonova je uobiĉajena ruta bila jasno

oznaĉena i svi su je dobro poznavali. Noćni je deţurni ostao u

kući s još jednim agentom i obavio dva hitna telefonska poziva.

Jedan je bio upućen u Washington, Creightonu Burbanku, koji

je u to doba - s obzirom na vremensku razliku od pet sati - ĉvrsto

spavao; drugi u London, pravnom savjetniku ameriĉke

ambasade, koji se upravo brijao u svom domu u St. John's

Woodu.

Pravni savjetnici u ameriĉkim ambasadama uvijek su sluţbenici

FBI-a, a u Londonu je to vaţan poloţaj, jer su

104

sluţbe javne sigurnosti obje zemlje ;neĊusobno stalno u vezi.

Patrick Seymour je na ovom poloţaju zamijenio Darrella Millsa

prije dvije godine, uspješno je suradivao s Britancima i volio je

svoj posao. Na vijest iz Qxforda naglo je problijedio i odmah je

preko »sigurne« telefonske linije - elektroniĉki modificirane

tako da su zvuĉni signali nerazumljivi bez specijalnog

prijemnog ureĊaja - nazvao Donalda Edmondsa, direktora FBI-

a, digavši ga iz kreveta u njegovoj kući u Chevy Chaseu.

Drugo mjesto na kojem je uhvaćena radioporuka umirućeg

agenta bila su patrolna kola oblasne policije, Thames Valley

Police, pod ĉiju su nadleţnost spadale tri stare grofovije:

Oxfordshire, Berkshire i Buckinghamshire. Iako su ameriĉki

agenti sa svojim britanskim pratiocem iz Specijalne sluţbe

stalno bili za petama Simonu Cormacku, TVP je sa svoje strane

odredila da jedna njihova kola uvijek budu u blizini, najviše na

kilometar i pol udaljenosti od ameriĉke limuzine, te da budu

spremna reagirati na prvi poziv. Radioprijemnik u patrolnim

kolima bio je podešen na rezerviranu frekvenciju, a kola su u

trenutku primanja poruke kruţila ulicama Headingtona, te su

udaljenost od kilometra i pol prešla za pedeset sekundi. Kasnije

će neki reći da se narednik i vozaĉ u patrolnim kolima nisu

smjeli zaustavljati na mjestu prepada, nego da su morali krenuti

u potjeru za otmiĉarima. Lako je naknadno govoriti; ugledavši

tijela trojice agenata na shotoverskom putu, policajci su se

zaustavili da vide mogu li nekome od njih pruţiti prvu pomoć

i/ili dobiti nekakav opis. Za prvo i za drugo već je bilo prekasno.

Treće mjesto na kojem je primljena poruka bilo je sjedište TVP-

e u Kidlingtonu. Policijska sluţbenica Janet Wren trebala je

završiti noćno deţurstvo u 7.30 i upravo je zijevala kad je u

slušalicama zakrĉao isprekidani glas s ameriĉkim naglaskom.

Toliko je bila zapanjena da je na trenutak pomislila da se radi o

nekoj šali. Zatim je pogledala kontrolnu listu i brzo otipkala niz

komandi na kompjutoru. Na ekranu monitora odmah se ukaţe

serija instrukcija i uplašena djevojka prione na posao.

105

Nakon dugotrajnih dogovora, prije godinu dana izmedu uprave

TVP-a, Scotland Yarda, britanskog Ministarstva unutrašnjih

poslova, ameriĉke ambasade i ameriĉke Tajne sluţbe, operacija

osiguranja Simona Cormacka dobila je naziv Operacija Yankee

Doodle. Plan operacije unesen je u kompjutor, kao i procedure

koje treba slijediti ukoliko se predsjednikov sin naĊe u nekoj od

izvanrednih situacija - kao što su guţva u baru, uliĉna tuĉa,

prometna nesreća, politiĉke demonstracije ili ako se razboli,

odnosno poţeli provesti stanovito vrijeme u nekoj drugoj zemlji.

Janet Wren je aktivirala šifru »otmica« i kompjutor je pokazao

utvrdenu proceduru.

Ubrzo se pokraj nje pojavio deţurni oficir straţe, blijeda i

zabrinuta lica, te odmah poĉeo telefonirati. Prvo je nazvao

ravnatelja odsjeka za kriminalistiĉka istraţivanja (CID), koji je

preuzeo na sebe da obavijesti svog kolegu, naĉelnika Specijalne

sluţbe TVP-a (SB). Deţurni oficir straţe u Kidlingtonu nazvao

je takoder i zamjenika upravitelja redarstva (Operativni odsjek),

koji se upravo spremao konzumirati svoj uobiĉajeni doruĉak od

dva kuhana jaja kad ga je u tome omeo neoĉekivani poziv.

Pozorno je slušao i zatim sasuo rafal naredbi i pitanja.

- Gdje, toĉno?

- Shotover Plain, gospodine - odgovori glavni inspektor u

Kidlingtonu. - Delta Bravo je na mjestu dogaĊaja. Zaustavili su i

vratili jedna privatna kola iz smjera Wheatleya, drugu dvojicu

trkaĉa i jednu ţenu sa psom iz Oxforda. Oba Amerikanca su

mrtvi, narednik Dunn takoder.

- Isuse - dahne ZU Op. Ovo će biti najveći skandal u njegovoj

karijeri, a kako on stoji na ĉelu Operativnog odsjeka, isturene

oštrice policijskih snaga, na njemu je odgovornost da sve bude

kako valja. Ne smije biti nikakvih promašaja. U ovakvom

sluĉaju, to je jednostavno neprihvatljivo. On ţustro poĉne

diktirati naredenja.

- Odmah prebacite tamo najmanje pedeset ljudi u uniformama.

Sa stupićima, barikadama i uţadima. Hoću da se ĉitavo podruĉje

zatvori... odmah. Povucite svakog SOCO-a, svakog ĉovjeka

kojeg imamo. Neka ponesu i cestovne barije

106

re. Taj put ima slobodan izlaz na oba kraja, zar ne?... Jesu li

otmiĉari pobjegli prema Oxfordu?

- Delta Bravo kaţe da nisu - oĊgovori ĉovjek u sjedištu policije.

- Ne znamo koliko je vremena prošlo izmedu prepada i poruke.

Ali ako nije prošlo mnogo vremena, Delta Bravo je bio na cesti

kod Headingtona i kaţ~e da nitko nije prošao pokraj njih iz

smjera Shotovera. Vidjet ćemo po tragovima kotaĉa; tamo je

zemlja raskvašena od kiše.

- Koncentrirajte cestovne barijere u smjeru sjever-jug na istoĉnoj

strani - reĉe ZU. - Upravitelja prepustite meni. Jesu li moja kola

na putu?

- Trebala bi već biti pred vašom kućom - potvrdi Kidlington.

Tako je i bilo. Zamjenik upravitelja pogleda kroz prozor svoje

dnevne sobe i ugleda kola, koja bi inaĉe trebala stići tek kroz

ĉetrdeset minuta, kako se zaustavljaju ispred kuće. - Tko je sve

već na putu do mjesta prepada? - upita.

- CID, SB, SOCO-i i sada uniformirani - izvijesti Kidlington.

- Skinite sve detektive sa sluĉajeva na kojima rade i prebacite ih

na otmicu - reĉe ZU. - Ja idem ravno na Shotover.

- Lanac cestovnih barijera? - raspita se oficir straţe u sjedištu

TVP-a. Zamjenik upravitelja se zamisli. Blokiranje cesta lakše je

narediti, nego ostvariti. Ove pokrajine oko Londona, takozvane

Home Counties, prepune povijesnih znamenitosti i gusto

naseljene ispresijecane su pravim labirintom seoskih cesta, cesta

drugog reda i puteljaka, što povezuju gradove, sela i zaseoke

unutar njihovih granica. Ako bace mreţu preširoko, trebat će

blokirati na stotine sporednih cesta i puteva; ako je pak bace

preusko, otmiĉari će je lako zaobići.

- Uz rub Oxfordshirea - odreţe zamjenik upravitelja. Zatim

prekine vezu i nazove svog krajnjeg pretpostavljenog,

upravitelja pokrajinske policije. U svim britanskim pokrajinskim

policijama ZU Op. rukovodi svim poslovima vezanim za

svakodnevnu borbu protiv kriminala. Upravitelj moţe, ali i ne

mora imati policijskog iskustva i njegove su duţnosti up-

ravljanje, briga o moralu i ugledu, te veza s Londonom. Dok

107

je okretao broj, zamjenik uprav~telja pogleda na sat: 7.30.

Upravitelj policije doline Temze ţivio je u jednoj lijepoj,

preuredenoj staroj kući, nekadašnjem ţupnom dvoru u selu

Bletchingdon. Ustao je od stola i pošao u radnu sobu, brišući

usput pekmez s usnica, da preuzme telefonski poziv. Kad je ćuo

vijesti, zaboravio je na doruĉak. Tog devetog dana listopada

mnogim je ljudima bio poremećen uobiĉajeni jutarnji raspored.

- Razumijem - reĉe kad je saslušao sve pojedinosti koje mu je

zamjenik zasad mogao reći. - Da, vi samo nastavite. Ja ću... ja ću

nazvati London.

Na njegovom je pisaćem stolu bilo nekoliko telefona. Jedan je

od njih bio direktnom i posve privatnom linijom povezan s

uredom zamjenika sekretara Odsjeka F4 u Home Officeu,

britanskom ministarstvu unutrašnjih poslova, pod ĉiju su

nadleţnost spadale metropolitanska i sve oblasne policije. U te

rane jutarnje sate visoki sluţbenik ministarstva nije još bio

stigao u svoj ured, ali je poziv prebaĉen na njegovu kuću u

Fulhamu.

Tom drţavnom ĉinovniku nehotice se otela glasna kletva, a

potom je nazvao dva broja i odmah krenuo u svoje ministarstvo,

koje se nalazilo u velikoj, bijeloj zgradi u ulici Queen Anne's

Gate, jednoj od postranih ulica što su se odvajale od Victoria

Streeta.

Jedan od brojeva koje je nazvao bio je broj deţurnog sluţbenika

u Odsjeku F4, od kojega je zatraţio da sa njegovog pisaćeg stola

ukloni sve druge predmete, te da pozove sve ostale sluţbenike

odsjeka da odmah dodu u ministarstvo. Nije mu rekao zašto. Još

uvijek nije znao koliko je Ijudi obaviješteno o masakru na

Shotover Plainu, ali kao savjestan drţavni sluţbenik nije ţelio

proširivati taj broj, ukoliko baš ne mora.

Drugi je poziv obavio po duţnosti. Nazvao je stalnog

podsekretara, najvišeg drţavnog sluţbenika u ĉitavom I~ome

Officeu. Na sreću, obojica su ţivjeli u Londonu, a ne u kilo-

metrima udaljenim predgraĊima i sastali su se u zgradi minis-

tarstva već u 7.51. Sir Harry Marriott, sekretar unutrašnjih

108

poslova konzervativne vlade i njihov ministar, pridruţio im se u

8.04 i odmah je obaviješten o otmici. Njegova je prva reakcija

bila da nazove Downing Street 10 i zatraţi da ga spoje s

gospoĊom Margaret Thatcher.

Poziv je primio njezin osobni sekretar. U Whitehallu, sjedištu

britanske vlade, postoji bezbroj »sekretara« : neki su od njih,

zapravo, ministri, neki opet visoki drţavni funkcioneri, neki su

osobni tajnici, a samo nekolicina ih radi sekretarske poslove.

Charles Powell je spadao u pretposljednju grupu. On je znao da

predsjednica vlade već ĉitav sat radi u svom privatnom kabinetu,

rješavajući gomile spisa dok je većina njezinih kolega još bila u

pidţamama. To je bio njezin ustaljeni obiĉaj. Powell je takoder

znao da je Sir Harry jedan od premijerkinih najbliţih suradnika i

pouzdanika. Kratko ju je obavijestio o Sir Harryjevoj ţelji da s

njom razgovara i premijerka je bez odlaganja preuzela vezu.

- Gospodo predsjednice vlade, moram se s vama vidjeti. Odmah.

Moram bez odlaganja doći do vas.

Margaret Thatcher se namršti. Vrijeme i ton Sir Harryjeva

poziva bili su krajnje neuobiĉajeni.

- Onda doĊi, Harry - odgovorila je.

- Tri minute - reĉe Sir Marriott i spusti slušalicu. Dolje, na ulici,

njegov je automobil već ĉekao da ga preveze do 500 metara

udaljenog Downing Streeta. Bilo je osam sati i jedanaest minuta.

Otmicu su izvršila ĉetvorica otmiĉara. Ĉovjek s automatom, koji

je sada sjedio na mjestu suvozaĉa, zgura Škorpion sebi izmeĊu

nogu i svuĉe s glave vunenu masku. Ispod nje je još uvijek imao

periku i laţne brkove, a sad je još nataknuo naoĉale s debelim

okvirima bez stakala. Pokraj njega sjedio je vozaĉ, voda

skupine; on je takoder imao periku i laţnu bradu. Bili su

privremeno tako maskirani, jer bilo je vaţno da prvih nekoliko

kilometara djeluju prirodno.

Otraga su druga dvojica smirili Simona Cormacka koji se

ţestoko borio. To nije bio nikakav problem. Jedan je od ove

dvojice muškaraca bio pravi div i jednostavno je zgrabio mla

109

dog Amerikanca u svoj medvjedi. zagrljaj, dok mu je njegov

mršav i viţljast drug pritisnuo na nos gazu natopljenu eterom.

Kombi se tresao i ljuljao na izrovanom putu, udaljujući se od

rezervoara, zatim se umirio kad je prešao na asfaltiranu cestu

prema Wheatleyu, a zvukovi borbe iz straţnjeg dijela kombija

utihnuli su kad se predsjednikov sin srušio na pod bez svijesti.

Cesta se spuštala nizbrdo kroz Lilttleworth, s njegovim

malobrojnim, raštrkanim kućama, a zatim je, izravnavši se,

ulazila u Wheatley. Prošli su pokraj jednog elektriĉnog vozila

raznosaĉa mlijeka s tradicionalnim bocama svjeţeg mlijeka za

doruĉak, a stotinjak metara dalje vozaĉ kombija u prolazu uhvati

pogled djeĉaka koji je raznosio novine. Kad su izišli iz

Wheatleya ukljuĉili su se na autoput A40 prema Oxfordu, vozili

su 500 metara natrag prema gradu, a zatim su skrenuli desno na

B4027, sporednu cestu kroz sela Forest Hill i Stanton St. John.

Kombi se provezao normalnom brzinom kroz oba sela, preko

raskršća kod New Inn Farma i dalje prema Islipu. MeĊutim,

otprilike kilometar i pol nakon New Inna, odmah iza Fox

Coverta, skrenuo je lijevo pred ulaz u jedno imanje i stao.

Ĉovjek na mjestu suvozaĉa iskoĉi iz kombija, otkljuĉa lokot na

vratima ograde - deset sati ranije, oni su razbili lokot vlasnika i

stavili svoj - i kombi ude na prilaznu stazu. Prešavši udaljenost

od otprilike deset metara, stigao je do polusrušenog drvenog

hambara, zaklonjenog skupinom stabala, koji su otmiĉari

pronašli i izvidili još prije dva tjedna. Kombi se zaustavio pred

hambarom u 7 sati i 16 minuta.

Danje svjetlo je jaĉalo i ĉetvorica muškaraca su brzo radili.

Ĉovjek s automatom otvorio je širom vrata hambara i izveo

veliku limuzinu Volvo koja je ovdje stajala parkirana tek od

ponoći. Zeleni kombi ude u hambar i vozaĉ iskoĉi, noseći

Škorpion i dvije vunene maske. Još jednom provjeri kabinu

kombija da vidi nije li nešto ostavio, zatim zalupi vrata. Ostala

dvojica iskoĉe kroz straţnja vrata, izvuku nepokretnog Simona

Cormacka i poloţe ga u prostrani prtljaţnik Volvoa, već

opremljen s brojnim rupama za zrak. Potom sva ĉetvorica

110

svuku svoje crne trenirke i osvanu u pristojnim odijelima i

kravatama. Zadrţali su perike, laţne brkove i naoĉale. Odjeću

koju su svukli, smotali su i gurnuli u prtljaţnik pokraj Simona, a

Škorpion su poloţili na pod ispred straţnjeg sjedala i pokrili ga

pokrivaĉem.

Vozaĉ kombija i voĊa grupe sjedne za upravljaĉ Volvoa i

saĉekaju ostale. Mršavi otmiĉar postavi eksploziv u kombi, a

ona snaţna ljudina zatvori vrata hambara. Oba se zati,xn uvuku

na straţnje sjedalo Volvoa koji se uputi prema vratima u ogradi i

izade na cestu. Ĉovjek s automatom zatvori vrata na ogradi i

namjesti vlasnikov stari, zardali lanac. Lanac je bio prerezan, ali

ga on namjesti tako da je izgledao priliĉno uvjerljivo. Volvo je

ostavio tragove guma u razmekšaloj zemlji, ali to se nije moglo

izbjeći. Uostalom gume su bile standardne marke i uskoro će biti

izmijenjene. Ĉovjek s automatom sjedne pokraj vozaĉa i Volvo

krene prema sjeveru. Bilo je toĉno 7 sati i 22 minute. Zamjenik

upravitelja Operativnog odsjeka upravo je rekao: - Isuse.

Vozeći u smjeru sjeverozapada, otmiĉari su prošli kroz Islip i

ušli na poput strijele ravnu autocestu A421 koja - praveći kut od

devedeset stupnjeva - skreće desno prema Bicesteru. Provezli su

se kroz to lijepo trgovište u sjeveroistoĉnom Oxfordshireu

umjerenom brzinom i ostali na A421, vozeći prema okruţnom

središtu Buckinghamu. Odmah po izlasku iz Bicestera spazili su

iza sebe jedan veliki policijski Range Ro.ver. Jedan od otmiĉara

na straţnjem sjedalu promrmlja upozorenje i posegne za

Škorpionom. Vozaĉ mu oštro naredi neka mirno sjedi i nastavi

voziti dozvoljenom brzinom. Sto metara dalje došli su do table

na kojoj je pisalo: - Dobro došli u Buckinghamshire. - Tu je bila

granica izmedu dvije grofovije. Kod ploĉe s natpisom, policijski

auto uspori, postavi se popreĉno preko ceste i poĉne istovarivati

ĉeliĉne barijere. Volvo nastavi voţnju i uskoro nestane iz vida.

Bilo je osam sati i pet minuta. U Londonu je u to vrijeme Sir

Harry Marriott posegao za telefonom da nazove Downing Street.

Britanska je premijerka jedna vrlo suosjećajna dama, mnogo

više nego što su to bili njezinih pet neposrednih muš

111

kih prethodnika. Iako je bolje ~~d bilo kojeg od njih umjela

saĉuvati prisutnost duha pod izuzetnim pritiskom, nije ponekad

mogla suspregnuti suze. Sir Harry će kasnije ispriĉati svojoj ţeni

kako su se na vijest o otmici premijerkine oĉi ispunile suzama,

kako je pokrila lice dlanovima i prošaptala: - Oh, blagi Boţe.

Jadan ĉovjek.

- Zamisli - reći će Sir Harry svojoj supruzi Debbie - u trenutku

kad smo suoĉeni s mogućnošću najgore krize izmeĊu nas i

Jenkija nakon Sueza, ona prvo misli na oca. Pazi, ne na sina,

nego na oca.

Sir Harry nije imao djece i nije bio ministar u sijeĉnju 1982, tako

da za razliku od umirovljenog sekretara kabineta Sir Roberta

Armstronga, koji ne bi bio iznenaden, on nije vidio koliko je

Margaret Thatcher bila uznemirena kad je njezin sin Mar u toku

Dakarskog rallya nestao u alţirskoj pustinji. Tada je gospoĊa

Thatcher, u osami noćnih sati, plakala ispunjena onim ĉistim i

jedinstvenim bolom roditelja, ĉije je dijete u opasnosti. Mark

Thatcher je pronaĊen ţiv poslije šest dana.

Kad je podigla glavu, već se bila pribrala i pritisnula je zujalo

interkoma.

- Charlie, nazovi Bijelu kuću i zatraţi osobni razgovor s

predsjednikom Cormackom. Reci im da je hitno i da ne moţe

ĉekati. Da, naravno da znam koliko je sad sati u Washingtonu.

- Tu je ameriĉki ambasador, moţemo ga nazvati preko ministra

vanjskih poslova - usudi se predloţiti Sir Harry. Moţda bi on

mogao...

- Ne, ja ću to obaviti - odluĉno reĉe premijerka. - Ti se, molim

te, pobrini da se formira COBRA. Neka me izvještavaju iz sata u

sat.

Nema niĉeg osobito »vrućeg« u vezi s takozvanom »vrućom

linijom« izmedu Downing Streeta i Bijele kuće. To je

jednostavno rezervirana telefonska veza putem satelita, jedino

što na oba kraja ima apsolutno sigurne elektroniĉke uredaje koji

ometaju prisluškivanje. Uspostavljanje ove »vruće« veze obiĉno

traje oko pet minuta. Margaret Thatcher odgur

112

ne papire ustranu i zagleda se kroz pz~ozor sa staklima nepro-

bojnim za metke, ĉekajući vezu.

Shotover Plain je doslovce vrio od aktivnosti. Dvojica po-

licajaca iz patrolnih kola Delta Bravo dovoljno su znali da

sprijeĉe bilo kome prilaz na mjesto prepada i da se sami kreću

krajnje oprezno kad su prilazili tijelima provjeravajući da li

netko od trojice agenata još daje znakove ţivota. Kad su

ustanovili da su svi mrtvi, ostavili su ih da leţe onako kako su ih

zatekli. Istragu lako moţe upropastiti neĉije neoprezno hodanje

preko tragova koji bi za tehniĉare predstavljali pravo bogatstvo -

kao kad, recimo, neĉija teška noga gurne ispraţnjenu ĉahuru

metka u blato, brišući tako nepovratno eventualne otiske prstiju

koji su se na njoj mogli otkriti.

Uniformirani policajci napravili su kordon oko podruĉja prepada

i zatvorili cestu iz Littlewortha nizbrdo prema istoku, sve do

ĉeliĉnog nadvoţnjaka iznad kruţne ceste izmeĊu Shotovera i

Oxforda. Unutar ovog podruĉja, kriminalistiĉki tehniĉari -

SOCO-i - pretraţivali su svaki centimetar, tragajući za bilo ĉim i

svaĉim. Ustanovili su da je britanski narednik pucao dva puta;

detektor metala otkrio je jedan metak u blatu ispred njega -

narednik je pao na koljena, pritišćući otponac revolvera dok je

padao. Nisu uspjeli pronaći drugi metak. Moţda je pogodio

jednog od otmiĉara, napisat će u izvještaju. (Nije, ali oni to nisu

znali.)

Našli su prazne ĉahure metaka ispaljenih iz Škorpiona, ukupno

dvadeset i osam, sve u istom krugu; svaku su fotografirali na

mjestu na kojem je leţala, zatim je pokupili pincetom i spremili

u najlon vrećicu za tehniĉare u laboratoriju. Jedan od

Amerikanaca leţao je izvaljen na sjedalu iza volana; drugi je

leţao pokraj suvozaĉevih vrata, tamo gdje je poginuo, s

okrvarenim rukama pritisnutim o tri rane od metaka na trbuhu, a

uz njega je, njišući se slobodno na ţici, visio mikrofon radija.

Svaka je pojedinost snimljena iz svakog ugla, prije nego što je

bilo što pomaknuto. Mrtva su tijela otpremljena u bolnicu u

Radcliffeu, prema kojoj je već hitao patolog iz Londona.

113

Tragovi u blatu bili su met~ posebnog interesa: mjesto gdje je

Simon Cormack pao na zemlju s dvojicom otmiĉara preko njega,

otisci obuće otmiĉara - ustanovit će se da se radi o

najuobiĉajenijoj marki tenisica, što je onemogućavalo da se

eventualno ustanovi gdje su kupljene - i otisci guma ot-

miĉarskog vozila, koje je vrlo brzo identificirano kao neka vrsta

kombija. NaĊena je i dizalica, potpuno nova i od one vrste kakva

se moţe kupiti u bilo kojoj trgovini s dijelovima i priborom za

auto iz lanca Unipart. Ustanovit će se da na dizalici, kao ni na

ĉahurama metaka iz Škorpiona, nema nikakvih otisaka.

Trideset detektiva bilo je zaposleno »kucanjem po vratima« - bio

je to dosadan ali vaţan posao koji je donio neke prve opise.

Dvjesta metara istoĉno od rezervoara, uz cestu koja je vodila u

Littleworth, stajale su dvije kućice. U jednoj od njih domaćica je

kuhala ĉaj oko sedam ujutro i ĉula je »nekakvo praskanje«, ali

ništa nije vidjela. Jedan muškarac u Littleworthu vidio je koju

minutu poslije sedam sati jedan zeleni kombi koji je išao prema

Wheatleyu. »Obijaĉi pragova« pronaći će djeĉaka koji je

raznosio novine i raznosaĉa mlijeka malo prije devet sati:

djeĉaka će naći u školi, a raznosaĉa mlijeka za doruĉkom.

On je bio najbolji svjedok. Olupani Ford Transit, zelene boje, s

firmom Barlow voćnjaka na uzduţnim stranama. Šef prodaje u

voćnjacima Barlow potvrdio je da u to vrijeme ni jedan njihov

kombi nije bio na tom podruĉju. Isto tako, nijedan nije manjkao,

svi su bili na broju. Policija je sad imala toĉan opis otmiĉarskog

vozila i odmah je razaslana potjernica. Nije bilo objašnjenja,

samo: naĊite to vozilo. Nitko - zasad još - nije povezao gorući

hambar na cesti prema Islipu s otmiĉarskim vozilom.

Druga je skupina detektiva proĉešljavala podruĉje oko kuće u

Summertownu, kucajući na vrata u Woodstock Roadu i okolici.

Da li je netko zapazio parkirane automobile, kombije, itd? Ili

primijetio nekoga da promatra odreĊenu kuću? Detektivi su

slijedili Simonovu trkaću rutu do središta Oxforda i dalje, do

izlaska iz grada. Dvadesetak ljudi je reklo da su

114

vidjeli mladog trkaĉa kojega su slijedila neka kola - ali svakiput

se pokazalo da su to bila kola Tajne sluţbe.

Negdje oko devet sati, zamjeniku upravitelja Op. poĉeo se

javljati dobro poznat osjećaj: više nema smisla gajiti nade da će

se ovo brzo okonĉati, da će ih posluţiti sreća da otmiĉare brzo

ulove. Ma tko oni bili, uspjeli su pobjeći. Njegov

pretpostavljeni, u punoj uniformi, pridruţi mu se na Shotover

Plainu. zajedno su promatrali ekipe tehniĉara kako rade.

- Izgleda da London ţeli preuzeti sluĉaj - reĉe upravitelj.

Zamjenik upravitelja progunĊa nešto u bradu. To je bilo

uvredljivo, ali ih je ujedno oslobaĊalo goleme odgovornosti.

Gadno bi se namuĉili dok bi ustanovili što se toĉno zbilo, ali to

nije ništa prema onom što tek dolazi... - Whitehall ĉini se

pretpostavlja da su oni moţda već otišli s našeg podruĉja,

shvaćate? Powers će moţda htjeti da Met rukovodi istragom.

Štampa se nije pojavila?

Zamjenik zatrese glavom.

- Još ne, gospodine. Ali taj mir neće dugo potrajati. Ovo je

odveć krupna stvar.

Zamjenik nije znao da je ona ţena koja je šetala sa psom i koju

su policajci iz patrolnih kola Delta Bravo potjerali s mjesta

prepada u 7.16, vidjela dva od tri mrtvaca, te da je prestrašeno

otrĉala kući i sve ispriĉala svome muţu. Takoder nije znao da je

njezin muţ bio slagar u štampariji lista Oxford MaiL Premda je

bio samo radnik u tiskari, ĉovjek je smatrao da to treba

spomenuti deţurnom uredniku ĉim ovaj stigne u redakciju.

Telefonski poziv iz Downing Streeta primio je deţurni sluţbenik

u Centru za komunikacije Bijele kuće, smještenom u podrumu

zapadnog krila, poznatog kao Ministarska zgrada, odmah uz

Inforamcijski centar. Poziv je primljen u 3.34 ujutro po

vašingtonskom vremenu. Kad je ĉuo tko zove, sluţbenik je

hrabro odluĉio pozvati glavnog u smjeni agenata Tajne sluţbe

koji su deţurali u rezidenciji predsjednika.

Taj je agent u tom trenutku deţurao u središnjem predvorju, u

blizini predsjednikovih privatnih odaja na prvom ka

115

tu. Javio se ĉim je telefon na njegovom stolu, postavljenom

nasuprot pozlaćenom dizalu Prve obitelji, diskretno zazujao.

- Što hoće? - prošaptao je u slušalicu. - Zar ti Britanci ne znaju

koliko je ovdje sati?

Slušao je još neko vrijeme objašnjenje sluţbenika iz Centra za

komunikacije. Uopće se nije mogao sjetiti kad je zadnji put

netko u ovo doba probudio predsjednika. Medutim, sigurno se to

već dogadalo, razmišljao je - u sluĉaju rata, recimo. Moţda ga i

sad zbog toga zovu. Ako sad nešto zabrlja, mogao bi se gadno

provesti. S druge strane opet... britanska premijerka osobno...

- Spustit ću sad slušalicu pa ću te kasnije nazvati - reĉe

komunikacijskom sluţbeniku. London je obaviješten da

predsjednika bude i da malo priĉekaju. London je ĉekao.

Agent Tajne sluţbe, po imenu Lepinsky, uĊe kroz dvostruka

vrata u zapadni salon i skrene ulijevo, prema vratima spavaće

sobe Cormackovih. Tu zastane trenutak, zatim duboko udahne

zrak i tiho pokuca. Nije bilo odgovora. On uhvati za kvaku.

Vrata nisu bila zakljuĉana. Uvjeren kako mu karijera visi o

tankoj niti, Lepinsky ude u sobu. U velikom braĉnom krevetu

razaznao je dva uspavana tijela, znao je da predsjednik spava

bliţe prozoru. Obišao je na prstima oko kreveta, prepoznao

gornji dio smede pamuĉne pidţame i stresao predsjednikovo

rame.

- Gospodine predsjedniĉe. Hoćete li se, molim vas, probuditi,

gospodine.

John Cormack se prene, prepozna ĉovjeka koji se plaho naginjao

nad njega, zatim baci pogled na svoju ţenu i odluĉi ne paliti

svjetlo.

- Koliko je sati, gospodine Lepinsky?

- Upravo je prošlo pola ĉetiri, gospodine. Ispriĉavam se zbog

ovoga... ovaj, gospodine predsjedniĉe, ali britanska premijerka

ţeli s vama razgovarati. Kaţe da se radi o neĉem što ne moţe

ĉekati. Ţao mi je, gospodine.

John Cormack razmisli ĉasak, a zatim se oprezno izvuĉe iz

kreveta da ne probudi Myru. Lepinsky mu doda kućni ogrtaĉ.

Nakon gotovo tri godine, koliko je proveo na duţnosti

116

predsjednika, Cormack je priliĉno d~bro upoznao britansku

predsjednicu vlade. Dvaputa se s njom sastao u Engleskoj drugi

put su se vidjeli nakratko, tijekom dvosatnog zaustavljanja u

Londonu na povratku iz Moskve - i dvaputa je ona bila u

Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Oboje su bili odluĉni ljudi ;

dobro su se slagali. Ako ga ona zove u ovo doba, znaĉi da je

nešto vaţno. Kad završi razgovor s njom, još uvijek će imati

dovoljno vremena da se naspava.

- Vratite se u središnje predvorje, gospodine Lepinsky -

prošaptao je. - Ne brinite se, dobro ste postupili. Prebacite vezu

na telefon u mom kabinetu.

Predsjednikov kabinet - on ih je imao nekoliko, ali samo jedan u

ovom dijelu Bijele kuće - nalazi se izmedu glavne spavaće sobe

i Ţute ovalne sobe, iznad koje se uzdiţe središnja kupola. Kao i

u spavaćoj sobi, prozori u kabinetu gledaju preko travnjaka na

Pennsylvania Avenue. Cormack zatvori vrata izmedu kabineta i

spavaće sobe, upali svjetlo, ţmirne nekoliko puta, zatim sjedne

za pisaći stol i podigne slušalicu. GospoĊa Thatcher se javila

nakon deset sekunda.

- Je li netko već razgovarao s vama?

Kao da ga je netko udario šakom u ţeludac. - Ne... nitko. Zašto?

- Vjerujem da su gospodin Edmonds i gospodin ,Burbank dosad

već sigurno obaviješteni - reĉe ona. - Ţao mi je što baš ja moram

biti prva...

I tada mu reĉe. On je ĉvrsto stiskao slušalicu i zurio u zastore,

ali ih nije vidio. Usta su mu se osušila i nije mogao gutati.

Slušao je uobiĉajene umirujuće izraze... sve, baš sve je

uĉinjeno... najbolje ekipe Scotland Yarda.., ne mogu pobjeći...

Rekao je da, i hvala, i spustio slušalicu. Kao da mu je nešto

istisnulo sav zrak iz pluća. Pomislio je na Myru, koja još uvijek

spava. Morat će joj reći; nju će to strašno pogoditi.

- Oh, Simone - šaptao je - Simone, sine moj.

Znao je da ovo neće moći sam prebroditi. Sad mu je bio

potreban prijatelj, netko tko će ga zamijeniti za neko vrijeme,

dok on bude uz Myru. Nakon nekoliko minuta nazvao je

centralu, trudeći se da sakrije podrhtavanje u glasu.

117

- Molim vas, pozovite mi potpredsjednika Odella. Da, sada.

BuĊenje Michaela Odella u njegovom stanu u Mornariĉkom

opservatoriju proteklo je ~a isti naĉin - probudio ga je agent

Tajne sluţbe. Poziv je bio nedvosmislen i bez objašnjenja.

Molim te, doĊi odmah u predsjednićku rezidenciju. Prvi kat.

Kabinet. Odmah, Michael, molim te, odmah.

Teksašanin je ĉuo kako se prekinula veza, spustio je slušalicu,

poĉešao se po glavi i ogulio papir s listića gume za ţvakanje.

Ţvakanje kaugume pomagalo mu je da se koncentrira. Pozvao je

da mu dovezu kola i potraţio odjeću. Budući da je bio udovac,

Odell je spavao sam i nije morao paziti da nekoga ne probudi.

Deset minuta kasnije, odjeven u udobne hlaĉe, cipele i dţemper

navuĉen preko košulje, sjedio je na straţnjem sjedalu svoje

dugaĉke limuzine, zureći naizmjence u izbrijani mornariĉki

zatiljak svog vozaĉa i noćna svjetla Washingtona, dok se pred

njima nije ukazala Bijela kuća, obasjana reflektorima. Izbjegao

je veliĉanstveni Juţni trijem i Juţni ulaz, te ušao kroz manja

vrata na zapadnom kraju hodnika u prizemlju. Rekao je vozaĉu

da ga ĉeka, neće se dugo zadrţati. Prevario se. Bilo je 4 sata i 7

minuta.

U Velikoj Britaniji, briga oko rješavanja kriznih situacija na

najvišem nivou pada u duţnost jednoj komisiji hitna saziva i

promjenjiva sastava, ovisno o karakteru krize. Iako se mijenjaju

ĉlanovi komisije, mjesto sastanka ostaje isto. Komisija uvijek,

gotovo bez iznimke, zasjeda u sobi za hitne sastanke kabineta,

tihoj, klimatiziranoj prostoriji dva kata ispod zemlje, ispod

zgrade koja se naslanja na Downing Street 10 i u kojoj se nalaze

uredi ĉlanova kabineta. Sluţbeni je naziv te podzemne prostorije

Cabinet OfBce BrieFng Room i prema poĉetnim slovima rijeĉi u

nazivu, ove komisije nose ime COBRA.

Sir Harryju i njegovu osoblju bilo je potrebno nešto više od sat

vremena da prikupe »tijela« - kako ih je on zvao iz njihovih

domova, vlakova prigradske ţeljeznice ili ureda, raštrkanih

širom Londona, te ih dovedu u dvoranu za sastan

118

ke. Kao predsjedavajući komisije, Sir Harry je otvorio sjednicu

u 9 sati i 56 minuta.

Otmica je oĉigledno bila zloĉin koji spada u nadleţnost policije,

koja opet potpada pod Home Office. MeĊutim, u ovom su

sluĉaju postojale dodatne okolnosti koje su prelazile

kompetencije Ministarstva unutrašnjih poslova. Tu je bio mi-

nistar vanjskih poslova, koji će pokušati odrţavati stalnu vezu sa

State Departmentom u Washingtonu i preko njih, s Bijelom

kućom. Nadalje, ako je Simon Cormack prokrijumĉaren iz

zemlje i prebaĉen na kontinent, bit će potrebna intervencija na

politiĉkoj razini, kako bi se u potragu ukljuĉile evropske drţave.

Takoder, Tajna obavještajna sluţba, poznatija kao MI6, odnosno

Tvrtka, izravno je podredena Foreign Officeu, a ta bi sluţba

trebala istraţiti da li su u otmicu upletene neke strane

teroristiĉke grupe. Predstavnik MI6 došao je iz Century Housea,

s druge obale Temze i on će o svemu izvještavati »šefa«.

Osim policije, Home Office je pod sobom imao još i Sluţbu

sigurnosti, MIS, kontraobavještajni ogranak koji je takoder

veliku paţnju posvećivao terorizmu, budući da je teroristiĉka

aktivnost ugroţavala unutrašnju sigurnost zemlje. Njihov je

predstavnik došao iz Curzon Streeta u Mayfairu, gdje su već

marljivo prouĉavali arhivu i uţurbano kontaktirali brojne

»spavaĉe«, tragajući za odgovorom na trenutno najvaţnije

pitanje: Tko?

Tu je bio i jedan visoki drţavni sluţbenik iz Ministarstva

obrane, pod ĉijom je komandom bio specijalni zrakoplovni puk,

Special Air Service, u Herefordu. Ukoliko bi se brzo pronašlo

mjesto gdje otmiĉari drţe Simona Cormacka i ukoliko bi se

razvila situacija »tvrdave« (opsade), SAS bi mogao preuzeti

zadatak izbavljenja taoca, što je bila jedna od njihovih

tajanstvenih specijalnosti. Nikome nije trebalo posebno

spominjati da je odred već prešao sa stanja stalne polsatne

pripravnosti - u ovom sluĉaju, prema redoslijedu deţurstva, to je

bila sedma ĉeta, padobranci iz Eskadrile B - na »ţutu uzbunu«

(deset minuta), a njihovo tehniĉko osoblje s dvosatne

pripravnosti na šezdeset minuta.

119

Tu je bio i jedan ĉovjek iz l~Iinistarstva transporta koje je

kontroliralo britanske pomorske i zraĉne luke. U suradnji s

obalnom straţom i carinskom sluţbom, njegov će odsjek or-

ganizirati nadzor nad svim lukama i aerodromima jer je sad

najvaţnije bilo zadrţati Simoria Cormacka unutar granica Velike

Britanije, za sluĉaj da otmiĉari imaju drugaĉije planove. On je

već razgovaćao s Odsjekom za trgovinu i industriju, ali su mu

tamo jasno i glasno rekli da je apsolutno neizvedivo ispitati

svaki zapeĉaćeni kontejner koji izlazi iz zemlje. Ipak, svaki

privatni avion, jahta ili jedrilica, svaki ribarski brod, karavan ili

autoprikolica, koji krenu iz zemlje s nekakvim velikim

sandukom ili s nekim na nosilima, ili jednostavno, drogiranim i

u besvjesnom stanju, susrest će se s neuobiĉajeno velikim

zanimanjem sluţbenika carine ili obalne straţe.

MeĊutim, kljuĉni je ĉovjek sjedio Sir Harryju zdesna: Nigel

Cramer.

Za razliku od provincijalnih redarstvenih i policijskih nadleštava

u grofovijama, najjaĉim policijskim snagama u Velikoj Britaniji,

londonskom Metropolitanskom policijom, poznatom kao Met,

ne rukovodi upravitelj, nego komesar. Komesaru, u ovom

sluĉaju Sir Peteru Irnbertu, pomaţu ĉetiri pomoćnika komesara,

svaki na ĉelu jednog od ĉetiri odsjeka. Od ta ćetiri odsjeka, drugi

je Odsjek za specijalistiĉke operacije ili SO.

SO odsjek ima trinaest odjeljenja, od jedan do ĉetrnaest, izuzev

pet koji - iz nepoznatih razloga - ne postoje. U tih trinaest ulaze

Odjeljenje za tajno djelovanje, Odjeljenje za teške zloĉine,

Leteće odjeljenje, Odjeljenje za prevare i Regionalno odjeljenje.

Tome još treba pribrojati Specijalno odjeljenje

(kontraobavještajno), Odjeljenje za prikupljanje obavještenja o

kriminalnom djelovanju (SO11) i Antiteroristiĉko odjeljenje

(5013).

Ĉovjek, kojega je Sir Peter Imbert odredio da predstavlja Met u

Komisiji COBRA, bio je zamjenik pomoćnika komesara SO

odsjeka, Nigel Cramer. Odsad će on izvještavati u dva smjera:

prema gore, svom pretpostavljenom pomoćniku ko

120

mesara i samom komesaru, te postrano, svojim kolegama u

Komisiji COBRA. Njemu će pritjecati informacije sluţbenog

istraţitelja, SI, koji će opet raspolagati svim odjeljenjima Od-

sjeka u skladu s potrebama istrage.

Samo vlada moţe Metu dati prvenstvo nad pokrajinskom

policijom, ali predsjednica vlade već je donijela takvu odluku,

priklonivši se mišljenju da su otmiĉari vjerojatno već napustili

podruĉje doline Temze i Sir Harry Marriott je upravo obavijestio

upravitelja TVP-a o toj odluci. Cramerovi ljudi su već bili

nadomak Oxfordu.

Ovog su puta komisiji pridodana i dva stranca. Jedan je bio

Patrick Seymour, predstavnik FBI-a u ameriĉkoj ambasadi, a

drugi Lou Collins, sluţbenik za vezu CIA-e u Londonu. Njihovo

ukljuĉivanje u rad komisije nije bila samo uljudna gesta; oni su

bili tu kako bi mogli obavještavati svoje organizacije o naporima

koje London ulaţe u istragu, te da eventualno doprinesu istrazi

informacijama do kojih bi mogli doći njihovi vlastiti ljudi.

Sir Harry je otvorio sjednicu s kratkim izvještajem o onome što

je do sada ustanovljeno. Od trenutka otmice prošlo je tek tri sata.

U ovom trenutku smatrao je za potrebno da iznese dvije

pretpostavke. Jedna je pretpostavka bila da su se otmiĉari

odvezli sa Shotover Plaina sa svojim taocem i da ga sada drţe

zatoĉena u nekom skrovištu, dok se druga odnosila na

mogućnost da je otmicu izvršila neka od teroristiĉkih grupa, koja

još ni na koji naĉin nije pokušala uspostaviti kontakt s vlastima.

Ĉovjek iz Tajne obavještajne sluţbe obavijestio je komisiju da

njegovi ljudi pokušavaju doći u vezu s ubaĉenim agentima

unutar poznatih evropskih teroristiĉkih grupa, kako bi

eventualno tim putem identificirali grupu koja je organizirala

otmicu. To će potrajati nekoliko dana.

- Ti ubaĉeni agenti ţive vrlo opasnim ţivotom - dodao je. - Ne

moţemo jednostavno nazvati telefonom i traţiti Jimmyja.

Tijekom iduće sedmice morat ćemo organizirati niz tajnih

sastanaka u raznim gradovima i vidjeti moţemo li preko njih

nešto saznati.

121

Ĉovjek iz Sluţbe sigurnosti .dodao je da njegov odsjek ĉini to

isto s domaćim grupama koje su moţda na neki naĉin upletene

ili nešto znaju. On je izrazio sumnju da je otmicu ixvršila neka

od britanskih grup~a. Osim dvije glavne grupe, IRA i INLA,

obje irske, na britanskom otoĉju postoji još sasvim lijepi broj

drugih luĊaka, ali bezobzirni profesionalizam, kakav su otmiĉari

pokazali na Shotover Plainu, kao da iskljuĉuje uobiĉajene buĉne

nezadovoljnike. Ipak, njegov će odsjek takoĊer aktivirati svoje

ubaĉene agente.

Nigel Cramer je rekao kako će prve pomake u istrazi naj-

vjerojatnije donijeti rezultati laboratorijskih ispitivanja ili neki

sluĉajni oĉevidac koji još nije ispitan.

- Znamo da su otmiĉari imali kombi - rekao je. - Jedan stari Ford

Transit zelene boje koji je na objema stranama imao dQbro

poznati natpis - mislim, dobro poznat u Oxfordshireu ~ voćarske

kompanije Barlow. Primijećen je dok je prolazio kroz Whetley,

krećući se prema istoku, dakle, udaljavajući se od mjesta

zloĉina, pet minuta nakon prepada. I to nije kombi kompanije

Barlow, to je provjereno. Medutim, svjedok nije zapazio broj

registarske tablice. Oĉigledno, mi i dalje intenzivno tragamo za

još nekim tko je moţda vidio kombi, upamtio smjer kretanja ili

zapazio ljude na prednjim sjedalima. Navodno su bila dva

muškarca - vidljivi samo kao nejasni obrisi iza stakla - ali

mljekar misli da je jedan imao bradu.

- Od tragova na mjestu zloĉina imamo dizalicu, savršene otiske

guma - ljudi iz oblasne policije ustanovili su toĉno mjesto na

kojem je kombi stajao - i stanovit broj mjedenih ĉahura koje

izgleda potjeĉu od automatskog karabina. Ĉahure će biti poslane

vojnim struĉnjacima u Fort Halstead. Isto tako i meci kad budu

izvadeni iz tijela dvojice ameriĉkih agenata i narednika Dunna iz

oxfordskog Specijalnog odjeljenja. Fort Halstead će nam reći

toĉno o kakvom se oruţju radi, ali na prvi pogled izgleda da se

radi o nekom oruţju iz arsenala Varšavskog pakta. Gotovo sve

evropske teroristiĉke grupe, osim IRA-e, upotrebljavaju oruţje

iz istoĉnog bloka.

- Oxford ima dobre kriminalistiĉke tehniĉare, ali ćemo

122

ipak sav pronadeni materijal prebaciti u naše laboratorije u

Falhamu. TVP će nastaviti tragati za svjedocima.

- I tako, gospodo, istragu ćemo voditi u ĉetiri pravca. Kombi u

kojem su otmiĉari pobjegli, svjedoci na ili u blizini mjesta

zloĉina, tragovi koje su ostavili za sobom i - još jedan zadatak za

TVP - potraga za bilo kime tko je primijećen kako promatra

kuću na Woodstock Roadu. Navodno je Simon Cormack -

Cramer pogleda dva Amerikanca - već nekoliko dana trĉao

istom rutom svakog jutra u isto vrijeme.

U tom trenutku zazvoni telefon. Poziv je bio za Cramera. On

preuzme poziv, postavi nekoliko pitanja, nastavi neko vrijeme

slušati i zatim se vrati za stol.

- Imenovao sam kapetana Petera Williamsa, naĉelnika 5013,

Antiteroristiĉkog odjeljenja, za sluţbenog istraţitelja. To me je

on nazvao. Mislimo da imamo kombi.

Vlasnik posjeda Whitehill Farm, u blizini Fox Coverta na cesti

za Islip, nazvao je vatrogasce u 8.10, kad je primijetio kako iz

polusrušenog drvenog hambara na njegovu posjedu izbijaju dim

i plamen. Hambar se nalazio na livadi, blizu ceste, ali 500

metara dalje oĊ njegove kuće i on je vrlo rijetko tamo odlazio.

Vatrogasna brigada iz Oxforda odazvala se pozivu, ali je stigla

prekasno da spasi hambar. Farmer je bespomoćno stajao pokraj

njih, gledajući kako vatra guta suhe daske i kako se prvo ruši

krov, a zatim i zidovi.

Dok su vatrogasci »moĉili« uţarene ostatke hambara, primijetili

su ispod pougljenjelih dasaka nešto što je izgleĊalo kao kombi

raznesen eksplozijom. To je bilo u 8.41. Farmer je kategoriĉki

tvrdio da u hambaru nikad nije drţao nikakvo vozilo. Plašeći se

da je u kombiju moglo biti ljudi - moţda neka ciganska obitelj,

kotlokrpe ili ĉak neki izletnici - vatrogasci su ostali da rašĉiste

zgarište. Kad su se uspjeli pribliţiti kombiju, zavirili su kroz

prozore, ali nisu mogli vidjeti nikakva tijela. Medutim, uništeno

je vozilo nedvojbeno bilo Ford Transit.

Na povratku u Oxford, oštroumni komandir brigade ĉuo je na

radiju obavijest da TVP traga za jednim Transitom, za koji se

vjeruje da je ranije tog jutra sudjelovao u »jednom

123

prijestupu koji je ukljuĉivao vatreno oruţje«. Komandir je

nazvao Kidlington.

- Vozilo je, bojim se, priliĉno uništeno - reĉe Cramer. - Gume su

vjerojatno izgorjele, otisci prstiju izbrisani. Medutim, broj na

bloku motora i broj šasije sigurno su ostali saĉuvani. Moji ljudi

iz sekcije za vozila već su krenuli tamo. Ukoliko je bilo što,

doslovce bilo što ostalo, oni će to otkriti.

Sekcija za vozila u Scotland Yardu spada u Odjeljenje za teške

zloĉine i dio je SO odsjeka.

COBRA je nastavila zasjedati, ali su neki od vodećih sudionika

napustili sjednicu kako bi organizirali nastavak istrage. Na

njihova su mjesta sjeli njihovi podredeni koji će ih izvijestiti

ukoliko stignu neke nove informacije. Mjesto predsjedavajućeg

zauzeo je jedan niţi ministar iz Ministarstva unutrašnjih

poslova.

Kad bi ovaj svijet bio savršen, kao što nije, Nigel Cramer bi

odmah odredio iskljuĉenje tiska, barem za još neko vrijeme. U

11 sati prijepodne, Clive Empson iz Oxiord Maila pojavio se u

Kidlingtonu, traţeći izvještaje o pucnjavi i ubojstvima na

Shotover Plainu toga jutra, nekako oko izlaska sunca. A onda su

ga iznenadile tri stvari. Prva je bila ta što su ga vrlo brzo odveli

glavnom inspektoru koji ga je pitao odakle mu ta informacija:

Empson je odbio odgovoriti na to pitanje. Drugo što ga je

iznenadilo bila je atmosfera straha koja je vladala medu niţim

sluţbenicima u sjedištu oblasne policije. Treća je iznenaĊujuća

stvar bila izrazita nesusretljivost. U takvim sluĉajevima kao što

je dvostruko ubojstvo - štampareva je ţena vidjela samo dva

mrtva tijela - policija bi obiĉno traţila suradnju tiska i davala bi

obavještenje za javnost, dapaĉe, odrţala bi konferenciju za

novinare.

Vozeći se natrag prema Oxfordu, Empson je razmišljao.

»Prirodni uzroci« bi otišli u gradsku mrtvaĉnicu. Smrt od

vatrenog oruţja, meĊutim, znaĉila bi odredeni, bolje opremljeni

odjel bolnice u Radcliffeu. Igrom sluĉaja, Emspon je imao vrlo

ugodnu ljubavnu vezu s jednom bolniĉarkom u

124

Radcliffeu; ona, doduše, ne radi s »lješinama«, ali moţda

poznaje nekoga s patologije.

Do pauze za ruĉak, Empson je uspio saznati da je u Radcliffeu

velika guţva. U mrtvaĉnici leţe tri mrtvaca, dvojica su navodno

Amerikanci, a jedan je britanski policajac. Tu je i patolog iz

Londona, struĉnjak za sudsku medicinu i netko iz ameriĉke

ambasade. To ga je zaĉudilo.

Vojnici iz obliţnje ameriĉke zraĉne baze u Upper Heyfordu

doveli bi u bolnicu uniformirane predstavnike USAF-a; poginuli

ameriĉki turisti mogli bi dovesti nekoga iz ambasade, ali zašto

mu to ne bi rekli u Kidlingtonu? Empson pomisli na Simona

Cormacka, za kojeg su svi znali da već devet mjeseci studira u

Oxfordu i ode do Balliol Collegea. Tu naiĊe na jednu

Ijepuškastu studenticu iz Walesa po imenu Jenny. .

Ona mu potvrdi da Simon Cormack nije došao na konzultaciju s

tutorom, ali nadoda kako ne smatra da se radi o neĉem

ozbiljnom. Vjerojatno je pretjerao s onim svojim trĉanjem.

Trĉanjem? Da, on je najveća nada Oxforda za pobjedu nad

Cambridgeom u prosincu. Simon intenzivno trenira i trĉi svakog

jutra. Obićno ide na Shotover Plain.

Clive Empson se trgne kao da ga je netko nogom udario u

ţeludac. Već se bio privikao na pomisao da će ĉitav ţivot pisati

za Oxford Mail, a sada su mu odjednom preĊ oĉima bljesnula

svjetla Fleet Streeta. Zamalo je pogodio istinu, samo što je

zakljuĉio da je Simon Cormack jedan od poginulih. Tako je

napisao u izvještaju koji je kasno poslijepodne poslao jednom

velikom londonskom listu. Vlada je bila primorana dati izjavu za

štampu.

Vašingtonski će poiitiĉari ponekad, u intimnom razgovoru,

priznati svojim engleskim prijateljima kako bi dali desnu ruku

za britanski sistem drţavne uprave.

Britanski je sistem priliĉno jednostavan. Kraljica je na ĉelu

drţave i ona se ne mijenja. Na ĉelu vlade je premijer, koji je

uvijek lider partije koja je pobijedila na općim izborima.

125

Ovo u sebi sadrţi dvije prednosti. Nosilac glavne izvrš vlasti u

zemlji ne moţe na taj naĉin biti u zavadi s većinom opozicijske

politiĉke partije u Parlamentu (što olakšava d nošenje nuţnih,

premda ne uvijek popularnih, zakona i ~ konskih odredbi) i

povrh to~a, novi je premijer nakon pob. de na izborima gotovo

uvijek vješt i iskusan politiĉar na na onalnoj razini, te vjerojatno

bivši ministar u kabinetu p~ thodne vlade. U svakom sluĉaju,

uvijek je tu iskustvo, znan. svijest o tome kako se stvari

dogadaju i kako se moţe utjec; na to da se dogode.

London ima još jednu; treću prednost. Iza politiĉara stc vojska

visokih drţavnih sluţbenika koji su vjerojatno sluţb vali pod

prethodnom vladom i još nekoliko drugih prije nj S ukupnih

stotinu godina sluţbovanja na vrhu izmeĊu sel; tih dvanaestak

»mandarina« dragocjena su pomoć novoiza ranima. Oni znaju

što se dogodilo zadnji put i zašto, oni ra polaţu s

dokumentacijom, oni znaju gdje se kriju zamke.

U Washingtonu, predsjednik koji odlazi s poloţaja, odn si sa

sobom gotovo sve - iskustvo, savjetnike i dokumentac ju,

odnosno barem one dokumente koje neki simpatiĉni p kovnik

nije uništio. Novi predsjednik poĉinje od nule, ĉes je njegovo

iskustvo ograniĉeno na rad u vladi jedne od save nih drţava, uz

to dovodi sa sobom svoju ekipu savjetnika, k ji mogu biti

jednako tako neiskusni i neće moći sa sigurnošc razluĉiti

nogometnu loptu od mine. To objašnjava zašto priliĉan broj

predsjednika ubrzo po ulasku u Bijelu kuću n pravio neke

nepopravljive greške.

Tako, kad je u 5.05 tog listopadskog jutra uţasnuti pc

predsjednik Odell izašao iz predsjednikove rezidencije i up tio

se prema zapadnom krilu, odjednom mu postane jasno c nije

siguran što bi sad trebao uĉiniti, ni koga bi mogao upita za

savjet.

- Ne mogu se sam nositi s ovim, Michael - rekao mu ,

predsjednik. - Pokušat ću nastaviti obavljati duţnosti pre~

sjednika. Sve poslove koji spadaju u Ovalni kabinet. AIi r mogu

predsjedavati Komitetu za krizne situacije. Ne bih b:

126

u stanju trijezno rasuĊivati, u svakom sluĉaju... Vrati mi ga,

Michael, vrati mi moga sina.

Odell je po prirodi bio mnogo emotivniji ĉovjek od Johna

Cormacka. Nikad nije vidio svog ironiĉnog, akademiĉki sta-

loţenog prijatelja ovako rastrojena, niti je mislio da će ga ikad

takvog vidjeti. Zagrlio je svoga predsjednika i zakleo mu se da

će biti uĉinjeno to što traţi. Cormack se vratio u spavaću sobu,

gdje je lijeĉnik Bijele kuće sedativima pokušavao primiriti

uplakanu Prvu damu.

Odell je sada sjeo na stolicu u sredini velikog stola u sobi

kabineta, naruĉio je kavu i poĉeo telefonirati. Otmica se do-

godila u Velikoj Britaniji, u inozemstvu, znaĉi, trebat će mu

drţavni sekretar za vanjske poslove. Nazvao je Jima Donaldsona

i probudio ga. Nije mu rekao zašto, samo neka odmah doĊe u

sobu kabineta. Donaldson se pobunio. Doći će u devet.

- Jime, diţi guzicu i dolazi ovamo, odmah. Radi se o jednoj

hitnoj stvari. I ne pokušavaj provjeravati kod predsjednika. On

ne prima pozive i mene je zamolio da ovo preuzmem umjesto

njega.

Dok je bio guverner Teksasa, Michael Odell je na vanjske

poslove gledao kao na potpunu nepoznanicu. Medutim, već je

dovoljno dugo bio u Washingtonu i na poloţaju potpredsjednika

da prisustvuje bezbrojnim sastancima o raznim pitanjima s tog

podruĉja i za to je vrijeme mnogo toga nauĉio. Oni koji su

dopustili da ih zavara njegov izgled i naĉin govora priprostog

Teksašanina, kakvim se volio prikazivati, potcijenili bi Odella i

to bi kasnije ĉesto poţalili. Michael Odell nije glupavom

bezazlenošću zadobio povjerenje i poštovanje takvog ĉovjeka

kao što je John Cormack. Iza njegove dobrodušne vanjštine

skrivao se uistinu oštar um.

Nazvao je Billa Waltersa, drţavnog tuţioca i politiĉkog šefa

FBI-a. Walters je već bio na nogama i odjeven, budući da je

malo prije razgovarao s Donom Edmondsom, direktorom Biroa.

Walters je već znao što se dogodilo.

- Upravo sam mislio krenuti - reĉe Walters. - Htio bih dovesti i

Edmondsa. Svakako će nam biti potrebno iskus

127

tvo i struĉno znanje Biroa. Osim toga, Don svakog sata prima

izvještaje od svog ĉovjeka u L~andonu. A nama je potrebno da

budemo stalno u toku. Slaţeš se?

- Imaš moje odobrenje - s olakšanjem reĉe Odell. Dovedi

Edmondsa.

Kad se u šest sati komitet okupio u punom broju, tu su se našli

još i Hubert Reed iz Ministarstva financija (odgovoran za Tajnu

sluţbu); Morton Stannard, ministar obrane; Brad Johnson,

savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti i Lee Alexander,

direktor CIA-e. Don Edmonds iz FBI-a, Creighton Burbank iz

Tajne sluţbe i zamjenik direktora CIA-e, Operativni odsjek,

ĉekali su u predsoblju, spremni da se na poziv prikljuĉe

komitetu.

Obavještajna sluţba nije bila Alexanderova profesija, on je na

mjesto direktora CIA-e došao politiĉkim postavljenjem i toga je

bio svjestan. Ĉovjek koji je rukovodio sveukupnim operativnim

djelovanjem Agencije bio je ZDO, David Weintraub, koji je

sada ĉekao u predsoblju, zajedno s ostalima.

Don Edmonds je takoder doveo jednog od svojih rukovodećih

ljudi. Direktor FBI-a ima ispod sebe tri izvršna pomoćnika

direktora koji su rukovodili Sluţbom za zaštitu zakona,

Administrativnim odsjekom i Istraţnim odsjekom. Rukovodilac

Istraţnog odsjeka, Buck Revell, bio je na bolovanju. Unutar

Istraţnog odsjeka postojala su tri odjeljenja: obavještajno, za

medunarodnu suradnju (tom je odjeljenju pripadao Patrick

Seymor u Londonu) i odjeljenje za kriviĉne istrage. Edmonds je

doveo rukovodioca ovog posljednjeg odjeljenja, pomoćnika

direktora za OKI, Philipa Kellyja.

- Najbolje će biti da ih sve pozovemo unutra - predloţi Brad

Johnson. - Od sada će to biti igra koju oni poznaju bolje od nas.

Svi su se s time sloţili. Kasnije će struĉnjaci formirati Krizni

štab koji će zbog pogodnosti i mira za svoje sjedište odabrati

sobu u podrumu zapadnog krila, poznatu pod nazivom

Informacijski centar, koja se nalazila odmah uz Centar za

komunikacije. Još kasnije, tamo će im se pridruţiti i ĉlanovi

kabineta, kad ih poĉnu smetati teleobjektivi predstavnika tiska,

upereni preko ruţiĉnjaka u prozore kabinetske sobe.

128

Prvo su saslušali Creightona Burbanka koji je srdito i bez

~kolišanja optuţio Britance da su oni krivi što je do ovoga

došlo. Zatim im je prenio sve što je saznao od svoje ekipe u

Summertownu. Njihov je izvještaj obuhvaćao sve pojedinosti do

trenutka Simonovog odlaska iz Woodstock Roada tog jutra i ono

što su njegovi ljudi kasnije vidjeli i saznali na Shotover Plainu.

- Dvojica mojih ljudi su mrtvi - srdito je protisnuo kroza zube - i

sad me oĉekuje duţnost da to kaţem njihovim ţenama i djeci. A

sve zato što te šeprtlje ne znaju organizirati sluţbu osiguranja.

Traţim da se unese u zapisnik da je moja sluţba više puta

upozoravala kako nije upntno slati Simona Cormacka na godinu

dana u inozemstvo i da sa njim treba poslati pedeset ljudi, a ne

dvanaest.

- O.K. bio si u pravu - reĉe Odell umirujućim tonom. Don

Edmonds je upravo završio dugi telefonski razgovor s Patrickom

Seymourom u Londonu i sad ih je izvijestio 0 svemu ostalome

što su trebali znati, ukljuĉujući informacije s upravo završenog

prvog sastanka komisije COBRA.

- Što se, zapravo, dogada u sluĉaju otmice? - tiho upita Reed.

Od svih prisutnih visokih savjetnika predsjednika Cormacka,

Hubert Reed je, prema općem mišljenju, najmanje bio sposoban

da se snade u zakulisnim politiĉkim igrama i borbama za moć

medu funkcionerima u Washingtonu.

Nizak rastom i blage ćudi, Reed je ostavljao dojam bojaţljiva,

ĉak bespomoćna ĉovjeka, a okrugle naoĉale koje su mu davale

izgled sove, još su više pojaĉavale taj dojam. Reed je naslijedio

obiteljski imetak i poĉeo je karijeru na Wall Streetu kao

upravitelj mirovinskih fondova u jednoj velikoj tvrtki za

burzovno posredništvo. Dobar nos za investicije pomogao mu je

da se do svoje pedesete godine razvije u jednog od vodećih

financijskih struĉnjaka. Prethodnih je godina upravljao

Cormackovom obiteljskom zakladom i tako su se, u stvari, njih

dvojica upoznali i postali prijatelji.

Njegova genijalnost na podruĉju financija navela je Johna

Cormacka da ga pozove u Washington, gdje je Reed, kao

129

ministar financija, uspijevao zadrţavati vrtoglavi rast ameriĉkog

budţetskog deficita unutar rlekih granica. Sve dok se od njega

traţilo da razrješava probleme financijske prirode, Reed se

osjećao na svom terenu; tek kad bi došao u situaciju da mora

odluĉivati o nekoj od »ţestokih« operacija Agencije za borbu

protiv droga ili Tajne sluţbe - obje su djelovale u okviru

Ministarstva financija - osjećao bi se krajnje nelagodno.

Don Edmonds pogleda Kellya. Od svih ljudi u sobi, on je o tome

najviše znao.

- Obiĉno, osim u sluĉajevima kad se moţe brzo odrediti identitet

otmiĉara i njihovo skrovište, oni uspostavljaju kontakt i

zahtijevaju otkupninu. Nakon toga, pokušavate pregovarati.

Naravno, istraga se nastavlja i nastoji se otkriti gdje se nalaze

zloĉinci. MeĊutim, ukoliko istraga ne donese rezultate, ostaje

jedino pregovaranje.

- Tko bi, u ovom sluĉaju, vodio pregovore? - upita Stannard.

Nitko nije odgovorio. Amerika ima neke od najsavršenijih

alarmnih sistema na svijetu. Njezini su znanstvenici usavršili

takve infracrvene senzore koji mogu otkriti toplinu tijela s

udaljenosti od nekoliko kilometara iznad površine zemlje;

postoje zvuĉni senzori koji na daljini od kilometra i pol mogu

registrirati disanje miša; postoje takvi senzori pokreta i svjetla

kojima neće promaći odbaĉeni opušak cigarete u stratosferi. Ali

nijedan sistem u ĉitavom arsenalu ne moţe se mjeriti sa

senzornim sistemom ĈSG u Washingtonu. Taj je sistem

aktiviran prije dva sata i upravo je dostizao toĉku punog dje-

lovanja.

- Ja mislim da i mi moramo biti tamo prisutni - istaknuo je

Walters. - Ne moţemo jednostavno sve prepustiti Britancima.

Mora biti vidljivo da i mi nešto ĉinimo, nešto pozitivno, nešto

što će pomoći da se taj deĉko vrati kući.

- Dovraga, tako je - prasne Odell. - Moţemo reći da su oni krivi,

iako je Tajna sluţba zahtijevala da britanska policija samo

asistira iz pozadine ... - Burbank ga srdito pogle

130

da. - Mi svakako imamo pravo biti tamo. Moţemo zahtijevati

sudjelovanje u njihovoj istrazi.

- Ne moţemo im poslati odred vašingtonske policije da preuzme

istragu od Scotland Yarda, u njihovom vlastitom dvorištu -

upozori javni tuţilac WĊlters.

- U redu, a zašto onda mi ne preuzmemo pregovore s ot-

miĉarima? - upita Brad Johnson. Profesionalci su još uvijek

šutjeli. Johnson je bezobzirno kršio propise ĉSG sistema.

Inicijali su oznaĉavali sveto pravilo: Ĉuvaj svoju guzicu. Odell

se ponovno javi, da prikrije njihovo oklijevanje.

- Ukoliko dode do pregovora - reĉe - tko je najbolji pregovaraĉ s

otmiĉarima na svijetu?

- Mi u Quanticu - javi se Kelly - imamo behavioristiĉku

znanstvenu grupu. Oni vode za FBI sve pregovore u sluĉajevima

otmica ovdje u Americi. To su najbolji ljudi za taj posao koje

imamo u Sjedinjenim Drţavama ...

- Ja sam pitao tko je najbolji na svijetu? - ponovi Odell.

- Najuspješniji pregovarać s otmiĉarima na svijetu - tiho dobaci

Weintraub - zove se Quinn. Ja ga poznajem, bolje reĉeno, nekoć

sam ga poznavao.

Deset pari oĉiju okrene se prema operativnom direktoru CIA-e.

- Recite nam nešto više o njemu - naredi Odell.

- Quinn je Amerikanac - zapoĉe Weintraub. - Nakon izlaska iz

vojske poĉeo je raditi za jednu veliku osiguravajuću kompaniju

u Hartfordu. Tamo je radio dvije godine, a onda je postavljen za

šefa podruţnice u Parizu koja pokriva ĉitavu Evropu. - Oţenio

se Francuskinjom i dobio kćer. Ţena i dijete poginuli su u jednoj

prometnoj nesreći kod Orleansa. Quinn je tada poĉeo piti, ostao

je bez posla, zatim se ponovno pribrao i poĉeo raditi za jednu

filijalu Lloyda u Londonu, jednu tvrtku koja se specijalizirala za

osobno osiguranje, pa prema tome i za sluĉajeve otmice.

- Koliko se sjećam, Quinn je za njih radio deset godina: od

sedamdeset osme do osamdeset osme. Zatim se povukao u

mirovinu. Kroz to vrijeme, osobno je vodio pregovore

131

odnosno, bio je savjetnik, ukoliko je postojala jeziĉna barijera -

u više od dvanaest sluĉajeva otmice širom Evrope. Svi su ti

pregovori završeni oslobaĊanjem talaca. Kao što znate, Evropa

drţi apsolutni rekord u svijetu po broju otmica. Mislim da Quinn

govori još tri jezi'ka osim engleskog i siguran sam da izvrsno

poznaje Evropu i Veliku Britaniju.

- Mislite da bi to bio ĉovjek za nas? - upita Odell. Vjerujete da

bi on uspješno obavio ovaj posao za Sjedinjene Drţave?

Weintraub slegne ramenima.

- Gospodine potpredsjedniĉe - reĉe - vi ste pitali tko je najbolji

na svijetu. - Ljudi oko stola zakimaju glavama s izrazom

olakšanja.

- Gdje je on sada? - upita Odell.

- Mislim da ţivi negdje u juţnoj Španjolskoj. Mogu pogledati u

našu arhivu u Langleyu.

- Idite i dovedite tog ĉovjeka, gospodine Weintraub reĉe Odell. -

Dovedite ga ovamo, tog gospodina Quinna. Bez obzira na

cijenu.

U sedam sati naveĉer prve su se vijesti pojavile na televizijskim

ekranima, odjeknuvši poput bombe. Na TVE brbljavi je

komentator ispriĉao zaprepaštenim španjolskim gledaocima

dogaĊaje koji su se tog jutra zbili u okolici Oxforda. Muškarci u

Antonijevoj krĉmi u Alcantari del Rio pratili su vijesti na ekranu

u potpunoj tišini. Antonio je odnio visokom strancu ĉašu

domaćeg vina na raĉun kuće.

- Mala cosa - rekao je sućutnim glasom. Visoki stranac nije

skidao pogled s ekrana.

- No es mi asunto - glasio je njegov zaĉudujući odgovor. To

nema veze sa mnom.

David Weintraub je poletio sa zraĉne baze Andrews u okolici

Washingtona u 10 sati prije podne po vašingtonskom vremenu,

u avionu tipa USAF VC20A, vojnoj verziji aviona Gulfstream

Three. Ukoliko je napunjen gorivom, ovaj avion moţe sa svoja

dva motora tipa Rolls-Royce Spey 511 letjeti

132

6.587 zemaljskih kilometara plus dodatnih 30 minuta s gorivom

iz rezervnog tanka. Avion je preletio Atlantik direktnim

pravcem, leteći na visini od 13.000 metara i postiţući brzinu od

773 kilometra na sat, te je uz povoljan vjetar u leĊa stigao do

Španjolske za sedam i pol sati.

S obzirom na šest sati vremenske razlike, u Španjolskoj je bila

noć, 11.30 sati, kad je Weintraub sletio u Rotu, zraĉnu bazu

ameriĉke mornarice nasuprot Cadizu u Andaluziji. Odmah je

prešao u mornariĉki helikopter SH2F Sea Sprite, koji je ĉekao s

upaljenim motorom i uzletio prema istoku prije nego što se je

Weintraub pravo smjestio u sjedalu. Široka, ravna plaţa Casares

odre8ena je za mjesto rendez-vousa i tu ga je doĉekao mladi

sluţbenik koji se dovezao iz Madrida u kolima madridske

ispostave. Ovaj samosvjestan i ambiciozan mladić, koji je u

Madrid došao ravno iz centra za obuku agenata CIA-e Camp

Pearyu, Virginia, oĉigledno je nastojao ostaviti što bolji dojam

na svog operativnog direktora. Weintraub uzĊahne.

Oprezno su se provezli kroz Manilvu, agent Sneed je dvaputa

morao pitati za put i kad su napokon našli Alcantaru del Rio,

upravo je prošla ponoć. Nešto je teţe je bilo naći bijelo okreĉenu

casitu izvan sela, ali im je jedan ljubazan seljak pokazao kako će

do nje doći.

Bila je mrkla noć kad se limuzina zaustavila i Sneed ugasio

motor. Izašli su iz kola, obišli oko mraĉne kućice i Sneed pokuša

otvoriti vrata. Nisu bila zakljuĉana. Ušli su ravno u prostrani,

hladoviti prostor za dnevni boravak u prizemlju. U svjetlu

mjeseĉine Weintraub je uspio nazrijeti tipiĉno mušku sobu -

goveĊe koţe prostrte preko kamenih ploĉa, naslonjaĉi, jedan

stari, dugaĉki stol od španjolske hrastovine, zid prekriven

knjigama.

Sneed poĉne opipavati zidove, traţeći prekidaĉ za svjetlo.

Weintraub spazi tri petrolejke i odmah mu je bilo jasno da mladi

agent uzalud traći vrijeme. Po svoj prilici, elektriĉnu struju za

kuhanje i kupanje daje dizel generator koji se nalazi negdje iza

kuće i koji se uveĉer iskljućuje. Sneed se još uvijek šunjao po

sobi, sudarajući se povremeno s pokućstvom. We

133

intraub korakne naprijed. U tom trenutku osjeti vršak noţa malo

ispod desnog uha i ukoĉi se. Ĉovjek koji je drţao noţ bešumno

je sišao niz poploĉane stube iz spavaće sobe.

- Mnogo je vremena prošlo od Son Taya, Quinne - reĉe

Weintraub tihim glasom. Vršak noţa odmakne se s njegovog

vrata.

- Što ste rekli, gospodine? - bezbriţno upita Sneed iz drugog

kraja sobe. Sjenka tiho prijeĊe preko kamenih ploĉa, plane

ţigica i toplo svjetlo petrolejke rasvijetli sobu. Sneed odskoĉi

pola metra. Major Kerkorian u Beogradu zlobno bi uţivao da ga

je mogao vidjeti.

- Zamoran put - reĉe Weintraub. - Mogu li sjesti? Quinn je od

pojasa nadole bio ogrnut pamuĉnom ponjavom nalik na sarong.

Obnaţeni gornji dio tijela bio je mršav i oĉvrsnuo od rada na

zemlji. Sneed je otvorenih usta zurio u oţiljke.

- Ja sam s time završio, Davide - reĉe Quinn. On je takoder sjeo

za dugaĉki stol, nasuprot operativnom direktoru CIA-e. - Otišao

sam u mirovinu.

On gurne ĉašu i glineni vrĉ s crnim vinom prema Weintraubu,

koji natoĉi vino, popije i s odobravanjem kimne glavom. Trpko

crno vino. Vino koje nikad neće doći na stolove bogataša. Vino

seljaka i vojnika.

- Molim te, Quinne.

Sneed se zapanjeno trgne. Operativni direktori ne kaţu

»molim«. Oni izdaju nareĊenja.

- Ne - odgovori Quinn. Sneed ude u krug svjetla s raskopĉanim

sakoom. Trgne ramenom tako da se kaput malo rastvorio i otkrio

dršku revolvera u futroli na boku. Quinn ga uopće nije

pogledao; pogled mu je i dalje bio uperen u Weintrauba.

- Tko je ovaj kreten? - blago je upitao.

- Sneed - odlućno naredi Weintraub - idi, provjeri gume.

Sneed izaĊe iz kuće. Weintraub uzdahne.

- Quinne, ono u Taormini. S onom djevojĉicom. Mi sve znamo.

Znamo da to nije bila tvoja greška.

134

- Nisi ĉuo što sam ti rekao? Ja sam se povukao. Gotovo je. Neću

više. Uzalud si prešao toliki put. Nadi nekoga drugoga.

- Nema nikoga drugoga. Britan;ci imaju svoje ljude, dobre ljude.

Washington kaţe da nam je potreban Amerikanac. Kod kuće

nemamo nikoga tko bi se mogao mjeriti s tobom kad je u pitanju

Evropa.

- Washington štiti svoju guzicu - odbrusi Quinn. - To je njihova

glavna briga. Potreban im je netko na koga mogu svaliti krivnju

ako se stvar loše završi.

- Da, moţda - prizna Weintraul~. - Još jednom, Quinne.

Posljednji put. Ne zbog Washingtona, ne zbog establišmenta,

ĉak ne zbog djeĉaka. Zbog roditelja. Oni trebaju najboljeg

ĉovjeka. Rekao sam komitetu da si ti najbolji.

Quinn je zamišljeno gledao po sobi, promatrajući svoje

malobrojne, ali s ljubavlju odabrane stvari kao da ih nikad više

neće vidjeti.

- Moj pristanak ima odredenu cijenu - reĉe nakon duţe šutnje.

- Reci - odvrati Weintraub jednostavno.

- Oberite moj vinograd. Obavite berbu. .

Izašli su iz kuće deset minuta kasnije, Quinn s mornarskom

vrećom preko ramena, odjeven u tamne hlaĉe, košulju i tenisice

na bosim nogama. Sneed otvori vrata automobila. Quinn sjedne

na mjesto suvozaĉa, Weintraub iza volana.

- Ti ostaješ ovdje - reĉe Sneedu. - Obrat ćeš njegovo groţde.

- Molim? - zagrcne se Sneed.

- Ĉuo si. Ujutro sidi dolje u selo, unajmi ljude i oberite njegov

vinograd. Ja ću obavijestiti šefa ispostave u Madridu da si ostao

po zadatku.

Weintraub je radiotelefonom pozvao Sea Sprite koji je lebdio

iznad plaţe Casares kad su njih dvojica stigli do nje. Popeli su

se u helikopter i kroz baršunastu tamu noći poletjeli prema Roti i

Washingtonu.

135

PETO POGLAVLJE

David Weintraub je samo dvadeset sati izbivao iz Washingtona.

U osam sati leta od Rote do Andrewsa dobio je šest sati zbog

vremenskih zona, tako da je u štab 89. zraĉno-transportnog puka

sletio u 4 sata ujutro. U meduvremenu, obje su se vlade - ona u

Washingtonu i ona u Londonu - našle doslovno pod opasdom.

Malo je prizora koji mogu nadmašiti zastrašujući~~dojam što ga

ostavlja pogled na zdruţene snage svjetskih medija kad odbace i

posljednje tragove suzdrţanosti. Njihovi su apetiti nezajaţljivi, a

njihove metoĊe brutalne.

Avioni iz Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava za London, odnosno

bilo koji aerodrom u Velikoj Britaniji, bili su dupkom puni, od

pilotske kabine do zahoda, budući da je svaka redakcija u

Americi koja je nešto drţala do sebe slala svoju ekipu u

britansku prijestolnicu. A kad su tamo stigli, potpuno su

pomahnitali; redakcije su od njih traţile da kontinuirano šalju

nove pojedinosti, a oni nisu imali što poslati. London se

dogovorio s Washingtonom da ostanu kod prvog, kratkog sa-

općenja. Naravno, novinarima to ni izdaleka nije bilo dovoljno.

Reporteri i televizijske ekipe opsjedali su kuću uz Woodstock

Road kao da bi se njezina vrata mogla odjednom otvoriti i na

njima se pokazati nestali mladić. Medutim, vrata su ostajala

ĉvrsto zatvorena dok je ekipa Tajne sluţbe, po naredenju

Creightona Burbanka, pakirala stvari i spremala se za odlazak.

Mrtvozornik grada Oxforda, sluţeći se svojim ovlaštenjima

prema paragrafu 20 Zakonske odredbe o postupku u sluĉajevima

naprasne smrti, dopustio je prenošenje mrtvih tijela

136

dvojice ameriĉkih agenata ĉim je pa~tolog Home Officea za-

vršio s njima. Sluţbeno je tijela preuzeo ambasador Charies

Fairweather u ime rodbine, a ustvari su poginuli agenti u pratnji

jednog sluţbenika ambasade prebaĉeni do baze USAF-a u

obliţnjem Upper Heyfordu, gdje su ih uz poĉasnu straţu

utovarili u jedan transportni avion koji će ih prenijeti u zraĉnu

bazu Andrews, zajedno s preostalih deset agenata Tajne sluţbe,

koje su novinari na izlasku iz kuće u Summertownu zamalo

pregazili, nastojeći od njih dobiti bilo kakvu izjavu.

Agenti su se vratili u Sjedinjene Ameriĉke Drţave, gdje ih je

ĉekao Creighton Burbank i dugotrajno ispitivanje gdje su

pogriješili. U Engleskoj nije za njih više bilo nikakvog posla.

Ĉak i nakon što je kuća u Oxfordu zatvorena, jedna mala

grupica reportera, djelujući priliĉno izgubljeno, još uvijek je

ĉekala pred kućom, za sluĉaj da se tamo ipak nešto - bilo što -

dogodi. Drugi su se rastrĉali po sveuĉilišnom gradu, loveći

svakog tko je ikad poznavao Simona Cormacka - tutore,

studente, administrativno osoblje koledţa, barmene, sportaše.

Druga dvojica ameriĉkih studenata u Oxfordu iako su oni

studirali na drugim koledţima - morali su se sakriti pred

novinarima. Majka jednog od njih - koju su pronašli u Americi -

bila je dovoljno ljubazna da izjavi kako će odmah dovesti sina

kući, u Miami, gdje mu se ništa ne moţe dogoditi. Novine su

njezinu izjavu objavile na prvim stranama, a lokalna televizija je

majku predstavila u popularnoj emisiji kviza.

Mrtvo tijelo narednika Dunna preuzela je njegova obitelj, a

Thames Valley Police pripremila je pogreb sa svim poĉastima.

Sve što su kriminalisti uspjeli pronaći doneseno je u London.

Ĉahure metaka poslane su u RARDE, Kraljevsku ustanovu za

ispitivanje i usavršavanje oruţja u Fort Halsteadu, nedaleko

Sevenoaksa u Kentu, gdje je vrlo brzo ustanovljeno da municija

potjeĉe iz Škorpiona, što je pojaĉalo sumnju da su u otmicu

umiješani teroristi iz Evrope. To, medutim, nije bilo objavljeno.

137

Sav ostali dokazni materijal.poslan je u laboratorij Metro-

politanske policije u Fulhamu. To su bile zgnjeĉene vlati trave s

tragovima krvi na njima, komadići osušenog blata, gipsani

odljevi tragova kotaĉa, autor~obilska dizalica, otisci stopala,

meci izvaĊeni iz tijela trojice poginulih i komadići razbijenog

vozaĉkog stakla prateće limuzine. Prije zalaska sunca tog prvog

dana podruĉje Shotover Plaina izgledalo je kao da je preko njega

prošla ĉeta usisaĉa za prašinu.

Limuzina je utovarena u kamion za prijevoz karamboliranih

vozila i prebaĉena u Odsjek za vozila Odjeljenja za teška

kriviĉna djela, ali je za istragu bio mnogo zanimljiviji Transit iz

spaljenog hambara. Struĉnjaci su se zavukli medu pougljenjele

daske i miljeli su po njima, sve dok nisu postali crni kao

dimnjaĉari. Farmerov zardali i prerezani lanac skinut je s ograde

kao da je napravljen od ljuske jajeta, ali je jedini rezultat bio

podatak da je prerezan standardnim kliještima za rezanje metala.

Znaĉajniji je nalaz bio trag kotaĉa limuzine koja je izašla iz

dvorišta ispred hambara, nakon zamjene kola.

Olupina Transita dopremljena je u London u drvenom sanduku i

polako je rastavljena u komade. Registarske su tablice bile

laţne, ali su si zloĉinci dali truda: kombi iz te godine

proizvodnje imao bi takve tablice.

Kombi je bio dotjeran; neki ga je iskusan mehaniĉar servisirao i

podesio rad motora - toliko se moglo ustanoviti. Netko je,

takoder, pokušao ostrugati brojeve motora i šasije pomoću

volfram-karbidne kutne brusilice - kakva se mogla kupiti u

svakoj prodavaonici alata - umetnute u elektriĉnu bušilicu.

Uzalud se trudio. Ti se brojevi specijalnim postupkom utiskuju

duboko u metal i spektroskopska ispitivanja oĉitala su brojke iz

dubljeg otiska unutar metala.

Središnji kompjutor za voxila u Swanseau identificirao je

originalni registarski broj i zadnjeg poznatog vlasnika. Prema

podacima u kompjutoru, ĉovjek je ţivio u Nottinghamu. Adresa

je provjerena; ĉovjek je odselio. Nitko nije znao kamo. Tiho i

neupadljivo, za njim je izdana opća potjernica.

Nigel Cramer je izvještavao komisiju COBRA svakog punog

sata, a ĉlanovi komisije su zatim izvještavali svoja minis

138

tarstva i ustanove. Langley je ovlas~io Loua Collinsa, njihovog

ĉovjeka u Londonu, da i oni kontaktiraju svoje ubaĉene agente

unutar evropskih teroristiĉkih grupa. A njih je bio priliĉan broj.

Kontraobavještajne i antiXeroristiĉke sluţbe u svim zemljama, u

kojima su postojale takve grupe, takoder su nudile svaku

moguću pomoć. Lov se razmahao, ali - barem zasad - nije bilo

nikakvog znaĉajnijeg rezultata.

A otmiĉari se nisu javljali. Od trenutka objavljivanja prvih

vijesti o otmici, telefoni u Kidlingtonu, Scotland Yardu,

ameriĉkoj ambasadi na Grosvenor Squareu i u svim vladinim

uredima nisu prestajali zvoniti. Angaţirano je pomoćno osoblje

za primanje telefonskih poziva. Jedno se moralo priznati -

britanska se javnost stvarno trudila da pomogne u istrazi. Svaki

je djelić informacija iz tih poziva provjeravan; gotovo sve ostale

kriviĉne istrage privremeno su obustavljene. Medu tisućama

onih koji su se javljali bilo je nastranih ljudi, ĉudaka, šaljivaca,

optimista, onih koji su htjeli nešto ušićariti, onih koji su stvarno

nešto zapazili i onih koji su naĉisto bili ludi.

Prvi su filtar bili sluţbenici na telefonskim centralama; slijedeća

je linija bila sastavljena od tisuća policajaca koji su pozorno

slušali i potvrdivali kako bi ta stvar u obliku cigare na nebu

mogla doista biti vrlo vaţna i kako će o tome biti obaviještena

predsjednica vlade. Zadnje su »ĉišćenje« obavljali viši policijski

inspe~Ctori koji su one »najvjerojatnije« pozivali na razgovor.

Medu ovima su bila još dva vozaĉa ranoranioca koji su vidjeli

zeleni kombi na cesti izmeĊu Wheatleya i Stanton St. Johna. No,

sve su informacije prestajale kod hambara.

Nigel Cramer je riješio priliĉan broj sluĉajeva u svom radnom

vijeku: poĉeo je kao pozornik, zatim je prešao na posao

detektiva i to je radio već trideset godina. Cramer je znao da

zloĉinci uvijek ostavljaju tragove; svakiput kad nešto dotakneš,

ostavljaš za sobom sićušan trag. Dobar policajac mora biti u

stanju naći taj trag, pogotovo uz pomoć suvremene tehnologije,

samo mora dovoljno briţljivo traţiti. Medutim, za to treba

vremena - a upravo je vrijeme bilo ono ĉega je naj

139

manje imao. Cramer je već iskusio što znaĉi raditi pod pritis-

kom, ali sve to nije bilo ništa prema ovome.

Cramer je takoder znao da je obiĉno - uza svu tehnologiju na

svijetu - uspješan onaj detektiv koji ima sreće. Gotovo uvijek, u

svakom sluĉaju, postoji jedan uspješan »proboj« koji se moţe

pripisati ĉistoj sreći, dobroj sreći za detektiva, lošoj sreći za

kriminalca. Ako se sreća okrene, kriminalac još uvijek moţe

pobjeći. Ipak, detektiv moţe sam navesti sreću da se okrene na

njegovu stranu i stoga je Cramer naredio svojim raštrkanim

ekipama da ništa ne smiju previdjeti, apsolutno ništa, ma koliko

izgledalo ludo ili uzaludno. No, kad su prošla dvadeset i ĉetiri

sata, poĉeo je misliti kao i njegov kolega iz doline Temze: ovo

neće ići »na brzinu«. Otmiĉari su umakli i traganje za njima bit

će polagan i mukotrpan posao.

A tu je još i drugi faktor - talac. Ĉinjenica da je to sin ameriĉkog

predsjednika, znaĉajna je za politiĉare, ali ne za policiju. Kad bi

se radilo o vrtlarevu sinu, još uvijek bi u pitanju bio ljudski

ţivot. Kad lovite ljude koji su oteli vreću novaca ili poĉinili

ubojstvo, jednostavno organizirate potjeru i krenete za njima.

MeĊutim, u sluĉajevima s taocima, potjera mora biti tiha i

neupadljiva. Jer ako prestrašite otmiĉare, oni mogu zaboraviti

uloţeno vrijeme i novac, odustati od svega i pobjeći, ostavljajući

za sobom mrtvog taoca. Ovo je Cramer rekao ozbiljnim

ĉlanovima komisije malo prije ponoći po londonskom vremenu;

jedan sat kasnije, u Španjolskoj, David Weintraub je pio vino s

Quinnom. Cramer, britanski policajac, ništa o tome nije znao.

Još ne.

Scotland Yard će vam nesluţbeno priznati da ima bolje odnose s

britanskim tiskom, nego što to ponekad izgleda. Kad se radi o

malim stvarima, oni ĉesto iritiraju jedni druge, ali kad je u

pitanju nešto stvarno ozbiljno, onda izdavaĉi i vlasnici listova -

ukoliko ih Yard ozbiljno za to zamoli obiĉno pristanu da se u

vezi s tim ponašaju suzdrţano. »Ozbiljna stvar« znaĉi da je u

opasnosti neĉiji ţivot ili sigurnost zemlje. Zato britanska štampa

nije uopće pisala o nekim sluĉajevima otmice, iako su urednici

znali gotovo sve pojedinosti.

140

U ovom sluĉaju, zbog mladog r.;portera iz Oxforda koji je imao

dobar nos, maĉak je već bio pobjegao iz vreće i britanski tisak

nije tu više mogao puno uĉiniti u smislu uzdrţanosti. Ali Sir

Peter Imbert, komesar polic~je, osobno je odrţao sastanak s

osam vlasnika listova i dvadeset glavnih urednika, te s

direktorima dvije televizije i dvanaest radio stanica. Uvjeravao

ih je kako bez obzira na ono što će moţda objavljivati inozemni

mediji, još uvijek postoji velika vjerojatnost da će otmiĉari,

zatvoreni u svom skrovištu negdje u Velikoj Britaniji, slušati

britanski radio, gledati britansku televiziju i ĉitati britanske

novine. Molio ih je da ne objavljuju nikakve lude priĉe u smislu

kako je policija na tragu otmiĉarima i kako se sprema napasti

njihovo skrovište. Upravo bi priĉe takve vrste mogle natjerati

otmiĉare da obuzeti panikom ubiju taoca i pobjegnu glavom bez

obzira. Sir Imbert je dobio obećanje koje je traţio.

U Londonu je već bilo rano jutro. Daleko prema jugu, jedan

VC20A letio je preko Azorskih otoka na putu prema

Washingtonu.

Ustvari, otmiĉari su se u meduvremenu doista zavukli u

skrovište. Prolazeći kroz Buckingham prethodnog jutra, Volvo

je ušao na autoput M 1 istoĉno od Milton Keynesa i krenuo na

jug prema Londonu, prikljuĉujući se ĉeliĉnoj bujici koja se u to

doba valjala prema glavnom gradu, neprimjetljiv medu

kamionima i osobnim vozilima onih koji su iz svojih domova u

Buckinghamshireu, Bedfordshireu i Hertfordshireu odlazili u

London na posao. Sjeverno od Londona, Volvo je prešao na

M25, široku kruţnu cestu koja teĉe oko grada na udaljenosti od

otprilike ĉetrdeset kilometara od središta. S ove ceste, poput

ţbica na kotaĉu, širc se glavne prometne arterije koje povezuju

London s pokrajinama.

Nešto kasnije, Volvo je skrenuo na jednu od tih ţbica i malo

prije deset sati kliznuo u garaţu jedne izdvojene kuće u širokoj

ulici s drvoredom, kilometar i pol udaljenoj od središta jednog

malog grada, a zraĉnom linijom jedva šezdesetak kilometara

daleko od Scotland Yarda. Kuća je bila dobro

141

odabrana: ne toliko izolirana da bi kupci izazvali zanimanje, a

opet dovoljno udaljena od radoznalih susjeda. Kad se Volvo

pribliţio kući na tri kilometra, voda skupine naloţio je ostaloj

trojici da se sagnu ispod razine prozora. Dvojica u straţnjem

dijelu kola polegli su jedan preko drugoga i pokrili se

pokrivaĉem. Ako bi netko eventualno promatrao dolazak au-

tomobila, vidio bi samo bradatog vozaĉa u elegantnom odijelu

kako ulazi s automobilom u svoje dvorište i u svoju garaţu.

Garaţa se otvarala automatski, pomoću daljinskog upravljaĉa iz

unutrašnjosti kola i isto se tako zatvarala. Tek kad su vrata

ponovno bila zatvorena, dopustio je voda otmiĉara svojim

pomoćnicima da se usprave i iza8u iz kola. Garaţa je bila

integralni dio kuće i imala je vrata kroz koja se direktno ulazilo

u stambeni prostor.

Prije nego što su otvorili prtljaţnik, sva ĉetvorica su navukli

crne trenirke i crne vunene maske. Još uvijek omamljen,

zamućena pogleda, Simon Cormack je stisnuo oĉi pred

zasljepljujućim mlazom svjetla iz baterijske svjetiljke. Prije

nego što su mu se oĉi uspjele prilagoditi, preko glave mu je

prebaĉena crna kukuljica od ĉvrste tkanine. Nije dospio ĉak ni

nazrijeti svoje otmiĉare.

Teturao je i spoticao se dok su ga otmiĉari odveli kroz vrata u

kuću i niza stube u podrum. Podrum je bio pripremljen: oĉišćen,

obijeljen, betonski pod, uvuĉeno svjetlo u stropu iza ojaĉanog,

nelomljivog stakla, metalni okvir kreveta priĉvršćen vijcima za

pod, kibla s plastiĉnim poklopcem. U vratima je bila »špijunka«

; poklopac špijunke bio je izvana, a isto tako i dva ĉeliĉna

kraĉuna.

Otmiĉari nisu bili brutalni; samo su podigli mladića na krevet i

dok ga je najkrupniji medu njima drţao, jedan drugi mu je

namaknuo ĉeliĉnu lisicu oko jednog noţnog ĉlanka, ne previše

ĉvrsto, kako ne bi došlo do gangrene, ali dovoljno da ne moţe

provući stopalo. Druga je lisica stisnuta do maksimuma. Kroz

nju je provuĉen jedan kraj ĉeliĉnog lanca, dugaĉkog tri metra i

zabravljen lokotom za kariku iznad lisice. Drugi kraj lanca već

je bio omotan oko jedne noge od kreve

142

ta i isto tako zabravljen. Kad su sve to obavili, otmiĉari su izašli.

Nisu progovorili ni rijeĉi, a nikad i neće govoriti u Simonovoj

prisutnosti.

Ĉekao je pola sata i tek se tada .usudio skinuti kukuljicu. Nije

znao da li su oni još uvijek tu, premda je ĉuo zvuk zatvaranja

vrata i štropot povlaĉenja kraĉuna. Ruke su mu bile slobodne, ali

je vrlo sporo skidao kukuljicu. Nitko ga nije udario, nitko nije

vikao na njega. Napokon ju je skinuo. Ţmirkao je nekoliko

trenutaka, nenaviknut na svjetlost, a onda su mu se oĉi privikle i

on se obazre oko sebe. Sjećanje na ono što se dogodilo bilo je

priliĉno mutno. Sjećao se trĉanja po mekoj travi, zelenog

kombija, ĉovjeka koji je mijenjao gumu, dvije crno odjevene

prilike kako trĉe prema njemu, oštar prasak pušĉane paljbe,

udarca, osjećaja teţine na ledima i okusa trave u ustima.

Sjećao se otvorenih vrata kombija, svojih pokušaja da viĉe,

otimanja, madraca unutar kombija, nekog krupnog ĉovjeka koji

ga je drţao prikovanog za pod, neĉeg slatkastog i zagušljivog na

ustima i poslije toga, više ništa. Sve do sada. Sve do ovoga. A

onda mu odjednom sve postane jasno. Sa spoznajom se pojavio

strah. I osamljenost, potpuna izolacija. Pokušao je biti hrabar, ali

suze straha navru mu na oĉi i poteku niz lice.

- Oh, tata - šapnuo je. - Tata, ţao mi je zbog ovog. Pomozi mi.

Ako je Whitehall imao problema s plimnim valom telefonskih

poziva i novinarskih pitanja, pritisak na Bijelu kuću bio je

trostruko veći. Prva sluţbena izjava iz Londona stigla je u sedam

sati uveĉer po londonskom vremenu, a Washington je sat ranije

bio upozoren da London mora poslati tu izjavu. Medutim, u

Washingtonu je bilo tek dva sata poslijepodne i ameriĉki su

mediji pomahnitali.

Craig Lipton, sekretar za štampu Bijele kuće, proveo je ĉitav sat

s komitetom u sobi kabineta, dogovarajući se s njima što da

kaţe. Nevolja je bila u tome, što je bilo tako malo toga što je

mogao reći. Mogao je potvrditi ĉinjenicu da je izvršena

143

otmica i smrt dvojice agenata Tajne sluţbe. Plus ĉinjenicu da je

predsjednikov sin sjajan atletiĉar, da se specijalizirao za trĉanje

krosa i da je u trenutku otmice bio na treningu.

To, naravno, neće pomoći. .Nitko na svijetu nema tako izoštrenu

moć uoĉavanja uĉinjenih propusta kao razljućeni novinar.

Creighton Burbank je, doduše, obećao da neće javno kritizirati

predsjednika, ni govoriti kako je Simon sam kriv za ovo što se

dogodilo, ali je jasno i glasno rekao kako neće trpjeti da se

Tajnu sluţbu optuţuje kako nije umjela zaštititi djeĉaka kad je

on izriĉito traţio više ljudi. Na kraju je formuliran kompromis

koji, meĊutim, nikog ne bi mogao zavarati.

Jim Donaldson je istakao da on kao sekretar za vanjske poslove

još uvijek mora odrţavati odnose s Londonom i da u svakom

sluĉaju srdita predbacivanja izmedu dva glavna grada ne bi

nimalo pomogla, a mogla bi ozbiljno štetiti; on je inzistirao na

tome da Lipton naglasi kako je poginuo i jedan britanski

policijski narednik. To je prihvaćeno, iako je ured za štampu

Bijele kuće to kasnije zanemario.

Lipton se suoĉio s iznerviranim novinarima nekoliko minuta

poslije ĉetiri i proĉitao im je svoju izjavu. Televizija i radio

prenosili su izravno konferenciju za štampu. Ĉim je Lipton

završio, nastala je uţasna galama. On se branio da ne moţe

odgovoriti na njihova pitanja. To mu je vrijedilo isto toliko,

koliko bi i ţrtvovanom u rimskom Koloseumu vrijedilo da je

rekao lavovima kako je on zapravo vrlo loš kršćanin. Galama se

još više pojaĉala. Mnoga su se pitanja izgubila u sveopćoj buci,

ali neka su doprla do ušiju sto milijuna Amerikanaca, siJući

sjeme sumnje. Da li Bijela kuća smatra da su krivi Britanci? Ee,

ovaj, ne ... Zašto ne? Zar nisu oni bili odgovorni za osiguranje?

Ovaj, jesu, ali... A da li onda Bijela kuća smatra da je kriva

Tajna sluţba? Pa, ne baš ... Zašto su dva agenta ĉuvala

predsjednikova sina? Kako se moglo dogoditi da on, gotovo

sam, trĉi kroz jedno tako pusto podruĉje? Je li istina da je

Creighton Burbank ponudio ostavku? Jesu li se otmiĉari javili?

Na ovo je Lipton mogao s olakšanjem odgovoriti »nisu«, ali već

su ga ionako natjerali da prekoraĉi

144

granice uputstava koja je dobio. To je i bio cilj ĉitave ove ga-

lame. Reporteri odmah nanjuše predstavnika za štampu koji se

izvlaĉi kao da je sir limburger.

Lipton se napokon povukao iza paravana okupan u znoju i s

ĉvrstom odlukom da se vrati u Grand Rapids. Blještava

privlaĉnost njegova posla u Bijeloj kući brzo je nestajala. No-

vinari će ionako reći ono što ţele, bez obzira na njegove od-

govore. Do veĉeri je ton novinskih i televizijskih izvjestitelja

postao zamjetno neprijateljski prema Velikoj Britaniji.

U zgradi britanske ambasade, u aveniji Massachusetts, ataše za

štampu, koji je takoĊer ĉuo za zlatno pravilo ĈSG, proĉitao je

svoju izjavu; izraţavajući duboku uznemirenost svoje zemlje

zbog ovoga što se dogodilo, napravio je dvije greške. Rekao je

da Thames Valley Police nije znaĉajnije sudjelovala u

osiguranju jer su Amerikanci tako zahtijevali i Ċa je narednik

Dunn jedini ispalio dva metka u otmiĉare i poginuo pucajući. To

nije bilo ono što su novinari ţeljeli, ali je ipak bilo nešto.

Creighton Burbank je reţao od bijesa. On je dobro znao, baš kao

i britanski ataše, da je zahtjev za što neupadljivijim osiguranjem

- dapaĉe, inzistiranje na tome došao od Simona Cormacka preko

njegova oca, ali to nije mogao reći.

Krizni štab, skupina profesionalaca, zasjedao je ĉitav dan u

podrumskom Centru za informacije, razmatrajući dotok in-

formacija od komisije COBRA u Londonu, izvještavajući po

potrebi komitet u prizemlju. NSA je pojaĉala svoj nadzor nad

telefonskim komunikacijama u i iz Velike Britanije za sluĉaj da

otmiĉari upute poziv preko satelita. Behavioristiĉki odsjek FBI-a

u Quanticu sastavio je popis psiholoških portreta ranijih

otmiĉara i listu vjerojatnih, odnosno malo vjerojatnih postupaka

Cormackovih otmiĉara, zajedno s popisom preporuĉljivih i

nepreporuĉljivih poteza anglo-ameriĉkih predstavnika vlade i

policije. U Quanticu su sa sigurnošću oĉekivali da će ih pozvati i

poslati u London en masse. Ĉudili su se što se s tim oteţe, iako

nitko od njih nije nikad djelovao u Evropi.

Komitet ministara u kabinetskoj sobi odrţavao se zahva

145

ljujući ţivĉanoj energiji, kavi i tabletama protiv ţgaravice. Ovo

je bila prva ozbiljna kriza od poĉetka rada ove administracije i

sredovjeĉni su se politiĉari sad na najizravniji naĉin upoznavali

s osnovnim pravilom djelovanja u kriznim situacijama: pomiri se

s kroniĉnim nedostatkom sna i spavaj kad moţeš. Ĉlanovi

kabineta su ustali jutros u ĉetiri sata i u ponoć su još uvijek bili

budni.

U to vrijeme VC20A bio je iznad Atlantika, dvbar komad puta

zapadno od Azora, tri i pol sata letenja daleko od kopna i ĉetiri

sata do slijetanja. U prostranoj straţnjoj kabini dvojica veterana,

Weintraub i Quinn, koristili su priliku da malo odspavaju. Iza

njih, u repu aviona, spavala je troĉlana posada koja je dovezla

avion u Španjolsku, gdje ih je zamijenila druga, odmorena

posada.

Ĉlanovi komiteta ĉitali su dosje ĉovjeka koji se zvao Quinn, s

podacima iz arhiva u Langleyu, uz dodatne informacije iz

Pentagona. Roden na jednoj farmi u Delawareu, pisalo je u

dosjeu; izgubio majku u dobi od deset godina; sad je imao

ĉetrdeset i šest godina. Prijavio se u pješadiju s osamnaest go-

dina, 1963, dvije godine kasnije prebaĉen u Specijalne jedinice i

ĉetiri mjeseca nakon toga poslan u Vietnam. Tamo je proveo pet

godina.

- On se izgleda nikad ne sluţi krsnim imenom - primijeti Reed iz

Drţavne riznice neodobravajućim tonom. - Ovdje piše da ga ĉak

i njegovi bliski prijatelji zovu Quinn. Samo Quinn. Ĉudno.

- On je uopće ĉudan ĉovjek - dobaci Bill Walters, koji je u

ĉitanju dospio dalje od Reeda. - Ovdje takoĊer piše da mrzi

nasilje.

- U tome nema niĉeg ĉudnog - odvrati Jim Donaldson, odvjetnik

iz New Hampshirea koji je sada bio ministar vanjskih poslova. -

Ja takoder mrzim nasilje.

Za razliku od svog prethodnika Georgea Schultza, koji je

ponekad znao opsovati, Jim Donaldson je uvijek bio krajnje

korektan, zbog ĉega je ĉesto bio nevoljka meta Odellovog za-

dirkivanja.

Mršav i košćat, viši ĉak i od Johna Cormacka, Donaldson

146

;e sliĉio na flaminga u pogrebnoj povorci i nikad ga nitko nije

vidio drugaĉije odjevenog nego u tamnosivo odijelo s prslukom,

preko kojega je visio zlatni lanac dţepnog sata i bijelu košulju s

uškrobljenim ovratnikom. Kad god bi htio natjerati suhoparnog

odvjetnika iz Nove Engleske da se zgrĉi od muke, Odell bi

namjerno spomenuo stanovite tjelesne funkcije i svakiput bi se

Donaldsonov tanki nos namrštio od gadenja. Njegov stav prema

nasilju nije se mnogo razlikovao od gnušanja koje su u njemu

izazivali vulgarni izrazi.

- Da - odgovori Walters - ali niste proĉitali što piše na

osamnaestoj stranici.

Donaldson na to okrene osamnaestu stranicu, a isto to uĉini i

Michael Odell. PP tiho zvizne.

- On je to uĉinio? - upita. - Trebali su mu dati Kongresnu

medalju.

- Za Kongresnu medalju morate imati svjedoke - podsjeti ga

Walters. - Kao što vidite, samo su dva ĉovjeka preţivjela taj

okršaj na Mekongu, Quinn i taj momak kojega je Quinn nosio

šezdeset ĉetiri kilometra na svojim ledima. MeĊutim, taj je

ĉovjek kasnije podlegao ranama u mornariĉkoj bolnici USMC u

Da Nangu.

- Ipak je uspio skupiti jednu srebrnu zvijezdu, dva bronĉana i pet

purpurnih odlikovanja za hrabrost - plaho reĉe I3ubert Reed.

Kao da je sreća biti ranjen, ako ti za to prikvaĉe medalje.

- S toliko odliĉja taj momak mora imati ĉetiri trake zamišljeno

reĉe Odell. - Ovdje nigdje ne kaţe kako su se upoznali on i

Weintraub.

Doista, tog poĊatka nije bilo. Weintraub je sada imao pedeset

ĉetiri godine, znaĉi bio je osam godina stariji od Quinna. Došao

je u CIA-u s dvadeset ĉetiri godine, 1961. odmah nakon

završenih studija, završio je obuku na Farmi - kako su unutar

Agencije zvali logor za obuku Camp Peary na rijeci York u

Virginiji, te je 1965. otišao u Vietnam kao GS12, nekako u isto

vrijeme kad je mladi pripadnik Zelenxh beretki po imenu Quinn

stigao tamo iz regrutnog logora Fort Bragg.

Tijekom 1961. i 1962, deset A-timova ameriĉkih Specijal

147

nih snaga bili su rasporeĊeni na deset punktova u pokrajini

Darlac, gdje su, zajedno sa seljacima gradili strategijska i ut-

vrĊena sela, sluţeći se taktikom »naftne mrlje«, taktikom koju su

usavršili Britanci, boreći se protiv komunistiĉke gerile u Malaji,

a kojoj je cilj stvaranje neutralnih podruĉja, na kojima lokalno

stanovništvo više neće davati teroristima podršku, hranu,

skloništa, informacije i novac. Amerikanci su to zvali

»politikom srca i uma«. Pod ravnanjem SpeCijalnih snaga, ova

se taktika pokazala priliĉno uspješnom.

A onda je, 1964, na vlast došao Lyndon 3ohnson. Vojska je

traţila da Specijalne snage ne budu više od kontrolom CIA-e,

nego da ponovno budu vraćene Armiji. Njezinom je zahtjevu

udovoljeno. To je oznaĉilo kraj »politike srca i uma«, iako je

potrajalo još dvije godine do njezine potpune propasti. Susret

izmedu Weintrauba i Quinna zbio se tijekom te dvije godine.

Weintraubov je posao bio skupljanje informacija o Vietkongu,

pri ĉemu se sluţio lukavstvom i vještinom, budući da se

uţasavao metoda kakve su primjenjivali ljudi poput Irvinga

Mossa (kojega nije tada upoznao jer su bili u razliĉitim

dijelovima Vietnama), iako je znao da se takve metode ponekad

koriste u programu Phoenix, unutar kojega je i sam djelovao.

Sve veći broj pripadnika Specijalnih snaga povlaĉili su iz

njihovog prvobitnog programa rada sa seljacima i upućivali na

zadatke traţenja i~uništavanja gerilskih skupina duboko u

dţungli. Weintraub je upoznao Quinna u jednom baru, uz ĉašu

piva; Quinn je tada imao dvadeset jednu godinu i tamo je bio

godinu dana, dok je Weintraub imao dvadeset devet godina i

takoĊer je imao za sobom godinu dana djelovanja u Namu.

Otkrili su da sliĉno misle, budući da su obojica dijelili mišljenje

kako armijska vrhovna komanda neće pobijediti u ovakvom

ratu, ako i dalje bude samo bacala bombe. Weintraubu se svidio

ovaj neustrašivi mladi vojnik. Premda nije imao visoko

obrazovanje, bio je vrlo inteligentan i sam je, bez iĉije pomoći,

nauĉio vijetnamski jezik koji je teĉno govorio, što je meĊu

ameriĉkim vojnicima bila prava rijetkost. Novi su znanci ostali u

vezi. Weintraub je zadnji put vidio Quinna u toku juriša na Son

Tay.

148

- Ovdje kaţe da je taj momak bi.o kod Son Taya - reĉe Michael

Odell otegnutim teksaškim govorom. - Svaka ĉast.

- Ĉudim se kako nije postao oficir - reĉe Morton Stannard. -

Pentagon je imao još nekoliko Ijudi s ovakvim odlikovanjima iz

Nama, ali oni su prvom prilikom dograbili ĉinove.

David Weintraub bi im to mogao objasniti, ali on je još uvijek

bio u zraku i sletjet će tek za jedan sat. Nakon što je ponovno

preuzela kontrolu nad Specijalnim snagama, ortodoksna vojna

hijerarhija, koja je mrzila SS jer ih nije mogla razumjeti, polako

je smanjivala ulogu SS u preostalih šest godina do 1970,

prenoseći postupno sve više i više od programa »srca i uma«,

kao i zadataka sstraţi i uništi«, na juţnovijetnamsku ARVN - s

katastrofalnim rezultatima.

Ipak, Zelene beretke su nastavile djelovati, pokušavajući se

boriti protiv Vietkonga lukavošću i nadmudrivanjem, pret-

postavljajući taj naĉin borbe masovnom bombardiranju i de-

foIijaciji, ĉime su se samo stvarali novi regruti za Vietkong.

Postojali su strategijski projekti Omega, Sigma, Delta i Ajnc.

Quinn je bio u projektu Delta, kojim je komandirao Bijesni

Charlie Beckwith koji će kasnije, 1977, organizirati u Fort

Braggu Delta odred i moliti Quinna da se vrati iz Pariza i po-

novno obuĉe uniformu.

S Quinnom je nezgoda bila u tome što je naredenja shvaćao kao

zamolbe. Ponekad se ne bi sloţio s onim što se od njega traţi i

uz to je najviše volio raditi sam - što ni jedno, ni drugo nisu bile

dobre preporuke za oficira. Proizveden je u kaplara nakon šest

mjeseci, u narednika nakon deset. Onda je opet postao redov, pa

narednik, pa redov ... Njegova je vojniĉka karijera sliĉila na jo-

jo igru.

- Ĉini mi se da sam našao odgovor na tvoje pitanje, Mortone -

reĉe Odell. - Evo ovdje. Ovaj skandal nakon Son Taya. - On se

tiho zahihoće. - Momak je nekom generalu razbio bradu.

Peti odred Specijalnih snaga konaĉno je napustio Vietnam 31.

prosinca 1970, tri godine prije masovnog povlaĉenja

149

ameriĉkih vojnih snaga (kad je .iz Vietnama otišao i pukovnik

Easterhouse), te pet godina prije nedoliĉne evakuacije po-

sljednjih Amerikanaca preko krova ambasade. Operacija Son

Tay bila je u studenom 1970.

Dobiveni su izvještaji o priliĉnom broju Amerikanaca koji su

pali u zarobljeništvo i koji se nalaze u zatvoru Son Tay, na

trideset osam kilometara od Hanoja. Odlućeno je da se tamo

pošalju Specijalci, koji trebaju osloboditi zarobljenike i vratiti ih

na ameriĉki teritorij. Bila je to sloţena i smjela operacija. Svih

pedeset osam dobrovoljaca došlo je iz Fort Bragga u Sjevernoj

Karolini, preko zraĉne baze Eglin u Floridi, gdje su dobili obuku

o uvjetima borbe u dţungli. Osim jednoga: bio im je potreban

netko tko teĉno govori vijetnamski. Weintraub, koji je u

operaciji sudjelovao kao obavještajac, rekao je kako zna upravo

takvog ĉovjeka. Quinn se u Thailandu pridruţio ostatku grupe i

zatim su svi zajedno prebaĉeni avionima u Vietnam.

Komandant operacije bio je pukovnik Arthur Bik Simons, ali

udarnu grupu, koja je ušla ravno u zarobljeniĉki logor, vodio je

kapetan Dick Meadows. Quinn je bio s njima. On je od

zapanjenog sjevernovijetnamskog straţara u nekoliko sekunda

saznao da su Amerikanci preseljeni - još prije dva tjedna.

Specijalci su se uspjeli izvući ĉitavi, samo s nekoliko lakših

rana.

Kad su se vratili u bazu, Quinn je napao Weintrauba i njegovu

obavještajnu sluţbu. Weintraub je tvrdio da su njegovi ljudi

znali da Amerikanci nisu više tamo i da su o tome obavijestili

komandujućeg generala. Quinn je otišao u oEcirski klub, prišao

generalu i opalio ga šakom u bradu. Incident je, naravno,

zataškan. U ovakvim sluĉajevima, dobar branitelj moţe

upropastiti neĉiju karijeru. Quinn je degradiran još jednom - i

vraća se kući, zajedno s ostalima. Tjedan dana kasnije, izašao je

iz vojske i poĉeo raditi za osiguravajuću kompaniju.

- Taj je ĉovjek buntovnik - reĉe Donaldson s gaĊenjem,

zaklapajući dosje. - Samotnjak, slobodni strijelac i uz to nasilan.

Meni se ĉini da smo moţda pogriješili u izboru.

150

- Taj ĉovjek isto tako ima za sobom neusporedivo najveći broj

uspješnih pregovora s otmiĉarima - naglasi drţavni tuţilac, Bill

Walters. - Ovdje piše da posjeduje izuzetnu pronicavost i

oštroumnost. Ĉetrnaest puta je uspio ishoditi oslobadanje talaca:

u Irskoj, Francuskoj, Holandiji, Njemaĉkoj i Italiji. Bilo da je

sam vodio pregovore ili da je sudjelovao kao savjetnik.

- Neka on vrati Simona Cormacka kući ţiva i zdrava reĉe Odell -

to je sve što mi od njega traţimo. Sasvim mi je svejedno da li on

inaĉe voli tući generale ili jebati ovce.

- Molim vas - reĉe Donaldson preklinjućim tonom. Nego,

zaboravio sam nešto pitati. Zašto je prestao raditi taj posao?

- Otišao je u mirovinu - objasni Bred Johnson. - Ta njegova

odluka na naki je naĉin povezana s jednom djevojĉicom koja je

pred tri godine oteta i ubijena na Siciliji. Pokupio je u kompaniji

svoju otpremninu, unovĉio police osiguranja i kupio imanje na

jugu Španjolske.

Jedan aĊutant iz Centra za komunikacije proviri u sobu. Bilo je

ĉetiri sata ujutro, prošlo je toĉno dvadeset i ĉetiri sata otkako su

ĉlanove komiteta dignuli iz kreveta.

- Operativni direktor i njegov pratilac upravo su sletjeli u

Andrews - reĉe.

- Reci im da odmah do8u ovamo - naredi Odell - i pozovi

direktora CIA-e, direktora FBI-a i gospodina Kellya da dodu

gore kad oni stignu.

Quinn je još uvijek bio u odjeći u kojoj je otišao iz Španjolske.

Samo je zbog hladnoće preko košulje navukao dţemper iz svoje

mornarske vreće. Tamne, gotovo crne hlaĉe njegovog jedinog

odijela bile su dovoljno dobre za odlazak na misu u Alcantari

del Rio jer su se u selima Andaluzije ljudi još uvijek odijevali u

crno kad su išli u crkvu. Medutim, bile su strašno zguţvane.

Dţemper je takoder vidio bolje dane, a lice mu je bilo obraslo

trodnevnim ĉekinjama.

Ĉlanovi komiteta su bolje izgledali. Pošiljke ĉistog rublja,

ispeglanih košulja i odijela stizale su iz njihovih udaljenih

domova, a odmah uz sobu kabineta nalazila se prostorija za

151

toaletu, u kojoj su se mogli oprati i obrijati. Weintraub je od

Andrewsa do Bijele kuće vozio bez zaustavljanja i Quinn je

izgledao kao da su ga upravo izbacili iz udruţenja klošara.

Weintraub je prvi ušao u sobu, koraknuo ustranu da propusti

Quinna i zatvorio vrata. Vašingtonski su politiĉari šutke zurili u

Quinna. Visoki je ĉovjek bez rijeĉi otišao do stolice u dnu stola,

sjeo bez poziva i rekao: - Ja sam Quinn.

Potpredsjednik Odell proĉisti grlo.

- Gospodine Quinn, pozvali smo vas ovamo jer razmišljamo o

tome da vam povjerimo zadatak pregovaranja s otmiĉarima

Simona Cormacka.

Quinn kimne. On je pretpostavljao da ga nisu doveli ĉak iz

Španjolske zato da bi s njima razgovarao o nogometu. - Imate li

novih informacija o situaciji u Londonu? upita.

Komitet je s olakšanjem doĉekao tako brzi prijelaz na praktiĉna

pitanja. Brad Johnsen gurne Quinnu preko stola teleks s

informacijama i on ga šutke poĉne ĉitati.

- Kavu, gospodine Quinn? - upita Hubert Reed. Ministri

financija obiĉno ne posluţuju kavu, ali on ustane i ode do

aparata za kavu koji je u meduvremenu bio postavljen u sobi. U

protekla dvadeset i ĉetiri sata ovdje se popilo na desetke litara

kave.

- Bez mlijeka - reĉe Quinn, ĉitajući. - Još se nisu javili?

Nije bilo potrebe pitati tko se nije javio.

- Ne - odgovori Odell. - Šute kao zaliveni. Naravno, bilo je na

stotine laţnih poziva. Jedan dio u Velikoj Britaniji, a tisuću

sedamsto samo ovdje u Washingtonu. LuĊaci su doĉekali svojih

pet minuta.

Quinn nastavi ĉitati. Weintraub mu je u avionu ispriĉao sve što

je znao 0 otmici. 5ad se upoznavao s dosadašnjim rezultatima

istrage. Bilo ih je vrlo malo.

- Gospodine Quinn, da li vi moţda imate neku ideju tko bi mogli

biti ti otmiĉari? - upita Donaldson. Quinn podigne glavu.

- Gospodo, postoje ĉetiri vrste otmiĉara. Samo ĉetiri. S

152

naše toĉke gledišta, najbolje bi bilo d.a se ovdje radilo o ama-

terima. Oni ne znaju dobro planirati. Ako im uspije oteti taoca,

ostavljaju tragove. Obiĉno se relativno brzo moţe pronaći gdje

se skrivaju. Oni lako gube ţivce, što moţe biti opasno. Obićno

ih ekipe za oslobaĊanje taoca okruţe, nadmudre ih i izvuku

taoca zdravog i ţivog. Ali ovo nisu bili amateri.

Nitko nije proturjeĉio. Svi su ga pozorno slušali.

- Najgora vrsta otmiĉara su manijaci poput Mansona i njegove

bande. S njima se ne moţe razgovarati, njihovi su postupci

nelogiĉni. Oni ne teţe za materijalnom dobiti, za njih je ubijanje

zabava, zadovoljstvo. Meni ovi ljudi ne mirišu na manijake, to je

dobra vijest. Oni su se briţljivo pripremili i oĉito su precizno

uvjeţbani.

- A preostale dvije vrste? - upita Bill Walters.

- To su gora varijanta fanatici, politiĉki ili vjerski. Njihovim je

zahtjevima ponekad doslovce nemoguće udovoljiti. Oni teţe za

slavom i iznad svega, za publicitetom. To su Ijudi koji se bore za

Ideju. Neki su od njih spremni za nju umrijeti, a svi su spremni

za nju ubiti. Treba imati na umu da ti ljudi nisu glupi, samo su

ispunjeni mrţnjom prema establišmentu, pa stoga i prema svojoj

ţrtvi jer ona potjeĉe iz tih krugova. Ti će ljudi ubiti zato da

izazovu pozornost, a ne iz samoobrane.

- I ĉetvrti tip? - upita Morton Stannard.

- To su profesionalci kriminalci - bez oklijevanja odgovori

Quinn. - Oni traţe novac, zato je s njima lakše pregovarati.

Budući da su mnogo uloţili u pripreme, talac je za njih

dragocjena investicija. Oni neće olako uništiti tu investiciju.

- A ovi ljudi? - upita Odell.

- U njihovom sluĉaju, bez obzira tko su oni zapravo, jedna je

okolnost protiv njih, što se moţe pokazati kao dobro ili kao loše.

Naime, tupamarosi Centralne i Juţne Amerike, sicilijanska

mafija, N'drangheta u Kalabriji, sardinijski odmetnici ili

hezbolasi u juţnom Beiruthu - svi djeluju na sigurnom,

domaćem terenu. Oni ne moraju ubijati jer im se ne ţuri. Ako je

potrebno, oni mogu otezati s pregovorima do u beskonaĉnost.

Ovi se ljudi skrivaju u Velikoj Britaniji, za njih krajnje

neprijateljskom okruţenju. Prema tome, oni su već pod pri

153

tiskom. Gotovo je sigurno da ĉe htjeti što prije sklopiti pogodbu

i pobjeći, što je dobro. Medutim, ako ih uhvati panika da će biti

otkriveni, mogli bi odustati od svega i zbrisati. Ostavljajući za

sobom mrtvog taoca, što je loše.

- Hoćete li prihvatiti zadatak da pregovarate s njima? upita

Reed.

- Ako to bude moguće. Ako se jave, netko mora s njima

razgovarati. . - Ne mogu se pomiriti s tim da takvom ološu

moramo

dati novce - dobaci Philip Kelly iz Odsjeka za kriviĉna djela

FBI-a. Federalni biro regrutira ljude razliĉitih zanimanja i

porijekla; Kelly je ranije bio policajac u New Yorku.

- Da li profesionalni kriminalci pokazuju više smilovanja prema

taocima od fanatika? - upita Brad Johnson.

- Nema samilosnih otmiĉara - kratko odreţe Quinn. To je

najprljaviji zloĉin koji postoji. - Nadajmo se samo da su

pohlepni.

Michael Odell pogleda svoje kolege. Jedan za drugim, ministri

su polako kimali glavama.

- Gospodine Quinn, hoćete li pokušati pregovarati o oslobadanju

ovog djeĉaka?

- Uz pretpostavku da se otmiĉari jave, hoću. Ali imam neke

uvjete.

- Naravno. Recite.

- Neću raditi za vladu Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava.

Zahtijevam njezinu suradnju u svim stvarima, ali radit ću za

roditelje. Samo za njih.

- Prihvaćamo.

- Radit ĉu u Londonu, ne ovdje. Washington je previše daleko.

Novinari ne smiju o meni ništa znati, neću nikakav publicitet,

ništa. Pribavit ćete mi stan, osigurati telefonske linije koje su mi

potrebne. Još nešto, moram dobiti primat u pregovorima, to ćete

morati rašĉistiti s Londonom. Ne ţelim imati natezanja sa

Scotland Yardom.

Odell pogleda sekretara za vanjske poslove.

- Mislim da ćemo moći nagovoriti britansku vladu na taj ustupak

- reĉe Donaldson. - Oni imaju primat u kriviĉnoj

154

istrazi koja će se nastaviti paralelno s izravnim pregovorima. Još

nešto?

- Vodit ću pregovore na svoj naĉin, sam ću odluĉivati o tome na

koji naĉin ću obraĊivati te ljude. Moţda će im trebati uruĉiti

novac. To ćete vi pribaviti. Moj je posao izvući djeĉaka. To je

sve. Kad on bude slobodan, moţete ganjati te ljude do na kraj

svijeta.

- I hoćemo, budite sigurni - reĉe Kelly tiho i prijeteći. - Novac

nije problem - reĉe Hubert Reed. - Moţete smatrati da s naše

strane nema limita.

Quinn nije na to ništa rekao, iako je znao da bi bilo najgore od

svega tako nešto reći otmiĉarima.

- Neću da me se poţuruje, neću da me se prati i neću nikakvih

privatnih inicijativa. Još nešto. Prije odlaska ţelim razgovarati s

predsjednikom Cormackom. Nasamo.

- Vi govorite o predsjedniku Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava -

opomene ga Lee Alexander, direktor CIA-e.

- On je takoder otac otetog mladića - odvrati Quinn. Samo mi on

moţe reći neke stvari o Simonu Cormacku koje moram znati.

- Predsjednika je ovo duboko potreslo - reĉe Odell. Zar ga ne

biste mogli poštedjeti toga?

- Iz iskustva znam da oĉevi ĉesto ţele s nekim razgovarati, ĉak i

s nepoznatim ĉovjekom. Dapaĉe, moţda im je još i draţe

govoriti s nekim koga ne poznaju. Vjerujte mi.

Još dok je izgovarao ove dvije zadnje rijeĉi, Quinn je bio

svjestan kako nema nikakve nade da će mu oni povjerovati.

Odell uzdahne.

- Vidjet ću što mogu uĉiniti. Jime, hoćeš li ti, molim te, preuzeti

London? Reci im da Quinn dolazi i reci im što on traţi. Neka mu

netko pribavi ĉistu odjeću. Gospodine Quinn, moţete se

posluţiti toaletnim prostorijama na kraju hodnika da se malo

osvjeţite. Ja ću dotle nazvati predsjednika. Koji je najbrţi naĉin

da se stigne do Londona?

- Concorde s aerodroma Dulles za tri sata - spremno odgovori

Weintraub.

155

- Rezervirajte mjesta - reĉe Odell i ustane. Za njim ustanu i svi

ostali.

Nigel Cramer je u deset sati ujutro imao vijesti za ĉlanove

komisije COBRA u podrumu Whitehalla. Centar za vozaĉke i

saobraćajne dozvole u Swanseau naišao je na jedan trag. Ĉovjek

identiĉnog imena i prezimena kao bivši vlasnik Transita kupio je

i registrirao prije mjesec dana drugi kombi, model Sherpa. Sad

su imali adresu - u Leicesteru. Kapetan Williams, naĉelnik S013

i sluţbeni istraţitelj, već je krenuo tamo s policijskim

helikopterom. Ako taj ĉovjek više nije vlasnik Transita, znaĉi da

ga je morao nekome prodati. Nije prijavio da mu je vozilo

ukradeno.

Poslije sastanka, Sir Harry Marrott povede Cramera ustranu.

- Washington ţeli da njima prepustimo pregovore, ukoliko dode

do njih - reĉe. - Šalju ovamo svoga ĉovjeka. - Gospodine

ministre unutrašnjih poslova, ja moram in

zistirati na tome da Met dobije primat na svim podruĉjima -

odgovori Cramer. - Već sam odabrao dvojicu Ijudi iz Istraţnog

odsjeka koje kanim upotrijebiti kao pregovaraĉe. Ovo nije

ameriĉki teritorij.

- Ţao mi je - reĉe Sir Harry - ali moram odbaciti vaš zahtjev.

Razgovarao sam s Downing Streetom. Naše je gledište: ako oni

tako ţele, neka im bude.

Cramer je bio uvrijeĊen, ali nije protestirao. Gubitak glavne

uloge u pregovorima samo je još više pojaĉao njegovu odluĉnost

da sluĉaj okonĉa pronalaţenjem otmiĉara putem policijske

istrage.

- Smijem li pitati tko je njihov ĉovjek, gospodine ministre?

- Navodno neki Quinn. - Quinn?

- Da, ćuli ste za njega?

- Svakako, gospodine ministre. On je nekoć radio za jednu

filijalu Lloyda. Mislio sam da nije više aktivan.

156

- Pa, Washington kaţe da se ponwno aktivirao. Je li dobar?

- Izvanredan. Postigao je sjajne uspjehe u pet zemalja,

ukljuĉujući i Irsku, prije više godina. Ja sam ga tamo upoznao.

Ţrtva je bio poslovan ĉovjek, Englez, kojega je otela grupa

otpadnika od IRA-e.

Cramer je, u sebi, odahnuo. On se bojao da će Amerikanci

poslati nekog behavioristiĉkog teoretiĉara koji će se zapanjiti

kad vidi da Britanci voze lijevom stranom ceste.

- Odliĉno - reĉe Sir Harry. - Ako je tako, onda mislim da

moţemo mirne duše uĉiniti taj ustupak. Imat će našu punu

suradnju, u redu?

Ministar unutrašnjih poslova, koji je takoĊer ĉuo za pravilo ĈSG

- iako bi on zadnju rijeĉ promijenio u »dupe« nije bio

nezadovoljan zahtjevom iz Washingtona. Napokon, ako nešto

pode po zlu...

Quinna su uveli u privatni kabinet na prvom katu rezidencije

jedan sat nakon što je otišao iz sobe ministarskog vijeća. Odell

ga je osobno odveo tamo, ne preko uredenih nasada ruţiĉnjaka,

u kojem su grane magnolita stršale crne i ogoljele u hladan

jesenski zrak, jer su teleobjektivi novinara bili upereni prema

vrtu ĉak i sa 800 metara udaljenosti, nego kroz podzemni hodnik

koji se završavao stubama, sa kojih se izlazilo na hodnik u

prizemlju rezidencije.

Predsjednik Cormack bio je propisno odjeven u tamno odijelo,

ali je izgledao blijed i umoran, s dubokim borama oko ustiju i

tamnim podoĉnjacima od nesanice. Rukovao se s njima i zatim

kimnuo potpredsjedniku da se povuĉe.

Pokazavši Quinnu rukom na jednu stolicu, predsjednik sjedne

iza pisaćeg stola. Njegov obrambeni mehanizam podigao je

barijeru oko njega koju on oĉigledno nije ţelio ukloniti. Upravo

se pripremio da nešto kaţe kad ga Quinn preduhitri.

- Kako je gospoda Coramck?

Ne »prva dama«. Jednostavno gospoĊa Cormack, njegova

supruga. Bio je zateĉen.

- Oh, ona spava. Ovo je za nju bio uţasan šok. Dobila je

157

sredstva za umirenje. - Zastao je na trenutak. - Vi ste kroz sve

ovo veĉ prolazili, gospodine Quinn.

- Da, gospodine, mnogo puta.

- Pa, kako vidite, iza pompe i okolnosti, ja sam samo obiĉan

ĉovjek, jedan duboko ţabrinuti ĉovjek.

- Da, gospodine. Znam. Priĉajte mi o Simonu. - O Simonu? A

što?

- Kakav je. Kako će reagirati na... ovo. Kako to da ste se tako

kasno odluĉili na dijete?

Nitko u Bijeloj kući ne bi se usudio postaviti to pitanje. John

Cormack pogleda preko stola. On je i sam bio visoka rasta, ali

ovaj ĉovjek sigurno nije bio niţi od njegovih metar osamdeset

sedam. Uredno sivo odijelo, bijela košulja, prugasta kravata -

sve je to bilo posuĊeno, ali predsjednik to ni~e znao. Izbrijan,

preplanuo od sunca. Košĉato lice, mirne sive oĉi, dojam snage i

strpljivosti.

- Tako kasno? Pa, ne znam. Oţenio sam se s trideset godina,

Myra je tada imala dvadeset i jednu. Tek sam bio poĉeo raditi

kao profesor... Mislili smo da ćemo kroz dvije ili tri godine imati

djecu. MeĊutim, to se nije dogodilo. Ĉekali smo. Lijeĉnici su

rekli da nema nikakvog razloga... I onda, nakon deset godina

braka, došao je Simon. Ja sam bio navršio ĉetrdeset, Myra

trideset jednu. To se više nikad nije ponovilo... Simon je naše

jedino dijete.

- Puno ga volite, zar ne?

Predsjednik Cormack iznenaĊeno pogleda Quinna. Pitanje je

bilo sasvim neoĉekivano. On je znao, naprimjer, da su se

Odellovo dvoje odrasle djece potpuno otuĊili od njega, ali nikad

nije razmišljao o tome koliko voli svog jedinog sina. Cormack

ustane, obiĊe oko stola i sjedne na rub jedne stolice s uspravnim

naslonom, mnogo bliţe Quinnu.

- Gospodine Quinn, on je za mene, za nas oboje, sunce i mjesec.

Vratite nam ga.

- Priĉajte mi o njegovom djetinjstvu, o vremenu kad je bio malo

dijete.

Predsjednik skoĉi na noge.

- Imam sliku - pobjedonosno usklikne. Zatim ode do

158

ormara i vrati se s uokvirenom fotografijom. Na fotografiji je

bio ĉvrst djeĉaĉić od ĉetiri ili pet godina, u kupaćim gaćicama,

na plaţi, s kanticom i lopaticom u rukama.

- To je snimljeno na Nantucketu sedamdeset pete. Upravo sam

tada bio izabran za ĉlana Kongresa u New Havenu. - Priĉajte mi

o Nantucketu - blago ga podstakne Quinn.

Predsjednik je govorio ĉitav sat. Ĉinilo se da mu to pomaţe. Kad

je Quinn ustao, on napiše na komad papira jedan broj i dade ga

Quinnu.

- To je moj privatni telefon. Vrlo malo ljudi ima taj broj. Dobit

ćete me u bilo koje doba dana ili noći... - Cormack ispruţi ruku.

- Sretno, gospodine Quinn. Bog neka bude s vama. - Oĉigledno

se trudio da zadrţi kontrolu nad osjećajima. Quinn kimne i brzo

iziĊe. Vidio je to već ranije, taj uĉinak, taj strahoviti uĉinak.

Dok se Quinn još prao u toaletnim prostorijama ministarske

zgrade, Philip Kelly se vratio u zgradu J. Edgar Hoover, jer je

znao- da ga tamo ĉeka njegov zamjenik. On i Kevin Brown

imali su mnogo toga zajedniĉkog, zbog ĉega se on i zalagao za

to da Brown dobije mjesto zamjenika pomoćnog direktora

Odjeljenja za kriviĉne istrage.

Kad je ušao u svoju radnu sobu, njegov je zamjenik sjedio tamo,

ĉitajući Quinnov dosje. Kelly kimne glavom prema dosjeu,

sjedajući za pisaći stol.

- Eto, to je naš veliki struĉnjak. Što ti misliš?

- Priliĉno se dobro iskazao u borbama - prizna Brown. - Inaĉe,

pametnjaković. Otprilike jedino što mi se na njemu svida, to je

njegovo ime.

- Dakle - reĉe Kelly - postavili su ga iznad Biroa. Don Edmonds

se nije bunio. Moţda misli, ako stvar završi loše... Svejedno,

ljigavci koji su to smislili prekršili su najmanje tri statuta

Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. To još uvijek ulazi u jurisdikciju

Biroa, unatoĉ tome što se otmica dogodila na britanskom

teritoriju. A ja ne ţelim da taj jo-jo tamo radi što hoće, bez

nadzora, pa makar to naredio sveti Otac Papa.

- Slaţem se - reĉe Brown.

159

- Naš ĉovjek u Londonu, Patrick Seymour. Ti ga znaš? - Znam

za njega - progunda Brown. - Ĉujem da se

nešto jako sprijateljio s Britancima. Moţda ĉak previše. Kevin

Brown je došao u FBI iz bostonske policije, a kako je

porijeklom bio Irac, kao i Kelly, njegovi osjećaji divljenja prema

Velikoj Britaniji i Britancima mogli su se ispisati na poštansku

marku i još bi ostalo mjesta. To, meĊutim, nije znaĉilo da je

Brown sentimentalan prema pripadnicima IRA-e; uhvatio je dva

trgovca oruţjem koji su trgovali s IRA-om i da su sudovi kakvi

bi trebali biti, obojica bi bili završili na robiji.

Brown je bio policajac starog kova, za kojega je svatko tko krši

zakon kriminalac i spada iza rešetaka. On je takoder dobro

pamtio kako je kao mali djeĉak, u sirotinjskoj ĉetvrti Bostona,

slušao raširenih oĉiju priĉe svoje bake o ljudima koji su za

velike gladi 1849. umirali s ustima zelenim od trave koju su

pasli i o streljanjima i vješanjima 1916. godine. Zamišljao je

Irsku, u kojoj nikad nije bio, kao zemlju pitomih zelenih brda

obavijenih izmaglicom, zemlju pjevaĉa i guslaĉa, zemlju u kojoj

su ţivjeli i stvarali pjesnici kao što su Yeats i O'Faolain. Znao je

da je Dublin pun ugodnih krĉmica, u kojima dobroćudni Ijudi

sjede s ĉašama crnog piva uz vatre od treseta, zadubljeni u

knjige Joycea i O'Caseya.

Ĉuo je, doduše, da Dublin ima najveći broj maloljetnih

narkomana u Evropi, ali bio je uvjeren da je to samo britanska

propaganda. Slušao je irske premijere u Americi kako preklinju

ameriĉke Irce neka ne šalju novac IRA-i; no dobro, svatko ima

prava na vlastita gledišta. A on ima svoja. Borba protiv

kriminala je njegov posao, ali to ne znaĉi da mora voljeti ljude

koji za njega predstavljaju stoljetne tlaĉitelje zemlje njegovih

predaka. S druge strane stola, Kelly je donio odluku.

- Seymour je prijatelj s Buckom Revellom, ali Revell je na

bolovanju. Direktor je meni povjerio nadzor nad ovim sluĉajem

od strane FBI-a. A ja neću da ovaj Quinn izmakne kontroli.

Hoću da ti do podneva sastaviš jedan dobar tim i da s njima

odletiš u London. Stići ćeš nekoliko sati poslije Con

160

cordea, ali to ne smeta. Sjedište će ti biti u ambasadi - ja ću za

svaki sluĉaj javiti Seymouru da ti rukovodiš ekipom. Brown

ustane, polaskan.

- Još nešto, Kevine. Hoću jednog specijalnog agenta da stalno

bude uz Quinna. Neprekidno; dan i noć. Ako taj ĉovjek makar

samo štucne, ja to hoću znati.

- Imam upravo pravog agenta za taj zadatak - namršteno reĉe

Brown. - Sjajan operativac, ustrajan i bistar. Uz to, ugodne

vanjštine. Agent Sam Somerville. Odmah će tiobiti instrukcije.

U isto vrijeme, u Langleyu, David Weintraub se pitao hoće li se

ikad više pošteno naspavati. Dok je bio odsutan, na njegovom se

stolu nagomilalo brdo papira. Velik dio te hrpe odnosio se na

sve poznate teroristiĉke skupine u Evropi :. tu su bili najnoviji

podaci o njihovoj aktivnosti, imena ubaĉenih agenata, poznata

skrovišta vodećih liĉnosti, eventualna putovanja u Veliku

Britaniju u zadnjih ĉetrdeset dana... Popis predmeta bio je

gotovo beskonaĉan. Tako je agent McCrea primio instrukcije od

šefa Evropske sekcije.

- Sastat ćeš se sa Lou Collinsom iz naše ambasade - rekao je - ali

on će nam slati informacije izvan najuţeg kruga. Potreban nam

je netko tko će biti uz tog Quinna. Moramo identificirati te

otmiĉare i moram reći da mi neće biti krivo ako to uspijemo

uĉiniti prije Britanaca. A napose prije Biroa. O.K., Britanci su

naši prijatelji, ali ja bih ţelio da se na ovom sluĉaju iskaţe

Agencija. Ako su otmiĉari stranci, to nam daje prednost; mi

imamo bolje podatke o strancima od Biroa, moţda ĉak i od

Britanaca. Ako Quinn nešto nanjuši ili nešto nasluti i ako bilo

što izlane, ti nam to odmah prenesi.

Operativac McCrea još se nije oporavio od iznenadenja. Kao GS

12, s deset godina rada u Agenciji nakon regrutiranja u

inozemstvu - njegov je otac bio predstavnik jedne ameriĉke

kompanije u Centralnoj Americi - McCrea je dosad bio na dva

zadatka u inozemstvu, ali nikad u Londonu. Odgovornost je,

doduše, bila golema, ali je baš zato ovaj zadatak predstavljao za

njega veliku šansu.

- M-moţete se osloniti na me-mene, gospodine.

161

Quinn je zahtijevao da ga do MeĊunarodnog aerodroma Dulles

ne prati nitko tko je poxnat medijima. Napustio je Bijelu kuću u

neupadljivom, zatvorenom automobilu koji je vozio njegov

pratilac, jedan oficir Tajne sluţbe u civilnom odijelu. Kad su

prolazili pokraj grupice novinara na malom trgu Alexander

Hamilton Place, na najistoĉnijem kraju kompleksa Bijele kuće i

najudaljenijem od zapadnog krila, Quinn se sagnuo u razmak

izmeĊu prednjih i straţnjih sjedala, gotovo do samog poda.

Novinari su pogledali kola, nisu vidjeli ništa zanimljivo i

automobil je nesmetano nastavio voţnju.

Na aerodromu je Quinnov pratilac inzistirao da ostane uz njega

sve dok Quinn ne ude u Concorde i izazvao je priliĉno

iznenaĊenje kad je izvukao legitimaciju s peĉatom Bijele kuće

kako bi prošao kroz pasošku kontrolu. Ipak je dobro posluţio za

jednu svrhu: Quinn je otišao u duty-free shop i kupio ĉitav niz

stvari - toaletne potrepštine, košulje, kravate, donje rublje,

ĉarape, cipele, baloner, kovĉeg i jedan mali magnetofon, zajedno

s tucetom baterija i vrpci. Kad je došao na blagajnu, samo je

palcem trznuo prema ĉovjeku iz Tajne sluţbe.

- Moj prijatelj će platiti raĉun kreditnom karticom - rekao je.

Krpelj se napokon odvojio od njega na vratima Concordea.

Britanska stjuardesa odvela je Quinna do njegovog sjedala u

prednjem dijelu aviona, ne ukazujući mu ništa više paţnje nego

bilo kame drugome. Quinn je sjedio na mjestu uz središnji

prolaz. Malo kasnije, netko sjedne na sjedalo s druge strane

prolaza. Quinn pogleda prijeko. Plavuša, kratke kose, oko

trideset pet godina, simpatiĉnog, izraţajnog lica. Njezin je

kostim bio mrvicu prestroga kroja, a potpetice mrvicu preniske

za njezinu figuru.

Concorde dorula do uzletne piste, zastane, zadrhti i pojuri niz

pistu. Povijeni kljun ptice grabljivice podigne se uvis, kandţe

straţnjih kotaĉa izgube kontakt, tlo ispod njih nagne se pod

kutom od ĉetrdeset pet stupnjeva i Washington brzo nestane iz

vida.

Primijetio je još nešto. Dvije sićušne rupice na reveru nje

162

zinog kaputića, onakva vrst rupica kakve bi ostavila pribadaĉa.

Onakva vrst pribadaĉe s kakvom se priĉvršćuje kartica s

imenom. Quinn se nagne preko prolaza.

- Iz kojeg ste vi odjeljenja? Ona se trgne.

- Molim?

- Biro. Kojem odjeljenju Biroa vi pripadate?

Plavuša nije bila tako okorjeli profesionalac da ne bi po-

crvenjela. Ugrizla se za usnicu i razmislila. Pa, ionakd će saz-

nati, prije ili kasnije.

- Oprostite, gospodine Quinn. Zovem se Somerville. Agent Sam

Somerville. Dobila sam naredenje...

- U redu je, gospoĊice Sam Somerville, ja znam kakvo ste

naredenje dobili.

Natpis Zabranjeno pušenje prestane svijetliti. Ovisnici u

straţnjem dijelu aviona odmah poĉnu paliti cigarete. Stjuardese

poĉnu raznositi ĉaše šampanjca. Neki poslovni ĉovjek, koji je

sjedio na sjedalu do prozora, lijevo od Quinna, uzme posljednju.

Stjuardesa se okrene da ode. Quinn je zaustavi, ispriĉa se, uzme

od nje srebrnu pliticu, makne ubrus i podigne pliticu uvis ispred

sebe. Sluţeći se pliticom kao zrcalom, pregledavao je redove

sjedala iza sebe. To je potrajalo sedam sekundi. Quinn zatim

zahvali zbunjenoj stjuardesi i vrati joj pliticu.

- Kad se ugasi znak za pojasove, najbolje će biti da kaţete onom

mladom šeprtlji iz Langleya u dvadeset prvom redu neka se

došlepa ovamo - rekao je agentu Somervilleu. Pet minuta kasnije

ona se vrati sa spomenutim mladcem. On je bio crven u licu i

ispriĉavao se, gurajući sa ĉela pramen guste plave kose i

razvlaĉeći usta u smiješak »deĉka iz susjedstvass.

- Ţao mi je, gospodine Quinn, nisam mislio smetati. Samo, meni

su rekli...

- Da, znam. Sjednite. - Quinn pokaţe na prazno mjesto u redu

ispred sebe. - Kad nekoga toliko smeta dim cigarete, ne bi smio

sjediti medu pušaĉima.

- Oh. - Mladić posramljeno sjedne na pokazano sjedalo.

163

Quinn baci pogled kroz prozor. Concorde je letio iznad obale

Nove Engleske, pripravljajući se da prijeQe na nadzwĉnu

brzinu. Još nije ni izišao iz Amerike, a obećanja su već

prekršena. Na istoĉnoj obali Amerike bilo je 10.15, u Londonu

je bilo 3.1 S popodne, `a do Heathrowa je ostalo još tri sata leta.

164

ŠESTO POGLhIVLJE

Simon Cormack je prva dvadeset ĉetiri sata svog suţanjstva

proveo u potpunoj izolaciji. Struĉnjaci bi znali da je to dio

procesa smekšavanja, prilika da talac dugo vremena razmišlja o

svojoj izoliranosti i bespomoćnosti. TakoĊer prilika da ga

savlada glad i umor. Talac pun energije, pripravan da se ţali i

svada, moţda ĉak planira pokušaj bijega, samo stvara probleme

svojim otmiĉarima. Mnogo je lakše upravljati ţrtvom

dovedenom do beznaĊa i dirljive zahvalnosti za najsitnije znake

milosti.

U deset sati prijepodne idućeg dana, otprilike u vrijeme kad je

Quinn ulazio u sobu za sastanke kabineta u Washingtonu, Simon

je leţao u stanju nekog poludrijemeţa kad je ĉuo zvuk otvaranja

»špijunke« na vratima. Zureći u otvor, uspio je razaznti jedno

oko koje ga promatra. Njegov je krevet bio toĉno nasuprot

vratima i unatoĉ tome što mu je lanac dopuštao da se udalji tri

metra od kreveta, ni u jednom trenutku nije mogao izaći izvan

domašaja pogleda kroz »špijunku«.

Nakon nekoliko sekundi ĉuo je zvukove povlaĉenja kraĉuna.

Vrata su se otvorila deset centimetara i jedna ruka u crnoj

rukavici pojavi se u otvoru. Ruka je drţala komad bijelog

kartona, na kojem je debelim flomasterom i velikim, štampanim

slovima bila ispisana poruka, odnosno naredba: KAD ĈUJEŠ

TRI UDARCA PO VRATIMA NAVUCI KUKULJICU.

RAZUMIJEŠ? POTVRDI.

Simon je oklijevao nekoliko sekundi, ne znajući što bi trebao

uĉiniti. Ruka nestrpljivo zamaše kartonom.

- Da - reĉe Simon. - Razumijem. Tri udarca po vratima, ja

navlaĉim kukuljicu.

165

Ruka povuĉe karton i pokaţe novi. Na drugom je kartoni pisalo:

DVA UDARCA I MOŢEŠ PONOVNO SKINUT.

KUKULJICU. AKO POKUŠAŠ S NEKIM TRIKOVIM~ -

UMRIJET ĆEŠ.

- Shvatio sam - vikne Simon prema vratima. Ruka ~ kartona se

povuĉe. Vrata se zatvore. Prode nekoliko sekund~ i zaĉuju se tri

udarca po vratima. Mladić poslušno posegnf za debelom, crnom

kukuljicom koja je leţala na-dnu kreveta Navuĉe je preko glave

sve do ramena, poloţi ruke na koljena i drhteći prestrašeno,

saĉeka što će se dogoditi. Ništa nije mo~ gao ĉuti kroz debeli

materijal kukuljice, samo je osjetio da je u podrumsku prostoriju

ušao netko u cipelama s mekim pot~ platima.

Ustvari, otmiĉar koji je ušao u sobu bio je odjeven u crno, od

glave do pete i ĉak je na licu imao vunenu masku, usprkos tome

što ga Simon nije mogao vidjeti. Tako je naredio voda grupe.

Ĉovjek spusti nešto na pod blizu kreveta i povuĉe se, Simon

kroz kukuljicu zaĉuje zvuk zatvaranja vrata, štropot kraĉuna i

zatim dva jasna udarca. Polako skine kukuljicu. Na podu je bio

plastiĉni pladanj. Na njemu tanjur, noţ, viljuška i ĉaša, sve od

plastike. Na tanjuru su bile kobasice, grah, slanina i debeli

komad kruha. U ĉaši je bila voda.

Simon je bio gladan kao vuk, budući da je zadnji put jeo uveĉer

uoĉi treninga i ne misleći vikne prema vatima »Hvala!« Ĉim je

to izrekao, došlo mu je da sam sebi opali šamar. Koji mu je vrag

da se zahvaljuje tim gadovima? U svojoj neupućenosti, Simon

nije znao da kod njega poćinje djelovati »štokholmski sindrom«,

ona ĉudna vrst suosjećanja koja se kod ţrtve razvija prema

njezinim muĉiteljima, tako da se zatoĉenikova srdţba okreće

prema onima koji su dopustili da do toga dode, a ne prema

otmiĉarima.

Pojeo je sve do posljednje mrvice, potom polako, sa zado-

voljstvom ispio vodu i zaspao. Sat kasnije, ĉitav se postupak

ponovio obrnutim redoslijedom i pladanj je nestao. Simon je po

ĉetvrti put upotrijebio kiblu, zatim se ispruţio na krevet i poĉeo

misliti o roditeljima, nagadajući što oni sad poduzimaju da ga

izbave.

166

Dok je on tako leţao, Williams. se vratio iz Leicestera i podnio

izvještaj Crarneru u njegovu uredu u New Scotland Yardu.

Yard, glavno sjedište Metropolitanske policije, nalazi se na

samo 400 metara udaljenosti od ureda Kabineta.

Prestrašenog bivšeg vlasnika Transita priveli su pod straţom u

policijsku stanicu u Leicesteru, ali se na kraju pokazalo da je

ĉovjek nevin. On je tvrdio da njegov Transit niti je proĊan, niti

ukraden - kombi je prije dva mjeseca oštećen u sudaru i otpisan.

Kako se vlasnik upravo u to vrijeme selio, zaboravio je o tome

obavijestiti centar za evidenciju vozila u Swanseau.

Williams je provjerio njegovu priĉu, toĉku po toĉku. Bivši je

vlasnik, graĊevinski poduzetnik po zanimanju, tog dana otišao u

juţni London da od jednog trgovca preuzme dva mramorna

kamina. Kad je u blizini mjesta gdje su rušili staru kuću, iz koje

su bila izvadena ta dva kamina, zakrenuo iza ugla, našao se

licem u lice s jednim buldoţerom. Buldoţer je bio jaĉi. Ford

Transit, tada još originalno plave boje, mogao je još jedino biti

otpremljen na otpad. Premda je vidljiva šteta bila mala i

uglavnom koncentrirana u podruĉju hladnjaka, šasija je bila

znatno iskrivljena.

Vlasnik se vratio u Nottingham bez kola, njegova osiguravajuća

kompanija pregledala je vozilo u dvorištu jednog karambol-

servisa u juţnom Londonu, proglasila totalnu štetu, ali nije

pristala isplatiti nadoknadu jer vlasnik nije imao kasko-policu i

jer je on bio kriv za sudar s buldoţerom. Nesretan zbog svega

toga, vlasnik je prihvatio dvadeset funti za olupinu, koliko mu je

telefonom ponudio karambol-servis i poslije se više nije vraćao

u London.

- Netko je oĉito ponovno osposobio vozilo za voţnju zakljuĉi

Williams.

- Odliĉno - reĉe Cramer. - To znaĉi da ti ljudi nisu »ĉisti«.

Uostalom, to se slaţe s nalazima iz laboratorija. Momci iz

laboratorija kaţu da je šasija zavarivana. Isto tako, originalna

plava boja pokrivena je slojem zelene. Bojanje je obavljeno na

brzinu, pomoću raspršivaĉa. PronaĊi tko je to obavio i kome su

prodali vozilo.

167

- Idem odmah u Balham - reĉe Williams. - Tamo je taj servis za

vuLu oštećenih vozila.

Cramer se vrati svome poslu. Pred sobom je imao brdo izvještaja

koji su stizali od dvanaest razliĉitih ekipa. Stigli su mu već

gotovo svi rezultati ispitivanja materijala pokupljenog s mjesta

prepada. Struĉnjaci su svoj posao briljantno obavili. Problem je

jedino bio u tome što to ni izdaleka nije bilo dovoljno. Meci

izvaĊeni iz mrtvih tijela odgovarali su ĉahurama iz Škorpiona,

što se moglo oĉekivati. S oxfordskog podruĉja nisu se javili

nikakvi svjedoci. Otmiĉari nisu ostavili nikakve tragove prstiju,

ni bilo kakve druge tragove, izuzev tragova automobilskih

guma. Tragovi kombija nisu bili ni od kakve koristi - ionako su

sad imali kombi u rukama, mada izgoren u poţaru. Nitko nije

primijetio nikakve ljude u blizini hambara. Tragovi guma

limuzine, koji su vodili iz hambara, pomogli su da se odredi

marka i modei, ali na cestama je bilo pola milijuna takvih

automobila.

Dvanaest pokrajinskih policija neupadljivo je provjeravalo u

agencijama za prodaju i najam nekretnina da li je u zadnjih šest

mjeseci unajmljena neka kuća, dovoljno prostrana i dovoljno na

osami da bi odgovarala otmiĉarima. Met je to isto radio u

Londonu, za sluĉaj da se otmiĉari skrivaju u gradu. To je znaĉilo

da moraju provjeriti svaku i2najmljenu kuću, a takvih je bilo na

tisuće. Na vrhu liste bile su one za koje je najam plaćen u

gotovom novcu, ali i takvih je još uvijek bilo na stotine. Istraga

je već razotkrila dvanaestak tajnih Ijubavnih gnijezda, meĊu

njima i dva unajmljena od vrlo poznatih liĉnosti.

Policija je pritisnula doušnike iz podzemlja, »travke«, da

provjere je li bilo nekih prića o tome kako neka skupina po-

znatih kriminalaca priprema nešto krupno; odnosno da li su ĉuli

kako su se odredene »face« i »šljakeri« (kako su se u ţargonu

nazivali kriminalci koji su imali »kartone« u policiji) iznenada

prestali pojavljivati na uobiĉajenim mjestima gdje se sastaju

kriminalci. Doušnici su pretresli ĉitavo podzemlje, ali dosad nisu

ništa otkrili.

Pred Cramerom je leţala i hrpa izjava ljudi koji su »vidje

168

li« Simona Cormacka, od kojih su neke zvuĉale vjerojatno, neke

moguće, a neke sasvim suludo, ali ih je sve trebalo provjeriti.

Druga je hrpa sadrţavala prijepise snimljenih telefonskih poruka

ljudi koji su tvrdili da: je Simon Cormack u njihovom

zatoĉeništvu. Ponovno su neke od tih poruka zvuĉale ludo, a

neke priliĉno uvjerljivo. Svaki je od tih poziva priman ozbiljno i

svi su ti ljudi zamoljeni da ne prekidaju kontakt. Medutim,

Cramer je instinktivno osjećao da se pravi otmiĉari još nisu

javili, da namjerno šute kako bi ih iznervirali. U svakom sluĉaju,

tako bi postupili profesionalci.

Već je bila advojena jedna soba u podrumu i jedna iskusna ekipa

ljudi iz Odjeljenja za kriviĉne istrage, ljudi koji su vodili

pregovore u britanskim sluĉajevima otmica, sjedili su unutra i

ĉekali onaj pravi poziv, razgovarajući strpljivo i mirno sa svim

šaljivĉinama, ludacima i obmanjivaĉima. Stanovit broj

obmanjivaĉa i šaljivaca već je bio uhvaćen i za svoj će postupak

morati odgovarati pred sudom.

Nigel Cramer ode do prozora i pogleda dolje. Ploĉnik Victoria

Streeta bio je zakrĉen novinarima i televizijskim reporterima -

Cramer ih je izbjegavao tako što se do Whitehalla vozio u

kolima sa zatvorenim prozorima i zabravljenim vratima. Unatoĉ

tome, oni su urlali kroz staklo, traţeći informacije. Ljudi u uredu

za štampu Meta bili su već na rubu ludila.

Cramer pogleda na sat i uzdahne. Ako se otmiĉari ne jave još

nekoliko sati, pregovore će vjerojatno preuzeti onaj Amerikanac,

Quinn. Takva je odluka donesena mimo njega i to mu se nimalo

nije sviĊato. Cramer je proĉitao Quinnov dosje - koji je dobio na

pošudbu oĊ Lou Collinsa iz CIA-e - i proveo je dva sata s

direktorom Lloydove filijale koja je deset godina koristila

Quinnove neobiĉne ali djelotvorne talente. Ono što je saznao

izazvalo je u njemu pomiješane osjećaje. Ĉovjek je bio dobar, ali

svojeglav i neposlušan. Nijedna policija na svijetu ne voli

suraĊivati s Ijudima koji ne poštuju pravila, bez obzira koliko su

talentirani. Neće otići na Heathrow da doĉeka Quinna, odluĉio

je. Vidjet će se s njim kasnije i upoznati ga sa dvojicom glavnih

inspektora koji će sjediti kr~j njega i savjetovati ga tijekom

pregovora - ukoliko ikad

169

doĊe do pregovora. Bilo je vrijeme da opet ode do Whitehalla i

podnese izvještaj, a tako je malo bilo toga o ĉemu ih je mogao

izvijestiti. Ne, ovo sasvim sigurno neće biti jedan od »brzih«

sluĉajeva. .

Concorde je na visini od 18.240 metara razvio punu brzinu te

stigao u London petnaest minuta ranije, u šest popodne. Quinn

je uzeo svoj mali kovĉeg i uputio se niz tunel prema izlazu, sa

Somervilleovom i McCreaom za petama. Nekoliko metara od

ulaza u tunel strpljivo su ĉekala dva šutljiva ĉovjeka u sivim

odijelima. Jedan iskoraĉi naprijed.

- Gospodin Quinn? - tiho upita. Quinn kimne. Ĉovjek u sivom

nije na to u ameriĉkom stilu izvukao legitimaciju i pokazao mu

je; jednostavno je pretpostavio da će ga njegovo drţanje i

ponašanje oznaĉiti kao sluţbenu osobu. - Oĉekivali smo vas,

gospodine. Ako biste bili toliko dobri da dodete sa mnom... Moj

kolega će vam ponijeti prtljag.

Ne ĉekajući odgovor ĉovjek se uputi niz tunel, odvoji od struje

putnika na ulazu u glavni hodnik i ubrLO uvede Quinna kroz

vrata jednostavno oznaĉena brojem u jedan mali ured. Drugi,

krupniji ĉovjek, ĉija je pojava jasno odavala da je dobar dio

ţivota proveo u vojsci, prijateljski je kimnuo glavom i uzeo

Quinnov kovĉeg. Kad su svi ušli u ured, onaj tihi ĉovjek brzo

prelista Quinnov pasoš, kao i pasoše »vaših asistenata«, izvuĉe

iz dţepa peĉat, udari ţigove u sva tri pasoša i reĉe: - Dobro došli

u London, gospodine Quinn.

Izašli su iz ureda kroz druga vrata i sišli niz neke stepenice do

kola koja su ih ĉekala. Ali ako je Quinn mislio da će se odvesti

ravno u London, prevario se. Odvezli su se do salona za doĉek

istaknutih liĉnosti. Quinn uĊe u prostoriju i zapanjeno se ogleda

oko sebe. Što manje publiciteta, rekao im je. Nikakvog

publiciteta. U prostoriji su bili predstavnici Ameriĉke ambasade,

Home Officea, Scotland Yarda, Foreign Of ficea, CIA-e, FBI-a i

- koliko je Quinn mogao prosuditi Woolwortha i Coca-Cole. Tu

su se zadrţali dvadeset minuta.

Još je gora bila voţnja do Londona. On je bio u kolima na ĉelu

kolone, jednoj ameriĉkoj limuzini, dugaĉkoj kao oveći

170

brod, s malom ameriĉkom zastavom na pramcu. Dva policajca

na motociklima ĉistila su im put kroz veĉernji promet. Iza njih je

vozio Lou Collins koji je u kola uzeo svog kolegu iz CIA-e,

Duncana McCreau i usput, mu davao instrukcije. Dvoja kola iza

njega, Patrick Seymour je to isto obavljao s agentom

Sommervilleovom. Roveri, Jaguari i Granade Britanaca tvorili

su ostatak kolone.

Kolona je krenula autocestom M4 premaLondonu, ušla na North

Circular i spustila se niz Finchley Road. Odmah nakon kruţnog

toka na Lordu, vodeća kola skrenu u Regent's Park, zatim su

neko vrijeme slijedila Outer Circle i ušla kroz nekakva široka,

impresivna ulazna vrata, pokraj dvojice straţara koji su oštro

salutirali.

Quinn je za vrijeme voţnje zurio kroz prozor u svjetla grada koji

je on dobro, ĉak vrlo dobro poznavao i uporno je šutio, sve dok

napokon nije zašutio i napuhani ministar/savjetnik. Kad se

kolona uputila prema rasvijetljenom trijemu palaĉe, Quinn

progovori. Zapravo bi bolje bilo reći »oštro uzvikne«. Nagnuo

se naprijed - morao se dobro protegnuti i odsjeĉno dreknuo

vozaĉu na uho.

- Zaustavite kola.

Vozaĉ limuzine, jedan ameriĉki marinac, bio je toliko iznenaden

da je odmah poslušao. Kola iza njih nisu bila tako brza. Zaĉuo

se zveket stakla farova i ţmigavaca. Malo dalje u koloni, vozaĉ

Ministarstva unutrašnjih poslova, kako bi izbjegao sudar, ušao je

s kolima u grmlje rododendrona. Kolona se naguţvala kao

harmonika i stala. Quinn izade iz automobila i zagleda se u

raskošnu rezidenciju. Neki je ĉovjek stajao na vrhu stuba koje su

vodile do trijema.

- Gdje smo sada? - upita Quinn. Iako je vrlo dobro znao gdje se

nalaze. Diplomat se navrat, nanos izvuĉe sa straţnjeg sjedala

limuzine. Njega su upozorili da se moţe svaĉemu nadati od

Quinna. On im nije vjerovao. U meĊuvremenu su se i drugi

izvukli iz kola i krenuli prema trijemu.

- Winfield House, gospodine Quinn. Ono je ambasador

Fairweather koji ĉeka da vas pozdravi. Sve je priredeno za vas,

dobit ćete nekoliko soba ... sve je pripremljeno.

171

- Onda to sad lijepo opet xaspremite - reĉe Quinn. Zatim otvori

prtljaţnik, uzme svoj kovĉeg i uputi se pješke niz prilazni put.

- Kamo idete, gospodine Quinn? - poviĉe`za njim oĉajni

diplomat.

- Natrag u Španjolsku - vikne Quinn preko ramena. Lou Collins

stane pred njega. On je razgovarao s Davidom Weintraubom na

kodiranoj liniji dok je Coneorde bio u zraku.

- Quinn je ĉudak - rekao riiu je operativni direktor ali dajte mu

sve što zatraţi.

- Mi imamo jedan stan - reĉe Collins tiho Quinnu. Vrlo diskretan

i siguran. Katkad ga koristimo za ispitivanje prebjega iz

sovjetskog bloka. Ponekad za momke koji nam doĊu iz

Langleya. Operativni direktor obiĉno odsjeda tamo.

- Adresa - reĉe Quinn. Collins mu reĉe adresu. Jedna mala,

sporedna ulica u Kensingtonu. Quinn kimne i nastavi hodati.

Kad je izašao na Outer Circle, ugleda jedan taksi koji je prazan

kruţio. Quinn ga zaustavi, reĉe mu kamo da vozi i nestane.

Potrajalo je petnaest minuta dok se je raspetljala guţva na

prilaznom putu. Napokon je Lou Collins ukrcao agente

McCreau i Somervillea u svoja kola i odvezao ih u Kensington.

Quinn plati taksi i ogleda se oko sebe. Znao je da će ga u

svakom sluĉaju rozvuĉiti«; ako ništa drugo, u stanu CIA-e sva je

tehnika već instalirana i barem ga neće uznemiravati glupim

isprikama o preureĊivanju stana. Stan je bio na drugom katu.

Kad je pozvonio, na vratima stana pojavio se kršan agent niskog

ranga. Ĉuvar stana.

- Tko ste vi? - upitao je.

- Ja ulazim - reĉe Qinn i prode pokraj njega. - Ti izlaziš. - Prošao

je kroz stan i pregledao dnevnu sobu, te glavnu i dvije manje

spavaće sobe. Ĉuvar je kroz to vrijeme paniĉno telefonirao;

povezali su ga s Lou Collinsom u njegovim kolima i ĉovjek se

smirio. Zlovoljno je pokupio svoje stvari. Collins i dva psa-

tragaĉa stigli su tri minute poslije Quinna, koji

172

je već za sebe izabrao najveću spavaću sobu. Patrick Seymour je

došao za Collinsom. Quinn se zagleda u pristiglu ĉetvorku.

- Ovo dvoje baš moraju ţivjeti sa mnom? - upita, pokazujući

glavom na specijalnog agenta Sommervilleovu i GS12

McCreau.

- Gledajte, Quinne, budite razumni - reĉe Collins. Radi se o

predsjednikovu sinu. Svi ţele znati što se dogaĊa. Oni neće

pristati na manje od toga. »Moćnici« vam jednostavno neće

dopustiti da ovdje ţivite sami kao pustinjak i da im ništa ne

govorite.

Quinn razmisli.

- U redu, što ovo dvoje još zna raditi, osim što će mene uhoditi?

- Mi vam moţemo biti od koristi, gospodine Quinn molećivo

reĉe McCrea. - Moţemo vam donositi stvari ... općenito,

pomagati.

Razbarušene kose, stidljiva osmijeha i bojaţljiva diţanja,

McCrea je djelovao mnogo mlaĊi od svojih trideset i ĉetiri

godine, više kao student, nego kao operativac CIA-e. Sam

Somerville preuzme zapoĉetu temu.

- Ja znam dobro kuhati - reĉe. - Sad kad ste odbacili

ambasadorovu rezidenciju i njegovu poslugu, morate imati

nekoga tko zna kuhati. S obzirom na to gdje se nalazimo, ionako

ĉe biti problem skuhati nešto pošteno.

Po prvi put otkako su ga upoznali, Quinovo se lice raširi u

osmijeh. Somervilleova pomisli kako je taj osmijeh potpuno

preobrazio tog inaĉe tako zagonetnog veterana.

- U redu - reĉe Quinn Collinsu i Seymouru - vi ćete ionako

prisluškivati sve što se govori u stanu i svaki telefonski

razgovor. Vas dvoje... smjestite s;, u preostale dvije sobe.

Kad su juniori otišli hodnikom prema sobama, on se ponovno

okrene Collinsu i Seymouru.

- Ali to je sve. Neću nikakvih drugih gostiju. Moram razgovarati

s britanskom policijom. Tko vodi ovaj sluĉaj?

- Zamjenik pomoćnika komesara Cramer. Nigel Cramer. Ĉovjek

broj dva u SO odsjeku. Poznajete ga?

173

- Zvuĉi mi nekako poznato - reĉe Quinn. U tom ĉasu zazvoni

telefon. Collins digne šiušalicu. Slušao je trenutak, zatim pokrije

rukom mikrofon slušalice.

- Ovo je Cramer - reĉe. - Zove iz rezidencije. Otišao je tamo da

porazgovara s vama. Upravo su mu rekli što se dogodilo. Hoće

doći ovamo. OK?

Quinn kimne. Collins se javi Crameru i pozove ga da doĊe.

Stigao je dvadeset minuta kasnije u neoznaĉenom policijskom

automobilu.

- Gospodin Quinn? Nigel Cramer. Mi smo se već jednom sreli,

nakratko.

Oprezno je ušao u stan. On nije dosad znao za ovo sklonište

CIA-e, ali sad je saznao. MeĊutim, znao je i to da će ga CIA

napustiti ĉim završi ovaj sluĉaj i naći neki drugi stan.

Quinn se sjetio Cramera kad mu je vidio lice.

- Irska, prije dosta godina. Sluĉaj Don Tidey. Vi ste tada bili na

ĉelu antiteroristiĉkog odsjeka.

- S013, toĉno. Imate dobru memoriju, gospodine Quinn. Mislim

da bismo nas dvojica trebali porazgovarati. Quinn povede

Cramera u dnevnu sobu, posjedne ga, sjed

ne u stolicu nasuprot njemu i rukom okruţi po sobi, dajući mu

znak da je soba sigurno »ozvuĉena«. Lou Collins moţe biti

dobar momak, ali ni jedan obavještajac na svijetu nije toliko

dobar. Britanski policajac ozbiljno kimne glavom. Njemu je bilo

jasno da se praktiĉki nalazi na ameriĉkom teritoriju - usred

glavnog grada njegove vlastite domovine - ali ovo što ima reći, u

potpunosti će kasnije ponoviti pred komisijom COBRA.

- Dopustite da se »poravnamo«, kako biste rekli vi u Americi,

odnosno da vas upoznam sa situacijom. Metropolitanska je

policija dobila prvenstvo u istrazi. Vaša se vlada sloţila s time.

Do sada nismo otkrili ništa znaĉajno, ali istraga je tek poĉela i

naši su se ljudi angaţirali do maksimuma.

Quinn kimne. On je i ranije radio u sobama s postavljenim

mikrofonima, mnogo puta, i razgovarao preko telefona koji su

bili prisluškivani. Znao je koliko je u takvim okolnostima

naporno voditi normalnu konverzaciju. Shvatio je da Cramer

govori za magnetofon, otud tolika pedanterija.

174

- Mi smo traţili prvenstvo i u procesu pregovora s otmiĉarima,

ali to je odbijeno na zahtjev Washingtona. Ja to moram

prihvatiti, ali mi se to ne mora sviĊati. Dobio sam takoĊer

instrukcije da vam osiguram punu suradnju koju Met i druge

naše drţavne sluţbe mogu pruţiti. To ćete dobiti. Dajem vam

rijeĉ.

- Ja sam vam zbog toga vrlo zahvalan, gospodine Cramer - reće

Quinn. Znao je da zvuĉi uţasno ukoĉeno; ali negdje su se

okretali kolutovi s vrpcom.

- Dakle, recite mi toĉno što vam je potrebno.

- Prvo sve što ste ~otkrili o samoj otmici. Zadnji izvještaj koji

sam proĉitao, dali su mi u Washingtonu - on pogleda na sat, u

Londonu je bilo osam sati uveĉer - prije više od sedam sati. Jesu

li otmiĉari već stupili s vama u vezu?

- Koliko smo mi mogli procijeniti, nisu - odgovori Cramer. -

Dakako, telefoni stalno zvone. Neki su pozivi oĉigledno laţni,

kod nekih je to malo manje oĉigledno, a desetak ih zvuĉi sasvim

vjerojatno. U ovim posljednjim sluĉajevima, zatraţili smo

nekakav element dokaza da stvarno drţe Simona Cormacka...

- Kakav dokaz? - upita Quinn.

- Odgovor na pitanje. Nešto iz njegovih devet mjeseci u

Oxfordu, što bi teško mogao znati netko izvana. Nitko od njih

nije ponovno nazvao s pravim odgovorom.

- Ponekad otmiĉari ĉekaju ĉetrdeset osam sati do prvog

kontakta, to nije tako neuobiĉajeno - reĉe Quinn.

- Slaţem se - odvrati Cramer. - Osim toga, mogu poruku poslati

poštom, kao pismo ili magnetofonsku vrpcu, a u tom sluĉaju

pošiljka je moţda već u pošti. Ili se mogu javiti telefonom. Ako

odaberu prvi naĉin, mi ćemo vam poruku donijeti ovamo, ali ću

je ja prvo dati našim tehniĉarima da ispitaju papir, omot ili

omotnicu i pismo radi eventualnih otisaka prstiju, tragova sline

ili nekih drugih tragova. Mislim da je to u redu, zar ne? Vi ovdje

nemate laboratorijsku opremu.

- Sasvim u redu - reĉe Quinn.

175

- Ali ako se jave telefonom, što ţelite da uĉinimo, gospodine

Quinn?

Quinn mu izdiktira svoje zahtjeve. Javna obavijest u TV

programu Vijesti u deset, u kojoj će se reći neka bilo tko, tko

drţi Simona Cormacka kao taoca, nazove Ameriĉku ambasadu i

jedino ambasadu, na jedan od brojeva koji će biti pokazani na

ekranu. U podrumu ambasade treba uz telefone postaviti niz

iskusnih ljudi koji će filtrirati oĉigledno laţne pozive, a sve one

koji ozbiljnije zvuĉe prebaciti na njegov telefon u stanu.

Cramer pogleda Collinsa i Seymoura, koji potvrdno kimnu. Za

postavljanje centrale koja će posluţiti kao prva filter-linija bit će

im potrebno oko sat i pol, taman na vrijeme za emisiju vijesti.

Quinn nastavi:

- Vaši ljudi mogu pokušati ući u trag svakom od poziva i moţda

uspiju uhapsiti nekoliko obmanjivaĉa koji su dovoljno glupi da

zovu s privatnog telefona ili ostanu na liniji dovoljno dugo da

im vi moţete ući u trag. Ja ne mislim da će pravi otmiĉari biti

toliko glupi.

- Ni ja - sloţi se Cramer. - Prema svemu do sada, izgledaju mi

previše pametni da bi napravili takvu grešku.

- Prebacivanje poziva mora se obavljati bez prekidanja veze i

samo na jedan telefon u ovom stanu. Ĉini mi se da ih ovdje ima

tri, je li tako?

Collins potvrdno kimne glavom. Jedan je od njih bio izravno

povezan s njegovim uredom, koji je ionako bio u zgradi

arnbasade.

- Onda neka to bude taj - reLe Quinn. - Kad uspostavimo

kontakt s pravim otmiĉarima, naravno, pod pretpostavkom da se

oni jave, moram imati drugi broj koji ću im dati, rezerviranu

liniju samo za mene.

- To ću vam srediti u roku od devedeset minuta - reĉe Cramer. -

Dobit ćete broj koji nikad dosad nije bio u upotrebi. Morat ćemo

prikopĉati prislušne uredaje, naravno, ali na liniji se neĉe ĉuti

nikakav zvuk. Na kraju, ţelio bih dovesti dva moja glavna

inspektora koji bi ĉitavo vrijeme bili ovdje s

176

vama, gospodine Quinn. To su dobri i iskusni ljudi. Jedan

ĉovjek ne moţe bdjeti dvadeset i ĉetiri sata.

- Ţao mi je, ali to ne dolazi u obzir - odgovori Quinn. - Oni bi

vam mogli biti od velike pomoći - uporno je pokušavao Cramer.

- Ako su otmiĉari Britanci, vaţni elementi mogu biti lokalni

akcent, ţargon, tragovi napetosti ili oĉajanja u glasu, sve one

fine nijanse koje mogu prepoznati samo roĊeni Britanci. Oni bi

samo slušali, ne bi ništa govorili.

- Neka slušaju na centrali - reĉe Quinn. - Ionako ćete sve

snimati. Dajte snimke da ih preslušaju struĉnjaci za govor,

dodajte vaše vlastite primjedbe o tome kako loše vodim

pregovore i pokucajte mi ovdje na vrata s rezultatima. Ali ja

radim sam.

Cramerova se usta jedva primjetno stisnu. MeĊutim, nareQenja

koja je dobio bila su jasna. On ustane. Quinn takoder.

- Otpratit ću vas do kola - reĉe. Svi su znali što to znaĊi: na

stubištu nije bilo mikrofona. Na vratima stana, Quinn pokretom

glave naredi Seymouru i Collinsu da ostanu unutra. Oni

nevoljko poslušaju. Na stubama Quinn promrmlja Crameru na

uho:

- Ja znam da se vama ovo ne sviĊa. Nisam ni ja baš oduševljen.

Pokušajte mi vjerovati. Ne ţelim izgubiti tog djeĉaka, ako to

ikako budem mogao sprijeĉiti. Vi ćete ĉuti svaki prokleti slog

koji bude izgovoren na tom telefonu. Moji vlastiti ljudi će me

slušati ĉak i kad budem na zahodu. U ovom stanu ima više

mikrofona nego u nekoj radio-stanici.

- U redu, gospodine Quinn, dobit ćete sve što vam mogu dati.

Obećajem vam.

- Još samo nešto ... - Već su bili stigli do ulice; policijski auto

ĉekao je uz ploĉnik. - Nemojte ih prestrašiti. Ako telefoniraju, ili

ostanu na liniji mrvicu duţe, nemojte odmah slati kola sa

sirenom da opkole telefonsku govornicu ...

- Ne morate nam to govoriti, gospodine Quinn. Ali imat ćemo

ljude u civilnim odijelima koje ćemo slati prema mjestima s

kojih budu dolazili pozivi. Oni će biti krajnje diskretni,

177

gotovo nevidljivi. Ako nam uspije zapaziti tablice automobila ..,

dobiti fiziĉki opis nekoga od njih .., to bi ĉitavu stvar moglo

skratiti na nekoliko dana.

- Nemojte samo da vas ~ide - opomene ga Quinn. Onaj tko bude

telefonirao, bit će pod strahovitim pritiskom. Nitko od nas ne

ţeli da se kontakt prekine. To bi vjerojatno znaĉilo da su se

pokupili i pobjegli, ostavljajući za sobom mrtva djeĉaka.

Cramer kimne, rukuje se s njirn i uĊe u kola.

Pola sata kasnije, stigli su inţenjeri, nitko od njih nije imao

uniforme Telecoma, ali su svi pokazali iskaznice Telecoma.

Quinn je prijateljski kimao glavom, znajući vrlo dobro da su to

ljudi iz MIS, sluţbe sigurnosti, i oni se bace na posao. Bili su

brzi i znali su svoj posao. Najveći dio posla ionako se obavljao

na kensigtonskoj telefonskoj centrali.

Jedan od inţenjera, koji je radio na podnoţju aparata u dnevnoj

sobi, lagano podigne obrvu. Quinn se napravi kao da ništa nije

primijetio. Pokušavajući ubaciti »bubu«, ĉovjek je otkrio da se

unutra već nalazi jedan mikrofon. NareĊenje je naredenje; on

ugura svoj vlastiti mikrofon pokraj ameriĉkog, ustanovivši tako

jednu novu i minijaturnu anglo-ameriĉku vezu. U 21.30 Quinn

je imao svoju izravnu liniju, krajnje privatnu (što se tiĉe

graĊanstva), na koju će' uputiti pravog otmiĉara, ukoliko ikad

bude imao prilike s njim govoriti. Druga linija, namijenjena

preuzimanju »mogućih« poziva, sada je bila trajno povezana s

telefonskom centralom u ambasadi. Treća je ostala normalna,

vanjska linija.

Telefonski su struĉnjaci marljivo radili i u podrumu ambasade

na Grosvenor Squareu. Tu je već postojalo deset linija i sve su

sada bile rezervirane za komuniciranje s otmiĉarima. Deset

mladih ţena - neke su bile Amerikanke, neke Engleskinje -

sjedilo je i ĉekalo.

Treća je operacija obavljena u telefonskoj centrali Kensingtona,

gdje se policija smjestila s uredajima za snimanje poziva koji

budu stizali na Quinnovu specijalnu liniju. Kako je Kensington

imao novu centralu, s elektroniĉkim ureĊajima, policajci će moći

brzo odrediti odakle dolazi poziv: za

178

samo osam do deset sekunda. Na putu od centrale do Quinna,

ove će pozive prisluškivati na još dva mjesta: u komuni-

kacijskom centru MIS u Cork Streetu, Mayfair, te u podrumu

ameriĉke ambasade, gdje će se - nakon identiiiciranja pravih

otmiĉara - centrala pretvoriti u prislušnu stanicu.

Lou ColIinsovi inţenjeri stigli su trideset sekunda nakon što je

iz stana izašla britanska grupa. Oni su povadili sve britanske

mikrofone i podesili svoje. Tako će sve što Quinn bude govorio

- osim kad bude razgovarao na specijalnoj liniji - ćuti samo

Amerikanci. - Barem ste pokušali - primijetit će Seymour svom

kolegi iz MIS tjedan dana kasnije uz piće u klubu Brooks.

U 22.00 spiker ITN-a zurio je u kameru dok nisu utihnuli

gromoviti zvuci muziĉke najave Big Ben, a zatim je proĉitao

obavijest za otmiĉare. Brojevi telefona ostali su na ekranu dok je

spiker iznosio nove pojedinosti o otmici Simona Cormacka -

kojih je bilo tako malo da gotovo nisu bile vrijedne spomena, ali

ih je on ipak rekao.

U dnevnoj sobi jedne mirne kuće šezdeset ĉetiri kilometra

daleko od Londona, ĉetiri šutljiva i napeta muškarca pratila su

emisiju. Voda grupe je dvojici od njih brzo prevodio spikerove

rijeĉi na frĊncuski. Ustvari, jedan je od te dvojice bio

Belgijanac, a drugi Korzikanac. Ĉetvrtome nije bio potreban

prijevod. On je dobro govorio engleski, premda su se u nje-

govom izgovoru osjećali izraziti afrikanerski tonovi njegove

rodne Juţne Afrike.

Ona dvojica iz Evrope nisu uopće govorili engleski i voda grupe

je zabranio svoj trojici da izlaze iz kuće dok se sve ne završi. On

je jedini izlazio i vraćao se, uvijek kroz garaţu, uvijek u Volvu,

koji je sad imao nove gume i nove tablice, ovog puta prave.

Nikad nije izlazio bez perike, brkova i tamnih naoĉala. Ostalima

je naloţio da za njegove odsutnosti ostanu skriveni, ĉak da ne

prilaze prozorima i da ni u kom sluĉaju ne otvaraju vrata.

Kad je spiker prešao na situaciju na 5rednjem istoku, jedan od

Evropljana nešto upita. VoĊa zatrese glavom.

179

- Demain - odgovorio mu je na francuskom. - Sut ujutro.

Te su noći u podrumu arpbasade primili preko dvije sto ne

telefonskih poziva. Svaki je primljen paţljivo i uljudno, ~ je

samo sedam poziva prebaĉeno na Quinnovu liniju. On svakiput

javio vedro i prijateljski, obraćajući se onome tko nazvao s

»prijatelju« ili »druţe«, objašnjavjaući kako na ţ lost »njegovi

ljudi« jednostavno moraju zahtijevati tu dosa nu formalnost

provjeravanja da li se uistinu radi o otmiĉa~ ma Simona

Cormacka, zatim bi ih paţljivo zamolio da c svog zatoĉenika

dobiju odgovor na jedno jednostavno pit nje i da ponovno

nazovu. Nitko nije ponovno nazvao. U pa zi izmedu tri sata

ujutro i izlaska sunca, Quinn je uspio o~ spavati ĉetiri sata.

Sam Somerville i Duncan McCrea bdjeli su zajedno njim ĉitavu

noć. Sam je napomenula nešto o njegovom su drţanom

Hnastupu« na telefonu.

- Ono pravo još nije ni poĉelo - tiho je odgovorio Qi inn. Ali

napetost je poĉela. Dvoje mladih su to već osjećal Uhvativši let

Jumbo mlaţnjakom koji je iz Washington

krenuo u podne po tamošnjem vremenu, Kevin Brown i nj~

gova izabrana ekipa od osam agenata FBI-a sletjeli su na H~

athrow nekoliko minuta poslije ponoći. Obaviješten o njih~ vu

dolasku, Patrick Seymour ih je zlovoljno doĉekao na a~

rodromu. Odmah je izvijestio Browna o situaciji do 23.a kad je

krenuo na aerodrom. Njegov je izvještaj ukljuĉiva Quinnov

odlazak iz Winfield Housea u stan u Kensingtom kao i situaciju

s prisluškivanjem njegovog telefona.

- Znao sam da je to nekakav pametnjaković - zare; Brown kad

mu je Seymour ispriĉao o guţvi na prilaznom p~ tu ispred

Winfield Housea. - Morat ćemo budno paziti n njega, inaĉe bi to

kopile moglo svašta izvesti. Idemo odmah ambasadu, spavat

ćemo tamo u podrumu na poljskim krev tima. Ako taj jo-jo samo

prdne, ja to hoću ĉuti, jasno i gla no.

Seymour u šebi zastenje. On je ĉuo za Kevina Browna

180

draţe bi mu bilo da nije došao. Sad će sve biti još gore nego što

se bojao, pomislio je. Kad su u 1.30 stigli u ambasadu, djevojke

su upravo primile 106. laţni poziv.

Još su neki ljudi malo spavali te noći. Dvojica od njih bili su

kapetan Williams iz S013 i ĉovjek po imenu Sidney Sykes. Oni

su noćne sate proveli sjedeći jedan nasuprot drugome u sobi za

ispitivanje wandsworthske policijske stanice u juţnom Londonu.

S njima je bio još jedan policajac, šef saobraćajne sekcije

Odjeljenja za teška kriviĉna djela, ĉiji su ljudi ušli u trag Sykesu.

Za jednog sitnog lopova kao što je bio Sykes, pritisak koji su na

njega vršila ova dvojica s druge strane jednostavnog drvenog

stola bio je neuobiĉajeno oštar i nakon isteka prvog sata, Sykes

se gadno prestrašio. Nakon toga, stvari su se još više pogoršale.

Slijedeći uputstva koja su dobili od gradevinskog poduzetnika iz

Leicestera, Saobraćajna je sekcija pronašla karambol-servis koji

je odvukao unesrećeni Transit iz fatalnog zagrljaja s

buldoţerom. Kad je ustanovljeno da vozilo ima iskrivljenu

šasiju i da je za otpis, karambol-servis je ponudio vlasniku

prijevoz vozila do Leicestera. Kako je cijena transporta bila veća

od vrijednosti vozila, vlasnik je odbio ponudu. Servis je zatim

vozilo prodao Sykesu, vlasniku groblja automobila u

Wandsworthu. Ekipe saobraćajne sekcije provele su jedan ĉitav

dan ĉeprkajući po tom skladištu otpada.

Pronašli su jednu baĉvu, tri ĉetvrtine punu prljavog motornog

ulja, iz ĉijih su crnih dubina izvukli dvadeset ĉetiri registarske

tablice, dvanaest savršeno uskladenih kompleta, koje su sve bile

izraĊene u Sykesovom skladištu i sve odreda laţne kao

novĉanica od tri funte. Ispod dasaka na podu Sykesova otrcana

ureda našli su skrovište s trideset saobraćajnih dozvola

automobila i kombija koji više nigdje nisu postojali, osim na

papiru.

Sykesov se »biznis« sastojao u tome što bi on kupio neko

oštećeno vozilo koje je osiguranje otpisalo, zatim bi rekao

vlasniku da će on, Sykes, obavijestiti Swansea kako vozilo vi

isi

še ne postoji osim kao hrpa metalnog otpada, a onda bi uĉinio

upravo suprotno - obavijestio bi Swansea da je kupio vozilo od

preĊašnjeg vlasnika. Kompjutor u Swanseau upisao bi tu

»ĉinjenicu«. Ako je vozilo uistinu bilo za otpad, Sykes je na taj

naĉin jednostavnd dolazio do valjanih dokumenata, koje je zatim

mogao upotrijebiti za drugo vozilo sliĉnog tipa koje bi Sykesovi

dugoprsti pomoćnici »digli« s nekog parkirališta. S novim

tablicama - koje bi odgovar,ale saobraćajnoj dozvoli otpisanog

vozila - ukradeni automobil mogao se ponovno prodati. Na kraju

bi još izbrusili originalne brojeve šasije i motora, urezali nove i

utrljali dovoljno prašine i ulja da prevare nekog obiĉnog kupca.

Naravno, to nije bilo dovoljno da prevari policiju, ali kako su se

sve takve prodaje obavljale za gotovinu, Sykes je kasnije mogao

tvrditi kako nikad nije ni vidio dotiĉna kola, a kamo li da ih je

prodao.

Jedna od varijacija tog »biznisa« bila je odabrati vozilo kao što

je bio Transit, koji je - ako se izuzme svinuta šasija - bio u

dobrom stanju, izrezati svinuti dio, povezati razrezanu šasiju

nosaĉima i vratiti auto u promet. To je, dakako, bilo

protuzakonito i opasno, ali takva su kola vjerojatno mogla

prijeći još nekoliko tisuća kilometara prije nego što se raspadnu.

Kad su mu predoĉili izjave gradevinskog poduzetnika iz

Leicestera i karambol-servisa koji mu je prodao Transit kao

otpad za 20 funti, pokazali mu laboratorijske snimke starih,

pravih brojeva šasije i motora, te mu rekli za kakav je zloĉin

kombi bio upotrebljen, Sykes je shvatio da je u gadnom sosu i

sve je priznao.

Ĉovjek koji je kupio Transit, ispriĉao je napreţući memoriju,

lunjao je naokolo po njegovom skladištu jednog dana prije šest

tjedana i kad ga je Sykes upitao što traţi, rekao je da bi ţelio

kupiti nekakav kombi po povoljnoj cijeni. Sluĉajno je Sykes već

završio recikliranje šasije na Transitu i upravo je preko

prvobitne plave nanio sloj zelene boje. U roku od jednog sata,

Transit je napustio njegovo skladište za 300 funti isplaćenih na

licu mjesta. Nikad više nije vidio tog ĉovjeka. Petnaest

novĉanica od 20 funti već je davno potrošio.

182

I - Opis? - upita Williams.

- Pokušavam se sjetiti - molećivo je uvjeravao Sykes. - Sjeti se -

reĉe mu Williams. - To će ti uvelike olakšati ostatak ţivota.

Osrednjeg rasta, osrednje graden. Blizu pedeset godina. Grubog

lica i ponašanja. Glas mu nije bio »otmjen« i nije bio rodeni

Londonac. Rida kosa, moţda perika, ali dobra. U svakom

sluĉaju, na glavi je imao šešir, usprkos vrućini kasnog kolovoza.

Brkovi, tamniji od kose - mogli su biti i nalijepljeni, ali su

izgleĊali kao pravi. I tamne naoĉale. Ne sunĉane naoĉale; samo

su stakla bila plavo obojena, s roţnatim okvirima.

Trojica ljudi proveli su još dva sata s policijskim crtaĉem.

Williams je donio crteţ u Scotland Yard prije doruĉka i pokazao

ga Nigelu Crameru. U devet sati toga jutra Cramer je sliku odnio

komisiji COBRA. Naţalost, slika je mogla predstavljati bilo

koga. I tu se trag završavao.

- Znamo da je poslije Sykesa na kombiju radio još jedan, mnogo

bolji mehaniĉar - rekao je Cramer komisiji te da je neki

pismoslikar morao izraditi natpis voćarske kompanije Barlow na

obje strane. To znaĉi da je kombi morao biti u nekoj dobro

opremljenoj garaţi, u kojoj su mogli obaviti zavarivanje šasije.

Medutim, ako se obratimo javnosti i zamolimo za suradnju,

otmiĉari će to saznati i mogu izgubiti ţivce; mogu se prestrašiti i

pobjeći, ostavljajući za sobom mrtvog Simona Cormacka.

Dogovoreno je da se opis dostavi svakoj policijskoj stanici u

zemlji, ali da se ne obavještava ni javnost, ni novinari.

Andrew Andy Laing proveo je noć prouĉavajući liste bankovnih

transakcija. Iz sata u sat, njegovo je ĉuĊenje sve više raslo, sve

dok se pred zoru njegova zbunjenost nije pretvorila u uvjerenje

kako je ipak bio u pravu i kako nema nikakvog drugog

objašnjenja.

Andy Laing je vodio Odsjek za kredite i marketing u filijali

Investicijske banke Saudijske Arabije u Jiddi, drţavne

183

banke koju je osnovala saudijska vlada i u koju su se slijevale

astronomske svote novca, zaraĊenog na nafti.

Iako je vlasnik bila saudijska vlada i premda je upravni odbor

bio sastavljen preteţno od Saudijaca, sve vaţnije duţnosti

obavljali su stranci pod ugovorom, a najveći dio kadrova dolazio

je iz njujorške banke American Rockman-Queens Bank, odakle

je i Laing bio upućen u Jiddu.

Laing je bio mlad, gorljiv, savjestan i ambiciozan, ţelio je

ostvariti uspješnu karijeru u bankarstvu i s uţitkom je obavljao

posao na svojoj privremenoj duţnosti u Saudijskoj Arabiji. Plaća

je bila bolja nego u New Yorku, imao je lijepi stan, nekoliko

prijateljica meĊu brojnim strankinjama u Jiddi, nije ga smetala

zabrana konzumiranja alkohola i dobro se slagao s kolegama na

poslu.

Iako je sjedište banke bilo u Riyadu, najviše je poslova obavljala

iilijala u Jiddi, poslovnom i trgovinskom središtu Saudijske

Arabije. Na kraju radnog dana, Laing bi obiĉno nešto prije šest

sati izlazio iz bijele zgrade s nazupĉanim kruništem, nalik više

na tvrĊavu Legije stranaca nego na banku, te odlazio do

obliţnjeg hotela Hyatt Regency da popije neko osvjeţavajuće

piće. MeĊutim, prethodne veĉeri morao je obraditi još dva spisa

i kako to nije htio ostaviti za sutra ujutro, zadrţao se u banci još

jedan sat.

Tako je još sjedio za svojim stolom kad se pojavio stari

dostavljaĉ, Arapin, gurajući svoj stolić na kotaĉima, na kojem su

bile naslagane kompjutorske liste i ostavljajući u ured svakog od

rukovodećih ljudi odgovaraj~iĉe liste, kako bi ih sutra ujutro

doĉekale na stolovima. Na tim su listama bile upisane sve

transakcije koje su tog dana obavljene u nekoliko odsjeka banke.

Starac je strpljivo poloţio snop kompjutorskih ispisa na Laingov

stol, naklonio se i izišao iz sobe. Laing je ljubazno doviknuo za

njim Shukran - on je_ pazio na to da se uvijek uljudno odnosi

prema saudijskom osoblju - i nastavio raditi.

Kad je završio s poslom, bacio je pogled na papire na stolu i

zlovoljno uzviknuo. Dobio je pogrešne liste. Ovo su bile liste

uplata i isplata s najvećih raĉuna u banci. To je bio po

184

sao šefa operativne sluţbe, a ne kredita i marketinga. Laing

uzme papire i ode niz hodnik do praznog ureda direktora OPS-a,

gospodina Amina, kolege iz Pakistana.

U hodu je još jednom preletio pogledom preko lista i nešto mu je

zapelo za oko. Stao je, vratio se natrag i polako pregledao sve

zapise, listu po listu. Na svakoj je uoĉio isto. Laing ukljuĉi svoj

kompjutor i zatraţi da mu pokaţe starije zapise na raĉunima

dvojice klijenata. Opet se pokazalo. isto.

Kad se pribliţila zora bio je siguran da više ne moţe biti nikakve

sumnje. Pred sobom je imao tragove velike podvale.

Podudarnosti su bile odviše neobiĉne. Laing vrati papire na stol

gospodina Amina i odlući odletjeti u Riyad ĉim mu se za to

ukaţe prilika, kako bi osobno porazgovarao sa svojim su-

narodnjakom, generalnim direktorom banke, Steveom Pyleom.

Dok se Laing vraćao kući kroz puste ulice Jidde, osam

vremenskih zona prema zapadu, komitet Bijele kuće slušao je

izvještaj dr. Nicholasa Armitagea, iskusnog behavioristiĉkog

psihijatra, koji je upravo došao u Zapadno krilo iz Rezidencije.

- Gospodo, zasad vam mogu reći da je prva dama mnogo teţe

pogoĊena šokom od predsjednika. Ona još uvijek prima sedative

pod nadzorom svog osobnog lijeĉnika. Predsjednika nedvojbeno

odrţava njegov snaţniji intelekt, ali bojim se da izuzetna

ţivĉana napetost već postaje primjetna i da se pokazuju jasni

znalto~i, uobiĉajene roditeljske traume u sluĉajevima otmice

djeteta.

- Kakvi su to znakovi, Doc? - upita Odell bez mnogo

ceremonija. Psihijatar proĉisti grlo. On nije volio da ga preki-

daju i ni jedan od njegovih studenata ne bi se usudio postavljati

pitanja usred njegova predavanja.

- Morate razumjeti da u ovakvim sluĉajevima majka moţe

olakšati napetost suzama, ĉak histerijom, što je posve prirodno.

Muški roĊitelj ĉesto mnogo teţe pati, jer se kod njega, uz

prirodnu strepnju za sudbinu otetog djeteta, javlja još i duboki

osjećaj krivnje; on poĉinje samog sebe optuţivati, uv

185

jeren je da je na neki naĉin odgovoran za to što se dogodilo, da

je trebao preduzeti mjere predostroţnosti, da je trebao biti

oprezniji.

- To je sasvim nelogiĉno - izjavi Morton Stannard.

- Mi sad ne govorimo o logiĉnom rasuĊivanju - odgovori doktor.

- Mi govorimo o simptomima traume, koja je još više pogoršana

ĉinjenicom da je predsjednik bio ... da je toliko vezan za svoga

sina, da ga toliko voli. DQdajte tome osjećaj bespomoćnosti,

nemogućnosti da bilo što uĉini. Trenutno, dakako, budući da se

otmiĉari još nisu javili, on uopće ne zna da li je djeĉak ţiv ili

mrtav. Sve su to poĉetni simptomi, ali oni se mogu samo

pogoršati.

- Takvi se sluĉajevi znaju otegnuti tjednima - reĉe Jim

Donaldson. - Vi govorite o ĉovjeku koji ima glavnu izvršnu

vlast u ovoj zemlji. Kakve promjene moţemo oĉekivati?

- Napetost će donekle popustiti kad i ako se otmiĉari jave i pruţe

dokaz da je Simon još uvijek ţiv - reĉe dr. Armitage - ali to

olakšanje neće dugo trajati. Kako vrijeme bude protjecalo, štetne

posljedice će se produbljivati. Jaki stres dovest će do

razdraţljivosti. Doći će do nesanice ... tu, doduše, moţemo

pomoći s lijekovima. Nakraju će nastupiti apatija u odnosu na

profesiju ...

- U ovom sluĉaju to znaĉi upravljanje ĉitavom prokletom

zemljom - dobaci Odell.

- I do nedostatka koncentracije, odnosno gubitka memorije u

vezi s poslom. Ukratko, gospodo, pola ili više predsjednikova

mozga bit će do daljnjega zaokupljeno mislima o sinu, a još

jedan dodatni dio bit će zaokupljen brigom za ţenu. U nekim

sluĉajevima, ĉak i nakon što je dijete vraćeno ţivo i zdravo, bilo

je roditelja kojima je bilo potrebno nekoliko mjeseci, ćak

nekoliko godina, posttraumatske terapije.

- Drugim rijeĉima - javi se drţavni tuţilac, Bill Walters - mi sad

imamo pola predsjednika, moţda i manje.

- Ah, molim vas - umiješa se ministar financija Reed - ova je

zemlja i ranije imala predsjednike na operacionom stolu ili

potpuno onesposobljene u bolnici. Jednostavno, mi moramo

preuzeti stvari u svoje ruke, voditi ih onako kako bi

186

ih on vodio i truditi se da što manje uznemiravamo našeg pri-

jatelja.

Njegov optimizam nije djelovao zarazno na ostale. Brad

Johnson ustane.

- Zašto se, dovraga, ti gadovi već jednom ne jave? upitao je. -

Već je prošlo gotovo punih ĉetrdeset osam sati. - Barem smo

uspjeli srediti sve za našeg pregovaraĉa, ta

ko da on sada ĉeka njihov prvi poziv - reĉe Reed. .

- I osigurali smo našu snaţnu prisutnost u Londonu dometne

Walters. - Gospodin Brown i njegov tim iz FBI-a stigli su tamo

prije dva sata.

- Koga vraga radi britanska policija? - promrmlja Stannard. -

Zašto još nisu našli te izrode?

- Kao što je ĉovjek rekao, tek je prošlo ĉetrdeset osam sati,

dapaĉe, ni toliko - primijeti ministar vanjskih poslova

Donaldson. - Britanija nije tako velika kao Sjedinjene Ameriĉke

Drţave, ali s obzirom na pedeset i ĉetiri milijuna stanovnika,

postoji mnogo mjesta gdje su se oni mogli sakriti. Sjećate se

koliko je dugo SLA drţala Patty Hearst, a da ĉitav FBI nije

mogao otkriti gdje se skrivaju? Mjesecima.

- Nemojmo se zavaravati, momci - otegnuto dobaci Odell -

problem je u tome što više ne postoji ništa što bismo mogli

uĉiniti.

To je uistinu bio problem; nitko na svijetu nije mogao ništa više

uĉiniti.

Mladić o kome su oni govorili, proţivljavao je svoju drugu noć

u suţanjstvu. Iako on to nije znao, netko je ĉitavu noć straţario u

hodniku ispred njegove ćelije. Podrum je, doduše, bio izliven od

betona, ali ako bi djeĉak poĉeo vikati i vriskati, otmiĉari su

odluĉili da će ga svezati i zapušiti mu usta. Simon nije napravio

tu pogrešku. Odluĉivši prigušiti strah i ponašati se

dostojanstveno, koliko to bude moguće, djeĉak je izveo dva puta

po dvanaest sklekova i pregiba, dok ga je jedno skeptiĉno oko

promatralo kroz otvor u vratima. Nije imao sata - nikad nije

nosio sat kad je trĉao - i već je poĉeo gubiti osjećaj za vrijeme.

Svjetlo je stalno gorjelo, ali kad je procije

187

nio da bi moglo biti negdje oko ponoći - pogriješio je za dva sata

- skutrio se na krevetu, prebacio tanki pokrivaĉ preko glave da

mu svjetlo ne blješti u oĉi i zaspao. Dok je Simon tonuo u san,

posljednjih dvanaestak laţnih poziva stixalo je u ambasadu

njegove doiriovine na Grosvenor Squareu, šezdeset ĉetiri

kilometra daleko od njega.

Kevinu Brownu i njegovoj osmeroĉlanoj ekipi nije se još išlo na

spavanje. Let mlaţnjakom preko Atlantika poremetio je njihov

biološki sat; tijela su im još uvijek bila uskladena na

vašingtonsko v~ijeme i zaostajala su pet sati za londonskim

vremenom.

Brown je zatraţio da mu Seymour i Collins pokaţu podrumsku

telefonsku centralu i sobu za prisiuškivanje, gdje su ameriĉki

inţenjeri - Britancima nije bio dopušten pristup postavili

pojaĉala po zidovima, kroz koja su u sobu stizali zvukovi što su

ih hvatali razni mikrofoni porazmješteni po stanu u

Kensingtonu.

- U dnevnoj sobi imamo dva mikrofona - nevoljko objasni

Collins. Nije vidio zašto treba ĉovjeku iz Biroa objašnjavati

tehnike Kompanije, ali dobio je naredenje, a stan u Kensingtonu

je s operativne toćke gledišta ionako »izgorio«.

- Ako bi neki viši sluţbenik iz Langleya upotrijebio taj stan kao

svoju bazu, mikrofoni bi, naravno, bili iskljuĉeni. MeĊutim, kad

ispitujemo nekog Sovjeta, primijetili smo da su nevidljivi

mikrofoni pogodniji od magnetofona koji se vrti na stolu ispred

njega. Dnevna soba je bila mjesto gdje smo obavljali najveći dio

ispitivanja. Ali imamo još dva u glavnoj spavaćoj sobi... tamo

spava Quinn, ali ne u ovom trenutku, kao što ćete ĉuti... a ostali

su rasporedeni po drugim prostorima u stanu, preostale dvije

spavaće sobe i kuhinji.

- Ix obzira prema gospoĊici Somerville i našem vlastitom

ĉovjeku MeCreau, iskopĉali smo dvije manje spavaće sobe.

MeĊutim, ako Quinn uĊe u jednu od njih u namjeri da izbjegne

prisluškivanje, moţemo ih odmah ukljuĉiti preko ova dva

prekidaĉa.

188

On dodirne prstom dva prekidaĉa na upravnom pultu. Brown

kimne.

U svakom sluĉaju, ako bi on s nekim od njih dvoje razgovarao

izvan domašaja mikrofona, oĉekujemo da će nas oni o tome

izvijestiti, je li tako?

Collins i Seymour potvrdno zakimaju glavama.

- Oni su upravo zbog toga tamo - reĉe Seymour.

- Zatim, tamo imamo tri telefona - nastavi Collins. dedan je

prikljuĉen na novu, specijalnu liniju. Quinn će upotrijebiti taj

telefop kad bude siguran da razgovara s pravim otmiĉarima i ni

za kakve Ċruge razgovore. Sve razgovore na toj liniji snimat će

Britanci u kensingtonskoj telefonskoj centrali i prebacit će ih

nama na ovo tu pojaĉalo. Drugi je telefon direktno povezan s

ovom sobom i on ga sad koristi za preuzimanje onih poziva za

koje mi mislimo da su laţni, ali moţda ipak nisu. I ta veza

prolazi kroz kensingtonsku centralu. Na kraju, tu je i treća linija,

najnormalnija vanjska linija koju takoder prisluškujemo, ali koju

on vjerojatno neće koristiti, osim ako ne bude htio obaviti neki

svoj privatni razgovor.

- Da li to znaĉi da Britanci takoder sve to slušaju? zlovoljno

upita Brown.

- Samo telefonske linije - odgovori Seymour. - Tu ne moţemo

bez njih, telefonske centrale su njihovo vlasništvo. Osim toga,

oni nam mogu dati korisne informacije o glasovnim znaĉajkama,

govornim osobitostima, akcentima. Isto tako, oni moraju

ustanoviti odakle dolazi poziv, preko kensingtonske centrale. Mi

nemamo »ĉistu« liniju iz stana do ovog podruma.

Collins se nakašlje.

- Imamo - reĉe - ali ona vrijedi samo za mikrofone u sobama.

Naime, mi u toj kući imamo dva stana. Sve što hvataju

mikrofoni prenosi se internim kablovima do našeg drugog,

manjeg stana u podrumu. Tamo sjedi jedan moj ĉovjek. U

podrumu se sve izgovoreno elektroniĉki kodira, emitira se preko

UKV odašiljaĉa ovamo u ambasadu, gdje se poruka primi,

dekodira i prenosi ovamo dolje.

- Doseg vašeg radija je samo kilometar i pol? - upita Brown.

189

- Gospodine, moja Agencija ima vrlo dobre odnose Britancima.

Nijedna tajna sluţba na svijetu neće slati info macije preko

uzemljenih linija ispod grada koji nije pod nj~ zinom kontrolom.

Brown se u sebi zlobno osmjehne.

- Znaĉi, Britanci mogu slušati razgovore preko telefon~ ali ne

mogu ĉuti razgovore u sobama.

Ustvari, Brown se varao. Cim je MIS saznao da posto. taj stan u

Kensingtonu, da dvojici glavnih in~pektora Met nije bilo

dopušteno da ostanu u stanu, te da su njihovi mikrc foni

uklonjeni, odmah su proraĉunali da ti zgradi mora pt stojati još

jedan takav stan koji prenosi informacije dobiven od Sovjeta u

CIA-inu kontrolu koja se nalazi negdje drugdjE U roku od

jednog sata ustanovili su da to mora biti mala ga~

f

sonijera u podrumu. Do ponoći je jedna ekipa vodoinstalate ra

otkrila kablove u cijevima centralnog grijanja i montiral;

prislušne uredaje u stanu u prizemlju. Stanar iz prizemlj~

uljudno je zamoljen da ode na kratak odmor i na taj naĉi~

pomogne Njezinom Velićanstvu. U zoru, svi su prisluškival

jedni druge.

Collinsov ELOB (elektroniĉki obavještajac) za upravljaĉ kim

pultom podigne slušalice s ušiju.

- Quinn je upravo završio jedan telefonski razgovor reĉe. - Sad

razgovaraju medu sobom. Hoćete li moţda slu šati, gospodine? '

- Naravno - odgovori Brown.

Inţenjer prebaci razgovor u dnevnoj sobi u Kensingtom sa

slušalica na zvuĉnik. Zaĉuje se Quinnov glas.

- .., dobro doći. Hvala, Sam. S mlijekom i šećerom.

- Mislite da će ovaj ponovno nazvati, gospodine Quinn'

(McCrea)

- A-a. Uvjerljivo, ali ne miriše na ono pravo. (Quinn; Ljudi u

podrumu ambasade okrenu se i izidu iz prostorije z~

prisluškivanje. Poljski kreveti bili su postavljeni u susjednt sobe.

Brown je odluĉio neprekidno deţurati uz prislušne ure daje.

Odredio je dvojicu svojih agenata da preuzmu noćnc deţurstvo.

Bilo je 2.30 ujutro.

190

Iste razgovore, prvo preko telefona, zatim u dnevnoj sobi, ĉuo je

i snimio komunikacijski centar MIS u Cork Streetu. U

kensingtonskoj telefonskoj centrali policija je ĉula samo raz-

govor preko telefona, u roku od osam sekunda ustanovljeno je

da poziv dolazi iz javne govornice u obliţnjem Paddingtonu i

tamo je upućen jedan policajac u civilu iz policijske stanice

Paddington Green, dvjesta metara dalje od govornice. Policajac

je uhapsio jednog starca, za kojeg je ubrzo ustanovljeno da je

~ševni bolesnik.

U 9 sati u~ufro trećeg dana, jedna od djevojaka na Grosvenor

Squareu preuzela je još jedan poziv. Glas je bio grub, odsjeĉan,

a prema boji i naglasku ĉinilo se da je ĉovjek Englez.

- Dajte mi pregovaraĉa.

Djevojka problijedi. Nitko drugi dosad nije upotrijebio tu rijeĉ.

Ljubazno je odgovorila.

- Odmah, gospodine.

Zvonce još nije dokraja odzvonilo, a Quinn je već podigao

slušalicu. Djevojka se javi uţurbanim šapatom.

- Netko traţi pregovaraĉa. Samo to.

Pola sekunde kasnije, veza je uspostavljena. Quinnov duboki,

umirujući glas zazvuĉi iz pojaĉala.

- Zdravo, prijatelju, htio si sa mnom razgovarati? - Ako hoćeš

Simona Cormacka, to će te koštati novaca. Puno novaca. A sad

slušaj ...

- Ne, prijatelju, sad ti slušaj mene. Ja sam danas već primio na

desetke laţnih poziva. Jasno ti je da je svijet pun ludaka, zar ne?

Zato mi uĉini uslugu, traţim odgovor na jedno jedino pitanje ...

U Kensingtonu su tragaĉi locirali pozivno mjesto za osam

sekunda. Hitchin, Hertfordshire ... javna govornica na ... ko-

lodvoru. Cramer je u Yardu dobio taj podatak deset sekunda

kasnije; policijska stanica u Hitchinu reagirala je nešto sporije.

Njihov je ĉovjek krenuo automobilom trideset sekunda kasnije,

izišao je iz kola dvije ulice prije kolodvora minutu kasnije i

polaganim korakom zakrenuo iza ugla zgrade prema

govornicama 141 sekundu nakon poĉetka poziva. Prekasno.

191

Ĉovjek kojega je traţio ostao je na telefonu trideset sekunda i

sad je već bio tri ulice dalje od kolodvora, izgubljen u jutar. njoj

guţvi.

McCrea je zapanjeno zurio u Quinna. - Vi ste prekinuli razgovor

- reĉe.

- Morao sam - lakonski odgovori Quinn. - Dok sam mu rekao što

sam trebao reći, isteklo je vrijeme.

- Da ste ga zadrţali na liniji - reĉe Sam Somerville policija ga je

mogla uhvatiti.

- Ako je on pravi, hoću da mu ulijem povjerenje, a ne strah ...

zasad - reĉe Quinn i zašuti. Izgledao je potpuno opušten;

njegova dva pratioca bili su napeti poput ţica i neprekidno su

zurili u telefon kao da bi opet mogao zazvoniti. Quinn je znao da

ĉovjek nika'~o ne moţe ponovno nazvati barem još dva sata. A u

ratu je odavno nauĉio: ako ništa drugo ne moţeš uĉiniti nego

ĉekati, opusti se.

Na Grosvenor Squareu, Kevina Browna probudio je jedan od

njegovih Ijudi i kad je poţurio do sobe za prisluškivanje, stigao

je na vrijeme .da ĉuje Quinnove završne rijeĉi.

... je naslov te knjige? To mi odgovori i nakon toga me odmah

opet nazovi. Ĉekat ću. Hajde sad, zdravo.

Collins i Seymour mu se pridruţe i sva trojica zajedno

preslušaju snimku. Zatim ponovno ukljuĉe pojaĉalo na zidu,

upravo kad je Sam Sommerville iznijela svoju primjedbu.

- Toĉno - zagunĊa Brown. _ Onda je došao Quinnov odgovor.

- Peder - reĉe Brown. - Da ga je zadrţao još samo dvije minute,

uhvatili bi tog kopilana.

- Uhvatili bi jednoga - primijeti Seymour - ali drugi bi još uvijek

drţali djeĉaka.

- Zato uloviš jednoga i natjeraš ga da otkrije sklonište odgovori

Brown i udari mesnatom šakom jedne o dlan druge ruke.

- Oni su vjerojatno dogovorili nekakav rok. Sliĉno kao što mi

dogovaramo za sluĉaj da netko iz naše mreţe bude uhvaćen.

Ako se ne vrati u sklonište nakon, recimo, devedeset minuta, uz

dodatnih desetak minuta za sluĉaj prometne guţve, ostali znaju

da je uhvaćen. Ubijaju djeĉaka i nestaju.

192

- Vidite, gospodine, ti ljudi nemaju što izgubiti - nadoda

Seymour, na što Brown razdraţeno trzne ramenom. Ĉak i da sad

dodu ovamo i predaju nam Simona, ne gine im doţivotna robija.

Ubili su dva agenta tajne sluţbe i jednog britanskkog policajca.

- Samo neka se taj Quinn pripazi. Nadam se da zna što radi -

reĉe Brown, izlazeći iz sobe.

U 10.15 zaĉula su se tri glasna udarca na vratima zatvoreniĉke

ćelije Simona Cormacka. On navuĉe kukuljicu. Kad ju je

ponovno skinuo, uza zid pokraj vrata bio je prislonjen karton.

KAD SI BIO MALI NA LJETOVANJU U NANTUCKETU,

TVOJA TETA EMILY ĈITALA TI JE SVOJU NAJDRAŢU

KNJIGU. KOJA JE TO KNJIGA?

Simon je zurio u karton. Zapljusnuo ga je val olakšanja. Netko

je uspostavio kontakt. Netko je razgovarao s njegovim ocem u

Washingtonu. Netko ga tamo vani pokušava spasiti. Pokušao se

svladati, ali su mu suze ipak navrle na oĉi. Netko ga promatra

kroz otvor na vratima. Šmrknuo je; nije imao rupĉića. Prisjetio

se tete Emily, najstarije sestre njegova oca, pomalo ukoĉene u

svojim dugaĉkim pamuĉnim haljinama, kako ga vodi u šetnju uz

more, kako sjedi s njim na travi i ĉita mu o malim ţivotinjicama

koje govore kao ljudi i savršeno se uljudno ponašaju. Ponovno

je šmrknuo i viknuo odgovor prema otvoru na vratima. Poklopac

se zatvori, vrata se odškrinu, jedna ruka u crnoj rukavici provuĉe

se kroz otvor i izvuĉe karton.

Ĉovjek gruboga glasa ponovno se javio u 13.30. Odmah su ga

prebacili na Quinnovu liniju. Mjesto s kojeg je nazvao

ustanovljeno je za jedanaest sekunda - telefonska govornica u

trgovaĉkom središtu gradića Milton Keynes u Bucking-

hamshireu. Kad je policajac u civilu, pripadnik policijskih

193

snaga Milton Keynesa, stigao ,do govornice i osvrnuo se nao-

kolo, ĉovjek gruboga glasa više nije bio tamo, izišao je iz go-

vornice prije devedeset sekunda. Na telefonu nije gubio vrijeme.

- Knjiga - promuklo je rekao. - Naslov: Vjetar u vrbama.

- O. K. prijatelju, ti si ĉovjek kojega sam ćekao. Sad, zapiši ovaj

broj, prekini razgovor i nazovi me iz neke druge govornice. To

je linija na kojoj ćeš uvijek dobiti mene i jedino mene. Tri-

sedam-nula; nula-nula-ĉetiri-nula. Molim te, ne prekidaj

kontakt. A sad, zdravo.

Opet je Quinn spustio slušalicu. Ovog puta je dignuo glavu i

obratio se zidu.

- Collins, moţeš javiti Washingtonu da imamo našeg ĉovjeka.

Simon je ţiv. Oni ţele pregovarati. Moţeš demontirati centralu u

ambasadi.

Ĉuli su ga, jasno. Svi su ga ĉuli. Collins je preko kodirane,

direktne linije nazvao Weintrauba u Langley, a Weintraub je

obavijestio Odella, koji je obavijestio predsjednika. U roku od

nekoliko minuta djevojke s centrale na Grosvenor Squareu

puštene su kućama. Prije toga je stigao još jedan posljednji

poziv, javio se neki unjkav, plaĉljiv glas.

- Mi smo Proleterska oslobodilaĉka armija. Mi drţimo Simona

Cormacka. Ukoliko Amerika ne uništi sve svoje zalihe

nuklearnog oruţja...

Glas djevojke s centrale bio je sladak poput sirupa. - Zlato

mamino - rekla je - jebi se.

- Opet ste to uĉinili - reĉe McCrea. - Opet ste spustili slušalicu.

- McCrea moţda ima pravo - reĉe Sam. - Moţda su to psihiĉki

labilni ljudi. Ne bojite se da bi ih takav postupak mogao iritirati

do te mjere da povrijede Simona Cormacka?

- To je moguće - odgovori Quinn - ali nadam se da sam u pravu i

mislim da jesam. Ne zvuĉe kao politiĉki teroristi. Ja molim Boga

da je on samo profesionalni ubojica.

Dvoje mladih su ga zgranuto pogledali.

194

- Po ĉemu je profesionalni ubojica bolji od ostalih? upita Sam.

- Nije mnogo bolji - odgovori Quinn, koji je izgledao nekako

ĉudno zadovoljan - ali profesionalac sve što radi, radi za novac.

A on do sada nije dobio ni pare.

195

SEDMO POGLAVLJE

Otmiĉar nije ponovno nazvao sve do šest popodne. U me-

duvremenu, Sam Somerville i Duncan McCrea gotovo uopće

nisu skidali pogleda sa specijalnog telefona, moleći se u sebi da

taj ĉovjek, tko god on bio, ponovno nazove i ne prekine

komunikaciju.

Jedino je Quinn, ĉinilo se, bio sposoban da se opusti. Leţao je

na sofi u dnevnoj sobi, ispruţen, u ĉarapama i ĉitao knjigu.

Anabasis od Ksenofona, tiho je raportirala Sam s telefona u

svojoj sobi. Donio ju je sa sobom iz Španjolske.

- Nikad ĉuo - progunĊa Brown u podrumu ambasade. - To je

knjiga o vojnoj taktici - priskoĉi mu Seymour u pomoć. -

Napisao ju je jedan grĉki general.

Brown promrmlja nešto u bradu. Znao je da su oni u NATO

paktu i to je otprilike bilo sve.

Britanska policija nije mirovala. Tihi ljudi iz Scotland Yarda

posjetili su dvije govornice, jednu u Hitchinu, lijepom

pokrajinskom gradiću u sjevernom vršku Hertfordshirea, drugu

u suvremenom, novoizgraĊenom gradu Milton Keynesu i

»skinuli« sve otiske prstiju. Bilo ih je mnogo ali, iako oni to nisu

znali, nijedan od njih nije pripadao otmiĉaru, budući da je on na

rukama imao gumene rukavice u boji koţe.

Ljudi iz Scotland Yarda takoĊer su se diskretno raspitali u bliţoj

okolici obje govornice da li je netko moţda zapazio nekoga da

telefonira u vrijeme kad su pozivi obavljeni. Nitko ništa nije

primijetio, barem ne tako precizno. Obje su govornice bile u

nizu od tri ili ĉetiri i sve su stalno bile u upotrebi. Osim toga, na

mjestima gdje su se nalazile govornice vladala je u vrijeme

poziva velika guţva. Cramer razdraţeno uzdahne.

196

- On koristi vrijeme kad ljudi idu na posao i pauzu za ruĉak.

Vrpce sa snimljenim razgovorima odnijeli su jednom profesoru

filologije, struĉnjaku za govo~r i akcente, ali u razgovorima je

najvećim dijelom govorio Quinn i profesor je bespomoćno

zatresao glavaln.

- On govori kroz nekoliko slojeva tankog papira ili kroz tanku

tkaninu poloţenu preko mikrofona slušalice - rekao je. -

Primitivno, ali priliĉno djelotvorno. To ne moţe zavarati

oscilatore, ali ni ja, ni strojevi ne moţemo ništa napraviti s tako

malo materijala.

Kapetan Williams mu obeća da će donijeti više materijala kad

ĉovjek ponovno nazove. Tijekom dana, šest kuća je stavIjeno

pod neupadljiv nadzor. Jedna je od njih bila u Londonu, drugih

pet u susjednim okruzima. Sve su bile iznajmljene, sve na šest

mjeseci. Dvije su do veĉeri provjerene i otpale sa spiska: u

jednoj je ţivio jedan Francuz, bankovni ĉinovnik, oţenjen i s

dvoje djece, koji je sasvim legalno radio za londonsku filijalu

banke Societe Generale, a u drugoj jedan Nijemac koji je u

British Museumu provodio istraţivanja za svoj znanstveni rad.

Do kraja tjedna i preostale ĉetiri kuće prestale su biti sumnjive,

ali trţište nekretninama stalno je proizvodilo nove

»mogućnosti«. Sve će one biti briţljivo provjerene.

- Ako su otmiĉari kupili kuću - rekao je Cramer komisiji

COBRA - ili je posudili od nekog poštenog vlasnika, bojim se

da to onda postaje nemoguće. Ako su posudili kuću, tome je

nemoguće ući u trag; ako su je kupili, broj kupoprodaja kuća

koje su godišnje obave na jugoistoku zemlje toliko je golem da

bi svi naši ljudi morali na tome mjesecima raditi.

Osobno je Nigel Cramer bio sklon sloţiti se s Quinnovom

tvrdnjom (koju je ĉuo na snimci) da ĉovjek koji je nazvao zvuĉi

više kao profesionalni kriminalac, nego kao politiĉki terorist.

Ipak je Scotland Yard nastavio provjeravati obje vrste

prestupnika i to će raditi sve dok se sluĉaj ne zakljuĉi. Ĉak i u

sluĉaju da su otmićari uistinu kriminalci, mogli su svoje ćeš

197

ke automate kupiti od neke ter.oristiĉke grupe. Ta su dva svijeta

ponekad stupala u vezu i meĊusobno pravila poslove.

Dok je britanska policija bila pretrpana poslom, problem

ameriĉke ekipe u podrumu ambasade bila je besposlica, Kevin

Brown šetao je po dugaĉkoj prostoriji kao lav u kavezu.

Ĉetvorica njegovih ljudi bili su u poljskim krevetima, druga

ĉetvorica su zurili u ţaruljicu koja će zasvijetliti ĉim se podigne

slušalica na specijalnom telefonu u Kensingtonu, za koji je sada

otmiĉar imao broj. Ţaruljica je zasvijetlila u šest sati i dvije

minute.

Na sveopće zaprepaštenje, Quinn je pustio da telefon zvoni

ĉetiri puta. Zatim je dignuo slušalicu i prvi progovorio. - Zdravo.

Drago mi je da si nazvao.

- Kao što rekoh, ako hoćeš Simona Cormacka ţivog, to će te

koštati. - Isti glas: dubok, promukao, otresit i prigušen

papirnatim rupĉićem.

- U redu, hajdmo razgovarati - reĉe Quinn prijazno. Ĉuj, ja se

zovem Quinn. Samo Quinn. Moţeš mi ti reći ime? - Nariši si ga.

- Ma daj, nisam mislio pravo ime. Ni ja, ni ti nismo toliko glupi.

Bilo koje ime. Tek toliko da mogu reći: »Zdravo, Smith, ili

Jones...«

- Zack - reĉe glas.

- Z-a-c-k? Odliĉno. Slušaj, Zack, ti ne smiješ ostati na telefonu

duţe od dvadeset sekunda, je li tako? Ja nisam madioniĉar.

Murija prisluškuje i lovi odakle zoveš. Nazovi me opet za dva

sata pa ćemo onda razgovarati. O. K.?

- Vaţi - reĉe Zack i spusti slušalicu.

Ĉarobnjaci u kensingtonskoj centrali locirali su pozivni aparat u

sedam sekunda. Opet javna telefonska govornica, ovog puta u

centru grada Great Dunmowa, pokrajina Essex, ĉetrnaest i pol

kilometara zapadno od autoputa Mll koji iz Londona vodi do

Cambridgea. Kao i ona druga dva grada, sjeverno od Londona.

Mali grad, s malom policijskom stanicom. Policajac u civilu

došao je do niza od tri govornice osamdeset sekunda nakon

spuštanja slušalice. Prekasno. U to doba dana, kad se trgovine

zatvaraju, a pubovi otvaraju, oko

198

telefonskih govornica bilo je dosta ljudi, ali nitko nije izgledao

kao da se skriva od pogleda, niti je imao na sebi ridu periku,

brkove i naoĉale s obojenim staklima. Zack je ovog puta izabrao

treće doba dana kad je na ulicama puno ljudi, predveĉerje, kad

se još nije sasvim smraĉilo, jer kad se spusti mrak, govornice su

iznutra osvijetljene.

U podrumu ambasade, Kevin Brown je praskao.

- DoĊavola, što taj Quinn misli, na ĉijoj je on strani? vikao je. -

Postupa s tim govnom kao da je od sladoleda. Njegova ĉetiri

agenta sinhronizirano zakimaju glavama. U Kensingtonu su Sam

i Duncan McCrea postavili u na

ĉelu isto pitanje. Quinn se samo zavalio na sofu, slegnuo ra-

menima i nastavio ĉitati. Za razliku od novajlija, on je znao da

mora uĉiniti dvije stvari: pokušati proniknuti u naĉin raz-

mišljanja ĉovjeka na drugom kraju ţice i pokušati steći njegovo

povjerenje.

Već je naslutio da Zack nije budala. U svakom sluĉaju, dosad je

napravio malo pogrešaka, inaĉe bi ga već bili uhvatili. Prema

tome, on mora znati da će njegovi pozivi biti snimani i da će

pokušavati otkriti s kojeg mjesta naziva. Quinn mu nije rekao

ništa što on već nije znao. Savjetujući ga kako će izbjeći da ga

uhvate, on ga nije nauĉio niĉem što Zack ionako ne bi radio, i

bez njegovih uputstava.

Quinn je samo gradio most, koliko god mu to bilo odvratno,

polagao je prve temelje njihovog meĊusobnog odnosa, kako bi -

tome se nadao - naveo ubojicu da gotovo nehotice povjeruje

kako Quinn i on imaju zajedniĉki cilj - razmjenu - a kako su

drugi, policija i ostali, oni pravi »loši momci«.

U godinama koje je proveo u Engleskoj, Quinn je nauĉio da u

britanskim ušima ameriĉki akcent zvuĉi kao najprijateljskiji ton

na svijetu. Zbog ameriĉkog otezanja rijeĉi, takav naĉin govora

zvuĉi mnogo prijaznije od odsjeĉnog britanskog izgovora. Stoga

je Quinn još malo više otezao u govoru nego obiĉno. MeĊutim,

bilo je izuzetno vaţno ne izazvati kod Zacka dojam da ga on

»omalovaţava« ili da mu se na bilo koji naĉin ruga. Takoder je

bilo vaţno ne dopustiti da mu se u

199

glasu osjeti koliko se on zapravo gnuša tog ĉovjeka koji je iz-

loţio takvoj patnji jednog oca i jednu majku ĉetiri tisuće

osamsto kilometara daleko odavde. Toliko je bio uvjerljiv da je

zavarao Kevina Browna.

Ali ne i Cramera.

- Samo kad bi naveo tog gada da malo duţe govori rekao je

kapetan Williams. - Netko od naših pokrajinskih kolega uspio bi

ga moţda vidjeti ili zapaziti njegova kola. Cramer zatrese

glavom.

- Ne još - reĉe. - Naš je problem što ti ljudi u malim

pokrajinskim stanicama nisu izvjeţbani detektivi kad se radi o

tome da nekoga slijede. Quinn će već pokušati produţiti

razgovore i nadajmo se da Zack to neće primijetiti.

Zack nije ponovno nazvao te veĉeri, nego idućeg jutra.

Andy Laing uzeo je slobodan dan i lokalnom linijom odletio u

Ryad, gdje je zatraţio i uspio da ga primi generalni direktor,

Steve Pyle.

Poslovna zgrada SAIB-e u saudijskom glavnom gradu bila je

nešto sasvim drugo od one tvrĊave Legije stranaca u Jiddi.

Banka je ovdje potrošila doista pozamašnu gomilu novaca,

sagradivši neboder od ţućkastog mramora, pješĉanika i

poliranog granita. Laing je prošao kroz golemi središnji atrij u

prizemlju, gdje su jedini zvukovi bili kuckanje .njegovih peta po

mramoru i ţuborenje vodoskoka koji su osvjeţavali zrak.

Iako je bila sredina listopada, vani je vladala neizdrţiva ţega, ali

atrij je bio svjeţ kao vrt u proljeće. Nakon trideset minuta

ĉekanja, uveli su ga u ured generalnog direktora na najvišem

katu, toliko raskošan da je ĉak i predsjednik banke Rockman-

Queens, prigodom kratkog posjeta prije šest mjeseci, izjavio

kako je ovo luksuznije od njegovog vlastitog stana u New

Yorku.

Steve Pyle bio je krupan, otresit tip menadţera, koji se ponosio

svojim oĉinskim ponašanjem prema mlaĊim ĉlanovima svog

mnogonacionalnog osoblja. Njegovo blago zajapureno lice

ukazivalo je kako unatoĉ »suši« koja vlada u saudijskoj

200

kraljevini, njegov vlastiti ormarić za piće nipošto ne oskudijeva

zalihama.

Pozdravio je Lainga srdaĉno ali pomalo iznenaĊeno.

- Gospodin Al-Haroun nije mi javio da dolaziš, Andy rekao je. -

Inaĉe bih poslao kola po tebe na aerodrom. Gospodin Al-Haroun

bio je direktor u Jiddi, Saudijac i Laingov šef.

- Ja mu to nisam rekao, gospodine. Samo sam uzeo slobodan

dan. Mislim da se kod nas dolje pojavio jedan problem i htio

sam vam na to skrenuti pozornost.

- Andy, Andy, moje je ime Steve, zaboravio si? Drago mi je da

si došao. Onda, kakav je to problem?

Laing nije sa sobom donio kompjutorske liste; ako je netko u

Jiddi bio umiješan u »obiranje vrhnja«, iznošenje lista odmah bi

odalo Laingovu namjeru. Ali je zato donio obilje bilješki.

Utrošio je ĉitav sat na objašnjavanje onoga što je otkrio.

- Ne moţe se raditi o sluĉajnoj podudarnosti, Steve tumaĉio je

Pyleu. - Te se brojke nikako drugaĉije ne mogu objasniti nego

kao velika pljaĉka banke.

S Pyleovog je lica nestao izraz srdaĉnosti dok je Laing ob-

jašnjavao svoje otkriće. Sjedili su u dubokim naslonjaĉima od

španjolske koţe, grupiranim oko niskog stolića za kavu od

tuĉenog bakra. Pyle ustane i ode do zida od obojenog stakla,

kroz koji se pruţao spektakularan pogled na pustinju. Napokon

se okrene i vrati se stolu. Na licu je opet imao široki osmijeh i

prišao je Laingu ispruţene ruke.

- Ti si vrlo savjestan sluţbenik, Andy. Vrlo bistar. I lojalan. Ja to

umijem cijeniti. Zahvalan sam ti što si došao do mene s tim ...

problemom. - Pyle isprati Lainga do vrata. Sad to bolje prepusti

meni. Nemoj više misliti o tome. Ja ću se osobno pobrinuti za to.

Vjeruj mi, Andy, ti ćeš daleko stići.

Andy Laing izaĊe iz banke i uputi se natrag u Jiddu ţareći se od

samozadovoljstva. Pravilno je postupio. GD će zaustaviti te

pronevjere. Kad je Laing izišao, Steve Pyle je nekoliko minuta

zamišljeno lupkao prstima po svom pisaćem stolu, a onda je

obavio jedan jedini telefonski razgovor.

201

Zack je ĉetvrti put nazvao., drugi put na specijalnoj liniji, u 8.45

ujutro. Ustanovljeno je da zove iz Roystona, na sjevernoj granici

Hertfordshirea gdje ta pokrajina graniĉi s Cambridgeom.

Policajac je stigao tamo za dvije minute i zakasnio je devedeset

sekunda. Nije bilo otisaka prstiju.

- Nemojmo duljiti, Quinne. Ja hoću pet milijuna dolara, brzo. U

malim, upotrebljavanim novĉanicama.

- Isuse, Zack, to je hrpa love. Znaš koliko je to kila? Pauza.

Zacka je zbunilo neoĉekivano spominjanje teţine novca.

- To je to, Quinne. Nećemo diskutirati. Ako pokušaš neki trik,

uvijek ti moţemo poslati jedan ili dva prsta da stvari budu jasne.

U Kensingtonu, McCrea se zagrcne i poleti prema kupaonici.

Usput udari o stolić za kavu.

- Tko je to,s tobom? - oštro upita Zack.

- Sablast - odgovori Quinn. - Znaš kako to ide. Nisi valjda

mislio da će me dupeglavci iz tajne sluţbe ostaviti samog?

- Nisam se šalio kad sam ono rekao.

- Daj, Zack, za to nema nikakve potrebe. Obojica smo

profesionalci. Je li tako? Drţimo se toga, u redu? Ĉinimo ono

što moramo, ništa više i ništa manje. A sad briši, isteklo je

vrijeme.

- Ti samo pribavi lovu, Quinne.

- Moram razgovarati s ocem. Nazovi me za dvadeset ĉetiri sata.

Nego, kako je mali?

- Dobro. Za sada. - Zack spusti slušalicu i izide iz govornice.

Razgovarali su trideset i jednu sekundu. Quinn odloţi slušalicu.

McCrea se vrati iz kupaonice.

- Ako još samo jednom tako nešto uĉiniš - tiho reĉe Quinn -

oboje letite van i jebe mi se za Agenciju i za Biro. McCrea je

izgledao tako posramljeno da se ĉinilo kao da će zaplakati.

U podrumu ambasade Brown pogleda Collinsa.

- Vaš je ĉovjek zabrljao - reĉe. - Što je zapravo bio taj tresak

koji smo ĉuli?

202

Ne ĉekajući odgovor, Brown dohvati slušalicu direktnog

telefona i nazove stan. Javila se Sam Somerville i objasnila

prijetnju s rezanjem prstiju i McCreaov udarac koljenom o stolić

za kavu. Kad je spustila slušalicuD Quinn upita: - Tko je to bio?

_

- Gospodin Brown - odgovori ona sluţbeno. - Gospodin Kevin

Brown.

- Tko je on? - upita Quinn. Sam nervozno pogleda prema zidu.

- Zamjenik pomoćnika direktora Odjeljenja za kriviĉne istrage u

Birou - izgovorila je punu titulu, svjesna da ih Brown sluša.

Quinn razdraţeno mahne rukom. Sam slegne ramenima. U

podne su u stanu odrţali sastanak. Pretpostavljali su da Zack

neće nazvati do sutra ujutro, kako bi Amerikancima dao

vremena da razmisle o njegovu zahtjevu.

Došao je Kevin Brown, zajedno s Collinsom i Seymourom.

Došao je i Nigel Cramer, koji je sa sobom doveo kapetana

Williamsa. Quinn se već upoznao sa svima, osim s Brownom i

Williamsom.

- Moţete reći Zacku da Washington pristaje - reĉe Brown. -

Javili su nam prije dvadeset minuta. Hvata me bijes kad na to

pomislim, ali zahtjev je prihvaćen. Pet milijuna dolara.

- Ali ja ne pristajem - reĉe Quinn. Brown se zabulji u njega, nije

mogao vjerovati vlastitim ušima.

- Ah! Vi ne pristajete, gospodine Quinn. Vi ne pristajete. Vlada

SAD pristaje, ali gospodin Quinn ne pristaje. Smijemo li pitati

zašto?

- Zato što je krajnje opasno pristati na prvi zahtjev otmiĉarima -

tiho odgovori Quinn. - Ako to uĉinite, on će pomisliti da je

trebao traţiti više. Poĉet će misliti da je na neki naĉin prevaren.

Ako se radi o psihopatu, to će ga razljutiti. A nema na kome

iskaliti svoju srdţbu, nego na taocu.

- Mislite da je Zack psihopat? - upita Seymour.

- Moţda je, moţda nije - odvrati Quinn. - Ali jedan od njegovih

pomoćnika mogao bi biti. Ĉak i ako je Zack šef

zo3

grupe, a to ne mora biti, moţe izgubiti kontrolu nad ludacima.

- Što vi onda savjetujete? - upita Collins. Brown prezirno frkne

kroz nos.

- Tek je prošlo nekoliko dana - reĉe Quinn. - Simon Cormack će

imati najbolje šanse da preţivi ako otmiĉari povjeruju dvije

stvari: da su iz obitelji iscijedili apsolutno najviše što su mogli i

da će novac dobiti samo ako isporuĉe Simona ţivog i

nepovrijeĊenog. A do tih zakljuĉaka ne mogu doći u nekoliko

sekunda. Osim toga, moţda policija naĊe neki trag i otkrije ih.

- Slaţem se s gospodinom Quinnom - reĉe Cramer. Moglo bi

potrajati dva tjedna dok nešto nademo. To zvuĉi okrutno, ali

bolje je tako, nego da u brzini pogriješimo i krivo procijenimo

pa na kraju nademo mrtvog djeĉaka.

- Koliko god nam više vremena moţete dati, ja ću vam biti

zahvalan - reĉe Williams.

- I što da ja sad kaţem Washingtonu? - razdraţljivo upita

Brown.

- Recite im - mirno odgovori Quinn - da su oni od mene traţili

da izbavim Simona i da ja upravo to pokušavam postići. Ako me

ţele povući sa sluĉaja, u redu. Trebaju to samo reći

predsjedniku.

Collins se nakašlje. Seymour je zurio u pod. Sastanak se završio

na tome.

Kad je Zack ponovno nazvao, Quinn se poĉeo ispriĉavati. -

Gledaj, pokušao sam doći do predsjednika Cormacka osobno.

Nema teorije. Ĉovjek je stalno pod sedativima. Hoću reći, sve ga

je ovo uţasno pogodilo...

- Skrati priĉu i dobavi mi lovu - odsjeĉno ga prekine Zack.

- Pokušao sam, kunem ti se Bogom. Gledaj, pet milijuna je

pretjerano. On nema tu lovu; sve je vezano u zaklade i trebat će

mu nekoliko tjedana dok uspije doći do gotovog novca. Kako mi

je reĉeno, mogu ti dobaviti 900.000 dolara, to mogu dobiti brzo

...

204

T

- Zaboravi - zareţi glas na teleronu. - Vi Jenkiji moţete taj novac

dobiti od nekoga drugoga. Ja mogu ĉekati.

Da, jasno, znam - ozbiljno reĉe Quinn - moţeš biti miran.

Ţandari tapkaju u mjestu, to je'sigurno ... za sada. Ako bi mogao

malo spustiti ... Momak je dobro?

- A-ha. - Quinn osjeti da Zack razmišlja.

- Zack, ĉuj, moram te ovo pitati. Ovi gadovi za mojim leĊima ne

daju mi mira. Pitaj maloga kako mu se zvao pas, onaj kojeg je

dobio kad je prohodao i imao ga do svoje desete godine. Samo

da znamo da je O.K. To te ništa ne košta. A meni bi puno

pomogao.

- Ĉetiri milijuna - odreţe Zack. - I to je konaĉno. Veza se

prekine. Poziv je došao iz St. Neotsa, grada juţno od

Cambridgea, nekoliko kilometara prema sjeveru od pokrajinske

granice s Bedfordshireom. Nitko nije primijetio da netko izlazi

iz govornice, jedne u nizu javnih govornica ispred zgrade glavne

pošte.

- Što vi to, zapravo, radite? - znatiţeljno upita Sam. - Vršim

pritisak - odgovori Quinn i nije htio dalje objašnjavati.

On je već prije nekoliko dana shvatio da raspolaţe s jednom

dobrom kartom koju pregovaraĉi nemaju uvijek u rukama.

Banditi u brdima Sardinije ili Središnje Amerike mogu otezati

pregovore mjesecima ili godinama, ako to ţele. U tim brdima

zaraslim u makiju, s bezbroj spilja, ne moţe ih pronaći nikakva

vojna ili policijska patrola. Doduše, mogu ih otkriti helikopteri,

ali to je jedina opasnost.

U gusto napuĉenom jugoistoĉnom kutu Engleske, Zack i njegovi

ljudi nalazili su se na graĊanskom, to jest, neprijateljskom

teritoriju. Što se duţe budu skrivali, to će po zakonu

vjerojatnosti šanse za njihovo otkrivanje biti veće. Prema tome,

oni su već pod pritiskom da što prije pokupe novac i pobjegnu, a

Quinn moţe taj pritisak još više pojaĉavati. Pritom ih mora

navesti da misle kako su pobijedili, kako su dobili najviše što su

mogli i kako nema potrebe da ubiju taoca kad budu bjeţali.

205

Quinn je raĉunao na ĉinjenicu da je ostatak Zackove grupe -

policija je prema tragovima na mjestu prepada ustanovila da ih

je bilo najmanje ĉetvorica - stalno zatvoren u skloništu. Oni će s

vremenom. postati nestrpljivi, klaustrofobiĉni i nagovarat će

svog voĊu da prihvati ponuĊeno i da sve to već jednom okonĉa,

a upravo će mu to govoriti i Quinn, sa svoje strane. Napadan s

obje strane, Zack će doći u napast da zgrabi što moţe i bjeţi. Ali

da bi do tog došlo, trtba priĉekati da pritisak naraste.

Quinn je briţljivo posijao u Zackov mozak dva sjemena: prvo,

da je on, Quinn, dobar momak koji ĉini sve što moţe da što prije

doĊe do dogovora, ali ga u tome ometaju policija i vlada -

Quinnu pred oĉi iziĊe lice Kevina Browna i on pomisli kako to

baš i nije potpuna laţ - i drugo, da je Zack siguran ... za sada.

Što je trebalo znaĉiti upravo suprotno. Što više Zacka budu

muĉile noćne mĊre o naglom upadu pQlicije u sklonište, tim

bolje.

Profesor lingvistike došao je do zakljuĉka da je Zack gotovo

sigurno muškarac izmeĊu 45 i 53 godine, te da je vjerojatno

voĊa grupe. Ni u jednom trenutku nije se kod njega moglo

primijetiti oklijevanje, koje bi znaĉilo da se mora s nekim

konzultirati prije nego što prihvati ponudene uvjete. Porijeklom

je iz radniĉke obitelji, nije bio osobito obrazovan i gotovo

sigurno je potjecao iz Birminghama. MeĊutim, njegov temeljni

akcent donekle je izmijenjen uslijed duţnih perioda provedenih

izvan Birminghama, vjerojatno negdje u inozemstvu.

Jedan je psihijatar pokušao izraditi psihiĉki portret otmiĉara.

Uoĉljiva je njegova napetost, koja se povećala otkako su se

razgovori produljili. Neprijateljstvo prema Quinnu se smanjuje

kako dani prolaze. Oĉigledno je navikao na nasilje - nije se

osjetilo nikakvo oklijevanje ili nelagoda u njegovu glasu kad je

govorio o rezanju prstiju. S druge strane, to je logiĉan i

oštrouman ĉovjek, oprezan ali ne i uplašen. Opasan, ali nije

luĊak. Nije psihopat i nije »politiĉki«.

Ovi su izvještaji stizali Nigelu Crameru, a on ih je sve prenosio

komisiji COBRA. Kopije su se odmah slale u Washin

206

gton, izravno komitetu Bijele kuće. Drugi komplet kopija otišao

je u stan u Kensingtonu. Quinn je proĉitao izvještaje, a kad je

završio uzela ih je Sam.

- Nešto mi nikako nije jasno - reĉe ona spuštajući posljednji list

papira na stol. - Zašto je izabrao baš Simona Cormacka?

Predsjednik je iz imućne obitelji, ali sigurno se još mnogo djece

bogatih roditelja šeta naokolo po Engleskoj.

Quinn, koji je odgovor na to pitanje pronašao dok je gledao

televiziju u Antonijevoj krĉmi u Španjolskoj, samo pogleda

agenta Somervilleovu, ali ništa ne reĉe. Ona je strpljivo ĉekala

odgovor, ali ga nije dobila. To ju je naljutilo. Ali je ujedno

pojaĉalo njezinu znatiţelju. Kako su dani prolazili, njezina

znatiţelja u odnosu na Quinna sve je više rasla.

Sedmog dana nakon otmice i ĉetvrtog otkako je Zack prvi put

nazvao, CIA i britanska SIS pozvale su sa zadatka traţenja

mogućih veza s otmicom svoje agente ubaĉene u mreţu

teroristiĉkih organizacija širom Evrope. Nije bilo nikakvih

tragova da je automat Škorpion nabavljen iz tih izvora, a u

meĊuvremenu je napuštena pretpostavka da su u otmicu

umiješani politiĉki teroristi. MeĊu ispitanim skupinama bile su

IRA i INLA, obje irske teroristiĉke organizacije, u kojima su

CIA i SIS imale svaka svoje »spavaĉe« ĉiji su identitet strogo

ĉuvale jedna od druge, zatim njemaĉka RAF koja je preuzela

program grupe Baader-Meinhof, talijanske Crvene brigade,

francuska Action Directe, španjolsko/baskijska ETA i belgijska

CCC. Postojale su i druge, manje i još fanatiĉnije skupine, ali se

smatralo da su one premalene da bi organizirale takvu zamašnu

operaciju kao što je otmica Simona Cormacka.

Zack se ponovno javio slijedećeg dana. Poziv je došao iz jedne u

nizu telefonskih kabina u servisnoj stanici na autoputu Mll,

juţno od Cambridgea, govornica je locirana i identificirana za

osam sekunda, ali je policajcu u civilu trebalo sedam minuta da

tamo stigne. S obzirom na rijeku vozila i ljudi što je prolazila

kroz stanicu, bilo je uzaludno nadati se da će on još uvijek biti

tamo.

207

- Pas - rekao je kratko - ime mu je bilo Mr. Spot. - Super, hvala,

Zack - odgovori Quinn. - Samo pazi

da deĉko bude O. K. i zakljuĉit ćemo ovaj naš poslić prije nego

što se nadaš. Imam i ja novosti. Ljudi koji vode novĉane poslove

gospodina Cormacka iriogli bi ipak na kraju skupiti jedan-cijeli-

dva milijuna dolara, u gotovu i zbilja brzo. Zgrabi to, Zack...

- Jedi govna - bijesno odbrusi glas na telefopu. Ali ţurilo mu se,

vrijeme je isticalo. Spustio je svoj zahtjev na tri milijuna dolaia.

I spustio slušalicu.

- Zašto to ne prihvatite, Quinne? - upita Sam. Ona je sjedila na

rubu stolice; Quinn je stajao, spremajući se da ode u kupaonicu.

On se uvijek prao, oblaĉio, kupao, išao na zahod i jeo odmah

nakon razgovora sa Zackom. To je bilo najpogodnije vrijeme;

znao je da se Zack neće odmah ponovno javiti.

- Nije u pitanju samo novac - odgovori Quinn, uputivši se prema

vratima. - Zack još nije spreman. Poĉeo bi opet traţiti više jer bi

mislio da smo ga prevarili. Hoću ga još malo potkopati; hoću da

osjeti još jaĉi pritisak.

- A ne mislite pod kakvim je pritiskom Simon Cormack? -

dovikne ona za njim u hodnik. Quinn zastane i vrati se prema

sobi.

- Mislim - odgovori ozbiljno. - Kao i na pritisak pod kojim su

njegovi otac i majka. Nisam zaboravio na to. Ali u ovakvim

sluĉajevima kriminalci moraju povjerovati, stvarno povjerovati

da je predstava završena. Inaĉe ih uhvati srdţba koju iskaljuju na

taocu. Vidio sam kako to izgleda. Stvarno je bolje polako tapkati

nego navaliti kao konjica. Ako ne moţete riješiti sluĉaj u

ĉetrdeset osam sati brzim hapšenjem, onda nastupa rat ţivaca,

otmiĉara protiv ţivaca pregovaraĉa. Ako ne dobije ništa,

pobjesnit će; ako prebrzo dobije previše, zakljuĉit će da se

zeznuo, a to će mu reći i njegovi drugovi. To će ga opet

razbjesniti. A to je loše za taoca.

Nekoliko minuta kasnije, ove je njegove rijeĉi slušao s vrpce

Nigel Cramer i odobravajući kimao glavom. On je radio na dva

sluĉaja otmice i njegovo se iskustvo podudaralo s

208

Quinnovim. U jednom je sluĉaju taoc osloboden, ţiv i zdrav; u

drugom je taoca likvidirao pobješnjeli psihopat.

U podrumu ispod ameriĉke ambasade iste su rijeĉi slušali »u

ţivo«.

- Sere - reĉe Brown. - Dosta šu spustili, za Boga miloga. Trebao

bi sad izvući deĉka. A onda neka mene puste da uhvatim te

pedere.

- Ako pobjegnu, prepustite ih Metu - posavjetovao ga je

Seymour. - Oni će ih već naći.

- Aha, a onda će ih britanski sud poslati na »doţivotno« u

zatvor, gdje će im biti kao u hotelu. Znate što ovdje znaĉi

»doţivotno«? Ĉetrnaest godina, uz mogućnost pomilovanja.

Lakrdija. Zapamtite što ću vam reći, gospodine, nitko, kaţem

vam, nitko ne moţe tako nešto uĉiniti sa sinom mog pred-

sjednika i jeftino se izvući. Jednog dana će ovo prijeći u nad-

leţnost Biroa, kao što je odmah trebalo biti. A onda ću ih ja

srediti... po »bostonskim propisima«.

Nigel Cramer je te veĉeri osobno svratio u stan. Njegove su

vijesti bile negativne. Ĉetiri stotine ljudi potiho je ispitano,

provjereno je blizu pet stotina prijava ljudi koji su navodno

nešto »vidjeli«, još stotinu i šezdeset kuća i stanova stavljeno je

pod diskretan nadzor. Ukupan rezultat: ništa.

Odsjek za kriminalistiĉke istrage u Birminghamu pregledao je

svoju ~arhivu pedeset godina unatrag, tragajući za kriminalcima

koji su poznati kao nasilnici i koji su moţda odavno napustili

grad. Pronašli su osam mogućih sumnjivaca svi su ispitani i

osloboĊeni sumnje; neki su umrli, drugi su bili u zatvoru, a

ostatak se u vrijeme otmice provjereno nalazio negdje drugdje.

Jedno od Scotland Yardovih pomagala u borbi protiv zloĉina, o

kojem se u javnosti malo zna, jest takozvana »banka glasova«.

Uz pomoć moderne tehnologije, ljudski se glasovi mogu

rašĉlaniti na seriju visokih i niskih signala koje oscilograf

pretvara u krivulje. Te krivulje predstavljaju naĉin na koji

ĉovjek udiše i izdiše zrak, kako upotrebljava ton i snagu glasa,

kako oblikuje rijeĉi i kako ih izgovara. Krivulje dobivene

pomoću oscilografa nalik su na otiske prstiju; moţe se do

209

kazati istovjetnost i - ukoliko u arhivi postoji uzorak - mogu se

identificirati.

Mnogi kriminalci ne znaju da su vrpce s njihovim glasovima

pohranjene u policijskoj glasovnoj arhivi. »Telefonski

manijaci«, anonimni doušnici i ~oni koji su uhapšeni i ĉiji su

glasovi snimljeni za vrijeme ispitivanja. Zackov glas nije bio

meĊu uzorcima u glasoteci.

Materijal prikupljen na mjestu prepada i kod hambara takoĊer

nije doveo ni do ĉega - prazne ĉahure, olovna zrna, otisci stopala

i tragovi guma leţali su u policijskim laboratorijima, ne

odavajući nikakvih tajni.

- U radijusu od osamdeset kilometara oko Londona, ukIjuĉujući

i grad, postoji osam milijuna stambenih jedinica reĉe Cramer. -

Plus isušeni kanali, skladišta, podrumi, grobnice, tuneli,

katakombe i napuštene zgrade. Imali smo jednog ubojicu i

silovatelja koji je sebe nazivao Crnom panterom, koji je

praktiĉki ţivio u napuštenim rudarskim oknima ispod

nacionalnog parka. Tamo je odvodio svoje ţrtve. Uhvatili smo

ga ... na kraju. Ţao mi je, gospodine Quinn, jednostavno ćemo

nastaviti traţiti.

Osmog dana, posljedice dugotrajne napetosti postale su

primjetljive u kensingtonskom stanu. Više su bili pogoĊeni

mladi; ukoliko ih je Quinn osjećao, on to nije pokazivao. Mnogo

je vremena provodio u svom krevetu, u pauzama izmeĊu poziva

i sastanaka, zureći u strop, pokušavajući dokuĉiti što se zbiva u

Zackovu mozgu i prema tome isplanirati idući razgovor. Koliko

još smije otezati? Kako da dogovori razmjenu?

McCrea je zadrţao dobroćudno raspoloţenje, ali se na njemu

poĉeo primjećivati umor. Prema Quinnu je pokazivao gotovo

pseću odanost - uvijek je bio pripravan napraviti što mu se kaţe,

skuhati kavu ili obaviti svoj dio poslova u stanu.

Devetog je dana Sam zatraţila dopuštenje da izaĊe u kupovinu.

Kevin Brown je nazvao s Grosvenor Squarea i zlovoljnim

glasom odobrio njezin izlazak. Sam je izišla iz kuće, prvi put

nakon gotovo dva tjedna, uzela taksi do Knightsbridgea i

provela ĉetiri divna sata lunjajući kroz robne ku

210

će Harvey Nicholls i Harrods. U ovoj drugoj je samu sebe

poĉastila elegantnom torbicom od krokodilske koţe.

Kad se vratila u stan, obojica muškaraca divila su se torbici. Sam

je i za njih kupila darove: pozlaćenu olovku za kolegu McCreaa

i pulover od kašmira za Quinna. Mladi agent CIA-e dirljivo se

veselio poklonu, a Quinn je odmah navukao pulover i

nasmiješio se jednim od svojih rijetkih ali blistavih osmijeha. To

je bio jedini radostan i bezbriţan trenutak koji su njih troje

proveli u tom stanu.

U Washingtonu je istog dana komitet za krizne situacije

zabrinuto slušao dr. Armitagea.

- Poĉinjem se ozbiljno brinuti za predsjednikovo zdravlje - rekao

je lijeĉnik potpredsjedniku, savjetniku za nacionalnu sigurnost,

drţavnom tuţiocu, trojici drţavnih sekretara i direktorima CIA-e

i FBI-a.

- I ranije se dogadalo da vlada prolazi kroz periode stresa, toga

je uvijek bilo i uvijek će biti. Ali ovo je nešto osobno i mnogo

dublje. Ljudski um, a pogotovo tijelo, nisu sposobni duţe

vremena tolerirati takve razine napetosti.

- Kakvo je njegovo fiziĉko stanje? - upita Bill Walters. -

Umoran je, iscrpljen, ne moţe spavati bez lijekova, a ĉesto ni

oni ne pomaţu. Vidljivo je ostario.

- A njegovo psihiĉko stanje? - upita Morton Stannard. - Vidjeli

ste s koliko napora obavlja normalne poslove - podsjeti ih

Armitage. Svi pogruţeno zakimaju glavama. Gubi se, slabi mu

koncentracija, ĉesto mu zakaţe memorija.

Morton Stannard sućutno zakima glavom, ali njegove oĉi ispod

teških kapaka nisu odavale takve osjećaje. Desetljeće mlaĊi od

Donaldsona i Reeda, ministar obrane, bivši medunarodni bankar

iz New Yorka, bio je kozmopolitski poslovan ĉovjek s

razvijenim ukusom za rafinirana jela, dobra vina i francusko

impresionistiĉko slikarstvo. Neko je vrijeme radio za Svjetski

monetarni fond, gdje je stekao reputaciju vještog i efikasnog

pregovaraĉa, ĉovjeka kod kojega ne pale uvjeravanja, što su

najbolje osjetile zemlje Trećeg svijeta koje su traţi

211

le pozamašne kredite uz male iz;glede za vraćanje duga i koje je

on otpremao praznih ruku.

Kroz protekle dvije godine, Stannard se u Pentagonu potvrdio

kao ĉovjek koji inzistira ~a efikasnosti, uporno zastupajući ideju

da ameriĉki porezni obveznik mora za svaki dolar koji plaća za

obranu dobiti punu protuvrijednost. Takav njegov stav pribavio

mu je mnogo neprijatelja medu vojnom vrhuškom i lobistima

industrije naoruţanja. A onda je došao Nantucket koji je mnogo

toga izmijenio na drugoj obali Potomaca. Stannard se odjednom

našao na istoj strani s industrijom oruţja i vrhovnim štabom, u

opoziciji prema drastiĉnom smanjenju budţeta za obranu.

Dok se Michael Odell u svojoj borbi protiv Nantucketa povodio

za instinktom, Stannardovi su se prioriteti odnosili na udio u

moći i utjecaju unutar vašingtonske hijerarhije i njegova

opozicija Nantucketu nije bila u potpunosti zasnovana na

filozofskim razlozima. Kad je, medutim, bio nadglasan u

kabinetu, na njegovom se licu nije mogao primijetiti ni traĉak

srdţbe; s jednakim je neprobojnim izrazom na licu slušao sada

izvještaj o pogoršanju predsjednikova psiho-fiziĉkog stanja.

- Jadan ĉovjek. Boţe moj, jadan ćovjek - promrmljao je ministar

financija Hubert Reed.

- Dodatni je problem - zakljuĉi psihijatar - što predsjednik nije

demonstrativan, emocionalan ĉovjek. Barem ne prema van.

Iznutra... naravno, svi smo mi emocionalni. Svi normalni ljudi, u

svakom sluĉaju. Medutim, on to sve zatomljuje u sebi, ne viĊe,

ne plaĉe. U sluĉaju prve dame, situacija je drugaĉija; ona nema

dodatni pritisak obaveza i nema toliki otpor prema lijekovima.

Pa ipak, usudio bih se reći da je njezino stanje isto tako loše, ako

ne i gore. To je njezino jedino dijete. Dakako, njezino stanje

takoder utjeĉe na predsjednika.

Kad je dr. Armitage izašao iz dvorane kabineta i vratio se u

rezidenciju, ostavio je za sobom osmoricu duboko zabrinutih

ljudi.

212

Znatiţelja je, više od bilo ĉega Ċrugoga, natjerala Lainga da

dvije veĉeri kasnije ostane u svom uredu u filijali SAIB-e u Jiddi

i konzultira svoj kompjutor. Ono što mu je kompjutor pokazao,

potpuno ga je zapanjilo.

Utaja novca se nastavljala. Obavljene su još ĉetiri transakcije

otkako je on razgovarao s generalnim direktorom, koji je tome

mogao uĉiniti kraj jednim telefonskim razgovorom. Laţni je

raĉun bio nabijen novcem izdvojenim iz saudijskih drţavnih

fondova. Laing je znao da pronevjera nije nepoznata medu

funkcionarima u Saudijskoj Arabiji, ali ove su svote bile

ogromne, dovoljne za financiranje nekog velikog komercijalnog

pothvata - ili pothvata bilo koje druge vrste.

S osjećajem uţasa, Laing je shvatio da i Steve Pyle, ĉovjek

kojega je on poštovao, mora biti u to umiješan. To ne bi bilo

prvi put da jedan direktor banke pokaţe takve sklonosti. Ali ipak

je to bio šok. I kad samo pomisli da je sa svojim nalazima otišao

ravno glavnom krivcu. Ostatak noći Laing je proveo u svom

stanu, nagnut nad svojim malim pisaćim strojem. Srećom, on na

ovaj posao nije bio primljen u New Yorku, nego u Londonu,

gdje je radio za jednu drugu ameriĉku banku kad mu je

Rockman-Queens ponudila posao.

U Londonu je takoder bila uprava za Evropu i Srednji istok,

najvaţnije sjedište banke izvan New Yorka i tu se nalazio glavni

knjigovodstveni odsjek za prekomorske poslove. Laing je znao

što mu je duţnost; poslao je šefu tog odsjeka svoj izvještaj,

priloţivši ĉetiri kompjutorske liste kao dokaz svojih tvrdnji.

Da je Laing bio samo malo pametniji, poslao bi taj paketić

obiĉnom poštom. Ali pošta je bila spora i nije baš uvijek bila

pouzdana. Stoga je Laing svoje pismo ubacio u banĉinu »vreću«

koja je obiĉno u pratnji kurira odlazila iz Jidde direktno u

London. To je bila normalna procedura. MeĊutim, nakon

njegovog posjeta Riyadu prije tjedan dana, generalni direktor

izriĉito je naredio da sve pošiljke iz Jidde moraju ići preko

Riyada. Idućeg dana, Steve Pyle je pregledao pošiljke za

London, izvukao Laingov izvještaj, vratio »vreću« kuriru i rekao

mu da nastavi put, te je zatim vrlo briţljivo proĉitao što

213

je Laing napisao u svom pismu. Kad je završio s ĉitanjen

dohvatio je telefon i okrenuo jedan broj u Riyadu.

- Pukovniĉe Easterhouse, pojavio se jedan problen Mislim da

bismo se trebali sastati.

Na obje strane Atlantika mediji su rekli sve što se mogl~ reći,

ponovili su to mnogo puta, ali bujica rijeĉi nije prestaja la.

Struĉnjaci svake vrste, od profesora psihijatrije do spiriti~ tiĉkih

medija, nudili su policiji svoje analize i savjete. Spiri tistiĉki

struĉnjaci razgovarali su sa svijetom duhova - pre~ kamerama - i

primili ĉitav niz, mahom protuslovnih poruka Neprekidno su

stizale ponude za plaćanje otkupnine, bez ob zira na visinu

iznosa, kako od pojedinaca, tako i od bogatil fundacija.

Propovjednici koji su imali svoje emisije na televi ziji, govorili

su samo o Simonu Cormacku; pred crkvama katedralama

odrţavale su se vigilije i zajedniĉke molitve za spas djeĉaka.

Svi koji su na sebe ţeljeli skrenuti paţnju javnosti, doĉe kali su

svoju šansu. Nekoliko stotina ljudi ponudilo se da za mijeni

Simona Cormacka, znajući da ništa ne riskiraju jer ot miĉari to

nikad neće prihvatiti. Desetog dana nakon Zackov~ prvog

poziva, u nekim ameriĉkim emisijama zazvuĉala je jed na nova

nota.

Jedan evangelist iz Teksasa, ĉija je crkva primila velik i

neoĉekivan novĉani prilog od jedne naftne korporacije tvrdio je

da mu je boţansko nadahnuće poslalo viziju. Napad na Simona

Cormacka, a time i na njegova oca, ameriĉkog predsjednika pa

prema tome i na Sjedinjene Ameriĉke Drţa~ ve, izvršili su

komunisti. O tom uopće nije bilo dvojbe. Bo~ ţansku poruku

zapazila je nacionalna televizijska mreţa i u nedostatku boljih

vijesti, nakratko je upotrijebila. Ispaljeni su prvi hici plana

Crockett, posijano je prvo sjeme sumnje

Bez onog svog strogog kostima, koji nije obukla otkaka su došli

u stan, specijalni agent Sam Somerville bila je upad~ ljivo

privlaĉna ţena. Sam je dva puta u karijeri upotrijebila svoju

ljepotu kao pomoćno sredstvo za rješavanje nekog slu~

214

ĉaja. Jednom je navela jednog visokop sluţbenika Pentagona da

joj ponudi sastanak, izašla je s njim nekoliko puta i na kraju

odglumila kako se onesvijestila od pića u njegovu stanu.

Zavaran njezinom glumom, ĉovjek je u njezinoj prisutnosti

obavio krajnje kompromitirajući telefonski razgovor koji je

dokazao da on »namješta«. ugovore odreĊenim proizvoĊaĉima

oruţja i uzima postotak od njihove zarade.

Jednom drugom prigodom prihvatila je poziv na veĉeru jednog

od mafijaških šefova i dok je sjedila u njegovoj limuzini, sakrila

je mikrofon u procijep izmeĊu naslona i sjedala. Zahvaljujući

tom mikrofonu, Biro je saznao dovoljno da uhapsi tog ĉovjeka

zbog kršenja nekoliko federalnih zakona.

Kevin Brown bio je i te kako svjestan ovih njezinih kvaliteta

kad je baš nju odabrao da za FBI prati tog pregovaraĉa, na ĉijem

je odlasku u London toliko inzistirala Bijela kuća. Brown se

nadao da Quinn, poput nekih drugih muškaraca prije njega, neće

moći odoljeti njezinoj ljepoti pa će, oslabljen sklonošću,

povjeriti Somervilleovoj neke svoje skrivene misli i namjere,

koje mikrofoni ne mogu uhvatiti.

Medutim, nije raĉunao s time da bi se moglo dogoditi i obratno.

Jedanaeste veĉeri, njih su se dvoje susreli u uskom hodniku

kensingtonskog stana koji je iz kupaonice vodio u dnevnu sobu.

Jedva je bilo dovoljno mjesta da se mimoiĊu. Potaknuta

iznenadnim impulsom, Sam Somerville ovije Quinnu ruke oko

vrata i poljubi ga u usta. Već se tjedan dana nakanjivala da to

uĉini. Nije bila razoĉarana, ni odbijena; iznenadila se kako je

ţeljno Quinn uzvratio poljubac.

Zagrljaj je potrajao nekoliko minuta, dok je za to vrijeme

McCrea, ništa ne sluteći, petljao s tavom u kuhinji iza dnevne

sobe. Quinnova košĉata, suncem opaljena ruka milovala je

njezinu sjajnu plavu kosu. Sam osjeti kako napetost i iscrplje-

nost nestaju pod njegovim dodirom.

- Koliko još, Quinne? - šapnula je.

- Još malo - promrmlja on. - Još nekoliko dana, ako sve bude

išlo kako treba. Tjedan dana najviše.

Kad su se vratili u dnevnu sobu i McCrea ih pozvao na veĉeru,

ništa na njima nije primijetio.

215

Pukovnik Easterhouse šepajući je prešao preko debelo~ tepiha u

uredu Stevea Pylea i zagledao se kroz prozor, osta vivši za

sobom na stoliću za kavu izvještaj Andya Lainga. Py le ga je

motrio sa zabrinutim izrazom na licu.

- Bojim se da taj mladi ćovjek moţe nanijeti velike šteti

interesima naše zemlje u Saudijskoj Arabiji - tiho reĉe Eas

terhouse. - Nenamjerno, dakako. Siguran sam da je on sav jestan

mladić. Ipak... _

U sebi je pukovnik bio mnogo više zabrinut nego što je tc

pokazivao. Njegov plan za rušenje i masakr kraljevske kuće

Sa'oud bio je negdje na polovici pripremne faze i ovakva ga je

stvar lako mogla omesti.

Imam šiitskih fundamentalista još se uvijek skrivao, ali je sada

bio siguran od policije, jer je ĉitav njegov dosje u središ~ njem

kompjutoru bio izbrisan, što je znaĉilo da su izbrisani i sve

njegove moguće »veze«, prijatelji, pristalice i moguća skrovišta.

Veza izmeĊu imama i Easterhousea odrţavala se preko jednog

fanatika iz redova vjerske policije Mutawain. Regrutiranje meĊu

šiitima dobro je napredovalo, a revnim je dobrovoljcima reĉeno

samo da se priprave za ĉin kojim će izraziti odanost imamu, a

time i Allahu, ĉin koji će im donijeti vjeĉnu slavu.

Izgradnja novog stadiona bliţila se završetku u predvidenom

roku. Golema vrata, prozore, postrane izlaze i ventilacijski

sistem kontrolirao je središnji kompjutor koji je programirao

Easterhouse. Planovi za pustinjske manevre, koji su trebali

povući glavninu redovne vojske, tako da u noći odrţavanja

generalne probe bude što dalje od glavnog grada, takoder su

dobro napredovali. Jedan Egipćanin, general-major i dvojica

Palestinaca, oruţara, potplaćeni od pukovnika Easterhousea, bili

su spremni na dan generalne probe zamijeniti ispravnu municiju

kraljevske garde za neispravnu.

Ameriĉki automatski pištolji Piccolo, zajedno s magazinima i

municijom, trebali su stići brodom odmah poslije Nove godine, a

Easterhouse je već osigurao mjesto na kojem će ih pohraniti i

gdje će biti pripremljeni za uporabu, prije nego što ih podijele

šiitima. Kao što je bio obećao Cyrusu Milleru,

216

Rasterhouseu su ameriĉki dolari bili potrebni samo za plaćanje

raĉuna izvan zemlje. Sve raĉune unutar zemlje plaćao je u

riyalima.

To, meĊutim, nije bilo ono što je Easterhouse ispriĉao Pyleu.

Generalni direktor SAIB-e već je bio ĉuo za Easterhousea i

njegov zavidno utjecajan poloţaj kod kraljevske obitelji, te se

osjetio silno polaskanim kad ga je, prije dva mjeseca, pukovnik

pozvao na veĉeru. A kad mu je Easterhouse pokazao vrlo dobar

falsifikat legitimacije agenta CIA-e, Pyle je bio duboko

impresioniran. Tko bi pomislio da taj ĉovjek nije unajmljeni

struĉnjak za kompjutore, nego agent svoje vlade, a Steve Pyle je

jedini koji to zna.

- Postoje neke glasine o planovima za obaranje kraljevske kuće -

ozbiljno mu je povjerio Easterhouse. - Mi smo to saznali i

obavijestili smo kralje Fahda. Njegovo Veliĉanstvo sloţilo se da

njegove snage sigurnosti suraduju s kompanijom na

raskrinkavanju urotnika.

Pyle je zinuo od zaprepaštenja i prestao jesti. Pa ipak, sve je to

bilo sasvim moguće.

- Kao što znate, u ovoj zemlji sve se moţe kupiti za novac,

ukljućujući i informacije. Zato nam je sad potreban novac, a ne

moţemo ga uzeti iz fondova snaga sigurnosti jer moţda ima

urotnika i u policiji. Vi poznajete princa Abdula?

Pyle je kimnuo glavom. Kraljev roĊak, ministar za javne radove.

- Njega je kralj odredio da direktno suraduje sa mnom - reĉe

pukovnik. - Princ se sloţio da taj novi fond koji nam je obojici

potreban kako bismo prodrli u urotniĉku mreţu odvojimo iz

njegovog budţeta. Mislim da ne moram posebno spominjati

kako je najvišim krugovima u Washingtonu neobiĉno stalo do

toga da se ništa ne dogodi ovoj, nama vrlo prijateljskoj vladi.

I tako je banka, preko samo jednog, priliĉno lakovjernog

rukovodioca, pristala sudjelovati u stvaranju fonda. Medutim,

ono što je Easterhouse stvarno uĉinio bilo je slijedeće: ušao je u

raĉunovodstveni kompjutor Ministarstva za javne radove - koji

je on osobno programirao - i unio je ĉetiri nove instrukcije.

217

Jedna je instrukcija traţila da kompjutor ministarstva obavijesti

njegov vlastiti terminal svakiput kad ministarstvo izda nalog za

isplatu nekog raĉuna. Ministarstvo je mjeseĉno isplaćivalo

goleme svote: sa~o na podruĉju Jidde, ministarstvo je

financiralo izgradnju cesta, škola, bolnica, luka, sportskih

stadiona, mostova, nadvoţnjaka, stanova i stambenih ĉetvrti.

Druga je instrukcija glasila da kompjutor doda 10 posto na

svaku isplatu, ali da tih 10 posto prebaci na njegov vlastiti,

šifrirani raćun u filijali banke u Jiddi. Treća i ĉetvrta instrukcija

imale su zaštitnu funkciju: ukoliko bi ministarstvo ikad zatraţilo

ukupni saldo na svom raĉunu u SAIB-i, njihov vlastiti

kompjutor oĉitao bi im stvarni saldo plus 10 posto. Napokon,

ukoliko bi netko poĉeo kompjutoru postavljati direktna pitanja,

kompjutor bi zanijekao da bilo što o tome zna i izbrisao bi svoju

memoriju. Do sada se na Easterhouseovom raĉunu sakupila

svota od ĉetiri milijarde riyala. '

Laingovu je pozornost privukla neobiĉna ĉinjenica da je

svakiput kad je SAIB, po nalogu ministarstva, izvršila kreditni

transfer nekoj od gradevinskih tvrtki, toĉno 10 posto te svote

odlazilo s raĉuna ministarstva na jedan šifrirani raĉun u istoj

banci.

Easterhouseova je prijevara bila jednostavno varijacija ta-

kozvane »ĉetvrte blagajne« i bit će otkrivena tek prilikom go-

dišnje revizije idućeg proljeća. Prijevara se temeljila na priĉi o

jednom vlasniku bara u Americi koji je poĉeo vjerovati da

unatoĉ tome što je bar uvijek pun, dnevno ubire 25% manje od

onoga što bi trebao ubrati. Unajmio je najboljeg privatnog

detektiva, koji se smjestio u sobi iznad bara, izbušio rupu u podu

i preleţao tjedan dana potrbuške, motreći bar ispod sebe. Nakon

tjedan dana motrenja, podnio je vlasniku izvještaj: - Ţao mi je

što vas moram razoĉarati, ali vaše je osoblje pošteno. Sav novac

koji prijeĊe tezgu bara, do posljednjeg novĉića, odlazi u jednu

od vaše ĉetiri blagajne. - - Kako to mislite, ĉetiri? - upitao je

vlasnik bara. - Ja sam postavio samo tri.

- Nitko tom mladiću ne ţeli ništa loše - reĉe Easterhou

218

se - ali ako on misli nastaviti pisati .izvještaje, ako ne bude htio

šutjeti, zar ne bi bilo pametnije da ga ponovno vratite u London?

- To neće baš tako lako ići. Mogao bi se pobuniti - reĉe Pyle.

- On sigurno vjeruje da je ovo pismo stiglo u London odvrati

Easterhouse. - Ako ga sad London pozove, a vi mu to moţete

tako prikazati, poći će mirno kao jagnje. Londonu moţete samo

reći da traţite njegov premještaj. Razlozi: nije se snašao ovdje,

bio je grub prema osoblju i negativno je utjecao na moral svojih

kolega. Sve to moţete dokazati, imate dokaz u rukama. Ako on

u Londonu poĉne iznositi iste optuţbe, samo će dokazati vaše

navode.

Pyle je bio oduševljen. Pukovnik je uzeo u obzir svaku

eventualnost.

Quinn je bio dovoljno iskusan da zna kako u njegovoj spavaćoj

sobi nije postavljen jedan, nego dva mikrofona. Trebalo mu je

sat vremena da pronaĊe prvi i još jedan da uĊe u trag drugom.

Velika mjedena stolna lampa imala je u postolju izbušenu rupicu

od jednog milimetra. Nije bilo nikakvog razloga za tu rupicu jer

su ţice ulazile kroz otvor sa strane. Rupica se nalazila toĉno

ispod tog mjesta. Quinn je uzeo kaugumu - iz paketića koji mu

je za let preko Atlantika dao potpredsjednik Odell - ţvakao ju je

nekoliko minuta i zatim je ĉvrsto utisnuo u izbušeni otvor.

U podrumu ambasade, deţurni ELOB za pultom okrenuo se

nakon nekoliko minuta i pozvao jednog od agenata FBI-a.

Ubrzo potom, Brown i Collins uĊu u sobu za prisluškivanje.

- Jedan od mikrofona u spavaćoj sobi upravo je zanijemio - reće

im inţenjer. - Onaj u podnoţju stolne lampe. Indikator pokazuje

kvar.

- Mehaniĉki kvar? - upita Collins. Usprkos garancijama

proizvoĊaĉa, tehnologija bi povremeno zakazala.

- Moţe biti - odgovori ELOB. - Nemam naĉina da to tpĉno

ustanovim. Ĉini se kao da je u redu. Ali razina prijema zvuka

praktiĉki je na nuli.

219

- Da ga nije otkrio? -, upita Brown. - Moţda ga je šao i gurnuo

nešto u njega? Taj je kuĉkin sin premazan s~ mastima.

- Moţda je to - reĉe inţenjer. - Hoćete da odemo mo?

- Ne - odgovori Collins. - On ionako nikad ništa govori u

spavaćoj sobi. Samo leţi i razmišlja. Uostalom, tao nam je još

onaj drugi, u utiĉnici na zidu_

Te noći, dvanaeste otkako je Zack prvi put nazvao, S je došla u

Quinnovu sobu, koja se nalazila na suprotnom 1 ju stana od one,

u kojoj je spavao McCrea. Vrata su škljoc la kad ih je otvorila.

- Što je to bilo? - upita jedan od agenata FBI-a koj deţurao

pokraj inţenjera. Tehniĉar slegne ramenima.

- Quinnova spavaća soba. Kvaka na vratima, proz Moţda je

otišao na zahod. Ili mu treba svjeţeg zraka. Ne nikakvih

glasova, vidite?

Quinn je leţao na krevetu, tih, s ugašenim svjetlima. Sc je

osvjetljavao jedino odraz uliĉnih svjetiljki. Leţao je gotc

nepomiĉno i zurio u strop, a na sebi je imao samo sarc obavijen

oko bedara. Kad je ĉuo vrata, okrenuo je gla Sam je šutke stajala

na vratima. Ona je takoĊer znala za m rofone. Znala je i to da ih

u njezinoj sobi nema, ali je njezi soba bila odmah do

McCreaove.

Quinn spusti noge na pod, pritegne sarong ĉvršće a struka i stavi

prst na usta, pokazujući joj da šuti. Ustao je' šumno s kreveta,

uzeo svoj mali magnetofon sa stolića uz k vet, ukljuĉio ga i

poloţio pokraj jedne utiĉnice u drvenoj i lati, dva metra od

kreveta.

Krećući se još uvijek oprezno i bez šuma, uzeo je jed naslonjaĉ

koji je stajao u kutu sobe, preokrenuo ga i posta~ iznad

magnetofona, a zatim jastucima popunio praznine ruĉica

naslonjaĉa do zida.

Naslonjaĉ je tvorio ĉetiri strane šuplje kutije, dok su p ostale

dvije strane tvorili pod i zid. Unutar kutije leţao magnetofon.

- Sad moţemo govoriti - promrmljao je Quinn.

220

- Nisam zato došla - prošapće Sam i pruţi ruke prema njemu.

Quinn je podigne u naruĉje i odnese je do kreveta. Ona se naĉas

uspravi u krevetu i svuĉe svoju svilenu spavaćicu. Quinn legne

do nje. Deset minuta kasnije, postali su ljubavnici.

U podrumu ambasade, inţenjer i dvojica agenata FBI-a dokono

su slušali zvukove koji su dopirali iz utiĉnice, udaljene preko tri

kilometra.

- Gotov je - reĉe inţenjer. Trojica ljudi slušalo je ujednaĉeno,

ritmiĉno disanje ĉovjeka u dubokom snu, snimljeno protekle

noći kad je Quinn ostavio magnetofon na svom jastuku. Brown i

Seymour navrate u sobu za prisluškivanje. Ništa se nije

oĉekivalo te noći, Zack je nazvao u šest sati popodne, u vrijeme

guţve, kad su se ljudi vraćali s posla, s kolodvora u Bedfordu.

Nitko ga nije uspio primijetiti.

- Ne shvaćam kako taj ĉovjek moţe tako spavati kad se već

danima nalazi pod stresom - reĉe Patrick Seymour. Ja već dva

tjedna jedva uspijevam malo pridrijemati i već se pitam hoću li

ikad više moći pošteno zaspati. Mora da ima ţivce debele kao

klavirske ţice.

Inţenjer kimne glavom i zijevne. Njegov posao za kompaniju u

Britaniji i Evropi obiĉno nije zahtijevao mnogo noćnog rada,

pogotovo ne ovako u nizu, iz noći u noć.

- Mhmmm, u svakom sluĉaju dao bih ne znam što da sam sad na

njegovom mjestu.

Brown se okrene bez rijeĉi i vrati u ured koji je bio preureden u

njegovu sobu. Već je gotovo ĉetrnaest dana proveo u ovom

prokletom gradu i iz dana u dan, sve je više bio uvjeren da se

britanska policija ne miĉe s mjesta, a taj Quinn izvodi nekakvu

svoju igru s tim štakorom, kojega bi jednostavno trebalo

utamaniti. Pa, Quinn i njegovi britanski frendovi mogu i dalje

sjediti na svojoj kolektivnoj guzici dok se pakao ne ohladi; što

se njega tiĉe, njegovom je strpljenju došao kraj. Odluĉio je

ujutro okupiti oko sebe svoju ekipu i iskušati da li bi malo

staromodnog detektivskog rada moglo dovesti do nekog traga.

Ne bi bilo prvi put da je slavna policija previdjela neki sitan

detalj.

221

OSMO POCiLAVLJE

Quinn i Sam ostali su gotovo tri sata u zagrljaju, naizmjeniĉno

vodeći ljubav i tiho razgovarajući. Ona je govorila više od njega,

uglavnom o sebi i o svojoj karijeri u Birou. Takoder je upozorila

Quinna na osornog Kevina Browna, koji je nju odabrao za ovaj

zadatak i koji je s ekipom od osam agenata došao u London da

»drţi stvari na oku«.

Na kraju je utonula u dubok san bez snova - prvi put je tako

dobro spavala u ovih ĉetrnaest dana - kad ju je Quinn gurkanjem

probudio.

- Vrpca traje samo tri sata - šapnuo je. - Isteći će kroz petnaest

minuta.

Ona ga još jednom poljubi, navuĉe spavaćicu i na prstima se

vrati u svoju sobu. Quinri oprezno odmakne naslonjaĉ, zastenje

nekoliko puta prema mikrofonu u zidu, iskljuĉi magnetofon,

okrene se više puta u krevetu i uistinu zaspe. Na Grosvenor

Squareu su ĉuli zvukove ĉovjeka koji u snu mijenja poloţaj,

namješta se u krevetu i nastavlja spavati. Inţenjer i dvojica

agenata bace pogled prema pultu, zatim se vrate kartanju.

Zack je nazvao u pola deset. Glas mu je zvuĉao oštro i ne-

prijateljski, više nego prethodnog dana; bio je to glas ĉovjeka

ĉiji su se ţivci istanjili, ĉovjeka koji osjeća rastući pritisak i koji

je odluĉio da i sam pojaĉa pritisak.

- U redu, gade, sad slušaj. Dosta mi je tvog brbljanja. Pristat ću

na tih tvojih dva milijuna dolara, ali to je sve. Ako zatraţiš samo

još jedan ustupak, poslat ću ti jedan ili dva prsta ... uzet ću ĉekić

i dlijeto i obradit ću tom malom jebivjetru desnu ruku. Pa da

vidimo što će ti nakon toga reći Washington ...

222

- Smiri se, Zack - iskreno ga zamoli Quinn. - Dobio si igru.

Pobijedio si. Noćas sam im rekao neka izvole iskrcati dva

milijuna dolara ili ja diţem ruke. Isuse, misliš da si samo ti

umoran? Ja se ~uopće ne usuĊujem, spavati, za sluĉaj da ti

nazoveš ...

Zacka je izgleda primirila pomisao da su nekome drugome ţivci

u još gorem stanju od njegovih.

- Još nešto - zareţao je. - Neću novac. Neću novĉanice. Vi ćete

gadovi sigurno pokušati staviti odašiljaĉ u kovĉeţić. Hoću

dijamante. Ovako ćete uĉiniti ...

Govorio je još deset sekunda i zatim prekinuo vezu. Quinn nije

pravio bilješke. Za to nije bilo potrebe. Sve je bilo snimljeno.

Ustanovljeno je da Zack zove iz jedne od tri javne govornice na

trgu u Saffron Waldenu, trgovištu u zapadnom Essexu, nedaleko

autoputa Mll od Londona do Cambridgea. Policajcu u civilu

trebalo je tri minute da stigne do govornica, ali sve tri su bile

prazne. Zack se izgubio medu prolaznicima.

U to je vrijeme Andy Laing ruĉao u kantini za rukovodeće

kadrove filijale SAIB-e u Jiddi. S njim je za stolom sjedio

njegov prijatelj i kolega, Pakistanac, gospodin Amin.

- Priliĉno sam zbunjen, prijatelju - reĉe mladi Pakistanac. - Što

se to doga8a?

- Ja ništa ne znam - reĉe Laing. - Reci.

- Znaš da svakog dana ide pošta odavde za London? Ja sam

poslao jedno hitno pismo u London, s nekim dokumentima u

prilogu. Trebao sam hitan odgovor. Kad ću ga dobiti, pitao sam

se. Zašto još ništa nije stiglo? Pitao sam u otpremi zašto nema

mog odgovora. Rekli su mi nešto vrlo ĉudno.

Laing odloţi viljušku i noţ. - Što su ti rekli, stari?

- Rekli su mi da sva pošta kasni. Sve pošiljke koje odavde idu za

London, zadrţavaju se jedan dan u upravi u Riyadu i tek drugi

dan idu u London.

Laing odjednom izgubi apetit. Osjećao je nešto u ţelucu, ali to

nije bila glad.

223

- Što su ti rekli, otkad to traje? - Oko tjedan dana, ĉini mi se.

Laing izade iz kantine i vrati se u svoju sobu. Na stolu ga je

ĉekala poruka od direktora ~lijale, gospodina Al-Harouna.

Gospodin Pyle ţeli da doĊe k njemu u Riyad bez odlaganja.

Uspio je uhvatiti popodnevni avion. Na putu do Riyada gorko je

razmišljao o svojoj gluposti. Dakako, lako je naknadno biti

pametan, ali da je samo poslao pismo redovnom poštom...

Naslovio ga je na glavnog raĉunovoĊu osobno i tako adresirano

pismo, te njegov prepoznatljiv rukopis, morali su upasti Pyleu u

oĉi ĉim je rasprostro pisma po stolu. Uveli su ga u Pyleov ured

nekoliko minuta nakon što je banka za taj dan zatvorila vrata.

Nigel Cramer je navratio do Quinna u pauzi za ruĉak, po

londonskom vremenu.

- Zakljuĉili ste pregovore na dva milijuna dolara - reĉe. Quinn

kimne.

- Ĉestitam - reĉe Cramer. - Trinaest dana nije ništa za ovakve

pregovore. Usput reĉeno, moj psihijatar je slušao jutrošnji

razgovor. On smatra da je ĉovjek ozbiljan i vrlo vjerojatno pod

velikim pritiskom da što prije obavi razmjenu.

- Morat će se strpjeti još nekoliko dana - reĉe Quinn. - Svi ćemo

se morati strpjeti. Ĉuli ste da traţi dijamante umjesto novĉanica.

Potrajat će nešto vremena dok ih skupe. Jeste li nešto otkrili u

vezi sa skloništem?

Cramer zatrese glavom.

- Ništa, bojim se. Provjerili smo sve iznajmljene stanove i kuće.

Ili to uopće nije stambeni objekt, ili su kupili to prokleto

sklonište. Ili su ga posudili.

- Nema nikakve šanse da provjerite kupljene stanove i kuće? -

upita Quinn.

- Bojim se da nema. Toga jednostavno ima previše ovdje u

jugoistoĉnoj Engleskoj. Postoji tisuće i tisuće stanova u

vlasništvu stranaca, stranih korporacija ili kompanija, koji su

kupnju obavili preko zastupnika: advokata, banaka, i tako dalje.

Kao, naprimjer, ovaj stan.

224

T

Ova je packa bila upućena Lou Collinsu i CIA-i, koji su slušali

razgovor.

- Nego, razgovarao sam s jednim našim ĉovjekom u Hatton

Gardenu. On je nazvao nekog svog poznatog iz krugova

trgovaca dijamantima. Bez obzira tko je on, Zack mnogo zna o

dijamantima. Ili netko od njegovih pomagaĉa. Ono što je traţio

lako se moţe plasirati i prodati. I ne teţi mnogo. Otprilike jedan

kilogram, moţda nešto malo više. Jeste li razmišljali o naĉinu

razmjene?

- Naravno - odgovori Quinn. - Htio bih to sam obaviti. Ali neću

nikakve skrivene mikrofone i odašiljaĉe, oni su ionako

vjerojatno mislili na to. Mislim da neće dovesti Simona na

sastanak, prema tome još uvijek bi mogao stradati, ako oni

otkriju neke trikove.

- Ne brinite se, gospodine Quinn. Jasno, mi bismo ih rado

zgrabili, ali prihvaćam vaše argumente. S naše strane neće biti

nikakvih trikova, nikakvih pokušaja izigravanja heroja.

- Hvala - reĉe Quinn. Rukovali su se i predstavnik ScotlanĊ

Yarda ode da u jedan sat podnese izvještaj komisiji COBRA.

Kevin Brown proveo je jutro zatvoren u svojoj sobi ispod

ambasade. Kad su se otvorile trgovine, poslao je dva svoja

ĉovjeka s popisom stvari koje mu trebaju kupiti: jednu vrlo

preciznu kartu podruĉja sjeverno od Londona u krugu polumjera

osamdeset kilometara, odgovarajući komad prozirne plastike,

ĉiode za oznake na karti, flomastere raznih boja. Zatim je okupio

svoje detektive i raširio plastiku preko karte.

- O. K. Da viĊimo sad te govornice iz kojih je taj štakor nazivao.

Chuck, ĉitaj naglas, jednu po jednu.

Chuck Moxon pogleda listu.

- Prvi poziv, Hitchin, Hertfordshire.

- O. K. Imam ga, Hitchin ... toĉno tu. - Jedna je ĉioda zabodena

u Hitchin.

Zack je nazvao osam puta u trinaest dana - deveti je poziv tek

trebao stići. Jedna po jedna, ĉiode su zabadane u mjesta odakle

su stizali pozivi. Nekoliko minuta prije deset

225

sati, jedan od dvojice agenata koji su deţurali u sobi za pri-

sluškivanje, proviri kroz vrata:

- Upravo je ponovno nazvao. Prijeti se da će Simonu otkinuti

prste dlijetom.

- Proklet bio - prekune Brown. - Ta će budala Quinn sve

zabrljati. Znao sam da će tako biti. Odakle je nazvao? - Iz nekog

mjesta koje se zove Saffron Walden - odgovori mladić.

Kad je svih devet ĉioda bilo na mjestu, Browii ocrta perimetar

podruĉja koje su one ograniĉavale. Linija je bila izlomljena,

zalazila je u pet pokrajina. Zatim Brown uzme ravnalo i poveţe

suprotne toĉke. U pribliţnom središtu ukaţe se mreţa iskriţanih

linija. Najudaljenija toĉka na jugoistoku bio je Great Dunmow, u

Essexu; na sjeveru je to bio St. Neots, Cambridgeshire i na

zapadu Milton Keynes, Buckinghamshire.

- Linije se najgušće kriţaju na ovom podruĉju - pokaţe Brown

prstom - neznatno istoĉnije od Biggleswadea, Bedfordshire. Ni

jedan poziv nije došao s tog podruĉja. Zašto?

- Previše blizu bazi? - dobaci jedan od agenata.

- Moţda, sinko, moţda. Gledajte, hoću da uzmete ova dva

pokrajinska gradića, Biggleswade i Sandy, dva najbliţa

geografskom središtu mreţe. Otidite tamo i posjetite sve po-

srednike za prodaju nekretnina koji imaju urede u ta dva grada.

Pretvarajte se kao da ste mogući klijenti, kao da ţelite iznajmiti

neku izdvojenu kuću jer toboţe pišete knjigu ili tako nešto.

Dobro slušajte što će vam oni reći - moţda spomenu neku kuću

koja će ubrzo biti slobodna ili kako bi imali idealnu kuću za vas

da ste došli prije tri mjeseca, ali su je iznajmili nekome

drugome. Shvaćate?

Svi su zakimali glavama.

- Moţda bismo trebali reći gospodinu Seymouru kamo idemo? -

upita Moxon. - Mislim, moţda je Scotland Yard već istraţio to

podrućje.

- Gospodina Seymoura prepustite meni - umiri ih Brown. - Nas

dvojica se odliĉno slaţemo. A što se tiĉe bobija, moţda su bili

tamo i sluĉajno nešto previdjeli. Jednostavno, idemo provjeriti.

226

Steve Pyle je pozdravio Lainga, trudeći se da odglumi uo-

biĉajenu srdaĉnost.

- A ... ovaj ... Andy, pozvao sam te zato što sam iz Londona

dobio obavijest da bi te htjeli vidjeti. Moţda te ĉeka

unapredenje.

- Sigurno - odvrati Laing. - A da taj poziv iz Londona nema

neke veze s izvještajem koji sam im ja posalo, a koji nikad nisu

dobili jer je zadrţan ovdje, u ovom uredu?

Pyle prestane izigravati bonhomie.

- U redu. Pametan si, moţda malo previše. Paĉaš se u stvari koje

te se ništa ne tiĉu. Pokušao sam te opomenuti, ali ne, ti si se

morao nastaviti igrati privatnog detektiva. O. K. Razgovarat

ćemo otvoreno. Ja te šaljem natrag u London. Ti se nisi ovdje

uklopio, Laing. Nisi zadovoljio. Ideš natrag. To je sve. Imaš

sedam dana vremena da rašĉistiš svoj pisaći stol. Karta ti je već

rezervirana. Sedam dana od danas.

Da je Andy Laing bio nešto stariji i zreliji, vjerojatno bi

smirenije odigrao svoje karte. Ali bio je Ijut što ĉovjek na tak-

vom poloţaju kao što je bio Pyle krade novac vlastitih klijenata.

Uz to je bio mlad, revan i naivan, i ĉvrsto je vjerovao da će

Pravda pobijediti. Okrenuo se na vratima.

- Sedam dana? Kako biste imali vremena da me ocrnite u

Londonu? Ne dolazi u obzir. Vratit ću se u London, u redu, ali

idem sutra.

Uhvatio je posljednji veĉernji avion za Jiddu. Kad je stigao

tamo, otišao je ravno u banku. Tamo je, u najgornjoj ladici svog

pisaćeg stola drţao pasoš, zajedno s ostalim vaţnim

dokumentima; provale u stanove Evropljana nisu bile baš tako

rijetke u Jiddi i banka je bila sigurnije mjesto. Barem je trebala

biti. U ladici nije bilo pasoša.

Te noći meĊu otmiĉarima je došlo do glasne svade.

- Ne viĉite - prosiktao je Zack u nekoliko navrata. Baissez les

voix, merde.

Znao je da su njegovi ljudi na rubu strpljenja. Uvijek je

riskantno raditi s takvim ljudskim materijalom kao što su oni.

Nakon napetosti i uzbuĊenja otmice, našli su se zatvoreni u

227

kući, noć i dan, pili su pivo iz konzervi koje im je on kupovao

na benzinskim stanicama na autoputu, stalno su morali paziti da

ih netko ne vidi i slušati razne ljude kako zvone i zvone na

vratima, prije nego što bi se napokon okrenuli i otišli. Sve je to

izazivalo ţivĉanu napetost, a oni nisu bili ljudi takvih duhovnih

mogućnosti da bi mogli olakšati napetost ĉitanjem ili

razmišljanjem. Korzikanac je po ĉitav dan slušao francuske

emisije pop glazbe, isprekidane kratkim emisijama vijesti.

Juţnoafrikanac je satima nemuzikalno fućkao, uvijek jednu istu

melodiju, Sarie Marais. Belgijanac je gledao televiziju, iako nije

mogao razumjeti ni rijeĉi. Najviše je volio crtane filmove.

SvaĊa je izbila zbog Zackove odluke da zakljući pregovore s

ĉovjekom koji se zvao Quinn i da ĉitavu stvar okonĉa pri-

hvaćanjem dva milijuna dolara otkupnine.

Korzikanac je bio protiv toga, a buduĉi da su obojica govorili

francuski, Belgijanac je stao na njegovu stranu. Juţnoafrikancu

je svega bilo dosta i kako je ţelio ĉim prije otići kući, slagao se

sa Zackom. Korzikanĉev je glavni argument bio kako bi ovako

mogli izdrţati mjesecima ako treba. Zack je znao da to nije

toĉno, ali je bio svjestan da bi moglo doći do opasne situacije

ako bi im rekao kako se na njima već vide znakovi gubljenja

ţivaca i kako vjerojatno mogu izdrţati još najviše šest ovakvih

dana neaktivnosti i dosade.

Stoga ih je smirivao i govorio im kako su bili sjajni i kako će za

nekoliko dana svi biti bogati. Pomisao na toliki novac smirila je

duhove i prestali su se svadati. Zack je odahnuo; on se bojao da

bi moglo doći do tuĉe. Za razliku od njih, on se nije borio s

dosadom, nego sa stresom. Svakiput kad bi vozio veliki Volvo

po prometnim autocestama, neprekidno je strepio od toga da ga

sluĉajno ne zaustavi policija zbog provjere dokumenata ili da ne

udari u neka druga kola: dovoljan je bio jedan trenutak nepaţnje

da mu se kraj prozora stvori policajac u plavoj kapi i da se

zaĉudi zbog ĉega taj vozaĉ ima na sebi periku i laţne brkove.

Perika i brkovi mogli su proći nezamijećeno na ulici punoj

prolaznika, ali ne i na udaljenosti od deset centimetara.

228

Svakiput kad bi ulazio u jednu od telefonskih govornica, kroz

glavu bi mu prolazile slike onoga što bi se tog puta moglo

dogoditi: od toga da »tragaĉi« brţe nego obiĉno ustanove odakle

naziva pa do toga da se neki policajac u civilu zatekne na samo

nekoliko metara od govornice, te primivši upozorenje preko

walkie-talkiea, priĊe i potapše ga po ramenu. Zack je imao

revolver i bio je spreman na to da ga upotrijebi. Ali ako to uĉini,

morat će ostaviti Volvo, uvijek parkiran nekoliko stotina metara

dalje od govornice, i pokušati pobjeći pješice. Neki idiot meĊu

prolaznicima mogao bi ĉak pokušati da ga obori. Toliko su ga

opsjedale takve misli da bi mu se prevrnuo ţeludac svakiput kad

bi, hodajući prema odabranoj govornici, negdje meĊu

prolaznicima ugledao priliku policajca.

- Odnesi malome veĉeru - rekao je Juţnoafrikancu. Simon

Cormack je već petnaest dana bio u svojoj podrumskoj ćeliji, a

trinaest je dana prošlo otkako je odgovorio na pitanje o teti

Emily i tako saznao da ga njegov otac pokušava izvući. Shvaćao

je sada kako mora biti zatvorenicima u samici i ĉudio se kako

netko moţe izdrţati mjesece, ĉak i godine takvog zatoĉeništva.

U zatvorima na Zapadu, zatvorenici u samicama barem imaju

papir i olovku, knjige, katkad i televiziju, nešto ĉime se mogu

zaokupiti. On nije imao ništa. Ali Simon nije bio slabić i ĉvrsto

je oĊluĉio da se neće slomiti.

Redovito je vjeţbao, primoravajući se da prevlada zatvoreniĉku

letargiju: desetput dnevno radio je sklekove, a dvanaest puta bi

trĉao u mjestu. Još uvijek je na sebi imao istu trenirku, majicu

gaće i ĉarape, i bio je svjestan da vjerojatno već gadno zaudara.

Paţljivo je upotrebljavao kiblu, pazeći da ne poprska pod i bio je

zahvalan otmiĉarima što su je iznosili svaki drugi dan.

Hrana je bila dosadna, uglavnom prţena ili hladna, ali porcije su

bile obilne. Naravno, nije imao aparat za brijanje, tako da su mu

izrasli rijetki brkovi i brada. Narasla mu je kosa; pokušavao ju je

ĉešljati prstima. Traţio je - i nakon stanovitog vremena dobio -

plastiĉnu kantu hladne vode i

229

spuţvu. Nikad nije mislio da tnogućnost da se opere moţe za

ĉovjeka predstavljati toliku sreću. Svukao se gol, povukao hlaĉe

i gaće do sredine lanca koji mu je bio zabravljen oko noge -

kako ih ne bi smoĉio - i zatim se polijevao i trljao spuţvom od

glave do pete, pokušavajući se što bolje oprati. Osjećao se kao

preporoĊen. Ali nije pokušavao pobjeći. Ne bi mogao rastrgati

lanac, a vrata su bila ĉvrsta i zabravljena s vanjske strane. .

U vrijeme kad ne bi vjeţbao, pokušavao je zaokupiti mozak na

razne druge naĉine: recitirao je svaku pjesmu koje se mogao

sjetiti, zamišljao je da diktira svoju biografiju nekom

nevidljivom stenografu i pokušavao se prisjetiti svega što mu se

ikad dogodilo tijekom dvadeset i jedne godine njegova ţivota. I

mislio je na svoju domovinu, na New Haven, Nantucket, Yale i

Bijelu kuću. Mislio je na mamu i tatu i kako su oni sada; nadao

se da nisu previše zabrinuti, ali znao je da jesu. Kad bi im samo

mogao javiti da je dobro, da se dobro osjeća, s obzirom na... Na

vratima podruma zaĉula su se tri glasna udarca. Simon posegne

za kukuljicom i natakne je na glavu. Veĉera, ili moţda

doruĉak...?

Te iste veĉeri, ali nakon što je Simon Cormack zaspao i dok je

Sam Somerville leţala u Quinnovu naruĉju, a magnetofon disao

u mikrofon u zidu, pet vremenskih zona na zapad, u kasne noćne

sate, sastao se komitet Bijele kuće. Osim uobiĉajenih ĉlanova

kabineta i poglavara drţavnih sluţbi, sastanku su prisustvovali

takoĊer Philip Kelly iz FBI-a i David Weintraub iz CIA-e.

Preslušali su vrpce sa snimkama Zackovih telefonskih razgovora

s Quinnom, slušajući promukao, odsjeĉan ton britanskog

kriminalca i opušteno otezanje Amerikanca koji ga je nastojao

umiriti, kao što su to ĉinili već dva tjedna gotovo svaki dan.

Kad je Zack završio, Hubert Reed je od šoka bio blijed poput

krpe.

- Gospode Boţe - rekao je - dlijeto i ĉekić. To nije ĉovjek, to je

ţivotinja.

230

- Da, to nam je svima jasno - reĉe Odell. - Sad je barem

dogovorena otkupnina. Dva milijuna dolara. U dijamantima. Ima

li nekih prigovora?

- Ni govora - odvrati Jim Donaldson. - To ova zemlja moţe lako

platiti za predsjednikova Sina. Samo sam iznenaĊen da je za to

trebalo dva tjedna.

- Zapravo, to je išlo priliĉno brzo, barem su mi tako rekli - reĉe

Bill Walters, drţavni tuţilac. Don Edmonds iz FBI-a potvrdno

kimne glavom.

- Hoćemo li preslušati ostatak, razgovore u stanu? upita

potpredsjednik Odell.

Nitko to nije smatrao potrebnim.

- Suĉe, što kaţete za ono što je gospodin Cramer iz Scotland

Yarda rekao Quinnu. Kako to komentiraju vaši ljudi? Don

Edmonds dobaci pogled Kellyu, ali odgovori u ime Biroa.

- Naši se ljudi u Quanticu slaţu s britanskim kolegama - reĉe. -

Taj Zack je na rubu ţivaca, on oĉigledno ţeli završiti s tim,

izvršiti razmjenu. Jasno se osjeća napetost u njegovu glasu,

vjerojatno je to razlog zašto se poĉeo prijetiti. Još se u neĉemu

slaţu s londonskom analizom. A to je da je Quinn izgleda uspio

kod te ţivotinje Zacka izazvati neku vrst oprezne simpatije. Ĉini

se da je njegovo nastojanje, za koje mu je trebalo dva tjedna - on

pogleda Jima Donaldsona da sebe predstavi kao momka koji

pokušava pomoći Zacku, a sve nas ostale ovdje i tamo, u

Londonu, kao gadove koji samo stvaraju probleme, postiglo svoj

cilj. Zack sada osjeća stanovito povjerenje prema Quinnu, ali

jedino prema njemu. To bi se moglo pokazati kao bitno u ĉinu

razmjene. Tako barem tvrde glasovni analitiĉari i psihijatri.

- Isuse, kakav posao! Truditi se da zadobiješ povjerenje takvog

ološa! - primijeti Jim Donaldson s glasom punim ga8enja.

David Weintraub, koji je do tada zamišljeno zurio u strop, spusti

pogled na ministra vanjskih poslova. On i njegovi ljudi, mogao

mu je reći ali nije, morali su se ponekad truditi oko isto takvih

odvratnih gadova kao što je Zack, kako bi ovi politiĉari mogli

ostati na svojim visokim poloţajima.

231

- Dobro, narode - reĉe Odell - znaĉi, prihvaćamo pogodbu. Kako

smo sad opet mi na potezu, dajte da to brzo obavimo. Osobno

mislim da je gospodin Quinn vrio dobro obavio svoj posao. Ako

još uspije deĉka vratiti ţiva i zdrava, uvelike će nas zaduţiti. A

sad, dijamanti. Gdje ćemo ih naći?

- U New Yorku - odgovori Weintraub. - New York je centar

trgovine dijamantima u Americi.

- Mortone, ti si iz New Yorka. Imaš li moţda neke diskretne

kontakte s kojima bi se mogao brzo povezati? - upita Odell

bivšeg bankara Mortona Stannarda.

- Naravno - odgovori Stannard. - Kad sam radio za Rockman-

Queens imali smo dosta klijenata koji su se bavili trgovinom

dijamantima. Svi su oni vrlo diskretni, moraju to biti. Hoćeš da

ja to preuzmem na sebe? Tko će to ~nancirati?

- Predsjednik inzistira na tome da on osobno plati otkupninu, ne

pristaje ni na kakvu drugu soluciju - reĉe Odell. - Ali ja ne vidim

razloga da ga sad s tim gnjavimo. Huberte, moţe li drţavna

riznica posuditi tj novac na neko vrijeme, dok predsjednik ne

uspije razriješiti problem sa zakladama?

- Bez problema - odgovori Hubert Reed. - Od mene ćeš dobiti

novac, Mortone.

Ĉlanovi komiteta ustanu. Odell je još morao otići do

predsjednika u rezidenciju.

- Obavi to ĉim prije, Mortone - rekao je. - Neka se sve to završi

za dva do tri dana. Najviše.

Ustvari, potrajat će još punih sedam dana.

Andy Laing je tek ujutro mogao razgovarati s direktorom

filijale, gospodinom Al-Harounom. Ali nije noć proveo

skrštenih ruku.

Kad je Laing zatraţio objašnjenje, gospodin Al-Haroun mu je

odgovorio blagim tonom, punim ispriĉavanja, onako kako to

umiju dobro odgojeni Arapi kad se nadu suoĉeni s nekim srditim

zapadnjakom. On veoma ţali zbog ĉitave te stvari, te

nedvojbeno nesretne situacije, rješenje koje leţi u

232

rukama milostivog Allaha; ništa mu ne moţe priĉiniti veće

zadovoljstvo nego da vrati gospodinu Laingu njegov pasoš, koji

je uzeo na ĉuvanje po izriĉitom nalogu gospodina Pylea. Na to

je otišao do svog sefa i tankim, smeĊim prstima izvukao zeleni

ameriĉki pasoš, te ga pre8ao Laingu.

Kad je ponovno imao pasoš u rukama, Laing se malo smirio,

zahvalio se direktoru uljudno na arapskom: - Ashkurak! - i

izišao iz sobe. Tek kad se vratio u svoju sobu, palo mu je na

pamet da pogleda u pasoš.

U Saudijskoj Arabiji strancima je potrebna ne samo ulazna, nego

i izlazna viza. Njegova viza, ranije vaţeća bez vremenskog

ograniĉenja, sada je bila poništena. Peĉat ureda za strance u

Jiddi bio je savršeno autentiĉan. Bez sumnje, pomislio je Laing

gorko, gospodin Al-Haroun ima prijatelja u tom uredu.

Napokon, to je bio naĉin kako su se ovdje sredivale stvari.

Svjestan da sad više nema uzmaka, Andy Laing odluĉi na

prijevaru pobjeći iz zemlje. Sjetio se neĉega što mu je gospodin

Arnin jednom bio rekao.

- Amine, prijatelju moj, nisi li mi jednom spomenuo kako imaš

ovdje, u ureĊu za strance, nekog roĊaka? - upitao ga je.

Amin nije vidio zamku u tom pitanju. - Da, tako je. Bratića.

- A u kojem odsjeku radi?

- Ah, on nije ovdje, prijatelju. On je u Dharramu. Dharram nije

bio blizu Jidde, na Crvenom moru, nego na sasvim drugom kraju

zemlje, na istoku, uz Arapski zaljev. Oko jedanaest sati tog

prijepodneva Andy Laing nazove gospodina Zulfikara Amina u

njegov ured u Dharramu.

- Ovdje Steve Pyle, generalni direktor Investicijske banke

Saudijske Arabije - predstavio se. - Jedan od mojih sluţbenika

trenutno se nalazi u Dharramu zbog nekog posla. Morao bi hitno

još veĉeras odletjeti u Bahrain. Na nesreću, upravo mi je javio

da mu je istekla izlazna viza. Vi znate koliko dugo to moţe

trajati ako se ide normalnim putem... Mislio sam, s obzirorn da

je vaš roĊak kod nas i da ga svi toliko cijenimo... Gospodin

Laing će vam se dostojno zahvaliti...

233

Iskoristivši pauzu za ruĉak, Andy Laing se vrati u svoj stan,

spakuje kovĉege i u tri sata popodne ukrca se u avion za

Dharram. Gospodin Zulfikar Amin ĉekao ga je u svom uredu.

Nova izlazna viza stajala je Lainga dva sata ĉekanja i tisuću

riyala.

Gospodin Al-Haroun primijetio je odsustvo direktora odsjeka za

kredite i marketing negdje u vrijeme kad je Laing poletio za

Dharram. Provjerio je na aerodromu u Jiddi, ali samo na

meĊunarodnim letovima. Tamo nije bilo traga nikakvom

gospodinu Laingu. Zbunjen, gospodin Al-Haroun je nazvao

Riyad. Pyle upita da li bi se moglo sprijeĉiti Lainga da uQe u

bilo koji avion, ĉak i one u unutrašnjem prometu?

- Dragi kolega, bojim se da to ne bi bilo moguće - odgovori Al-

Haroun, kojemu je uvijek bilo krivo kad bi morao nekoga

razoĉarati. - Ali mogu pitati mog prijatelja da li je moţda otišao

s nekom domaćom linijom.

Laingov odlazak u Dharram ustanovljen je upravo u trenutku

kad je on na dharramskom aerodromu prešao saudijsku granicu i

ušao u avion koji će ga prebaciti u susjedni emirat Bahrain.

Tamo je potom bez teškoća prešao u avion British Airwaysa koji

je preko Mauritiusa letio u London. Ne znajući da je Laing uspio

dobiti novu izlaznu vizu, Pyle je priĉekao do idućeg jutra i tek

onda nazvao filijalu SAIB-e u Dharramu, te zatraţio da se

osoblje raspita u gradu i pokuša otkriti što Laing tamo radi.

Potraga je trajala tri dana i nije donijela nikakve rezultate.

Tri dana nakon što je vašingtonski komitet dao nalog ministru

obrane da nabavi dijamante koje je traţio Zack, Stannard je

izvijestio komitet da će izvršenje zadatka potrajati duţe nego što

je oĉekivao. Novac mu je bio stavljen na raspolaganje i s te

strane nije bilo problema.

- Gledajte - rekao je svojim kolegama - ja ništa ne znam o

dijamantima. Medutim, ljudi koje sam angaţirao... radi se o

trojici, vrlo diskretnih ljudi, punih razumijevanja... kaţu mi da se

radi o priliĉno velikom broju kamenĉića.

234

- Taj otmiĉar zahtijeva »mješavinu« nebrušenih, neobradivanih

dijamanata od jedne petine do polovine karata, srednje kvalitete.

Takvi kamenĉići, reĉeno mi je, vrijede izmedu dvjesta pedeset i

trista dolara karat. Za svaku sigurnost, oni su uraĉunali kao

najvišu cijenu 250 dolara. Radi se, naime, o nekih osam tisuća

karata ukupno.

- I u ĉemu je problem? - upita Odell.

- U vremenu - odgovori Morton Stannard. - Ako bi svi bili od

jedne petine karata, to je ĉetrdeset tisuća dijamanata. Od pola

karata, šesnaest tisuća. Budući da on traţi mješavinu raznih

teţina, to je, recimo, dvadeset i pet tisuća kamenĉića. To nije

lako skupiti u tako kratko vrijeme. Troje ljudi kupuje kao ludo, a

pritom još moraju paziti da to rade što neupadljivije.

- Što je onda realno oĉekivati? - upita Brad Johnson. - Kad će

pošiljka biti spremna za slanje?

- Još jedan dan, moţda dva - odgovori ministar obrane.

- Ućini sve što moţeš, Mortone - progunda Odell. Pogodba je

sklopljena. Ne moţemo pustiti deĉka i njegove roditelje da još

dugo ĉekaju.

- Ĉim budu prikupljeni, izvagani i provjereni, dobit ćeš ih -

odgovori Stannard.

Idućeg jutra, Kevina Browna nazvao je u ambasadu jedan od

njegovih agenata.

- Izgleda da smo napipali nešto, šefe - reĉe agent kratko.

- Ne preko telefona, deĉko. Trkom ovamo i reci mi u lice što

imaš.

Agent se vratio u London u podne. Ono što je imao reći bilo je

više nego zanimljivo.

Istoĉno od gradova Biggleswade i Sandy, koji oba leţe uz

autoput A1 iz Londona prema sjeveru, pokrajina Bedfordshire

graniĉi s Cambridgeshireom. Kroz to podruĉje vode samo

sporedne ceste i putovi, nema velikih gradova i najvećim se

dijelom radi o poljoprivrednom zemljištu. U graniĉnom se

235

podruĉju nalazi nekoliko sela koje nose stare engleske nazive

kao Potton, Tadlow, Wrestlingworth i Gamlingay.

Izmedu dvaju od tih sela, izvan glavnog puta, leţi jedna stara

gospodarska kuća, djelomiĉno uništena poţarom, ali s jednim

krilom još uvijek namještenim i pogodnim za stanovanje. Kuća

je smještena usred jedne plitke doline i do nje vodi samo jedan

put.

Prije dva mjeseca, kako je otkrio agent, kuću je iznajmila jedna

mala skupina navodnih »ekoloških fanatika« koji su tvrdili da se

ţele vratiti prirodi i jednostavnom naĉinu ţivota, te da se kane

baviti lonĉarstvom i pletenjem košara.

- Zanimljivo je - zakljuĉi agent - da su najamninu platili u

gotovini, da ih nitko nije vidio kako prodaju te svoje lonĉarske

proizvode, ali imaju dovoljno novaca za dva velika dţipa koji

stoje pokriveni u šupama. I ni sa kim se ne druţe.

- Kako se zove to mjesto? - upita Brown. - Green Meadow

Farm, šefe.

- O. K. Ostalo nam je dovoljno dnevnog svjetla ako poţurimo.

Idemo pogledati tu farmu.

Kad su Kevin Brown i agent parkirali kola na poĉetku prilaznog

puta i krenuli dalje pješice, ostalo je još dva sata do mraka.

Krećući se krajnje oprezno jedan iza drugoga agent je išao prvi -

prilazili su kući, koristeći se stablima kao zaklonom, sve dok

nisu došli do ĉistine iznad udolice. Odatle su puzajući prešli

zadnjih deset metara do ruba uzvišenja i pogledali dole u dolinu.

Kuća je leţala ispod njih, vatrom uništeno krilo crnjelo se u

sumornom svjetlu jesenskog popodneva, a slaba svjetlost, kao

od petrolejke, nazirala se u jednom prozoru drugog krila.

Dok su oni tako leţali i promatrali, neki krupan muškarac izade

iz kuće i ode do jedne od tri šupe. Proveo je unutra deset minuta,

zatim se vratio u kuću. Brown je, s jakim dalekozorom na oĉima,

pregledavao kuću i dvorište. Na prilaznom putu, s njihove lijeve

strane, pojavi se u tom ĉasu jedan japanski dţip, snaţno teretno

vozilo s pogonom na sva ĉetiri kotaĉa. Zaustavio se ispred kuće

i iz njega je izašao jedan muškarac. On se oprezno ogledao oko

sebe, pozorno motreći

236

da li će primijetiti nekakav pokret na rubu doline. Ništa se nije

micalo.

- Dovraga - reĉe Brown. - Crvena kosa, naoĉale. Vozaĉ dţipa

uĊe u kuću i nakon nekoliko sekunda ponovno iziĊe u pratnji

onog krupnog muškarca. Ovog puta je sa njima bio i jedan veliki

pas, Rottweiler. Njih dvojica odu u onu istu šupu, zadrţe se

tamo deset minuta i vrate se do kuće. Krupni muškarac odveze

dţip u jednu drugu šupu i zatvori vrata.

- Lonĉarstvo, da ne bi! - promrmlja Brown. - Oni tu nešto

skrivaju. Nešto ili nekoga. Kladim se da je to naš djeĉak.

Otpuzali su natrag medu drveće, Poĉeo se spuštati sumrak.

- Uzmi pokrivaĉ iz prtljaţnika - reĉe Brown agentu. I ostani

ovdje. Pripazi na njih do jutra. Ja ću s ekipom doći prije izlaska

sunca - ako u ovoj prokletoj zemlji uopće ikad izlazi sunce.

Na drugoj strani doline, ispruţen na grani jednog divovskog

hrasta, nepomiĉno je leţao jedan muškarac, odjeven u specijalno

obojenu uniformu, namijenjenu kamuflaţi. On je, takoder, imao

jaki dalekozor i kroz njega je primijetio pokrete medu stablima,

na suprotnoj strani od svog poloţaja. Kad su Kevin Brown i

njegov agent otpuzali s ruba uzvišice prema šumi, ĉovjek na

hrastu izvuĉe mali radio iz dţepa, te je nekoliko sekunda tiho i

uzbuĊeno govorio u njega. Bio je 28. listopada, devetnaesti dan

otkako je Simon Cormack bio otet i sedamnaesti otkako je Zack

prvi put nazvao stan u Kensingtonu.

Ponovno je nazvao te veĉeri, skrivajući se medu uţurbanom

gomilom u središtu Londona.

- Što se to, dovraga, dogada, Quinne? Prošla su tri dana. - Hej,

smiri se, Zack. Krivi su dijamanti. Zadao si nam gadne

probleme, stari. Takvu hrpu nije lako skupiti. Ne boj se,

pritisnuo sam one u Washingtonu, stvarno sam im utjerao strah

u kosti. Oni ĉine sve što mogu, ali k vragu, Zack, nije to

237

maĉji kašalj skupiti dvadeset pet.tisuća kamenĉića i još da svi

budu dobre kvalitete i da im se ne moţe ući u trag .... za to treba

vremena ...

- Daaa, dobro, samo reci i~ da imaju još dva dana vremena, a

poslije toga će maloga dobiti u vreći. To im reci. I na to je

spustio slušalicu. Struĉnjaci će kasnije reći da su

kod Zacka primjetni znakovi popuštanja ţivaca. Pribliţavao se

toĉci kad će doći u napast da povrijedi djeĉaka, Ċbog osjećaja

frustracije ili zato što će poĉeti misliti da ga na neki naĉin vuku

za nos.

Kevin Brown i njegova ekipa bili su dobri u svom poslu i došli

su naoruţani. Stizali su u parovima; u ĉetiri para, iz jedina ĉetiri

pravca odakle se mogao izvršiti prepad na farmu. Dvojica

agenata išli su svaki s jedne strane prilaznog puta, trĉeći od

zaklona do zaklona. Ostala tri para došla su kroz šumu i spuštala

se niz kosinu polja u potpunoj tišini. Odabrali su vrijeme

neposredno prije zore, kad je svjetlost najvarljivija, kad je

gonjena zvijer najneopreznija, vrijeme lovca.

IznenaĊenje je u potpunosti uspjelo. Chuck Moxon i njegov

partner upali su u sumnjivu šupu. Moxon je prerezao lanac,

njegov partner se iz ĉuĉnja, prevrnuvši se preko glave, ukotrljao

u šupu, uspravivši se nasred prašnjavog poda s otkoĉenim

revolverom u ruci. Osim jednog benzinskog generatora, neĉega

što je izgledalo kao peć za peĉenje opeka i klupe s nizom

staklenih posuda razlićitih oblika, u šupi nije bilo više niĉega. I

nikoga. Ostala šestorica, koji su s Brownom upali u kuću, imali

su više uspjeha.

Dva para agenata uletjela su kroz prozore, izbijajući u naletu

stakla i okvire, doĉekali su se na noge i bez zastajkivanja,

potrĉali na kat do spavaonica.

Brown je s preostalom dvojicom ušao kroz vrata. Razbili su

bravu jednim udarcem teškog malja i upali unutra.

Uz tinjajuću ţeravicu na ognjištu dugaĉke kuhinje, spavao je u

stolici onaj krupan muškarac. On je trebao drţati straţu preko

noći, ali su ga svladali umor i dosada. Kad je ĉuo tresak na

ulaznim vratima, skoĉio je iz stolice i posegnuo

238

za saĉmaricom koja je leţala na grubo izdjeljanom stolu od

borovine. Zamalo je uspio. Povik »Ostav!« s vratiju i pogled na

mišićavog, kratko ošišanog muškarca i Colt 45 uperen ravno u

njegove grudi, natjerali su ga da odustane. Otpljunuo je i polako

podigao ruke.

Gore, na katu, crvenokosi je leţao u krevetu s jedinom ţenom u

skupini. Oboje su se probudili kad se odozdo zaĉuo tresak i

lomljava. Ţena je vrisnula, a muškarac potrĉao prema vratima, te

se na vrhu stuba susreo s prvim agentom. Previše su bili blizu za

vatreno oruţje; dohvatili su se u tami i obojica pali na pod, te se

nastavili rvati, sve dok drugom agentu nije uspjelo razaznati tko

je tko i tresnuti crvenokosog drškom revolvera po glavi.

Ĉetvrtog ĉlana skupine izveli su iz njegove sobe nekoliko

sekunda kasnije: mršav, koštunjav mladić zbunjeno je ţmirkao

ispod ĉuperaka neuredne, slabe kose. Ekipa agenata FBI-a irnala

je za pojasovima baterijske svjetiljke. Trebalo im je dvije minute

da pretraţe ostale sobe i ustanove kako osim ove ĉetvorice,

nema više nikoga. Kevin Brown naredi da ih sve dovedu u

kuhinju, gdje su upaljene petrolejke. Zatim je stao pred njih i

odmjerio ĉetvorku pogledom punim gnušanja.

- O.K., gdje je djeĉak? - upitao ih je. Jedan od njegovih ljudi

pogleda kroz prozor. - Šefe, imamo društvo.

Oko pedeset ljudi spuštalo se u dolinu i išlo prema kući sa svih

strana, svi u ĉizmama do koljena, svi u plavim uniformama, s

dvanaestak njemaĉkih ovĉara koji su natezali uzice. Iz jedne od

šupa ĉuo se bjesomuĉan laveţ Rottweilera. Bijeli Range Rover,

s plavim oznakama, dojurio je niz prilazni put i zaustavio se na

deset metara od provaljenih ulaznih vrata. Jedan sredovjeĉan

muškarac u modroj uniformi, sav iskićen srebrnim gumbima i

oznakama ĉina, sa šapkom na glavi, izaĊe iz kola. Ušao je bez

rijeĉi u kuhinju i pogledao ĉetvoro zarobljenika.

- O.K., sad ih predajemo vama - reće Brown. - On je ovdje

negdje. Ovi mudonje će vam reći gdje.

239

- A tko ste vi, zapravo? - upita ĉovjek u plavom.

- Da, naravno. - Kevin Brown izvuĉe svoju legitimaciju i znaĉku

FBI-a. Englez je briţljivo pogleda i vrati mu je natrag.

- Gledajte - reĉe Brown = mi smo samo...

- Gospodine Brown - prekine ga naĉelnik bedfordšajrske policije

glasom punim ledenog bijesa - vi ste samo uništili našu šansu da

razotkrijemo jaku mreţu preprodavaĉa droge, najbolju šansu

koju je ova zemlja ikad imala i koju sada, bojim se, nikad više

neću imati. Ovi ljudi su beznaĉajni »ĉuvari« i kemiĉar. Glavni

ljudi i velika pošiljka droge trebali su stići ovih dana. A sad,

hoćete li se, molim vas, vratiti u London?

U to je vrijeme Steve Fyle sjedio s gospodinom Al-Harounom u

njegovom uredu u Jiddi. Nakon Al-Harounovog telefonskog

poziva, Pyle je, vrlo uznemiren, odmah doletio iz Riyada.

- Moţete li mi toĉno reći što je uzeo sa sobom? - upitao je po

ĉetvrti put. Gospodin Al-Haroun slegne ramenima. Ovi

Amerikanci su još gori od Evropljana, uvijek im se ţuri.

- Na ţalost, ja se ne razumijem puno u te mašine - reĉe - ali moj

noćni ĉuvar kaţe ...

On se na to okrene noćnom ĉuvaru, Saudijcu i izgovori rafal

arapskih rijeĉi. Ĉuvar odgovori, šireći ruke da pokaţe opseg

neĉega.

- On kaţe da je one noći, nakon što sam mu ja vratio pasoš, s

izmjenama koje ste traţili, gospodin Laing proveo više sati u

sobi s kompjutorima i da je pred zoru izišao iz banke s debelim

snopom kompjutorskih ispisa. Ujutro je došao na posao u

normalno vrijeme i bez tih papira.

Steve Pyle je duboko zabrinut otputovao natrag u Riyad. Lijepo

je pomagati svojoj vladi i svojoj domovini, ali ako doĊe do

interne inspekcije, to ga neće opravdati. Zatraţio je hitan

sastanak s pukovnikom Easterhouseom.

Pukovnik ga je mirno saslušao i nekoliko puta kimnuo glavom.

240

- Mislite da je stigao do Londona? - upitao je.

- Ne znam kako je mogao, ali gdje bi, dovraga, drugdje mogao

biti?

- Hmmm. Moţete li mi na nekoliko sati omogućiti pristup u vaš

središnji kompjutor?

Pukovnik je proveo ĉetiri sata za pultom glavnog kompjutora u

Riyadu. Posao nije bio teţak, budući da je imao na raspolaganju

sve pristupne kodove. Kad je završio, svi su zapisi u

kompjutorskoj memoriji bili izmijenjeni.

Nigel Cramer je dobio telefonski izvještaj iz Bedforda sredinom

prijepodneva, mnogo prije nego što je stigao pismeni izvještaj.

Kad je nazvao Patricka Seymoura u ambasadu, Cramer je kipio

od srdţbe. Brown i njegova ekipa još se nisu bili vratili.

- Slušaj, Patrick, mi smo uvijek dobro suradivali, ali ovo je

prevršilo svaku mjeru. Što on, dovraga, misli tko je on? I gdje,

dovraga, misli da se nalazi?

Seymour se našao u nemogućem poloţaju. On je tri godine

utrošio na to da unaprijedi suradnju izmedu Biroa i Yarda, na

ĉemu je radio i njegov prethodnik, Darrell Mills. PohaĊao je

teĉajeve u Engleskoj i organizirao posjete visokih sluţbenika

Meta glavnom sjedištu FBI-a, sve u nastojanju da izgradi

prijateljske odnose koji u trenutku krize mogu biti od

neprocjenjive pomoći u zaobilaţenju sporih sluţbenih proce-

dura.

-,Što se to, zapravo, zbivalo tamo, na toj farmi? - upitao je.

Cramer se primiri i ispriĉa mu ĉitavu priĉu. Pred više mjeseci

Yard je od svojih doušnika saznao da jedna jaka organizacija

trgovaca drogom priprema zamašnu operaciju u Engleskoj.

Strpljivom istragom ustanovljeno je da je Green Meadow Farm

odabrana kao baza. Specijalni vod iz Cramerovog vlastitog

odjeljenja nadzirao je farmu danonoćno više tjedana, u

dogovoru s policijom iz Bedforda. Ĉovjek kojeg su htjeli

uhvatiti bio je car heroina, porijeklom s Novog Zelanda,

kriminalac za kojim su tragale policije dvanaestak zemalja i koji

je poput jegulje uspijevao iskliznuti iz svake klopke ko

241

ja mu je dosad bila postavljen~. Dobra je vijest u svemu tome

bila što je taj ĉovjek trebao osobno doći na farmu s velikom

pošiljkom kokaina, namijenjenom preradi, »razblaţivanju«

dodacima i distribuciji; loša je vijest to da on sada neće više doći

ni blizu.

- Ţao mi je, ali morat ću zatraţiti od ministra unutrašnjih

poslova da Washingtonu uputi zahtjev za Brownov opoziv. _

- No da, ako moraš onda moraš - reĉe Seymour. I spuštajući

slušalicu, pomisli: Uĉini to što prije.

Cramera je tog jutra ĉekao još jedan zadatak, još hitniji i vaţniji

od ovoga. Trebalo je sprijeĉiti da se ta prića pojavi u nekim

novinama, na radiju ili televiziji. Morao se svojski potruditi

kako bi vlasnike i urednike javnih medija nagovorio da i ovog

puta pokaţu svoju dobru volju.

Vašingtonski je komitet dobio Seymourov izvještaj u sedam

ujutro, na svom prvom sastanku tog dana.

- Ali, molim vas, ĉovjek je imao prvoklasne indicije i sasvim je

prirodno da je tako postupio - pobunio se Philip Kelly. Don

Edmonds mu dobaci opominjući pogled.

- Trebao se povezati sa Scotland Yardom - reĉe Jim Donaldson,

drţavni sekretar za vanjske poslove. - U ovom nam trenutku

zaista nisu potrebni loši odnosi s britanskom policijom.

Dovraga, što da kaţem Sir Harryu Marriottu kad zatraţi

Brownov opoziv?

- Slušajte - reĉe ministar financija Reed - zašto ne bismo

predloţili kompromis? Brown je u svojoj pretjeranoj revnosti

pogriješio i nama je zbog toga iskreno ţao. Ali mi vjerujemo da

će Quinn uz pomoć britanskih kolega vrlo brzo ishoditi

oslobaQanje Simona Cormacka. A kad do toga dode, bit će nam

potrebna jaka grupa dobro obuĉenih ljudi da ga doprate kući.

Stoga molimo da se Brownu i njegovoj ekipi dopusti da ostanu u

Londonu još nekoliko dana, kako bi mogli preuzeti taj zadatak.

Recimo, do kraja tjedna? Donaldson kimne.

- Da, Sir Harry bi to mogao prihvatiti. Nego, kako je

predsjednik?

242

- Trgnuo se e reĉe Odell. - Gotovo bi se moglo reći da je

optimistiĉki raspoloţen. Pred jedan sat sam mu javio da je Quinn

dobio još jedan dokaz da je Simon ţiv i da se, navodno, dobro

osjeća; to je već šesti put kako Quinn uspijeva natjerati otmiĉare

da to dokaţu. Što je s dijamantima, Mortone?

- Veĉeras će biti spremni - odgovori Stannard.

- Neka se pripremi jedan avion i neka ĉeka - reĉe potpredsjednik

Odell. Ministar obrane Stannard kimne glavom i unese bilješku

u notes.

Andy Laing je napokon uspio doći do šefa internog raĉu-

novodstva odmah nakon pauze za ruĉak toga dana. Glavni je

raĉunovoda takoĊer bio Amerikanac i prethodna je tri dana bio

odsutan jer je obilazio evropske iilijale.

Ozbiljno je i s rastućim neraspoloţenjem saslušao izvještaj

mladog sluţbenika iz Jidda, a zatim je izvjeţbanim okom

preletio preko kompjutorskih ispisa raširenih pred njim na stolu.

Kad je završio s listama, naslonio se u stolici, napuhnuo obraze i

šumno ispustio zrak.

- Blagi Boţe, to su uistinu vrlo ozbiljne optuţbe. I doista izgleda

da ih ove liste potvrĊuju. Gdje ste odsjeli u Londonu?

- Još uvijek imam stan u Chelseu - odgovori Laing. Tamo sam

od dolaska u London. Srećom, ljudi kojima sam iznajmio stan,

iselili su prije dva tjedna.

Šef raĉunovodstva zapiše adresu i broj telefona.

- Morat ću se konzultirati s ovdašnjim generalnim direktorom,

moţda ĉak i s predsjednikom banke u New Yorku, prije nego što

pozovemo Stevea Pylea. Budite nekoliko dana blizu telefona.

Ni on, ni Laing nisu, medutim, znali da je s jutrošnjom

pošiljkom pošte iz Riyada stiglo i jedno pismo Stevea Pylea, s

naznakom Povjerljivo i naslovljeno na generalnog direktora za

prekomorske zemlje koji je svoj ured imao u Londonu.

Britanski su mediji odrţali rijeĉ, ali Radio Luxembourg ima

sjedište u Parizu, a za francuske je slušatelje priĉa o sva

243

di izmedu njihovih zapadr~ih, anglo-sal~onskih susjeda

predstavljala preveliku poslasticu da bi je urednici propustili

Tko je, zapravo, »odignuo poklopac« nije se kasnije mog~ lo

ustanoviti, osim da je informacija dojavljena telefonom i to

anonimno. MeĊutim, londonski je ured provjerio informa~ ciju i

potvrdio da tajnovitost bedfordske policije daje priĉi prizvuk

vjerodostojnosti. Kako tog dana nije bilo dovoljno zanimljivog

materijala, urednik je uvrstio priĉu u popodnevnu emisiju vijesti.

U Engleskoj to nije ĉuo gotovo nitko, ali je ĉuo Korzikanac.

Zapanjeno je zviznuo i potraţio Zacka. Englez ga je paţljivo

saslušao, postavio mu nekoliko dodatnih pitanja na francuskom i

problijedio od srdţbe.

Quinn je već znao za to i sva sreća da je znao, jer je imao

vremena pripremiti odgovor ukoliko Zack nazove. Zack je

nazvao malo poslije sedam sati naveĉer i glas mu je podrhtavao

od bijesa.

- Pseto laţljivo. Rekao si da neće biti nikakvih kaubojskih

trikova, ni od strane policije, ni od bilo koga drugoga. Lagao si

mi, gade ...

Quinn se branio da ne zna o ĉemu to Zack uopće govori - bilo bi

sumnjivo da nije traţio objašnjenje. Zack mu reĉe u tri kratke,

srdite reĉenice.

- Ali to nema veze s tobom - odgovori Quinn, takoĊer viĉući. -

Kao i obiĉno, »ţabari« su sve krivo shvatili. To je bila jedna

neuspjela akcija odjeljenja za borbu protiv droge. Znaš te

ludake, svaki za sebe misli da je Rambo, oni su to izveli. Nisu

tebe traţili, traţili su kokain. Upravo je prije jedan sat bio iCOd

mene jedan ĉovjek iz Scotland Yarda i pjenio se zbog toga.

Kriste Isuse, Zack, znaš kakvi su novinari. Kad bi se njima

vjerovalo, onda su Simona dosad vidjeli na osam stotina

razliĉitih mjesta, a tebe su uhvatili već najmanje pedeset puta ...

Zvuĉalo je vjerojatno. Quinn je raĉunao na to da je Zack u

protekla tri tjedna proĉitao kilometre gluposti u tabloidima i da

je to u njemu razvilo zdrav osjećaj prijezira prema novinarima.

U govornici na autobusnoj remizi u Linsladeu, Zack

244

se polako smirivao. Vrijeme odreĊeno za razgovor je isticalo. -

Nadam se da je tako kako kaţeš, Quinne. Samo ti to

kaţem. Nadam se da je tako - reĉe i spusti slušalicu.

Sam Somerville i Dancan McCrea slušali su razgovor blijedi od

straha.

- Gdje su ti prokleti dijamanti? - upita Sam kad je razgovor

završio.

MeĊutim, ĉekalo ih je još nešto mnogo gore od ovoga. U

Britaniji, kao i u većini drugih zemalja, radiostanice emitiraju

takozvani »program za doruĉak«, mješavinu sastavljenu od

ĉavrljanja voditelja, popularne glazbe, kratkih vijesti i tele-

fonskih razgovora sa slušateljima. Vijesti su telegrafske, smiju

trajati najviše do jedne minute, skidaju se s teleprintera, na

brzinu ih preureĊuju mladi novinari-pripravnici i u zadnji ćas ih

gurnu pod nos disk-dţokeju. Sve se u takvim programima radi u

tolikoj ţurbi da jednostavno ne dolazi u obzir briţljivo

provjeravanje i istraţivanje, uobiĉajeno za reportere »ozbiljnih«

nedjeljnih izdanja novina.

Kad je jedan Amerikanac nazvao zaposleni desk emisije Dobro

jutro londonske stanice City Radio, poziv je preuzela jedna

mlada pripravnica, koja je kasnije uplakano priznala kako joj

uopće nije palo na pamet da posumnja u istinitost navoda tog

ĉovjeka koji joj se predstavio kao savjetnik za štampu ameriĉke

ambasade. Tnformacija koju joj je on dao otišla je u eter

sedamdeset sekunda kasnije, izgovorena uzbuĊenim glasom DJ-

a.

Nigel Cramer to nije ĉuo, ali je ĉula njegova trinaestogodišnja

kći.

- Tata - zazvala je iz kuhinje - hoćete li i as uhvatiti?

- Koga? - upita njezin otac, navlaĉeći kaput u predsoblju.

Pred kućom ga je ĉekao sluţbeni automobil. - Pa, znaš koga ...

otmiĉare.

- Sumnjam. A zašto pitaš? - Na radiju su tako rekli.

Cramer se trgne kao da ga je netko udario šakom u ţelu

245

dac. Okrene se od vrata i vr~ti se u kuhinju. Njegova je kć

mazala maslac na komad prepeĉenog kruha.

- Toĉno mi reci, što su to rekli na radiju? - upita Cra mer, s

mukom protiskujući rijeĉi kroz stisnuto grlo. Ona mi reĉe. Da će

u toku današnjeg dana biti dogovorena procedu ra razmjene

otkupnine za Simona Cormacka i da je policija uvjerena kako će

prilikom obavljanja razmjene pohvatati svE otmiĉare. Cramer

izleti do kola, dohvati telefon i poĉne pa niĉno nazivati dok je

vozaĉ jurio prema Yardu.

Već je bilo prekasno. Zack nije slušao City Radio, ali ga je

slušao Juţnoafrikanac.

246

DEVETO POGLAVLJE

Zack je nazvao kasnije nego obiĉno, u 10.20 prije podne. Ako je

dan ranije bio srdit zbog dogadaja na bedfordšajrskoj farmi, sad

je bio gotovo histeriĉan od bijesa.

Cramer je imao vremena upozoriti Quinna; razgovarao je s njim

iz kola, na putu do Scotland Yarda. Kad je Quinn završio

razgovor s Cramerom, Sam pomisli kako prvi put izgleda

uznemiren. Šutke je šetao,~ore-dolje dok su njih dvoje sjedili i

prestrašeno ga gledali. Culi su što je Cramer javio Quinnu i

predosjećali su da će nekako na kraju sve završiti s neuspjehom.

Već je to, što su mogli samo ĉekati da se telefon oglasi, ne

znajući pritom jesu li otmiĉari uopće ĉuli emisiju, ni kako će

reagirati ako su je ĉuli, bilo dovoljno strašno da Sam osjeti

muĉninu od stresa. Kad je telefon napokon zazvonio, Quinn se

javio s uobiĉajenom smirenom vedrinom. Zack se nije trudio

oko uvoda.

- Tako, sad si zasrao do kraja, kopile jenkijevsko. Ti misliš da

sam ja budala, ha? Nisam ja, druškane, ti si budala. A kako ćeš

tek glupo izgledati kad budeš pokapao Simona Cormacka ... ,

Quinn je vrlo uvjerljivo odglumio zaprepašten~e i šok.

- Zack, zaboga, o ĉemu to govoriš? Što se dogodilo? - Ne

pretvaraj se - drekne otmiĉar, a njegov Ċuboki glas povisi se za

ĉitavu oktavu. - Ako nisi slušao vijesti, onda pitaj svoje

frendove u policiji neka ti ispriĉaju. I nemoj mi priĉati kako je to

laţ, to su javili iz tvoje ~stite usrane ambasade ...

Quinn uspije nagovoriti Zacka da mu ispriĉa što je ĉuo,

247

iako je sve znao. Prepriĉavanje vijesti malo je smirilo Zacka, ali

je njegovo vrijeme isticalo.

- Zack, to je laţ, podvala. Ako dode do razmjene, bit ćemo samo

ti i ja. Sami i nenaoruţani. Nikakvih elektronskih sprava,

nikakvih trikova, ni vojske, ni policije. Ti ćeš sve odrediti:

vrijeme, mjesto. Ja ni na što drugo neću pristati.

- Daaa, svejedno, sad je kasno. Tvoji Ijudi hoće lešinu i sad će je

dobiti.

Spremao se spustiti slušalicu. Po posljednji put. Quinn je znao:

ako se to dogodi, sve je gotovo. Za nekoliko dana, nekoliko

tjedana, netko će negdje ući u neku kuću ili stan, ĉistaĉica,

kućepazitelj, sluţbenik agencije za prodaju nekretnina ... i tamo

će biti on. Predsjednikov jedinac, prostrijeljen kroz glavu, ili

zadavljen, u poluraspadnutom stanju ...

- Zack, molim te, ostani još nekoliko sekunda ...

Znoj se slijevao Quinnu niz lice ; po prvi put je pokazao

strahovitu napetost koju je skrivao u sebi proteklih dvadeset

dana. Bio je svjestan koliko malo treba da dode do tragedije.

U kensingtonskoj telefonskoj centrali grupa inţenjera Telecoma

i policajaca zurila je u ureĊaje ispred sebe i slušala bijesne rijeĉi

otmiĉara koje su do njih stizale preko ţice; u Cork Streetu, ispod

ploĉnika elegantnog Mayfaira, ĉetvorica detektiva iz MIS

ukoĉili su se na svojim stolicama, uţasnuti srdţbom koja se kroz

pojaĉala izlijevala u sobu, a kolutovi na magnetofonu bešumno

su se vrtjeli.

Ispod ameriĉke ambasade na Grosvenor Squareu stajali su

okupljeni dva ELOB inţenjera i tri agenta FBI-a, zajedno s Lou

linsom, predstavnikom CIA-e i Patrickom Seymourom, p

avnikom FBI-a. Ovamo ih je dovela vijest o jutrošnjoj e siji;

oĉekivali su nešto sliĉno ovome što su sada shiš '; iako im zbog

toga nije bilo nimalo lakše.

u ' nica da su sve britanske radiostanice, ukljuĉujući i City

Radio, puna dva sata neumorno demantirale laţnu telefonsku

obavijest, nije imala nikakvog znaĉenja. Svi su to znali: ovakve

vijesti~ eš demantirati godinama - ništa se neće promijeniti. KaĊ

što je Hitler jednom rekao: što je veća laţ, ljudi više vjeruju.

248

- Molim te, Zack, daj da razgovaram s predsjednikom

Corrnackom osobno. Daj mi samo još dvadeset ĉetiri sata. Kad

si već toliko dugo ĉekao, nemoj sad pustiti da sve propadne.

Predsjednik moţe tim guzicama reći da se gube odavde i da nas

ostave same. Samo nas dvojica, samo ti i ja ... mi smo jedini koji

to moţemo obaviti kako valja. Ne traţim puno, nakon dvadeset

dana, samo još jedan dan ... Dvadeset i ĉetiri sata. Zack, daj mi

još toliko vremena ...

U telefonskoj je liniji nastupila pauza. NegĊje, na nekoj od ulica

Aylesburya, u Buckinghamshireu, jedan je mladi Ċetektiv

leţernim korakom išao prema nizu javnih telefonskih govornica.

- Sutra u ovo vrijeme - reĉe Zack napokon i spusti slušalicu.

Izašao je iz govornice i taman zašao za ugao kad je detektiv

izišao iz jedne uliĉice i pogledao prema telefonskim kabinama.

Sve su bile prazne. Da je stigao samo osam sekunda ranije, vidio

bi Zacka.

Quinn spusti slušalicu, ode do dugaĉkog kauĉa, legne na leda s

rukama sloţenim iza glave i zabulji se u strop.

- Gospodine Quinn - oklijevajući reĉe McCrea. Iako ga je Quinn

stalno uvjeravao kako slobodno moţe izostaviti to »gospodine«,

stidljivi se mladić uporno odnosio prema njemu kao prema

uĉitelju.

- Zaveţi - reĉe Quinn, izgovarajući rijeĉ naroĉito razgovijetno.

McCrea - koji ga je htio pitati da li ţeli kavu pokunjeno ode u

kuhinju i svejedno nalije kavu u tri šalice. Uto zazvoni treći,

»obiĉni« telefon. To je bio Cramer.

- Pa, sve smo ĉuli - reĉe. - Kako se osjećate?

- Iscrpljeno - odgovori Quinn. - Imate nekih vijesti tko je poslao

tu informaciju?

- Ne još - reĉe Cramer. - Djevojka koja je primila poziv još

uvijek je u policijskoj stanici u Holbornu. Ona se kune da je to

bio glas Amerikanca, ali što ona o tome zna? Kune se da je glas

zvuĉao uvjerljivo sluţbeno, toĉno je znao što će reći. Hoćete da

vam pošaljem tekst objavljen u emisiji?

- Sad je malo kasno za to - odvrati Quinn. - Što namjeravate

uĉiniti? - upita Cramer.

249

- Prvo ću se malo moliti. A onda ću već nešto smisliti. - Ţelim

vam sreću. Ja sad moram u Whitehall. Javit ću vam se ponovno.

Zatim se javila ambasada. Seymour. Ĉestitao je Quinnu na

pribranosti... Ako postoji nešto što mi moţemo uĉiniti... Upravo

je u tome problem, pomislio je Quinn. Netko se prokleto trudi da

uĉini previše. Ali nije to rekao.

Bio je negdje na pola šalice kave kad je naglo spustio noge s

kauĉa i okrenuo na telefonu broj ambasade. U podrumu se

odmah netko javio. Opet Seymour.

-- Hoću vezu na sigurnoj liniji s potpredsjednikom Odellom -

reĉe Quinn. - I to odmah.

- Ovaj, gledajte, Quinne, Washington je obaviješten o ovome što

se ovdje upravo dogodilo. Uskoro će imati i vrpce. Ja mislim da

bi bilo bolje pustiti ih da preslušaju vrpce i porazgovaraju...

- Razgovarat ću s Michaelom Odellom za deset minuta ili ću ga

nazvati na otvorenoj liniji - reĉe Quinn briţljivo izgovarajući

rijeĉi.

Seymour brzo razmisli. Otvorena linija nije sigurna. NSA će

uhvatiti razgovor preko satelita; uhvatit će ga i britanski GCHQ,

a isto tako i Rusi...

- Nazvat ću ga i zamoliti da preuzme vaš poziv - reĉe Seymour.

Deset minuta kasnije javio se Michael Odell. U Washingtonu je

bilo 6.15 ujutro i on se još uvijek nalazio u svojoj rezidenciji u

Mornariĉkoj opservatoriji. Ali je već pola sata bio budan.

- Quinne, što se to, dovraga, tamo dogada? Upravo sam ĉuo

neko sranje o nekakvom laţnom telefonskom pozivu ra-

diostanici...

- Gospodine potpredsjedniĉe - reĉe Quinn mirnim glasom -

imate li negdje u blizini zrcalo?

Odell je zapanjeno šutio.

- Hm, da, mislim da imam.

- Ako pogledate u zrcalo, vidjet ćete nos usred svoga lica, je li

tako?

250

- Hej, što je to? Da, dobro, vidim nos usred svoga lica. - Tako

sigurno kao što sad gledate nos na svom licu, Si

mon Cormack će biti ubijen u roku od dvadeset i ĉetiri sata...

Zastao je, puštajući da te rijeĉi odjeknu u glavi šokirana ĉovjeka

u Washingtonu.

- Osim ako...

- O.K., Quinne, da ĉujem.

- Osim ako paket s dijamantima, vrijednim dva milijuna dolara,

ne bude u mojim rukama sutra u zoru, po londonskom vremenu.

Ovaj razgovor je snimljen i ostaje kao dokument. Gospodine

potpredsjedniĉe, ţelim vam dobar dan.

Quinn spusti slušalicu. Na drugom kraju, potpredsjednik

Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava nekoliko je minuta upotrebljavao

izraze zbog kojih bi definitivno izgubio glasove moralne većine,

da su ga ti dobri graĊani samo mogli ĉuti. Kad se ispuhao,

nazvao je centralu.

- Zovite mi Mortona Stannarda - rekao je. - Kod kuće, bilo gdje.

Samo ga nadite.

Andy Laing se iznenadio što ga tako brzo ponovno zovu u

banku. Trebao je biti tamo u jedanaest sati, ali je došao deset

minuta ranije. Sluţbenica koja je došla po njega u predvorje,

nije ga uvela u ured šefa raĉunovodstva, nego u sobu generalnog

direktora. U sobi su bili GD i šef raĉunovodstva. Direktor bez

rijeĉi pokaţe Laingu stolicu nasuprot svom pisaćem stolu. Zatim

ustane, ode do prozora, zagleda se preko vrhova nebodera

londonskog Citya. Nakon što je neko vrijeme tako zurio kroz

prozor i šutio, okrene se i poĉne govoriti. Glas mu je bio

ozbiljan i hladan.

- Gospodine Laing, juĉer ste, nakon što ste u velikoj ţurbi

napustili Saudijsku Arabiju, došli kod mog kolege i iznijeli

ozbiljne optuţbe koje dovode u pitanje integritet gospodina

Stevea Pylea.

Laing se zabrine. Gospodine Laing? Zašto ne Andy? Svi su se

unutar banke uvijek oslovljavali imenom, budući da je New

York inzistirao na takvoj familijarnosti.

- Donio sam i gomilu kompjutorskih ispisa koji po

251

tvrduju ono što sam otkrio - ,polako reĉe, ali mu se ţeludac grĉio

od nelagode. Nešto nije bilo u redu. Generalni direktor

omalovaţavajući odmahne rukom na njegovo spominjanje

kompjutorskih lista.

- Juĉer sam i ja dobio dugaĉko pismo Stevea Pylea. Danas sam s

njim razgovarao telefonski. Meni i ovdje prisutnom šefu

raĉunovodstva sada je potpuno jasno da ste vi, Laing, obiĉan

nitkov i pronevjeritelj.

Laing nije mogao vjerovati vlastitim ušima. Pogledao je šefa

raĉunovodstva, traţeći podršku. Šef raĉunovodstva je zurio u

strop.

- Saznao sam sve - reĉe GD - ĉitavu priĉu. Pravu priĉu.

Za sluĉaj da Laing nije upoznat s time što je saznao, on će mu

reći ali upozorava ga kako je apsolutno uvjeren da je to istina.

Laing je utajivao novac s raĉuna Ministarstva za javne radove.

To u saudijskim razmjerima nisu bile zamašne svote, ali nisu

bile ni zanemarljive; po jedan posto od svakog raĉuna

isplaćenog po nalogu ministarstva. Gospodin Amin, na ţalost,

nije primijetio razliku u iznosima, ali je gospodinu Al-Harounu

to zapelo za oko i on je odmah obavijestio gospodina Stevea

Pylea.

Zaveden pretjeranim osjećajem lojalnosti prema mladom

sluţbeniku, generalni direktor banke u Riyadu pokušao je za-

štititi Laingovu karijeru, inzistirajući jedino na tome da se na

raĉun ministarstva vrati svaki utajeni riyal, što je sada i uĉinjeno.

Laing je tada, bijesan što mora vratiti utajeni novac, na tu

izuzetnu gestu solidarnosti svog kolege odgovorio tako što je

ĉitavu noć proveo u kompjutorskoj sobi filijale u Jiddi, falsi-

ficirajući upisane podatke kako bi »dokazao« da su mnogo veće

svote pronevjerene uz blagoslov Stevea Pylea.

- Ali vrpca koju sam donio sa sobom - protestirao je Laing:

- Falsifikat, naravno. Mi sad ovdje imamo prave podatke. Jutros

sam naredio da naš središnji kompjutor uQe u memoriju

kompjutora u Riyadu i izvrši provjeru. Pravi su poda

252

ci ovdje, na mom stolu. Iz njih se pos.ve jasno vidi što se do-

godilo. Postotak koji ste vi ukrali ponovno je nadomješten.

Nema nikakvog drugog manjka. Ugled naše banke u Saudijskoj

Arabiji ostao je neokrnjen, hvala ;Bogu ... odnosno, bolje

reĉeno, hvala Steveu Pyleu.

- Ali to nije istina - pobuni se Laing, malo previše oštro. - Pyle i

njegovi nepoznati pomagaĉi skidali su s raĉuna ministarstva

deset posto.

Generalni direktor ukoĉeno pogleda Lainga, zatim jutros

dobivene podatke iz Riyada na svom stolu.

- Kolega - reĉe šefu raĉunovodstva - da li vi vidite neki trag

pronevjerama od deset posto?

Šef raĉunovodstva zatrese glavom.

- To bi, u svakom sluĉaju, bila suluda drskost - reĉe. Kod tako

velikih svota i s obzirom na to kako posluju ministarstva u ;tom

dijelu svijeta, pronevjera od jedan posto još moţe proći

neotkrivena. Ali ne i deset posto. MeĊutim, godišnja kontrola u

travnju sigurno bi otkrila vaše kraĊe. I što bi onda bilo s vama?

Proveli biste ostatak ţivota u nekom prljavom saudijskom

zatvoru. Ili ste se moţda nadali da u travnju iduće godine, nekim

ĉudom, neće više biti saudijske vlade?

Generalni direktor se podrugljivo nasmiješi. Kakva ideja. - Ne,

bojim se da se ovdje radi o potpuno jasnom sluĉaju - zakljuĉi šef

raĉunovodstva - Steve Pyle nije samo uĉinio veliku uslugu

svima nama, nego i vama, gospodine Laing. Spasio vas je od

doţivotnog tamnovanja.

- Što ste, po mom mišljenju, vjerojatno zasluţili - nadoveţe se

generalni direktor. - No, mi vas ne moţemo kazniti zatvorom.

Niti ţelimo skandale. Mi šaljemo naše struĉnjake u mnoge

banke Trećeg svijeta i skandali nam uistinu nisu potrebni. Ali vi,

gospodine Laing, niste više naš sluţbenik. Ovdje vam je otpusno

pismo. Naravno, nećete dobiti otpremninu, a preporuka ne

dolazi u obzir. Moţete ići.

Laing je znao da je to konaĉna presuda: nikad više neće moći

raditi u bankarstvu, bilo gdje u svijetu. Šezdeset sekunda kasnije

bio je vani, na ploĉniku Lombard Streeta.

253

U Washingtonu je Morton Stannard slušao Zacka kake bjesni s

magnetofona na dugaĉkom stolu za sastanke u pod~ rumskoj

prostoriji Centra za informacije, kamo je komitet pobjegao pr.ed

voajerskim telekamerama reportera, neprekid~ no uperenim u

prozore sobe ministarskog vijeća.

Vijest iz Londona - bilo istinita, bilo laţna - kako bi u idućih

nekoliko sati trebalo doći do razmjene, dala je novi zamah

grozniĉavoj aktivnosti vašingtonskih novinara. Poplava

telefonskih zahtjeva za informacijama zapljuskivala je Bijelu

kuću još od prije zore i predstavnik za štampu ponovno je bio na

rubu ţivaca.

Kad se vrpca odvrtjela do kraja, osmorica prisutnih ĉlanova

komiteta bili su nijemi od šoka.

- Dijamanti - promuklo izgovori Odell. - Gdje su, dovraga,

dijamanti?

- Dijamanti su spremni za slanje - brzo reĉe Stannard. -

Ispriĉavam se što sam u poĉetku dao pretjerano optimistiĉke

procjene. Ja o tome ništa ne znam i mislio sam da će se to moći

brţe obaviti. Ali sad su spremni; nešto manje od dvadeset pet

tisuća dijamanata raznih veliĉina, svi su provjereni i procijenjeni

na nešto više od dva milijuna dolara.

- Gdje su sada? - upita Hubert Reed.

- U sefu naĉelnika ureda Pentagona u New Yorku, ureda koji je

nadleţan za sisteme obrane Istoĉne obale. To je vrlo siguran sef,

iz oĉiglednih razloga.

- Kako ćemo ih prebaciti u London? - upita Brad Johnson. - Ja

predlaţem da iskoristimo jednu od naših zraĉnih baza u

Engleskoj. Sad su nam najmanje potrebni problemi s novinarima

na Heathrowu ili bilo kakve guţve.

- Za jedan sat ću se sastati s jednim visokim struĉnjakom zraĉnih

snaga - odgovori Stannard. - On će mi savjetovati najpogodniji

naĉin transporta.

- Trebat će nam jedna kola i ĉovjek iz kompanije da doĉeka

pošiljku i odnese je Quinnu u stan - reĉe Odell. - Lee, to

prepuštam tebi. To ionako spada u tvoj posao.

- Nema problema - odgovori Lee Alexander, direktor

254

CIA-e. - Javit ću Collinsu da on osobno preuzme pošiljku ĉim

avion sleti u zraĉnu bazu.

- Sutra u zoru, po londonskom vremenu - reĉe potpredsjeĊnik. -

U zoru moraju biti u Londonu, u Kensingtonu. Da li se već

znaju neke pojedinošti o naĉinu razmjene?

- Ne - odgovori direktor FBI-a. - Bez sumnje Quinn će razraditi

plan razmjene u suradnji s našim ljudima. Struĉnjak zraĉnih

snaga predloţio je za let preko Atlanti

ka mlazni lovac jednosjed tipa F-15 Eagle.

- Ako mu dodamo FAST pakunge, imat će potreban domet -

rekao je general Mortonu Stannardu u Pentagonu. Ali pošiljka

mora biti na bazi u Trentonu, New Jersey, najkasnije do 14 sati.

Za pilota je odabran jedan iskusan potpukovnik s preko 7.000

letaĉkih sati na F-15. Do podneva je Eagle u Trentonu servisiran

kao rijetko kad ranije u toku svog postojanja i FAST pakunzi su

priĉvršćeni na prednju i straţnju komoru izgaranja. Unatoĉ svom

nazivu*, ovi dodaci neće povećati brzinu aviona; to su, ustvari,

poĉetna slova punog naziva Fuel And Sensor Tactical i

oznaĉavaju dodatne tankove goriva za daleke letove.

Bez naoruţanja, Eagle moţe nositi 10.500 litara goriva, što mu

daje domet od 4.605 kilometara; dodatnih 2.270 litara u svakom

FAST tanku povećava mu domet na 5.520 kilometara.

U navigacijskoj sobi potpukovnik Bowers prouĉavao je svoj

plan leta, jedući usput sendviĉ za ruĉak. Od Trentona do

ameriĉke zraĉne baze u Upper I-Ieyfordu, u blizini Oxforda,

trebalo je prijeći 4.900 kilometara. Meteorolozi su mu rekli

snagu vjetra na odabranoj visini od 15.200 metara i potpukovnik

je izraĉunao da će uz brzinu od .95 macha tamo stići za 5,4 sata i

još će mu ostati 1.952 litre goriva.

U 14.00 jedan veliki avion-cisterna KC 135 poletio je sa zraĉne

baze Andrews u blizini Washingtona i uputio se prema mjestu

sastanka u zraku s Eaglom, 13.680 metara iznad istoĉne morske

obale.

* fast - engl. brz

255

U zadnji ĉas prije polijetar~ja iz Trentona došlo je do još

jednog, neoĉekivanog zadrţavanja. Potpukovnik Bowers je u tri

sata bio već u letaĉkom odijelu i spreman za polazak, kad je

kroz glavni ulaz ušla dugaĉka crna limuzina njujorškog ureda

Pentagona. Jedan civilni sluţbenik, u pratnji jednog generala

zrakoplovstva, predao je pilotu jednostavni, crni kovĉeţić za

spise i komadić papira, na kojem je bila zapisana kombinacija za

bravu.

Tek što je to uĉinio kad u bazu uĊe još jedna, neoznaĉena crna

limuzina. Izmedu dvije skupine sluţbenih lica na pisti razvila se

uzbudena diskusija. Na kraju su od potpukovnika ponovno uzeli

kovĉeţić i papir, te se s time povukli na zadnje sjedalo jednog

od automobila.

Kovĉeţić za spise je otvoren i njegov sadrţaj - pljosnati paketić,

omotan crnim baršunom, dvadeset pet sa trideset centimetara i

debljine sedam i pol centimetara - prebaĉen je u drugi kovĉeţić

za spise. Zatim je taj kovĉeţić predan u ruke nestrpljivog

potpukovnika.

Borbeni lovaĉki avioni nisu konstruirani za nošenje tereta, ali

prostor za pošiljku unaprijed je pripremljen ispod pilotskog

sjedala i tu je sada ubaĉen kovĉeţić za spise. Potpukovnik je

uzletio s piste u 15 sati i 31 minutu.

Brzo se popeo do visine od 13.680 metara, pozvao cisternu i

»dopunio« rezervoare, kako bi pun krenuo na let do Engleske.

Nakon što je primio gorivo, oštro se uspeo na 15.200 metara,

okrenuo se na krus prema Upper Heyfordu i pojaĉao snagu

motora do .95 macha, neposredno ispod »zone podrhtavanja«,

koja obiljeţava zvuĉnu barijeru. Iznad Nantucketa uhvatio je u

rep oĉekivani zapadni vjetar.

Dok se na pisti u Trentonu još uvijek nastavljalo medusobno

raspravljanje, Jumbo mlaţnjak na redovnoj liniji uzletio je s

Kennedya za London Heathrow. U klupskom odjeljku sjedio je

jedan visoki mladić, uredna izgleda, koji je na aerodrom

Kennedy stigao avionom iz Houstona. On je tamo ra. dio za

jednu veliku naftnu korporaciju koja se zvala Pan-Global i

osjećao se poĉašćenim povjerenjem što mu ga je

256

ukazao njegov poslodavac, vlasnik korporacije osobno, šaljući

ga na tako delikatan zadatak.

On, naravno, nije imao pojma o sadrţaju omotnice što ju je

nosio u unutrašnjem dţepu sakoa koji je odbio predati stjuardesi.

Niti je ţelio bilo što o tome znati. Jedino je znao da unutra

moraju biti nekakvi krajnje osjetljivi dokumenti od velikog

interesa za korporaciju, budući da ih se nije moglo poslati

poštom ili telefaksorn, ili preko komercijalne kurirske sluţbe.

Njegove su instrukcije bile jasne; mnogo puta ih je u sebi

ponovio. Mora u odreĊeni dan - idući dan - i odredeni sat otići

na odreĊenu adresu. Ne smije pozvoniti, nego samo ubaciti

omotnicu kroz otvor za pisma i nakon toga se odmah vratiti na

Heathrow i u Houston. Zamorno, ali jednostavno. Mladić nije

pio alkohol i kako su stjuardese sada nudile piće, a do veĉere je

još bilo vremena, samo je gledao kroz prozor.

Kad se zimi leti sa zapada na istok, mrak brzo dolazi. Nakon što

su u zraku proveli samo dva sata, nebo je postalo

tamnoljubiĉasto i jasno su se vidjele zvijezde. Dok je promatrao

nebo, ugledao je visoko iznad svoje letjelice jednu malu vatrenu

toĉku koja se kretala zvjezdanim nebom u istom smjeru, u kojem

je i on letio. Mladić to nije znao i nikad neće znati, ali on je

gledao uţareni rep ispušnih plinova Bowersovog lovca F-15

Eagle. Obojica su u glavni grad Velike Britanije letjeli po

zadatku i nijedan od njih nije znao što to zapravo nosi.

Potpukovnik je stigao prvi. Dotakao je pistu u Upper Heyfordu

toĉno prema planu leta, u 1.55 ujutro po lokalnom vremenu,

uznemirujući san uspavanih stanovnika sela iznad kojeg je

napravio konaĉni zaokret prema prilaznim svjetlima. Kontrolni

toranj mu je rekao kojim putem treba rulati i napokon se

zaustavio u blještavom krugu svjetla unutar jednog hangara, na

kojem su se vrata zatvorila ĉim je ugasio motore. Kad je

odmaknuo poklopac, prišao mu je komandant baze s nekim

civilom. Obratio mu se civil.

- Potpukovnik Bowers?

- Da, to sam ja, gospodine.

257

- Vi za mene imate jedan paket?

- Imam jedan kovĉeţić za spise. Ispod mog sjedala. On s

naporom istegne ukoĉeno tijelo, izvuĉe se iz sjedala i spusti niz

ĉeliĉne Ijestvice na pod hangara. Mora postojati bolji naĉin da se

vidi Engleska, pomislio je. Onaj civil pode po ljestvicama u

avion i izvuĉe kovĉeţić za spise. Zatim pruţi ruku za papir sa

šifrom brave. Deset minuta kasnije, sjedio je u limuzini, na putu

za London. U Kensington je stigao u ćetiri sata i deset minuta.

Svjetla su još uvijek bila upaljena, nitko nije spavao. Quinn je

sjedio u dnevnoj sobi i pio kavu.

Collins poloţi kovĉeţić na niski stol, pogleda papir i namjesti

šifru. Zatim iz kovĉeţića izvadi pljosnati, gotovo ĉetverouglasti

paket umotan u baršun i preda ga Quinnu.

- U vašim rukama do zore - reĉe. Quinn odvagne paket u ruci.

Nešto više od kilograma, otprilike kilo i trideset.

- Hoćete ga otvoriti? - upita Collins.

- Nema potrebe - odgovori Quinn. - Ako je unutra staklo, ili

imitacija, ili ako je dio njih laţan, ili samo nekoliko, netko će

vjerojatno nositi na duši Simona Cormacka.

- Ne bi to uĉinili - reĉe Collins. - Ne, sigurno su svi pravi.

Mislite da će on nazvati?

- Molite Boga da nazove - reĉe Quinn. - A razmjena?

- Danas se moramo o tome dogovoriti. - Kako mislite to izvesti,

Quinne?

- Na moj naĉin.

On ode u svoju sobu okupati se i presvući. Za mnoge će ljude taj

posljednji dan listopada biti uistinu teţak i naporan dan.

Mladić iz Houstona sletio je na Heathrow u 6.45 po londonskom

vremenu i kako je sa sobom imao samo malu torbu s toaletnim

priborom, brzo je prošao kroz carinu i našao se u Terminalu br.

3. Pogledao je na sat i vidio da ima tri sata vremena. Dovoljno

da se osvjeţi, doruĉkuje i taksijem stigne do središta londonskog

West Enda.

U 9.55 stajao je pred vratima visoke i tihe stambene zgra

258

de u ĉetvrti Marble Arch, ulicu prije Great Cumberland Placea.

Došao je pet minuta prerano. Reĉeno mu je da bude toĉan. Jedan

ĉovjek u parkiranom automobilu promatrao ga je s druge strane

ulice, ali on to nije znao. Šetao je gore-dolje pet minuta i zatim,

toĉno u deset sati; ubacio debelu omotnicu kroz otvor na

vratima. Unutra nije bilo vratara da je podigne. Omotnica je

leţala na otiraĉu za noge s unutarnje strane vratiju. Obavivši što

mu je bilo naredeno, mladi Amerikanac odšeta natrag do

Bayswater Roada i ubrzo zaustavi jedan taksi da ga odveze na

Heathrow.

Dok on još nije pravo zašao iza ugla, onaj ĉovjek izaĊe iz kola,

prijeĊe preko ulice, izvuĉe kljuĉ i otvori ulazna vrata. Stanovao

je u toj kući već nekoliko tjedana. Sjedio je u kolima samo zato

da provjeri odgovara li donosilac omotnice dobivenom opisu i

da li ga moţda netko prati.

Pokupio je omotnicu s poda, popeo se dizalom do osmog kata,

otkljuLao vrata svog stana i otvorio pismo. Zadovoljno je kimao

glavom dok je ĉitao, šumno dišući kroz deformirani nos. Irving

Moss je sad drţao u rukama ono što je smatrao posljednjim

instrukcijama.

U kensingtonskom je stanu jutro protjecalo u tišini. Napetost je

toliko zgusnula zrak da se gotovo mogao opipati. U telefonskoj

centrali, u Cork Streetu i na Grosvenor Squareu, ljudi su sjedili

nagnuti nad svoje ureĊaje, ĉekajući da Quinn nešto kaţe, ili da

barem McCrea ili Sam Somerville otvore usta. Ali iz zvuĉnika je

dopirala samo tišina. Quinn im je jasno rekao: ako Zack ne

nazove, sve je gotovo. Mogu poĉeti s briţljivim traganjem za

jednom napuštenom kućom i jednim rnrtvim tijelom.

A Zack nije zvao.

U pola jedanaest Irving Moss iziĊe iz svog stana u Marble

Archu, sjedne u iznajmljena kola i odveze se do ţeljezniĉke

stanice Paddington. Brada, koju je pustio da mu izraste u toku

priprema u Houstonu, potpuno je izmijenila oblik njegova lica.

Njegov kanadski pasoš bio je savršeno falsiiiciran i

259

bez problema mu je osigurao ulaz u Republiku Irsku i oda

trajektom, u Englesku. Agencija za iznajmljivanje automi la bez

problema mu je na njegovu vozaĉku dozvolu, tako kanadsku,

iznajmila jedna mala kola na duţe vrijeme. Tje< ma je tiho i

neupadljivo ţivio u kući iza Marble Archa, jec od preko milijun

stranaca u britanskom glavnom gradu.

Dovoljno je bio vješt agent da moţe doći u gotovo t koji grad i

izgubiti se iz vida. London mu je, u svakom slu ju, bio poznat.

Znao je kako stvari funkcioniraju u Londo kamo mora otići da

dobije ono što ţeli ili treba, imao je v s podzemljem i bio je

dovoljno pametan i iskusan da ne pravi takve greške kojima bi

na sebe privukao pozornost ; licije.

U pismu iz Houstona bile su sve one pojedinosti koje nisu mogle

ukljuĉiti u šifrirane poruke koje su dolazile iz I ustona i odlazile

u Houston u obliku lista cijena za salatu pismu su se nalazile i

dodatne instrukcije, ali najzanimlji~ je bio izvještaj o situaciji u

zapadnom krilu Bijele kuće, po bice o progresivnom pogoršanju

predsjednikova duševn stanja u protekla tri tjedna.

Na kraju, unutra je bio i broj garderobe na ţeljezniĉl stanici

Paddington, za nešto što se jedino ruĉno moglo pre jeti preko

Atlantika. Kako je to stiglo u London iz Housto~ Moss nije znao

i nije ţelio znati. A nije ni trebao znati. Zn je kako je broj

garderobe došao do njega i sad ga je imac rukama. U 11.00

predao je broj sluţbeniku u garderobi.

Sluţbenik britanske ţeljeznice nije ništa posumnjao. S~ kog

dana on je primao na ĉuvanje i izdavao na stotine pal ta, torbi i

kovĉega. Tek nakon što bi neka stvar leţala tri m seca

nepodignuta, skidali bi je s police i otvarali, te ukoli se ne bi

moglo ustanoviti ime vlasnika, uništavali. Broj k mu je tog jutra

pruţio šutljivi muškarac u kaputu od sivog ; bardena, bio je za

njega samo još jedan broj. Otišao je me police, našao komad s

istim brojem, jedan mali plastiĉni k~ ĉeg i predao ga ĉovjeku u

sivom kaputu. Ionako je sve b unaprijed plaćeno. Sluţbenik će

do veĉeri potpuno zaborav ĉovjeka u sivom kaputu i taj kovĉeg.

260

Moss je odnio kovĉeg natrag u stan, silom otvorio jeftine

bravice i ispitao sadrţaj. Sve je bilo tu, toĉno kako su mu rekli

da će biti. Pogledao je na sat. Imao je još tri sata vremena do

polaska.

U tihoj ulici u predgraĊu nekog od susjednih gradića, jedva

šezdeset kilometara od središta Londona, stajala je jedna kuća.

U odredeno vrijeme, Moss će se provesti pokraj te kuće, kao što

je to ĉinio svakog drugog dana, a poloţaj prozora uz vozaĉko

sjedalo - zatvoren, poluotvoren ili potpuno otvoren - prenijet će

promatraĊu potrebno obavještenje. Tog dana, po prvi put, prozor

će biti potpuno otvoren. Moss ubaci jednu od svojih video

kazeta pribavljenih u Londonu - s ultra »tvrdim« pornićima, ali

Moss je znao gdje se mogu nabaviti takve stvari - u svoj

televizor i zavali se u naslonjaĉ, pripremivši se za uţivanje.

Kad je Andy Laing izašao iz banke, bio je gotovo u stanju šoka.

Malo ljudi doţivi to iskustvo da vidi ĉitavu svoju karijeru, u

koju je uloţio godine i godine truda, rasutu u sitne i ne-

popravljivo smrvljene komadiće pred svojim nogama. Prva je

reakcija zapanjenost, druga neodluĉnost.

Laing je besciljno lutao uskim uliĉicama i skrivenim dvorištima

zavuĉenim izmeĊu buĉnih i prometnih ulica londonskog Citya,

najstarijeg podruĉja grada od jednog i pol kvadratnog kilometra

i središta trgovaĉkog i bankarskog svijeta Velike Britanije.

Prošao je pokraj zidova samostana, iza kojih su nekoć

odjekivale molitve Sivih, Bijelih i Crnih fratara, pokraj

cehovskih vijećnica, u kojima su se trgovci okupljali da

raspravljaju o poslovima u vrijeme kad je Henrik VIII, skidao

glave svojim suprugama u obliţnjem Toweru, pokraj draţesnih

malih crkvica koje je projektirao Wren nakon velikog poţara

I666. godine.

Ljudi koji su ţurili mimo njega, a medu njima je bio i sve veći

broj atraktivnih mladih ţena, mislili su o cijenama robe, o

dugoroćnim i kratkoroĉnim kreditima, ili o pomacima na trţištu

novca koji mogu predstavljati tendenciju ili samo beznaĉajni

treptaj. Oni su se sad sluţili kompjutorima umjesto

261

gušĉjih pera, ali je rezultat njihova truda još uvijek bio isti kao i

tijekom proteklih stoljeća: trgovina, kupnja i prodaja stvari koje

su drugi ljudi proizveli. Bio je to svijet koji je prije deset godina,

kad je bio pred završetkom školovanja, oĉarao Andy Lainga i

svijet iz kojega je sada zauvijek izbaĉen.

Svratio je na lagani ruĉak u jedan mali restoran što je prodavao

samo sendviĉe, do kojeg je došao iz ulice Crutched Friars, gdje

su nekoć fratri skakutali s jednom nogom svinutom i

zavezanom, kako bi trpjeli bol i na taj naĉin slavili Gospoda. Tu

je odluĉio što će uĉiniti.

Popio je kavu i vratio se podzemnom ţeljeznicom do svog stana

u Beaufort Streetu, u Chelseu, gdje je smotreno ostavio

fotokopije dokaza što ih je donio sa sobom iz Jidde. Kad ĉovjek

nema više što izgubiti, moţe postati vrlo opasan. Laing je

odluĉio da sve zapiše na papir, od poĉetka do kraja, da priloţi

fotokopije kompjutorskih ispisa, za koje je znao da su ne-

patvorene, te da pošalje po jednu kopiju svega toga svakom

ĉlanu Upravnog odbora banke u New Yorku. Ĉlanstvo u Up-

ravnom odboru bilo je javno, adrese će naći u ameriĉkom Tko je

tko.

Nije vidio zašto bi trebao šutke trpjeti. Neka se, za promjenu,

sada malo zabrine Steve Pyle, pomislio je. I poslao generalnom

direktoru u Riyad osobno pismo, u kojem mu je rekao što

namjerava uĉiniti.

Zack je, napokon, nazvao 13.20 za najveće guţve u vrijeme

ruĉka, baš nekako u vrijeme kad je Laing pio kavu, a Moss

zaneseno gledao prizore seksualnog iţivljavanja na djeci u

novom porno filmu, netom uvezenom iz Amsterdama. Nazvao je

iz jedne od ĉetiri javne govornice postavljene uza straţnji zid

pošte u Dunstableu; još uvijek se nalazio sjeverno od Londona.

Quinn je ĉekao, okupan i odjeven, još od izlaska sunca, a tog se

dana sunce doista pokazalo; blistalo je s plavog neba dok se u

zraku osjećala tek slutnja hladnoće. Ni Sam, ni McCrea nisu se

usudili pitati da li mu je hladno, ali obukao je traperice, novi

pulover od kašmira preko košulje i koţnu jaknu s patent

zatvaraĉem.

262

- Quinne, ovo je zadnji put da te, zovem ...

- Zack, stari moj, upravo zurim u zdjelu za voće, veliku zdjelu i

znaš što? Puna je do vrha blistavih dijamanata, sjaje se i ţare

kao da su ţivi. Hajdmo se dogovoriti, Zack. Hajde da sad

obavimo posao.

Slika koju je opisao zaustavila je Zacka.

- Vaţi - reĉe glas na telefonu. - Ovako ćeš postupiti ... - Ne,

Zack, obavit ćemo to na moj naĉin ili će sve skupa otići u vraţju

mater ... .

»Slušaĉi« u kensingtonskoj centrali, Cork Streetu i na Grosvenor

Squareu ukoĉili su se od zaprepaštenja. Ili Quinn toćno zna što

radi, ili će tako isprovocirati otmiĉara da će mu spustiti

slušalicu. Quinnov glas nastavi bez stanke.

- Ja moţda jesam gad, Zack, ali ja sam jedini gad u ĉitavom

ovom sranju kojemu moţeš vjerovati i sad ćeš mi morati

vjerovati. Imaš olovku ...?

- Da. Slušaj, Quinn ...

- Ti slušaj, stari. Otići ćeš do druge govornice i nazvati me kroz

ĉetrdeset sekunda na ovaj broj. Tri-sedam-nula; jedan-dva-nula-

ĉetiri. A sad, kreni ...

Zadnju je rijeĉ izgovorio viĉući. Kasnije će Sam Somerville i

Duncan McCrea reći onima koji ih budu ispitivali kako su oni

bili jednako zaprepašteni kao i ljudi koji su prisluškivali

razgovor. Quinn je spustio slušalicu, zgrabio kovĉeţić za spise -

dijamanti su još uvijek bili unutra, a ne u zdjeli za voće - i

istrĉao iz dnevne sobe. U trku je okrenuo glavu i dreknuo: -

Ostanite tu.

IznenaĊenje, povik, autoritet njegove naredbe, sve ih je to

prikovalo za stolice kljuĉnih pet sekunda. Kad su stigli do vrata

stana, ĉuli su kako se kljuĉ izvana okreće u bravi. Izgleda da ga

je Quinn tamo stavio pred zoru, dok su još spavali.

Quinn je izbjegao dizalo i sletio niza stube upravo kad se kroz

vrata zaĉuo prvi povik, nakon ĉega je uslijedio ĉvrst udarac

nogom o bravu. MeĊu »slušaĉima« su se već poĉeli javljati prvi

znaci kaosa koji će uskoro prerasti u pandemonij.

- Dovraga, što to radi? - prošapće jedan policajac svo

263

me kolegi u kensingtonskoj centrali, na što ovaj zbunjeno slegne

ramenima. Quinn je jurio niz tri niza stuba do prizemlja. Istraga

će pokazati da se Amerikanac u podrumskoj garsonijeri nije

maknuo s mjesta zato što to nije bio njegov posao. Njegov je

posao bio da snima glasove iz unutrašnjosti stana, da ih kodira i

emitira putem radija do Grosvenor Squarea, gdje će ih -

dekodirane - saslušati deţurni »slušaĉi« u podrumu. Stoga je

ostao tamo gdje je bio.

Quinn je prošao kroz predvorje petnaest sekunda nakon što je

tresnuo slušalicom o telefon. Portir - Britanac - podigao je

pogled iza stakla portirske loţe, kimnuo glavom i nastavio ĉitati

Daily Mirror. Quinn je gurnuo ulazna vrata, koja su se otvarala

prema ulici, zatvorio ih za sobom, bacio na pod klinasti komad

drveta koji je izdjeljao u potaji, dok je sjedio na zahodu, gurnuo

ga pod vrata i snaţno ga zabio udarcem pete. Zatim je pretrĉao

preko ceste, izmiĉući se jurećim automobilima.

- Što to znaĉi, otišao je? - vikao je Kevin Brown u sobi za

prisluškivanje na Grosvenor Squareu. On je ĉitavo jutro sjedio

uz prislušne ureĊaje, ćekajući - kao što su svi ĉekali, Britanci i

Amerikanci - na Zackov najnoviji i moţda posljednji poziv.

Isprva su zvukovi koji su dopirali iz Kensingtona bili

jednostavno zbunjujući; ĉuli su udarac slušalice o aparat,

Quinnov uzvik Ostanite tu; zatim nekakvo lupanje, uzbuĊenu

viku i krikove McCreaa i Somervilleove, potom seriju

ujednaĉenih udaraca, kao da netko udara nogom o vrata.

Zatim se Sam Somerville vratila u sobu, viĉući prema skrivenim

mikrofonima: - Otišao je. Quinn je otišao. Brownovo su pitanje

ĉuli u sobi za prisluškivanje, ali ga Somervilleova nije mogla

ĉuti. Brown se paniĉno baci na telefon koji će ga povezati s

njegovim specijalnim agentom u Kensingtonu.

- Agent Somerville - zaurlao je kad je ĉuo njezin glas u slušalići

- trĉite za njim.

U tom trenutku McCrea je petim udarcem razbio bravu na

vratima stana. Potrĉao je niza stube, a Sam ga je slijedila u

stopu. Oboje su bili u kućnim papuĉama.

264

Prodavaonica voća, povrća i delikatesnih proizvoda na drugoj

strani ulice, preko puta stana - broj telefona u prodavaonici

Quinn je izvadio iz telefonskog imenika Londona koji je našao u

jednom ormariću u dnevnoj sobi - zvala se Bradshaw, prema

prvom vlasniku, ali je njezin sadašnji vlasnik bio jedan Indijac,

gospodin Patel. Quinn ga je promatrao s prozora kako ureĊuje

sanduke s voćem, izloţene ispred trgovine, ili kako ţuri unutra

da posluţi nekog kupca.

Do ploĉnika na suprotnoj strani ulice Quinn je stigao trideset tri

sekunde nakon što je spustio slušalicu. Zaobišao je dva

prolaznika i uletio u prodavaonicu poput tornada. Telefon je

stajao pokraj blagajne, iza koje je stajao gospodin Patel.

- Djeca vam kradu naranĉe - doviknuo mu je Quinn bez uvoda.

U tom je trenutku zazvonio telefon. Rastrgan izmedu telefona i

naranaĉa, gospodin Patel je reagirao kao pravi Gujarati i istrĉao

na ulicu. Quinn zgrabi slušalicu.

Ljudi u kensingtonskoj centrali brzo su reagirali i istraga će

pokazati da su uĉinili sve što su mogli. Ipak, izgubili su ne-

koliko sekunda jednostavno zbog iznenaĊenja, a onda su došli

tehniĉki problemi. Oni su bili »prikopĉani« na specijalnu liniju u

stanu. Svakiput kad bi netko nazvao taj broj, oni su mogli

pomoću elektroniĉkih ureĊaja slijediti liniju do mjesta s kojeg je

došao poziv. Kompjutor bi zatim oĉitao broj aparata i adresu

kabine u kojoj se nalazi. To je trajalo izmedu šest i deset

sekunda.

Već su ustanovili broj aparata s kojeg je Zack prvi put nazvao,

ali kad je promijenio kabinu, iako su,~ ovornice u Dunstableu

bile jedna do druge, izgubili su ga. Sto je još gore, on je sad

zvao drugi broj, na koji oni nisu bili prikopĉani. Jedina je

olakšavajuća okolnost bila to što je broj koji je Quinn izdiktirao

Zacku takoder bio u Kensingtonu. Svejedno, »tragaĉi« su morali

krenuti od poĉetka, provjeravajući sa svojim uredajima svih

dvadeset tisuća brojeva u centrali. Ukopĉali su se u telefon

gospodina Patela pedeset osam sekunda nakon što ga je Quinn

izdiktirao Zacku, a zatim su ustanovili drugi broj u Dunstableu.

265

- Zapiši ovaj broj, Zack - rekao je Quinn ĉim je uzeo slušalicu.

- K vragu, što se to dogaĊa? - zareţi Zack.

- Devet-tri-pet; tri-dva-jedan-pet - nastavi Quinn ne obazirući se

na njegovo pitanje. - Imaš ga?

Nastala je stanka dok je Zack zapisivao broj.

- Sad ćemo to nas dvojica sami obaviti, Zack. Uspio sam im

zbrisati. Samo ti i ja, dijamanti za djeĉaka. Neće biti nikakvih

trikova, dajem ti rijeĉ. Pozovi me na taj broj za šezdeset minuta,

zatim za devedeset ako se ne javim prvi put. Taj broj nije na

»tragaĉu«.

Zatim je spustio slušalicu. U centrali su ĉuli: - ... minuta, zatim

za devedeset ako se ne javim prvi put. Taj broj nije na

»tragaĉu«.

- Gad, dao mu je drugi broj - reĉe tehniĉar u kensingtonskoj

centrali dvojici policajaca koji su bili s njim. Jedan je od njih

već telefonirao u Yard.

Quinn je izišao iz trgovine i vidio kako na drugoj strani ulice

Duncan McCrea pokušava guranjem izbiti klin ispod ulaznih

vrata. Sam je stajala iza njega, mašući i gestikulirajući, Pridruţio

im se i portir, ĉešući se po proćelavoj glavi. Dva automobila

prošla su ulicom u suprotnom smjeru. Na Quinnovoj strani

pribliţavao se jedan motociklist. Quinn iskoraĉi ravno pred

njega, podignutih ruku. Kovĉeţić za spise njihao mu se u lijevoj

ruci. Motociklist zakoĉi, zanese se i skliţući se postrance,

zaustavi motor.

- Hej, koga vraga ...?

Obilazeći motocikl s prednje strane, Quinn mu se nasmiješi

razoruţavajućim osmijehom. Kratak, oštar udarac u bubrege,

sredio je stvar do kraja. Kad se mladić s kacigom na glavi previo

od boli, Quinn ga skine s motora, prebaci desnu nogu preko

sjedala, ukljuĉi brzinu i upali motor. Kad je jurnuo niz ulicu,

McCreaova ispruţena ruka promašila je njegovu jaknu za

dvanaestak centimetara.

McCrea je ostab stajati, djelujući snuţdeno i povrijedeno. Sam

mu se pridruţila. Pogledali su se i potrĉali natrag u kuću. Morali

su što prije razgovarati s Grosvenor Squareom, a najbrţe će to

obaviti ako se vrate na drugi kat.

266

- Tako, sad mi dolazimo na red - reĉe Brown pet minuta kasnije,

nakon što je razgovarao s McCreaom i Somervilleovom. -

Moramo naći toga gada. To je naš posao.

Zazvonio je drugi telefon. Zvao je Nigel Crarner iz Scotland

Yarda.

- Vaš pregovaraĉ je zbrisao - hladno reLe. - Moţete li mi reći

kako? Pokušavao sam nazvati stan, ali je linija zauzeta. Brown

mu ispriĉa što se zbilo u trideset sekunda. Cramer nesretno

uzdahne. On je još uvijek bio ogorĉen zbog dogadaja na Green

Meadow farmi i nikad to neće moći pregorjeti, ali je razvoj

dogadaja sada gurnuo u drugi plan njegovu ţelju da Browna i

njegovu ekipu FBI-ovaca što prije izbaci iz Engleske.

- Da li su vaši ljudi uspjeli zapaziti registarski broj tog motora? -

upitao je. - Moţemo odmah izdati potjernicu. - Bolje od toga -

zadovoljno odgovori Brown. - Onaj

kovĉeţić za spise koji nosi sa sobom. U njemu je odašiljaĉ. - Što

?

- Mali odašiljaĉ radio signala, ugraden je u kovĉeţić, ne moţe ga

nikako otkriti, pravo malo remek-djelo - reĉe Brown. -

Pripremili smo taj kovĉeţić u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama

i juĉer, neposredno prije polijetanja, prebacili dijamante iz

pentagonovog kovĉeţića u naš.

- Tako - reĉe Cramer zamišljeno. - A prijemnik?

- Kod mene je - reĉe Brown. - Stigao je jutros u zoru avionom na

redovnoj liniji. Jedan od mojih momaka otišao je na Heathrow

da ga preuzme. Domet mu je tri i pol kilometra, prema tome

moramo krenuti. I to odmah.

- Gospodine Brown, ovoga puta, molim vas, ostanite u vezi s

patrolnim kolima Meta, u redu? U ovom gradu vi ne moţete

izvršiti hapšenje. To je moj posao. Imate radio u kolima?

- Naravno.

- Budite na otvorenoj liniji, molim vas. Mi ćemo se povezati s

vama i pridruţiti vam se, ako nam javite gdje se nalazite.

267

- Nema problema, javljat ćemo se. Dajem vam rijeĉ. Šezdeset

sekunda kasnije, limuzina ambasade izašla je s Grosvenor

Squarea. Chuck Moxon je vozio, a njegovi kolege ukljućili su

odredivaĉ smjera (O/S), prijemnik u obliku male kutije nalik na

minijaturnu tel~viziju, osim što je na ekranu umjesto slike bila

samo jedna svijetleća toĉka. Kad antena, prićvršćena u ţlijeb za

odvod vode iznad suvozaĉevih vrata, uhvati signal odašiljaĉa u

Quinnovom kovĉeţiću za spise, pokazat će se jedna linija, od

ove svijetleće toĉke do neke druge toĉke u perimetru ekrana.

Vozaĉ će morati tako upraviti kola da budu toĉno u smjeru koji

pokazuje linija na ekranu. Tako će pratiti odredivaĉ smjera.

Odašiljaĉ će se aktivirati iz limuzine, pomoću daljinskog

upravljaĉa.

Vozili su brzo niz Park Lane, kroz Knightsbridge i ušli u

Kensington.

- Aktivirajte - reĉe Brown. Agent pritisne prekidaĉ. Ekran nije

reagirao.

- Aktivirajte ponovno svakih trideset sekunda, sve dok ne

uhvatimo vezu - naredi Brown. - Chuck, poĉni kruţiti kroz

Kensington.

Moxon ude na Cromwell Road, zatim okrene prema jugu niz

Gloucester Road, u smjeru Old Brompton Roada. Antena uhvati

signal.

- On je iza nas, ide prema sjeveru - reĉe agent za prijemnikom. -

Udaljen je otprilike dva kilometra.

U trideset sekunda, Moxon se ponovno vratio na Cromwell

Road i krenuo prema sjeveru, uz Exhibition Road prema Hyde

Parku.

- Ravno ispred nas, ide prema sjeveru - reĉe agent za

prijemnikom.

- Javi plavcima da ga imamo - reĉe Brown. Moxon obavijesti

ambasadu putem radija i negdje na pola Edgware Roada,

prikljuĉi im se jedan Rover Metropolitanske policije, vozeći iza

njih.

Na straţnjem sjedalu limuzine, uz Browna, sjedili su Co1lins i

Seymour.

- Trebao sam to oĉekivati - sa ţaljenjem reĉe Collins.

268

- Trebao sam uoĉiti vremenski raskorak.

- Kakav vremenski raskorak? - upita Seymour.

- Sjećaš se one guţve na prilaznom putu ambasadorove

rezidencije prije tri tjedna? Quinn je krenuo petnaest minuta

prije mene, a u Kensington je stigao šamo tri minute prije. Ja ni

slućajno ne mogu voziti brţe od londonskog taksista u veĉernjoj

guţvi. On je negdje stao, obavio neke pripreme.

- Nije mogao ovo planirati prije tri tjedna - usprotivi se

Seymour. - Nije mogao znati kako će se stvari razvijati. - To mu

nije bilo potrebno - odgovori Collins. - Pro

ĉitao si njegov dosje. Dovoljno je vremena proveo na frontu da

zna kako uvijek treba pripremiti poloţaj na koji se moţeš povući

ako stvari poĊu loše.

- Skrenuo je desno u St. John's Wood - reĉe ĉovjek za

prijemnikom.

Kad su došli do kruţnog toka na Lordu, policijska kola ubrzaju i

poĉnu voziti paralelno uz njih, sa spuštenim prozorom.

- Kreće se prema sjeveru u ovom pravcu - dovikne im Moxon,

pokazujući prema Finchley Roadu. Pridruţe im se još jedna

patrolna kola i kolona od tri automobila nastavi voziti prema

sjeveru, kroz Swiss Cottage, Hendon i Mill Hiii. Smanjili su

udaljenost na trista metara i poĉeli pogledom traţiti ispred sebe

visokog ĉovjeka bez kacige na malom motociklu.

Kroz Mill Hill Circus su prošli na samo sto metara udaljenosti

od signala i poĉeli se uspinjati prema Five Ways Corneru. Onda

su shvatili da je Quinn izgleda promijenio vozilo. Prošli su

pokraj dvojice motociklista koji nisu emitirali signal i pretekla

su ih dva snaţna motorkotaĉa, ali je signal i dalje uporno ostajao

ispred njih. Kad je signal skrenuo oko Five Ways Cornera i ušao

na A1 prema Hertfordshireu, vidjeli su da je vozilo koje sada

prate jedan Golf GTI s otvorenim krovom. Vozaĉ je na glavi

imao ĉupavu šubaru, navuĉenu preko ušiju.

269

Prvo ĉega se Cyprian Fothergill kasnije mogao sjetiti od ĉudnih

dogaĊaja toga dana kad je bio krenuo do svoje draţesne

ladanjske kućice, bio je jedan veliki crni automobil koji ga je

iznenada pretekao iza Bo~rehamwooda i naglo skrenuo pred

njega, tako da je jedva uspio zakoĉiti i skrenuti na ugibalište da

izbjegne sudar. U roku od nekoliko sekunda - priĉat će

Fothergill kasnije prijateljima u klubu, koji su ga slušali

otvorenih ustiju - tri krupna muškarca iskoĉila su iz crnih kola,

opkolila njegov Golf i uperila u njega goleme pištoljĉine. Onda

su se iza njih zaustavila prvo jedna, pa druga policijska kola i

ćetiri divna bobija došla su do njih i rekla Amerikancima -

dakle, to su mogli biti samo Amerikanci i bili su ogromni neka

spreme pištolje ili će ih oni razoruţati.

Slijedeće ĉega se sjeća - saĊ je već njegovu priĉu napeto slušao

ĉitav bar - to je da mu je jedan od Amerikanaca strgnuo šubaru s

glave i dreknuo: »OK, seronjo, gdje je on?«, a jedan od bobija

posegnuo je u njegova kola i sa straţnjeg sjedala uzeo nekakav

kovĉeţić za spise, zbog kojega su ga ispitivali ĉitav sat, dok mu

na kraju nisu povjerovali da ga nikad dotad nije vidio.

Krupan, sjedokosi Amerikanac, koji je izgleda bio šef grupe iz

crnih kola, zgrabio je kovĉeţić iz ruku bobija, otvorio ga i

pogledao unutra. Kovĉeţić je bio prazan. Nakon svega toga, bio

je prazan. Toliko strke i buke zbog jednog praznog kovĉeţića za

spise ... No, dobro. Amerikanci su nakon toga poĉeli psovati kao

koĉijaši, upotrebljavali su takve izraze, kakve Cyprian nikad

dotad nije ĉuo i nadao se da ih nikad više neće ĉuti, a onda se

umiješao jedan britanski narednik, koji je upravo zanosno

izgledao ...

U 14.25 narednik Kidd se vratio do patrolnih kola, kako lii

odgovorio na uporne pozive koji su se ĉuli preko radija.

- Tango Alfa ... - zapoĉeo je.

- Tango Alfa, ovdje zamjenik pomoĉnika komesara Cramer. Tko

je tamo?

- Narednik Kidd, gospodine. Odjeljenje F. - Što se dogada,

naredniĉe?

270

Kidd pogleda prema okruţenom. Golfu, njegovom prestrašenom

vozaĉu, trojici agenata FBI-a koji su pregledavali prazni

kovĉeţić za spise, preostaloj dvojici Jenkija koji su stajali u

pozadini i zurili u nebo, te trojici svojih kolega koji su

pokušavali nešto izvući iz vozaĉa.

- Imamo malu guţvu, gospodine.

- Naredniĉe Kidd, paţljivo me slušajte. Jeste li uhvatili jednog

vrlo visokog Amerikanca koji je upravo ukrao Ċva milijuna

dolara?

- Ne, gospodine - odgovori Kidd. - Uhvatili smo jednog vrlo

homoseksualnog frizera koji se upravo pomokrio u hlaĉe.

- Što to znaĉi ... nestao? - Ovo pitanje, uzvik ili urlik,

izgovoreno razliĉitim tonovima i akcentima, odjekivalo je sat

kasnije kroz stan u Kensingtonu, Scotland Yard, Whitehall,

Home Office, Downing Street, Grosvenor Square i zapadno

krilo Bijele kuće. - Ne moţe samo tako nestati.

MeĊutim, nestao je.

271

DESETO P(aGLAVLJE

Quinn je ubacio kovĉeţić za spise na straţnje sjedalo Golfa

samo trideset sekunda nakon što je skrenuo iza ugla ulice u kojoj

je bio CIA-in stan. Kad je jutros pred zoru primio kovĉeţić od

Loua Collinsa i otvorio ga, nije primijetio nikakvu spravicu, ali

nije to ni oĉekivao. Onaj tko je u elektroniĉkom laboratoriju

radio na kovĉeţiću, ne bi bio toliko glup da ostavi neke vidljive

tragove ugradnje. Quinn je igrao na kartu da u kovĉeţiću postoji

nekakav uredaj koji će policiju i vojsku dovesti do mjesta

sastanka sa Zackom.

Ĉekajući da se promijene svjetla na semaforu, brzo je otvorio

bravice, gurnuo paket s dijamantima pod jaknu, potegnuo

patentni zatvaraĉ i ogledao se oko sebe. Golf je stajao pokraj

njega. Vozaĉ u šubari nije ništa primijetio.

Osamsto metara dalje, Quinn je ostavio motocikl: bez zakonom

propisane kacige, lako bi mogao privući pozornost nekog

policajca. Pred zgradom Brompton Oratorya zaustavio je taksi,

rekao mu da vozi u Marylebone, te ga isplatio u George Streetu i

prešao ostatak puta pješice.

U dţepovima je imao sve što je uspio uzeti iz stana u Ken-

singtonu, a da pritom ne privuĉe pozornost svojih »sustanara« :

svoj ameriĉki pasoš i vozaĉku dozvolu, iako će mu i jedno i

drugo ubrzo postati beskorisno kad policija izda za njim

potjernicu; sveţanj britanskih novĉanica koje je uzeo iz torbice

Sam Somerville; svoj dţepni noţić s više oštrica i jedna kliješta

iz ormarića s osiguraĉima. U jednoj drogeriji u Marylebone

High Streetu kupio je naoĉale s obiĉnim staklima i debelim,

roţnatim okvirom, a u jednoj trgovini muškim odjevnim

predmetima šešir od tvida i kišni ogrtaĉ Burberry.

Obavio je još neke kupovine u jednoj prodavaonici bom

272

bona, jednoj ţeljezariji i jednoj trgovini torbama i kovĉezima.

Pogledao je na sat: prošlo je pedeset i pet minuta od trenutka

kad je spustio slušalicu u prodavaonici gospodina Patela.

Skrenuo je u Blandford Street i na ug~u Blandford i Chiltern

Streeta našao govornicu koju je traţio, jednu od dvije telefonske

kabine, postavljene jedna uz drugu. Ušao je u drugu, broj koje je

upamtio prije tri tjedna i izdiktirao ga Zacku prije jednog sata.

Telefon je zazvonio toĉno u dogovoreno vrijeme.

- U redu, frajeru, koga vraga to izvoĊiš? Zack je zvuĉao

oprezno, zbunjeno i srdito.

Quinn mu u nekoliko kratkih reĉenica objasni što je uĉinio. Zack

je šutke slušao.

- To nisu neki folovi? - upita - jer ako jesu, mali još uvijek moţe

završiti u najlon vreći.

- Ć`uj, Zack, iskreno govoreći meni se ţivo fućka da li će te oni

ćopiti ili neće. Meni je stalo jedino do toga da tog deĉka vratim

ţivog i zdravog njegovim roditeljima. A ovog trenutka imam u

jakni vrećicu nebrušenih dijamanata vrijednih dvije milje dolara,

za koje pretpostavljam da bi te mogli zanimati, Pa evo, ja sam se

riješio pasa-tragaĉa jer se nisu htjeli prestati miješati, misle da su

jako pametni. I sad, hoćeš da obavimo tu razmjenu ili nećeš?

- Vrijeme je isteklo - reĉe Zack. - Ja kidam.

- Ustvari, ja sam u jednoj javnoj govornici u Maryleboneu - reĉe

Quinn - ali imaš pravo što si oprezan. Nazovi me ponovno

veĉeras, na isti broj i pripremi sve pojedinosti. Doći ću sam, bez

oruţja, s kamenĉićima, gdje god mi kaţeš. S obzirom da me

traţe, nemoj zvati prije mraka. Recimo, u osam.

- Vaţi - zareţi Zack. - Nemoj da ne dodeš.

To je bio trenutak kad je narednik Kidd dohvatio mikrofon

raĊija u policijskim kolima. da se javi Nigelu Crameru. Desetak

minuta kasnije, sve su policijske stanice na podruĉju metropole

dobivale opis visokog Amerikanca i instrukcije da svaki redar na

ulici drţi dobro otvorene oĉi i ukoliko ga spazi, neka mu ne

prilazi nego putem radija javi svojoj stanici i

273

nastavi slijediti osumnjiĉenog, ali ne smije intervenirati. U

potjernici nije bilo navedeno ime tog ĉovjeka, ni razlog zbog

kojeg ga traţe. ,

Izišavši iz govornice, Quinn se vrati u Blandford Sireet i produţi

do hotela Balckwood's~. To je bilo jedno od onih starih

svratišta, skrivenih u pokrajnim uliĉicama Londona, koja su na

neki naĉin izbjegla sudbini da ih otkupi i modernizira neki od

velikih lanaca hotela, pansion zarastao _u bršljan s dvadeset

soba, drvenom oplatom na zidovima i izboĉenim prozorima, te s

rasplamsalom vatrom u kaminu od opeka u predvorju zastrtom

tepisima preko neravnih dasaka poda. Quinn priĊe recepciji, iza

koje je stajala jedna djevojka prijazna izgleda.

- Zdravo - reĉe široko se smiješeći.

Djevojka podigne glavu i uzvrati osmijeh. Visok, malo

pogrbljen, šešir od tvida, Burberry i koţna putna torba - tipiĉan

ameriĉki turist.

- Dobar dan, gospodine. Mogu li nešto uĉiniti za vas? - Dakle,

ovaj, nadam se da moţete, gospoĊice. Baš tako, nadam se.

Vid'te, baš sam doletio iz Drţava i to sam letio vašim British

Airwaysom - to vam je moja najdraţa kompanija - i zamislite što

su mi uĉinili? Izgubili su moj prtljag. Da, gospoĊo, zamislite,

poslali su ga greškom ĉak u Frankfurt...

Djevojka se sućutno namršti.

- Sad, vid'te, oni će ga vratiti ovamo, kaţu najviše za dvadeset

ĉetiri sata. Samo, problem je u tome što su mi sve adrese i plan

puta u malom kovĉegu i moţete li mi vjerovati, ja se sad ni za

ţivu glavu ne mogu sjetiti u kojem sam hotelu smješten. Proveo

sam ĉitav sat s jednom gospoĊom iz avionske kompanije, ĉitala

mi je imena svih hotela u Londonu znate koliko ih ima? - ali ne

mogu se sjetiti pa da me ubiješ, niti ću se sjetiti dok ne dobijem

kofer. I tako, ukratko, uzeo sam taksi i vozaĉ mi je rekao da je

ovo zgodan hotel... pa ovaj... da li moţda kojim sluĉajem imate

neku slobodnu sobu za noćas? Inaĉe, zovem se Harry Russell...

Djevojka je bila oĉarana. Visoki je muškarac izgledao tako

izgubljen zbog gubitka prtljaga, tako zbunjen zbog toga

274

što se nije mogao sjetiti imena svog hotela; ona je gledala

mnogo filmova i pomislila je kako je on podsjeća na onog

gospodina koji je stalno molio ljude da mu »razvedre dan«, a

govorio je kao onaj ĉovjek sa smiješnixn ptiĉjim perom za še-

širom iz Dallasa. Uopće joj nije palo na pamet da posumnja u to

što joj je ispriĉao, ili da zatraţi od njega da joj na bilo koji naĉin

potvrdi svoj identitet. Hotel Blackwood's obiĉno nije primao

goste bez rezervacije i bez prtljage, ali izgubiti prtljagu ~ povrh

toga, ne moći se sjetiti hotela, a sve to zbog britanske avionske

kompanije... Djevojka pogleda listu gostiju: većinom su to bili

redoviti posjetioci iz provincije i nekoliko ljudi koji su bili

stalno nastanjeni u hotelu.

- Imamo samo jednu slobodnu sobu, gospodine Russell. To je

priliĉno mala soba, bojim se, u straţnjem dijelu...

- Za mene će biti sasvim dobra, gospodice. Oh, da, mogu vam

platiti u gotovu, promijenio sam nešto dolara na aerodromu...

- Sutra ujutro, gospodine Russell. - Ona posegne za jednim

staromodnim mjedenim kljuĉem. - Izvolite, podite onim

stubama, to je na prvom katu.

Quinn se popne uz neravne stube, nade sobu broj 11 i ude

unutra. Soba je bila mala, ĉista i udobna. Više nego pristojna.

Svukao se u gaće, namjestio budilicu koju je kupio u ţeljezariji

na šest popodne i zaspao.

- Dobro, za Boga miloga, zašto je to napravio? - upita ministar

unutrašnjih poslova, Sir Harry Marriott. Upravo je ĉuo ĉitavu

priĉu od Nigela Cramera, koji je došao do njega, u njegov ured

na vrhu zgrade Home Officea. Već je proveo deset minuta na

telefonu, izvještavajući Downing Street o onom što se dogodilo i

dama na drugom kraju ţice nije bila nimalo oduševljena

njegovim vijestima.

- Pretpostavljam da je smatrao kako u nekoga ne moţe imati

povjerenja - obazrivo odgovori Cramer.

- Nadam se da taj netko nismo mi - reĉe ministar. Mi smo uĉinili

sve što smo mogli.

- Ne, ne, to se ne odnosi na nas - reĉe Cramer. - On

275

sad priprema razmjenu s tim ,~ackom. To je uvijek najopasnija

faza u sluĊajevima otmice. A nakon ona dva zlosretna ob-

javljivanja povjerljivih informacija u radijskim emisijama,

jednoj francuskoj i jednoj engleskoj, izgleda da je zakljuĉio

kako je najbolje da dalje radi sam. Mi to, dakako, ne moţemo

dopustiti. Moramo ga naći, gospodine ministre.

Cramer još uvijek nije pregorio uvredu što su mu oduzeli svaku

kontrolu nad procesom pregovaranja i ograniĉili ga na istragu.

- Uopće mi nije jasno kako je mogao pobjeći? - nezadovoljno

progunĊa ministar.

- Da su moja dva Ċovjeka bila s njim u tom stanu, ne bi se to

dogodilo - podsjeti ga Cramer.

- No, da, sad je kasno raspravljati o tome. PronaĊite ga, ali tiho,

diskretno.

Osobno je ministar na to gledao ovako : ako taj Quinn uspije

izvući Simona Cormacka sam, bez iĉije pomoći, odliĉno.

Britanci će ih onda moći ekspedirati natrag u Ameriku po ubr-

zanom postupku. Ali ako netko zabrija, neka to budu Ameri-

kanci, a ne njegovi ljudi.

U to isto vrijeme Irving Moss je primio telefonski poziv iz

Houstona. Oznaĉio je na popisu cijena ponudu jednog proiz-

vodaĉa povrća iz Teksasa, spustio slušalicu i dešifrirao poruku.

Kad je završio, iznenadeno je zviznuo. No, što je više mislio o

tome, sve mu je jasnije bilo da će trebati unijeti samo neke

neznatne izmjene u svoj vlastiti plan.

Nakon onog fijaska na cesti iza Mill Hiila, Kevin Brown je

bijesno odjurio u stan u Kensingtonu. Patrick Seymour i Lou

Collins takoĊer su došli s njim. Trojica pretpostavljenih su zatim

nekoliko sati zajedno ispitivali dvoje mladih kolega.

Sam Somerville i Duncan McCrea naširoko su objašnjavali što

se dogodilo tog jutra, kako se dogodilo i zašto oni to nisu

predvidjeli. McCrea se, kao obiĉno, razoruţavajuće usrdno

ispriĉavao.

- Ako je ponovno uspostavio telefonski kontakt sa Za

276

ckom, onda je sad potpuno izvan kontrole - reĉe Brown. Ako

koriste sistem da obojica govore iz javnih govornica, Britanci ih

nikako neće moći prisluškivati. Drugim rijeĉima, nemamo

p~ojma što njih dvojica pripremaju.

- Moţda pripremaju razmjenu: Simon Cormack za dijamante -

primijeti Seymour.

Brown bijesno otpuhne.

- Kad se ovo završi, taj će mi usrani pametnjaković skupo platiti.

- Ako se vrati sa Simonom Cormackom - dobaci Collins - svi

ćemo biti sretni da mu nosimo prtljag do aerodroma.

Dogovoreno je da Somervilleova i McCrea ostanu i dalje u

stanu, za sluĉaj da se Quinn javi. Tri tetefonske linije ostat će

otvorene za njegov eventualni poziv i sve tri će biti prikopĉane

na prislušne uredaje. Trojica šefova su se zatim vratili u

ambasadu, Seyrnour da od Scotland Yarda sazna kako napreduje

sada dvostruka potraga, a druga dvojica da ĉekaju i osluškuju.

Quinn se probudio u šest sati, zatim se oprao i obrijao,

upotrijebivši novi toaletni pribor što ga je kupio u High Streetu,

lagano veĉerao i u osam manje deset izloţio se riziku šetnje do

dvjesta metara udaljene govornice u Chiltern Streetu. Ušao je u

kabinu i okrenut leĊima prema ulici, pretvarao se kao da traţi

neki broj u imeniku, sve dok telefon nije zazvonio u osam i dvije

minute.

- Quinn? - Da.

- Moţda stvarno ne foliraš da si im pobjegao, a moţda je to ipak

fol. Ako iaţeš, platit ćeš.

- Nije fol. Reci mi gdje i kad se trebam pojaviti.

- Sutra ujutro u deset. Nazvat ću te na ovaj broj u devet i reći ti

gdje da ideš. Imat ćeš taman dovoljno vremena da stigneš do

deset. Moji će ljudi tamo straţariti od zore. Ako se pojavi

murija, ili SAS, ili ako bude bilo kakvog sumnjivog kretanja, mi

ćemo to zapaziti i odmah se povlaĉimo. Simon

277

Cormack će umrijeti nakon,što te još jednom nazovem. '1 nas

nećeš vidjeti, ali mi ćemo vidjeti tebe ili bilo koga tko s pojavi.

Ako pripremate neku podvalu, reci to svojim drugar ma. Moţda

uspiju uhvatiti jednog ili dvojicu od nas, ali m~ lome će

odzvoniti.

- Bit će toĉno po tvome, Zack. Ja dolazim sam. Bez tn kova.

- Pazi, nikakvih elektronskih smicalica, nikakvih odaši ljaĉa,

nikakvih mikrofona. Provjerit ćemo kad se pojavi? Ako budeš

»ozvuĉen«, mali dobiva metak u glavu.

- Rekao sam ti, neće biti nikakvih trikova. Samo ja i di jamanti.

- Budi u toj kabini sutra u devet.

Ĉuo se škljocaj i zatim zujanje. Quinn iziĊe iz kabine vrati se u

hotel. Neko je vrijeme gledao televiziju, zatim je is praznio

svoju torbu i dva sata radio na stvarima koje je kupi< tog

poslijepodneva. Bilo je dva sata ujutro kad je napokot bio

zadovoljan onim što je napravio.

Ponovno se istuširao da se oslobodi izdajniĉkog mirisa zatim se

ispruţio na krevet, zagledao se u strop i nepomiĉnc leţeći,

prepustio se mislima. On nikad nije puno spavao prije bitke;

zato je ulovio tri sata sna tijekom popodneva. Pred zo~ ru je

malo zadrijemao i dignuo se kad je budilica zazvonila u sedam.

Ona simpatiĉna djevojka ponovno je bila na duţnosti kad je

prišao recepciji u pola devet. Imao je na sebi naoĉale s de~

belim okvirom, šešir od tvida i Burberry, zakopĉan do grla,

Objasnio je djevojci da mora otići na Heathrow zbog prtlja~ ge,

te da bi volio prije toga platiti noćenje.

U petnaest minuta do devet leţernim je korakom odšetaa do

javne govornice. U to vrijeme nije moglo biti starih dama koje

vode beskonaĉne razgovore. Stajao je u govornici petna~ est

minuta i napokon je telefon zazvonio, toćno u devet. Za~ ckov

je glas bio prigušen od napetosti.

- Jamaica Road, Rotherhithe - rekao je.

Quinn nije poznavao taj kraj Londona, ali je ĉuo za njega, To su

bili stari dokovi, djelomiĉno preuredeni u otmjene ku~

278

će i stanove za mlade poslovne ljude iz.Citya, ali je još uvijek

bilo pustih, neureĊenih dijelova s napuštenim gatovima i

skladištima.

- Nastavi.

Zack nastavi davati uputstva. Iz Jamaica Roada treba skrenuti u

jednu ulicu koja vodi do Temze.

- Potraţit ćeš jedno dugaĉko, prizemno ţeljezno skladište,

otvoreno na oba kraja. Iznad vrata još uvijek stoji natpis:

Babbidge. Plati taksi na vrhu ulice. SiĊi dolje sam. UĊi u

skladište kroz juţni ulaz. Hodaj do sredine i ĉekaj. Ako te bilo

tko bude slijeĊio, nećeš nas vidjeti.

Veza se prekine. Quinn izade iz kabine i baci praznu koţnu

torbu u kantu sa smećem. Osvrne se naokolo, traţeći taksi.

Nijednog nije bilo u blizini, još uvijek je trajala guţva pred

poĉetak radnog vremena. Uspio je uhvatiti jedan taksi deset

minuta kasnije u Marylebone High Streetu i odvezao se do

stanice podzemne ţeljznice na Marble Archu. U ovo doba dana s

taksijem se ne bi na vrijeme uspio probiti kroz zavojite uliĉice

starog grada i preko Temze do Rotherhithea.

Odvezao se podzemnom ţeljeznicom prema istoku do Banka,

zatim je prešao na Northern Line i prevezao se ispod Temze do

London Bridgea. To je bila stanica na glavnoj liniji, pred njom

je uvijek bilo taksija. Stigao je u Jamaica Road pedeset i pet

minuta nakon što je Zack prekinuo vezu.

Uliĉica, niz koju mu je bilo naredeno da krene, bila je uska,

prljava i pusta. S jedne su strane bila polusrušena skladišta ĉaja,

zrela za rušenje, okrenuta prema rijeci. S druge pak napuštene

tvornice i hangari od prešanog lima. Znao je da ga odnekud

promatraju. Koraĉao je sredinom uliĉice. Limeni hangar s

izblijedjelim natpisom Babbidge iznad jednih vrata bio je na

kraju uliĉice. Quinn skrene unutra.

Hangar je bio oko šezdeset metara dugaĉak i dvadeset pet

metara širok. Sa kuka u stropu visjeli su zardali lanci; pod je bio

od betona, prekriven smećem, nakupljenim kroz godine otkako

je hangar napušten. Vrata kroz koja je ušao bila su dovoljno

široka za pješaka, ali ne i za vozilo, dok su vrata na drugom

kraju hangara bila dovoljno široka i visoka da kroz

279

njih prode kamion. Otišao je .do sredine hangara i stao. Skinuo

je laţne naoĉale i šešir od tvida, te ih bacio u stranu. Više mu

neće trebati. Ili će odavde izaći obavljena posla, ili će mu ionako

biti potrebna policijsk~ pratnja.

Ĉekao je tako jedan sat, gotovo sasvim nepomiĉno. U jedanaest

sati, na donjem kraju hangara pojavio se veliki Volvo, dovezao

se polako do njega i zaustavio se s upaljenim motorom na

udaljenosti od otprilike dvanaest metara. Naprijed su sjedila dva

ĉovjeka, obojica maskirani tako da su im se kroz uske proreze

nazirale samo oĉi.

Quinn je više osjetio, nego ĉuo tiho struganje tenisica na

betonskom podu iza svojih leda i bacio je kratak pogled preko

ramena. Tamo je stajao treći ĉovjek: crna trenirka bez ikakvih

oznaka, glava pokrivena crnom vunenom maskom. Ĉovjek je

bio napet, stajao je lagano nagnut prema naprijed, u rukama je

drţao automatski karabin, leţerno opušten, ali spreman za

upotrebu ako zatreba.

Vrata suvozaĉa na Volvu polako se otvore i jedan ĉovjek izade

iz kola. Srednje visine, prosjeĉno razvijen. On zazove: - Quinn?

Zackov glas. Odmah ga je prepoznao. - Imaš dijamante?

- Imam.

- Dodaj mi ih.

- Imaš malog, Zack?

- Ne priĉaj gluposti. Misliš da ću ga zamijeniti za vrećicu

staklenih klikera? Prvo ĉemo ispitati kamenĉiće. Za to treba

vremena. Ako nademo jedan komadić stakla, jedan laţni

dijamant, dogovor otpada. Ako su svi u redu, dobit ćeš malog.

- Tako sam nešto i oĉekivao. Ali to neće ići. - Ne igraj se sa

mnom, Quinne.

- Ne igram se, Zack. Moram vidjeti malog. Ti se bojiš da bi

mogao dobiti komadiće stakla. Nećeš, ali ţeliš se uvjeriti. Ja bih

mogao dobiti lešinu.

- Nećeš.

- Moram biti siguran. Zato moram ići s vama.

280

Iza maske, Zack je neko vrijeme bu,ljio u Quinna, kao da na licu

ima izraz nevjerice. Onda se hrapavo nasmije.

- Vidiš onog momka iza tebe? Trebam mu samo reći i izbušit će

te kao sir. Onda moţemo jednostavno pokupiti dijamante.

- Moţeš pokušati - prizna Quinn. - Jesi li kad vidio jednu od

ovih stvari?

On raskopĉa kišni ogrtaĉ, uzme nešto što je visjelo s obodno

blizu njegova pojasa i podigne to prema Zacku. Zack je zurio u

Quinna i napravu priĉvršćenu na njego

vim grudima preko košulje, te poĉne tiho ali ţestoko psovati. Od

prsne kosti do pojasa Quinnove su grudi bile pokrivene plitkom

drvenom kutijom koja je nekoć sadrţavala ĉokoladne bombone.

Bombona više nije bilo, a ni poklopca kutije. Donji dio kutije

predstavljao je plitku posudu, priĉvršćenu kirurškom ljepljivom

trakom za njegov torzo.

U središtu kutije leţao je baršunast paket s dijamantima,

uĉvršćen s obje strane kornadima do ĉetvrt kilograma neke

ţućkaste mase nalik na plastelin. U jedan od tih komada bila je

zabodena jedna dreĉeća zelena elektriĉna ţica, a drugi kraj ove

ţice završavao je u jednom kraku drvene štipaljke za rublje koju

je Quinn drţao podignutu u lijevoj ruci. Ţica je prolazila kroz

rupicu izbušenu u drvetu i izvirivala s unutrašnje strane

štipaljke.

U kutiji od bombona nalazila se i jedna PP3 baterija od devet

volti, za koju je bila priĉvršćena druga dreĉeća zelena ţica. U

jednom smjeru ta je zelena ţica povezivala oba komada ţućkaste

mase s baterijom; u drugom je smjeru ova ţica išla Ċo drugog

kraka drvene štipaljke. Krakovi su bili razdvojeni komadićem

drvene olovke. Quinn stisne prste lijeve ruke; komadić olovke

ispadne na pod.

- Folovi - reĉe Zack, ali nije zvuĉao sasvim uvjeren u to. - To

nije pravo.

Desnom rukom Quinn otkine komadić ţućkaste mase, svalja ga

u kuglicu i baci na pod prema Zacku. Kriminalac se sagne,

pokupi kuglicu i pomiriše je. Osjeti miris marcipana. - Semtex -

reĉe.

281

- To je ĉeško - reĉe Quinn. - Ja više volim RDX Zack je

dovoljno znao o plastiĉnim eksplozivima da zna

kako svi izgledaju i mirišu kao bezopasni, slastiĉarski marci~

pan. Ali tu se sliĉnost završavala. Ako bi njegov ĉovjek sad

poĉeo pucati, svi bi poginuli. U toj je kutiji bilo dovoljno ek~

sploziva da poĉisti pod skladišta, digne krov i raznese dija~

mante do druge obale Temze.

- Znao sam da si gad - reĉe Zack. - Što hoćeš?

- Podignut ću olovku, vratiti je na mjesto, uvući se u prtljaţnik

tvojih kola i ti ćeš me odvesti da vidim djeĉaka. Nitko me nije

slijedio i nitko me neće slijediti. Ja te ne mogu prepoznati, ni

sad, ni bilo kad. Ne prijeti ti nikakva opasnost. Kad vidim da je

deĉko ţiv, demontirat ću ovo i dat ću ti dijamante. Ti ih provjeri

i kad se uvjeriš da su pravi, moţeš otići. Mene i malog ostavi

svezane i zakljuĉane. Nakon dvadeset ĉetiri sata, javi policiji

anonimno gdje se nalazimo. Murija će doći i osloboditi nas. Kao

što vidiš, plan je ĉist, jednostavan i omogućava ti da pobjegneš.

Zack je iţgledao neodluĉan. To nije bio njegov plan, ali Quinn

mu je izbio adute iz ruke i on je toga bio svjestan. Posegnuo je u

dţep i izvukao nekakvu pljosnatu crnu kutiju.

- Drţi ruku gore i štipaljku razdvojenu. Provjerit ću da nemaš

negdje nekakav mikrofon.

Zack pride Quinnu i pregleda ga od glave do pete, drţeći na

maloj udaljenosti od Quinnova tijela detektor strujnih krugova.

Ukoliko bi na Quinnovu tijelu bio neki ukljuĉeni, »ţivi« strujni

krug - kao naprimjer, odašiljaĉ radiosignala ili mikrofon -

detektor bi se oglasio prodornim zvukom sirene. Baterija u

bombi nije imala kontakta dok su ţice u štipaljki bile

razdvojene. Da je Quinn zadrţao kovĉeţić za spise, detektor bi

otkrio sićušni odašiljaĉ.

- U redu - reće Zack i povuĊe se natrag za jedan metar. Quinn

osjeti zadah njegova znoja. - Ĉist si. Stavi tu olovku na mjesto i

ubaci se u prtljaţnik.

Quinn postupi kako mu je reĉeno. Veliki, pravokutni poklopac

prtljaţnika se zalupi i on ostane u mraku. Rupe za zrak već su

bile izbušene u podu prtljaţnika prije tri tjedna,

282

za Simona Cormacka, Unutra je bilo z~gušljivo, ali moglo se

izdrţati i usprkos njegovoj duljini, dovoljno prostrano, uz uvjet

da ostane skvrĉen u poloţaju fetusa, što je, meĊutim, znaĉilo da

je gotovo poĉeo povraćati od jakog mirisa badema.

Iako on to nije mogao vidjeti, Volvo je napravio zaokret u

obliku slova U, ĉovjek s automatom je potrĉao za kolima i

uskoĉio na straţnje sjedalo. Sva trojica otmiĉara su zatim skinuli

maske i gornje dijelove trenirki, ispod kojih su imali košulje,

kravate i sakoe. Gornje dijelove trenirki bacili su u prostor

izmeĊu prednjih i straţnjih sjedala, te na njih poloţili Škorpion.

Kad su sve to obavili, Volvo polako klizne iz skladišta, sada sa

Zackom za upravljaćem, te krene prema skloništu otmiĉara.

Trebalo im je sat i pol da stignu do garaţe u kući šezdeset ĉetiri

kilometra izvan Londona. Zack je stalno vozio dozvoljenom

brzinom, a njegovi su kompanjoni sjedili šutke i uspravno. Za

njih dvojicu to je bio prvi izalazak izvan kuće nakon tri tjedna

zatoĉeništva.

Kad su se vrata garaţe zatvorila, sva trojica ponovno navuku

gornje dijelove trenirki i maske, a jedan ode u kuću da upozori

ĉetvrtog ĉlana bande. Tek kad su obavili sve pripreme, Zack

otvori poklopac prtljaţnika. Quinn se priliĉno ukoĉio i ţmirkao

je kad je iz mraka izišao u rasvijetljenu garaţu. Ponovno je

izvukao olovku iz štipaljke i drţao je u zubima.

- U redu, u redu - reĉe Zack. - Za to nema nikakve potrebe.

Pokazat ćemo ti malog. Ali dok budeš prolazio kroz kuću, imat

ćeš ovo na glavi.

On mu pokaţe kukuljicu. Quinn kimne. Zack mu prebaci

kukuljicu preko glave. Postojala je opasnost da ga sad pokušaju

napasti, ali njemu je bio dovoljan dijelić sekunde da popusti

stisak prstiju na štipaljki. Vodili su ga tako, s lijevom rukom u

zraku, kroz vrata koja su iz garaţe vodila u kuću, kroz nekakav

kratak hodnik i zatim niza stube u podrum. Ĉuo je tri glasna

udarca po nekim vratima, zatim je nastala stanka. Onda je ĉuo

zvuk otvaranja vrata i osjetio kako ga guraju u neku prostoriju.

Stajao je tamo, sam, slušajući zvuk navlaĉenja kraĉuna. ,

283

- Moţeš skinuti kukuljicp - ĉuo je Zackov glas. Zack ji govorio

kroz otvor na vratima. Quinn desnom rukom svuĉ~ kukuljicu s

glave. Stajao je u goloj podrumskoj prostoriji: be tonski pod,

betonski zidovi. Nekoć je to moţda bio vinsk podrum, sad

preureden za drugu namjenu. Na jednom kreve tu s metalnim

okvirom u dnu prostorije sjedila je neka vitka spodoba, s

ramenima i glavom pokrivenim sliĉnom kukulji com kao što je

bila njegova. Zaĉula su se dva udarca po vrati ma. Kao po

komandi, spodoba na krevetu svuĉe kukuljicu

Simon Cormack je zapanjeno buljio u visokog muškarca ispred

vrata, odjevenog u napola raskopĉani baloner, s viso~ ko

podignutom drvenom štipaljkom u lijevoj ruci. Quinn je s

jednakim intenzitetom zurio u predsjednikova sina.

- Zdravo, Simone. Je li sve OK, mali? - Glas zemljaka,

Amerikanca.

- Tko ste vi? - prošapĉe Simon.

- Pa, pregovaraĉ. Brinuli smo se zbog tebe. Jesi li dobro? - Da,

ja ... dobro sam.

S vrata su odjeknula tri udraca. Mladić navuĉe kukuljicu. Vrata

se otvore. U otvoru se ukaţe Zack. Maskiran. Naoruţan.

- Dakle, vidio si ga. Sad, dijamanti.

- Naravno - reĉe Quinn - ti si se drţao svog dijela dogovora, ja

ću se drţati svoga.

On vrati olovku meĊu krakove štipaljke i pusti je da visi na

ţicama ispod njegova pojasa. Zatim svuĉe ogrtaĉ i strgne kutiju

s prsiju. Iz središta kutije izvadi pljosnati paket s draguljima,

umotan u baršun i pruţi ga prema Zacku. Zack uzme paket i

doda ga jednom ĉovjeku u hodniku iza sebe. Cijev Škorpiona

još uvijek je bila uperena u Quinna.

- Uzet ću i bombu - reĉe. - Inaĉe bi ti moglo pasti na pamet da se

pomoću eksploziva pokušaš probiti odavde. Quinn sloţi ţice i

štipaljku u ispraţnjen prostor u kutiji, te

izvuĉe ţice iz ţućkaste mase. Na krajevima ţica nije bilo de-

tonatora. Quinn otkine komadić ţućkaste mase i zagrize u njega.

284

- Nikad nisam podnosio marcipan - reĉe. - Previše je sladak za

mene.

Zack je zurio u zbirku kućanskih potrepština u svojoj ruci.

- Marcipan?

- Najbolji koji sam mogao naći u Marylebone High Streetu.

- Sad bih te trebao ukokati, Quinne.

- Mogao bi, ali nadam se da nećeš. Nema potrebe, Zack. Dobio

si što si htio. Kao što rekoh, profesionalci ubijaju samo kad

moraju. Ispitaj na miru dijamante, pripremi se za bijeg, a mali i

ja ćemo ostati ovdje dok ne nazoveš policiju.

Zack zatvori vrata i navuĉe kraĉune. Zatim reĉe kroz otvor u

vratima.

- Nešto ti moram priznati, Jenki. Imaš muda.

Zatim se poklopac na otvoru zalupi. Quinn se okrene mladiću na

krevetu i skine mu kukuljicu. Zatim sjedne pokraj njega.

- A sad, najprije da te malo upoznam sa situacijom. Ako sve

bude išlo kako valja, kroz nekoliko sati izaći ćemo odavde i

krenuti kući. Usput reĉeno, mama i tata ti šalju pozdrave.

On provuĉe prste kroz djeĉakovu zamršenu kosu. Oĉi Simona

Cormacka ispune se suzama i on poĉne nekontrolirano plakati.

Pokušavao je obrisati suze rukavom košulje, ali su neprekidno

navirale nove. Quinn ga ogrli rukom oko mršavih ramena i sjeti

se jednog davnog dana u dţunglama Mekonga, svoje prve bitke

u ţivotu, bitke u kojoj je on ostao ţiv dok su svi ostali poginuli.

Sjetio se kako su mu kasnije, kad je sve prošlo, od olakšanja

navrle suze na oĉi i kako nije mogao prestati plakati.

Kad se Simon smirio i poĉeo ga bombardirati pitanjima o ocu i

majci, Quinn je imao prilike da ga bolje pogleda. Bradat, brkat,

prljav, ali inaĉe u dobroj kondiciji. Oĉigledno ga nisu

izgladnjivali i bili su toliko pristojni da mu dadu ĉistu odjeću:

košulju, traperice i široki pojas od koţe s velikom mjedenom

kopĉom - odjeća kupljena u trgovini sportskom opremom, ali

odgovarajuća za hladne dane studenoga.

285

Ĉinilo se kao da je gore, u kući, došlo do svade. Quinn j nejasno

razabirao podignute'glasove, najjasnije se medu nji ma isticao

Zackov glas. Glasovi su bili previše nejasni da f razabrao rijeĉi,

ali je ton bio dovoljno jasan. Zack je bio lju~ Quinn se namršti;

on nije osdbno provjerio dijamante - nij dovoljno znao o njima

da bi mogao razaznati prave od dc brog falsifikata - ali se sad u

sebi ţarko molio Bogu da ni tko nije bio toliko lud da ubaci dio

laţnih dijamanata meĊ~ prave.

Ustvari, to nije bio razlog svadi. Nakon nekoliko minuta glasovi

su se primirili. U jednoj spavaćoj sobi na katu - 01 miĉari su

izbjegavali sobe u prizemlju tijekom dana, usprko gustim

zastorima na prozorima - ĉovjek iz Juţne Afrike sje dio je za

stolom koji su odnijeli gore za tu svrhu. Stol je bi~ prekriven

plahtom, razrezani omot od baršuna leţao je pra zan na krevetu,

a ĉetvorica otmiĉara su zadivljeno zurila ~ brdašce nebrušenih

dijamanata.

Pomoću spatule, Juţnoafrikanac je poĉeo dijeliti gomih u manje

hrpice, zatim opet manje, sve dok nije dijamante raz dijelio u

dvadeset pet hrpica. Pokretom ruke pokazao je Za cku da

odabere jednu. Zack slegne ramenima i pokaţe n~ jednu u

sredini - pribliţno tisuću kamenĉića od ukupn< 25.000

dijamanata na stolu.

Bez rijeĉi, Juţnoafrikanac skupi ostale hrpice u jedm ĉvrstu

platnenu vreću s uzicom na vrhu. Kad je na stolu osta la samo

odabrana hrpica, on upali jaku »reflektoricu« iznac stola, izvadi

iz dţepa juvelirsku lupu, uzme pincetu u desm ruku i podigne

prvi kamenĉić prema svjetlu.

Nakon nekoliko sekunda zadovoljno zagunĊa i kimne, te ubaci

ispitani dijamant u otvorenu platnenu vreću. Potraja~ će punih

šest sati dok ispita svih tisuću kamenĉića.

Otmiĉari su dobro izabrali. Dijamanti vrhunske kvalitete ĉak i

mali, obiĉno na trţište odlaze s potvrdom o porijeklu koju izdaje

središnja prodajna organizacija koja dominira svjetskim trţištem

dijamanata, budući da se putem nje proda~ je 85% svih

dijamanata izvaĊenih iz rudnika. Ĉak je i Sovjet

286

ski Savez, s dijamantima iz Sibira, dovoljno mudar da ne po-

kušava slomiti taj moćni kartel. Veliki dijamanti slabije kvalitete

takoder se obiĉno prodaju uz potvrdu o porijeklu.

Medutim, odluĉivši se za mješavinu dijamanata prosjeĉne

kvalitete, izmedu jedne petine i polovirie karata, otmiĉari su

zašli na podruĉje trţišta koje je gotovo nemoguće kontrolirati.

To drago kamenje predstavlja kruh i maslac zlatara i draguljara

širom svijeta, ono prelazi iz ruke u ruku u paketima od nekoliko

stotina, bez ikakvih potvrda. Svaki će draguljar moći otkupiti

koliĉinu od nekoIiko stotina tih kamenĉića, pogotovo ako mu ih

ponude uz popust od 10 do 15 posto od trţišne cijene.

Rasporedeni u hrpice, s ponekim većim kamenom, ovi će se

dijamanti jednostavno »utopiti« na trţištu.

Ako su pravi. Nebrušeni dijamanti ne blistaju i ne ţare kao

brušeni i uglaĉani dragulji nakon procesa obrade.

Oni izgledaju kao mutni komadići stakla, s mlijeĉnom i

neprozirnom površinom. Ali dovoljno je da ĉovjek ima umje-

reno iskustvo i prosjeĉno oštro oko pa da ove neugledne ka-

menĉiće ne zamijeni za staklo.

Pravi dijamanti, naime, imaju izrazitu sapunastu teksturu

površine i imuni su na vodu. Ukoliko komadić stakla uronimo u

vodu, kapljice će se zadrţati na površini nekoliko sekunda; s

dijamanta će voda odmah oteći i kamen će ostati potpuno suh.

Nadalje, pod povećalom se jasno moţe uoĉiti trokutasta

kristalna struktura na površini dijamanta. Juţnoafrikanac je

tragao za tom strukturom, kako bi sa sigurnošću ustanovio da im

nisu podvalili obiĉno staklo obradeno pijeskom ili drugi glavni

supstitut, cirkon.

Dok je on to radio, senator Bennett R. Hapgood ustane na

podiju, postavljenom za tu prigodu na prostranom zemljištu

parka Hancock Center u srcu Austina i sa zadovoljstvom

zaokruţi pogledom po okupljenom mnoštvu.

Ravno ispred sebe mogao je vidjeti kupolu zgrade teksaške

skupštine, Texas State Capitol, drugu po veliĉini u zemlji poslije

Kapitola u Washingtonu, kako blista u suncu kasnog

287

prijepodneva. S obzirom na m~asovnu plaćenu kampanju koja je

prethodila ovoj znaĉajnoj inauguraciji, moglo se okupiti još više

Ijudi, ali ipak, svi su javni mediji: gradski, drţavni i nacionalni

bili prisutni i zbo~g toga je bio posebno zadovo~ ljan.

Uzdignuo je ruke, pozdravljajući poput boksera, odgova. rajući

na pljesak organiziranih klakera koji su poĉeli pljeska~ ti ĉim je

završila eulogija kojom su ga najavili. Djevojke u kratkim

suknjicama uporno su skakale, dizale noge i skandi. rale,

navodeći okupljenu masu da im se pridruţi, a senator je

dobroćudno tresao glavom, pretvarajući se kako je iznenaden

iskazivanjem takve poĉasti i podigao je ruke, s dlanovima ok.

renutim prema mnoštvu, u gesti koja je trebala naznaĉiti ka~ ko

nema potrebe upućivati takve ovacije jednom obiĉnom se~

natoru iz Oklahome.

Kad se klicanje stišalo, senator je uzeo mikrofon i poĉeo

govoriti. Nije se sluţio bilješkama; nauĉio je govor napamet i

mnogo puta ga ponovio otkako je primio poziv da inaugurira i

preuzme predsjedništvo nad novim pokretom koji će se us~ koro

proširiti na ĉitavu Ameriku.

- Prijatelji, Amerikanci... u zemlji i svijetu.

Iako su u njegovoj publici bili gotovo iskljuĉivo Teksašani,

senator se kroz leće televizijskih kamera obraćao mnogo širem

gledateljstvu.

- Moţemo potjecati iz razliĉitih dijelova ove naše velike zemlje.

Moţemo biti razliĉita porijekla, razliĉitih profesija, moţemo u

sebi nositi razliĉite nade, strahovanja i stremljenja. Ali jedno

nam je svima zajedniĉko, bez obzira na mjesto gdje se nalazimo

i poloţaj koji zauzimamo: svi mi, muškarci, ţene i djeca, svi

jednako volimo ovu našu divnu zemlju...

Nitko nije ţelio osporiti tu njegovu izjavu i klicanje je to

potvrdilo.

- Iznad svega, svima nam je zajedniĉka ţelja da naša nacija bude

jaka - opet klicanje - i ponosna... - Klicanje se pretvorilo u

ekstazu.

Govor je trajao jedan sat. Urednici veĉernjih emisija vijesti na

televiziji širom Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava upotri

288

1

jebit će od toga trideset sekunda do dvije rninute, ovisno 0

ukusu. Kad je senator završio govor i sjeo - povjetarac je jedva

pomaknuo poneki pramen njegove snjeţno-bijele, fenom

osušene i lakirane kose iznad preplanulog lica ameriĉkog

graniĉara. - Pokret graĊana za jaku Ameriku bio je uspješno

lansiran.

Posvećen - u širokom smislu - preporodu nacionalnog ponosa i

ĉasti kroz snagu (pritom se previdala ĉinjenica da ta ideja nikad

nije primjetljivo degenerirala), pokret GJA imao je specifiĉan

cilj da se usprotivi Nantucketskorn dogovoru u cjelini, te da

zahtijeva njegovo obaranje u Kongresu.

Neprijatelj ponosa i ĉasti kroz snagu bio je jasno i neprijeporno

identifciran: to je komunizam, odnosno socijalizam, koji se

uvukao u zemlju kroz zdravstveno osiguranje, socijalnu pomoć i

povišenje poreza. Simpatizeri komunizma, koji su pokušavali

obmanuti ameriĉki narod i nametnuti mu kontrolu naoruţanja,

nisu bili poimence identificirani, njihova se prisutnost u svim

slojevima podrazumijevala. Kampanja protiv njih vodit će se na

svim razinama: kroz regionalne organizacije, informiranjem

putem javnih medija, organiziranjem lobbya u Kongresu i u

izbornim okruzima, te putem javnih nastupa istinskih rodoljuba

koji će govoriti protiv dogovora i njegova zaĉetnika - ĉime se

indirektno aludiralo na ĉovjeka u Bijeloj kući shrvanog brigom

za sina.

I tako, kad su mnoštvo u Hancock Centeru pozvali da se

besplatno posluţi mesom s roštilja postavljenih po rubovima

parka - što se irnalo zahvaliti dareţljivosti jednog lokalnog

~lantropa i rodoIjuba - druga kampanja koja je trebala dovesti

Johna Cormacka do toga da odstupi s poloţaja predsjednika,

plan Crockett, ušao je u fazu ostvarenja.

Quinn i predsjednikov sin nisu te noći mnogo spavali. Na

Quinnov nagovor djeĉak je legao u krevet, ali nije mogao

spavati.

Quinn je sjedio na podu, oslonjen leĊima o zid i bio bi za-

drijemao da ga Simon nije stalno ometao svojim pitanjima. -

Gospodine Quinn?

289

- Quinn. Samo Quinn.

- Jeste li razgovarali s mojim tatom? Osobno?

- Naravno. On mi je rekao ono o teti Emily... i gospodinu Spotu.

- Kako je tata?

- Dobro. Zabrinut, naravno. To je bilo odmah nakon otmice.

- Jeste li vidjeli mamu?

- Nisam, kod nje je bio doktor. I ona je zabrinuta, ali inaĉe O.K.

- Da li oni znaju da sam ja O.K.?

- Ja sam im prije dva dana javio da si još uvijek ţiv. Pokušaj

malo spavati.

- O.K. ... Što mislite, kad ćemo izaći odavde?

- Ovisi. Oni će se ujutro, nadam se, pokupiti i otići. Ako

telefoniraju nakon dvanaest sati, britanska će policija nakon toga

doći ovamo u roku od nekoliko minuta. Sve ovisi o Zacku.

- O Zacku? On je voĊa? - Aha.

Oko dva sata ujutro uzrujani mladić napokon se više nije mogao

sjetiti što bi pitao i ubrzo je zadrijemao. Quinn je ostao budan,

trudeći se da razazna prigušene zvukove koji su dopirali odozgo.

Bilo je blizu ĉetiri ujutro kad su se na vratima zaĉula tri udarca.

Simon brzo spusti noge s kreveta i prošapće: - Kukuljice. -

Obojica navuku kukuljice koje su ih spreĉavale da bilo što vide.

Kad su to uĉinili, vrata se otvore i u podrum ude Zack s

dvojicom ljudi iza sebe. Svaki je od njih drţao u rukama par

lisica. Zack pokaţe glavom na zatoĉenike. Njegovi pomagaĉi ih

okrenu i sapnu im ruke lisicama iza leĊa.

Simon i Quinn nisu znali da je ispitivanje dijamanata završeno

prije ponoći na potpuno zadovoljstvo Zacka i njegovih

pomoćnika. Otmiĉari su proveli noć ĉisteći kuću od vrha do dna.

Svaka je površina, na kojoj je mogao ostati neki otisak prsta,

briţljivo izbrisana i svaki trag, kojeg su se mogli sjetiti,

uklonjen. Nisu gubili vrijeme na to da iz podruma uk

290

lone zakovani krevet i lanac, za koji je Simon tri tjedna bio

privezan. Nije im bilo vaţno hoće li netko jednog dana doći

ovamo i ustanoviti da je tu bilo sklonište otmiĉara; vaţno je bilo

da se nikad ne otkrije tko su bili ti otmićari.

Simonu su skinuli okov oko noge i zatim su obojicu poveli uza

stube, kroz kuću i u garaţu. Volvo je ĉekao. Prtljaţnik je bio

ispunjen torbama otmiĉara i u njemu više nije bilo mjesta.

Quinna su prisilili da legne na pod, ispred straţnjih sjedala i

preko njega su prebacili pokrivaĉ. Nije mu bilo udobno, ali nije

bio pretjerano zabrinut.

Da su ih otmiĉari namjeravali obojicu ubiti, podrum bi bio

idealno mjesto da to obave. On je predloţio Zacku da ih ostave u

podrumu, odakle bi ih oslobodila policija kad ih on nazove

odnekud iz inozemstva. Oĉigledno, neće biti tako. Quinn

zakljuĉi, posve toĉno, da otmiĉari ne ţele da se otkrije njihovo

sklonište - barem ne tako brzo. I tako je mirno leţao skvrĉen na

podu automobila, dišući kako je najbolje mogao kroz gustu

tkaninu kukuljice.

Osjetio je kako se uleknulo sjedalo iznad njega kad su Simona

natjerali da se ispruţi preko straţnjeg sjedala. I njega su pokrili.

Dvojica sitnijih otmiĉara uvukla su se u straţnji dio automobila i

sjela na rub sjedala, s mršavim tijelom djeĉaka iz sebe i s

nogama na Quinnu. Onaj krupan otmiĉar sjeo je na mjesto

suvozaĉa, a Zack je zauzeo mjesto iza volana.

Na njegovu komandu, sva ĉetvorica svuku maske i gornje

dijelove trenirki, te ih izbace kroz prozore na pod garaţe. Zack

upali motor i pritiskom na gumb daljinskog upravljaĉa, otvori

vrata. Vozeći unatrag, izveo je kola na prilazni put, zatvorio

vrata garaţe, spustio se natraške do ulice i krenuo. Nitko nije

vidio kola kako odlaze. Još je bio mrak, do zore je ostalo još

puna dva sata.

Ta dva sata kola nisu stala. Quinn nije imao pojma gdje su, ni

kamo idu. Otprilike oko šest sati (kasnije će se ustanoviti da je

to moralo biti nekoliko minuta prije šest), kola su usporila i

stala. Tijekom voţnje nitko nije prozborio ni rijeĉi. Otmiĉari su

ukoĉeno sjedili na sjedalima, u svojirn otmjenim sakoima i

kravatama, bez rijeĉi i bez pokreta. Kad su se zaus

291

tavili, Quinn je ĉuo kako se otvaraju straţnja vrata i osjetio je

kako su se s njega skinula ona dva para nogu. Netko ga je za

noge izvukao iz kola. Pod sapetim je rukama osjetio mokru

travu i shvatio je da leţi uz rub neke ceste. Uspravio se na ko-

ljena, zatim na noge. Ĉuo je kako ona dvojica ponovno ulaze u

kola i kako su se vrata zalupila.

- Zack - doviknuo je - a djeĉak?

Zack je stajao kraj otvorenih vozaĉkih vrata i gledao ga preko

krova automobila.

- Šesnaest kilometara dalje - rekao je - uz cestu, ostavit ćemo ga

isto kao i tebe.

Ĉuo se zvuk snaţnog motora i škripanje šljunka pod kotaĉima.

Odvezli su se. Quinn osjeti kako mu jutarnja hladnoća probija

kroz košulju. Ĉim su kola krenula, on se bacio na posao.

Rad u vinogradu odrţao ga je u dobroj kondiciji. Bokovi su mu

bili uski, kao u nekog petnaest godina mladeg muškarca, a ruke

su mu bile dugaĉke. Kad su mu namicali lisice, on je napeo

tetive na rukama, kako bi osigurao što više prostora unutar

okova kad se opusti. Sad je zgurao lisice niz šake, dokle god je

išlo, a zatim je sapete ĉlanke provukao niz leda i ispod zadnjice.

Zatim se spustio na travu, podvukao ĉlanke pod koljena, zbacio

cipele i polako provukao noge kroz svezane ruke, jednu po

jednu. Sad, kad su mu ruke bile naprijed, strgnuo je s glave

kukuljicu.

Cesta je bila duga.ĉka, uska, ravna i potpuno pusta u nejasnom

svjetlu pred zoru. Udahnuo je zrak punim plućima i osvrnuo se,

traţeći kuće. Nije ih bilo. Quinn navuĉe cipele, ustane i poĉne

trĉati u smjeru kojim su otišla kola.

Nakon otprilike tri kilometra došao je do jedne benzinske

stanice koja je bila na lijevoj strani ceste. Stanica je bila mala,

imaia je staromodne, ruĉne crpke i mali ured. S tri udarca

nogom, Quinn uspije provaliti vrata i ugleda telefon na polici iza

stola. Podigne slušalicu s dvije ruke, prisloni uho da ĉuje da li

telefon radi, zatim odloţi slušalicu, okrene Ol za London i zatim

broj specijalne linije u kensingtonskom stanu.

292

U Londonu je za tri sekunde nastao potpuni kaos. Britanski

tehniĉar u kensingtonskoj telefonskoj centrali skoĉio je iz stolice

kao podboden i poĉeo traţiti broj s kojega Quinn zove. Našao ga

je za devet sekunda.

U podrumu ameriĉke ambasade deţurni je ELOB uzviknuo kad

mu je signalno crveno svjetlo bljesnulo u lice, a u slušalicama

odjeknula zvonjava telefona. Kevin Brown, Patrick Seymour i

Lou Collins skoĉili su s poljskih leţajeva na kojima su drijemali

i dotrĉali u sobu za prisluškivanje.

- Prebaci na zvuĉnik - naredi Seymour.

U stanu je Sam SĐmerville drijemala na kauĉu, na kojem je

ranije obiĉno leţao Quinn, jednostavno zato što je bio najbliţi

specijalnom telefonu. McCrea je spavao u jednom od

naslonjaĉa. To je bila druga noć koju su ovako provodili.

Kad je telefon zazvonio, Sam se trgla i probudila, ali nekoliko

sekunda nije mogla odrediti koji to telefon zvoni. Napokon je

zapazila bljeskanje crvene ţaruljice na specijalnom teiefonu.

Podigla je slušalicu kad je telefon treći put zazvonio.

- Da? - Sam?

Odmah je prepoznala duboki glas na drugom kraju ţice. - Oh,

Quinne - rekla je. - Jesi li dobro? Ništa ti se nije dogodilo?

- Zajebi Quinna. Što je s Ċjeĉakom? - pjenio se Brown u

podrumu ambasade, iako ga oni nisu mogli ĉuti.

- Nije. Pustili su me. Simona bi svakog ćasa trebali osloboditi,

moţda već jesu. Ali maio dalje niz cestu.

- Gdje si ti sada, Quinne?

- Ne znam. U nekakvoj priliĉno jadnoj benzinskoj stanici uz

jedan dugi, ravan dio ceste, ali broj na telefonu je neĉitljiv.

- Bletchley - reĉe tehniĉar u kensingtonskoj centrali. Evo ga ...

našao sam ga. Sedam-ĉetiri-pet-nula-jedan. Njegov kolega je već

razgovarao s Nigelom Cramerom

koji je noć proveo u Scotland Yardu.

- Gdje je to, dovraga? - prosiktao je.

293

- Samo trenutak ... Evo. Tubbs Cross Garage, na cesti A421,

izmeĊu Fenny Stratforda i Buckinghama.

U tom istom trenutku Quinn ugleda blok s formularima faktura,

na kojima je bila adresa stanice i on je izdiktira Somervilleovoj.

Nekoliko sekun~a kasnije slušalice su spuštene. Sam i Duncan

McCrea istrĉali su na ulicu, gdje su ih ĉekala kola CIA-e koja im

je Lou Collins ostavio za sluĉaj da im zatreba prevoz. Uskoĉili

su u kola i pojurili; McCrea je vozio, a Sam je ĉitala kartu.

Nigel Cramer i šest policajaca krenuli su iz Scotland Yarda u

dva patrolna automobila i s ukljuĉenim sirenama prošli uz

Whitehall i dalje, niz Mall do Park Lanea i ceste koja će ih

odvesti do sjevernog izlaza iz Londona. Dvije velike limuzine

krenule su u isto vrijeme iz ambasade na Grosvenor Squareu. U

njima su bili Kevin Brown, Lou Collins, Patrick Seymour i

šestorica FBI-ovaca iz Brownove ekipe.

IzmeĊu Fenny Stratforda i okruţnog središta Buckinghama,

devettlaest kilometara zapadnije, cesta A421 predstavlja

dugaĉku, ravnu dionicu, uz koju nema nikakvih gradova, ni sela,

budući da prolazi kroz poljoprivredno podruĉje, obraĊenu

ravnicu, monotoniju koje prekida povremeno tek poneki

šumarak. Quinn je ujednaĉenim tempom trĉao prema zapadu, u

smjeru kojim su se odvezli otmiĉari. Prvo svjetlo dana poĉelo se

probijati kroz sive oblake iznad njega i vidljivost se polako

povećavala. Kad je dosegla otprilike tristo metara, Quinn je

ugledao jedan mršavi lik kako trĉi prema njemu kroz jutarnju

izmaglicu i ĉuo je zvuk automobilskog motora koji mu se

pribliţavao s leda. Pogledao je iza sebe: vidio je patrolna kola

britanske policije, dvije ameriĉke limuzine odmah ispred njih i

neoznaĉena kola Kompanije na kraju kolone. Ljudi u ĉelnim

kolima spazili su Quinna i poĉeli usporavati; zbog uske ceste,

ostali su automobili takoĊer morali usporiti.

Nitko u koloni automobila nije primijetio teturavu priliku tristo

metara dalje. Simon Cormack je takoĊer provukao lisicama

sapete ruke ispod nogu, tako da ih je sad drţao ispred

294

sebe i uspio je prijeći osam kilometara, dok je Quinn pretrĉao

tek nešto više od sedam. Ali Simon nije izgubio vrijeme na

telefoniranje. Oslabljen zatoĉeništvom, omamljen slobodom,

trĉao je polako, teturajući ĉas ulijevo, ĉas udesno. Prva kola iz

ambasade stigla su do Quinna:

- Gdje je mali? - zaurlao je Brown s prednjeg sjedala. Nigel

Cramer iskoĉi iz crveno-bijelih patrolnih kola i dovikne mu isto

pitanje. Quinn stane, udahne zraka i kimne glavom prema

naprijed.

- Tamo - dahne.

Tada su ga i oni ugledali. Iskaĉući iz kola na cestu, skupina

Amerikanaca i britanskih policajaca poĉne trĉati prema teturavoj

pojavi, udaljenoj dvjesto metara od njih. Iza Quinna se zaustavi

automobil sa Somervilleovom i McCreaom.

Quinn je prestao trĉati; on je uĉinio sve što je mogao. Osjetio je

kako je Sam dotrĉala do njega i uzela ga za ruku. Nešto mu je

rekla, ali se on kasnije nikad više nije mogao sjetiti što je to bilo.

Videći kako spasavaoci trĉe prema njemu, Simon Cormack

uspori i gotovo više uopće nije trĉao. Manje od sto metara

razdvajalo ga je od skupine policajaca dviju zemalja kad je

poginuo.

Oĉevici će kasnije reći da je zasljepljujući bijeli bljesak potrajao

nekoliko sekunda. Struĉnjaci će im objasniti da je zapravo trajao

tri milisekunde, ali mreţnica oka zadrţava sliku takvog bljeska

još nekoliko sekunda nakon što se bljesak ugasi. Vatrena kugla,

koja se pojavila zajedno s bljeskom, trajala je pola sekunde i

obuhvatila je ĉitavu teturavu priliku.

Ĉetvorica oĉevidaca, iskusnih ljudi koje nije lako šokirati,

morali su se podvrći terapiji nakon što su opisali kako je ek-

splozija podigla tijelo djeĉaka u zrak i bacila ga dvadeset metara

prema njima poput krpene lutke, te kako je prvo letio, a zatim se

kotrljao po zemlji kao bezobliĉna hrpa polomljenih udova. Svi

su osjetili udar vrućeg zraka od eksplozije.

Prisjećajući se, većina njih će reći kako su imali dojam da se sve

dogaĊa usporeno, za vrijeme eksplozije i kasnije. Sjećali su se

komadića, izdvojenih detalja i strpljivi istraţitelji će

295

paţljivo slušati i biljeţiti te isjeĉke, kako bi na kraju sastavili

ĉitav slijed zapaţanja, koja su se obiĉno preklapala u nekim

dijelovima.

Tu je bio Nigel Cramer, skamenjen i blijed poput krpe, koji je

stalno ponavljao: - Boţe moj, oh, Boţe moj. - Jedan od agenata

FBI-a, Mormon, pao je na koljena uz cestu i glasno poĉeo

moliti. Sam Somerville je vrisnula, zarila lice u Quinnova leĊa i

poĉela plakati. Iza njih dvoje bio je Duncan McCrea, na

koljenima, glave nagnute nad jarak, s rukama u vodi,

pridrţavajući se da ne padne i rigajući kao da će pobljuvati dušu.

Quinn je, reći će oĉevici, stajao u mjestu - iako ga je pretekla

glavna skupina, jasno je vidio što se dogodilo - tresući glavom i

mrmljajući: - Ne ... ne ... ne.

Na kraju se jedan sjedokosi britanski narednik prvi trgnuo iz

ukoĉenosti i šoka. Pošao je prema smrvljenom tijelu djeĉaka koji

je leţao šezdesetak metara daleko od njih. Za njim su pošli neki

od ljudi iz FBI-a, medu njima i Kevin Brown, blijed i uzdrhtao,

a onda se pokrenuo i Nigel Cramer i nekoliko ljudi iz Seotland

Yarda. Neko su vrijeme šutke zurili u mrtvo tijelo, a onda je

prevladala disciplina i profesionalni osjećaj duţnosti.

- Molim vas, razidite se - rekao je Cramer. Ton njegova glasa

nije trpio prigovora. - Pazite kako se krećete.

Svi su se vratili natrag do automobila.

- Naredniĉe, pozovite Yard. Hoću ovdje kompletnu ekipu, neka

ih prebace helikopterom, u roku od jednog sata moraju biti

ovdje. Fotografi, kriminalistiĉki tehniĉari, hoću najbolje ljude

koje Fulham ima. Vi - obrati se ljudima u drugim patrolnim

kolima rasporedite se na oba kraja ceste. Blokirajte cestu.

Pozovite lokalnu policiju. Postavite prepreke iza benzinske

stanice u ovom i ispred Buckinghama u onom smjeru. Do

daljnjega nitko ne smije ući na ovaj dio ceste, osim onih koje ja

ovlastim.

Policajci koji su odreĊeni da zagrade cestu iza tijela, morali su

sići sa ceste u polja i hodati neko vrijeme preko njiva, kako bi

izbjegli da sluĉajno ne nagaze na neki djelić raznese

296

nog djeĉaka, a zatim su morali trĉati niz cestu da zaustave vozila

koja su se pribliţavala. Druga patrolna kola s ostalim

policajcima vratila su se prema istoku do stanice Tubbs Cross da

blokiraju cestu u drugom smjeru. Prva patrolna kola ostala su na

mjestu. Radio u tim kolima sluţit će za komunikaciju.

U roku od šezdeset minuta policija iz Buckinghama blokirat će

cestu ĉeliĉnim barijerama prema zapadu, dok će policija iz

Bletchleya to isto uĉiniti prema istoku. Odred lokalne policije

rasporedit će se preko njiva, kako bi sprijeĉili pristup

radoznalcima koji bi se pokušali pribliţiti tim putem. Barem će

ovog puta uspjeti na neko vrijeme zadrţati novinare. Reći će da

su cestu blokirali zato što je pukla cijev vodovoda - to će biti

dovoljno da odvrati novinare iz lokalnih listova.

Pedeset minuta kasnije, helikopter Metropolitanske policije

doletio je preko polja, usmjeravan preko radija u patrolnim

kolima, te je spustio na cestu iza automobila jednog sitnog

ĉovjeka nalik na pticu. To je bio dr. Barnard, Metov glavni

struĉnjak za eksplozive, ĉovjek koji je zahvaljujući bombaškim

diverzijama IRA-e u Engleškoj istraţio više poprišta eksplozija

nego što je to ikad ţelio. Osim svoje »vreće smicalica«, kako je

on volio zvati svoju torbu, dr. Barnard je sa sobom donio i

reputaciju jednog od najvećih svjetskih struĉnjaka na tom

podruĉju.

Za dra Barnarda su govorili da je u stanju uzeti nekoliko

sićušnih komadića, koji se gotovo ne vide ni pod povećalom i od

njih rekonstruirati bombu, tako precizno da moţe identificirati

tvornicu koja je proizvela njezine sastavne dijelove i ĉovjeka

koji ju je sastavio. Dr. Barnard je nekoliko minuta slušao Nigela

Cramera, kimnuo glavom i poĉeo izdavati naredbe dvanaestorici

svojih ljudi koji su izašli iz drugog i trećeg helikoptera. To su

bili kriminalistiĉki tehniĉari iz laboratorija u Fulhamu.

Ti su se ljudi mirno dali na posao i kotaĉići mašinerije

kriminalistiĉke znanosti poĉeli su se rutinski okretati. Davno

prije svega toga, Kevin Brown se vratio od Simo

novog mrtvog tijela do mjesta gdje je Quinn još uvijek stajao

kao ukopan. Brownovo je lice bilo sivo od šoka i bijesa.

297

- Ti ... kopile - promukl!~ je prosiktao. Obojica su bili visoki

muškarci, gledali su se oĉi u oĉi. - Ti si kriv za ovo. Na neki

naĉin, ti si prouzroĉio njegovu smrt i ja ću te natjerati da za to

platiš.

Udarac je iznenadio dvojicu mladih agenata FBI-a pokraj

Browna i oni ga uhvate za ruke, pokušavajući ga smiriti. Moţda

je Quinn vidio zamah Brownove šake. Bilo kako bilo, Quinn

nije pokušao izbjeći udarac. Stojeći u mjestu, s rukama još

uvijek sapetim lisicama, primio je udarac u bradu. Udarac je bio

dovoljno jak da ga odbaci natrag; glava mu udari o rub krova

automobila iza njega i on se sruši na zemlju bez svijesti.

- Stavite ga u kola - reĉ Brown kad se ponovno mogao

kontrolirati.

Cramer nije imao ovlasti zadrţati Amerikance. Seymoura i

Collinsa štitio je diplomatski imunitet. Nakon petnaest minuta

dopustio im je svima da se vrate u London sa svojim kolima,

napominjući da kasnije ţeli potanko ispitati Quinna, koji nije

imao, diplomatski status. Seymour mu je dao svoju rijeĉ da će

imati Quinna na raspolaganju. Kad su oni otišli, Cramer s

telefona u benzinskoj stanici nazove Sir Harrya Marriotta, koji

je još bio kod kuće, te ga obavijesti o onom što se dogodilo -

telefon je bio sigurniji od policijskog radija.

Politiĉara je vijest o pogibiji mladića duboko poresla. Ali -

premda duboko potresen, još je uvijek bio politiĉar.

- Gospodine Cramer, da li smo mi, mislim na britanske vlasti i

policiju, na bilo koji naĉin upleteni u to?

- Ne, gospodine ministre. Od trenutka kad je Quinn pobjegao iz

stana, ĉitava je stvar u potpunosti prešla u njegove ruke. On je to

vodio onako kako je htio, ne miješajući u to ni nas, ni svoje

ljude. Izabrao je solo igru i izgubio.

- Shvaćam - reĉe ministar unutrašnjih poslova. - Moram odmah

obavijestiti premijerku. O svim aspektima... Ovo se odnosilo na

ĉinjenicu da britanska strana ne snosi nikakvu odgovornost za

tragediju. - Po svaku cijenu nastojte

298

da mediji zasad ništa ne saznaju. U najgorem sluĉaju, morat

ćemo im reći da smo Simona Cormacka već našli mrtvog. Ali ne

još. I naravno, obavještavajte me o svakom pomaku u istrazi, ma

koliko bio mali.

Ovog puta, Washington je dobio vijest iz vlastitih izvora u

Londonu. Patrick Seymour je nazvao osobno potpredsjednika

Odella, upotrijebivši sigurnu liniju. Misleći da ga oficir za vezu

FBI-a zove iz Londona kako bi ga obavijestio 0 oslobaĊanju

Simona Cormacka, Michaelu Odellu nije smetalo što su ga

probudili u pet sati ujutro. Kad je shvatio što mu Seymour

govori, lice mu je posivjelo od šoka.

- Ali kako? Zašto? Za ime Boţje, zašto?

- Ne znamo, gospoĊine - rekao je Seymourov glas iz Londona. -

Već su ga bili pustili, bio je zdrav i nepovrijeden. Trĉao je

prema nama, bio je na nekih devedeset metara od nas kad se to

dogodilo. Ĉak ne znamo ni što se to dogodilo. Ali djeĉak je

mrtav, gospodine potpredsjedniĉe.

Komitet se sastao'u roku oĊ jednog sata. Svi su bili duboko

šokirani. Pitanje je bilo: Tko će reći predsjedniku? Ta je muĉna

duţnost na kraju dopala Michaela Odella - kao predsjeĊavajućeg

komiteta i kao ĉovjeka, kojemu je predsjednik prije dvadeset i

ĉetiri dana povjerio zadatak: »Vrati mi moga sina«. Teška srca,

potpredsjednik je otišao iz zapadnog krila u rezidenciju.

Predsjednika Cormacka nisu trebali buditi. On je u protekla tri i

pol tjedna malo spavao, ĉesto se dizao prije zore i još po mraku

odlazio do svog osobnog kabineta da se pokuša koncentrirati na

drţavrfiĉke poslove. Kad su mu javili da je potpredsjednik u

prizemlju i da ga ţeli vidjeti, predsjednik Cormack je prešao u

ţuti ovalni salon i rekao da će tamo primiti Odella.

Ţuti ovalni salon na prvom katu nalazi se izmedu radne sobe i

sveĉane sale za vaţne medunarodne susrete poznate pod

imenom Dvorana ugovora. Balkon iza prozora salona koji

gledaju preko tratine na Pennsylvania Avenue - nosi naziv:

Trumanov balkon. Salon i balkon ispred njega pred

299

stavljaju geometrijsko središte rezidencije, budući da se nalaze

ispod kupole i ravno iznad juţnog ulaza.

Odell ude u salon. Predsjednik je stajao na sredini sobe, okrenut

licem prema njemu. Qdell je šutio. Nije se mogao prisiliti da to

izgovori. Izraz pun nade palako izblijedi s lica predsjednika.

- Dakle, Michael? - rnuklo reĉe.

- On... Simon... našli su ga. Ţao mi je, on je mrtav. Predsjednik

Cormack nije pokazao nikakvu vidljivu reakciju, na njemu se

nije pomakao ni jedan mišić. Kad je progovorio, glas mu je bio

potpuno bezizraţajan; jasan, ali bez trunka emocija.

- Molim te, idi.

Odell se okrene i izaĊe u centralno predvorje. Zatvori vrata za

sobom i krene prema stubama. Iz sobe iza njegovih leda ĉuo se

samo jedan kratki krik, poput krika ţivotinje u samrtnoj agoniji.

Odell zadrhti, ali nastavi hodati.

Na kraju predvorja, za pisaćim stolom postavljenim uza zid,

stajao je Lepinsky iz Tajne sluţbe, sa slušalicom telefona u

rukama.

- Gospodine potpredsjedniĉe, na telefonu je britanska premijerka

- reĉe Lepinsky.

- Ja ću razgovarati s njom. Halo, ovdje Michael Odell. Da,

gospoĊo, upravo sam mu rekao. Ne, gospodo, on trenutno ne

preuzima nikakve pozive. Nikakve pozive.

Na drugom kraju ţice nastupila je kratka stanka.

- Shvaćam - tiho je rekla premijerka, a zatim: - Imate li u blizini

papir i olovku?

Odell pokretima ruke zatraţi papir i olovku od Lepinskog, koji

mu pruţi svoj dnevnik deţurstva. Odell zapiše ono što mu je

premijerka rekla.

Predsjednik Cormack je primio cedulju u vrijeme kad je većina

graĊana Washingtona, ne znajući još što se dogodilo, pripremala

doruĉak. Cormack je još bio u svilenom kućnom ogrtaĉu, u

svojoj radnoj sobi i tupo je zurio u sivo jutro iza prozora.

Njegova je ţena još spavala; ona će se tek kasnije probuditi i

ĉuti strašnu vijest. Cormack kimne posluţitelju da

300

moţe ići i rastvori preklopljeni list iz Lepinskyeve biljeţnice. Na

papiru je pisalo samo: - II. Samuel, 18:33.

Nakon nekoliko minuta, predsjednik ustane i ode do police na

kojoj je drţao neke svoje privatne knjige, meĊu njima i

obiteljsku bibliju, s potpisima njegova oca, njegova djeda i

njegova pradjeda. Listajući, pronaĊe naznaĉeni oĊlomak pri

kraju Druge knjige o Samuelu.

- Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka;

jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj,

Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine

moj, sine moj!«

301

JEDANAESTO POGLAVLJE

Dr. Barnard je odbio posluţiti se uslugama stotine mladih

policajaca koje mu je Thames Valley Police ponudila kao pomoć

u pretraţivanju ceste i bankina. Po njegovom mišljenju, takve

masovne potrage sasvim su u redu kad se traga za zakopanim

tijelom ubijenog djeteta, pa ĉak i kad se traţi oruţje kojim je

poĉinjeno ubojstvo, kao na primjer noţ, pištolj ili malj.

MeĊutim, za ovaj je posao bilo potrebno znanje, strpljenje i

istanĉani osjećaj. Stoga je dr. Barnard kao pomoćnike koristio

iskljuĉivo školovane struĉnjake iz Fulhama.

Oni su uţetom ogradili krug promjera sto metara oko mjesta

eksplozije - pokazalo se da su pretjerali. Svi tragovi koje su s

vremenom uspjeli pronaći naĊeni su u krugu promjera trideset

metara. Doslovce puzeći, na rukama i koljenima, Barnardovi su

ljudi pretraţili svaki centimetar ogradenog zemljišta, oboruţani

pincetama i plastiĉnim vrećicama.

Svaki najsitniji dijelić vlakna, tkanine ili koţnog remena

pokupljen je i spremljen u vrećicu. Za neke od tih dijelića bila je

priljepljena po koja vlas, komadić ljudske koţe ili neke druge

tvari. Pokupljena je i svaka travka na kojoj je zapaţena neka

mrlja. Svaki kvadratni centimetar ceste, jaraka uz rubove i

okolnih polja ispitan je krajnje osjetljivim detektorima metala,

pomoću kojih je prikupljena bogata zbirka ĉavala, konzervi,

zarĊalih vijaka, matica, klinova, pa ĉak i jedan lemeš, napola

izjeden od rĊe.

Sve će se to kasnije probratiti i razvrstati. Osam velikih

plastiĉnih kanti za smeće napunjene su prozirnim plastiĉnim

vrećama s prikupljenim materijalom i poslane u London.

Podruĉje ovalna oblika, od toĉke na kojoj je Simon Cormack

stajao kad je poginuo do toĉke gdje se njegovo mrtvo tijelo

302

napokon zaustavilo - što je predstavljalo središte šireg kruga -

pretraţeno je s posebnom paţnjom. Protekla su puna ĉetiri sata

prije nego što je Barnard dopustio da se ukloni tijelo poginulog

mladića.

Prvo su ga fotograiirali iz svakog mogućeg kuta, ĉitavo tijelo,

pojedine dijelove i krupne detalje. Tek kad je proĉešljana svaka

travka oko tijela i kad je jedino još preostalo da se istraţi komad

travnate površine ispod tijela, dr. Barnard je dopustio da

policajci zagaze na ogradeno podruĉje i priĊu mrtvom mladiću.

Policajci su na tlo pokraj mrtvog tijela poloţili rastvorenu

plastiĉnu vreću i obzirno prenijeli na nju ono što je ostalo od

Simona Cormacka. Zatim su sklopili vreću, zatvorili je paten-

tnim zatvaraĉem, poloţili je na nosila, ugurali nosila u metalnu

košaru ispod helikoptera i prebacili ga u bolnicu gdje će se

obaviti obdukcija.

Smrt je Simona Cormacka zadesila na podruĉju pokrajine

Buckinghamshire, jedne od tri pokrajine za koje je nadleţna

policija doline Temze. Tako se Simon nakon smrti vratio u

Oxford, u bolnicu Radcliffe Infirmary, koja se po opremljenosti

mogla mjeriti s glasovitom Guy's Hospital u Londonu.

Iz te londonske bolnice došao je jedan prijatelj i kolega dr.

Barnarda; ĉovjek koji je s Metovim struĉnjakom za eksplozive

suradivao na velikom broju sluĉajeva, tako da su njih dvojica i

profesionalno bili vrlo bliski. Ustvari, na njih su ĉesto gledali

kao na tim, iako su se bavili razliĉitim disciplinama. Dr. Ian

Macdonald imao je poloţaj višeg savjetnika za patologiju u

velikoj londonskoj bolnici, uz to je bio sluţbeni patolog

Ministarstva unutrašnjih poslova, a obiĉno bi ga traţio i

Scotland Yard, te je ĉesto radio za njih, ukoliko ne bi bio zauzet

svojim redovnim poslom. Dr. Macdonald je primio tijelo Simona

Cormacka u Radcliffeu.

Ĉitavog tog dana, dok su policijski struĉnjaci puzali po travi uz

A421, London i Washington bili su neprekidno u vezi,

konzultirajući se oko izjave za javnost. Dogovoreno je da će

izjavu dati Bijela kuća, a London će je potvrditi neposredno

nakon objavljivanja. U izjavi će se jednostavno reći da je

303

bila dogovorena razmjena u uyjetima potpune tajnosti, kako su

to zahtijevali otmiĉari, da je otkupnina plaćena - neće se

specificirati iznos - i da su otmiĉari prekršili rijeĉ. Britanska

policija, reagirajući na jedan at~onimni telefonski poziv, otišla

je do naznaĉenog mjesta u Buckinghamshireu i tamo našla

mrtvog Simona Cormacka.

Britanska kraljica, vlada i narod uputili su predsjedniku

Cormacku i ameriĉkom narodu izraze najdublje i najiskrenije

sućuti, dok se istodobno nastavlja vrlo intenzivna i energiĉna

istraga, kako bi se krivci što prije identificirali, pronašli i

uhapsili.

Sir Harry Marriott odluĉno je traţio da se u rećenicu koja se

odnosi na dogovaranje razmjene unesu dodatnih pet rijeĉi -

»izmedu ameriĉkih predstavnika i otmiĉara« - što je Bijela kuća,

iako nevoljko, na kraju prihvatila.

- Novinari će nas linĉovati - uzdahne Odell. - Pa, vi ste htjeli

Quinna - reĉe Philip Kelly.

- Zapravo, vi ste htjeli Quinna - ljutito dobaci Odell Alexanderu

i Weintraubu, koji su prisustvovali sjednici. Uostalom, gdje je

on sada?

- Zadrţali su ga - reĉe Weintraub. - Britanci nisu dopustili da ga

drţimo na suverenoj ameriĉkoj teritoriji unutar ambasade. MIS

je iznajmio jednu kuću u Surreyu. Tamo ga drţe.

- Pa, on je stvarno duţan mnogo toga objasniti - reĉe Hubert

Reed. - Dijamanti su izgubljeni, otmiĉari su pobjegli, a nesretni

je djeĉak izgubio ţivot. Da li se zna kako je, zapravo, poginuo?

- Britanci to pokušavaju ustanoviti - reće Brad Johnson. - Kevin

Brown kaţe da je izgledalo gotovo kao da je bio pogoĊen iz

bazuke, ali sve se odigralo pred njihovim oĉima i nigdje nije bilo

nikakve bazuke. Ili kao da je stao na minu.

- Mina uz seosku cestu, usred njiva? - upita Stannard. - Kao što

sam već rekao, obdukcija će pokazati što se dogodilo.

- Kad Britanci završe s Quinnom, mislim da bismo ga

304

trebali dovesti ovamo - reĉe Kelly. - Moramo mi s njim

razgovarati.

- Zamjenik pomoćnika direktora tvog odjeljenja to upravo sada

ĉini - dobaci Weintraub,

- Ako sluĉajno odbije doći ovamo, moţemo li ga prisiliti? - upita

Bill Walters.

- Da, gospodine drţavni tuţioĉe, moţemo - odgovori Kelly. -

Kevin Brown misli da bi on mogao na neki naĉin biti umiješan.

Još ne znamo kako. Ali ako sluţbeno zatraţimo da nam ga

pošalju kao bitnog svjedoka, vjerujem da će ga Britanci ukrcati

na avion.

- Dat ćemo im još dvadeset ĉetiri sata vremena i vidjeti što su

Britanci napravilk - zakljuĉi Odell.

Izjava Washingtona objavljena je u pet popodne po lokalnom

vremenu i uzdrmala je Sjedinjene Ameriĉke Drţave kao što ih je

malo što uzdrmalo nakon ubojstva Bobbya Kennedya i Martina

Luthera Kinga. Mediji su pomahnitali, a još ih je više razdraţilo

kad je sekretar za štampu, Craig Lipton, odbio odgovoriti na

njihovih dvije stotine dodatnih pitanja. Tko je pregovarao 0

otkupnini? Koliko je ona iznosila? U kojem obliku? Kako je

otkupnina predana otmiĉarima? Tko ju je predao? Zašto nije

uĉinjen pokušaj da se otmiĉare uhvati prilikom razmjene? Je li

paket s otkupninom sadrţavao neki elektroniĉki uredaj? Da li su

otmiĉari ubili djeĉaka zato što ih je policija nezgrapno pratila?

Koliko je u svemu tome bilo propusta od strane policije? Da li

Bijela kuća okrivljuje Scotland Yard - ako ne, zašto ne? Zašto su

Sjedinjene Ameriĉke Drţave uopće to prepustile Scotland

Yardu? Je li dobiven nekakav opis otmiĉara? Je.li britanska

policija bila nadomak tome da uhvati otmiĉare...? Pitanja su se

redala bez kraja i konca. Craig Lipton je definitivno odluĉio dati

ostavku prije nego što ga linĉuju.

London je pet sati ispred Washingtona, ali je reakcija bila sliĉna;

veĉernje emisije na televiziji prekinute su kako bi se objavila

vijest koja je uţasnula javnost. Telefoni u Scotland YarĊu,

Home Officeu, Downing Streetu i Ameriĉkoj ambasadi

neprekidno su zvonili. Novinarima, koji su se oko deset sa

305

ti uveĉer spremali otići kući, reĉeno je da nastave raditi ĉitavu

noć jer su se nova izdanja pripremala za pet sati ujutro. U zoru

su se bolnica u Radcliffeu, Grosvenor Square, Downing Street i

Scotland Yard našli pod pravom opsadom novinara.

Fotoreporteri su u iznajmljenim helikopterima kruţili iznad

praznog dijela ceste izmeĊu Fenny Stratforda i Buckinghama,

fotografirajući ĉim se poĉelo daniti goli asfalt te zadnjih

nekoliko palicijskih barijera i patrolnih kola koja su tamo bila

parkirana.

Malo je bilo onih koji su spavali te noći. Potaknut osobnom

zamolbom Sir Harrya Marriotta da poţuri, dr. Barnard je sa

svojom ekipom radio ĉitavu noć. Kriminalistiĉki tehniĉari su

pred mrak napokon otišli s mjesta pogibije, sigurni da su

pokupili sve što su mogli. Nakon deset sati njihovog rada, taj

krug od trideset metara bio je najĉistiji komad zemljišta u

Engleskoj. Sve što je tamo nadeno, nalazilo se sada u nizu

plastiĉnih baĉava, poredanih uza zid njegova laboratorija. On i

njegova ekipa proveli su noć uz mikroskope.

Nigel Cramer je tu noć proveo u jednostavnoj, goloj sobi

ladanjske kućice u Tudor stilu u srcu Surreya zaklonjene od

ceste stablima parka. Usprkos elegantnog vanjskog izgleda, stara

je kuća bila propisno opremljena za ispitivanja. Britanska sluţba

sigurnosti koristila je njezine drevne podrume kao prostor za

obuku svojih ljudi u toj delikatnoj vještini.

Brown, Collins i Seymour bili su, na vlastito traţenje, takoĊer

prisutni. Cramer se nije protivio - Sir Harry Marriott mu je rekao

neka suraĊuje s Amerikancima gdje god i kad god to bude

moguće. Ionako će sve informacije koje izvuĉe iz Quinna biti

dostavljene vladama obje zemlje. Kolut za kolutom

magnetofonskih vrpci punio se u uredajima na stolu pokraj

njega.

Quinn je na bradi imao dugaĉku, purpurnu oteklinu, te kvrgu i

flaster na potiljku. Još uvijek je bio u istoj, sad već prljavoj

košulji i hlaĉama. Cipele su mu oduzeli, zajedno s remenom i

kravatom. Bio je neobrijan i izgledao je iscrpljeno. Medutim, na

sva je pitanja odgovarao mirnim i jasnim glasom.

306

Cramer je poĉeo od poĉetka: Zašto je napustio stan u

Kensingtonu? Quinn je objasnio. Brown je zurio u njega za-

ţarenim oĉima.

- Gospodine Quinn, da li ste imali bilo kakvog razloga da

posumnjate kako bi neka nepoznata osoba ili više njih mogli

pokušati intervenirati u procesu razmjene, u cilju ugroţavanja

sigurnosti Simona Cormacka?

Cramerovo je pitanje bilo sroĉeno toĉno prema propisima.

- Instinkt - odgovori Quinn.

- Samo instinkt, gospodine Quinnn?

- Gospodine Cramer, mogu li ja vas nešto pitati? - Ne obećavam

da ću odgovoriti.

- Onaj kovĉeţić za spise s dijamantima. U njemu je bio signalni

uredaj, je li tako?

Odgovorio mu je izraz na licima ĉetvorice Ijudi ispred njega.

- Da sam se s tim kovĉeţićem pojavio kod razmjene, bez obzira

gdje i kako ona bila dogovorena - reĉe Quinn - oni bi to otkrili i

ubili djeĉaka.

- Oni su to ionako uĉinili, pametnjakoviću - zareţi Brown.

- Da, uĉinili su - gorko reĉe Quinn. - Priznajem, nisam mislio da

će to uĉiniti.

Cramer ga vrati na trenutak kad je otišao iz stana. On im ispriĉa

o Maryleboneu, noći u hotelu, uvjetima koje je Zack odredio za

sastanak i kako je jedva uspio stići na vrijeme. Za Cramera je

najzanimljiviji bio sastanak licem u lice u napuštenoj tvornici.

Quinn mu je rekao za kola, limuzinu marke Volvo, izdiktirao mu

je broj s registarskih tablica; obojica su, posve toĉno,

pretpostavljali da su tablice bile promijenjene za taj sastanak, a

kasnije su ponovno stavljene prave. Isto su pretpostavljali i za

naljepnicu poreza za ceste na vozaĉkom staklu. Ti su ljudi već

mnogo puta pokazali koliko su oprezni.

Quinn je mogao opisati te ljude samo onako kako ih je vidio:

maskirane, u širokim trenirkama. Jednoga od njih uopće

307

nije vidio, ĉetvrtoga, onoga koji je ostao u skloništu, spreman da

ubije Simona Cormacka ako mu to narede telefonom ili ako se

njegovi kolege ne pojave u odreĊeno vrijeme. Opisao je stas one

dvojice koje je vidio izvan kola, Zacka i ĉovjeka s automatom.

Prosjeĉne visine, prosjeĉno graĊeni. Na ţalost, to je sve.

Identificirao je Škorpion i naravno, skladište Babbidge. Cramer

je izišao iz sobe da telefonira. Druga ekipa kriminalistiĉkih

tehniĉara iz Fulhama otišla je u skladište prije zore i provela

tamo ĉitavo jutro. Jedino što su uspjeli pronaći bila je jedna mala

kuglica marcipana i savršen otisak guma u prašini. S vremenom

će ovi tragovi pomoći da se identificira napušteni Volvo, ali to

će biti tek za dva tjedna.

Policajce je posebno zanimala kuća koju su otmiĉari koristili

kao sklonište. Prilazni put posut šljunkom - Quinn je ĉuo

karakteristićni zvuk kotaĉa na šljunku - razdaljina od ulazne

kapije do vrata garaţe otprilike deset metara, automatski sistem

otvaranja vrata, iz garaţe se ulazi ravno u kuću, ispod kuće je

betonski podrum - tu su mogli pomoći agenti za promet

nekretninama. Ali što se tiĉe smjera iz Londona tu im nije

mogao pomoći. Tijekom prve voţnje bio je u prtljaţniku,

tijekom druge maskiran i na podu ispred zadnjih sjedala.

Trajanje voţnje: jedan i pol sat prvi put, dva sata drugi put. Ako

su vozili zaobilaznim putem, kuća se mogla nalaziti bilo gdje: u

samom srcu Londona ili do osamdeset kilometara udaljenosti u

bilo kojem smjeru.

- Nemamo baš ništa, zbog ĉega bismo ga mogli optuţiti,

gospodine ministre - izvijestio je Cramer ministra unutrašnjih

poslova idućeg jutra. - Ĉak ga više ne moţemo ni drţati. A

iskreno govoreći, mislim da ga ne bismo ni trebali dulje drţati.

Ne vjerujem da je on imao bilo kakve veze sa smrću djeĉaka.

- Pa, na svaki naĉin izgleda da je totalno zabrljao - reĉe Sir

Harry. Pritisak iz Downing Streeta da policija napokon izaĊe s

nekim novim indicijama sve se više pojaĉavao.

- Da, reklo bi se da je tako - reĉe policajac. - Ali ako su otmiĉari

bili svakako nakanili ubiti djeĉaka, a gledano iz

308

ove perspektive ĉini se da su tako odluĉili, mogli su to uĉiniti

bilo kada, prije ili nakon što su primili dijamante, u podrumu, na

cesti ili na nekoj pustoj visoravni Yorkshirea. A zajedno s njim i

Quinna. Nije jasno zašto s~ pustili Quinna i zašto su prvo

oslobodili djeĉaka i onda ga ubili. Izgleda gotovo kao da su

namjerno htjeli postati najomraţeniji i najprogonjeniji zloĉinci

na svijetu.

- No, dobro - uzdahne ministar - što se nas tiĉe, gospodin Quinn

nas više ne zanima. Da li ga Amerikanci još uvijek drţe. ,

- Teoretski, on je njihov dobrovoljni gost - oprezno se izrazi

Cramer.

- Pa, ako ţele, mogu ga pustiti da se vrati u Španjolsku. Dok su

njih dvojica razgovarali, Sam Somerville je u elegantnom salonu

kuće obraĊivala Kevina Browna. Collins i Seymour su takoĊer

bili prisutni.

- Što će ti to, zašto ga ţeliš vidjeti? - upita Brown. Nakon što je

ovako uprskao stvar, on je propao ĉovjek.

- Gledajte - odvrati Sam - u ova protekla tri tjedna ja sam se od

svih ljudi najviše s njime zbliţila. Ako vam nešto nije rekao,

bilo što, moţda bih ja to mogla izvući iz njega. Brown se

dvoumio.

- Ne moţe škoditi - reĉe Seymour. Brown kimne.

- On je dolje. Trideset minuta.

Tog poslijepodneva, Sam Somerville je s redovnom linijom

odletjela s Heathrowa u Washington, gdje se spustila nakon

mraka.

Dok je Sam Somerville polijetala s Heathrowa, dr. Barnard je

sjedio u svom laboratoriju u Fulhamu zureći u malu zbirku

krhotina raširenih na stolu pokrivenom bijelim papirom. Bio je

vrlo umoran. Otkako je u zoru prethodnog dana primio hitan

poziv u svojoj maloj kući u Londonu, nije prestao raditi. Velik

dio tog posla sastojao se iz piljenja u mikroskop i kroz povećala,

što je bilo zamorno za oĉi. Ali kad je tog kasnog popodneva dr.

Barnard protrljao oĉi, uĉinio je to više zbog iznenadenja, nego li

zbog umora.

309

Sad je znao što se dogodil~, kako se dogodilo i kakvo je imalo

djelovanje. Kemijskom analizom mrlja na tkanini i koţi pojasa

ustanovljen je toĉan kemijski sastav eksploziva; stupanj

opeklina i razaranja tkiva,pokazao mu je kolika je koliĉina

upotrebljena, gdje je bio postavljen i kako je bio aktiviran. Neki

su komadi neĊostajali, naravno. Neki od njih se nikad neće

pojaviti; rasplinuti, izgubljeni zauvijek, prestali su postojati.

Drugi će biti izvaĊeni iz mrtvog tijela, a Barnard je bio u

stalnom kontaktu s Ianom Macdonaldom, koji je još uvijek radio

u Oxfordu. Nalazi iz Oxforda trebali su ubrzo stići u laboratorij.

Ali Barnard je znao što se to nalazi pred njim, iako bi

neuvjeţbano oko u tome vidjelo samo hrpicu sićušnih

fragmenata.

Neki su od tih fragmenata predstavljali ostatke malene baterije,

identificirane proizvodnje. Drugi su opet predstavljali sićušne

komadiće plastiĉnog omotaĉa, identificirane proizvodnje. A za

deformiranu mjedenu kopĉu bili su zataljeni ostaci malog, ali

vrlo efikasnog prijemnika radio-impulsa. Nije bilo detonatora.

Barnard je bio sto posto siguran, ali ţelio je biti siguran dvjesto

posto. Moţda će se morati vratiti na mjesto pogibije i poĉeti sve

ispoĉetka. Jedan od njegovih pomoćnika proviri kroz vrata.

- Zove vas dr. Macdonald iz Radcliffea.

Patolog je takoĊer radio već puna dvadeset ĉetiri sata. Njegov se

posao mnogim ljudima ĉinio nepodnošljivo straviĉnim, ali za

njega je bio fascinantniji od bilo kojeg drugog koji je uopće

mogao zamisliti. On je ţivio za svoj posao do te mjere da se nije

zadovoljavao samo vršenjem obdukcije ţrtava bombi, nego je

povrh toga pohaĊao kurseve i predavanja o sastavljanju i

deaktiviranju bombi u Fort Halsreadu, dostupne samo malom

broju odabranih struĉnjaka.

Nije mu bilo dovoljno znati da nešto traţi, htio je toĉno znati što

je to i kako to izgleda.

Poĉeo je tako što je prvo dva sata prouĉavao fotografije, prije

nego što je uopće dotakao mrtvo tijelo. Zatim je paţljivo uklonio

odjeću - nije taj posao prepustio nekom pomoćniku, nego je to

sam obavio. Prvo je svukao tenisice, zatim

310

ĉarape. Ostalu je odjeću razrezao oĉtrim škarama. Svaku je stvar

stavljao u zasebnu vrećicu i sve je to odmah poslao Barnardu u

London. Odjeća je stigla u Fulham pred zoru.

Kad je tijelo bilo obnaţeno, prvo su napravili seriju rendgenskih

snimki, od glave do pete. Macdonald je proveo ĉitav sat,

prouĉavajući te snimke i otkrio je ĉetrdeset komadića stranog

materijala. Zatim je tijelo naprašio ljepljivim praškom koji je

skinuo dvanaestak sićušnih djelića stranih tvari prilijepljenih za

koţu. Neki su od njih bili mrvice trave i blata; neki nisu. Druga

patrolna kola odvezla su tu sumornu berbu dr. Barnardu u

Fulham.

Macdonald je zatim izvršio eksternu autopsiju, diktirajući u

magnetofon svojim sporim, pjevuckavim škotskim naglaskom.

Prvi je rez napravio tik pred zoru. Prvenstveno je trebalo izrezati

»relevantno tkivo«. To je bio, ustvari, ĉitav središnji dio tijela, u

kojem je bilo razneseno gotovo sve, poĉevši od - i ukljuĉujući -

donja dva rebra do vrha zdjelice. U izrezanom tkivu nalazili su

se smrvljeni djelići dvadeset centimetara donjeg dijela kiĉme

koji su prošli kroz tijelo i potrbušnicu, te se zaustavili u koţi

ispod traperica.

Autopsija - odredivanje uzroka smrti - nije predstavljala nikakav

problem.

Smrt je nastupila kao posljedica znatne povrede kiĉme i

abdomena uslijed eksplozije. Za potpuni post mortem bilo je

potrebno više od toga. Dr. Macdonald je dao da se ponovno

rendgenski snimi izrezano tkivo i zatraţio je mnogo veću oštrinu

snimki. I ove su snimke pokazale djeliće strane materije; neki su

bili tako sićušni da ih nije bilo moguće izvući pomoću pincete.

Izrezano tkivo i kosti napokon su uronjeni u encimsku kupku, te

je dobivena gusta »juha« od rastopljene koţe, mesa i kostiju. Na

kraju su pomoću centrifuge izdvojeni dijelići strane tvari,

otprilike jedna unca sićušnih komadića metala.

Kad su ovi komadići postali dostupni za ispitivanje, dr.

Macdonald je odabrao najveći medu njima, onaj koji je zapazio

na drugoj seriji rendgenskih snimki, duboko zariven u komadić

kosti i ukopan u slezenu. Neko ga je vrijeme prouĉa

311

vao, zatim je tiho zviznuo i nazvao Fulham. Barnard se javi s

drugog kraja ţice.

- Stuarte, drago mi je da si nazvao. Imaš još nešto za mene? , -

Da. Imam ovdje nešto što moraš vidjeti. Ako se ne va

ram, radi se o neĉem što nikad dosad nisam vidio. Mislim da

znam što je to, ali to mi se ĉini nevjerojatno.

- Pozovi patrolna kola. Odmah mi to pošalji - oštro reĉe Barnard.

Dva sata kasnije, ponovno su razgovarali. Ovog je puta Barnard

nazvao Macdonalda.

- Ako si mislio ono što vjerujem da si mislio, bio si u pravu -

reĉe Barnard. On je sad imao svojih dvjesto posto. - Moţda je

nabavljeno negdje drugdje? - reĉe Macdonald.

- Iskljuĉeno. Ne postoji naĉin kako bi to moglo doći u neke

druge ruke, osim proizvoĊaĉevih.

- Dovraga - tiho reĉe patolog.

- Nikome ni rijeĉi, stari - reĉe Barnard. - Naša je duţnost da

savjesno obavimo svoj dio posla, a za ostalo neka se brinu drugi,

je li tako? Ja ću ujutro dostaviti svoj izvještaj ministru

unutrašnjih poslova. Moţeš li i ti uĉiniti isto tako?

Macdonald pogleda na sat. Prošlo je trideset i šest sati otkako je

otišao iz kuće. A sad će morati nastaviti još najmanje dvanaest

sati.

- Ne spavaj više. Barnard ubija san - reĉe on, parafrazirajući

Macbetha. - U redu, imat će moj izvještaj na stolu u vrijeme

doruĉka.

Kasnije te veĉeri, Macdonald je predao tijelo, odnosno oba

njegova dijela, sucu istraţitelju. Ujutro će oxfordski sudac

istraţitelj otvoriti i zatvoriti istraţni postupak, kako bi se mrtvo

tijelo moglo predati najbliţem srodniku, u ovom sluĉaju osobno

ambasadoru Fairweatheru koji je zastupao predsjednika Johna

Cormacka.

Dok su te noći dvojica britanskih znanstvenika pisali svoje

izvještaje, komitet Bijele kuće primio je Sam Somerville,

312

na njezin vlastiti zahtjev, u Centru za informacije ispod za-

padnog krila. Sam se obratila izravno direktoru Biroa i on je -

nakon telefonskog razgovora s potpredsjednikom Odellom -

pristao da je povede sa sobom.

Kad je Sam ušla u sobu, ĉlanovi komiteta su već sjedili za

stolom. Nedostajao je jedino David Weintraub, koji je bio na

sluţbenom putu u Tokiju. Sam je osjećala priliĉnu tremu; ovo su

bili najmoćniji ljudi u zemlji, Ijudi koje je dosad viĊala samo na

televiziji i u novinama. Duboko je udahnula zrak, podigla glavu

i uputila se prema dnu stola. Potpredsjednik Odell pokaţe na

jednu stolicu.

- Sjednite, gospoĊice.

- Kako nam je reĉeno, vi ţelite zatraţiti od nas da ne za-

drţavamo gospodina Quinna - reĉe drţavni tuţilac, Bill Walters.

- Moţemo li pitati zašto?

- Gospodo, ja znam da neki od vas moţda sumnjaju da je

gospodin Quinn na neki naĉin bio umiješan u pogibiju Simona

Cormacka. Molim vas da mi vjerujete. Ja sam provela tri tjedna

u onom stanu, u bliskom kontaktu s gospodinom Quinnom i

uvjerena sam da se on iskreno trudio izbaviti djeĉaka ţiva i

nepovrijeĊena.

- Zašto je onda bjeţao? - upita Philip Kelly. Nije mu bilo drago

što je jednom od njegovih niţih agenata dopušteno da istupi

pred komitetom i govori u svoje ime.

- Zato što je prethodno, u roku od ĉetrdeset osam sati, došlo do

ĉak dvije neobjašnjive provale povjerljivih informacija. Zato što

je proveo tri tjedna nastojeći steći povjerenje te ţivotinje i što je

na kraju u tome uspio. Zato što je bio uvjeren da će Zack

odustati od razmjene i pobjeći, ukoliko on ne ode na sastanak

sam i nenaoruţan, bez ikakve pratnje, bilo Britanaca, bilo

Amerikanaca.

Svima je bilo jasno da ona pod »Amerikancima« misli na

Kevina Browna. Kelly se ljutito namršti.

- Još uvijek ostaje sumnja da je on mogao na neki naĉin biti

umiješan - reĉe. - Ne znamo kako, ali to se mora provjeriti.

- Nije mogao biti umiješan, gospodine - odvrati Sam.

313

- Da je on sam sebe predloţio za pregovaraĉa, onda moţda. Ali

odluka da se njega zamoli da bude pregovaraĉ, donesena je

ovdje. On ĉak nije isprva htio pristati. A od trenutka kad je

gospodin Weintraub s njim razgovarao u Španjolskoj, uz njega

je uvijek netko bio, dvadeset 'ćetiri sata na dan. Vi ste ćuli svaku

rijeĉ koju je rekao otmiĉaru.

- Osim tijekom posljednjih ĉetrdeset osam sati, prije nego što se

pojavio na onoj cesti - reĉe Morton Stannard. - Ali zašto bi on u

ta dva dana sklapao nekakvu pogod

bu s otmiĉarima? - upita Sam. - Osim pogodbe o oslobadanju

Simona Cormacka?

- Zato što je dva milijuna dolara puno novaca za siromašnog

ĉovjeka - dobaci Hubert Reed.

- Ali da je htio pobjeći s dijamantima - uporno je nastavila Sam -

mi bismo ga sad još uvijek traţili.

- No, da - neoĉekivano se umiješa Odell - ĉinjenica je da je

otišao na sastanak s otmiĉarima sam i bez oruţja, izuzev

nekakvog glupog marcipana. Ako ih doista nije od ranije po-

znavao, za to mu je trebalo priliĉno mnogo hrabrosti.

- Ipak, sumnje gospodina Browna moţda nisu sasvim

neosnovane - reĉe Jim Donaldson. - On je mogao stupiti s njima

u vezu i ugovoriti pogodbu. Oni će ubiti djeĉaka, njega ostaviti

na ţivotu, odnijeti dijamante. Kasnije će se sastati i podijeliti

plijen.

- Zašto bi oni na to pristali? - upita Sam, nešto smjelije, budući

da je potpredsjednik, izgleda bio na njezinoj strani. - Kad su

jednom imali dijamante u rukama, mogli su ubiti i njega. Pa ĉak

i da su odluĉili da ga ne ubiju, zašto bi njemu dali dio plijena?

Zar bi vi njima vjerovali?

Nitko od njih ne bi takvim ljudima vjerovao ni na kilometar

udaljenosti. U prostoriji je nastala tišina dok su oni o tom

razmišljali.

- Ako ga pustimo, što on namjerava uĉiniti? Vratiti se svom

vinogradu u Španjolskoj? - upita Reed.

- Ne, gospodine, on ţeli poći u potjeru za otmiĉarima.

Namjerava ih pronaći i uhvatiti.

- Hej, ĉekajte malo, Somerville - uvrijedeno vikne Kel

314

ly. - To je naš posao. Gospodo, više nema potrebe za diskre-

cijom kako bi se zaštitio Simon Cormack. To ubojstvo podlijeţe

našim zakonima, okolnosti su sliĉne kao u sluĉaju ubojstva na

brodu Achille Lauro. FBI šalje svoje ekipe u Veliku Britaniju i

Evropu. Organizirat ćemo potragu za otmiĉarima u suradnji s

nacionalnim policijama. Ti ljudi moraju biti uhvaćeni i mi ćemo

ih uhvatiti. Gospodin Brown će upravljati ĉitavom operacijom iz

Londona.

Sam Somerville na to izvuĉe svoj posljednji adut.

- Gospodo, ako Quinn nije bio umiješan, on je ipak došao u bliţi

kontakt s njima od bilo koga drugoga, on ih je vidio, razgovarao

s njima. Ako je pak doista bio umiješan, onda zna gdje će ih

naći. On bi mogao biti naša najveća šansa.

- Mislite, da ga pustimo da nas dovede do njih? - upita Walters.

- Ne, gospodine, mislim da pustite mene da idem s njim. - Mlada

damo... - Michael Odell se nagne malo naprijed kako bi je bolje

vidio. - Znate li vi što govorite? Taj je ĉovjek već navikao na

ubijanje - dobro, to je bilo u ratu ali ako je umiješan, ako je u

dosluhu s otmiĉarima, lako bi se moglo dogoditi da i vi završite

kao Simon.

- Ja to znam, gospodine potpredsjedniĉe. Upravo zbog toga ovo

predlaţem. Ja vjerujem da je on nevin i spremna sam preuzeti

rizik.

- Hmmm. U redu, ostanite u gradu, gospodice Somerville.

Obavijestit ćemo vas. Moramo o tome još malo razgovarati,

nasamo - reĉe Odell.

Ministar unutrašnjih poslova, Sir Harry Marnott, proveo je jutro

duboko uznemiren, ĉitajući izvještaje dra Barnarda i dra

Macdonalda. Zatim je oba izvještaja odnio u Downing Street.

Vratio se u Home Office malo prije pauze za ruĉak. Tamo ga je

ĉekao Nigel Cramer.

- Jeste li vidjeli ove izvještaje? - upita Sir Harry. - Ĉitao sam

kopije, gospodine ministre.

- To je strašno, ja sam apsolutno konsterniran. Ako bi to ikad

prodrlo u javnost... Da li znate gdje je ambasador Fairweather?

315

- Znam, u Oxfordu. Prije ;ednog sata preuzeo je mrtvo tijeio od

suca istraţitelja. Koliko znam, predsjedniĉki avion, Air Force

One, ĉeka u pripravnosti na pisti u Upper Heyfordu da preveze

lijes u Sjedinjen~ Ameriĉke Drţave. Ambasador će prisustvovati

polijetanju aviona i nakon toga će se vratiti u London.

- Hmmm. Morat ću zamoliti ministarstvo vanjskih poslova da

dogovori sastanak s ambasadorom. Nitko ne smije dobiti kopije

izvještaja. To su vrlo gadne stvari. Ima li kakvih novosti u vezi s

oimiĉarima?

- Vrlo malo, gospodine. Quinn tvrdi da druga dvojica otmiĉara

koje je on vidio nisu progovorila ni rijeći. To bi moglo znaĉiti da

su stranci. Koncentrirali smo potragu na sve glavne luke i

aerodrome s kojih polijeću avioni prema Evropi. Zasad nam je

najsigurniji trag Volvo. Medutim, bojim se da su nam uspjeli

pobjeći. Naravno, nastavljamo traganje za kućom. Kako više

nema potrebe za tajnošću, veĉeras bismo, ako se slaţete, uputili

poziv gradanstvu da nam pomogne. Kuća na osami s garaţom

koja je dio kuće, s podrumom i Volvo te boje - netko je morao

nešto primijetiti.

- Da, svakako, to je dobra ideja. Obavještavajte me o svemu što

uspijete saznati - reĉe ministar.

Te je većeri u Washingtonu Sam Somerville - koja je napeto

išĉekivala odgovor komiteta u svom stanu u Alexandriji -

pozvana da se javi u Hooverovu zgradu, u centralu FBI-a. Tamo

su je odveli u sobu Philipa Kellya, vrhovnog šefa njezinog

odjeljenja, koji će je obavijestiti o odluci Bijele kuće.

- U redu, Somerville, dobili ste što ste traţili. Glavešine kaţu da

se moţete vratiti u Englesku i moţete reći gospodinu Quinnu da

je slobodan. Ali ovog puta imate ostati uz njega, ne smijete ga

ispustiti iz vida ni jednog trenutka. I morate obavještavati

gospodina Browna o svemu što on radi i kamo ide.

- Da, gospodine. Hvala, gospodine.

Sam je u xadnji ĉas uspjela uhvatiti noćni let za Heathrow,

popularno zvan Krvave oĉi. Avion je s malim zakašnje

316

njem uzletio s piste aerodroma Dulles International. Nekoliko

kilometara dalje, Air Force One s mrtvim tijelom Simona

Cormacka, upravo je slijetao u zraĉnu bazu Andrews. U tom

trenutku svi su aerodromi širom Ame~ke prekinuli rad i odali

poĉast mrtvom djeĉaku s dvije minute šutnje.

Sletjela je na Heathrow u zoru. Bila je to zora ĉetvrtog dana

nakon ubojstva.

Rano tog jutra Irvinga Mossa trgnulo je iz sna zvono telefona.

Poziv je mogao doći samo s jednog mjesta - samo je jedan

ĉovjek imao njegov telefonski broj. Pogledao je na sat: ĉetiri

ujutro, to znaĉi da je u Houstonu deset sati uveĉer prethodnog

dana. Zapisao je podulju listu cijena salate, sve u ameriĉkim

dolarima i centima, zatim je izbrisao nule, koje su oznaĉavale

razmake izmedu rijeĉi, te napokon, sluţeći se datumom kao

kljuĉem, upisao niz brojeva uz unaprijed pripremljeni niz slova.

Kad je završio s dešifriranjem poruke, zamišljeno je naškubio

usta. Ovo je bilo nešto novo, nešto nepredvideno, još nešto za

što će se morati pobrinuti. Bez odlaganja.

Aloysius Al Fairweather, Jr, ambasador Sjedinjenih Ameriĉkih

Drţava na dvoru St. Jamesa, primio je poruku britanskog

Foreign Officea prethodne veĉeri, po povratku iz ameriĉke

zraĉne baze u Upper Heyfordu. Za ambasadora je to bio teţak i

tuţan dan: prvo je od oxfordskog suca istraţitelja dobio

dopuštenje da moţe preuzeti daljnju brigu o mrtvom tijelu, zatim

je otišao po lijes kod lokalnih pogrebnika - koji su s posmrtnim

ostacima uĉinili sve što su mogli, iako su ti njihovi napori imali

malo izgleda na uspjeh - te je na kraju smjestio tragiĉni teret na

Air Force One i poslao ga natrag u Washington.

Fairweather je već gotovo tri godine bio na poloţaju ambasadora

u Londonu, na koji ga je postavila Cormackova administracija i

znao je da uspješno obavlja taj posao, iako je došao nakon

neusporedivog Charlesa Pricea iz Reaganove ere. MeĊutim,

protekla su ĉetiri tjedna bila prava mĊra, kakvu ne bi poţelio

nijednom ambasadoru.

317

Poruka Foreign Officea prţliĉno ga je zaĉudila jer sastanak koji

su traţili nije trebao biti s ministrom vanjskih poslova, s kojim je

on obiĉno kontaktirao, nego s ministrom unutrašnjih poslova,

Sir Harryem Marriottom. Fairweather je poznavao Sir Harrya,

kao što je poznavao većinu britanskih ministara, dovoljno dobro

da u razgovoru u ĉetiri oka odbace titule i oslovljavaju se

imenom. Ali to što bi sastanak trebao biti u Home Officeu i još u

vrijeme doruĉka, bilo je krajnje neuobiĉajeno, a u poruci

Foreign Officea nije bilo nikakvog objašnjenja. Ambasadorov

dugaĉki, crni Cadillac dostojanstveno se provezao kroz ulaz iz

Victoria Streeta u pet do devet.

- Al, dragi moj! - Marriott je bio sušta ljubaznost, iako mu je

drţanje bilo dostojanstveno ozbiljno, kako su to nalagale

okolnosti. - Nadam se da ti ne moram posebno govoriti koliko su

ovu zemlju duboko potresli dogaĊaji zadnjih nekoliko dana.

Fairweather kimne. On uopć ije sumnjao da je reakcija britanske

vlade i naroda potpun ' ' krena. Već danima se red ljudi koji su

se htjeli upisati u knj~u ţalosti u ambasadi protezao dva puta

oko Grosvenor Squarea. Na prvoj stranici, blizu vrha, stajao je

jednostavan potpis Elizabeth IZ, a za njim su slijedili potpisi

ĉitavog Kabineta, dvojice nadbiskupa, poglavara drugih crkava i

tisuće drugih, znanih i neznanih. Sir Harry mu gurne preko stola

dvije smede omotnice s izvještajima.

- Htio bih da prvo ovo pogledaš u miru i predlaţem da to uĉiniš

odmah sada. Moglo bi biti nekih stvari koje bismo morali

raspraviti prije nego odeš.

Izvještaj dra Macdonalda bio je kraći, Fairweather uzme prvo

njega. Simon Cormack je umro od teških povreda kiĉme i

abdomena, uzrokovanih detonacijom eksploziva malog ali

koncentriranog djelovanja blizu trtiĉnog dijela kiĉme. U tre-

nutku eksplozije, on je bombu nosio na sebi. Još je toga bilo u

izvještaju, ali to su bili medicinskim ţargonom izraţeni fiziĉki

podaci, podaci o zdravstvenom stanju, sadrţaju ţeluca, i tako

dalje.

318

Izvještaj dra Barnarda otkrivao je mnogo više. Bomba ko

ju je Simon Cormack nosio na sebi biia je skrivena u širokom

koţnom pojasu kojim je bio opasan i koji su mu dali njegovi

otmiĉari, zajedno s trapericama.

To je (bio) pojas širine sedam i p'ol centimetara, napravljen od

dvije trake goveĊe koţe, spojene prošivom na rubovima. Pojas

se priĉvršćivao teškom, kićenom mjedenom kopĉom, neznatno

širom od pojasa i dugaĉkom deset centimetara, ukrašenom s

prednje strane reljefnim prikazom glave bika s dugaĉkim

rogovima. Takvi su se pojasovi prodavali u svim trgovinama

sportskom i »kaubojskom« odjećom. Iako se doimala kao da je

puna, kopĉa je zapravo bila šuplja.

Eksploziv, upotrebljen za bombu, bio je tanki list Semtexa, teţak

dvije unce, koji se sastoji od 45% penta-tetroeter-nitrata

(PETN), 45% RDX i 10% plastifikatora. List je bio dugaĉak 7,5

cm, širok 3,75 cm i bio je umetnut izmedu dvije trake koţe,

toĉno uz djeĉakovu kiĉmu.

U plastiĉni je eksploziv bio zariven jedan minijaturni detonator,

odnosno minidet, ~asnije izvaden iz jednog fragmenta

kraljeţnice, nadenog u ezeni. Detonator je bio deformiran, ali još

se uvijek mogao raspoznati - i identificirati.

Od eksploziva i detonatora išla je dalje kroz pojas jedna ţica

koja je na boku bila spojena na jednu litijsku bateriju, sliĉnu i ne

veću od onih koje se upotrebljavaju za pogon digitalnih satova.

Baterija je bila smještena u udubini, izrezanoj s unutarnje strane

debele koţe. Ista se ţica zatim nastavljala do prijemnika

radioimpulsa, skrivenog unutar masivne kopĉe. Iz prijemnika je

izlazila druga ţica, antena, koja je išla oko cijelog po,~asa,

provuĉena izmeĊu dva sloja koţe.

Pfi~emnik vjerojatno nije bio veći od kutije ţigica i vjerojatno je

signal iz malog odašiljaĉa primio na nekih 72.15 megaherca.

Odašiljaĉ, naravno, nije pronaĊen na mjestu zloĉina, ali je to

vjerojatno bila plitka plastiĉna kutija, manja od kutije cigareta u

tvrdom pakovanju, s jednim jedinim gumbom, koji je na pritisak

palcem aktivirao bombu. Domašaj takvog odašiljaĉa iznosio je

nešto preko 300 metara.

A1 Fairweather bio je vidljivo potresen.

319

- Zaboga, Harry, ovo je ... dijaboliĉno.

- I tehnološki raimirano - kimne glavom britanski ministar. - Ali

ţalac je u repu. Proĉitaj zakljuĉak.

- Ali zašto? - upita ambasador kad je napokon podigao pogled. -

Za ime Boţje, Harry, zašto? I kako su to izveli?

- Što se tiĉe toga kako, postoji samo jedno objašnjenje. Te

ţivotinje su izvele predstavu kao da djeĉaka stvarno puštaju na

slobodu. Sigurno su neko vrijeme vozili dalje, zatim se drugim

putem vratili i pribliţili se tom dijelu ceste s polja, pješice.

Vjerojatno su ga saĉekali skriveni u jednom od onih malih

gajeva što su od ceste udaljeni otprilike dvjesta metara. To bi

bilo unutar domašaja odašiljaĉa. Već smo poslali Ijude da

pretraţe te šumarke; moţda nadu otiske stopala.

- Medutim, na pitanje zašto, nemam odgovora. Ne znam, Al.

Nitko od nas to ne zna. Ali struĉnjaci su nepokolebljivi. Sigurni

su da nisu pogriješili. Predloţio bih ti da zasad ovi izvještaji

ostanu stroga tajna. Dok ne saznamo nešto više. Mi pokušavamo

otkriti odgovor na to pitanje. Siguran sam da će i tvoji ljudi

htjeti unijefi više svjetla u ĉitavu stvar prije nego što ove

informacije predaju javnosti.

Fairweather ustane, uzimajući kopije izvještaja sa sobom. - Ne

usudujem se ovo poslati po kuriru - reĉe. - Još danas popodne

letim s ovim u Washington.

Ministar ga otprati do prizemlja.

- Nadam se da shvaćaš što bi se moglo dogoditi ako ovo dospije

u javnost? - upita.

- Ne moraš mi to naglašavati - odvrati Fairweather. Došlo bi do

nereda. Moram ovo pokazati Jimu Donaldsonu i moţda

Michaelu Odellu. Oni će to morati reći predsjedniku. Isuse,

kakva gadna stvar.

Unajmljeni automobil ĉekao je Sam 5omerville na mjestu gdje

ga je ostavila - na parkiralištu za kraća razdoblja ispred

aerodroma Heathrow. Odvezla se ravno u Surrey. Kevin Brown

proĉita pismo koje je donijela sa sobom i ljutito se namršti.

320

- Griješite, Somerville - reĉe. - Direktor Edmonds takoder

griješi. Taj ĉovjek zna više od onoga što nam je rekao; uvijek je

tako bilo i uvijek će tako biti. Pustiti ga da ide kamo hoće, to je

ĉista ludost. Trebalo bi ga strpati u avion i poslati u Sjedinjene

Ameriĉke Drţave, s lisieama na rukama.

MeĊutim, potpis na pismu bio je potpuno jasan. Brown pošalje

Moxona u podrum po Quinna. Quinn je još uvijek bio u lisicama

- morali su mu ih skinuti. Uz to neopran, neobrijan i gIadan.

Ekipa FBI-a poćela se pakirati i predavati zgradu natrag svojim

domaćinima. Brown se na vratima okrene prema Quinnu.

- Ne ţelim te nikad više vidjeti, Quinne. Osim iza rešetaka. A

sve mi se ĉini da ćeš jednog dana tamo završiti.

Dok su se vozili natrag u London, Sam je ispriĉala Quinnu o

svom putovanju u Washington i o odluci Bijele kuće da mu dadu

odriješene ruke, uz uvjet da ona ide s njim. Quinn je šutke

slušao.

- Samo, budi oprezan, Quinne. To su zvijeri, a ne ljudi. To što su

uĉinili s tim djeĉakom, to je upravo zvjerski okrutno ...

- Gore od toga - reĉe Quinn. - To je nelogiĉno. Jednostavno mi

ne ide u glavu. Kakvog je to imalo smisla? Dobili su sve što su

traţili. Mogli su otići i nitko ih nikad ne bi našao. Zašto su se

vratili i ubili maloga?

- Zato što su sadisti - reĉe Sam. - Ti barem znaš kakvi su to

ljudi; godinama si imao posla s takvim tipovima. Oni ne znaju

za milost, za saţaljenje. Za njih je najveći uţitak kad mogu

nekome nanijeti bol. Oni su od poĉetka planirali da ga ubiju ...

- Ako je tako, zašto ga onda nisu ubili tamo, u podrumu? I zašto

nisu ubili mene? Zašto nisu upotrijebili pušku, noţ, uţe? Zašto

su ga uopće ubili?

- Nikad to nećemo saznati. Osim ako ih uspijemo pronaći. A oni

imaju na raspolaganju ĉitav svijet, u kojem se mogu izgubiti.

Gdje hoćeš da te odvezem?

- U stan - odgovori Quinn. - Tamo su mi stvari.

- I moje su stvari još uvijek tamo - reĉe Sam. - Otputovala sam u

Washington s onim što sam imala na sebi.

321

Vozila je uz Warwick Road.

- Predaleko si otišla - reĉe Quinn, koji je poznavao London

gotovo bolje od londonskih taksista. - Skreni desno kad doĊeš

do Cromwell Roada, to ti je slijedeće raskršće.

Na semaforu je gorjelo crveno svjetlo. Izlazeći iz popreĉne

ulice, ispred njih se proveze dugaĉki crni Cadillac s uzvijorenom

ameriĉkom zastavicom. Ambasador Fairweather sjedio je na

zadnjem sjedalu, zadubljen u izvještaj, na putu prema

aerodromu. U prolazu, on naĉas podigne glavu, pogleda u njih

ravnodušno i produţi svojim putem.

Duncan McCrea još uvijek je bio u stanu, kao da su u zbrci

proteklih dana zaboravili na njega. Mladić je pozdravio Quinna

kao štene kojemu se gazda vratio kući.

Ranije toga dana, izvijestio ih je, Lou Collins je poslao u starr

ĉistaĉe. To nisu bili ljudi s metlama. Oni su stan oĉistili od

mikrofona i ţica. S toĉke gledišta CIA-e, taj je stan bio

»izgorio« i za njih je postao neupotrebljiv. Njemu su rekli da

ostane, spakira se, malo pospremi i vrati kljuĉeve vlasniku stana

kad ujutro bude izlazio. Upravo se spremao spakirati stvari

Quinna i Sam, kad su se oni pojavili.

- Pa, Duncane, mi moţemo ostati ovdje ili otići u hotel. Da li bi

te smetalo da ostanemo ovdje još ovu noć.

- Oh, ne, dapaĉe, nema problema. Budite gosti Agencije.

MeĊutim, jako mi je ţao, ali ujutro ćemo svi morati van. - To je

u redu - reĉe Quinn. Bio je u napasti da mladi

ću oćinskom gestom promrsi kosu. Imao je tako zarazan os-

mijeh. - Meni samo treba kupanje, brijanje, nešto za jelo i deset

sati spavanja.

McCrea otrĉi preko ulice do gospodina Patela i vrati se s dvije

velike vrećice. Pripravio im je bifteke, prţene krumpire i salatu,

te uz to iznio na stol dvije boce crnog vina. Quinn je bio dirnut

kad je primijetio da je McCrea odabrao španjolsko vino Rioja.

To vino, doduše, nije potjecalo iz Andaluzije, ali bilo je

najsliĉnije andulazijskim vinima od onoga što je mogao dobiti.

Sam nije vidjela razloga da i dalje skriva svoju vezu s Quin

322

i '

nom. Došla je k njemu u sobu ĉim se Quinn povukao i ako ih je

mladi McCrea ĉuo kako vode ljubav, što onda? Nakon drugog

puta, Sam je zaspala, leţeći potrbuške, s licem oslonjenim na

njegove grudi. On poloţi ruku na njezin zatiljak i r~ria na dodir

odgovori tihim mrmljarijem.

Medutim, usprkos umoru, Quinn nije mogao spavati. Leţao je

ispruţen na leĊima, kao tolikih prethodnih noći, zurio u strop i

razmišljao. Muĉilo ga je nešto u vezi s onim ljudima u skladištu

pokraj Temze, nešto što mu je promaklo. Negdje iza ponoći,

napokon mu je sinulo. Onaj ĉov,~ek koji je stajao iza njega

drţao je Škorpion s opuštenošću koja je ukazivala na iskustvo, a

ne napeto i pomalo zastrašeno kao što bi ga drţao ĉovjek

nenaviknut na vatreno oruţje; stajao je tako da je imao savršenu

ravnoteţu, a drţanje mu je pokazivalo leţerno samopouzdanje i

sigurnost da u djeliću sekunde moţe podići automat, naciljati i

opaliti. Njegov stav, njegovo drţanje - sve mu je to bilo dobro

poznato.

- Taj je ĉovjek bio vojnik - reĉe Quinn tiho u mrak. Sam

promrmlja: - Mmmm - ali nastavi spavati. Bilo je još nešto - u

trenutku kad je Quinn prošao pokraj vrata automobila,

spremajući se da ude u prtljaţnik. Upinjao se, ali se nikako nije

mogao sjetiti i napokon je zaspao.

Ujutro se Sam prva dignula iz kreveta i vratila u svoju sobu da

se odjene. Duncan McCrea ju je mQţda vidio kako izlazi iz

Quinnove sobe, ali ništa nije spominjao. Više je bio zaokupljen

brigom da svojim gostima pripravi krepak doruĉak.

- Juĉer nisam ... zaboravio sam jaja - doviknuo je i ţustro strĉao

niza stube da u mljekarstvu iza ugla kupi jaja. Sam je Quinnu

donijela doruĉak u krevet. Quinn je leţao,

izgubljen u mislima. Ona se već poĉela navikavati na takva

njegova stanja, ostavila mu je doruĉak i izišla iz sobe. Lou

Collinsovi »ĉistaĉi« sasvim sigurno nisu poĉistili stan, pomislila

je. Sobe su bile pune prašine, vidjelo se da ih ĉetiri tjedna nitko

nije ĉistio.

Quinna nije brinula prašina. Promatrao je jednog pauka u

gornjem kutu sobe blizu prozora. Mali je stvor marljivo povezao

zadnje dvije niti svoje, inaĉe savršene mreţe, provjerio da

323

li je svaka nit na svome mjestu, zatim se ţustro spustio do sre-

dišta i tamo se šćućurio, ĉekajući. Upravo taj zadnji pokret

pauka sjetio je Quinna onog sitnog detalja, kojega se noćas

nikako nije mogao sjetiti.

Ĉlanovi komiteta Bijele kuće imali su pred sobom potpune

izvještaje dra Barnarda i dra Macdonalda. Upravo su ĉitali onaj

prvi. Jedan po jedan završavali su s ĉitanjem zakljuĉka i

uspravljali se u stolicama.

- Prokleti gadovi - emotivno usklikne Michael Odell. I ostali su

to pomislili. Ambasador Fairweather sjedio je u dnu stola.

- Da li postoji makar i najmanja mogućnost da su se britanski

struĉnjaci mogli zabuniti? - upita sekretar za vanjske poslove

Đonaldson. - Mislim na mjesto gdje su proizvedeni dijelovi

bombe?

- Oni kaţu da ne postoji - odgovori ambasador. - Pozvaii su nas

da pošaljemo tamo koga hoĉemo, ako ţelimo još jednom

provjeriti njihove nalaze, ali to su vrhunski struĉnjaci. Bojim se

da se nisu zabunili.

Kao što je rekao Sir Harry Marriott, ţalac je bio u repu, to jest u

zakljuĉku. Svaki pojedini djelić od kojeg je bila sastavljena

bomba - tvrdio je dr. Barnard, a njegove su nalaze potvrdili i

vojni struĉnjaci u Fort Halsteadu - bakrene ţice, plastiĉna

izolacija, Semtex, prijemnik radioimpulsa, baterija, mjed od koje

je napravljena kopĉa remena, te naĉin kako je prošxven remen,

sve je bilo sovjetske proizvodnje.

Barnard je dopuštao da takve stvari, iako proizvedene u

Sovjetskom Savezu, mogu dopasti ruku nekog stranca. Me-

Ċutim, kljuĉni je dokaz bio mini-detonator. Ti minijaturni de-

tonatori, veliĉine spajalice za spise, upotrebljavaju se jedino i

iskljuĉivo u sovjetskom centru za istraţivanje svemira u Baj-

konuru. Oni sluţe za infinitezimalne korekcije smjera letjelica

Saljut i Sojuz prilikom manevriranja u svemiru.

- Ali to je potpuno besmisleno - uskliknuo je Donaldson. - Zašto

bi oni to uĉinili?

- Sve se u toj zbrci doima besmisleno - reĉe Odell.

324

Ako je ovo toĉno, ne vidim kako je Quinn mogao nešto o tome

znati. Ĉini se da su ga oni ĉitavo vrijeme vukli za nos, njega i

sve nas zajedno s njim.

- Sad se postavlja pitanje: što uĉiniti u vezi s time? dobaci

Hubert Reed.

- Sutra je pogreb - reĉe Odell. - Neka to prvo proĊe. Onda ćemo

odluĉiti kako ćemo postupiti s našim prijateljima Rusima.

Tijekom protekla ĉetiri tjedna Michael Odell je otkrio kako se

sve iakše snalazi u ulozi vršioca duţnosti predsjednika. I ovi

ljudi oko stola sve su ga više prihvaćali kao voĊu, baš kao da je

on predsjednik.

- Kako je predsjednik - uRita Walters - nakon... tuţne vijesti?

- Prema doktorovim rijeĉima, loše - odgovori Odell. Vrlo loše.

Već je otmica za njega bila teţak šok, meĊutim pogibija sina i

to, na ovakav naĉin, pogodila ga je poput metka u ţeludac.

Na rijeĉ »metak« svim je ljudima oko stola proletjela kroz glavu

ista misao. Nitko se nije usudio da to glasno izgovori.

Julian Hayman bio je Quinnovih godina, a njihovo je po-

znanstvo datiralo iz vremena kad je Quinn ţivio u Londonu i

radio za osiguravajuću tvrtku, specijaliziranu za zaštitu i os-

lobaĊanje talaca. Njihove su se sfere aktivnosti preklapale,

budući da je Hayman, bivši major SAS-a, rukovodio kompa-

nijom koja se bavila ugradnjom alarmnih sistema i pruţanjem

zaštite privatnim osobama, ukljuĉujući i iznajmljivanje

tjelohranitelja. Njegova je klijentela bila ekskluzivna, bogata i

oprezna. To su bili ljudi koji su imali razloga da budu sum-

njiĉavi, inaĉe ne bi tako spremno plaćali visoke cijene Hay-

manovih usluga.

Njegov ured u Victoria Streetu, do ojeg je Sam dovezla Quinna

sredinom prijepodneva, nako~,,~to su izašli iz stana i pozdravili

se s Duncanom McCreaom, bio je vrlo dobro zaštićen i vrlo

diskretan.

325

Quinn je rekao Sam neka ode u kavanu preko puta i neka ga

tamo priĉeka.

- Zašto ne mogu ići s tobom? - upita Sam.

- Zato što te on ne bi primio. Moţda ĉak neće ni mene htjeti

primiti. Ali nadam se da hoće, mi smo stari znanci. On ne voli

strance, osim ako dobro plaćaju, a mi nismo od tih. A kad su u

pitanju dame iz FBI-a, Hayman postaje plašljiv kao zec.

Quinn reĉe svoje ime u portafon, svjestan da ga snima video-

kamera, postavljena iznad vrata. Kad su vrata zazujala, ušao je i

otišao ravno do kraja hodnika, prolazeći pokraj dvije sekretarice

koje ga uopće nisu ni pogledale. Julian Hayman ga je ĉekao u

svom uredu, na suprotnom kraju prizemlja. Soba je bila vrlo

elegantna; isto tako i Hayman. Nije imala prozora; nije ih imao

ni Hayman.

- Vidi, vidi, vidi - otegnuto ga je pozdravio. - Odavno se nismo

vidjeli, vojniĉe. - Lijeno je ispruţio ruku. - Što tebe dovodi u

moj skromni dućan?

- Trebam informacije - reĉe Quinn. Zatim mu objasni što ţeli.

- Nekoć, dragi moj, ne bi bilo nikakvih problema. Ali, vidiš,

stvari se mijenjaju. Tvoje je ime na crnoj listi, Quinne. Priĉa se u

klubu da si postao persona non grata. Ne bi se baš moglo reći da

si jako popularan, pogotovo medu tvojima. Ţao mi je, stari moj,

ti si sad nepoţeljna osoba, ne mogu ti pomoći.

Quinn privuĉe telefon i utipka broj. Iz slušalice se ĉulo kako

telefon zvoni na drugom kraju.

- Što to radiš? - upita Hayman. Više nije otezao u govoru.

- Nitko me nije vidio kako ulazim ovamo, ali će me pola Fleet

Streeta gledati kako izlazim - reĉe Quinn.

- Daily Mail - javi se glas iz slušalice. Hayman ispruţi ruku i

prekine vezu. Dobar dio njegovih najboljih klijenata bile su

ameriĉke kor~cijracije u Evropi, od one vrste kojima se nimalo

ne bi svidio ta~Cav publicitet.

- Ti si jedan veliki gad, Quinne - reĉe glasom u kojem

326

se osjećao metalni prizvuk. - Uvijek si to bio. U redu, pustit ću

te na dva sata u arhivu, ali ću te zakljuĉati. Hoću biti siguran da

ništa nisi uzeo.

- Zar bih ja tako nešto tebi uĉinio? - upita Quinn umiljato.

Hayman ga povede do podrumske arhive.

Dijelom zbog prirode svog posla, dijelom zbog osobnih interesa,

Hayman je tijekom godina prikupio izvanredno bogatu arhivu

podataka o kriminalcima svake vrste. Ubojice, razbojnici koji

robe banke, gangsteri, varalice, preprodavaĉi droga, trgovci

oruţjem, teroristi, otmiĉari, pronevjeritelji raznih vrsta,

korumpirani odvjetnici, politiĉari i policajci; mrtvi, u zatvoru ili

jednostavno nestali - svi koji su se nekad pojavili u novinama,

ali i priliĉan broj onih koji se nisu, svi su se nalazili u

Haymanovoj arhivi. Prostor arhive protezao se ispod ćitave

zgrade.

- Imaš na umu neku odreĊenu sekciju? - upita Hayman paleći

svjetla. Dokle je pogled dopirao, nizali su se redovi arhivskih

ormara, a u njima su bile samo kartice i fotografije. Glavni

podaci nalazili su se u kompjutoru.

- Plaćenici - reĉe Quinn.

- Kao Kongo? - upita Hayman.

- Kao Kongo, Jemen, Juţni Sudan, Biafra, Rodezija.

- Odavde dovde - reĉe Hayman, pokazujući na deset metara

ţeljeznih ormara koji su Quinnu dopirali do brade. Stol je u dnu,

na kraju prolaza.

Quinnu je trebalo ĉetiri sata da nade što je traţio, ali ga nitko

nije došao smetati. Na fotografiji su bila ĉetiri muškarca, sva

ĉetvorica bijelci. Stajali su ispred jednog dţipa, na uskoj i

prašnoj cesti, okruţenoj raslinjem koje je ukazivalo na Afriku. U

pozadini se mogla razabrati skupina crnaĉkih vojnika. Svi su bili

u kamuflaţnoj borbenoj uniformi i visokim cipelama. Trojica su

imali na glavi široke šešire, nalik na kaubojske, uobiĉajene

meĊu bijelim doseljenicima na podruĉju afriĉkog busha. Sva

ĉetvorica su imali belgijske automatske puške FLN. Kamuflaţne

šare na njihovim uniformama oponašale su mrlje na krznu

leoparda. Takve su kamuflaţne šare upotrebljavali Evropljani,

za razliku od nepravilnih pruga britanskih i ameriĉkih uniformi.

327

Quinn ponese fotograGju do, stola, upali jaku reflektoricu i u

ladici pronaĊe veliko povećalo. Povećalo mu ~e pomoglo da

nešto jasnije razabere crteţ na ruci jednog od ĉetvorice

muškaraca, iako je fotografija već bila priliĉno poţutjela od

starosti. Na nadlanici lijeve ruke bila je utetovirana paukova

mreţa, s paukom koji vreba u središtu mreţe.

Pregledao je zatim ostale podatke o plaćenicima, ali nije više

našao ništa zanimljivo. Ništa što bi mu zazvuĉalo poznato.

Pritisnuo je zujalo da mu otvore vrata.

Kad se vratio u Haymanov ured, Hayman ispruţi ruku za

fotografijom.

- Tko je to? - upita Quinn. Hayman okrene fotografiju. Kao i na

svakoj drugoj kartici i fotografiji u njegovoj arhivi, na poledini

je bio upisan sedmeroznamenkasti broj. Hayman utipka broj u

kompjutor na svom stolu. Na ekranu monitora ukaţe se potpuni

dosje.

- Hmmm, odabrao si prave cvjetiće, stari moj. - On poĉne ĉitati s

ekrana. - Fotografija je gotovo sigurno snimljena u pokrajini

Maniema, istoĉni Kongo, danas Zair, negdje u zimu 1964.

Muškarac sasvim lijevo zove se Jacques Schramme, odnosno

Crni Jacques Schramme, belgijski plaćenik.

Hayman se zagrijao za svoju priĉu, to je bila njegova spe-

cijalnost.

- Schramme je bio jedan od prvih. Borio se protiv jedinica

Ujedinjenih naroda u ratu za otcjepljenje Katange, od 1960. do

1962. Kad je pokušaj otcjepljenja propao, morao je bjeţati i

pobjegao je u susjednu Angolu, tada još portugalsku koloniju i

politiĉki na krajnjoj desnici. Vratio se u Afriku po pozivu ujesen

1964, da pomogne ugušiti Simba pobunu. Ponovno je okupio

svoj stari odred Leoparda i dao se na posao »pacificiranja«

pokrajine Maniema. Da, to je Crni Jacques Schramme. Još

nešto?

- Ostala trojica - reĉe Quinn.

- Mmm. Ovaj krajnje desno takoder je Belgijanac, kapetan

Wauthier. U to je vrijeme on komandirao jednim kontingentom

katanških regruta i odredom od nekih dvadesetak

328

plaćenika kod Watse. Vjerojatno je d~ošao u posjet. Zanimaju te

Belgijanci?

- Moţda. - Quinn se u sjećanju vrati do Volva u skladištu. Kad

je prolazio pokraj otvoren,ih vrata, zapuhnuo ga je miris dima od

cigarete. To nije bio Marlboro, ni Dunhill. Više je sliĉilo na

francuske cigarete Gauloise. Ili Bastos, belgijsku marku. Zack

nije pušio; Quinn mu je bio dovoljno blizu da osjeti njegov dah.

- Ovaj u sredini, bez šešira, to je Roger Lagaillarde, takoder

Belgijanac. Ubili su ga Simbe u jednoj zasjedi na Punia cesti. To

je provjereni podatak.

- Ovaj najveći - reĉe Quinn. - Ovaj što izgleda kao div.

- Da, on je stvarno gromada od ĉovjeka - sloţi se Hayman. -

Najmanje metar devedeset pet. A graĊen je kao trokrilni ormar.

Po izgledu na ovoj fotografiji, mogao je imati dvadeset i nešto

godina. Šteta što je okrenuo glavu. Uz to još i šešir baca sjenu,

tako da mu se lice jedva nazire. Vjerojatno je to razlog zašto

ovdje nema njegovog imena. Samo nadimak. Veliki Paul. To je

sve.

Hayman ugasi monitor. Quinn je nešto ĉrĉkao po notesu. Sad

gurne svoj crteţ Haymanu.

- Jesi li kada ovo vidio?

Hayman pogleda crteţ paukove mreţe, s paukom u središtu.

Slegne ramenima.

- Tetoviranje? Takva tetoviranja moţeš vidjeti na mladim

huliganima, pankerima, nogometnim navijaĉima. Ništa

neobiĉno.

- Vrati se dalje u prošlost - reĉe Quinn. - Belgija... recimo, prije

trideset godina.

- Ah, ĉekaj malo. Kako su ih ono zvali? Arraignee, tako je. Ne

mogu se sjetiti flamanske rijeĉi za pauka, zapamtio sam samo

francuski izraz.

Hayman se okrene kompjutoru i brzo poĉne tipkati.

- Crna mreţa, crveni pauk u središtu, tetovirano u nadlanicu

lijeve ruke?

Quinn se pokušavao sjetiti. Prolazio je pokraj otvorenih

329

suvozaĉevih vrata na Volvu, išao, je prema prtljaţniku. Zack je

išao iza njega. Ĉovjek u vozaĉkom sjedalu nagnuo se pre= ma

otvorenim vratima i zurio u njega kroz otvore u maski. Krupan

ĉovjek, onako sjedeći, gotovo je doticao krov automobila.

Nagnuo se na stranu, oslanjajući se lijevom rukom o sjedalo

suvozaĉa. A zbog pušenja je skinuo lijevu rukavicu.

- Da - reĉe Quinn. - Tako je.

- Beznaĉajna banda - reĉe Hayman prezirno, ĉitajući s ekrana. -

Ultra-desniĉarska organizacija, osnovana u Belgiji krajem

pedesetih, poĉetkom šezdesetih. Protivili su se dekolonizaciji

jedine belgijske kolonije, Konga. Rasisti, naravno, antisemiti, a

što drugo? Regrutirali su mlade otpadnike i huligane, uliĉare i

sitne prijestupnike. Specijalizirali su se za bacanje cigli u izloge

ţidovskih trgovina, maltretiranje ljeviĉarskih aktivista, pretukli

su nekoliko ĉlanova parlamenta, liberala. S vremenom je

organizacija odumrla i nestala. Naravno, rasap evropskih

kolonijalnih imperija doveo je do stvaranja ĉitavog niza takvih

skupina.

- Je li to bila flamanska ili valonska organizacija? upita Quinn.

Znao je da Belgiju saĉinjavaju dvije kulturne grupacije;

Flamanci, preteţno u sjevernoj polovini zemlje, blizu

Nizozemske, koji govore flamanski i Valonci na jugu, bliţe

Francuskoj, koji govore francuski. Belgija je dvojeziĉna zemlja.

- Zapravo, ĉlanovi su regrutirani iz obje skupine - reĉe Hayman,

provjeravajući na ekranu. - Ali ovdje kaţe da je stvorena u

Antwerpenu, gdje je uvijek bila i najjaĉa. Dakle, reklo bi se da je

ipak flamanska.

Svaka bi druga ţena bila izvan sebe od bijesa kad bi je netko

pustio ĉekati ĉetiri i pol sata. Quinn je imao sreću da je Sam bila

školovani agent i da je ispekla zanat na zadacima praćenja, a

ništa na svijetu ne moţe biti dosadnije od toga. Upravo se trudila

da što sporije pije petu šalicu kave.

- Kad moraš vratiti kola? - upita Quinn. - Većeras. Ali mogu

produţiti.

- Moţeš li ih vratiti na aerodromu?

330

- Naravno. Zašto? - Idemo u Bruxelles. Ona ga snuţdeno

pogleda.

- Molim te, Quinne, da li baš moramo ići avionom? Ja mogu

letjeti, ako baš moram, ali izbjegavam avione kad god je to

moguće. U zadnje vrijeme sam toliko puta morala letjeti, da mi

je već zbilja dosta.

- OK - reĉe Quinn. - Vrati kola u Londonu. Idemo vlakom i

trajektom. Ionako moramo unajmiti belgijski auto. Moţemo to

onda obaviti odmah u Oostendeu. Uzgred reĉeno, trebat će nam

novaca. Ja nemam kreditne kartice.

- Nemaš kartice? - Sam još nikad nije ĉula Ċa netko nema

kreditne kartice.

- A što bih s njima u Alcantari del Rio?

- U redu, idemo u banku. Napisat ću ĉek. Nadam se jedino da na

raĉunu u Americi imam dovoljno novaca.

Na putu do banke upalila je radio. Svirala je ozbiljna glazba.

Već je bilo ĉetiri sata poslijepodne i u Londonu se poĉelo

mraĉiti. Daleko od Londona, na drugoj strani Atlantika, obitelj

Cormack pokapala je svog jedinog sina.

331

DVANAESTO POGLAVLJE

Poloţili su ga u zemlju na Prospect Hillu, središnjem groblju

otoka Nantucket, uz hladne zapuhe vjetra koji u studenom puše

sa sjevera preko Sounda.

Sluţba Boţja odrţana je u maloj episkopalnoj crkvi na Fair

Streetu, koja je bila premalena da bi u nju stali svi koji su ţeljeli

prisustvovati. Predsjednik, prva dama i uţa rodbina sjedili su u

prva dva reda klupa, iza njih je sjedio Kabinet, a u straţnjim

redovima razni drugi uglednici. U skladu sa ţeljama obitelji,

crkvena je ceremonija bila skromna i samo za najuţi krug -

inozemni ambasadori i delegati zamoljeni su da prisusivuju

memorijalnoj sluţbi Boţjoj u Washingtonu, koja će se odrţati

kasnije.

Predsjednik je traţio privatnost, bez prisutnosti javnih medija,

ali unatoĉ tome došao je priliĉan broj televizijskih i novinskih

izvjestitelja. Otoĉani su - u to doba godine više nije bilo turista -

vrlo doslovno shvatili predsjednikovu ţelju. Ĉak su se i ljudi iz

Tajne sluţbe, koji baš nisu poznati po finom i obzirnom

ponašanju, priliĉno iznenadili kad su vidjeli s koliko su šutljive

odluĉnosti otoĉani fiziĉki uklanjali s puta snimatelje, a dvojici

su ĉak izvukli Blm iz kamere.

Lijes je prenesen u crkvu iz dvorane jedinog otoĉkog po-

grebnika na Union Streetu, gdje je leţao od dolaska vojnog

aviona C-130 - mali aerodrom nije mogao primiti Boeing 747 - i

poĉetka erkvenog obreda.

Nekako usred crkvene ceremonije poĉela je prva jesenska kiša,

ljeskajući se na krovnim ploĉama od sivog škriljevca i

slijevajući se niz raznobojna stakla crkvenih prozora, te niz

njezine kamene zidove, sagradene od velikih kocaka sivog i

ruţiĉastog pješĉanika.

332

Kad je završen obred u crkvi, lijes je poloţen u mrtvaĉka kola,

koja su ga korakom prevezla do osamsto metara udaljenog

Prospect Hilla: iz Fair Streeta preko grbavih kamenih kocki

Main Streeta, te uz New Mi~l Street do Cato Lanea. Pratnja je

hodala za kolima u kiši, predvoĊena predsjednikom, koji je tupo

zurio pred sebe u lijes prekriven zastavom. Predsjednikov mladi

brat vodio je zaplakanu Myru Cormack.

Uz put kojim je prolazila pogrebna povorka stajao je narod s

Nantucketa, otkrivene glave i šutke. Medu njima su bili trgovci

koji su obitelji Cormack prodavali ribu, meso, jaja i povrće;

vlasnici restorana, u kojima je obitelj toliko puta uţivala u

tradicionalno dobro pripravljenim jelima. Tu su bila i vjetrom i

suncem opaljena lica starih ribara koji su nekoć nauĉili

svjetlokosog djeĉaka iz New Havena da pliva, roni i lovi ribu, ili

su ga vodili sa sobom u lov na školjke ispred svjetionika

Sankaty.

Kućepazitelj i vrtlar stajali su plaĉući na uglu Fair i Main

Streeta, ĉekajući da bace još jedan, posljednji pogled na djeĉaka

kojega su nekoć uĉili hodati i trĉati po tvrdo nabijenim

pješĉanim plaţama oĊ Coatue do Great Pointa i natrag do Si-

asconset Beacha. Ali ţrtve bombaških napada nisu pogodne za

izlaganje pogledima i lijes je bio zatvoren.

Na Frospect Hillu povorka je skrenula u protestantsku polovinu

groblja, prolazeći pokraj stotinu godina starih grobova Ijudi koji

su lovili kitove u malim otvorenim ĉamcima i rezbarili školjke u

dugim zimskim noćima. Zatim su došli do novog dijela, gdje je

grob već bio pripremljen.

Ljudi su se tiho prikljuĉivali povorci i sad su ispunili groblje,

red za redom, a vjetar sa Sounda huĉao je na tom povišenom,

otvorenom prostoru i kroz ulice gradića, mrseći kosu i uvlaĉeći

se pod rupce. Tog dana u gradu nije radila ni jedna trgovina,

benzinska stanica ili krĉma. Aerodrom je bio zatvoren za avione,

luka za trajekte. Otoĉani su presjekli veze sa svijetom kako bi

oplakali jednog od svojih, iako je Simon bio samo usvojeni ĉlan

otoĉke zajednice. Propovjednik je poĉeo govoriti drevne rijeĉi, a

vjetar je nosio njegov glas.

Visoko iznad groblja, jedan usamljeni arktiĉki sokol, do

333

letjevši s Arktika poput snjeţne pahuljice nošene vjetrom, po-

gledao je dolje, zapazio svaki detalj svojim nevjerojatnim oĉima

i kriknuo niz vjetar svoj krik izgubljene duše.

Kiša, koja je bila prestala ka.d su izišli iz crkve, ponovno je

poĉela padati, u naletima i zapusima. Zakoĉena krila stare

vjetrenjaĉe ispod groblja, škripala su na vjetru. Ljudi iz Wash-

ingtona drhturili su i ĉvršće oko sebe stiskali debele kapute.

Predsjednik je stajao nepomiĉan poput kipa i gledao dolje u ono

što je ostalo od njegova sina, ne osjećajući ni vjetar, ni kišu.

Metar dalje od njega stajala je prva dama, lica oblivenog suzama

i kišom. Kad je propovjednik došao do Uskrsnuća u ţivot vjeĉni,

zanjihala se i ĉinilo se da će pasti.

Agent Tajne sluţbe koji je stajao uz nju - raskopĉana kaputa,

kako bi što brţe mogao doseći revolver pod lijevom miškom,

kratko ošišan i graĊen poput rugbya - zaboravi naĉas propise i

protokol, te obrgli desnom rukom prvu damu oko ramena. Ona

se nasloni na njega i lica zarivenog u njegov mokri kaput, gorko

zarida.

John Cormack je stajao sam, izoliran u svojoj inteligenciji i

bolu, nesposoban da podijeli tugu, i sam nalik na otok. Jedan

fotoreporter, lukaviji od ostalih, uzeo je Ijestve iz

neĉijeg dvorišta ĉetiristo metara niţe i popeo se na staru drvenu

vjetrenjaĉu na uglu South Prospect i South Mill Streeta. Prije

nego što ga je itko primijetio, upotrijebio je telefoto leće i

iskoristivši usamljeni trak svjetla koji se probio kroz vjetrom

uskovitlane oblake, snimio je preko glava okupljenog mnoštva

jednu fotografiju skupine kraj groba.

Ta će fotografija obići Ameriku i ĉitav svijet. Na njoj se vidjelo

lice Johna Cormacka, kakvog ga još nitko nikad nije vidio; bilo

je to lice ĉovjeka mnogo starijeg od njegovih godina, bolesno,

umorno, bez kapi krvi. Bilo je to lice ĉovjeka koji se više ne

moţe boriti, ĉovjeka koji je sprernan otići.

Kasnije su Cormackovi stajali na ulazu u groblje, kako bi im

ljudi iz pogrebne povorke mogli izraziti sućut. Nitko nije znao

što bi rekao. Predsjednik je kimao glavom kao da im kaţe kako

ih razumije i sa svakim se ukoĉeno rukovao.

334

Nakon nekoliko ĉlanova najuţe obitelji, došli su na red njegovi

najbliţi prijatelji i suradnici, predvoĊeni šestoricom ĉlanova

kabineta, jezgrom komiteta koji je u njegovo ime djelovao od

poĉetka krize.

Michael Odell zastane trenutak, pokušavajući naći prave rijeLi,

zatim zatrese glavom i okrene se ustranu. Kiša je padala po

njegovoj pognutoj glavi, lijepeći mu gustu, sijedu kosu za koţu

glave.

I precizni smisao za diplomaciju Jima Donaldsona posustao je

pred emocijama; on je, takoĊer, mogao samo nijemo pogledati

svog prijatelja, stisnuti mu mlitavu, suhu ruku i proći dalje.

Bill Walters, mladi drţavni tuţilac, sakrio je osjećaje ispod

maske formalnosti. Promrmljao je: - Moje sauĉešće, gospodine

predsjedniĉe. Ţao mi je, gospodine.

Morton Stannard, bankar koji je iz New Yorka prešao u

Pentagon, bio je najstariji od njih. On je prisustvovao mnogim

pogrebima u svom ţivotu, pogrebima prijatelja i kolega, ali

nikad ovakvom pogrebu. Namjeravao je reći neku kon-

vencionalnu frazu, ali je samo uspio promucati: - Boţe, John,

tako mi je ţao.

Brad Johnson, Crnac, sveuĉilišni profesor i savjetnik za pitanja

nacionalne sigurnosti, samo je zbunjeno tresao glavom.

Hubert Reed, ministar financija, iznenadio je sve koji su stajali

blizu Cormackovih. Reed nije bio demonstrativan ĉovjek,

previše je bio stidljiv da bi otvoreno pokazivao svoje osjećaje,

tipiĉan stari neţenja koji nikad nije osjetio potrebu da zasnuje

obitelj. Ali on se zagledao u Johna Cormacka kroz naoĉale

zamagljene kišom, ispruţio ruku i odjednom, ponesen

impulsom, podigao obje ruke i zagrlio svog starog prijatelja.

Kao da je i sam bio iznenaden svojim impulzivnim postupkom,

brzo se okrenuo i poţurio do automobila koji su ĉekali da ih

prevezu do aerodroma.

Kiša je ponovno stala i dva snaţna muškarca poĉnu lopatama

grabiti mokru zemlju i bacati je u grob. Pogreb je bio završen.

335

Quinn provjeri red voţnje trajekata koji su iz Dovera vozili do

Oostendea i ustanovi da je i posljednji toga dana već otišao.

Prenoćili su u jednom mirnom hotelu i ujutro se ukrcali u vlak

koji je polazio s Charing Crossa.

Plovidba preko La Manchea protekla je mirno i u kasno

prijepodne Quinn je u lokalnoj rent-a-car agenciji unajmio jedan

plavi Ford koji je po cijeni spadao u srednju kategoriju, te su se

ubrzo uputili prema staroj flamanskoj luci na ušću rijeke

Schelde, u kojoj se ţivo trgovalo još od vremena prije

Kolumbova puta u Ameriku.

Belgija je protkana vrlo modernim sustavom brzih autocesta,

udaljenosti su male i putovanja kratko traju. Quinn je odabrao

cestu ES koja je kroz Oostende prolazila u smjeru istok-zapad.

Krenuli su prema istoku, skrenuli na jug i zaobišli Bruges i

Gent, zatim prešli na E3 u smjeru sjeveroistoka i ušli u središte

Antwerpena još uvijek na vrijeme za nešto kasniji ruĉak.

Evropa je za Sam bila potpuno nepoznati teritorij; za razliku od

nje, Quinn se, izgleda, dobro snalazio. U ovih nekoliko sati

koliko su proveli u Belgiji, već ga je nekoliko puta ĉula kako

teĉno i brzo govori francuski. Jedino joj nije bilo sasvim jasno

zašto Quinn svakog Flamanca pita da li će ga smetati ako bude

govorio francuski. Flamanci obiĉno znaju nešto francuskog, ali

vole da ih se prvo pita. Tek toliko da netko sluĉajno ne bi

pomislio da su Valonci.

Smjestili su se u jednom malom hotelu na Italie Leiu i otišli iza

ugla u jedan od mnogobrojnih restorana uz De Keyser Lei na

ruĉak.

- Što ti zapravo traţiš? - zapitala je Sam Quinna kad su poĉeli

jesti.

- Jednog ĉovjeka - odgovori Quinn. - Kakav je to ĉovjek?

- To ću znati kad ga nadem.

Nakon ruĉka, Quinn se na francuskom posavjetovao s jednim

taksistom i potom su krenuli. Stali su kod jedne trgovine

umjetniĉkim priborom, kupili dvije stvari, zatim su kupili kartu

u jednom kiosku, a onda su Quinn i vozaĉ taksija

336

opet neko vrijeme razgovarali. Sam je razaznala rijeĉi Falcon

Rui i zatim Schipperstraat. Vozaĉ ju je pomalo poţudno mjerkao

pogledom.

Pokazalo se da Falcon Rui nekakva oronula uliĉica, puna

jeftinih dućana izmedu ostalih tu je bilo i nekoliko trgovina

jeftinom odjećom. U jednoj od njih Quinn je kupio mornarski

pulover, platnene hlaĉe i ĉvrste visoke cipele. Sve je to strpao u

platnenu mornarsku vreću i zatim su krenuli prema

Schipperstraatu. Iznad krovova Sam je zamijetila kljunove

vetikih roda, što je znaĉilo da su blizu dokova.

Quinn je iz Falcon Ruia skrenuo u labirint uskih, ruţnih uliĉica

koje su izgleda tvorile zonu starih i zapuštenih kuća izmeĊu

Falcon Ruia i rijeke Schelde. Prošli su pokraj nekoliko

muškaraca gruba izgleda, za koje je Quinn rekao da su mornari s

trgovaĉkih brodova. U jednom trenutku došli su do jednog

osvijetljenog izloga. Sam pogleda u izlog. Unutra je mlada ţena

bujna tijela, koje kao da je kipjelo iz uskih gaćica i napetog

grudnjaka, sjedila zavaljena u naslonjaĉu.

- Isuse, Quinne, ovo je ĉetvrt prostitutki - pobunila se. - Znam -

reĉe Quinn. - O toj sam se ĉetvrti raspitivao kod vozaĉa taksija.

Quinn je nastavio hodati, ogledavajući se lijevo i desno na

natpise iznad trgovina. Osim barova i osvijetljenih izloga s

prostitutkama, ovdje je bilo malo trgovina. Ali on je našao tri od

one vrste koju je traţio i to sve tri na potezu od dvjesta metara.

- Tetoviranje? - upita Sam.

- Dokovi - odgovori Quinn lakonski. - Gdje su dokovi, tu su

mornari, a gdje ima mornara, tu ima i salona za tetoviranje. Baš

kao i barova, prostitutki i ništarija koji ţive na raĉun tih

djevpjaka. Vratit ćemo se ovamo veĉe~s.

Senator Bennett Hapgood ustane u vrijeme odreĊeno za njegov

istup pred Senatom i ode do govornice. Dan poslije sprovoda

Simona Cormacka, oba doma ameriĉkog Kongresa još jednom

su izrazila svoje zgraţanje i duboki šok zbog onog što se

prehtodnog tjedna dogodilo na pustoj pokrajinskoj cesti u

dalekoj Engleskoj.

337

Jedan za drugim, govornici su zahtijevali da se krivci što prije

otkriju i privedu pravdi, ameriĉkoj pravdi, bez obzira na moguće

troškove. Predsjednik Kongresa udari nekoliko puta svojim

ĉekićem.

- Senator iz Oklahome ima rijeĉ - najavio je.

Bennett Hapgood nije u Senatu vaţio za ĉovjeka ĉiji govor

vrijedi slušati. Da predmet debate nije bila smrt 5imona

Cormacka, dvorana bi se brzo ispraznila. No, nitko nije oĉe-

kivao da će senator iz Oklahome imati bilo što dodati onome što

je tog dana već bilo izreĉeno. Prevarili su se. Hapgood je

zapoĉeo s konvencionalnim izrazima sućuti predsjedniku, zatim

je izrazio zgraţanje zbog onog što se dogodilo i ţelju da se

krivci što prije naQu pred sudom. Onda je zastao i još jednom

razmislio 0 onom što se spremao reći.

Znao je da se izlaţe riziku, velikom riziku. Njemu je reĉeno to

što mu je reĉeno, ali nije imao nikakvog dokaza za to. Ako se

pokaţe da nije u pravu, njegovi kolege senatori proglasit će.ga

za praznoglavog brbljavca koji se olako razbacuje ozbiljnim

rijećima. MeĊutim, znao je da ne moţe odustati, jer će u tom

sluĉaju izgubiti podršku svog novog i impresivno bogatog

sponzora.

- Ali moţda ne moramo previše nagadati tko su bili poĉinitelji

tog zvjerskog zloĉina.

Tihi ţamor u dvorani naglo utihne. Nekolicina senatora, koji su

se spremali izaći iz dvorane, zastanu i okrenu se.

- Htio bih nešto pitati. Zar nije toĉno, dapaĉe, dokazivo toĉno da

je bomba koja je ubila tog mladića, jedinca sina našeg

predsjednika, projektirana, napravljena i u potpunosti

sastavljena u Sovjetskom Savezu : Zar ĉitava ta naprava nije

došla.y~ u,~je?

Njegoi~ urodena sklonost demagogiji vjerojatno bi ga navela da

nastavi govoriti. Ali debata je naglo završila u vici i ~, zbrci.

Mediji su Hapgoodovo pitanje prenijeli naciji u roku

od deset minuta. Vlada se dva sata borila, izvrdavala i odbijala

dati odgovor. No, na kraju je bila prisiljena objaviti zakljuĉak

izvještaja dra Barnarda.

Do veĉeri je potmuli i sumorni bijes protiv nepoznatih

· 338

zloĉinaca, koji je poput tamne, podzemne bujice strujio kroz

ljude okupljene na groblju Nantucketa prethodnog dana, našao

svoj cilj. Spontano okupljena gomila napala je i uništila

prostorije sovjetske avionske kompan~je Aeroflot u Petoj ave-

niji u New Yorku, prije nego što je policija stigla okruţiti zgradu

zaštitnim kordonom. Obuzeto panikom, osoblje predstavništva

pobjeglo je na gornje katove, traţeći zaštitu od pobješnjele

gomile, ali ih ljudi u uredima iznad njih nisu htjeli primiti. Na

kraju su, zajedno s ostalima, izašli iz zgrade uz pomoć

vatrogasaca kad je predstavništvo Aeroflota zapaljeno i ĉitava

zgrada evakuirana.

Policija je u zadnji ĉas stigla do Sovjetske misije pri Uje-

dinjenim narodima, koja je smještena u zgradi broj 136, East

67th Street. Podivljala gomila Njujorĉana pokušala se silom

probiti kroz kordon policije, ali srećom po Ruse, redovi plavih

uniformi izdrţali su pritisak. Njujorška se policija našla u

poziciji da se bori sa svojim sugraĊanima koji su naumili uĉiniti

nešto, u ĉemu bi im se mnogi policajci od srca rado i sami

pridruţili.

Ista je situacija bila u Washingtonu. Policija glavnog grada bila

je unaprijed upozorena i stigla je na vrijeme zaštititi sovjetsku

ambasadu i konzulat na Phelps Placeu. Na uzrujane telefonske

apele sovjetskog ambasadora, State Department je odgovorio

uvjeravanjem kako se izvještaj britanskih struĉnjaka još uvijek

ispituje i još uvijek postoji mogućnost da se dokaţe kao netoĉan.

- Mi ţelimo vidjeti taj izvještaj - zahtijevao je ambasador

Jermakov. - To je laţ. Kategoriĉki tvrdim da je to laţ. Agencije

Tass i Novosti, kao i sve sovjetske ambasade u

svijetu, objavile su kasno te noći izjavu u kojoj su energiĉno

negirale istinitost nalaza iz Barnardova izvještaja i optuţile

London i Washington za namjernu i neprijateljsku klevetu.

- Dovraga, kako je to procurilo? - srdito je traţio odgo- , vor

Michael Odell. - Kako je, dovraga, taj HIapgood ĉuo za

to? Nije bilo odgovora. Ni jedna velika organizacija, a pogotovo

vlada, ne moţe funkcionirati bez ĉitavog jata sekretari

339

ca, stenografa, ĉinovnika i kurira, a bilo tko od njih moţe odati

sadrţaj nekog povjerljivog dokumenta.

- Jedno je sigurno - zamišljeno reĉe ministar ob~ane Stannard. -

Nakon ovoga, Nantucketski dogovor više ne postoji. Sad treba

napraviti reviziju budţeta obrane, polazeći od toga da ne samo

neće više biti nikakvih redukcija, nego ni bilo kakvog

ograniĉenja.

Quinn je poĉeo obilaziti barove u labirintu uskih uliĉica, u koje

se ulazilo sa Schipperstraata. Došao je tamo u deset sati te veĉeri

i ostao sve dok se - malo prije zore - barovi nisu zatvorili.

Izgledao je kao obiĉan mršav, polupijan mornar koji petlja

jezikom dok govori francuski, ali je u svakom baru popio samo

jednu malu ĉašu piva. Vani je bilo hladno i oskudno odjevene

prostitutke drhturile su u svojim izlozima, pokušavajuĉi se

zagrijati na slabim elektriĉnim pećicama i kaloriferima. S

vremena na vrijeme, napravile bi pauzu, navukle kaput i otrĉale

niz ulicu do jednog od barova, da tamo nešto popiju i razmijene

usput po koju prostaĉku šalu s barmenom i stalnim gostima.

Većina barova nosila je nazive kao Las Vegas, Hollywood ili

California - valjda su se vlasnici optimistiĉki nadali da će takvo

glamurozno ime navesti lunjajuće mornare da povjeruju kako se

iza oguljenih vrata krije imenu odgovarajuća raskoš. Dakako, to

su sve, gotovo bez izuzetka, bile prljave i smrdljive rupe, ali

unutra je bilo toplo i toĉilo se kvalitetno pivo.

Quinn je rekao Somervilleovoj da će ga morati ĉekati, bilo u

hotelu, bilo u kolima parkiranim na Falcon Ruiu, dvije ulice

dalje. Sam je odabrala kola, što joj je pribavilo priliĉan broj

ponuda, dobaĉenih kroz prozore.

Quinn je sjedio i polako pio, promatrajući plimu i oseku

domaćih Ijudi i stranaca kako nadire i povlaĉi se kroz uske

uliĉice i barove. Na nadlanici Quinnove lijeve ruke, ucrtan

tušem kupljenim u trgovini umjetniĉkim priborom i blago

razmazan kao da je izblijedio tijekom vremena, nalazio se motiv

crne paukove mreţe s jarko crvenim paukom u središ

340

tu. Quinn je ĉitavu noć gledao lijeve ruke drugih muškaraca, ali

nije vidio ništa sliĉno.

1'ošao je uz Guit Straat do Pauli Pleina, popivši u svakom baru

na koji bi naišao po ĉašu piva, za,tim se vratio do Schip-

perstraata i poĉeo iznova. Prostitutke su mislile da ţeli njihove

usluge ali se ne moţe odluĉiti koju bi odabrao. Muškarci se nisu

na njega osvrtali, jer su i oni stalno prelazili iz bara u bar. Jedan

ili dvojica pipniĉara, kad su ga vidjeli kako po treći put ulazi,

kimnuli su glavom na pozdrav i nacerili se: Opet ste se vratili.

Nemate sreće, ha?

Bili su u pravu, samo što su oni mislili na nešto drugo. Doista

nije imao sreće i pred zoru se pridruţio svojoj pratilji u kolima.

Sam je ostavila motor upaljen, zbog grijanja i napola je spavala.

- Što ćemo sad? - upitala je kad su se vratili u hotel. - Jesti,

spavati, jesti i sutra uveĉer poĉeti opet sve iznova - odgovorio je

Quinn.

Sam je tijekom tog jutra koje su proveli u krevetu bila osobito

ljubavniĉki raspoloţena jer se bojala da Quinna nije moţda

privukla neka od ţena što su izlagale svoje ĉari u

Schipperstraatu. To nije bila istina, ali Quinn nije imao nikakvog

razloga da je pokuša razuvjeriti.

Tog istog dana, Lionel Cobb se na vlastiti zahtjev sastao sa

Cyrusom Millerom na vrhu zgrade Pan-Globala u Houstonu.

- Ja više ne ţelim u tome sudjelovati - odluĉno je izjavio. - To je

predaleko otišlo. Kako je stradao taj jadni djeĉak, to je upravo

grozno. Moji prijatelji isto tako misle. Vi ste rekli da do toga

nikad neće doći. Rekli ste da će otmica biti dovoljna da... se

stvari izmijene. Mi smo mislili da se djeĉaku ništa neće

dogoditi... ali ovo što su te ţivotinje uĉinile s njim... to je

uţasno... to je nemoralno...

Miller ustane iza stola i zaţarenim se oĉima zagleda u mlaĊeg

muškarca.

- Nemoj ti meni dijeliti poduke o moralu, balavĉe. Da ti to više

nikad nije palo na pamet. Ni ja nisam htio da se to do

341

godi, ali svi smo znali da se tako nešto moţe dogoditi. I ti si to

znao, Lionele Cobbe, Bog će ti za to suditi, ti si to takoĊer znao.

I kaţem ti, moralo je tako biti. Za razliku od tebe, ja sam ĉitavo

vrijeme molio Gospoda da me uputi što nam je ĉiniti; noći i noći

sam proveo na koljenima, moleći se za tog djeĉaka.

- I Gospod mi je odgovorio, prijatelju, Gospod mi je rekao:

»Bolje je da jedno janje bude ţrtvom, nego da strada ĉitavo

stado.« Ovdje nije rijeĉ o jednom ĉovjeku, Cobbe, ovdje se radi

o sigurnosti, o opstanku, o ţivotima ĉitavog ameriĉkog naroda.

Gospod mi je rekao: »Što mora biti, mora biti.« Onaj komunist u

Washingtonu mora biti onemogućen prije nego što razori hram

Gospodnji, ovu našu divnu zemlju koja je ĉitava Njegov hram.

Idi, Lionele Cobbe, vrati se u svoju tvornicu i poeni prekivati

plugove u maĉeve, s kojima ćemo obraniti našu zemlju i uništiti

antikrista u Moskvi. I ništa ne govori. Ne govori mi više o

moralu jer ovo je Gospodinovo djelo, On je tako naredio.

Lionel Cobb se vratio u svoju tvornicu, uţasnut do srţi u

kostima.

Mihail Sergejeviĉ Gorbaĉov takoĊer je tog dana imao jedan

ozbiljan razgovor. Još jednom je dugaĉki stol za konferencije

bio prekriven zapadnim novinama. Fotografije u novinama

govorile su jedan dio priĉe, dok je ostatak bio sadrţan u krupnim

naslovima. Gorbaĉovu je samo za ove druge bio potreban ruski

prijevod. Uz svake novine bio je prikopĉan prijevod ministarstva

vanjskih poslova.

Na njegovom pisaćem stolu leţali su izvještaji koje nije trebalo

prevoditi. Oni su već bili na ruskom, a poslali su ih sovjetski

ambasadori, generalni konzuli i inozemni dopisnici s raznih

strana svijeta. Ĉak su i u satelitskim zemljama Istoĉne Evrope

odrţavane antisovjetske demonstracije. Moskva je uporno

ponavljala da s tim nema nikakve veze, a opet ...

Kao Rus i dugogodišnji partijski aparatĉik, Mihail Gorbaĉov

nije bio novajlija na podruĉju realne politike. Poznavao je moć

dezinformacije. Napokon, zar nije Kremlj zasno

342

vao ĉitavo jedno ministarstvo posvećeno tome? Zar nije unutar

KGB-a postojao ĉitav jedan direktorat, iskljuĉivo zaduţen da

stvara neprijateljsko raspoloţenje prema Zapadu pomoću vješto

plasiranih laţi ili još djelotvornijih poluistina? Ali ovako krupna

dezinformacija bila je upravo nevjerojatna.

S nestrpljenjem je ĉekao ĉovjeka kojega je pozvao da dode do

njega. Već se bliţila ponoć, a njemu je propao vikend koji je

planirao provesti u lovu na patke na jednom od sjevernih jezera.

Propalo mu je takoder, i oĉekivano uţivanje u pikantnoj

gruzijskoj kuhinji, što je bila jedna od njegove dvije velike

strasti. Ĉovjek kojega je ĉekao došao je malo iza ponoći.

Generalni sekretar Sovjetskog Saveza trebao bi najmanje od

svih ljudi oĉekivati da naĉelnik KGB-a bude srdaĉan i

simpatiĉan momak, ali na licu general-pukovnika Vladimira

Krjuĉkova bilo je neke ledene okrutnosti koja je u Gorbaĉovu

izazivala jake osjećaje antipatije.

Istina, on je osobno unaprijedio tog ĉovjeka s poloţaja trećeg u

rangu zamjenika naĉelnika kad je prije tri godine uspio maknuti

svog starog protivnika Ĉebrikova. Medutim, nije imao izbora.

Na upraţnjeno je mjesto morao postaviti jednog od ĉetiri

zamjenika, a ĉinjenica da je Krjuĉkov prije sluţbe u KGB-u bio

odvjetnik, utjecala je na Gorbaĉova da se odluĉi za njega. Otada

je, medutim, više puta posumnjao u ispravnost svoje odluke.

UviĊao je da je takav izbor dobrim dijelom mogao biti

posljedica njegove ţelje da od SSSR-a stvori »socijalistiĉku

pravnu drţavu«, drţavu u kojoj će se iznad svega poštovati

zakon, što se u Kremlju ranije smatralo za burţoaski koncept.

Bilo je to priliĉno burno vrijeme, tih prvih nekoliko dana

listopada 1988, kad je nenadano sazvao izvanredni sastanak

Centralnog komiteta i otpoĉeo svoju vlastitu Noć dugih noţeva

protiv svojih oponenata. Moţda je u ţurbi previdio neke stvari.

Kao naprimjer, Krjuĉkovljevu biografiju.

Krjuĉkov je pod Staljinom radio u Javnom tuţilaštvu, što nikako

nije bio posao za tankoćutne i sudjelovao je u nemilosrdnom

gušenju nemira u Madarskoj 1956. godine, a za

343

KGB je poĉeo raditi 1967. Upr,avo je u Madarskoj Krjuĉkov

upoznao Andropova, koji je ubrzo potom došao na ĉelo KGB-a i

ostao na tom poloţaju petnaest godina. Andropov je imenovao

Ĉebrikova kao svog nasljednika, a Ĉebrikov je izabrao

Krjuĉkova da rukovodi ogrankom špijunaţe izvan granica

Sovjetskog Saveza, odnosno Prvim glavnim direktoratom.

Moţda je generalni sekretar potcijenio Krjuĉkovljevu odanost

nekadašnjim zaštitnicima.

Pogledao je to visoko ĉelo, guste sijede zaliske, ledene oĉi i

tanka usta, s kutovima usnica okrenutim prema dolje. I shvatio

je da bi ovaj ĉovjek ipak mogao biti njegov protivnik.

Gorbaĉov izaĊe iza stola te se rukuje s naĉelnikom; suhim,

ĉvrstim stiskom ruke. Kao i uvijek kad bi s nekim razgovarao,

stalno ga je paţljivo gledao u oĉi, kao da traga za znakovima

prepredenosti ili plahosti. Za razliku od svojih prethodnika,

njemu je svaki put bilo drago kad u oĉima sugovornika ne bi

otkrio ni jedno, ni drugo. On pokaţe rukom na izvještaje iz

inozemstva. General kimne. On ih je sve proĉitao, a uz njih još i

neke druge. Nastavio je gledati u stol, izbjegavajući

Gorbaĉovljev pogled.

-- Pokušajmo biti kratki - reĉe Gorbaĉov. - Znamo što oni kaţu.

To je laţ. Moramo nastaviti demantirati njihove izjave. Ne

smijemo dopustiti da se te laţi odrţe. Ali odakle to dolazi? Na

ĉemu oni to temelje?

Krjuĉkov prezirno kucne prstom po gomili izvještaja sa Zapada.

Iako je nekoć bio KGB-ov rezident u New Yorku, Krjuĉkov je

mrzio Ameriku.

- Druţe generalni sekretare, izgleda da se sve to temelji na

izvještaju britanskih struĉnjaka koji su istraţivali na koji je

naĉin poginuo mladi Amerikanac. Ili ti ljudi laţu, ili je netko

drugi uzeo njihov izvještaj i izmijenio njihove navode. Ja

naslućujem da bi-to mogao biti ameriĉki trik.

GorbaĊov se vrati za svoj pisaći stol i sjedne. Zatim pogleda

naĉelnika KGB-a i upita, briţljivo birajući rijeĉi:

- Da li bi ... pod bilo kakvim okolnostima ... moglo biti nekog

djelića istine u tim optuţbama?

Vladimir Krjuĉkov se trgne. Unutar njegove organizacije

344

postojalo je jedno specijalistiĉko odjeljenje koje se bavilo is-

kljuĉivo smišljanjem i laboratorijskim ispitivanjem najĉudo-

višnijih naĉina da se nekome okonĉa ţivot, ili da ga se jed-

nostavno onesposobi. Ali to je sad bilo nevaţno, oni nisu na-

pravili bombu koja je bila skrivena u pojasu Simona Cormacka.

- Ne, druţe generalni sekretaru, siguran sam da ništa od toga ne

moţe biti istina.

Gorbaĉov se nagne naprijed i pljesne dlanom po bugaĉici.

- Hoću da to toĉno ustanovite - naredi. - Jednom zauvijek, da ili

ne, ispitajte i ustanovite.

General kimne glavom i iziĊe iz sobe. Generalni sekretar je

zamišljeno zurio niz dugaĉku sobu. Njemu je Nantucketski

dogovor trebao - a moţda bi o njemu već trebalo govoriti u

prošlom vremenu - više nego što je to Washington znao. Ako taj

dogovor propadne, njegova će se zemlja naći suoĉena s

opasnošću sablašnog B2 Stealth bombasdera, nevidljivog za

radar i nuţnošću da nekako pronaĊe 300 milijardi rubalja za

reorganizaciju sistema protuzraĉne obrane. Dok ne ponestane

nafte.

Quinn ga je spazio treće noći. Bio je to nizak, zdepast muškarac,

s rascvjetanim ušima i spljoštenim nosom profesionalnog

boksaĉa, iskusnog šakaĉa. Sjedio je sam na kraju barske tezge u

Montani, prljavoj rupi u Oude Mann Straatu, ulici savršeno

odgovarajućeg imena: Starĉeva ulica. U baru je bilo još desetak

ljudi, ali nitko se njemu nije obraćao, a ĉinilo se kao da on to ne

bi ni ţelio.

Drţao je pivo u desnoj ruci, dok mu je u lijevoj bila rukom

smotana cigareta, a na nadlanici crveni pauk na crnoj mreţi.

Quinn nemarnim korakom odšeta do kraja tezge i sjedne tako da

je izmeĊu njega i boksaĉa ostao jedan stolac prazan.

Neko su vrijeme tako sjedili i šutjeli. Šakaĉ je bacio pogled na

Quinna, ali nakon toga nije više pokazivao da primjećuje

njegovu prisutnost. Prošlo je deset minuta. Boksaĉ smo

345

ta novu cigaretu. Quinn mu plrinese upaljenu ţigicu. Ĉovjek

kimne, ali mu ne zahvali rijeĉima. Quinn pomisli kako neće biti

lako zapodjenuti konverzaciju s tako mrzovoljnim, sumnjiĉavim

tipom.

Okrene se barmenu, uhvati njegov pogled i pokaţe na svoju

~ašu. Barmen mu donese drugu bocu piva. Quinn pokaţe na

praznu ĉašu ĉovjeka do sebe i upitno podigne obrvu. Boksaĉ

zatrese glavom, gurne ruku u dţep i plati svoje piće.

Quinn uzdahne u sebi. Ovo će teško ići. Ĉovjek je izgledao kao

siledţija koji se tuĉe po barovima i sitni lopov, preglup ĉak i za

svodnika, a barem za to ne treba mnogo pameti. Postojale su

vrlo male šanse da takav ĉovjek govori francuski, a njegova je

mrzovolja bila više nego oĉigledna. Medutim, po godinama je

odgovarao, negdje blizu pedeset i imao je utetoviran crteţ pauka

u mreţi. Nije imao izbora, morao je pokušati.

Quinn izade iz bara i naĊe Sam kako kunja u kolima dvije ulice

dalje. Tiho joj reĉe što bi htio da ona uĉini.

- Jesi li ti pri sebi? - reĉe ona. - Ne mogu to uĉiniti. Morate znati,

gospodine Quinn, da je moj otac propovjednik u Rockcastleu. -

Smješkala se dok je to govorila.

Deset minuta kasnije, Quinn je ponovno sjedio na svojoj stolici

kad je ona ušla u bar. Podigla je suknju tako visoko da joj je

pojas morao biti negdje ispod pazuha, ali je to pokrivao pulover

s visokim ovratnikom. Upotrijebila je ĉitavu kutiju papirnatih

maramica i popunila svoje već ionako bujne grudi do

zapanjujućih dimenzija. Njišući bokovima prošla je kroz bar i

sjela na stolicu izmedu Quinna i šakaĉa. Mrzovoljni je boksaĉ

zurio u nju. A isto tako i svi ostali muškarci u baru. Quinn je

nije ni pogledao.

Ona se nagne prema Quinnu i poljubi ga u obraz, zatim mu

gurne jezik u uho. On ju je i dalje ignorirao. Boksaĉ se ponovno

zagledao u svoju ĉašu, ali je s vremena na vrijeme pogledavao

na grudi koje su stršale iznad tezge. Barmen im priĊe, nasmiješi

se i upitno je pogleda.

- Whisky - reĉe Sam. To je internacionalna rijeĉ i izgovaranje te

jedne rijeĉi ne moţe odati nacionalnost. Barmen ju

346

je na flamanskom upitao ţeli li leda; ona ga nije razumjela, ali je

veselo kimnula glavom. Dobila je led. Nazdravila je Quinnu, ali

je on samo ravnodušno zurio pred sebe. Slegnuvši ramenima,

Sam se okrenula boksaĉu i nazdravila njemu. Iznenaden, boksaĉ

joj odgovori, podiţući svoju ĉašu.

Sam na to naglašeno sporo rastvori usnice i prijede jezikom

preko donje usne, blistave od sjajila. Bestidno ga je zavodila.

Siledţija joj se nasmiješi krnjavim osmijehom. Njoj je to bilo

dovoljno: nagnula se prema njemu i poljubila ga u usta.

Naglim zamahom, Quinn je sruši sa stolice na pod, ustane i stane

pred boksaĉa.

- Govno jedno, kako se usuduješ pipati moju ţensku? dreknuo je

pijano na francuskom. Ne ĉekajući odgovor, zamahnuo je

lijevom rukom, udario boksaĉa ravno u bradu i srušio ga sa

stolice na pod zasut piljevinom.

Ĉovjek je spretno pao, ţmirnuo nekoliko puta, gipko skoĉio na

noge i navalio na Quinna. Sam je ţurno izišla iz bara, kao što je

bilo dogovoreno. Barrnen je brzo posegnuo za telefonom ispod

tezge, okrenuo 101 i kad se javio deţurni policajac, promrmljao:

- Tuĉa u baru - i dao im adresu svog lokala.

Kroz tu ĉetvrt stalno kruţe patrolna kola, posebno noću i prva

bijela Sierra s natpisom POLITIE u plavoj boji, zaustavila se

ispred bara nakon cigle ĉetiri minute. Iz kola su iskoĉila dva

uniformirana policajca, a njima su se pridruţila još dvojica iz

drugih kola koja su stigla dvadeset sekunda poslije prvih.

Pa ipak, zaĉudujuće je koliko štete mogu u nekom baru napraviti

dva snaţna ĉovjeka za samo ĉetiri minute. Quinn je znao da je

brţi i gipkiji od boksaĉa usporenog pušenjem i alkoholom, ali

mu je ipak dopustio da ga nekoliko puta udari u rebra, tek toliko

da ne izgubi volju, a onda mu je zabio ljevicu pod srce, da ga

malo uspori. Kad je izgledalo da će se niţi muškarac skljokati na

pod, Quinn se prebaci na hrvaĉke zahvate, kako bi ga pridrţao.

Teturajući se tako zagrljeni kao dva medvjeda, skrhali su

347

gotovo svo pokućstvo u baru i završili na podu, valjajući se

preko pilovine, slomljenih stolica, raspadnutih stolova, te

razbijenih ĉaša i boca.

Policajci su ih odmah uhapsili. To podruĉje spada u okrug Zone

West P/1, a najbliţa policijska stanica nalazi se u Blindenstraatu.

Policajci su ih odvezli tamo razdvojeno, svakog u jednim kolima

i dvije minute kasnije predali ih deţurnom naredniku Klopperu.

Barmen je na brzinu zbrojio štetu i dao izjavu odmah u baru.

Nije bilo potrebe da njega vode u stanicu; u tom bi sluĉaju

morao zatvoriti lokal. Jednostavno su podijelili njegovu

procjenu štete sa dva i natjerali ga da to potpiše.

U Blindenstraatu uvijek razdvajaju sudionike tuĉe. Narednik

Klopper gurne boksaĉa - koji je bio njegov stari znanac - u

praznu i priliĉno prljavu Wachkamer iza svog stola, a Quinnu

naredi da sjedne na tvrdu klupu u prijemnom odjelu i poĉne

pregledavati njegov pasoš.

- Amerikanac, ha? - reĉe Klopper. - Trebali biste izbjegavati

tuĉnjave, gospodine Quinn. Mi dobro poznajemo ovog Kuypera,

on uvijek izaziva guţvu. Ovog puta ide u zatvor. On je vas prvi

udario, je li tako?

Quinn zatrese glavom.

- Ustvari, ja sam njega odalamio. Klopper proĉita barmenovu

izjavu.

- I3mmm. Ja, barmen kaţe da ste obojica jednako krivi. Šteta.

Moram vas sad obojicu zadrţati. Ujutro idete na Magistraat.

Zbog štete koju ste poĉinili u baru.

To je znaĉilo da će Klopper morati pisati izvještaj za Magistraat.

Kad je u pet sati ujutro u stanicu došla jedna elegantna

Amerikanka i rekla da će platiti za štetu u baru Montana,

naredniku Klopperu je pao kamen sa srca.

- Vi plaćate za polovicu koju je napravio ovaj Amerikanac, ja ? -

upitao je.

- Plati sve - javi se Quinn sa svoje klupe.

- Vi plaćate i za Kuypera, gospodine Quinn? Kuyper je ništarija,

naš stari znanac još od djeĉaĉke dobi. Njegov je dosje debeo kao

knjiga, uvijek sitni prekršaji.

348

- Plati i za njega - naredi Quinn,. Sam izbroji novac. Budući da

više ništa ne dugujemo, hoćete li nas još uvijek poslati na sud,

naredniĉe?

- Ne, moţete ići.

- Moţe li on doći s nama? - Quinn pokaţe glavom na

Wachtkamer i Kuypera koji je unutra bezbriţno hrkao.

- 'Hoćete njega ?

- Naravno, mi smo prijatelji.

Narednik uzdigne jednu obrvu, prodrma Kuypera i reĉe mu da je

Amerikanac platio za njega te da se moţe smatrati sretnim što je

tako ispalo, jer bi inaĉe sigurno opet zaglavio u ćuzi, najmanje

tjedan dana. Ovako, sad moţe ići. Kad je narednik Klopper

podigao glavu, elegantne Amerikanke više nije bilo.

Amerikanac je obuhvatio Kuypera rukom, pridrţavajući ga i

zajedno su oteturali iz stanice. Na Klopperovo veliko olakšanje.

U Londonu su se dva neupadljiva ĉovjeka sastala u vrijeme

ruĉka u jednom diskretnom restoranu, gdje su ih konobari

ostavili same, ĉim su im donijeli jelo. Njih dvojica su se znali po

viĊenju, odnosno toĉnije, po fotografijama. Obojica su znali što

onaj drugi radi. Ukoliko bi neki radoznalac bio toliko drzak da

ih to upita, mogao bi saznati da Englez radi u Foreign Officeu, a

da je onaj drugi pomoćnik atašea za kulturu u sovjetskoj

ambasadi.

Medutim, nikad ne bi saznao, bez obzira gdje bi sve pro-

vjeravao, da je sluţbenik ministarstva vanjskih poslova za-

mjenik direktora sovjetskog odsjeka u Century Houseu, centrali

britanske obavještajne sluţbe Secret Intelligence Service, niti da

je ĉovjek koji je dogovarao gostovanje Gruzijskog drţavnog

zbora zapravo zamjenik rezidenta KGB-a unutar poslanstva.

Obojica su znali da je ovaj sastanak dogovoren uz odobrenje

vlada obje zemlje, da su sastanak zatraţili Rusi i da je glavni šef

SIS-a dobro razmislio prije nego što je na to pristao. Britanci su

slutili što će Rusi od njih traţiti.

Kad su ostaci janjećih kotleta bili uklonjeni sa stola i konobar

otišao da im donese kavu, Rus postavi svoje pitanje.

349

- Bojim se da je tako, Vitalije Ivanoviĉu - odgovori Englez

ozbiljno. Zatim nastavi govoriti nekoliko minuta, iznoseći u

saţetom obliku nalaze iz Barnardova izvještaja. Rus je izgledao

duboko uznemiren.

- To je nemoguće - reĉe Rus napokon. - Demanti moje vlade u

potpunosti je istinit.

Britanski je obavještajac šutio. Mogao je reći da je to naţalost

tako: ako izrekneš dovoljno laţi, kad na kraju jednom kaţeš

istinu, teško ćeš naći publiku koja će te htjeti slušati. Ali nije to

rekao. Umjesto toga izvukao je iz unutrašnjeg dţepa na sakou

jednu fotografiju. Rus ju je pomno razgledao.

Bilo je to višestruko povećanje stvarĉice veliĉine spajalice za

spise. Na fotografiji je ta stvarĉica bila dugaĉka deset cen-

timetara. Minidet iz Bajkonura.

- To je naĊeno u mrtvom tijelu? Englez kimne.

- U komadiću kosti koji je eksplozija utisnula u slezenu. - Ja

nemam dovoljno tehnićkog znanja - reĉe Rus. Mogu li ovo uzeti

sa sobom?

- Zato sam je i donio - odgovori ĉovjek iz SIS-a.

Rus u odgovor samo uzdahne i sa svoje strane izvuĉe jedan

papir. Englez baci pogled na papir i iznenadeno uzdigne obrve.

Na papiru je bila ispisana jedna adresa u Londonu. Rus slegne

ramenima.

- Mala prijateljska gesta s naše strane - reĉe. - Nešto što smo

sluĉajno saznali.

Dvojica muškaraca plate raĉun i razidu se. Ĉetiri sata kasnije,

Specijalni odsjek i odjeljenje za borbu protiv terorizma

zajedniĉki su upali u jednu kuću u Mill Hillu, gdje su uhapsili

sva ĉetiri ĉlana jedne grupe aktivista IRA-e i zaplijenili dovoljno

materijala za najmanje dvanaest jakih bombi koje je grupa

planirala podmetnuti na raznim mjestima u Londonu.

Quinn predloţi Kuyperu da potraţe neki bar koji je još uvijek

otvoren i proslave izlazak na slobodu. Kuyper je ovog puta

odmah prihvatio ponudu. On se nije ljutio zbog one tuĉe u baru;

ustvari, smrtno se dosadivao i tuĉnjava mu je po

350

! pravila raspoloţenje I pritom još nije morao platiti globu. Osim

toga, hitno mu je bilo potrebno jedno ili dva piva da

!, odagna mamurluk, pa, ako visoki nudi da će platiti ...

Sporo je slagao reĉenice na francuskom, ali mogli su se j

sporazumjeti. Ĉinilo se da bolje razumije francuski, nego što ga

moţe govoriti. Quinn mu se predstavio kao Jacques Degueldre,

francuski drţavljanin belgijskog porijekla koji već du

; go godina radi kao mornar na francuskim trgovaĉkim brodojl

vima.

Kod druge boce piva Kuyper primijeti tetoviranje na Quinnovoj

ruci i ponosno pokaţe svoju nadlanicu radi usporedbe. - To su

bila vremena, ha? - naceri se Quinn. Kuyper se tiho i s

uţivanjem zahihoće.

- Bogme sam tada razlupao dosta glava - prisjećao se sa

zadovoljstvom. - Gdje si se ti upisao?

- U Kongu, 1962. - reĉe Quinn.

Kuyper je mrštio ĉelo pokušavajući shvatiti kako je to netko

mogao ući u organizaciju Pauk u Kongu. Quinn se povjerljivo

nagne prema njemu.

- Tukao sam se tamo od šezdeset druge do šezdeset sedme -

reĉe. - Zajedno sa Schrammeom i Wauthierom. Bilo nas je puno,

sve sami Belgijanci. Uglavnom Flamanci. Najbolji borci na

svijetu.

Kuyperu se to dopalo. Ozbiljno je zakimao glavom nad tom

velikom istinom.

- Oĉitali smo onim crnćugama dobru lekciju, mogu ti reći.

Ovo se Kuyperu još više dopalo.

- Htio sam i ja otići - reĉe sa ţaljenjem. Oĉigledno je propustio

veliku šansu da pobije hrpu Afrikanaca. - Ali bio sam u zatvoru.

Quinn mu natoĉi pivo, to im je bilo sedmo.

- Najbolji drug kojeg sam imao tamo dolje, bio je odavde - reĉe

Quinn. - Bilo ih je ĉetvorica s ovako tetoviranom rukom. Ali on

je bio najbolji. Jedne smo veĉeri svi zajedno otišli u grad, našli

tipa koji tetovira i njih ĉetvorica su me primili u organizaciju, s

obzirom da sam već prošao probu, rekli su. Moţda ga se ti sjećaš

otprije. Veliki Paul.

351

Kuyper je pustio da mu ime odzvoni u glavi, malo je razmislio,

namrštio se i stresao glavom.

- Kako se još zvao?

- Proklet bio ako se mogu sjetiti. Tada nam je obojici bilo

dvadeset. Davno je to bilo. `Svi smo ga zvali jednostavno Veliki

Paul. Momak kao gora, blizu dva metra. Širok kao kamion. Imao

je sigurno preko sto kila. K vragu... kako mu je ono bilo prezime

...?

Kuyperovo se ĉelo razvedri.

- Sjećam ga se - reĉe. - Da, imao je dobru pesnicu. On je morao

pobjeći, znaš. Za dlaku je izmakao ţandarima. Zato je otišao u

Afriku. Gadovi su ga traţili zbog silovanja. Ĉekaj ... Marchais.

Tako je. Paul Marchais.

- Pa naravno - reĉe Quinn. - Dobri stari Paul.

Steve Pyle, generalni direktor SAIB-e u Riyadu, dobio je Andy

Laingovo pismo deset dana nakon što je bilo otposlano. Zatvorio

se u svoju sobu i proĉitao ga, a kad ga je spustio, ruka mu se

tresla. Ĉitava se ova stvar pretvarala u pravu mĊru.

Znao je da novi pc~daci u kompjutoru mogu proći elektroniĉku

provjeru - pukovnikove su ispravke bile genijalno izvedene - ali

... Pretpostavimo da se nešto dogodi ministru, princu Abdulu?

Pretpostavimo da ministarstvo napravi u travnju godišnji

obraĉun, a princ jednostavno zanijeĉe da je ikad odobrio

oduzimanje postotka? Napokon, Steve Pyle nije imao ništa

napismeno, samo pukovnikovu rijeĉ ...

Pokušao je dobiti pukovnika Easterhousea telefonom, ali bio je

odsutan. Pyle to nije znao, ali pukovnik je bio u planinama na

sjeveru, u blizini Ha'ila, gdje se dogovarao o pojedinostima

plana sa šiitskim imamom koji je vjerovao da je Allahova ruka

nad njegovom glavom i Prorokove cipele na njegovim nogama.

Proći će tri dana prije nego što Pyle uspije doći do pukovnika.

Quinn je pojio Kuypera pivom sve do sredine popodneva.

Morao je biti oprezan. Ako premalo popije, jezik mu se

352

r I

neće dovoljno razvezati da prevlada urodeni oprez i mrzovolju;

ako pak popije previše, mogao bi jednostavno izgubiti svijest.

Kuyper je bio takva vrst pijanca.

- Izgubio sam ga iz vida šezdeset i sedme - nastavio je i Quinn

govoriti o njihovom izgubljenom, zajedniĉkom druga! ru Paulu

Marchaisu. - Ja sam se uspio izvući kad je postalo

vruće za nas plaćenike. Kladim se da on nije uspio pobjeći. i

Vjerojatno je završio u nekom jarku.

Kuyper se grcavo nasmije, osvrne se naokolo i lukavo se 'i

kucne prstom po nosu, onako kako to ĉine budale kad misle da

znaju nešto što drugi ne znaju.

- Vratio se on - reĉe, cereći se. - Izvukao se, ne boj se. Vratio se

ovamo.

' - U Belgiju?

- Aha. To je moralo biti šezdeset osme. Ja sam baš bio izišao iz

ćuze. Vidio sam ga svojim oĉima.

Dvadeset i tri godine, pomisli Quinn. Mogao bi biti bilo gdje.

- Baš bih volio popiti koju ĉašicu s Velikim Paulom, u sjećanje

na dobra stara vremena - zamišljeno reĉe.

Kuyper zatrese glavom.

- Nećeš imati šanse - pijano propenta. - Momak je nestao. Morao

se izgubiti, s obzirom na policiju i sve to. Zadnje sam ĉuo da

radi u nekakvom zabavnom parku, negdje na jugu.

Pet minuta kasnije, Kuyper je hrkao. Quinn se vrati u hotel,

pomalo nesigurnim korakom. I on je osjećao potrebu za snom.

- Vrijeme je da i ti malo radiš - rekao je Somervilleovoj. - NaĊi

turistiĉki ured i traţi informacije o zabavnim parkovima, luna-

parkovima, takvim stvarima. Na jugu Belgije.

Legao je u šest popodne. Spavao je dvanaest sati.

- Postoje dva takva parka - rekla mu je Sam dok su doruĉkovali

u svojoj sobi. - Jedan je Bellewaerde, u blizini grada gubavaca

na krajnjem zapadu, blizu obale i francuske granice. Drugi je

Walibi, kraj Wavrea. To je juţno od Bruxellesa. Uzela sam

prospekte.

353

r _.

- Ne vjerujem da u prospektima piše da li medu osobljem imaju

jednog bivšeg plaćewika u Kongu - reĉe Quinn. - Onaj kreten je

rekao »na jugu«. Pokušat ćemo prvo s Walibijem. Pogledaj na

karti put pa da platimo hotel i krenemo.

Malo prije deset sati ubacio je u kola svoju platnenu torbu,

mornarsku vreću i djevojĉine stvari, kojih je bilo nešto više. Kad

su se jednom dokopali autoputa, voţnja je opet bila brza i

kratka. Spustili su se prema jugu, mimo Mechelena, zaobišli

Bruxelles i drţeći se ceste E40 u pravcu juga, stigli u Wavre.

Odatle je zabavni park bio naznaĉen na putokazirna.

Naravno, bio je zatvoren. Svi zabavni parkovi djeluju sumorno u

zimsko doba: s elektriĉnim automobilima pokrivenim ceradama,

s hladnim i praznim paviljonima po kojima pada siva kišica, dok

vjetar nosi mokro, smede lišće u Ali Babinu pećinu. ~ak su i

radovi na odrţavanju parka bili prekinuti zbog kiše. U upravnoj

zgradi takoder nije bilo nikoga. Otišli su u jednu kavanu malo

dalje niz cestu.

- Što sad? - upita Sam.

- Posjetit ćemo gospodina Van Eycka u njegovu domu -

odgovori Quinn i zatraţi od konobarice telefonski imenik.

Dobroćudno lice direktora zabavnog parka Bertiea Van

Eycka smiješilo se s naslovne strane prospekta, iznad pozdrava

dobrodošlice svim posjetiocima. Kako je to bilo flamansko

prezime, a Wavre se nalazi duboko u valonskom dijelu Belgije,

u imeniku su bila samo tri Van Eycka. Jedan je bio upisan kao

Albert. Bertie. Adresa je bila izvan grada. Ruĉali su i krenuli

tamo. Quinn je nekoliko puta pitao prolaznike da im pokaţu put.

Van Eyckova je kuća leţala uz dugu pokrajinsku cestu koja je

nosila ime Chemin des Charron.s, djelovala je udobno i bila je

okruţena travnjacima. Vrata je otvorila gospoda Van Eyck. Kad

su joj rekli što ţele, pozvala je muţa i on se ubrzo pojavio u

dţemperu i papuĉama. Odnekud iza njega dopirali su zvukovi

sportskog programa na televiziji.

Iako roĊeni Flamanac, Bertie Van Eyck je kao turistiĉki poslenik

govorio jednako teĉno flamanski i francuski. Njegov je engleski

takoĊer bio besprijekoran. Odmah je u svojim

354

posjetiocima prepoznao Amerikance,i upitao: - Da, ja sam Jan

Eyck. Mogu li vam biti od pomoći?

- Bogme, nadam se da moţete, gospodine. Nadam se da moţete -

reĉe Quinn. Ponovno je navukao masku dobrodušnog ameriĉkog

turista, s kojom je tak'o uspješno zavarao djevojku u hotelu

Blackwood's. - Ja i moja gospoda supruga došli smo ovamo u

Belgiju da pokušamo naći neke roĊake. Vidite, moj dida po

majci, on je došao iz Belgije, pa ja tu imam neke rodbine, i

mislio sam da moţda potraţim koga od njih. Bilo bi jako lijepo

da mogu našim~. u Americi reći...

Prekinuo ga je urlik s televizije. Van Eyck je vidljivo bio

zabrinut. Prvaci belgijske nogometne lige Tournai igrali su s

francuskim prvakom Saint-Etienneom, takvu utakmicu ne smije

propustiti nijedan pravi navijaĉ.

- Ţao mi je, ali ja nemam nikakve rodbine u Americi poĉeo je.

- Ne, gospodine, niste me razumjeli. Meni su rekli u Antwerpenu

da nećak moje mame moţda radi u ovom kraju, u jednom

zabavnom parku. Paul Marchais.

Van Eyck se namršti i zatrese glavom.

- Ja poznajem svakog ĉlana mog osoblja. Nema nikoga s tim

imenom i prezimenom.

- Visok, krupan momak, zovu ga Veliki Paul. Oko dva metra,

ovakva ramena, ima tetoviranu lijevu ruku...

- Ja, ja, ali njegovo prezime nije Marchais. Vi mislite Paula

Leforta.

- Pa sad, moţe biti, moţe biti - reĉe Quinn. - Ĉini mi se da se

njegova mama, sestra moje mame, dva puta udavala, valjda je

onda i on promijenio prezime. Da li moţda znate gdje stanuje?

- Priĉekajte malo.

Bertie Van Eyck došao je za dvije minute s komadićem papira.

A onda se ţurno vratio pred televizor. Tournai je dao gol, a on to

nije vidio.

- Nikad u ţivotu - reĉe Sam dok su se vozili natrag u Wavre -

nisam ĉula grozniju karikaturu ameriĉkog turista u Evropi.

355

- Quinn se naceri.

- Upalilo je, to je glavno.

Našli su pansion Madame Garnier u ulici iza kolodvora. Već se

mraĉilo. Madame Garnier bila je sitna, sasušena udovica koja ih

je doĉekala s tim d~a nema slobodnih soba, ali se primirila kad

joj je Quinn rekao da nisu došli zbog sobe, nego samo da naĊu

njegovog starog prijatelja Paula Leforta. Quinnov je francuski

bio tako dobar da je udovica zakljuĉila kako je on Francuz.

- Ali on nije ovdje, monsieur. Otišao je na posao. - U Walibi? -

upita Quinn.

- Da, naravno. Veliki kotaĉ. On sad, preko zime, obavlja na

njemu remont.

Quinn raširi ruke u galskoj gesti oĉajanja.

- Svakiput ga promašim - potuţi se. - Poĉetkom prošlog mjeseca

takoder sam navratio, ali tada je bio na odmoru. - Ah, nije bio na

odmoru, monsieur. Umrla mu je majka.

Jadnica; dugo je bolovala. On ju je njegovao sve do smrti. U

Antwerpenu, tamo je ţivjela.

Tako im je barem rekao. Nije ga bilo od polovice rujna do kraja

listopada, ni ovdje, u pansionu, ni na radnom mjestu. Kladim se

da ga nije bilo, pomisli Quinn, ali se nasmiješi i zahvali Madame

Garnier, a zatim se Sam i on odvezu ponovno do ĉetiri kilometra

udaljenog zabavnog parka.

Park je bio isto onako pust kao i prije šest sati, ali je sada, u

mraku, djelovao priliĉno sablasno. Quinn se uspentra preko

vanjske ograde i pomogne Sam da i ona prijede preko nje.

Visoko prema noćnom nebu ocrtavali su se tamniji obrisi ve-

likog panoramskog kola, najviše konstrukcije u parku.

Prošli su pokraj vrtuljka, s kojeg su bili skinuti starinski konjići i

vjerojatno pohranjeni u skladištu, pokraj napuštenog trampolina,

pokraj daskama zakovanog kioska za prodaju kobasica. Veliki

se kotaĉ dizao ispred njih prema nebu.

- Ti ostani ovdje - promrmljao je Quinn. Ostavljajući Sam

skrivenu u sjeni, on se uputi prema postolju kotaĉa. - Lefort -

tiho zazove. Nitko se nije odazivao. Gondole kotaĉa, ovješene o

ĉeliĉne šipke, bile su zaštiće

356

ne presvlakama od nepromoĉivog plaina. U gondolama naj-

bliţim tlu nije bilo nikog, a ni ispod njih. Moţda je Veliki Paul

ĉuĉao pritajen u sjenci i ĉekao na njih. Quinn se osvrne oko

sebe.

S jedne strane velikog kotaĉa stajala je strojarnica, velika kabina

od zelenog lima, u kojoj se nalazio elektriĉni motor, a na nju je

bila postavljena manja, ţuta upravljaĉka kabina. Vrata jedne i

druge kabine bila su odškrinuta. Nije se ĉuo zvuk generatora.

Quinn dotakne stroj. Još je bio topao.

Uspevši se u upravljaĉku kabinu, Quinn upali svjetlo iznad

kontrolnog pulta, razgleda poluge i pritisne jedan prekidaĉ.

Ispod njega zaĉuje se brujanje motora. On ubaci polugu

mjenjaĉa u brzinu i pomakne je na »polako«. Ispred njega,

divovski se kotaĉ poĉne sporo okretati u mraku. Quinn pronade

prekidaĉ za rasvjetu, dotakne ga i prostor oko podnoţja kotaĉa

bljesne u jakom, bijelom svjetlu.

Quinn siĊe dolje i stane pokraj rampe za ukrcavanje, dok su

gondole tiho prolazile pokraj njega. Sam mu se pridruţi. - Što to

radiš? - šapćući ga upita.

- U strojarnici sam vidio jednu ovakvu ceradu - odgovori Quinn.

S njihove desne strane poĉele su stizati gondole koje su bile na

samom vrhu kotaĉa. Ĉovjek u jednoj od njih nije uţivao u

voţnji.

Leţao je svaljen na pod .ispred sjedala, a njegovo je krupno

tijelo ispunilo prostor predviden za dvoje ljudi. Tetovirana ruka

leţala mu je mlitavo preko trbuha, glava mu je zavaljena preko

ruba sjedala, a oĉi su ,slijepo zurile uz ĉeliĉne šipke prema nebu.

Polako je prošao ispred njih, na jedva jedan metar udaljenosti.

Usta su mu bila poluotvorena, a zubi ţuti od nikotina vlaţno su

svjetlucali .u svjetlu reflektora. Nasred ĉela bila je okrugla

rupica, rubova oprljenih barutom. Prošao je pokraj njih i poĉeo

se ponovno polako dizati prema noćnom nebu.

Quinn se vrati u kontrolnu kabinu i zaustavi kotaĉ toĉno u

poloţaju u kojem ga je zatekao, s jedinom zauzetom gondolom

na samom vrhu. Zatim je iskljuĉio motor, ugasio svjetla,

zakljuĉao obje kabine i kljuĉeve, zajedno s kljuĉem za palje

357

nje motora, bacio daleko u ukrasno jezero. Cerada gondole ~

mrtvacem ostala je zakljuĉana u strojarnici. Dok je to obav Ijao,

Quinn je bio duboko zamišljen. Kad je pogledao Sam vidio je da

je blijeda i potresgna.

Napuštajući Wavre i vraćajući se natrag do autoputa, po~ novno

su prošli niz Chemin des Charrons, pokraj kuće direk. tora

zabavnog parka koji je upravo izgubio jednog radnika Opet je

poĉela padati kiša.

Osamsto metara dalje, spazili su hotel Domaine des Champs;

svjetla hotela prijatno su im namigivala kroz kišu i mrak.

Kad su obavili formalnosti na recepciji i ušli u sotiu, Qu. inn

predloţi da Sam prva ode u kupaonicu. Ona nije imala ništa

protiv. Dok je ona uţivala u toploj kupki, Quinn pretraţi njezin

prtljag. Sloţivi kovĉeg za haljine marke Valpak nije predstavljao

nikakav problem; bio je od meke koţe i dostajalo mu je trideset

sekunda da ga pro~tjeri.

Ĉetverouglasti toaletni kovĉeţić s tvrdim okvirom bio je pun i

teţak. Quinn istrese kolekciju lakova za kosu, šampona,

parfema, sjenila, šminke, zrcala, ĉetaka i ĉešljeva. Kovĉeţić je

još uvijek bio teţak. Quinn odmjeri visinu kovĉeţića izvana i

iznutra. Postoje svakojaki razlozi zašto ljudi ne vole letjeti;

rendgenske mašine mogu biti jedan od njih. Razlika u visini i

dubini kovĉeţića iznosila je pet centimetara. Quinn uze dţepni

noţiĉ i pronade pukotinu u unutrašnjem dnu kovĉeţića.

Sam je izišla iz kupaonice deset minuta nakon toga, ĉetkajući

vlaţnu kosu. Upravo je htjela nešto reći kad ugleda ono što je

leţalo na krevetu i naglo zatvori usta. S lica joj nestane veselog

izraza.

To nije baš bilo ono što se tradicionalno naziva damsko oruţje.

To je bio revolver Smith & Wesson .38, s dugaĉkom cijevi, a

meci rasuti na krevetskom pokrivaĉu pokraj njega imali su šuplji

vrh. Oruţje koje sigurno ubija i najsnaţnijeg muškarca.

358

TRINAESTO POC~LAVLJE

- Quinne, kunem ti se Bogom da me je Brown natjerao da to

uzmem, inaĉe me ne bi pustio da idem s tobom. Za sluĉaj da

doĊe do gustoga, rekao je.

Quinn kimne i nastavi viljuškom premetati jelo koje je bilo

izvrsno. Ali on je izgubio apetit.

- Gledaj, vidio si da iz njega nije pucano. A ja sam od

Atwerpena bila stalno s tobom.

Bila je u pravu, naravno. Iako je on prethodne noći spavao

dvanaest sati, što je bilo dovoljno vremena da netko ode autom

do Wavrea i vrati se natrag te ĉak još dospije malo odspavati.

Madame Garnier je rekla da je njezin stanar otišao na posao tog

jutra nakon doruĉka. A Sam je bila u krevetu, pokraj njega, kad

se probudio ujutro u šest. Medutim, postoje telefoni.

Sam nije stigla do Marchaisa prije njega, ali netko drugi jest.

Brown i njegovi lovaĉki psi iz FBI-a? Quinn je znao da su i oni

krenuli u hajku po Evropi, uz punu suradnju nacionalnih

policijskih snaga. Ali Brown bi svog ĉovjeka htio dobiti ţivog,

sposobnog da govori, sposobnog da otkrije svoje kompanjone.

Moţda. On odgurne tanjur.

- Imali smo zamoran dan - reĉe. - Hajdemo spavati. Medutim,

još je dugo leţao budan u mraku i zurio u strop. U ponoć je

napokon zaspao; odluĉio joj je vjerovati.

Otišli su iz hotela ujutro, poslije doruĉka. Sam je ponovno sjela

na mjesto vozaĉa.

- Kuda, o gospodaru?

- Hamburg - odgovori Quinn. - Hamburg? Zašto Hamburg?

359

- U Hamburgu poznajem jednog ĉovjeka - bilo je sve što joj je

Quinn bio pripravaii' reći.

Ponovno su se vozili autocestama, prvo na jug da se sjeverno od

Numara ukljuĉe na E41, a zatim tom prometnicom, ravnom

poput crte, prema isto~ku, mimo Liegea do njemaĉke granice

kod Aachena. Belgijski sistem autocesta glatko se spajao s

njemaĉkom mreţom autobahna i kad su prešli granicu, Sam

skrene na sjever, kroz gotovo nevjerojatne industrijske

komplekse Ruhra, vozeći pokraj Dusseldorfa, Duisburga i

Essena, da bi konaĉno izbila na plodne ravnice Donje Saske.

Nakon tri sata voţnje Quinn je zamijenio Sam za volanom, a

nakon još dva sata stali su u jednoj od bezbroj Gasthauser što se

pojavljuju svaka dva ili tri kilometra uz njemaĉke glavne ceste i

ruĉali mesnate vestfalske kobasice. Već se spuštao mrak kad su

se prikljuĉili kolonama vozila u juţnim predgraĊima Hamburga.

5tara hanzeatska luka na Elbi bila je još uvijek onakva kakva je

Quinnu ostala u sjećanju. Našli su jedan mali, anonimni ali

udoban hotel iza Steindammtora i uzeli sobu.

- Nisam znala da govoriš i njemaĉki - reĉe Sam kad su ušli u

sobu.

- Nikad me nisi pitala - odvrati Quinn. Ustvari, on je prije dosta

godina sam nauĉio njemaĉki, jer, kad je u Njemaĉkoj divljala

teroristiĉka banda Baader-Meinhof, a potom stupila u akciju

grupa koja ih je naslijedila Rote Armee Fraktion, otmice su bile

ĉeste i gotovo uvijek krvave. Krajem sedamdesetih Quinn je

triputa radio na sluĉajevirr'la otmice u Saveznoj Republici.

Quinn dohvati telefon i nazove dva broja, ali uspio je saznati

samo to da ĉovjek s kojim je ţelio razgovarati nije više u svom

uredu i neće ga biti do idućeg jutra.

General Vadim Vasiljeviĉ Kirpiĉenko stajao je u prijemnoj sobi

i ĉekao. Iako se to na njemu nije vidjelo, bio je pomalo uzrujan.

Ne zato što bi ĉovjek kojega je došao vidjeti bio nepristupaĉan,

dapaĉe, njegova je pristupaĉnost bila op

360

ćepoznata, a i on se s njim sastao već više puta, iako su to sve

bile sluţbene i javne prigode. Kirpiĉenka je muĉilo nešto drugo:

zaobići svoje pretpostavljene u KGB-u i bez njihova znanja

traţiti razgovor u ĉetiri oka s genexalnim sekretarom, znaĉilo je

izloţiti se velikom riziku. Ako ovaj sastanak prode loše, ĉitava

će njegova karijera visjeti o koncu.

Tajnik generalnog sekretara otvori vrata kabineta i ostane stajati

u vratima.

- Drug generalni sekretar će vas sada primiti, druţe generale -

reĉe i stupi ustranu. Kad je Kirpiĉenko ušao, tajnik izide iz

kabineta i zatvori za sobom vrata.

Zamjenik naĉelnika Prvog glavnog direktorata, visoki

profesionalni oficir obavještajnog odsjeka, uputi se kroz du-

gaĉku sobu do ĉovjeka koji je sjedio za pisaćim stolom u dnu

sobe. Ukoliko je Mihail Gorbaĉov bio iznenaĊen Kirpiĉenkovim

traţenjem da ga primi, nije to pokazao. Drugarski je pozdravio

generala KGB-a, nazvavši ga imenom i oĉevim imenom, te

saĉeka da general kaţe zbog ĉega je došao.

- Primili ste izvještaj iz našeg londonskog ureda u vezi s

takozvanim dokaznim materijalom koji su Britanci izvadili iz

mrtvog tijela Simona Cormacka.

To je bila konstatacija, a ne pitanje. Kirpiĉenko je znao da je

generalni sekretar morao primiti taj izvještaj. On je osobno

zahtijevao da mu se rezultati londonskog sastanka dostave ĉim

stignu. Gorbaĉov kratko kimne.

- I sigurno znate, druţe generalni sekretaru, da naši kolege u

Armiji poriĉu da je predmet na fotografiji dio njihove opreme.

Bajkonur je spadao pod nadleţnost vojske. Gorbaĉov opet

kimne. Kirpiĉenko prijeĊe na stvar.

- Pred ĉetiri mjeseca ja sam proslijedio izvještaj koji sam primio

od rezidenta u Beogradu i koji mi se uĉinio toliko vaţan da sam

naznaĉio drugu naĉelniku kako ga treba pokazati vama.

Gorbaĉov se jedva primjetno trgne. Nešto je postalo jasno.

Oficir koji je stajao pred njim, iako i sam na vrlo visokom

poloţaju, traţio je ovaj razgovor iza leĊa svog pretpostavlje

361

nog, Krjuĉkova. Nadam se da, je u pitanju nešto ozbiljno, druţe

generale, pomislio je u sebi. Ali rim je lice ostalo potpuno

mirno.

- Oĉekivao sam da ću dobiti naredbu da to dalje istraţim. Ništa

nisam dobio. I tako šam se poĉeo pitati da li ste vi uopće vidjeli

taj izvještaj iz kolovoza ... napokon, to je mjesec ljetnih dopusta

...

Gorbaĉov se sjeti svog prekinutog ljetovanja. Zbog onih Ţidova

koje su pretukli pred cjelokupnim zborom predstavnika

zapadnih medija u Moskvi.

- Imate kopiju tog izvještaja kod sebe, druţe generale? - tiho je

upitao. Kirpiĉenko izvuĉe dva presavijena lista papira iz

unutrašnjeg dţepa sakoa. On je uvijek nosio civilno odijelo,

mrzio je uniforme.

- Moţda tu ne postoji nikakva veza, druţe generalni sekretare.

Nadam se da ne postoji. Ali ne sviĊaju mi se sluĉajne

podudarnosti. Uĉili su me da budem sumnjiĉav prema njima ...

Mihail Gorbaĉov paţljivo proĉita izvještaj majora Kerkoriana iz

Beograda i zaĉudeno namršti obrve.

- Tko su ti Ijudi? - upita.

- Pet ameriĉkih industrijalaca. Miller je kod nas upisan kao

krajnji desniĉar, ĉovjek koji se gnuša naše zemlje i svega što ona

predstavlja. Scanlon je poduzetnik, od one vrste koja ne mari

mnogo za etiku kad je u pitanju dobra zarada. Ostala trojica

proizvode tehnološki krajnje raimirano oruţje za Pentagon. S

obzirom na tehniĉke podatke koje ti ljudi nose u svojim glavama

neshvatljivo je da su se svojevoljno izloţili opasnosti mogućeg

podvrgavanja ispitivanju na našem tlu.

- Ali su ipak došli? - upita Gorbaĉov. - Tajno, vojnim avionom?

I sletjeli u Odesu?

- Ne, vidite, u tome je ta koincidencija - reĉe šef špijunskog

odsjeka. - Provjerio sam kod prometne kontrole vojnog

zrakoplovstva. Kad je taj Antonov izašao iz rumunjskog zraĉnog

prostora i spremao se da ude u kontrolno podruĉje Odese, sam je

promijenio plan leta, preletio Odesu i spustio se u Baku.

- Azerbajdţan? Zaboga, što su radili u Azerbajdţanu?

362

- Druţe generalni sekretare, u Bakuu je glavni štab Vrhovne

komande Jug.

- Ali to je tajna vojna baza. Što su oni tamo radili? - Ne znam.

Nestali su ĉim je avion sletio, proveli su šesnaest sati unutar

baze i vratili se istim avionom u istu jugoslavensku zraĉnu bazu.

Potom su se vratili u Ameriku. Nisu išli u lov na veprove, niti su

bili na odmoru.

- Još nešto?

- Još jedna, posljednja podudarnost. Tog je dana maršal Kozlov

bio u inspekciji glavnog štaba u Bakuu. Uobiĉajen sluţbeni

posjet. Tako kaţu.

Kad je Kirpiĉenko otišao, Mihail Gorbaĉov zatraţi od tajnika da

ne prima nikakve telefonske pozive. Sjedio je i razmišljao 0

ovome što je doznao. Gotovo sve što je ĉuo bilo je loše, vrlo

loše. Osim jedne kompenzacije. Njegov stari protivnik,

konzervativni general koji je rukovodio KGB-om, napravio je

vrlo ozbiljnu pogrešku.

Loše vijesti nisu stizale samo na moskovski Novi trg. Njihova se

prisutnost osjećala i u klimatiziranom zraku luksuznog ureda

Stevea Pylea u Riyadu. Pukovnik Easterhouse spusti na stol

pismo Andya Lainga.

- Tako - reĊe.

- Kriste Boţe, to malo govno nas još uvijek moţe gadno usositi -

uzbuĊeno reĉe Pyle. - U redu, kompjutor pokazuje nešto drugo

od onoga što on kaţe. Ali ako on nastavi o tome govoriti, moţda

ministarstvo ipak odluĉi pogledati o ĉemu se radi, moţda odluĉe

detaljno ispitati ĉitavu stvar. Prije travnja. Hoću reći, ja znam da

je princ Abdul to osobno odobrio i da se sve to radi u dobroj

namjeri, ali, dovraga, vi znate kakvi su to ljudi. Pretpostavimo

da se on jednostavno povuĉe, da izjavi kako on o tome ništa ne

zna ...? Oni su u stanju tako nešto izvesti. Gledajte, ja mislim da

bi moţda bilo najbolje da vi vratite taj novac, da ga pokušate

naći negdje drugdje ...

Easterhouse je samo šutke zurio blijedo-plavim oĉima kroz

prozor u pustinju. Prava je istina još gora od toga, prija

363

telju moj, mislio je u sebi. Princ Abdul nije ništa odobrio,

kraljevska kuća nije dala nikakvo ovlaštenje. A polovica novca

već je potrošena, upotrebljena kako bi se izvršile pripreme za

prevrat koji će jednog dana unijeti red i disciplinu, njegov red i

disciplinu, u poremećene ekonomske i politiĉke strukture

ĉitavog Srednjeg Istoka. Pukovnik je sumnjao da bi kraljevska

kuća Sa'oud ili State Department gledali na to istim oĉima.

- Smiri se, Steve - umirujuće je rekao. - Ti znaš koga ja ovdje

predstavljam. Situacija ĉe biti sredena. Uvjeravam te.

Pyle ga isprati, ali nije bio umiren njegovim rijeĉima. Ĉak i CIA

ponekad zabrlja, prisjetio se - iako prekasno. Da je bio bolje

informiran i manje ĉitao špijunske romane, znao bi da netko tko

je visoki sluţbenik Agencije, ne moţe imati ĉin pukovnika. U

Langleyu nisu primali bivše armijske oficire. Ali on to nije znao.

Samo je bio duboko zabrinut.

Dok je izlazio iz zgrade banke, Easterhouse shvati da će morati

otići u Sjedinjene Ameriĉke Drţave zbog konzultacija. Ionako je

bilo vrijeme da im podnese izvještaj. Sve je bilo postavljeno i

već je otkucavalo kao tempirana bomba. Uspio je to obaviti ĉak i

prije predviĊenog roka. Red je da svoje pokrovitelje upozna sa

situacijom. A dok bude tamo, spomenut će Andy Lainga.

Sigurno se tog mladića rnoţe potkupiti, nagovoriti ga da neko

vrijeme prekine s paljbom, barem do travnja? Nije bio svjestan

koliko se vara.

- Duguješ mi uslugu, Dietere. Došao sam ubrati dug. Quinn je sa

svojim znancem sjedio u jednom baru dvije

ulice dalje od ureda u kojem je taj ĉovjek radio. Znanac je iz-

gledao zabrinut.

- Ali, Quinne, molim te, pokušaj me razumjeti. Ne radi se o

propisima kuće, nego o saveznom zakonu. Savezni zakon

zabranjuje pristup u arhivu ljudima izvana.

Quinnov znanac, Dieter Lutz, bio je deset godina mlaĊi, ali je

bolje prosperirao u ţivotu. Dosegao je slavu uspješne karijere.

Ustvari, bio je istaknuti stalni reporter ĉasopisa Der

364

Spiegel, najveće i najprestiţnije revij~ za pitanja aktualne po-

litike u SR Njemaĉkoj.

Dakako, nije oduvijek bilo tako. Nekoć je Lutz bio »slobodan

strijelac« i borio se kako bi bio korak ispred konkurencije kad bi

se ukazala prilika za neku »vruću« reportaţu. U to je vrijeme

jedna otmica iz dana u dan bila glavna vijest u svim njemaĉkim

novinama. U najosjetljivijoj fazi pregovora s otmiĉarima, Lutz je

nehotice otkrio neke informacije i zamalo sve upropastio.

Policija je srdito tragala za novinarom koji je ugrozio ţivot

taoca. Ţrtva otmice bio je jedan bogati industrijalac koji je

financijski podrţavao partiju na vlasti i Bonn je vršio snaţan

pritisak na policiju. Quinn je znao tko je krivac, ali ništa nije

rekao. Šteta je bila poĉinjena i trebalo ju je nekako popraviti, a

pribijanje na kriţ ambicioznog ali nepromišljenog mladog

reportera ne bi nikome pomoglo.

- Ne traţim od tebe da mi pomogneš provaliti u arhivu - strpljivo

objasni Quinn. - Ti si ĉlan redakcije. Ti imaš puno pravo otići

tamo i izvući materijal koji mi je potreban, ukoliko ga uopće

nadeš.

Redakcija ĉasopisa Der Spiegel nalazi se na broju 19, u ulici

Brandstwiete, kratkoj ulici koja spaja Ost-West-Strasse i

Dovenfleet kanal. Ispod jedanaest katova suvremene poslovne

zgrade leţi najveća novinska arhiva - u novinarskom ţargonu:

»mrtvaĉnica« - u Evropi. U njoj je pohranjeno više od 18

milijuna dokumenata. Kompjutorizacija je u toj arhivi trajala

ĉitavo desetljeće prije tog poslijepodneva u mjesecu studenom,

kad su se Quinn i Lutz našli uz ĉašu piva u baru na Dom-Strasse.

Lutz uzdahne.

- U redu - reĉe. - Kako se zove?

- Paul Marchais - reĉe Quinn. - Belgijski plaćenik. Borio se u

Kongu od šezdeset ĉetvrte do šezdeset osme. I treba mi nešto

općenitih podataka o dogadajima u tom razdoblju.

Moţda je i u arhivi Juliana Haymana u Londonu bilo nekih

podataka o Marchaisu, ali Quinn tada nije znao njegovo

prezime. Lutz se vratio s materijalima nakon jednog sata.

365

- Ovo ne smije izaći iz mojih ruku - reĉe. - I do veĉeri moram

sve vratiti natrag.

- Ne seri - srdaĉno mu reĉe Quinn. - Vrati se na posao. Sastat

ćemo se ponovno ovdje za ĉetiri sata i onda moţeš ovo odnijeti

natrag u arhivu. `

Lutz ode. Sam nije razumjela njihov razgovor na njemaĉkom, ali

se sad nagnula da pogleda što je to Quinn dobio. - Što ti zapravo

traţiš? - upitala je.

- Hoću vidjeti da li je taj gad imao neke prijatelje, neke stvarno

dobre drugare - odgovori Quinn i poĉne ĉitati. Prvi je dokument

bio ĉlanak iz antwerpenskih novina, ob

javljen 1965. godine - reportaţa o graĊanima Antwerpena koji

su se javili kao dobrovoljci za rat u Kongu. O dobrovoljcima se

tada u Belgiji pisalo s mnogo emocija - priĉe o okrutnosti Simba

pobunjenika, o silovanjima, muĉenjima i ubijanju svećenika,

redovnica, plantaţera, misionara, ţena i djece, od kojih su mnogi

bili Belgijanci, uĉinile su od plaćenika koji su slomili pobunu

vitezove-zaštitnike. Ĉlanak je bio na flamanskom, a uz njega je

bio prikopĉan njemaĊki prijevod.

Marchais, Paul: roden 1943. u Liegeu, sin oca Valonca i majke

Flamanke - to je objašnjavalo francusko prezime djeĉaka koji je

odrastao u Antwerpenu. Otac poginuo u borbama za oslobodenje

Belgije 1944-45. Majka se vratila u svoj rodni grad, Antwerpen.

Siromašno djetinjstvo, provedeno uglavnom na dokovima.

Problemi s policijom od rane mladosti. Serija malih prijestupa

do proljeća 1964.U Kongu se prikljuĉio odredu Leoparda

Jacquesa Schrammea ... Nije bilo ni rijeĉi o optuţbi zbog

silovanja; moţda je policija šutjela, u nadi da će se opet pojaviti

u Antwerpenu pa će ga onda moći uhapsiti.

U drugom dokumentu, Marchais se uzgred spominjao. Navodno

je 1966. ostavio Schrammea i prikljuĉio se specijalnoj jedinici

Peti komando, tada pod zapovjedništvom Johna Petersa koji je

na tom poloţaju zamijenio Mikea Hoarea. Vojnici u jedinici bili

su uglavnom Juţnoafrikanci - Peters je vrlo brzo udaljio iz

jedinice većinu Hoareovih britanskih plaćenika. Marchaisu je

vjerojatno flamanski pomogao da se

366

odrţi meĊu Burima, budući da je nji,hov jezik, afrikaans, pri-

liĉno sliĉan flamanskom.

Preostala dva dokumenta spominjala su Marchaisa, odnosno

divovskog Belgijanca, poznatog po nadimku Veliki Paul, kao

jednog od plaćenika iz jedinice Peti komando koji je ostao u

Kongu nakon njezinog raspuštanja i odlaska Petersa, te se

ponovno pridruţio Schrammeu, na vrijeme da sudjeluje u

pobuni u Stanleyvilleu 1967. i dugom maršu do Bukavua.

Lutz je na kraju priloţio pet fotokopiranih stranica iz klasiĉnog

djela Anthonya Mocklera Histoire des mercenaires, iz kojih je

Quinn saznao nešto više o dogaĊajima tijekom Marchaisovih

posljednjih mjeseci u Kongu.

Kad je ustanak Simba napokon ugušen, u glavnom gradu došlo

je do drţavnog udara i na vlast je došao general Mobutu. On je

odmah pokušao raspustiti razne jedinice bijelih plaćenika. Peti

komando, britansko-juţnoafriĉki odred, prihvatio je da bude

raspušten. Šesti komando, pod zapovjedništvom Francuza Boba

Denarda, odbio je raspuštanje. U lipnju 1967. Denard i njegovi

vojnici digli su pobunu u Stanleyvilleu; Denard je ranjen u glavu

i evakuiran u Rodeziju. Komandu nad pobunjenicima preuzeo je

Schramme. Pod njegovom komandom okupili su se ostaci Petog

komanda, francuski Šesti komando koji je ostao bez voĊe i

njegovi Belgijanci. Plus nekoliko stotina katanških regruta.

Potkraj srpnja, budući da više nisu mogli drţati Stanleyville,

pobut~jenici su krenuli prema granici, probijajući se nezadrţivo

kroz Mobutuove jedinice, dok nisu stigli do Bukavua, nekoć

elegantnog ljetovališta belgijskih kolonista na obali jezera. Tu

su se ušanĉili.

Tamo su izdrţali tri mjeseca, sve dok jednostavno nisu ostali bez

municije. A onda su odmarširali preko mosta u susjednu

republiku Ruandu.

Quinn je već ranije ĉuo ostatak priĉe. Iako su bili bez municije,

prestrašeni ĉlanovi vlade u Ruandi pobojali su se da će

plaćenici, ukoliko ne bude udovoljeno njihovim zahtjevima,

jednostavno okupirati zemlju. Stoga su izvršili pritisak na

belgijskog konzula koji je na kraju morao popustiti. Veći

367

na belgijskih plaćenika izgubila je pasoše, sluĉajno ili namjerno.

Konzul nije imao kud, iţdao im je privremene belgijske

legitimacije na imena koja su mu oni dali. Tom je prigodom

vjerojatno i Marchais postao Paul Lefort. Dovoljno je bio

pametan da taj privremeni Ċokument pretvori kasnije u trajni,

pogotovo ako je Paul Lefort stvarno postojao i poginuo u

Kongu.

Dva aviona Crvenog kriţa napokon su repatrirala plaćenike 23.

travnja 1968. Jedan je ukrcao sve Belgijance i odletio ravno u

Bruxelles. To jest, sve osim jednoga. Belgijska je javnost

doĉekala svoje plaćenike kao heroje, ali ne i policija. Oni su za

svakog tko je sišao s tog aviona provjerili da li se nalazi na

njihovom popisu traţenih zloĉinaca. Marachais je sigurno otišao

iz Ruande drugim avionom, onim koji je svoj ljudski teret

iskrcao u Pisi, Ziirichu i Parizu. Oba aviona zajedno prevezli su

u Evropu 123 evropska i juţnoafriĉka plaćenika.

Quinn je bio uvjeren da je Marchais bio u drugom avionu; da se

zatim dvadeset i tri godine prikrivao radeći opskurne poslove po

zabavnim parkovima, sve dok ga nisu regrutirali za ovaj zadnji

zadatak u inozemstvu. Ono za ĉim je tragao bilo je ime jednog

od onih koji su bili s njim na tom zadatku. U ovim papirima nije

našao ništa što bi ga uputilo na neki trag. Lutz se vratio u bar.

- Još samo nešto, onda te više neću gnjaviti - reĉe Quinn.

- Ne mogu - pobuni se Lutz. - Već je poĉela kruţiti priĉa da

pripremam feljton o plaćenicima. A ja izvještavam sa sastanka

ministara poljoprivrede zemalja zajedniĉkog trţišta.

- Neće ti škoditi da malo proširiš horizonte - posavjetuje ga

Quinn. - Naprimjer, koliko je Nijemaca bilo meĊu plaćenicima u

stanleyvilleskoj pobuni, maršu do Bukavua, u opsjednutom

Bukavuu i internaciji u Ruandi?

Lutz pribiljeţi.

- Mene kod kuće ĉekaju ţena i djeca, znaš. - Onda si ti sretan

ĉovjek - odvrati Quinn.

368

Ovog je puta zatraţio informacije. s mnogo uţeg podruĉja i Lutz

se vratio iz »mrtvaĉnice« već nakon dvadeset minuta. Ostao je

sjediti s njim dok je Quinn ĉitao.

Lutz je jednostavno donio ĉitav dosje o njemaĉkim plaćenicima,

od 1960. pa na dalje. Bilo ih je najmanje tucet. Wilhelm je bio u

Kongu, kod Watse. Umro od rana zadobivenih prilikom napada

iz zasjede na cesti Paulis. Rolf Steiner je bio u Biafri, trenutno je

ţivio u Miinchenu i nikad nije bio u Kongu. Quinn okrene

stranicu. »Kongo« Miiller borio se u Kongu od poĉetka do kraja;

umro u Juţnoj Africi 1983.

Druga dvojica od onih koji su bili u Kongu sada su ţivjeli u

Niirnbergu - adrese su bile navedene - ali su oni obojica otišli

kad je bio raspušten Peti komando, u proljeće 1967, te u vrijeme

srpanjske pobune Šestog komanda u Stanleyvilleu nisu više bili

u Africi. Preostao je još jedan.

Werner Bernhardt bio je u Petom komandu, ali kad je njegova

jedinica raspuštena, prešao je u Schrammeov odred. Sudjelovao

je u pobuni, u maršu do Bukavua i ostao je ţiv tijekom

tromjeseĉne opsade ljetovališta. Uz podatke o njemu nije bila

upisana njegova sadašnja adresa.

- Gdje bi on sad mogao biti? - upita Quinn.

- Ako ništa nije upisano, znaĉi da je nestao iz vida odgovori

Lutz. - Zaboravljaš da je to bilo šezdeset osme. Sad je devedeset

prva. Mogao bi biti pod zemljom ... ili bilo gdje. Takvi ljudi ...

pa, znaš i sam ... Centralna ili Juţna Amerika, Juţna Afrika ...

- A mogao bi biti i ovdje, u Njemaĉkoj - napomene Quinn.

Umjesto odgovora, Lutz zatraţi od barmena telefonski imenik.

U knjizi su bila ĉetiri stupca Bernhardta, a to je bio samo

Hamburg. Savezna Republika ima deset saveznih jedinica, a

svaka od njih ima nekoliko ovakvih imenika.

- Policijski dosje? - upita Quinn.

- Ukoliko se nije ogriješio o savezne zakone, trebalo bi pretraţiti

arhive deset pokrajinskih policija - odgovori Lutz. Vidiš, otkako

su saveznici nakon rata bili toliko ljubazni da nam napišu ustav,

kod nas je sve decentralizirano. Cilj je onemogućiti pojavu

novog Hitlera. Ali postaje silno zabavno

369

kad pokušaš nekoga pronaći. J~ to jako dobro znam, budući da

je traganje za ljudima dio mog posla. Ali ovakav ĉovjek ... tu su

šanse gotovo nikakve. Ako netko ţeli nestati, onda će nestati. A

ovo je oĉigledno takav sluĉaj, jer bi inaĉe u ove dvadeset tri

godine dao kakav iritervju ili se na neki drugi naĉin pojavio u

novinama. Kao što vidiš, nema niĉega. Da se bilo što pojavilo,

bilo bi tu.

Quinn je imao još jedno pitanje. Odakle je bio taj Bernhardt?

Lutz prelista dosje.

- Dortmund - reĉe. - Roden i odrastao u Dortmundu. Moţda

tamošnja policija nešto zna o njemu. Ali ti neće reći. GraĊanska

prava, shvaćaš, mi smo ovdje, u Njemaĉkoj, jako osjetljivi na

gradanska prava.

Quinn mu zahvali i pusti ga da ode. On i Sam krenu niz ulicu,

traţeći neki dobar restoran.

- Kuda ćemo dalje? - upita Sam.

- U Dortmund - odgovori Quinn. Poznajem tamo jednog

ĉovjeka.

- Dragi, ti svagdje poznaješ jednog ĉovjeka.

Sredinom mjeseca studenog Michael Odell se našao sam s

predsjednikom Cormackom u Ovalnom kabinetu. PP je bio

šokiran promjenom koju je vidio na svom prijatelju. U vremenu

koje je proteklo od pogreba, John Cormack ne samo da se nije

oporavio, nego se ĉinilo kao da se nekako urušava u se, kao da

se smanjuje.

No, Odella nije brinuo samo njegov fiziĉki izgled; predsjednik

je izgubio moć koncentracije, njegov nekoć oštar um postao je

rastresen. Odell pokuša privući Cormaekovu pozornost na

sastanke upisane u kalendaru za tekući tjedan.

- Ah, da - reĉe Cormack, pokušavši malo ţivnuti. Hajde da

pogledamo.

On poĉne ĉitati stranicu za ponedjeljak.

- Johne, danas je utorak - blago ga upozori Odell. Dok su

okretali stranice, Odell zapazi debele crvene crte preko

otkazanih sastanaka. Poglavar jedne NATO drţave nalazio se u

posjetu Washingtonu; predsjednik bi ga trebao po

370

zdraviti na tratini ispred Bijele kuće - nije morao s njim voditi

razgovore - Evropljani će to raţumjeti - ali trebao bi ga

pozdraviti.

Osim toga, nije se radilo o tome hoće li evropski lider imati

razumijevanja ili ne; problem `je bio u tome hoće li ameriĉki

mediji razumjeti zašto se predsjednik propustio pojaviti. Odell

se bojao da bi mogli previše dobro razumjeti.

- Moţeš ti to obaviti mjesto mene, Michael? - zamoli Cormack.

Potpredsjednik kimne.

- Naravno - sumorno odgovori. To je bila deseta otkazana

duţnost u roku od tjedan dana. Administrativni poslovi mogli su

biti raspodijeljeni unutar kuće; sadašnja ekipa ljudi u Bijeloj

kući bila je vrlo dobra. Cormack je dobro odabrao suradnike.

MeĊutim, ameriĉki narod zaodijeva velikom moći tog jednog

ĉovjeka koji je predsjednik, poglavar drţave, glavna izvršna

vlast, vrhovni zapovjednik oruţanih snaga i onaj koji drţi prst

na »atomskom gumbu«. Pod odreĊenim uvjetima ... Jedan je od

tih pravo da ga vide, što ĉešće. Sat kasnije, Odellova je

strahovanja glasno izrazio drţavni tuţilac na sjednici komiteta u

Centru za informacije.

- Pa, ne moţe dovijeka ĉuĉati u rezidenciji - rekao je. Odell ih je

izvijestio u kakvom je stanju zatekao predsjednika prije jedan

sat. Prisutni su bili samo šestorica iz najuţeg kruga: Odell,

Stannard, Walters, Donaldson, Reed i Johnson - te dr. Armitage,

kojega su zamolili da im se pridruţi kao savjetnik.

- To je samo ljuska, samo sjenka onog ĉovjeka kakav je John

nekoć bio. Nekoć! Prokletstvo, prije samo pet tjedana - rekao je

Odell. Ostali su ga pogruţeno i potišteno slušali.

Dr. Armitage objasni kako predsjednik Cormack pati od duboke

traume koja se javlja nakon šoka i koje se on, ĉini se, nije u

stanju osloboditi.

- Što to znaĉi, izraţeno jednostavnim rijeĉima? - progunĊa

Odell.

- To znaĉi - strpljivo protumaĉi dr. Armitage - da je poglavar

drţave pogoĊen tako dubokom tugom da polako gubi volju za

ţivot.

371

- U danima nakon otmice - produţi psihijatar - javila se sliĉna

trauma, ali ne ovako duboka. Tada je glavni izvor stresa bila

briga i nedostatak informacija - strepio je jer nije znao što se

dešava s njegovim sinom, da li je ţiv ili mrtav, da li s njim dobro

postupaju i kad' će biti osloboden.

Pritisak se malo olakšao kad su poĉeli pregovori. Barem je

neizravno, preko Quinna, saznao da mu je sin još uvijek ţiv.

Kako se pribliţavao trenutak predaje otkupnine i oslobadanja

djeĉaka, njegovo se stanje primjetno poboljšalo.

Smrt sina jedinca i brutalan naĉin na koji je ubijen, djelovao je

poput silovitog udarca. Odveć introvertiran da bi bio u stanju

podijeliti bol, odveć inhibiran da bi pokazao svoje osjećaje, on

je sve to zatvorio u sebi i prepustio se trajnoj melankoliji koja

mu je oduzimala duševnu i moralnu snagu, ono što ljudi

nazivaju voljom.

Ĉlanovi komiteta slušali su ga pognutih glava. Oni su se

oslanjali na psihijatra da im kaţe što se zbiva u predsjednikovom

umu. U onih nekoliko prigoda kad su ga vidjeli, nije im bio

potreban doktor da im ukaţe na ono što su i sami zamjećivali.

Pred njima je bio bezvoljan i rastrojen ĉovjek, umoran do

iscrpljenosti, prerano ostario, bez trunke energije ili zanimanja.

Bilo je i prije njega predsjednika koji su bolovali za vrijeme

svog mandata; drţavna mašinerija mogla je sama prebroditi

takve krize. Ali nitko od njih nije bio u ovakvom stanju. Ĉak i

bez sve ĉešćih prikrivenih - i manje prikrivenih - pitanja u

javnim medijima, nekolicina prisutnih poĉela se takoĊer pitati

moţe li - i treba li - John Cormack ostati na poloţaju

predsjednika.

Bill Walters je mirno saslušao psihijatra. Sa svoje ĉetrdeset

Letiri godine bio je najmladi ĉlan kabineta - bivši odluĉan i

briljantan kalifornijski odvjetnik, specijaliziran za korporacijsko

pravo. John Cormack ga je doveo u Washington, na poloţaj

drţavnog tuţioca, kako bi iskoristio njegov talent u borbi protiv

organiziranog kriminala, koji se dobrim dijelom krije iza fasada

velikih korporacija. Oni koji su se divili Waltersu priznavali su

da moţe biti bezobziran, iako u cilju

372

provoĊenja zakona; njegovi neprijatPlji - a imao ih je priliĉan

broj - plašili su se njegove nepopustljivosti.

Izgledao je simpatiĉno, ponekad gotovo djeĉaĉki, zahvaIjujući

mladenaĉkom stilu odijevanja i moderno šišanim frizurama. Iza

tog šarma ponekad se mogla nazrijeti hladnoća, stanovita

bezosjećajnost koja je skrivala njegovu nutrinu. Ljudi koji su s

njim vodili poslovne pregovore, primijetili su da Walters, kad se

sprema povući odluĉan potez, prestane treptati kapcima. Takvim

ukoĉenim zurenjem znao je katkad zastrašiti ili iznervirati

suprotnu stranu. Kad je dr. Armitage izišao iz sobe, on je prvi

prekinuo sumornu šutnju. '

- Gospodo, moţda ćemo morati ozbiljno razmisliti o dvadeset

petom amandmanu ...

Svima je bio poznat taj amandman, ali on je prvi spomenuo

mogućnost njegove primjene. Dvadeset peti amandman

dopuštao je da potpredsjednik i nekoliko najvaţnijih ĉlanova

kabineta mogu pismenim putem obavijestiti predsjednika Senata

i predsjednika Parlamenta kako po njihovu sudu predsjednik

drţave nije više sposoban vršiti duţnost koja mu je povjerena.

Toĉnije, o tome je govorio ĉlan 4, dvadeset petog amandmana.

- Ne sumnjam da ga ti znaš napamet, Bille - razdraţeno dobaci

Odell.

- Polako, Michael - umiješa se Jim Donaldson. - Bill je to samo

spomenuo.

- On bi radije dao ostavku, nego pristao na to - reĉe Odell.

- Toĉno - reĉe Walters umirujućim tonom - zbog zdravstvenih

razloga, što bi bilo apsolutno opravdano i pribavilo bi mu

simpatije i zahvalnost ĉitave nacije. Moţda ćemo mu to morati

predloţiti. To je sve što sam mislio.

- Ali ne još - protestirao je Stannard.

- Slaţem se. Ima vremena - reĉe Reed. - Bol mora popustiti,

siguran sam. John će se oporaviti. Opet će postati onaj stari.

- Ali ako še ne oporavi? - upita Walters. Njegov ukoĉeni pogled

šetao je od lica do lica ljudi oko stola. Michael

373

Odell naglo ustane. On je iskusio mnoge politiĉke borbe, ali

nikad nije mogao podnijeti Waltersovu hladnoću. Još ga nikad

nije vidio da je nešto popio, a sudeći po nezadovoljnom izgledu

njegove ţene, vjerojatno je i ljubav vodio prema priruĉniku. `

- Ok, imat ćemo to na umu - reĉe. - Zasad ćemo odloţiti odluku

o tome. U redu?

Svi, osim Waltersa, zakimaju glavama. Odloţit će razmatranje o

mogućnosti primjene dvadeset petog amandmana; za sada.

Kombinacija plodnih ţitnih polja u sjevernom i istoĉnom dijelu

Donje Saske i Vestfalije, te kristalno ĉiste vode koje se slijevaju

s okolnih brda, utjecala je na to da je Dortmund od davnina bio

pivarski grad. Još 1293. kralj Adolf od Nassaua dao je

graĊanima maloga grada na jugu Vestfalije pravo da vare pivo.

Ĉelik, osiguranje, bankarstvo i trgovina došli su tek kasnije,

mnogo kasnije. Pivo je bilo temelj i stoljećima su gradani

Dortmunda najveći dio proizvedenog piva sami popili. S do-

laskom industrijske revolucije, sredinom i krajem 19. stoljeća,

pojavio se i treći nuţan preduvjet, uz jeĉam i vodu - ţedni

radnici tvornica koje su poput gljiva nicale u dolini Ruhra.

Zahvaljujući svom poloţaju na vrhu doline, odakle se prema

jugozapadu pogled pruţa sve do visokih dimnjaka Essena,

Duisburga i Dusseldorfa, Dortmund se našao toĉno izmeĊu

ţitnih polja i mušterija. Gradski oci znali su to iskoristiti: Dort-

mund je postao najveće pivarsko središte u Evropi.

Sedam velikih pivovara vladalo je trţištem: Brinkhoff, Kronen,

DAB, Stifts, Ritter, Thier i Moritz. Hans Moritz je stajao na ĉelu

šeste po veliĉini dortmundske pivovare i na ĉelu dinastije koja

se pivarskim poslom bavila već pet generacija. Medutim, on je

bio posljednji individualni vlasnik medu pivarima i posljednji

koji je osobno upravljao svojim carstvom, a to ga je ĉinilo

impresivno bogatim. Upravo je njegovo bogatstvo i slava

njegova imena potaknula teroriste iz gru

374

pe Baader-Meinhof da ugrabe njegovu kći Renatu. Prije deset

godina.

Quinn i Sam su uzeli sobu u hotelu Roemischer Kaiser u centru

grada i Quinn je, bez mnogo nade, prelistao telefonski imenik.

Broj privatnog telefona, dakako, nije bio u imeniku. Quinn

napiše pismo na papiru sa zaglavljem hotela, pozove taksi i

zamoli vozaĉa da pismo preda u upravnu zgradu pivovare.

- Misliš da je tvoj prijatelj još uvijek ovdje? - upita ga Sam.

- Ovdje je, bez brige - odgovori Quinn. - Osim ako nije na putu

ili u nekoj od svojih šest kuća.

- Ĉovjek oĉito voli promjenu - primijeti Sam.

- Aha. Tako se osjeća sigurnijim. Ode malo na francusku

Rivijeru, pa na Karibe, pa u kuću u planinama, na jahtu ...

Pretpostavljao je, sasvim toĉno, da je vila na jezeru Kon

stanze odavno prodana; tamo se odigrala otmica.

Imao je sreće. Upravo su veĉerali, kad ga je konobar pozvao na

telefon.

- Herr Quinn?

Odmah je prepoznao glas: dubok i kultiviran. Ĉovjek na drugom

kraju ţice govorio je ĉetiri jezika i mogao je postati ,koncertni

pijanist. Moţda je trebao otići u pijaniste.

- Herr Moritz. Jeste li u gradu?

- Sjećate se moje kuće? Trebali biste se sjećati, proveli ste

jednom u njoj dva tjedna.

- Da, gospodine, sjećam se. Nisam znao jeste li je zadrţali.

- Još smo uvijek u istoj kući. Renata je oboţava, ne dopušta mi

da je prodam. Što mogu uĉiniti za vas?

- Ţelio bih vas vidjeti.

- Sutra ujutro. Dodite na kavu, u pola jedanaest. - Doći ću.

Izašao je iz Dortmunda vozeći prema juga niz Ruhrwald Strasse,

sve dok industrijska i komercijalna zona nije ostala za njima i

dok nisu ušli u predgrade Syburga. Tu su poĉinjala brda,

valovita i pošumljena. U tim šumama, na prostranim imanjima,

nalazile su se kuće bogataša.

375

Kuća obitelji Moritz bila je smještena unutar sto šezdeset jutara

šume ureĊene poput parka, na kraju uske ceste koja se odvajala

od Hohensyburg Strasse. Na drugoj strani doline, syburški je

spomenik zurio niz Ruhr prema tornjevima Sauerlanda. '

Kuća je djelovala poput tvrdave. Zemljište na kojem je stajala

bilo je okruţeno ogradom od lanaca, a ulazna su vrata bila od

ĉelika, daljinski upravljana i s televizijskom kamerom diskretno

smještenom medu granama bora. Netko je promatrao Quinna

kako izlazi iz kola i kako se najavljuje u zvuĉnik zaštićen

rešetkama pokraj ĉeliĉnih vrata. Dvije sekunde kasnije, vrata se

širom otvore, pokrenuta elektromotorom. Kad su Quinn i Sam

prošli kolima kroz njih, ponovno su se zatvorila.

- Herr Moritz oĉito voli mir - reĉe Sam. - S razlogom - odgovori

Quinn.

On parkira kola na prostoru nasutom smedim šljunkom ispred

bijele, štukaturom ukrašene kuće, a jedan uniformirani sluga

uvede ih u kuću. Hans Moritz ih je primio u elegantnom salonu,

a na stolu je već ĉekala srebrna posuda s kavom. Moritz je imao

više sijede kose nego prije deset godina i lice mu je bilo jaĉe

izborano, ali mu je stisak ruke još uvijek bio ĉvrst i smiješak još

uvijek blago melankoliĉan.

Jedva su bili sjeli kad se otvore vrata i u sobu ude jedna mlada

ţena, te oklijevajući zastane. Lice Hansa Moritza rasvijetli

njeţan osmijeh. Quinn se okrene i pogleda djevojku.

Bila je lijepa, ali joj je pogled bio nekako ĉudno odsutan. Uz to

je, oĉigledno, bila upravo bolesno stidljiva i povuĉena. Na

malim prstima obje ruke nedostajala su joj po dva ĉlanka. Ona bi

sad morala imati dvadeset pet godina, pomisli Quinn.

- Renata, maĉkice, to je Quinn. Sjećaš se Quinna? Ne, naravno

da ne.

Moritz ustane, ode do svoje kćeri, promrmlja joj nekoliko rijeĉi

na uho i poljubi je u tjeme. Ona se okrene i izade iz sobe. Moritz

se ponovno vrati na svoje mjesto. Lice mu je bilo mirno, ali je

grĉenje prstiju odavalo unutrašnji nemir.

376

- Ona ... ahm ... nikad se nije potpuno oporavila. Terapija se

nastavlja. Najviše voli biti u kući, rijetko izlazi. Nikad se neće

udati ... nakon onoga što su one ţivotinje uĉinile s njom ...

Na velikom koncertnom Steibecku stajala je fotografija

vragoljaste, nasmijane ĉetrnaestogodišnje djevojĉice na skijama.

To je bilo snimljeno godinu dana prije otmice. Godinu dana

kasnije, Moritz je našao svoju ţenu u garaţi, u zatvorenim

kolima, ispunjenim ispušnim plinovima provedenim preko

gumene cijevi. Quinnu su to ispriĉali u Londonu. Moritz se

trgne.

- Oprostite. Što mogu uĉiniti za vas?

- Pokušavam naći jednog ĉovjeka. On je odavde, iz Dortmunda,

ali je odavno otišao iz grada. Medutim, sad je moţda opet ovdje,

ili negdje u Njemaĉkoj, a mogao bi biti i mrtav, ili u inozemstvu.

Nemam nikakve podatke.

- Pa, postoje agencije, specijalisti koji se bave takvim stvarima.

Naravno, ja bih mogao nekoga angaţirati ... - Moritz je mislio da

Quinn nema novaca da unajmi privatnog istraţitelja. - A moţda

biste mogli pitati u Einwohner Meldeamt, u prijavni ured.

Quinn zatrese glavom.

- Sumnjam da bih tamo nešto doznao. Taj ĉovjek gotovo sigurno

ne bi dragovoljno suradivao s vlastima. Ali pretpostavljam da ga

policija vjerojatno drţi na oku.

Prema propisima, njemaĉki graĊani su obavezni kod selidbe

unutar zemlje javiti promjenu adrese u prijavni ured i toĉno

navesti adresu s koje odlaze i novu adresu. Kao i većina

birokratskih mjera, to bolje funkcionira u teoriji, nego u praksi.

Upravo oni, ĉije bi adrese najviše zanimale policiju i ili

poreznike, najĉešće zanemaruju izvršavanje ove obaveze.

Quinn ukratko prepriĉa ono što je znao o Werneru Bernhardtu.

- Ako je još uvijek u Njemaĉkoj, prema svojim godinama, trebao

bi negdje biti zaposlen - reĉe Quinn. - To znaĉi da ima socijalno

osiguranje i da plaća porez na dohodak, ili ga netko drugi plaća

za njega. Naravno, ukoliko nije promije

377

nio ime. Sudeći po njegovoj prošlosti, mogao bi biti u sukobu sa

zakonom.

Moritz razmisli o ovome što je ĉuo.

- Ako se nije ogriješio o zakon ... a ĉinjenica da je netko bivši

plaćenik, ne mora znaĉiti da je kršio zakon ovdje, u Njemaĉkoj

... onda policija neće o njemu imati nikakvu evidenciju - reĉe. -

Što se pak tiĉe poreznika i socijalnog osiguranja, za njih su to

povjerljive informacije koje sasvim sigurno neće dati vama, ali

ni meni.

- Ali će ih dati policlji - reĉe Quinn. - Mislio sam da moţda

imate nekog prijatelja u vestfalskoj policiji.

- Ah - reĉe Moritz. Nitko, osim moţda njega samoga, ne bi

mogao toĉno reći koliko je dobrovoljnih priloga primila od

njega policija grada Dortmunda i pokrajine Vestfalije. Kao i u

bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu, i ovdje je novac bio moć, a

jedno i drugo zajedno, mogli su kupiti svaku informaciju. -

Dajte mi dvadeset ĉetiri sata vremena. Javit ću vam se

telefonom. '

Odrţao je rijeĉ, ali kad je idućeg jutra, nakon doruĉka, nazvao

hotel Roemischer Kaiser, glas mu je zvuĉao nekako rezervirano,

kao da mu je netko, zajedno s informacijom, dojavio stanovito

upozorenje.

- Werner Richard Bernhardt - rekao je kao da ĉita bilješke - star

ĉetrdeset osam godina, bivši plaćenik u Kongu. Da, još je uvijek

ţiv i u Njemaĉkoj. Radi u kadrovskom odjelu tvrtke Horst

Lenzlinger. To je trgoyac oruţjem.

- Hvala. Gdje mogu naći Herr Lenzlingera?

- To baš nije jednostavno. On ima ured u Bremenu, ali ţivi u

okolici Oldenburga, u pokrajini Ammerland. Poput mene, to je

ĉovjek koji veoma cijeni svoj mir. Ali tu ujedno prestaje svaka

sliĉnost. Budite oprezni s Lenzlingerom, Herr Quinn. Kako su

me obavijestili, usprkos ugledne fasade, on je najobiĉniji

gangster.

Moritz zatim izdiktira Quinnu obje adrese.

- Hvala - reĉe Quinn kad ih je zapisao. A onda je nastala

nelagodna stanka.

- Još nešto, Herr Quinn. Ţao mi je. Poruka od dortmund

378

ske policije. Napustite Dortmund. I nemojte se više vraćati. To

je sve.

Glas o ulozi koju je Quinn odigrao u dogaĊajima uz cestu u

Buckinghamshireu stigao je i do Dortmunda. Ubrzo će se pred

njim poĉeti zatvarati vrata.

- Hoćeš malo ti voziti? - upitao je Sam kad su se spakirali i

platili hotel.

- Hoću. Kamo idemo? - Bremen.

Ona pogleda na kartu.

- Zaboga, to je na pola puta natrag do Hamburga.

- Dvije trećine, zapravo. Izadi na E37, vozi u pravcu Os,

nabriicka i drţi se putokaza. Uţitak, vidjet ćeš.

Te veĉeri pukovnik Easterhouse odletio je iz Jidde u London,

gdje je prešao na drugi avion i otputovao ravno u Houston. Dok

je u Boeingu kompanije Continental letio preko Atlantika,

mogao je pregledati ĉitav niz ameriĉkih novina i ĉasopisa.

Tri su od njih objavili ĉlanke na istu temu, a pritom je i naĉin

rezoniranja novinara bio upadljivo sliĉan. Do predsjedniĉkih

izbora u studenom 1992. preostalo je sada još samo dvanaest

mjeseci. Kod normalnog stanja stvari, Republikanska partija ne

bi imala što birati. Predsjednik Cormack bi bez konkurencije

osigurao drugi mandat.

MeĊutim, dogaĊaji u proteklih šest tjedana nisu tekli normalnim

tokom, objašnjavala su novinarska piskarala svojim ĉitateljima -

kao da im je to trebalo objašnjavati. I onda su nastavili opisivati

uĉinak koji je na predsjednika imala smrt sina jedinca,

nazivajući ga traumatskim i onesposobljavajućim.

Sva trojica novinara navodila su primjere gubitka koncentracije,

otkazanih razgovora i javnih nastupa tijekom proteklih ĉetrdeset

dana, nakon sprovoda na Nantucketu. Jedan je od njih nazvao

predsjednika Nevidljivi ĉovjek.

Zakljuĉci sve trojice takoder su bili sliĉni. Zar ne bi bilo bolje da

se predsjednik povuĉe i prepusti upravljanje zemlje

379

potpredsjedniku Odellu, što bi ovome omogućilo da se tijekom

idućih dvanaest mjeseci pripremi za re-izbor u studenom 1992?

Napokon, rezonirao je Time, glavna odskoĉna daska Cor-

mackove vanjske, obrambene i`ekonomske politike, redukcija

budţeta obrane za 100 milijardi dolara, praćena odgovarajućim

smanjenjem vojnog budţeta u Sovjetskom Savezu, već je

potonula na dno mora.

Krepana riba bio je izraz koji je upotrijebio novinar Newsweeka,

govoreći o šansama da dogovor bude ratificiran u Kongresu

poslije Boţićnih blagdana.

Easterhouse je sletio u Houston malo prije ponoći, poslije

dvanest sati provedenih u zraku i dva u Londonu. Naslovi u

novinskim kioscima na houstonskom aerodromu bili su još

otvoreniji: Michael Odell bi - ukoliko zamijeni Cormacka - bio

prvi Teksašanin na poloţaju predsjednika nakon Johnsona.

Sastanak s grupom Alamo trebao je potrajati dva dana.

Easterhousea je na aerodromu doĉekala limuzina kompanije

Pan-Global i odvezla ga u hotel Remington, gdje je za njega bio

rezerviran apartman. Prije spavanja, pukovnik je na televiziji

pogledao noćnu emisiju vijesti. Ponovno je bilo postavljeno isto

pitanje.

Pukovnik nije znao za plan Travis. Nije bilo potrebe da on o

tome nešto zna. Ali znac, je da će odlazak Cormacka ukloniti

posljednju prepreku na putu do ostvarenja svih njegovih nada:

zauzimanja Riyada i naftnih polja Hasa od strane ameriĉkih

specijalnih jedinica koje će tamo poslati novi predsjednik,

spreman i voljan da povuĉe takav potez.

Kakav sretan obrat, pomislio je dok je tonuo u san. Kakva

neoĉekivana sreća.

Na maloj bakrenoj ploĉici, prikucanoj o zid preureĊenog starog

skladišta pokraj vrata od tikovine, pisalo je samo: Thor

Spedition AG. Lenzlinger je oĉigledno pod krinkom špediterske

tvrtke skrivao pravu prirodu svog posla, iako ispred ulaza u

tvrtku nije bilo nikakvih kamiona, a miris dizela

380

nikad nije zalutao u tepisima zastrte, tihe urede na tre.ćem kalu,

do kojih se Quinn sada uspinjao.

Na uliĉnim je vratima bilo zvono i portafon; isto ga je doĉekalo

na trećem katu, osim što je ovdje bila i televizijska kamera.

PreureĊenje ovog skladišta u jednoj uliĉici uz stare dokove, na

mjestu gdje rijeka Weser malo zastaje prije nego što se ulije u

Sjeverno more - zbog ĉega je ovdje nekoć izgraden stari Bremen

- nije bilo jeftino.

Sekretarica koja ga je predusrela u predvorju mnogo se bolje

uklapala u zamišljenu koncepciju. Da je Lenzlinger kojim

sluĉajem imao nekakve kamione, ona bi ih mogla pokretati

udarcem noge.

- Ja, bitte? - upitala je, premda je njezin pogled jasno govorio

kako je on taj koji nešto moli, a ne ona.

- Ţelio bih razgovarati s gospodinom Lenzlingerom reĉe Quinn.

Ona ga upita za ime i nestane iza vrata privatnog ureda,

zatvarajući ih briţljivo za sobom. Quinn je imao dojam da je

zrcalo, umetnuto u drveni pregradni zid, s druge strane prozirno.

Sekretarica se vratila nakon trideset sekunda.

- A zbog ĉega biste ţeljeli vidjeti gospodina Lenzlingera, Herr

Quinn?

- Ţelio bih da mi Herr Lenzlinger omogući sastanak s jednim

svojim sluţbenikom, izvjesnim Wernerom Bernhardtom -

odgovori joj on.

Ona ponovno ode iza scene. Ovog se puta zadrţala više od

minute. Kad je izišla, ĉvrsto je za sobom zatvorila vrata sobe, u

kojoj je sjedio neznano tko.

- ~ao mi je, Herr Lenzlinger je zauzet - rekla je. Ton kojim je to

izrekla bio je konaĉan.

- Priĉekat ću - reĉe Quinn.

Ona mu uputi pogled u kojem se ĉitalo ţaljenje što se prekasno

rodila da bi mogla upravljati koncentracionim logorom u kojem

bi on bio logoraš, te po treći put nestane u susjednu sobu. Kad se

vratila, sjela je za pisaći stol i praveći se da ga ne vidi, poĉela

bijesno tipkati.

Jedna druga vrata odjednom se otvore i kroz njih ude

381

muškarac. On bi lako mogao biti kamiondţija - izgledao je kao

hodajuća škrinja za zamrzavanje. Svjetlosivo odijelo bilo je vrlo

dobro krojeno i gotovo je uspijevalo prikriti nevjerojatnu

koliĉinu mišića; kratko ošišana frizura, losion poslije brijanja i

civilizirano drţanje, si~e to zasigurno nije bilo jeftino. Ali ispod

svega toga krio se ĉistokrvni šakaĉ i nasilnik.

- Herr Quinn - reĉe on tihim glasom. - Herr Lenzlinger vas ne

moţe primiti, ni odgovarati na vaša pitanja.

- Znam, trenutno me ne moţe primiti - sloţi se Quinn. - Ni

trenutno, ni bilo kada, Quinne. Molim vas, otidite. Quinn je

imao dojam da je to kraj razgovora. Sišao je niza

stube i prešao preko kaldrmom poploĉene ulice do kola, u

kojima ga je ĉekala Sam.

- Ne moţe me primiti u toku radnog vremena - reĉe Quinn. -

Morat ću ga posjetiti kod kuće. Idemo u Oldenburg.

Drevni grad Oldenburg, koji je sa svojom lukom na rijeci Hunte

stoljećima predstavljao vaţno trgovaĉko središte, bio je nekoć

sjedište grofova oldenburških. Njegova unutrašnja jezgra, Stari

grad, još je uvijek bio opasan dijelovima starih gradskih zidina,

a obrambeni jarak je danas bio pretvoren u niz medusobno

povezanih kanala.

Quinn je našao hotel koji mu je odgovarao, tiho svratište, s

dvorištem ogradenim visokim zidom, koje je nosilo naziv Graf

von Oldenburg i nalazilo se u ulici Sv. Duha.

Imao je taman toliko vremena da prije nego što se zatvore

trgovine svrati u jednu ţeljezariju i u jedan dućan s opremom za

logorovanje, dok je u jednom uliĉnom kiosku kupio najde-

taljniju mapu okolice koju je mogao naći. Poslije veĉere, Sam ga

je zaĉudeno gledala kako u njihovoj sobi ĉitav sat vezuje

ĉvorove u razmacima od pola metra na petnaest metara du-

gaĉkom uţetu, na ĉijem je kraju priĉvrstio trokraku kuku.

- Kamo se to spremaš? - upitala ga je.

- Sve mi se ĉini, na stablo - odgovori on i ništa joj više nije htio

reći. Izišao je iz sobe prije zore, dok je ona još ĉvrsto spavala.

Našao je Lenzlingerovo imanje nakon jednog sata, leţalo

382

je zapadno od grada i juţno od velikog jezera Bad Zwischenahn,

izmedu sela Portsloge i Janstrat. To je sve bila ravnica koja se

bez ikakvog uzvišenja pruţala prema zapadu preko Emsa, da bi

se sto kilometara dalje pretvorila u sjevernu Holandiju.

Ispresijecan bezbrojnim rjeĉicama i kanalima, koji su vodu iz

moĉvarne ravnice odvodili prema moru, ovaj kraj izmedu

Oldenburga i granice s Holandijom naĉiĉkan je šumama:

bukovim, hrastovim i crnogoriĉnim. Lenzlingerovo imanje le-

ţalo je izmeĊu dvije šume. Nekadašnji utvrdeni zamak sada je

bio okruţen s 200 jutara parka, a sve zajedno bilo je ogradeno

dva i pol metra visokim zidom.

Quinn je proveo jutro - odjeven od glave do pete u zeleno

kamuflaţno platneno odijelo, lica maskiranog zaštitnom mreţom

protiv komaraca - leţeći na grani velikog hrasta u šumi preko

puta imanja. Snaţan dalekozor omogućavao mu je vidjeti sve što

je ţelio saznati.

Kuća od sivog kamena, uz koju su se naslanjale gospodarske

zgrade, bila je u obliku slova L. Kraći krak tvorila je gospodska

kuća na jedan kat, iznad kojega se dizao visoki tavan. Zgrade

duţeg kraka nekoć su bile štale, ali su sad bile preuredene u

nastambe za poslugu. Quinn je nabrojio ĉetiri ĉlana kućne

posluge: jednog sobara/posluţitelja, jednog kuhara i dvije

ĉistaĉice. Njegovu su pozornost najviše zaokupile mjere

osiguranja. A one su bile brojne i skupe.

Lenzlinger je zapoĉeo svoju karijeru krajem pedesetih godina,

kao sitan trgovac koji je oruţje iz ratnog viška prodavao za male

novce svakome tko bi kod njega došao. Radio je bez dozvole,

falsificirao je potvrde o roku trajanja i ništa nije pitao. To je bilo

vrijeme antikolonijalnih ratova i revolucija u zemljama Trećeg

svijeta. Operirajući na margini tih zbivanja, Lenzlinger je

uspijevao zaraditi dovoljno da preţivi, malo kad bi zaradio nešto

više.

Njegova velika šansa ukazala se s izbijanjem gradanskog rata u

Nigeriji. Lenzlinger je biafranskim secesionistima izvukao preko

pola milijuna dolara za bazuke, a poslao im izrezane vodoravne

cijevi. Ispravno je pretpostavio da će oni biti

383

odveć zaokupljeni borbom za vlastiti ţivot da bi došli u Nje

maĉku srediti raĉune.

Poĉetkom sedamdesetih Lenzlinger je dobio koncesiju koliko ga

je to koštalo, Quinn je mogao samo nagadati - št< mu je

omogućilo opskrbljivanje pola tuceta afriĉkih, central

noameriĉkih i srednjoistoĉnih borbenih skupina i ostavljal< mu

dovoljno vremena da tu i tamo zakljuĉi neki posao »n~ crno«

(takvi su posloyi bili daleko unosniji) s organizacijama kao što

su ETA, IRA i neke druge. Kupovao je oruţje u Ĉe hoslovaĉkoj,

Jugoslaviji i Sjevernoj Koreji, zemljama kojima je nuţno bila

potrebna konvertibilna valuta, a prodavao ji oĉajnicima. Do

1985. već se toliko izvještio da je prodava< sjevernokorejsko

oruţje obim zaraćenim stranama u iransko -iraĉkom ratu. Ĉak su

i neke vladine obavještajne agencij~ koristile njegove zalihe kad

im je bilo potrebno oruţje iz nei dentificiranog izvora za

aranţirane revolucije u susjednin zemljama.

Svi su mu ovi poslovi donijeli veliko bogatstvo. I mnogc

neprijatelja. Lenzingerova je namjera bila uţivati u onon prvom

i sprijeĉiti ove druge.

Svi su prozori, u prizemlju i na katu, imali elektroniĉki alarme.

Iako Quinn nije mogao vidjeti takve uredaje na vrati ma, bio je

siguran da su i ona osigurana. To je bio unutrašnj prsten zaštite.

Vanjski je prsten bio zid. On je neprekinuto te kao oko cijelog

imanja, s dva reda poput britve oštre ţice m vrhu i stablima

unutar zida ošišanim tako da ni jedna gran~ nije visjela preko

ograde. Još je nešto povremeno zasvjetluca lo kad bi se poneka

blijeda zraka zimskog sunca probila kro; oblake. Jedna napeta

ţica, nalik na ţicu glasovira, tekla je iz nad zida, poduprta

keramiĉkim stupićima - elektriĉna ţica pod naponom, povezana

s alarmnim sistemom, osjetljiva n~ dodir.

IzmeĊu zida i kuće bio je otvoren prostor - pedeset me tara na

najuţem mjestu - koji su stalno snimale kamere i ko jim su

patrolirali psi. Quinn je promatrao dva dobermana, ; brnjicama i

na uzici, kako ih izvode u jutarnju šetnju. Pseta~ je izgledao

premlad da bi mogao biti Bernhardt.

384

U devet manje pet minuta Quinn je vidio kako jedan Mercedes

600, s tamnim staklima, izlazi s imanja i odlazi prema Bremenu.

Hodajuća škrinja za zamrzavanje otvorila je straţnja vrata nekoj

umotanoj prilici sa šubarom na glavi, zatim je ulickani siledţija

sjeo na mjestb suvozaĉa i šofer je izvezao limuzinu kroz ĉeliĉnu

kapiju na cestu. Provezli su se toĉno ispod grane na kojoj je

leţao Quinn.

Quinn je raĉunao na ĉetiri tjelohranitelja, moţda pet. Vozaĉ

limuzine izgiedao je kao jedan od njih; škrinja za zamrzavanje

nije ni mogla biti ništa drugo. Preostajao je još psetar i moţda

netko u kući. Bernhardt?

Ţivĉani centar osiguranja bio je, izgleda, u jednoj sobi u

prizemlju, kod spoja nastambi za osoblje i velike kuće. Psetar je

tu nekoliko puta ušao i izišao kroz mala vrata koja su vodila

direktno na tratinu. Quinn je pretpostavljao da noćni ĉuvar

vjerojatno moţe iznutra kontrolirati osvjetljavanje prostora oko

kuće reflektorima, nadzirati televizijske monitore i pratiti pse.

Do podneva je skovao plan, sišao sa stabla i vratio se u

OlĊenburg.

Poslijepodne su on i Sam proveli obilazeći trgovine: on je

unajmio kombi i nabavio razliĉite alatke, a ona je kupovala

stvari s popisa koji je dobila od njega.

- Mogu li ja ići s tobom? - pitala je. - Mogla bih vani ĉekati.

- Ne. Dovoljno je upadljivo jedno vozilo na toj maloj cesti usred

noći. Dva bi već predstavljala prometnu guţvu. Rekao joj je što

ţeli da ona uĉini.

- Samo budi tamo kad ja stignem - upozorio ju je. Slutim da bi

mi se moglo ţuriti.

U dva sata ujutro bio je parkiran na maloj cesti, ispred kamenog

zida. Postavio je svoj visoki kombi dovoljno blizu da stojeći na

krovu vozila moţe bez teškoća gledati preko zida. Na obje

strane kombija - za sluĉaj da ga netko nešto pita - bio je

letrasetom ispisan naziv radionice za popravak i postavljanje

televizijskih antena. Taj je naziv ujedno objašnjavao zašto su za

krov kombija bile priĉvršćene sklopive ljestve od aluminija.

385

Kad je Quinn provirio glavom preko zida, mjeseĉina i ogoljele

grane stabala u parku omogućile su mu da vidi tratinu ispred

kuće i prigušeno svjetlo u prozoru straţarske sobe.

Mjesto koje je odabrao za diverziju bilo je nasuprot jednog

izdvojenog stabla unutar parka, koje je raslo na samo dva i pol

metra udaljenosti od zida. Stajao je na krovu kombija i lagano

poĉeo vrtjeti nekakvu malu plastiĉnu kutiju, obješenu o

najlonski povraz. Kad je dobila dovoljan zamah, on otpusti

povraz. Plastiĉna kutija poleti u blagoj paraboli, proĊe kroz

grane stabla i poĉne padati prema zemlji. Povraz je zaustavi.

Quinn popusti povraz toliko da je kutija visjela oko dva metra

iznad travnate površine parka, zatim priveţe slobodan kraj

povraza za jedan od stupića na vrhu zida.

Potom upali motor i tiho ga odveze sto metara dalje, do toćke

nasuprot straţarske sobe. Kombi je sad imao na stranama

priĉvršćene ĉeliĉne nosaĉe, što će ujutro priliĉno zaĉuditi ljude u

agenciji za iznajmljivanje automobila. Quinn umetne ljestve u te

nosaĉe, tako da su stršale visoko iznad zida. S najviše preĉke

mogao se baciti prema naprijed i skoĉiti u park, a da se ne

dotakne ţica na vrhu zida. Quinn se uspne uz ljestve, priĉvrsti

konopac koji će mu omogućiti bijeg iz parka za najvišu preĉku i

saĉeka. Vidio je brzu sjenku jednog dobermana kako prelijeće

preko djelića mjeseĉinom obasjane trave meĊu stablima.

Kad su se javili zvukovi, Quinnovo ih uho nije moglo hvatati,

ali su ih psi odmah registrirali. Quinn je vidio jednog kako je

zastao, oslušnuo i zatim pojurio prema mjestu gdje je crna kutija

visjela meĊu granama na kraju najlonske uzice. Dvije sekunde

kasnije za njim je poletio i drugi pas. Dvije kamere na zidu kuće

pokrenule su se prateći njihovo kretanje. Psi se nisu vratili.

Nakon pet minuta, uska se vrata otvore i u njima se pojavi jedan

ĉovjek. To nije bio onaj psetar odjutros, nego noćni straţar.

- Lothar, Wotan, was ist denn los ? - tiho je zazvao.

Sad su i Quinn i straţar mogli ćuti bijesno reţanje dober

386

mana koje je dopiralo odnekud izmeĊu drveća. Ĉovjek se vrati u

kuću, pogleda monitore, ali na njima ništa nije mogao vidjeti.

Ubrzo ponovno izaĊe s baterijskom svjetiljkom u ruci, izvuĉe

revolver iz futrole i poĊe za psima. Ostavivši vrata otkljuĉana.

Quinn se otisne od ljestvi poput sjenke, naprijed i uvis, zatim

ĉetiri metra u dubinu. Pao je na zemlju poput padobranca, skoĉio

na noge i potrĉao kroz drveće, preko tratine i u straţarsku sobu,

te zakljuĉao za sobom vrata.

Pogledao je na monitore i vidio da straţar još uvijek pokušava

dozvati dobermane. S vremenom će straţar naći mali

magnetofon, obješen u najlonsku uzicu dva i pol metra iznad

zemlje i svoje pse kako bijesno skaĉu prema njemu, pokuša-

vajući ga dohvatiti, dok iz magnetofona neprekidno dopire

potmulo reţanje. Quinn je utrošio ĉitav sat na snimanje ovih

zvukova u svojoj hotelskoj sobi, dok su se gosti u susjednim

sobama, preplašeno zgledavali. Kad straţar napokon shvati da je

na prevaru odvuĉen od kuće, već će biti prekasno.

Straţarska je soba imala još jedna vrata, koja su vodila u

unutrašnjost velike kuće. Quinn pode stubama na kat, do

spavaćih soba. ~estora vrata od izrezbarene hrastovine vjero-

jatno su sva vodila u spavaće sobe. MeĊutim, svjetla koja je

Quinn jutros pred zoru zapazio, naznaĉavala su da se glavna

spavaća soba nalazi u dnu. Tako je i bilo.

Horst Lenzlinger se probudi na dodir neĉeg tvrdog i bolnog u

lijevom uhu. Zatim se upali svjetiljka pokraj kreveta. On zacvili

jednom od bijesa, a onda se šutke zagleda u lice iznad sebe.

Donja mu usnica zadrhti. To je bio ĉovjek koji je došao k njemu

u ured; tada mu se nije svidio njegov izgled. Sad mu se svidao

još manje, ali mu se ipak najmanje od svega sviĊala cijev

pištolja gurnuta u njegovo uho.

- Bernhardt - reĉe ĉovjek u kamuflaţnoj borbenoj uniformi. -

Hoću razgovarati s Wernerom Bernhardtom. Upotrijebi telefon.

Pozovi ga ovamo. Odmah.

Lenzlinger drhtavom rukom dograbi kućni telefon na stoliću

pokraj kreveta, okrene broj i iz slušalice odjekne pospani glas.

387

- Werner - zaskviĉi Lenzlinger - vuci se gore. - Odmah. Da, u

moju spavaću sobu. Ţuri se.

Dok su ĉekali, Lenzlinger je zurio u Quinna pogledom u kojem

su se miješali strah i pakost. Na crnim svilenim ponjavama

pokraj njega, kupljena vijetnamska djevojĉica tiho je jecala u

snu, mršava poput štapa, lutka s kojom se igraju odrasli.

Bernhardt ude u sobu u pidţami, preko koje je navukao pulover

s visokim ovratnikom. Kad je vidio Quinna, zapanjeno stane.

Godine su odgovarale, kasne ĉetrdesete. Okrutno, tamnoputo

lice, kosa boje pijeska s prvim sjedinama u zaliscima, sive oĉi,

tvrde poput šljunka.

- Was ist denn hier, Herr Lenzlinger?

- Ja ću postavljati pitanja - reĉe Quinn na njemaĉkom. - Reci mu

da odgovara na njih, brzo i bez laganja. Inaĉe ćeš ţliĉicom

skupljati mozak sa sjenila svjetiljke. Nema problema, samo

trebam mrdnuti prstom. Reci mu.

Lenzlinger posluša. Bernhardt kimne.

- Bio si u odredu Peti komando, pod Johnom Petersom? - Ja.

- Ostao si u Kongu i sudjelovao u pobuni, maršu u Bukavu i

borbama pod opsadom?

- Ja.

- Sjećaš se jednog krupnog Belgijanca, Paula Marchaisa? Zvali

su ga Veliki Paul?

- Da, sjećam se. Došao je k nama iz Dvanaestog komanda,

Schrammeovog odreda. Kad je Denard ranjen, svi smo došli pod

komandu Schrammea. I što onda?

- Priĉaj mi o Marchaisu. - Što?

- Sve. Kakav je to bio ĉovjek?

- Visok, pravi div, blizu dva metra, dobar borac, bivši

automehaniĉar.

Aha, pomisli Quinn, netko je morao osposobiti Ford Transit,

netko tko se razumio u motore i zavarivanje. Znaĉi, Belgijanac

je bio mehaniĉar.

- Tko je bio njegov najbolji drug, od poĉetka do kraja?

388

Quinn je znao da vojnici, sliĉno kao i patrolni policajci, i obiĉno

naĊu sebi partnera, nekoga u koga imaju povjerenje i

na koga će se osloniti u opasnim situacijama: Bernhardt se '

namršti, pokušavajući se sjetiti.

- Da, bio je jedan takav. Uvijek su bili zajedno. Sprijateljili su se

dok je Marchais bio u Petom. Neki Juţnoafrikanac - oni imaju

isti jezik, znate? Flamanski ili afrikaans, to je isto. .

- Ime?

- Pretorius. Janni Pretorius.

Quinn obeshrabreno uzdahne. Do Juţne Afrike je daleko, a

Pretorius je vrlo ĉesto prezime.

- Što je poslije bilo s njime? Vratio se u Juţnu Afriku? Umro?

- Ne, zadnje što sam ćuo, odluĉio je ostati u Holandiji. Ali to je

bilo davno. Gledajte, ja zbilja ne znam gdje je on sada. To je

ţiva istina, Herr Lenzlinger. Ovo za Holandiju sam sluĉajno ĉuo

prije deset godina.

- On ništa više ne zna - protestirao je Lenzlinger. Hoćete Ii već

jednom izvući tu prokletu stvar iz moga uha? Quinnu je bilo

jasno da više ništa neće izvući iz Bernhar

dta. Zgrabio je Lenzlingera za svilenu spavaćicu i izvukao ga iz

kreveta.

- Ići ćeš sa mnom do izlaza - reĉe. - Polako i bez trikova.

Bernhardt, ruke na tjeme. Ti idi ispred nas. Pazi, jedan pogrešan

pokret i tvoj će šef dobiti još jedan pupak.

U koloni po jedan sišli su niz neosvijetljene stube. Kad su sišli

dolje, ĉuli su udarce po vratima izvana - straţar je pokušavao ući

u kuću.

- Izaći ćemo na postrani ulaz - reĉe Quinn. Već su došli do pola

hodnika koji je vodio u straţarsku sobu kad se Quinn spotakne o

neku tešku stolicu. Izgubivši na trenutak ravnoteţu, ispustio je

Lenzlingera. Mali debeljko kriĉeći poleti.prema glavnom

predvorju, dozivajući tjelohranitelje. Quinn sruši Bernhardta,

udarivši ga drškom revolvera po glavi, protrĉi kroz straţarsku

sobu i izleti na tratinu.

Stigao je do sredine tratine kad se Lenzlinger pojavi na

389

vratima iza njega i poĉne dozivati pse. Quinn se okrene, nani-

šani, opali jedan metak i nastavi trĉati. Trgovac oruţjem bolno

krikne i nestane u kuću.

Quinn gurne revolver za pojas i zgrabi uţe u trenutku kad su psi

bili samo deset metara `iza njega. Brzo se popne uza zid,

izmiĉući za dlaku njihovim gubicama, stane na ţicu alarma - na

što se iz kuće zaĉula prodorna zvonjava - te skoĉi na krov

kombija. Zatim, ne gubeći ni ĉaska, odbaci ljestve u stranu, upali

motor i jurne punom brzinom niz usku cestu prije nego što su u

kući uspjeli organizirati potjeru.

Prema dogovoru, Sam ga je ĉekala u kolima, parkiranim ispred

hotela Graf von Oldenburg. Hotel je bio plaćen i sve su njihove

stvari bile u prtljaţniku. Quinn iskoĉi iz kombija i sjedne u kola

pokraj nje.

- Kreni prema zapadu - reĉe. - Autoput E22, prema Lieru i

Holandiji.

Lenzlingerovi su ljudi bili u dva automobila i imali su radiovezu

jedni s drugima i s kućom na imanju. Netko je iz kuće nazvao

najbolji hotel u gradu, City Club, ali su mu tamo rekli da Quinn

nije odsjeo kod njih. Nastavio je zvati redom ostale hotele i

potrajalo je desetak minuta dok nije u hotelu Graf von

Dldenburg saznao da su Herr i Frau Quinn otišli. Ipak, dobio je

pribliţan opis njihovog automobila.

Sam je upravo iz Ofener Strasse ušla na zaobilaznicu 293 kad se

je iza njih pojavio jedan sivi Mercedes. Quinn se spusti u

sjedalu, sve dok mu glava nije bila ispod ruba prozora. Sam

skrene sa zaobilaznice na autoput E22; Mercedes ih je slijedio.

- Ubrzali su - reĉe Sam. - Izgleda da će voziti naporedo s nama.

- Vozi dalje normalno - promrmlja Quinn skvrĉen na sjedalu. -

Nasmiješi im se i mahni im rukom na pozdrav. Mercedes se

poravna s njima. Vani je još bio mrak i izva

na se nije mogla razaznati unutrašnjost Forda. Sam okrene

glavu. Za nju su hodajuća škrinja za zamrzavanje i psetar bili

potpuno nepoznati ljudi.

Dobacila im je vedar osmijeh i prijateljski mahnula ru

390

kom. Ljudi u Mercedesu su zurili u nju, bezizraţajnih lica.

Prestrašeni ljudi, ljudi koji bjeţe, ne smješkaju se i ne domahuju.

Nakon nekoliko sekunda, Mercedes ubrza, pretekne ih, na

slijedećem skretanju napravi polukruţni zaokret i vrati se natrag

prema gradu. Quinn saĉeka desetak minuta i ponovno se uspravi

na sjedalu.

- Ĉini se da te taj Herr Lenzlinger baš previše ne voli reĉe Sam.

- Oĉigledno - odgovori Quinn snuţdeno. - Upravo sam mu

maloĉas odstrijelio pišu.

391

ĈETRNAESTO POGLAVLJE

- Definitivno je potvrĊeno da će se proslava dijamantnog

jubileja proglašenja saudijske kraljevine odrţati sedamnaestog

travnja iduće godine - izvijestio je kasnije tog jutra pukovnik

Easterhouse ĉlanove grupe Alamo.

Sjedili su u prostranom uredu Cyrusa Millera na vrhu Pan-

Globaiovog nebodera u centru Houstona.

- Stadion je završen prije roka; stajao je pola milijarde dolara i u

cijelosti je natkriven prozirnom kupolom od plastiĉne mase,

širine dvjesta metara. Još toliko, to jest druga polovica od

ukupno milijarde dolara, koliko je predviĊeno za ovu

manifestaciju slavljenja vlastite veliĉine, bit će potrošeno na

hranu, nakit, darove, smještaj, posebne vile i hotele za strane

drţavnike, te za priredbu na stadionu.

- Tjedan dana prije stvarnog odrţavanja priredbe i prije nego što

poĉnu stizati oĉekivanih pedeset tisuća gostiju iz cijeloga

svijeta, odrţat će se generalna proba. Vrhunac ĉetverosatne

priredbe bit će juriš na model stare tvrĊave Musmak. Model će

biti u naravnoj veliĉini i izgledat će toĉno onako kako je tvrĊava

izgledala 1902, a sagradit će ga ekipa iskusnih holivudskih

scenografa. Branitelje će glumiti pripadnici kraljevske garde,

odjeveni u uniforme turskih vojnika iz tog vremena. Grupa

napadaĉa bit će sastavljena od pedeset mlaĊih prinĉeva iz

kraljevske kuće; oni će svi biti na konjima, a predvodit će ih

jedan kraljev mladi rodak, koji je navodno sliĉan šeiku Abdulu

Azizu.

- Lijepo - ironiĉno otegne Scanlon. - Oboţavam lokalni kolorit.

A što je s drţavnim udarom?

- Udar će se zbiti upravo tada - odgovori pukovnik.

392

Te veĉeri kad će se odrţavati generaln,a .proba, jedina publika u

golemom stadionu bit će šest stotina najistaknutijih pripadnika

kraljevske kuće na ĉelu s kraljem. Sve će to biti oĉevi, striĉevi,

majke i tetke sudionika preds;tave. Svi će sjediti u dijelu

stadiona rezerviranom za kraljevsku kuću. Kad izadu sudionici

prethodnih toĉaka, ja ću pomoću kompjutora zabraviti sve

izlaze. Ulazna će se vrata otvoriti da propuste pedeset jahaĉa.

Medutim, nitko osim mene ne zna da će za njima ući deset brzih

kamiona koji će dotad ĉekati pokraj ulaznih vrata, maskirani kao

vojna vozila. Vrata će ostati otvorerla sve dok ne ude i

posljednji kamion, a nakon toga će i ona biti zabravljena putem

kompjutora. Poslije toga, nitko više neće izaći.

- Iz kamiona će iskoĉiti naoruţani ljudi koji će odmah otrĉati do

sekcije s pripadnicima kraljevske kuće i poĉeti pucati. Samo će

jedna grupa ostati na sredini stadiona da poubija pedeset

prinĉeva i pripadnike kraljevske garde, »braniteIje« laţne

tvrĊave Musmak, koji će svi u svojim puškama imati ćorke.

- Poĉasna straţa od pet stotina kraljevskih gardista pokušat će

braniti kraljevsku obitelj. Medutim, njihova će municija biti

neispravna. U većini sluĉajeva, meci će eksplodirati u magazinu

i ubiti ĉovjeka koji drţi pušku. U ostalim sluĉajevima, metak će

se zaglaviti u cijevi i puška će postati neupotrebljiva. Uništenje

cjelokupne kraljevske obitelji trajat će otprilike ĉetrdeset minuta.

Sve će se snimati video-kamerama i prenositi izravno na

saudijskoj televiziji, odakle će spektakl moĉi preuzeti većina

drţava u Arapskom zaljevu.

- Kako mislite nagovoriti kraljevsku gardu da pristane na

zamjenu municije? - upita Moir.

- Mjere sigurnosti su prava opsesija u Saudijskoj Arabiji -

odgovori pukovnik - i stoga su stalne izmjene u proceduri

uobiĉajena stvar. Vaţno je da potpis na naredbi izgleda uv-

jerljivo i oni će poslušati. Ja ću pripremiti naredenje koje će im

biti predano, a na njemu će biti autentiĉan potpis ministra

unutrašnjih poslova koji sam uspio dobiti na praznom papiru.

Kako, to sad nije vaţno. General-major Al-Shakry, Egip

393

ćanin, zaduţen je za oruţje i municiju. On će izdati neispravnu

municiju. Za uzvrat, Egipat će kasnije dobivati saudijsku naftu

po pristupaĉnim cijenama.

- A što je s redovnom voj~kom? - upita Salkind. - U njoj je

pedeset tisuća vojnika.

- Tako je, ali oni neće biti u Riyadu. Sve jedinice s podruĉja

Riyada i okolice bit će na manevrima, sto šezdeset kilometara

daleko od Riyada. Njihov je povratak planiran za dan prije

odrţavanja generalne probe. Sva vojna vozila odrţavaju

Palestinci - Saudijci su u zemlju doveli veliki broj stranih

tehniĉara da za njih obavljaju poslove koje njihovi ljudi ne

mogu obavljati. Palestinci će onesposobiti vozila i tako imo-

bilizirati devet tisuća vojnika iz riyadskih kasarni, ostavljajući ih

nasukane usred pustinje.

- Što Palestinci oĉekuju za uzvrat? - upita Cobb.

- Šansu da dobiju drţavljanstvo - odgovori Easterhouse. - Iako

saudijska tehniĉka infrastruktura ovisi o ĉetvrt milijuna

Palestinaca, zaposlenih na svim razinama, ne daju im

drţavljanstvo. Ma koliko lojalno sluţili, njihove se molbe uvijek

odbijaju. MeĊutim, novi će im reţim pruţiti mogućnost

dobivanja drţavljanstva na temelju šestomjeseĉnog boravka u

zemlji. Već samo ta jedna mjera donijet će mir sjevernom dijelu

Srednjeg istoka jer će se vremenom povući milijun Palestinaca

sa Zapadne obale i Gaze u novu domovinu juţno od Nefuda.

- A nakon masakra? - upita Cyrus Miller. On nije gubio vrijeme

na eufemizme.

- U posljednjim fazama pucnjave unutar stadiona, doći će do

poţara - mirno je objašnjavao pukovnik Easterhouse. - To je već

sve sreQeno. Vatra će progutati stadion, tijela pripadnika

kraljevske kuće i njihove ubojice. Kamere će snimati dok se ne

rastale, a nakon toga će se na ekranu pojaviti osobno imam.

- Što će on reći? - zapita Moir:

- To što bude rekao, bit će dovoljno da zastraši ĉitav Srednji

istok; ali i Zapad. Za razliku od pokojnog Homeinija, koji je

govorio vrlo tiho, ovaj je ĉovjek ţiva vatra. Njega obu

394

zima zanos kad govori, jer kroz njega govori Allah i Muhamed.

Zato on hoće da ga se ĉuje.

Miller s puno razumijevanja kimne glavom. I on je bio uvjeren

da kroz njega govori boţans~Ci glas.

- Kad on završi s prijetnjama svim sekularnim i ortodoksnim

Sunni reţimima oko saudijskih granica, najavljujući njihovo

neodloţno uništenje i kad objavi da će ĉitavu zaradu od nafte, a

to je 450 milijuna dolara dnevno, staviti u sluţbu Svetog terora,

te zaprijeti da će uništiti naftna polja Hasa ako mu se netko

pokuša suprotstaviti, svako arapsko kraljevstvo, emirat, šeikat i

republika, od Omana na jugu do turske granice na sjeveru, poĉet

će slati Zapadu pozive za pomoć. A to znaĉi Americi.

- Kakav je taj prozapadni saudijski princ koji će ga smijeniti? -

upita Cobb. - Ako on zakaţe ...

- Neće - odluĉno izjavi pukovnik. - Baš kao što će vojni kamioni

i lovci-bombarderi zraĉnih snaga biti onesposobljeni kako ne bi

mogli sprijeĉiti masakr, isto će tako biti ponovno osposobljeni

na vrijeme da podrţe princa. Za to će se pobrinuti Palestinci.

- Na dan generalne probe, princ Khalidi bin Sudairi svratit će na

putu do stadiona u moju kuću. Popit će jedno piće ... o tome

uopće nema dvojbe jer je princ alkoholiĉar. Piće će biti

drogirano. Dvojica mojih slugu iz Jemena drţat će ga tri dana u

podrumu. Tamo će biti pripremljena videovrpca i radioporuka u

kojoj će princ objaviti da je ţiv, da je legitimni nasljednik svoga

strica i zamoliti pomoć Amerike u obnovi legitimiteta. Obratite

pozornost na taj izraz, gospodo, Sjedinjene Ameriĉke Drţave

neće intervenirati u cilju izvodenja protuudara, nego u cilju

obnove legitimiteta, u ĉemu će ih podrţati ĉitav arapski svijet.

- Ja ću zatim prebaciti princa u ameriĉku ambasadu, što će

prisiliti Sjedinjene Ameriĉke Drţave da se umiješaju, htjele to ili

ne, budući da će se ambasada morati braniti od razbješnjelih

šiita koji će zahtijevati izruĉenje princa. Još uvijek će biti

potrebno nešto što će Vjersku policiju, vojsku i narod

definitivno okrenuti protiv šiitskih uzurpatora i pokrenuti ih

395

na njihovu eliminaciju. To n~što bit ĉe dolazak ameriĉkih

zraĉno-desantnih jedinica.

- Što će biti nakon svega toga, pukovniĉe? - polako upita Miller.

- Hoćemo li dobiti ono što ţelimo: naftu za Ameriku?

- Svatko će dobiti ono što ţeli, gospodo. Palestinci će dobiti

domovinu, Egipćani dovoljno nafte po povoljnoj cijeni da

nahrane svoje gladne. Ujka Sam će dobiti kontrolu nad

saudijskim i kuvajtskim rezervama, a time i kontrolu nad

svjetskim cijenama nafte, na dobrobit ĉitavog ĉovjeĉanstva.

Princ će postati kralj, ali neće moći uĉiniti ništa bez mene jer ću

ja toj pijanoj svinji biti za ledima dan i noć. Jedino će Saudijci

ostati bez svog bogatstva i morat će se vratiti kozama.

- Sunitske arapske drţave dobit će zornu lekciju što bi se i njima

moglo dogoditi. Suoĉene s bijesom šiita, koji su bili tako blizu

pobjedi i onda izgubili, sekularne drţave neće imati drugog

izbora nego da progone i istrijebe fundamentalizam prije nego

što sve padnu pod njegovim udarom. U roku od pet godina, nad

podruĉjem od Kaspijskog mora do Bengalskog~ zaljeva

uzdignut će se polumjesec mira i blagostanja.

Clanovi Alamo grupe sjedili su u tišini. Dvojica od njih htjeli su

samo skrenuti rijeku saudijske nafte prema Americi, ništa više.

Trojica drugih pristali su da ih u tome prate. A sad su ĉuli plan

koji bi trebao izmijeniti trećinu svijeta. Pomisao da je

Easterhouse jedan potpuno neuravnoteţeni egomanijak, javila

se, doduše, Moiru i Cobbu, iako ne ostaloj trojici i sasvim

sigurno ne pukovniku. Svaki za sebe, ova dvojica su sada -

prekasno - shvatili da su se ukrcali u vlak bez koĉ

- nica koji više ne mogu usporiti, niti mogu s njega siCl.

Cyrus Miller je zadrţao Easterhousea na ruĉku udvoje, u

susjednoj blagovaonici.

- Nema nikakvih problema, pukovniĉe? - upitao ga je, nudeći

mu svjeţe breskve iz svog staklenika. - Stvarno nema nikakvih

problema?

- Moţda samo jedan, gospodine - oprezno odgovori pukovnik. -

Meni je do poĉetka izvršenja plana preostalo sto ĉetrdeset dana.

Dovoljno dugo da još uvijek sve moţe up

396

ropastiti jedan jedini propust. Ima jedan mladić, bivši bankovni

ĉinovnik... on sad ţivi u Londonu. Zove se Laing. Ţelio bih da

netko s njim porazgovara.

- No, da ĉujem - reĉe Miller. - Priĉajte mi o tom gospodinu

Laingu.

Quinn i Sam ušli su u Groningen, grad na sjeveru Holandije, dva

i pol sata nakon što su pobjegli iz Oldenburga. Kao i njemaĉki

grad s druge strane granice, Groningen - glavni grad istoimene

pokrajine - takoder potjeĉe iz srednjovjekovnih vreznena i ima

svoje drevno jezgro, Stari grad, zaštićen kruţnim kanalom.

Nekoć su stanovnici bjeţali pred opasnošću u staro središte i

dizali svih ĉetrnaest mostova, zaklanjajući se tako iza vodenog

bedema.

Mudro je gradsko vijeće odredilo d~ Stari grad mora ostati

nedostupan za industriju i opsjednutost lijevanim betonom

sredine dvadesetog stoljeća. Umjesto toga, grad je obnovljen i

restauriran, te taj kruţni prostor od osamsto metara promjera,

predstavlja danas ţivopisan otok krivudavih uliĉica, trgova,

crkava, restorana, hotela i pješaĉkih zona, gotovo u potpunosti

poploĉanih kamenim ploĉama. Po Quinnovim uputstvima, Sam

ih je odvezla do hotela De Doelen na Grote Marktu, gdje su se

smjestili.

Moderne su zgrade rijetke u Starom gradu, ali jedna od njih je

velika ĉetverokatnica od crvene opeke na Rade Marktu, u kojoj

je smještena policijska stanica.

- I ovdje nekoga poznaješ? - upita Sam dok su prilazili toj

zgradi.

- Imao sam tu nekoć jednog znanca - prizna Quinn. Moţda je u

mirovini. Nadam se da nije.

Nije bio. Mladi, plavokosi policajac koji je primao stranke

potvrdi da je inspektor De Groot sada glavni inspektor i šef

Gemeente Politie. Koga da najavi?

Quinn je ĉuo uzvik iz telefona kad je policajac nazvao gore.

Mladić se nasmiješi.

- Izgleda da vas on poznaje, mijnheer.

Odmah su ih odveli do sobe glavnog inspektora De Groo

397

ta. On ih je već ĉekao i pošao i~ je ususret preko sobe: krupan

ĉovjek rumena lica i prorijeĊene kose, u uniformi ali s udobnim

papuĉama na nogama koje su u trideset godina sluţbe prehodale

mnoge kilomgtre ulica poploĉanih neravnom kaldrmom.

Holandska je policija podijeljena na Gemeente ili komunalnu,

odnosno redarstvenu policiju i na kriminalistiĉku policiju,

poznatu pod nazivom Recherche. De Groot je savršeno

odgovarao ulozi šefa redarstvene policije: njegov medvjeĊi stas i

dobroćudno drţanje odavno su mu pribavili nadimak Papa De

Groot, kako meĊu njegovim ljudima, tako i medu

stanovništvom.

- Quinn, za Boga miloga, Quinn. Kako se dugo nismo vidjeli!

Od Assena.

- Ĉetrnaest godina - potvrdi Quinn, rukujući se s njim, a zatim

mu predstavi Sam. Nije spomenuo da je ona agent FBI-a. FBI u

kraljevini Nizozemskoj nije imao nikakve jurisdikcije, a osim

toga, oni su ovdje bili nesluţbeno. Papa De Groot naruĉi kavu -

još uvijek je bilo rano jutro - i upita što ih je dovelo u njegov

grad.

- Traţim jednog ĉovjeka - odgovori Quinn. - Vjerujem da bi on

sada mogao ţivjeti u Holandiji.

- Je li to moţda neki stari prijatelj? Netko iz onih davnih dana?

- Ne, uopće ga ne poznajem.

De Grootove ţivahne oĉi i dalje su se veselo smješkale, samo je

poĉeo nešto sporije miješati kavu.

- Ĉuo sam da si otišao iz Lloyda i da si sad u mirovini - reĉe.

- To je toĉno - reĉe Quinn. - Moja prijateljica i ja samo

pokušavamo uĉiniti uslugu nekim prijateljima.

- Znaĉi, sad tragaš za nestalim ljudima? - upita De Groot. - To je

nešto novo. No dobro, kako se zove i gdje ţivi?

De Groot je dugovao Quinnu uslugu. U svibnju 1977, jedna

skupina fanatika s Juţnih Moluka, koji su teţili da svoju

domovinu na podruĉju bivše holandske kolonije Indonezije

398

ponovno zasnuju kao samostalnu otoĉku drţavu, pokušali su

skrenuti pozornost javnosti na svoje ciljeve otimanjem jednog

vlaka i jedne škole u obliţnjem Assenu. U vlaku su bila pedeset

ĉetiri putnika i sto uĉenika u; školi. Takva vrsta zloĉina bila je

tada za Holandiju nešto novo, tako da nisu imali izvjeţbane

ljude za pregovore s otmiĉarima i spašavanje talaca.

Quinn je tada bio nepunih godinu dana kod Lloydove tvrtke

koja se specijalizirala za otmice. Poslali su ga u Holandiju kao

savjetnika, zajedno s još dva tiha narednika iz britanskog SAS-a

koje je poslala vlada. Kako je Assen u pokrajini Groningen, De

Groot je bio zaduţen za taj sluĉaj od strane lokalne policije, a

SAS-ovci su se povezali s holandskom vojskom.

De Groot je slušao mršavog Amerikanca, koji je izgleda shvaćao

logiku mišljenja terorista u vlaku i školi. On mu je rekao što će

se vjerojatno dogoditi, ako vojska i policija pokušaju silom

svladati teroriste. De Groot je naredio svojim Ijudima da se drţe

Amerikanĉevih uputstava i dvojica su zahvaljujući tome ostali

ţivi. Na kraju je izvršen prepad na vlak i školu; poginuli su

šestorica terorista i dvojica putnika iz vlaka koji su stradali u

unakrsnoj vatri, dok od policajaca i vojnika nitko nije poginuo.

- Zove se Pretorius, Janni Pretorius - reĉe Quinn. De Groot

naškubi usta.

- Vrlo ĉesto prezime, Pretorius - reĉe. - Znaš li u kojem gradu ili

selu ţivi?

- Ne. Ali on nije Hoiandanin. Roden je u Juţnoj Africi i

sumnjam da je ikad uzeo holandsko drţavljanstvo.

- To će onda biti veliki problem - reĉe De Groot. Ne postoji

nikakav sistematizirani popis stranih drţavljana koji ţive u

Holandiji. To se smatra kršenjem gradanskih prava, shvaćaš.

- Pretorius je bivši plaćenik iz Konga. Meni se ĉini da bi s

obzirom na takvu prošlost i na ĉinjenicu da je drţavljanin

zemlje, ĉiju politiku Holandija otvoreno osuĊuje, ipak morao

biti negdje evidentiran.

De Groot zatrese glavom.

399

- Varaš se, ne mora biti. Ako je ovdje ilegalno, onda ga nemamo

nigdje evidentiranog jer bi inaĉe već dobio izgon zbog ilegalnog

ulaska u zemlju. Ako je došao legalno, onda je evidentiran pri

ulasku, ali ako~ nije prekršio zakon, moţe se slobodno kretati

bez ikakvih naknadnih provjera. To je jedna od odredbi našeg

zakona o gradanskim pravima.

Quinn kimne. Bila mu je dobro poznata opsesivna paţnja koja se

u Holandiji poklanja graĊanskim pravima. Za gradane koji

poštuju red i zakon, to je u svakom sluĉaju bilo blagotvorno, ali

je u isti mah Holandija zbog toga postala pravi raj za mnoge

prljave i opake tipove. Zbog toga je divni stari Amsterdam

postao evropskom prijestolnicom trgovaca drogom, terorista i

proizvoĊaĉa porno Glmova s nedoraslom djecom.

- Na koji naĉin bi takav ĉovjek mogao doći do ulazne vize i

dozvole boravka? - upita.

- Pa, ako se oţeni nekom HolanĊankom, naprimjer. To bi mu

ĉak dalo pravo da zatraţi drţavljanstvo. A onda se moţe

jednostavno izgubiti.

- A socijalno osiguranje, porezni ured, ured za useljenike?

- Oni ne daju informacije? = reĉe De Groot. - Ĉovjek ima pravo

na privatnost. Ĉak ni ja ne mogu od njih traţiti podatke, ukoliko

prvo ne podnesem dokaze o poĉinjenom zloĉinu. Vjeruj mi, ja tu

jednostavno ništa ne mogu uĉiniti.

- I baš mi nikako ne moţeš pomoći? - upita Quinn. De Groot se

zagleda kroz prozor.

- Imam jednog nećaka u BVD-u - reĉe. - To bi moralo biti

nesluţbeno... Taj bi tip mogao biti kod njih registriran. - Pitaj ga,

molim te - reĉe Quinn. - Bio bih ti vrlo zahvalan.

Dok su Sam i Quinn šetali kroz Oosterstraat, traţeći restoran u

kojem će ruĉati, De Groot je nazvao svog nećaka u Den Haagu.

Mladi Koos De Groot radio je u nevelikoj nizozemskoj sluţbi

unutrašnje sigurnosti, Binnenlandse Veiligheids Dienst. Iako je

veoma volio svog dobrodušnog strica, koji mu je znao tutnuti

deset guldena u dţep kad je bio djeĉak, nije se

400

dao lako nagovoriti. Skidanje podataka s BVD-ovog kompjutora

nije bila usluga koja se svakodnevno obavljala na zahtjev

provincijskih policajaca. ,

De Groot je nazvao Quinna iduće~ jutra i sat kasnije Quinn je

došao k njemu u policijsku stamcu.

- Taj je premazan svim mastima, taj tvoj Pretorius - reĉe De

Groot, gledajući u svoje bilješke. - Izgleda da su ga u BVD-u

smatrali dovoljno zanimljivim kad je prije deset godina došao u

Holandiju da za njega otvore dosje, za svaki sluĉaj. Jedan dio

podataka dobili su od njega, uglavnom laskave pojedinosti;

ostalo su pokupili iz novinskih isjeĉaka. Jan Pieter Pretorius,

roĊen 1942. u Bloemfonteinu - znaĉi da sad ima ĉetrdeset devet

godina. Naveo je da je po zanimanju pismoslikar.

Quinn kimne. Netko je lakirao Ford Transit u zeleno, stavio

natpis Voćarski proizvodi Barlow na stranice kombija i naslikao

sanduke s jabukama na straţnjim prozorima. Pretpostavljao je da

je Pretorius takoĊer napravio bombu koja je zapalila Transit i

hambar. Znao je da to nije mogao biti Zack. U skladištu

Babbidge, Zack je' pomirisao marcipan i mislio da je to Semtex.

Semtex nema nikakvog mirisa.

- Vratio se u Juţnu Afriku 1968, nakon što je otišao iz Ruande, a

onda je neko vrijeme radio kao sluţbenik osiguranja u De

Beersovom rudniku dijamanata u Sierra Leoneu.

Tako je, Pretorius je mogao razlućiti prave od laţnih dijamanata

i prepoznati cirkone.

- Prije dvanaest godina dolutao je ĉak do Pariza, tamo je

upoznao jednu Holandanku koja je radila kod neke francuske

obitelji i oţenio se s njom. To mu je omogućilo ulazak u

Holandiju. Tast ga je namjestio kao barmena, njegov tast, na-

vodno, ima dva brata. Rastao se sa ţenom prije pet godina, ali je

dovoljno uštedio da kupi vlastiti bar. Sad ga vodi i ţivi na katu

iznad njega.

- Gdje? - upita Quinn.

- U jednom gradu koji se zove Den Bosch. Zvuĉi poznato?

Quinn zatrese glavom. - A kako mu se zove bar?

401

- De Goude Leeuw, Zlatpi lav - odgovori De Groot. Quinn i Sam

mu na to srdaĉno zahvale i odu. Kad su izaš

li, De Groot ode do prozora. Pratio ih je pogledom dok su

prelaxili preko Rade Markta i krenuli u pravcu svog hotela.

Quinn mu je bio drag, ali ga je ipak muĉilo ovo njegovo ras-

pitivanje za tog ĉovjeka. Moţda je sve to bilo zakonito, moţda

se ne bi trebao brinuti. Ali ne bi baš volio da se Quinnova

potjera za tim juţnoafriĉkim plaćenikom kojim sluĉajem završi u

njegovom gradu ,.. De Groot uzdahne i posegne za telefonom.

- Našla si ga? - upita Quinn, vozeći prema juţnom izlazu iz

Groningena. Sam je prouĉavala kartu.

- Aha. Sasvim na jugu, blizu belgijske granice. Pridruţi se

Quinnu i upoznaj Nizozemsku - odgovori ona.

- Budi sretna da idemo samo na drugi kraj Nizozemske - odvrati

Quinn. - Ako je Pretorius doista drugi ĉlan Zackove bande,

mogao nas je ĉekati put do Bloemfonteina.

Auto~ut E35 pruţa se ravno poput strijele u smjeru jug-jug-istok

do Zwollea, gdje je Quinn prešao na E50, koji je vodio dalje na

jug prema Apeldoornu, Arnhemu, Nijmegenu i Den Boschu.

Kod Apeldoorna su zamijenili mjesta i Sam je sjela za volan.

Quinn je spustio suvozaĉko sjedalo gotovo u horizontalan

poloţaj i ubrzo zaspao. Ostao je ţiv zahvaljujući sigurnosnom

pojasu, jer je još uvijek spavao kad je došlo do sudara.

Malo prije Arnhema, na livadama zapadno od autoputa, nalazi

se jedriliĉarski klub Terlet. Usprkos kasnom godišnjem dobu,

bio je vedar sunĉan dan, dovoljno rijedak za Holandiju da

izmami entuzijaste. Vozaĉ kamiona, koji je jurio pokraj njih u

lijevoj traci, toliko je bio zauzet promatranjem jedne jedrilice

koja se, nagnuta na jedno krilo, spuštala preko autoputa prema

sletnoj stazi, da nije primijetio kako mu kamion skreće u desno.

Sam se našla u sendviĉu, izmeĊu drvenih stupića koji su tekli uz

rub pjeskovite pustare s njezine desne strane i vijugajućeg

kamiona s prikolicom s lijeve strane. Pokušala je koĉiti

402

i zamalo joj je uspjelo. Zadnjih pola metra prikolice udarilo je o

prednji kraj Sierre i odbacilo je sa ceste kao što bi srednjak i

palac odbacili muhu sa stola. Vozaĉ kamiona uopće nije

primijetio što se dogodilo i mirno je nastavio voţnju.

Sierra se popela na bankinu, a Sam ju je paniĉno pokušavala

vratiti na cestu. Uspjelo bi joj da nije bilo vertikalnih stupića iza

bankine. Prednji desni kotaĉ udario je u jedan od tih stupića i

Sam je izgubila kontrolu. Sierra je jurnula niz bankinu u jarak,

zamalo se prevrnula, vratila se na kotaĉe i zaustavila se, do

osovine zarivena u pijesak.

Quinn uspravi svoje sjedalo i pogleda Sam. Oboje su se dobro

stresli, ali nisu bili ozlijeĊeni. Izišli su iz kola. Cestom iznad

njih, automobili i kamioni jurili su na jug prema Arnhemu. Svud

oko njih bila je ravnica i lako su ih mogli vidjeti sa ceste.

- Daj pljucu - reĉe Quinn. - Što?

- Smith & Wesson. Daj mi ga.

On zamota revolver i municiju u njezinu svilenu maramu i

zakopa smotuljak ispod jednog grma, desetak metara daleko od

kola, pamteći mjesto gdje ga je ostavio. Dvije minute kasnije,

crveni i bijeli Range Rover saobraćajne policije zaustavio se na

rubu ceste iznad njih.

Policajci su zabrinuto strĉali do njih, s olakšanjem ustanovili da

nisu ozlijedeni i zatraţili papire. Pola sata kasnije, zajedno s

prtljagom, iskrcali su ih u straţnjem dvorištu sive betonske

zgrade policijske centrale na Beek Straatu u Arnhemu. Jedan ih

je narednik odveo u sobu na katu i napravio zapisnik o sudaru,

zapitkujući za svaku pojedinost. Kad su napokon završili, već je

bilo prošlo vrijeme ruĉka.

Sluţbenik agencije za iznajmljivanje automobila nije tog dana

imao mnogo posla - turisti pokazuju tendenciju zamjetnog

opadanja zanimanja za Holandiju u mjesecu studenom - i bilo

mu je drago kad je neka Amerikanka nazvala njegov ured na

Heuvelink Boulevardu, raspitujući se kakva kola ima na

raspolaganju. Njegova je radost ponešto splasnula kad je ĉuo da

je ta gospoĊa jutros na ASO kod Terleta

403

napravila totalku na jednoj S~erri njegove kompanije, ali se

sjetio gesla tvrtke da se neprekidno treba truditi i tako se po-

trudio.

Došao je u policijsku stanicu i razgovarao s narednikom. Ni

Quinn, ni Sam nisu razumjeli ni rijeĉi. Srećom, oba su Ho-

lanĊanina govorila dobro engleski.

- Policijska sluţba za vuĉu dopremit će automobil ovamo s

mjesta gdje je ... parkiran - reĉe sluţbenik agencije. Ja ću ga

onda preuzeti i otpremiti u servis naše kompanije. Kako vidim

na ugovoru, vi ste u potpunosti osigurani. Jeste li kola unajmili u

Holandiji?

- Ne, u Oostendeu, u Belgiji - reĉe Sam. - Htjeli smo malo

krstariti po Evropi.

- Ah - reĉe predstavnik agencije. A u sebi je mislio : Tu će biti

puno posla, hrpe papira. - Ţelite unajmiti druga kola?

- Da, ţeljeli bismo - reĉe Sam.

- Mogu vam dati jednu lijepu Opel Asconu, ali tek ujutro. Sada

je upravo servisiraju. Jeste li se smjestili u nekom hotelu?

Nisu se smjestili, ali je ljubazni policijski narednik nazvao hotel

Rijn i rezervirao za njih jednu dvokrevetnu sobu. Nebo se

ponovno naoblaĉilo i poĉela je padati kiša. Sluţbenik agencije

odvezao ih je do hotela na Rijnkadeu, oprostio se i obećao da će

ih Opel ĉekati pred hotelom sutra ujutro u osam.

Hotel je bio gotovo prazan, tako da su dobili veliku sobu na

prednjoj strani, s pogledom na rijeku. Kratak zimski dan

prelazio je u veĉer, kiša je udarala o prozore, a široka, siva

Rajna tekla je mimo hotela prema moru. Quinn sjedne u na-

slonjaĉ s visokim naslonom uz izboĉeni prozor i zagleda se u

kišni sumrak nad Arnhemom.

- Zapravo bih trebala nazvati Kevina Browna - reĉe Sam. - Reći

mu što smo otkrili.

- Ja ga ne bih zvao - reĉe Quinn. - Ljutit će se.

- U redu, moţeš mu reći da smo našli jednog od otmiĉa

404

ra i ostavili ga u najvišoj gondoli velikog kotaĉa u zabavnom

parku, s metkom u lubanji koji je netko drugi tamo smjestio.

Moţeš mu reći da si kroz Belgiju, Njemaĉku i Holandiju pro-

nijela jedan revolver, za koji nemaš nikakvog odobrenja.

Stvarno mu sve to ţeliš reći preko telefona?

- Dobro, O.K. Ali trebala bih barem napraviti neke biIješke.

- Samo izvoli - reĉe Quinn.

Ona pretraţi mini-bar, nade pola boce crnog vina, te natoĉi i

njemu jednu ĉašu. Zatim sjedne za stol i poĉne pisati na

hotelskom listovnom papiru.

Pet kilometara uzvodno od hotela, već pomalo nejasno u sve

gušćem sumraku, Quinn je uspijevao razaznati crne obrise

starog arnhemskog mosta, »mosta koji je bio predaleko«, gdje su

se u rujnu 1944. ĉetiri dana borili pukovnik John Frost i šaĉica

britanskih padobranaca, te svi do jednog izginuli pokušavajući

zadrţati njemaĉke tenkove s repetirkama i zastarjelim

mitraljezima, dok se Trideseti korpus uzalud pokušavao probiti s

juga da ih smijeni na sjevernom kraju mosta. Quinn podigne

ĉašu prema ĉeliĉnoj konstrukciji što je stršala prema kišnom

nebu.

Sam zamijeti njegovu kretnju i doĊe do prozora. Pogleda dolje

na kej.

- Vidio si nekog poznatog? - upita.

- Ne - odgovori Quinn. - Oni su već prošli. Sam iskrivi vrat i

pogleda uz ulicu.

- Ja nikoga ne vidim.

- Davno, prije mnogo godina. Ona se zbunjeno namršti.

- Vi ste stvarno zagonetan ĉovjek, gospodine Quinn. Što to ti

moţeš vidjeti, a ja ne mogu?

- Pa, ne baš mnogo - reĉe Quinn, ustajući. - I ništa od toga nije

jako veselo. Hajdemo pogledati što nam nude u restoranu.

Ascona je stigla toĉno u osam, zajedno s ljubaznim narednikom

i dva policajca na motorkotaĉima.

405

- Kamo se sad spremate otići, gospodine Quinn? - upita

narednik.

- Vlissingen, Flushing - odgovori Quinn, iznenadivši Sam. - Da

uhvatimo trajekt.

- Odliĉno - reĉe naredmik. - Ţelim vam sretan put. Moji kolege

će vas odvesti do autoputa jug-zapad.

Kod ulaza na autoput, policajci na motorima stanu i saĉekaju da

im se Opel izgubi iz vida. Quinna je to podsjetilo na Dortmund.

General Zvi ben Shual podigne glavu s izvještaja i pogleda

dvojicu muškaraca ispred sebe. Jedan je od njih bio šef

Mossadova odjeljenja za Saudijsku Arabiju i ĉitav poluotok od

iraĉke granice na sjeveru do obala Juţnog Jemena. To je bilo

teritorijalno leno. Specijalnost drugog muškarca nije poznavala

granice i na stanovit je naĉin bila još vaţnija, posebno za

sigurnost Izraela. On je bio zaduţen za Palestince, ma gdje se

oni nalazili. On je napisao izvještaj koji je leţao na direktorovu

stolu.

Neki od tih Palestinaca bili bi ţivo zainteresirani za adresu

zgrade, u kojoj se odrţavao ovaj sastanak. Kao i mnogi drugi

radoznalci, ukljuĉujući i priliĉan broj vlada drugih zemalja,

Palestinci su još uvijek zamišljali da se centrala Mossada nalazi

negdje u sjevernim predgra8ima Tel Aviva. MeĊutim, Mossad je

1988. preselio u veliku modernu zgradu u samom centru grada,

odmah iza ugla Rehov Shlomo I-Ia'melekh (Ulice Kralja

Salamona) i vrlo blizu zgrade, u kojoj je smješten AMAN, vojna

obavještajna sluţba.

- Moţeš li doznati nešto više? - upita general Davida Gur

Arieha, struĉnjaka za Palestince. Ovaj se nasmiješi i slegne

ramenima.

- Ti bi uvijek htio nešto više, Zvi. Moj izvor informacija samo je

mehaniĉar u vojnom servisu za odrţavanje vozila saudijske

armije. To je sve što su njemu rekli. Armija treba u pustinji

ostati imobilizirana tri dana u toku travnja iduće godine.

- Meni to miriše na drţavni udar - reĉe šef saudijskog

406

odjeljenja. - Mislite da bismo mi trebali za njih vaditi kestenje iz

vatre?

- Ako bi netko oborio kralja Fahda i preuzeo vlast, tko bi to

mogao biti? - upita direktor. $truĉnjak za Saudijsku Arabiju

slegne ramenima.

- Neki princ - reĉe. - To ne bi bio nitko od braće. Vjerojatnije

netko iz mlaĊe generacije. Oni su pohlepni. Bez obzira kolike

milijarde uspiju ukrasti preko komisije za naftnu kvotu, još

uvijek im nije dosta. Lako bi moglo biti da netko od njih hoće

prigrabiti sve. Uz to, naravno, mlaĊi su... moderniji, više pod

zapadnim utjecajem. Moţda bi bilo dobro da se tako nešto

dogodi. Već je vrijeme da starci odu s vlasti.

Ben Shaula nije toliko zanimalo hoće li se na prijestolju u

Ruyadu naći neki mlaĊi ĉovjek. Njemu je nešto drugo zapelo za

oko, nešto što se usput omaklo Palestincu koji je izdao naredenje

Gur Ariehovom operativcu. Iduće godine, radosno je izjavio,

Palestinci će imati pravo na saudijsko drţavljanstvo.

Ako je to bilo toĉno, ako su nepoznati urotnici to imali na umu,

onda to otvara zapanjujuće perspektive. Takva ponuda od strane

nove saudijske vlade privukla bi milijun Palestinaca bez zemlje i

domovine iz Izraela, Gaze, Zapadne obale i Libanona. A kad bi

jednom ta ţiva rana bila zalijeĉena, Izrael bi svu svoju energiju i

tehnologiju mogao upotrijebiti za uspostavljanje prijateljskih

odnosa sa svojim susjedima, što bi bilo blagotvorno i korisno za

ĉitav Bliski i Srednji istok. To je bio san tvoraca izraelske

drţave, sve do Weizmanna i Ben Guriona. Ben Shaul je još kao

djeĉak slušao o tom snu i nikad nije mislio da će ga vidjeti

ostvarenog. Ali...

- Hoćeš li s time upoznati politiĉare? - upita Gur Arieh.

Direktor pomisli na njih kako se prepiru u Knesetu, cijepajući

semantiĉke i teološke dlake dok im njegova sluţba pokušava

objasniti na kojoj strani neba izlazi sunce. Travanj je još daleko.

Ako im prenese ove informacije, netko će se izbrbljati. On

zaklopi izvještaj.

- Ne još - reĉe. - Imamo premalo informacija. Kad saznamo

nešto više, onda ću im reći.

407

Medutim, u sebi je odluĉio da im ništa neće reći.

Brinući se, valjda, da posjetitelji njihova grada ne bi zaspali za

volanom, urbanisti Den Boscha smislili su za njih jedan kviz.

Igra se zvala »Nacti liut do središta grada«. Tko pobijedi, naći

će glavni trg i mjesto za parkiranje. Tko izgubi, lutat će kroz

labirint jednosmjernih ulica dok se ponovno ne nade na

zaobilaznici izvan grada.

Centar Den Boscha ima oblik trokuta: uz njegovu sjeve-

rozapadnu stranicu teĉe rijeka Dommel, uz sjevero-istoĉnu kanal

Zuid-Willemsvaart, dok treću, juţnu stranicu ĉine gradske

zidine. Quinn i Sam su pobijedili u igri pri trećem pokušaju,

stigli do trga i pokupili nagradu - sobu u hotelu Central.

Kad su se smjestili, Quinn je pogledao u telefonski imenik. U

knjizi je bio naveden samo jedan bar Zlatni lav, u ulici Jans

Straat. Krenuli su pješke. Na recepćiji su dobili shematsku kartu

gradskog središta, ali na njoj nije bila ucrtana Jans Straat.

GraĊani koje su zaustavili na trgu samo su bespomoćno tresli

glavama. Ĉak je i policajac na uglu morao pogledati u svoj,

oĉigledno mnogo upotrebljavani vodiĉ. Napokon su je pronašli.

Bila je to uska uliĉica koja je spajala St. Jans Singel, stari put uz

Dommel koji je nekoć sluţio za potezanje brodova i paralelni

Molenstraat. Ĉitavo je podruĉje pripadalo starom dijelu i većina

je kuća bila sagraĊena prije tri stoljeća. Neke su od njih bile s

mnogo ukusa restaurirane i renovirane, tako da je zadrţana stara

konstrukcija od opeka, kao i antikna vrata i prozori, ali su unutra

uredeni moderni stanovi. No, to nije bio sluĉaj s ulicom Sv.

Ivana.

Bila je jedva široka kao jedan automobil srednje veliĉine, a kuće

su stajale nakrivo, oslanjajući se jedna na drugu da se ne sruše.

Ali su u njoj bila ĉak dva bara, jer su se nekoć teglenice na svom

putu uz Dommel i okolne kanale ovdje ukotvljavale, kako bi

mornari ugasili ţed.

Goude Leeuw je bio na juţnoj strani ulice, na dvadesetak metara

od puta uz rijeku; uska jednokatnica s izblijedjelom

408

ploĉom na kojoj je pisalo ime bara. Prizemlje je imalo samo

jedan izboĉeni prozor s malim oknima od neprozirnog, obo

; jenog stakla. Pokraj prozora su bila vrata koja su vodila u ; bar.

Bila su zakljuĉana. Quinn pozvoni i saĉeka. Nije bilo nikakvog

zvuka, ni pokreta. Drugi bar u ulici bio je otvoren. Svi su barovi

u Den Boschu bili otvoreni.

- I što sad? - upita Sam. Dalje niz ulicu, jedan ĉovjek u prozoru

drugog bara spusti novine, pogleda ih i ponovno podigne

novine. Pokraj Zlatnog lava bila su drvena vrata, široka blizu

dva metra, kroz koja se oĉigledno prilazilo do straţnjeg dijela

kuće.

- Ĉekaj ovdje - reĉe Quinn. Zatim se u sekundi prebaci preko

drvenih vrata i skoĉi u prolaz s druge strane. Nekoliko minuta

kasnije Sam zaĉuje zveket stakla, bat koraka i vrata bara se

otvore iznutra. Na pragu je stajao Quinn.

- Makni se s ulice - reĉe joj. Ona uĊe u bar i Quinn zatvori za

njom vrata. Nije gorjelo nikakvo svjetlo i bar je bio gotovo

mraĉan, budući da je kroz obojena okna prozora jedva prodiralo

nešto dnevne svjetlosti.

Prostorija je bila mala i kod prozora se lomila u oblik slova L.

Prolaz je vodio od vrata uz tezgu bara, te oko ugla u nešto širi

prostor u straţnjem dijelu. Iza barske tezge bio je poslagan

uobiĉajeni niz boca, tezga je bila zastrta krpama za brisanje

suĊa, na kojima su stajale prevrnute ĉaše, a u sredini tezge bile

su tri ruĉice pipa za toĉenje piva od delftskog porculana. U

samom dnu bara bila su vrata kroz koja je Quinn ušao.

Ta su vrata vodila u malu praonicu, na kojoj je Quinn razbio

prozor, kako bi mogao ući. Tu su takoĊer bile i stube koje su

vodile u stan na katu.

- Moţda je gore - reĉe Sam. Nije bio. Stan je bio vrlo malen,

samo jedna soba s ĉajnom kuhinjom u jednom alkovu i malenom

kupaonicom, u kojoj je bio i zahod. Na jednom je zidu visjela

slika nekog krajolika koji je mogao biti u Transvaalu, naokolo je

bilo niz afriĉkih suvenira, televizijski prijemnik, nepospremljeni

krevet i to je bilo sve. Nije bilo knji

409

ga. Quinn je zavirio u sve ormare i u mali tavan iznad stana.

Nigdje nije bilo Pretoriusa. Ponovno su sišli dolje.

- Kad smo već izvršili provalu, mogli bismo popiti pivo -

predloţi Sam. Zatim ode iza bara, uzme dvije ĉaše i povuĉe

jednu od tri porculanske ruĉice. Pjenušavo pivo poteĉe u ĉaše.

- Odakle dolazi to pivo? - upita Quinn. Sam zaviri ispod tezge.

- Cijevi prolaze kroz pod nekuda dolje - reĉe.

Quinn pronaĊe zaklopac ulaza u podrum pod prostirkom u dnu

bara. Dolje su vodile drvene stube i pokraj njih je bio prekidaĉ

za svjetlo. Za razliku od bara, podrum je bio prostran. Kuća u

kojoj je bio Zlatni lav, kao i susjedne kuće, poĉivala je na

nadsvoQenim lukovima od opeke koji su tvorili podrume. Cijevi

koje su vodile do pipa na tezgi, završavale su u suvremenim

metalnim baĉvama, koje su oĉigledno spuštali u podrum kroz

zaklopna vrata u podu, te ih zatim pripajali na cijevi pumpe.

Nije oduvijek bilo tako.

Jedan kraj podruma bio je pregraĊen visokom i širokom

ţeljeznom rešetkom. Iza nje je tekao kanal Dieze, koji se daIje

nastavlja ispod Molenstraata. Nekoć su se goleme pivske baĉve

dopremale kanalima u plitkim ĉamcima, a zatim bi podizali

rešetke i dovaljali baĉvu u podrum, te izravno na nju postavljali

pipu. U to su vrijeme posluţitelji morali trĉati gore-dolje po

stubama kako bi usluţili goste.

U podrumu Zlatnog lava još uvijek su stajale tri takve starinske

baĉve, uspravljene na postoljima od opeka u najširem dijelu

izmedu lukova i svaka je od njih imala pri dnu montiranu pipu.

Quinn nehajno otvori jednu pipu; ukiseljeno staro pivo poteĉe

na pod podruma rasvijetljenog elektriĉnim svjetlom. Isto se

dogodilo kad je otvorio pipu na drugoj baĉvi. Pipu na trećoj

baĉvi udario je vrškom cipele. Prvo je potekla mutno-ţuta

tekućina, a onda se odjednom obojila ruţiĉasto.

Tek je u trećem pokušaju uspio svaliti baĉvu s postolja. Baĉva

se s treskom raspala, a sadrţaj se prosuo po podu. Dio tog

sadrţaja bile su posljednje litre prastarog piva koje nikad nije

stiglo do bara u prizemlju. U mlaki piva, medu rasutim duţicama

baĉve, leţao je neki muškarac, poleduške, s otvore

410

nim oĉima koje su slijepo odbijale svjetlost ţarulje, te s rupom u

jednoj sljepooĉnici i razjapljenom izlaznom ranom na drugoj.

Prema njegovoj visini i stasu, Quinn je ocijenio da bi on mogao

biti onaj otmiĉar koji je u skladištu stajao iza njega, ĉovjek sa

Škorpionom. Ako je to bilo toĉno, onda je ovo bio ĉovjek koji je

ubio britanskog narednika i dva agenta ameriĉke Tajne sluţbe na

Shotover Plainu.

Drugi ĉovjek u podrumu uperio je revolver Quinnu u leĊa i

progovorio na holandskom. Quinn se okrene. Ĉovjek je sišao u

podrum kad je Quinn srušio baĉvu, tako da je tresak prikrio šum

njegovih koraka. Neznanac je zapravo rekao: Bravo, mijnheer,

našli ste svog prijatelja. Mi smo ga promašili.

Još dvojica su sad silazila stubama, obojica u uniformama

holandske redarstvene policije. Muškarac s revolverom bio je u

civilu, on je bio narednik Recherchea.

- Pitam se - reĉe Sam dok su ih sprovodili u policijsku stanicu na

Tolbrug Straat - kako bi se prodavala na trţištu antologija

holandskih policijskih stanica.

Sasvim sluĉajno, zgrada policijske stanice Den Boscha nalazi se

toĉno preko puta zgrade koja nosi naziv Groot Zieken Gasthaus

- doslovno: Veliko svratište za bolesne gdje je bilo preneseno

mrtvo tijelo Jana Pretoriusa da u mrtvaĉnici ĉeka na autopsiju.

Kad ga je Papa De Groot nazvao prethodnog jutra i upozorio ga,

glavni inspektor Dykstra nije to ozbiljno shvatio. Amerikanac

koji pokušava naći nekog Juţnoafrikanca ne mora nuţno znaĉiti

neku nevolju. Poslao je jednog svog narednika da pronjuška

malo naokolo za vrijeme podnevne pauze. Narednik je našao

vrata Zlatnog lava zatvorena i vratio se natrag.

Jedan bravar iz susjedstva omogućio im je da uĊu unutra, ali sve

je izgledalo u redu. Ništa nije bilo prevrnuto, nije bilo nikakvih

tragova tuĉe. Ako je Pretorius odluĉio zakljuĉati bar i otići

nekamo, imao je na to pravo. Vlasnik bara na drugoj strani ulice

rekao im je da mu se ĉini da je Zlatni lav bio otvoren do negdje

oko podneva. S obzirom na to kakvo je bilo

411

vrijeme, vrata bi ionako bila zatvorena. Nije primijetio nikakve

goste da ulaze ili izlaze, ali~to nije bilo ništa ĉudno. Nitko nema

mnogo gostiju u ovo doba godine.

Narednik je zatraţio da još neko vrijeme nadziru bar. Dykstra je

pristao i ĉekanje se isplatilo; Amerikanac se pojavio nakon

dvadeset i ĉetiri sata.

Dykstra pošalje poruku u Gerechtelijk Laboratorium u

Voorburgu, središnji patološki laboratorij. Kad su ĉuli da se radi

o rani od metka, te da je ubijeni stranac, poslali su osobno

profesora Veermana, vodećeg holandskog struĉnjaka za sudsku

medicinu.

Popodne je ~lavni inspektor Dykstra strpljivo saslušao

Quinnovo objašnlenje kako je upoznao Pretoriusa prije ĉetrnaest

godina u Parizu i kako ga je poţelio posjetiti, kad je već ionako

bio u Holandiji. Ukoliko Dykstra nije povjerovao u tu priĉu, nije

to niĉim pokazao. Ali je provjerio. BVD je potvrdio da je

Juţnoafrikanac bio u to vrijeme u Parizu, a Quinnovi bivši

poslodavci u Hartfordu potvrdili su da je Quinn doista te godine

rukovodio njihovom filijalom u Parizu.

Iznajmljeni je automobil dovezen s parkirališta hotela Central i

temeljito pretraţen. Nisu našli nikakvo oruţje. Uzeli su iz hotela

njihov prtljag, te su i njega pomno pretraţili. Nikakvog oruţja.

Narednik je izjavio da ni Quinn, ni Sam nisu kod sebe imali

oruţje kad ih je zatekao u podrumu. Dykstra je vjerovao da je

Quinn ubio Juţnoafrikanca dan ranije, neposredno prije nego što

je njegov narednik poĉeo nadzirati bar, te da se zatim vratio jer

je zaboravio nešto što je moţda bilo u mrtvaĉevim dţepovima.

Ali ako je bilo tako, zašto ga onda narednik nije vidio kako ulazi

na prednja vrata? Ako je on zakljuĉao vrata nakon što je ubio

Juţnoafrikanca, mogao je jednostavno upotrijebiti kljuĉ. Nije

znao što da misli. Ali u jedno je bio siguran: poznanstvo iz

Pariza nije mu se ĉinilo uvjerljivim razlogom za posjet.

Profesor Veerman stigao je u šest popodne i završio je ob-

dukciju oko ponoći. Prešao je preko ulice i sjeo da popije kavu s

vrlo umornim glavnim inspektorom Dykstrom.

- Dakle, profesore?

412

- Dobit ćete moj potpuni izvještaj, ĉim ga napišem - reĉe

profesor.

- Samo ono najvaţnije, molim vas.

- U redu. Smrt je, nastupila zbog povrede mozga uzrokovane

metkom, vjerojatno kalibra 9 nim, ispaljenim iz blizine kroz

lijevu sljepooĉnicu. Na vašem mjestu, ja bih potraţio rupu

negdje u zidu.

Dykstra kimne.

- Moţete li mi reći vrijeme smrti? - upita. - Zadrţao sam dvoje

Amerikanaca koji su otkrili tijelo i koji kaţu da su navodno došli

u prijateljski posjet. Iako su provalili u bar da nadu svog

prijatelja.

- Juĉer u podne - odgovori profesor. - Moţda sat prije, sat

kasnije. Znat ću više kad napravim analizu testova. - Ali

Amerikanci su juĉer u podne bili u policijskoj sta

nici u Arnhemu - reĉe Dykstra. - To je nedvojbeno utvrdeno. U

deset sati su imali sudar na autoputu i u ĉetiri popodne su

otpušteni iz stanice. Noć su proveli u hotelu Rijn. Doduše, mogli

su noću otići iz hotela, dovesti se ovamo, ubiti ga i vratiti se u

Arnhem prije zore.

- Iskljuĉeno - reĉe profesor ustajući. - Taj ĉovjek je umro

najkasnije u dva sata poslijepodne. Ako su oni u to vrijeme bili u

Arnhemu, onda su nevini. Ţao mi je. To su ĉinjenice.

Dykstra prekune. Njegov narednik je, izgleda, poĉeo nadzirati

bar niti pola sata nakon što je ubojica otišao.

- Moji kolege iz Arnhema kaţu mi da ste vi juĉer krenuli na

trajekt u Vlissingenu - rekao je Quinnu i Sam kad ih je u sitne

noćne sate otpuštao iz stanice.

- To je toĉno - potvrdi Quinn, skupljajući njihov temeIjito

pretraţen prtljag.

- Bio bih vam zahvalan kad biste sad nastavili put tamo - reĉe

glavni inspektor. - Gospodine Quinn, moja domovina rado prima

strane posjetioce, ali ĉini se, kamo god vi krenete, holandska

policija ima pune ruke posla.

- Meni je zbog toga iskreno ţao - suosjećajno reĉe Quinn. -

MeĊutim, kako smo propustili zadnji trajekt, a uz to

413

smo još i priliĉno gladni i umorni, moţemo li ostatak noći

provesti u hotelu i krenuti ujutro?

- U redu - reĉe Dykstra. - Poslat ću ujutro dvojicu svojih ljudi da

vas izvedu iz grada.

- S tolikim policijskim pratnjama, već se poĉinjem po~ malo

osjećati kao kraljica - primijeti Sam, ulazeći u kupao. nicu u

hotelu Central. Kad je izišla iz kupaonice, Quinna nije bilo u

sobi. Vratio se u pet sati, gurnuo Smith & Wesson na~ trag pod

laţno dno njezinog toaletnog kovĉeţića i dospio još uhvatiti dva

sata sna do dolaska jutarnje kave.

Voţnja do Flushinga protekla je bez incidenata. Quinn je šutio,

utonuo u misli. Netko je uklanjao plaćenike jednog za drugim i

on sad više nije imao kamo poći. Osim moţda ... natrag u arhivu.

Moţda bi se dalo još nešto izvući, ali ĉinilo mu se da za to ima

malo izgleda, vrlo malo. Sa smrću Pretoriusa trag je postao

hladan kao riba krepana prije tje~n dana. I jednako je tako

smrdio.

Kola policije iz Flushinga stajala su uz rampu trajekta za

Englesku. Dvojica policajaca zapazila su ~pel Asconu kako

polako ulazi u trajekt, ali su priĉekali da se vrata zatvore i da

trajekt isplovi u ušće rijeke Wester 5chelde, prije nego što su

izvijestili svoju stanicu.

Put do Engleske prošao je mirno. Sam je pisala svoje bilješke,

koje su se pretvorile u vodiĉ kroz evropske policijske stanice, a

Quinn je ĉitao prve londonske novine do kojih je došao nakon

deset dana. Promaknuo mu je kratki ĉlanak pod naslovom:

Velika ĉistka u KGB-tr?Bila je to Reuterova vijest iz Moskve

kako uobiĉajeni dobro informirani izvori najavljuju moguće

skore promjene u samom vrhu sovjetske tajne policije.

Quinn je ĉekao u mraku malog vrta ispred kuće na Carlyle

Squareu, nevidljiv i nepomiĉan poput kipa. Ĉekao je tako već

puna dva sata. Sjenka jednog ukrasnog stabla zaklanjala ga je od

svjetla uliĉne svjetiljke, a crna koţna jakna i odsutnost bilo

kakvog pokreta uĉinili su ga potpuno neprimjetljivim. Ljudi su

prolazili pokraj njega na pola metra udaljenosti, ali nitko nije

zapazio ĉovjeka u sjenci.

414

Bilo je pola jedanaest uveĉer; stanovnici ovog elegantnog trga u

Chelseau vraćali su se iz restorana u Knightsbridgeu i Mayfairu.

David i Carina Frost provezli su se u postarijem Bentleyu i

zaustavili se pred svojom kućom, pedesetak metara dalje.

Ĉovjek kojega je Quinn ĉekao stigao je u jedanaest sati.

Ostavio je kola na rezerviranom parkiralištu na drugoj strani

ulice, popeo se uz tri stube do ulaza i gurnuo kljuĉ u bravu.

Quinn se našao iza njegovog lakta prije nego što ga je dospio

okrenuti.

- Julian.

Julian Hayman uznemireno poskoĉi.

- Za Boga miloga, Quinn, nemoj to raditi. Mogao sam te oboriti

na zemlju.

Hayman je još uvijek bio u vrlo dobroj kondiciji, iako je odavno

izišao iz vojske. Ali godine gradskog ţivota malo su otupile

nekadašnju oštricu. Quinn je te godine proveo radeći kao teţak u

vinogradu, pod ţarkim suncem. MeĊutim, nije smatrao za

potrebno da Haymanu napominje kako bi se lako moglo

dogoditi obratno, ako bi njih dvojica ikad pokušali odmjeriti

snage.

- Trebao bih još jednom posjetiti tvoj arhiv, Juliane. Hayman se

već uspio oporaviti od iznenadenja. Odluĉno je zatresao glavom.

- Ţao mi je, stari moj. Ne moţe, ni sluĉajno, prema onome što se

ĉuje, ti si tabu. Ljudi svašta priĉaju ... znaš kako se vijesti šire u

našim krugovima ... o aferi Cormack. Ne mogu riskirati. Nemoj

me nagovarati, to je konaĉno.

Quinn je shvatio da je zaista konaĉno. Trag se konaĉno završio.

On se okrene i side niz stube trijema.

- Uzgred reĉeno - dobaci za njim Hayman s vrha stuba - juĉer

sam ruĉao s Barneyem Simkinsom. Sjećaš se još starog

Barneya?

Quinn kimne. Barney Simkins, direktor tvrtke Broderick-Jones,

Lloydove filijale za koju je Quinn deset godina radio širom

Evrope.

415

- On kaţe da ga je netko nazivao, raspitivao se za tebe. - Tko?

- Ne znam. Barney kaţe da je bio jako tajnovit. Samo je rekao da

ukoliko ţeliš doći s njim u vezu da objaviš mali oglas u

International Herald-Tribuneu, pariško izdanje, bilo kojeg od

idućih deset dana i da ga potpišeš samo s »Q«.

- I nije mu rekao nikakvo ime? - upita Quinn. - Samo jedno,

stari. Ĉudno ime. Zack.

416

PETNAESTO POGLAVLJE

Quinn sjedne u kola pokraj Sam koja ga je ĉekala iza ugla, u

ulici Mulberry Walk. Izgledao je zamišljen.

- Nije pristao? - Mm?

- Hayman. Neće te pustiti u arhiv?

- Ne. To otpada. I to, definitivno. Ali ĉini se da netko drugi ţeli

suraĊivati. Nazvao je Zack.

Sam se ukoĉi.

- Zack? Što on hoće? - Sastanak.

- Zaboga, kako te je našao? Quinn stisne kvaĉilo i krene.

- Igrao je na sreću. Prije mnogo godina moje se ime povremeno

znalo pojaviti u novinama, dok sam još radio za tvrtku

Broderick-Jones. On je o meni znao samo kako se zovem i što

radim. Izgleda da nisam samo ja listao stare isjeĉke iz novina.

Sasvim sluĉajno, Hayman je ruĉao s nekim iz moje stare

kompanije i taj mu je to uzgred spomenuo.

On skrene u Old Church Street i zatim opet desno, u King's

Road.

- Quinne, on će te sigurno pokušati ubiti. Već je uklonio dvojicu

svojih ljudi. Kad ukloni i trećega, moći će sve dijamante zadrţati

za sebe; kad ukloni tebe, riješit će se potjere. On oĉigledno

smatra da mu od tebe prijeti veća opasnost, nego od FBI-a.

Quinn se kratko nasmije.

- Kad bi samo znao. Ja nemam blagog pojma ni tko je on, ni

gdje da ga traţim.

Odluĉio je da joj neće reći kako on više ne vjeruje da je

417

Zack ubio Marchaisa i Pretoriusa. Naravno, nema dvojbe d

takav ĉovjek kao što je Zack ne bi prezao od toga da elimin ra

svoje drugove, ukoliko bi mu se to isplatilo. U Kongu j bilo više

sluĉajeva meĊusobnog obraĉuna meĊu plaćenicim; MeĊutim,

ono što je njega u ~svemu tome brinulo, bila je vri menska

podudarnost.

On i Sam stigli su do Marchaisa nekoliko sati nako ubojstva;

srećom po njih, u blizini nije bilo policije. A da nij bilo onog

sluĉajnog sudara ispred Arnhema, njih dvoje bi s našli u

Pretoriusovom baru, s nabijenim revolverom, jeda sat nakon

njegovog ubojstva. Mogli su tjednima sjediti u pr tvoru dok bi

policija istraţivala sluĉaj.

On skrene iz King's Roada lijevo u Beaufort Street, vozf ći

prema Battersea Bridgeu i uleti ravno u prometnu guţm Kolone

automobila nisu nepoznata pojava na londonskir ulicama, ali u

to doba zimske noći, juţna presjeĉnica kro London trebala je biti

prohodnija.

Kolona se polako pomicala prema naprijed i on ugled policajca

u uniformi kako usmjerava kolonu oko niza ĉunje va koji su

oznaĉavali da je druga traka zatvorena za promel Obje kolone

vozila, ona koja se kretala prema sjeveru i on, koja se kretala

prema jugu, morale su naizmjeniĉno koristit jedinu preostalu

traku.

Kad su Quinn i Sam došli do prepreke, vidjeli su dvoj; policijska

kola s upaljenim plavim svjetlima na krovu. Izme Ċu njih stajala

su parkirana kola hitne pomoći s otvorenin straţnjim vratima.

Dvojica bolniĉara izašla su iz kola s nosili ma i pribliţila se

bszobliĉnoj hrpi na ploĉniku, skrivenoj is pod pokrivaĉa.

Policajac koji je usmjeravao promet nestrpljivo im mahm da

proĊu. Sam iskrivi vrat i pogleda uvis, u zgradu ispred ko je je

leţao onaj pokriveni oblik. Prozori na najvišem katu bil su

otvoreni i ona spazi glavu nekog policajca kako se naginji preko

ruba.

- Izgleda da je netko skoĉio sa sedmog kata - reĉe. Neki ţandar

viri tamo gore kroz otvoreni prozor.

Quinn samo progunĊa nešto u bradu i koncentrira se da

418

ne razbije ţmigavce na kolima ispred njih, budući da je vozaĉ tih

kola isturio glavu kroz prozor, nastojeći vidjeti što se to

dogodilo. Nakon nekoliko sekunda cesta se rašĉistila i Quinn

pritisne papuĉicu gasa te pojuri preko mosta iznad Temze,

ostavljajući iza sebe mrtvo tijelo ĉovjeka, za kojeg nikad nije

ĉuo i nikad neće ĉuti: mrtvo tijelo Andya Lainga.

- Kamo idemo? - upita Sam. - Pariz - odgovori Quinn.

Vratiti se u Pariz bilo je za Quinna kao da se vraća kući. Iako je

u Londonu duţe boravio, Pariz je za njega imao posebno

znaĉenje.

Tu se zaljubio u Jeanette i osvojio je, tu su se vjenĉali. Tu je

proţivio dvije sretne godine, u malom stanĉiću iza rue de

Grenelle; u ameriĉkoj bolnici u Neuillyu rodila se njihova kći.

Tu su bili i pariški barovi koje je tako dobro upoznao, onih

dvanaestak barova, u kojima je, nakon što su Jeannette i beba

Sophie poginule na autoputu kod Orleansa, pokušao utopiti

svoju tugu u alkoholu. U Parizu je bio sretan, u Parizu je bio u

sedmom nebu, u Parizu je bio u devetom krugu pakla i budio se

pijan pod pariškim mostovima. Dobro ga je upoznao.

Proveli su noć u motelu ispred Ashforda i u devet ujutro prevezli

se hovercraftom iz Folkestonea u Calais. U Pariz su stigli u

vrijeme ruĉka.

Quinn je odvezao Sam do jednog malog hotela blizu Champs-

Elyseesa, gdje su uzeli sobu, a zatim je kolima otišao potraţiti

mjesto gdje će ih parkirati. Pariški 8. arrondissement ima mnogo

draţi, ali te draţi ne ukljuĉuju i obilje mjesta za parkiranje. Da je

ostavio kola ispred hotela du Colisee, u ulici istog imena, ujutro

bi na kotaĉima našao policijske stezaljke. Zato je radije otišao

do podzemnog parkirališta u rue Chauveau-Lagarde, iza

Madeleine i vratio se taksijem do hotela. Ionako je namjeravao

koristiti taksi. Dok je bio na podruĉju Madeleine, zapazio je još

dvije stvari koje će mu moţda trebati.

Poslije ruĉka, sjeli su u taksi i odvezh se do redakcije In

419

ternational Xerald-Tribunea na Avenue Charles de Gaulle

Neuillyu.

- Ţao mi je, ali to neće moći ući u sutrašnje izdanje rekla je

djevojka na šalteru za oglase. - Izaći će prekosutr Ako hoćete da

oglas izade ~ idućeg dana, morate ga preda najkasnije do pola

dvanaest.

- Ništa ne smeta ako izaĊe prekosutra - reĉe Quinr plati u

gotovu. Usput je uzeo ponudeni gratis primjerak lis i pregledao

ga u taksiju, dok su se vraćali na Champs-Elys es.

Ovog mu puta nije promakla informacija iz Moskve p<

naslovom: Smijenjen gen. Krjuĉkov. Ĉlanak je imao i po naslov,

koji je glasio: »Šef KGB-a dobio otkaz u velikoj ĉi tki Sluţbe

sigurnosti.« Proĉitao je ĉlanak iz ĉiste radoznalc ti, ali njemu

osobno ta vijest ništa nije znaĉila.

Dopisnik iz Moskve izvještavao je kako je sovjetski Pol biro »sa

ţaljenjem« prihvatio ostavku i odlazak u mirovic naĉelnika

KGB-a, generala Vladimira Krjuĉkova. Komit tom će do

daljnjega rukovoditi zamjenik naĉelnika, dok P litbiro ne

imenuje nasljednika.

Izvjestitelj je pretpostavljao da je do promjena došlo zb< toga

što Politbiro nije bio zadovoljan radom Prvog glavnc

direktorata, na ĉelu kojeg je bio general Krjuĉkov. Na kra,

izvještaja dopisnik je natuknuo kako Politbiro - pod koji je

oĉigledno mislio na Gorbaĉova - ţeli na ĉelo sovjetsl špijunske

sluţbe dovesti nekog novog, mladeg ĉovjeka.

Te veĉeri i ĉitavog idućeg dana, Quinn je svojoj suputni - koja je

prvi put bila u Parizu - pokazivao turistiĉke zn menitosti

francuskog glavnog grada. Odveo ju je u Louvre, vrtove

Tuileriesa po kiši, pokazao joj Arc de Triomphe i Ei felov

toranj, a kraj tog njihovog prvog slobodnog dana pr veli su u

kabareu Lido.

Oglas je izišao idućeg jutra. Quinn je rano ustao i u s dam kupio

primjerak lista na Champs-Elyseesu, da provje je li sve u redu. U

oglasu je stajalo samo: »Z. Ovdje sam. N zovi...... . Q.« Naveo je

telefonski broj hotela i upozorio slu benika na recepciji da

oĉekuje telefonski poziv. Zatim je o~ šao u sobu i ĉekao.

Telefon je zazvonio u 9.30.

420

- Quinn? - Odmah je prepozna,o glas.

- Zack, prije nego što bilo što kaţeš, ovo je hotel. Ja ne volim

hotelske telefone. Nazovi me za trideset minuta na ovu javnu

govornicu.

Izdiktirao mu je broj telefonske govornice u blizini Place de la

Madeleine. Zatim je doviknuo Sam: - Vraćam se za jedan sat! - i

izišao iz sobe.

Ona je još uvijek bila u spavaćici i nije mogla istrĉati za njim.

Telefon u govornici zazvonio je toĉno u deset.

- Quinn, hoću s tobom razgovarati. - To upravo i radimo, Zack.

- Ne, mislim licem u lice.

- U redu. Nema problema. Reci samo kad i gdje.

- Bez trikova, Quinn. Doći ćeš bez oruţja i bez pratnje. - Imaš

moju rijeĉ.

Zack mu reĉe vrijeme i mjesto. Quinn ništa nije zapisao, nije

bilo potrebno. Zatim se vratio u hotel. Sam je bila odjevena i

ĉekala ga je dolje. Našao ju je u kavani gdje je doruĉkovala

croissant i bijelu kavu. Radoznalo je podigla glavu kad je ušao.

- Što je rekao?

- Hoće da se naĊemo, licem u lice.

- Quinne, dragi, molim te, budi oprezan. Zapamti da imaš posla s

ubojicom. Gdje i kada?

- Ne ovdje - opomene je on. U kavani je bilo drugih gostiju koji

su takoĊer kasno doruĉkovali. - U našoj sobi. - Naći ćemo se u

hotelskoj sobi - rekao je kad su se po

peli gore. - Sutra u osam sati ujutro. Soba je u hotelu Roblin.

Rezervirana - nećeš vjerovati - na iine Smith.

- Ja jednostavno moram doći s tobom, Quinne. Nikako mi se to

ne sviĊa. Uostalom, ja sam izvjeţbani agent, nemoj zaboraviti. A

ti svakako moraš sa sobom ponijeti Smith & Wesson.

- Svakako - odgovori Quinn.

Nekoliko minuta kasnije, Sarn je navela neku izliku i ponovno

sišla u kavanu. Vratila se nakon deset minuta. Quinn

421

se sjeti da je na kraju barske tezge u kavani vidio telefon. Kad je

Quinn u ponoć izišao iz sobe, Sam je spavala, a

budilica pokraj kreveta bila je namještena na šest sati. Tiho,

poput sjenke, pokupio je svoje cipele, ĉarape, hlaĉe, gaće, pu-

lover, jaknu i revolver, te se iskrao iz sobe. U hodniku nije bilo

nikoga. Tu se obukao, zataknuo revolver za pojas, namjestio

jaknu da pokrije dršku i tiho sišao niza stube.

Taksi je našao na Champs-Elyseesu i deset minuta kasnije bio je

pred hotelom Roblin.

- La chambre de Monsieur Smith, s'il vous plait - rekao je

noćnom portiru. Ovaj pogleda listu gostiju i pruţi mu kljuĉ. Broj

deset. Prvi kat. Quinn se popne gore i ude u sobu.

Kupaonica je bila najbolje mjesto za zasjedu. Vrata su bila u

kutu sobe i kroz njih je mogao drţati na oku ĉitavu sobu, osobito

vrata prema hodniku. On odvrne ţarulju na stropnoj svjetiljci u

spavaćoj sobi, zatim uzme jednu drvenu stolicu i smjesti se na

njoj u kupaonici. Ostavio je vrata kupaonice odškrinuta jedno

pet centimetara i zapoĉeo straţarenje. Kad su mu se oĉi privikle

na mrak, jasno je mogao razaznati praznu spavaću sobu, budući

da je kroz prozor, na kojem je bio razgrnuo zavjese, dopiralo

nešto svjetla s ulice.

Do šest sati ujutro nitko nije došao i nije ĉuo nikakve korake u

hodniku. U pola sedam noćni je portir donio kavu nekom

ranoraniocu u dnu hodnika; ĉuo ga je kako prolazi pokraj

njegove sobe i potom se opet vraća dolje, u prizemlje. Nitko nije

ušao u sobu i nitko nije pokušao ući.

U osam sati, s olakšanjem se opustio. Dvadeset minuta kasnije,

sišao je dolje, platio raĉun, pozvao taksi i vratio se u hotel du

Colisee. Sam je bila u sobi, oĉigledno već na rubu ţivaca. '

- Gdje si ti, zaboga? Već sam poludjela od brige. Probudila sam

se u pet i vidjela da te nema... Za Boga miloga, sad smo

propustili sastanak.

Mogao joj je slagati, ali se iskreno osjećao krivim. Rekao joj je

što je uĉinio. Pogledala ga je kao da joj je upravo udario pljusku.

- Mislio si da sam to ja? - prošaptala je. Da, priznao je,

422

poslije Marchaisa i Pretoriusa poĉela ga je opsjedati pomisao da

netko javlja ubojici ili ubojicama gdje se nalaze otmiĉari. Kako

bi inaĉe bilo moguće da ih dva puta preteknu? Sam je gutala

slinu, svladala se i sakrila u sebi koliko ju je povrijedio.

- O.K. Kad bi onda trebao biti pravi sastanak, ako smijem pitati?

To jest, ako imaš toliko povjerenja u mene da mi to kaţeš.

- Za jedan sat, u deset - reĉe Quinn. - U jednom baru iza ugla rue

de Chalon, odmah iza Gare de Lyon. To je daleko odavde, zato

je najbolje da odmah krenemo.

Ponovno su sjeli u taksi. Sam je uvrijedeno šutjela dok ih je

taksi vozio niz kejove na sjevernoj obali Seine, sa sjevero-

zapadnog na jugoistoĉni kraj grada. Quinn otpusti taksi na uglu

rue de Chalon i Passage de Gatbois. Odluĉio je da ostatak puta

prijeĊu pješice.

Rue de Chalon teĉe paralelno sa ţeljezniĉkim traĉnicama koje

vode na jug Francuske. S druge strane zida ĉula se lupa kotaĉa

koji su prelazili brojne skretnice ispred stanice. Rue de Chalon

bila je priliĉno prljava ulica.

Iz nje se odvajao niz uskih uliĉica, koje su sve u nazivu imale

rijeĉ Passage i koje su rue de Chalon povezivale s prometnom

Avenue Daumesnil. Jedan blok dalje od mjesta na kojem je

isplatio taksi, Quinn nade ulicu koju je traţio: Passage de

Vautrin. On skrene u nju.

- Izgleda strašno prljavo - primijeti Sam.

t - Da, no, što se moţe. On je odabrao mjesto. Sastanak je u

jednom baru.

Uliĉica je imala samo dva bara i ni jedan od njih ne bi mogao

ugroziti Ritz.

Chez Hugo je bio drugi, na drugoj strani ulice i pedeset metara

dalje od prvoga. Quinn gurne vrata. Tezga bara bila mu je s

lijeva, desno su bila dva stola, postavljena uz prozor prema ulici,

skriven ispod gustih ĉipkastih zastora. Oba su stola bila prazna.

Ĉitav je bar bio prazan, ukoliko se izuzme neobrijani vlasnik,

koji je petljao nešto oko stroja za espreso kavu iza tezge. Stojeći

ovako pred otvorenim vratima - u ko

423

jima je stajala Sam - Quinn je bio vrlo uoĉljiv i toga je bio

svjestan. Nasuprot tome, on je teško mogao vidjeti da li netko

sjedi u mraĉnom, straţnjem dijelu bara. A onda ga je ugledao,

jedinog gosta malog bara. Sjedio je sasvim u dnu prostorije, sam

za jednim stolom, ~ s kavom ispred sebe i zurio u Quinna.

Quinn prode kroz bar, Sam iza njega. Onaj ĉovjek nije napravio

nikakav pokret. Nije skidao oĉi s Quinna, osim što je naĉas

pogledao Sam. Napokon, Quinn stane pred njega. Ĉovjek je na

sebi imao sako od rebrastog samta i raskopĉanu košulju, bez

kravate. Rijetka kosa boje pijeska, oko pedeset godina, mršavo,

opako i jako koziĉavo lice.

- Zack? - upita Quinn. - Aha, sjedni. Tko je ona?

- Moja suradnica. Ako hoćeš da ja ostanem, ostaje i ona. Ti si

ovo traţio. Da ĉujem, zbog ĉega ţeliš razgovarati sa mnom?

On sjedne nasuprot Zacku, s rukama na stolu. Obećao je da neće

biti nikakvih trikova. Zack ga je zlovoljno gledao. Quinn je znao

da je negdje već vidio to lice, pokušavao se sjetiti fotografija iz

Haymanovog i hamburškog arhiva. A onda se sjetio. Sidney

Fielding, jedan od Petersovih desetara u Petom komandu u

Paulisu, bivši Belgijski Kongo. Ĉovjek pred njim drhtao je od

emocija koje je jedva svladavao. Nakon nekoliko sekunda,

Quinn shvati da je to bijes, ali s tim bijesom bilo je pomiješano i

nešto drugo. Quinn je mnogo puta vidio takav pogled u oĉima

ljudi; u Vijetnamu i drugdje. Ovaj je ĉovjek bio prestrašen;

ogorĉen i ljut, ali uz to i gadno preplašen. Zack se više nije

mogao suzdrţati.

- Ti si jedno obiĉno laţljivo kopile, Quinn. Ti i tvoji ljudi, svi ste

vi laţljivi gadovi. Rekao si da neće biti potjere, rekao si da se

samo izgubimo i nakon tjedan-dva, nitko nas više neće traţiti...

Svašta si nasrao. A sad ĉujem da je Veliki Paul nestao, a Janni

leţi u nekakvoj mrtvaĉnici u Holandiji. Neće biti potjere, je li?

Uklanjaju nas, jednog po jednog.

- Hej, ĉekaj malo, Zack. Nisam ti ja to obećao. Ja sam

424

na drugoj strani. Daj da poĉnemo od poĉetka. Zašto ste oteli

Simona Cormacka?

Zack ga pogleda kao da ga je upitao je li sunce toplo ili hladno.

- Zato što su nam platili da ga otmemo - reĉe.

- Unaprijed su vam platili? Niste ga oteli zbog otkupnine?

- Ne, to je bio dodatak. Platili su nam pola milijuna dolara. Ja

sam uzeo dvije stotke, ostala trojica su dobili po stotku. Reĉeno

nam je da je otkupnina ekstra; da moţemo traţiti koliko

uspijemo dobiti i da sve moţemo zadrţati.

- Dobro. Tko vam je platio za otmicu? Kunem ti se da ja nisam

jedan od njih. Mene su pozvali dan nakon otmice da pokušam

izvući djeĉaka. Tko je naruĉio da ga otmete?

- Ne znam kako se zove. Nije nam rekao nikakvo ime. Bio je

Amerikanac. Mali, debeljuškast. Došao je u vezu sa mnom

ovdje, u Parizu. Vrag zna kako me je našao, valjda ima neke

svoje veze. Uvijek smo se sastajali u hotelskim sobama. Ja bih

došao u sobu i on bi već bio tamo, uvijek maskiran. Ali platio je

unaprijed i u gotovini.

- A što je s troškovima? Otmice su skupe.

- To je platio posebno. Isto u kešu. Još sto tisuća dolara, toliko

sam morao potrošiti.

- Je li u tu svotu ukljuĉena i kuća u kojoj ste se skrivali? - Ne, to

nam je bilo osigurano. Sastali smo se u Londonu, mjecec dana

prije. Dao mi je kljuĉeve, objasnio gdje se nalazi i rekao mi da je

pripremim za skrovište.

- Daj mi adresu.

Zack mu izdiktira adresu. Quinn je zabiljeţi. Kasnije će Nigel

Cramer i kriminalistiĉki struĉnjaci iz laboratorija Met-

ropolitanske policije otići tamo i pedantno pretraţiti kuću.

Ustanovit će se da kuća nije bila iznajmljena. Bila je sasvim

legalno kupljena za 200.000 funti, posredstvom jedne britanske

odvjetniĉke tvrtke za jednu kompaniju registriranu u Lu-

xembourgu.

Pokazalo se da je ta kompanija dioniĉar jedne korporacije za

proizvodnju municije koju je sasvim legalno zastupala

425.

jedna luksemburška banka, ali. nitko od njih nikad nije upoznao

vlasnika kompanije za proizvodnju municije. Novac za kupnju

kuće stigao je u Luxembourg u obliku mjenice koju je poslala

jedna banka u Švicar~koj. Švicarci će izjaviti da je mjenica

kupljena u gotovini, za ameriĉke dolare, u njihovoj filijali u

Ţenevi, ali se nitko nije mogao sjetiti kupca.

Kao vrhunac svega, kuća uopće nije bila sjeverno od Londona,

nego u Sussexu, prema jugu, blizu East Grinsteada. Zack je

jednostavno kruţnom cestom M25 vozio do sjeverne strane i

tamo obavljao telefonske razgovore.

Cramerovi će ljudi pretraţiti kuću od poda do podruma i usprkos

temeljitom ĉišćenju, koje su obavila ĉetiri plaćenika, naći će

nekoliko otisaka prstiju, ali će se ustanoviti da su to Marchaisovi

i Pretoriusovi otisci.

- A Volvo? - upita Quinn. - Ti si platio za njega? - Aha, i za

kombi. I za većinu druge opreme. Jedino smo Škorpion dobili od

debeljka. U Londonu.

Quinn to nije znao, ali Volvo je već bio naden. Ostao je parkiran

duţe nego što je za njega bilo plaćeno u garaţi na kat na

aerodromu Heathrow. Onog jutra kad je mladić ubijen, plaćenici

su se provezli kroz Buckingham, okrenuli ponovno prema jugu i

vratili se u London. S Heathrowa su se autobusom prevezli do

drugog londonskog aerodroma, Gatwicka, ali se nisu ukrcali u

avion, nego u vlak za Hastings i obalu. Tamo su se razdvojili i

zasebnim taksijima došli do Newhavena, gdje su uhvatili

podnevni trajekt za Dieppe. U Francuskoj su se razišli i pritajili.

Kad je aerodromska policija na Heathrowu pretraţila napušteni

Volvo, otkrivene su rupe za disanje izbušene u podu prtljaţnika.

Policajci su takoder zapazili da se u prtljaţniku osjeća miris

badema. Pozvali su Scotland Yard. Cramerovi su ljudi ubrzo

pronašli prvog vlasnika. Medutim, njemu je bio isplaćen gotov

novac, prijenos nikad nije obavljen, a opis kupca odgovarao je

crvenokosom muškarcu koji je kupio Ford Transit.

- Jesi li od debeljka dobivao informacije nakon otmice? - upita

Quinn.

426

- Kakve informacije? - naglo upita Sam.

- Odakle ti to znaš? - sumnjiĉavo upita Zack. On je oĉigledno

još uvijek sumnjao da bi Quinn mogao biti jedan od njegovih

nalogodavaca koji su sad postali njegovi progonitelji.

- Sve se previše dobro poklapalo - odgovori Quinn. Ti si toĉno

znao koliko trebaš ĉekati da se ja pripremim i onda si traţio

pregovaraĉa osobno. U svim sluĉajevima na kojima sam ja

radio, to se nikad nije dogodilo. Zatim si toĉno znao kad se

trebaš razbjesniti i kad trebaš popustiti. Promijenio si dolarski

iznos u dijamante, znajući da to povlaĉi za sobom još nekoliko

dana ĉekanja, iako smo već bili spremni za pogodbu.

Zack kimne.

- Da, prije otmice sam dobio toĉne upute što, kada i kako trebam

raditi. Dok smo bili u skloništu, morao sam svakog dana

telefonirati. Uvijek izvan kuće, uvijek iz jedne govornice u

drugu, prema popisu koji sam unaprijed dobio. Uvijek se javljao

debeljko; već sam mu poznao glas. Povremeno je mijenjao upute

koje mi je dao prije otmice; on je to zvao »fino uskladivanje«. Ja

sam samo izvršavao ono što mi je on naredivao.

- U redu - reĉe Quinn. - On je, znaĉi, bio taj koji ti je rekao da

nećeš poslije imati problema. Samo nekih mjesec dana potrage,

ali neće biti nikakvih tragova pa će sve lijepo zamrijeti i moći

ćete mirno ţivjeti u slasti i masti. I ti si mu stvarno povjerovao?

Stvarno si mislio da moţeš oteti i ubiti sina predsjednika

Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i da te po~. slije nitko neće

goniti? I zašto si ubio malog? To ti uopće nije bilo potrebno.

Zackovo se lice poĉne uzrujano trzati. Oĉi mu se izbulje od

srdţbe.

- To je baš ono, govnaru. Mi ga nismo ubili. Izbacili smo ga na

cestu kako nam je bilo reĉeno. Bio je ţiv i zdrav, mi mu ništa

nismo napravili. Izbacili smo ga i odvezli se. Nismo uopće znali

da je mrtav dok to nije bilo javno objavlje

427

no. Nisam mogao vjerovati. To, je bila ĉista laţ. Mi ga nismo

ubili.

Vani, na ulici, jedna su kola skrenula oko ugla, iz rue de Chalon.

Jedan je muškarac vozio, drugi je sjedio otraga s puškom u

rukama. Kola su po~ako vozila niz uliĉicu kao da nekoga traţe,

zastala su ispred prvog bara, produţila gotovo do vrata bara

Chez Hugo, zatim se povukla unatrag i zaustavila se na pola

puta izmeĊu oba bara. Motor je nastavio raditi u praznom hodu.

- Deĉka je ubila bomba, skrivena u koţnom pojasu koji je nosio

- reĉe Quinn. - Nije bio tako odjeven kad ste ga oteli na

Shotover Plainu. Ti si mu dao tu odjeću.

- Nisam ja - vikne Zack. - Nisam to bio ja, dovraga. To je bio

Orsini.

- O.K. Reci mi nešto o tom Orsiniu.

- On je Korzikanac, plaćeni ubojica. MlaĊi od nas. Kad smo nas

trojica otišli da se sastanemo s tobom u skladištu, mali je imao

na sebi isto što je uvijek imao. Kad smo se vratili, bio je u novoj

odjeći. Pobjesnio sam na Orsinia zbog toga. Kreten je prekršio

moje nareĊenje i izišao iz kuće da to kupi.

Quinn se prisjeti galame koja se ĉula odozgor kad su se otmiĉari

povukli da ispitaju dijamante. On je mislio da se svadaju oko

dijamanata ... tada.

- Zašto je to uĉinio? -aupi~a.

- Rekao je da mu se mali poţalio kako mu je zima. Njemu se

ĉinilo da je sasvim u redu da ode do dućana sa sportskom

odjećom u East Grinsteadu i da mu to kupi. Ja sam se razbjesnio

jer on ne zna ni rijeĉi engleskog i izgleda tako da je svima

morao upasti u oĉi.

- Odjeću je gotovo sigurno netko drugi donio i predao Orsiniu

dok tebe nije bilo - reĉe Quinn. - Dobro, kako izgleda taj Orsini?

- Oko trideset tri godine, profesionalac, ali nikad nije bio u

borbi, mislim na nekom ratištu. Izrazito tamna brada, crne oĉi,

na jednom obrazu ima oţiljak od noţa.

- Zašto si ga uzeo?

- Nisam ga ja uzeo. Ja sam pozvao Velikog Paula i Jan

428

nia jer sam ih znao još iz Konga i kzsnije smo ostali u vezi.

Korzikanca mi je ugurao debeljko. Sad ĉujem da je Janni mrtav,

a Veliki Paul je nestao.

- Zašto si traţio da se sastanemo`? - upita Quinn. - Što bih ja

trebao uĉiniti za tebe?

Zack se nagne preko stola i uhvati Quinna za mišicu.

- Hoću da me puste na miru - reĉe. - Ako si ti s tim ljudima koji

su mi ovo namjestili, reci im da nema nikakve potrebe da mene

gone. Ja nikad, nikad neću progovoriti. Hoću reći, nikad ih neću

odati ţandarima. Prema tome, mogu se smatrati sigurnima.

- Ali ja nisam s njima - reĉe Quinn.

- Onda reci svojim ljudima da ja nisam ubio malog reĉe Zack. -

To nikad nije bilo ukljuĉeno u pogodbu. Kunem ti se ţivotom da

ni u jednom trenutku nisam namjeravao ubiti tog deĉka.

Quinn pomisli kako će Zack - ako ga ikad dohvate Nigel Cramer

ili Kevin Brown - taj svoj ţivot, u koji se kune, provesti kao gost

Njezinog Veliĉanstva ili Ujka Sama.

- Još samo dvije stvari, Zack. Prvo, dijamanti. Ako ţeliš moliti

za milost, za poĉetak bi bilo dobro da vratiš otkupninu. Jesi li ih

utopio?

- Ma kakvi - prasne Zack. - Nisam imao prilike. Evo ti ih. Svi su

tu, do posljednjeg prokletog kamenĉića.

On zavuĉe ruku ispod stola i tresne tešku platnenu vrećicu na

stol. Sam izbulji oĉi.

- Drugo, Orsini - mirno reĉe Quinn. - Gdje je on sada?

- Vrag zna. Vjerojatno se vratio na Korziku. Prije deset godina

došao je s Korzike i radio za gangstere u Marseillesu, Nici i

kasnije Parizu. To je sve što szm uspio izvući iz njega. Ah da,

još i to da je iz nekog sela koje se zove Castelblanc.

Quinn ustane, uzme vrećicu s dijamantima i pogleda dolje u

Zacka.

- Gadno si se uvalio, druškane. Preko ušiju. Razgovarat ću s

nadleţnim Ijudima. Moţda uzmu u obzir ĉinjenicu da si mi dao

neke informacije i vratio otkupninu. Ali nemoj previ

429

še raĉunati na to. Ali reći ću i~ da su 'postojali ljudi koji su tebi

davali naloge, a vjerojatno je netko i njima davao naloge. Ako

povjeruju u to i ti im sve ispriĉaš, moţda ti poštede ţivot. Ali oni

drugi, oni za koje si radio ... tu, dragi moj, nemaš nikakve šanse.

Quinn se okrene i poĊe. Sam ustane i krene za njim. Kao da ţeli

ostati pod zaštitom Amerikanca, Zack se takoĊer digne i svi

troje se upute prema vratima. Quinn odjednom zastane.

- Još mi samo nešto reci. Zašto si odabrao ime Zack? Znao je da

su za vrijeme trajanja pregovora psihijatri i šif ranti razbijali

glave nad tim imenom, traţeći u njemu mogući kljuĉ za pravi

identitet voĊe otmiĉara. Pokušavali su s varijacijama imena

Zachary, Zacharias, traţili rodake poznatih kriminalaca koji su

nosili takva imena ili imali takve inicijale.

- Zapravo je to Z-A-K - reĉe Zack. - To su slova s registarske

tablice mog prvog automobila.

Quinn samo podigne jednu obrvu. Eto koliko znaju psihijatri.

On izade na ulicu. Zatim je izišao Zack. Sam je još uvijek stajala

u vratima kad je prasak puške razbio tišinu puste uliĉice.

Quinn nije vidio kola, ni ĉovjeka s puškom. Ali je ĉuo ka-

rakteristiĉan zvuk metka koji prolijeće pokraj njegova lica i

osjetio hladan vjetrić na obrazu. Metak ga je promašio za

centimetar, ali nije promašio Zacka. Pogodio je bivšeg plaćenika

u vrat, iznad kljuĉne kosti.

Quinn je odmah reagirao i to mu je spasilo ţivot. Njegova je

prednost bila u tome što mu je taj zvuk bio dobro poznat. Metak

je odbacio Zackovo tijelo natrag, tako da je udarilo u dovratak i

ponovno se odbilo prema naprijed. Quinn je skoĉio natrag u

vrata prije nego što su se Zackova koljena poĉela svijati. Za

trenutak, Zackovo još uvijek uspravno tijelo stajalo je poput štita

izmedu Quinna i kola udaljenih tridesetak metara.

Quinn je odskoĉio unazad kroz vrata, zgrabio u prolazu Sam i

povukao je zajedno sa sobom na pod, sve u jednom pokretu.

Kad su pali na prljave ploĉice, drugi je metak uletio

430

kroz vrata koja su se poĉela zatvarati i zabio se u postrani zid

bara. A onda su se vrata na pero do kraja zatvorila.

Brzo puzeći, Quinn se udalji od vrata, povlaĉeći Sam za sobom.

Kola su se pomakla naprijed, ;paralelno s barom i rafal metaka

raznese izlog i izbuši vrata. Ĉovjek iza tezge - on je, vjerojatno,

bio Hugo - reagirao je sporije. Stajao je otvorenih usta sve dok

ga kiša razbijenog stakla od boca iza njegovih leĊa nije napokon

pokrenula, a onda se bacio na pod.

Pucnjava je prestala - promjena magazina. Quinn skoĉi na noge i

potrĉi prema straţnjem izlazu, lijevom rukom poteţući za sobom

Sam, dok je u desnoj još uvijek ĉvrsto drţao vrećicu s

dijamantima. Straţnja vrata izlazila su u nekakav hodnik sa

zahodima na obje strane. Na kraju hodnika bila je neuredna

kuhinja. Quinn protrĉi kroz kuhinju, udarcem noge otvori vrata i

naĊu se u straţnjem dvorištu.

Uza zid dvorišta bili su poslagani sanduci s praznim bocama od

piva, ĉekajući odvoz. Koristeći se njima kao stubama, Sam i

Quinn prijeĊu preko straţnjeg zida i skoĉe u drugo dvorište,

koje je pripadalo mesnici u paralelnoj ulici, Passage de Gatbois.

Nekoliko sekunda kasnije, Quinn i Sam protrĉe pokraj

iznenaĊenog mesara i izlete na ulicu. Posluţila ih je sreća,

tridesetak metara dalje stajao je jedan taksi. S njegovog

straţnjeg sjedala upravo se teturavo izvlaĉila neka stara

gospoĊa, posiţući pritom u torbicu da izvadi novac. Quinn je

zgrabi, izvuĉe je na ulicu i reĉe: - Plaćeno je, madame.

Zatim se baci na straţnje sjedalo taksija, još uvijek drţeći Sam

za ruku, spusti vrećicu s dijamantima na sjedalo, izvuĉe smotak

francuskih banknota i gurne ih pod nos vozaĉu.

- Gubimo se odavde, brzo - reĉe. - Muţ moje prijateljice upravo

se pojavio s nekim iznajmljenim snagatorom. Marcel Dupont bio

je starac s morţevskim brkovima koji

je već ĉetrdeset i pet godina vozio taksi u Parizu. Prije toga

borio se u francuskom Pokretu otpora. U svoje je vrijeme ĉesto

dolazio'u situacije da bijegom mora spašavati glavu. Osim toga,

bio je Francuz, a plavuša koju je ovaj ĉovjek uvukao u njegov

taksi bila je prava ljepotica. Iznad svega, me8utim, Dupont je

bio Pariţanin i znao je cijeniti debeli smotak nov

431

ćanica kad bi ga vidio. Davno je prošlo vrijeme kad su Ame-

rikanci davali napojnice od deset dolara. Većina onih koji su

danas dolazili u Pariz, trošili su deset dolara dnevno. Iza njih je

ostao dim izgorenih guma kad je Dupont jurnuo iz uliĉice u

Avenue Daumesnil.

Quinn se nagne preko Sam i snaţno povuĉe otvorena vrata.

Nešto je zapinjalo i uspio ih je zatvoriti tek kod drugog

pokušaja. Sam se zavali na naslon, blijeda poput plahte. A onda

ugleda svoju dragu torbicu od krokodilske koţe koju je kupila u

Harrodsu. Quinn je, zatvarajući vrata, slomio okvir blizu dna

torbice i šavovi su popucali. Razgledavajući oštećenje, Sam

zaĉuĊeno namršti obrve.

- Quinne, pogledaj, koji je ovo vrag?

»Vrag« je bio vrh crne i naranĉaste tanke baterije od one vrste

kakve se koriste za polaroidne fotoaparate. Quinn dţepnim

noţićem razreţe šavove na dnu torbice i otkrije povezani niz od

tri baterije, širok sedam i pol centimetara i deset centimetara

visok. Odašiljaĉ je bio u štampanoj tranzistorskoj ploĉici,

takoder u dnu torbice, a od nje je ţica vodila do mikrofona,

ugradenog u bazu kopĉe. Antena je bila u remenu, o koji se

torbica vješala preko ramena. Naprava je bila minijaturna,

profesionalno i upravo umjetniĉki izvedena, a ukljuĉivala se na

zvuk glasa, što je štedilo baterije.

Quinn pogleda na sastavne dijelove na sjedalu izmedu njih. Ĉak

i kad bi još uvijek radila, ne bi više mogao preko nje plasirati

dezinformaciju. Djevojĉin uzvik sigurno je upozorio »slušaĉe«

uz prijemnik. On isprazni sve stvari iz torbice, zamoli vozaĉa da

malo stane i baci torbicu i elektroniĉku napravu u kantu za

smeće.

- No, to objašnjava Marchaisa i Pretoriusa - reĉe Quinn. -

Morala su biti dvojica: jedan je išao za nama i osluškivao, a kad

bi saznao što mu je bilo potrebno, telefonirao bi svom prijatelju i

ovaj bi stigao do cilja prije nas. Ali zašto se dovraga nisu

pojavili jutros, na laţnom sastanku?

- Nisam je imala kod sebe - naglo reĉe Sam. - Što nisi imala kod

sebe?

- Torbicu. Sišla sam na doruĉak, a onda si ti htio da raz

432

govaramo gore, u sobi. Zaboravila s.am torbicu na klupi, tamo

gdje sam sjedila. Morala sam se vratiti po nju, mislila sam da ju

je sigurno netko već uzeo. Da ju je barem netko ukrao !

- Daaa ... Ĉuli su samo kako kaţem vozaĉu taksija neka nas

iskrca na uglu rue de Chalon. I rijeĉ »bar«. A u ulici su bila dva

bara.

- Ali kako su zaboga mogli to staviti u moju torbicu? upita Sam.

- Otkako sam je kupila, stalno je nosim.

- To nije tvoja torbica, to je duplikat - objasni Quinn. - Netko ju

je uoĉio, napravio kopiju i zamijenio torbice. Koliko je ljudi

navraćalo u onaj stan u Kensingtonu?

- Nakon što si ti pobjegao? Otprilike ĉitav London. Dolazili su

Cramer i njegovi ljudi, Brown, Collins, Seymour, još trojica ili

ĉetvorica FBI-ovaca. Ja sam išla u ambasadu, u onu kuću u

Surreyu gdje su te neko vrijeme drţali, putovala sam u

Washington, vratila se ... svud sam je nosila sa sobom.

A potrebno je najviše pet minuta da se stvari iz stare torbice

prebace u novu i napravi zamjena.

- Gdje hoćete da vas odvezem? - upita taksist.

Hotel du Colisee nije više dolazio u obzir; ubojice su znale za

njega. Ali ne i za garaţu, u kojoj je ostavio Opel. On je tamo

išao sam, bez Sam i njezine smrtonosne torbice.

- Place de la Madeleine - reĉe Quinn - ugao Chauveau-Lagarde.

- Quinne, moţda bih se ja trebala vratiti u Washington s ovim

što smo upravo ĉuli. Mogla bih otići na našu ambasadu ovdje i

zahtijevati da mi daju dva ameriĉka policajca kao pratnju.

Washington mora ĉuti ovo što nam je Zack ispriĉao.

Quinn je šutke zurio kroz prozor. Taksi je vozio uz rue Royale.

Zaobišao je Madeleine i ostavio ih toĉno na ulazu u garaţu.

Quinn je ljubaznom taksistu dao veliku napojnicu.

- Kamo sad idemo? - upitala je Sam, kad je Opel krenuo preko

Seine i prema Latinskoj ĉetvrti u juţnom dijelu grada.

- Ti ideš na aerodrom - reĉe Quinn. - Letim u Washington?

433

- Ni govora. Slušaj, Sam, sad nikako ne smiješ tamo ići

nezaštićena. Bez obzira tko su ljudi koji se kriju iza ovoga, to je

netko mnogo znaĉajniji od hrpe bivših plaćenika. Oni su ovdje

bili samo ono što su uvijek bili - najamnici. Sve što se dogaĊalo

na našoj strani, netko je javljao Zacku. Znao je sve rezultate

istrage, znao je što je odluĉeno u Scotland Yardu, Londonu i

Washingtonu. Ĉitava je stvar bila koreografirana, ćak i ubojstvo

Simona Cormacka.

Dok je mali trĉao uz onu cestu prema meni, netko je mor~ stajati

iza onih stabala s detonatorom. Kako je taj ĉovjek znao da mora

ĉekati upravo na tom mjestu? Znao je, jer je Zack ĉitavo vrijeme

samo izvršavao naredenja, ĉinio je toĉno ono što mu je bilo

reĉeno da uĉini, ukljuĉujući i naše oslobaĊanje. Zato ni mene

nije ubio u onom podrumu; nije mu bilo nareĊeno da me ubije.

On je mislio da nikoga neće morati ubiti.

- Ali rekao ti je - usprotivi se Sam. - To je bio taj Amerikanac,

onaj kojeg je on zvao debeljko, on je sve to organizirao i platio.

- A tko je rekao debeljku da to organizira? - Oh. Misliš, postoji

još netko, osim debeljka.

- Drugaĉije ne moţe biti - reĉe Quinn. - I to netko visoko gore,

stvarno visoko. Pri samom vrhu. Mi sad znamo što se dogodilo i

znamo kako se dogodilo, ali ne znamo tko je iza toga, ni zašto je

to uĉinio. Recimo da odeš u Washington i ispriĉaš im što smo

ĉuli od Zacka. A s ĉime mi to, zapravo, raspolaţemo? S

tvrdnjama jednog otmiĉara, kriminalca i bivšeg plaćenika, koji

je uz to sada mrtav. Ĉovjeka koji se prestrašio posljedica onog

što je uĉinio i koji se pokušao iskupiti tako što je poubijao

vlastite kompanjone, vratio dijamante i servirao nam izmišljenu

priĉu kako ga je netko unajmio da izvrši otmicu.

- Dobro, a što ćemo onda sada?

- Ti ćeš se skloniti i pritajiti. Ja idem za Korzikancem. On je

kljuĉ svega, debeljkov ĉovjek, on je Simonu donio smrtonosni

opasaĉ. Kladim se da je Zacku nareĊeno da produţi rok za

dodatnih šest dana, na taj naĉin što će umjesto

434

gotovine traţiti dijamante, samo zato. jer opasaĉ nije bio spre-

man. Plan se poremetio, pregovori su tekli odveć brzo, trebalo ih

je usporiti. Ako uspijem doći do Orsinia, uhvatiti ga ţivog i

natjerati ga da govori, on će mi vjerojatno moći reći ime svog

poslodavca. Kad saznamo ime tog debeljka, onda moţemo otići

u Washington.

- Pusti me da idem s tobom. Uostalom, takav je dogovor.

- Washington je smislio taj dogovor. Nema više dogovora. Sve

što nam je Zack rekao, prenio im je uredaj u tvojoj torbici. Oni

znaju da mi znamo. Sad im je najvaţnije da ulove mene i tebe.

Osim ako uspijemo saznati ime tog debeljka. Onda će se lovci

pretvoriti u progonjene. Za to će se pobrinuti FBI. I CIA.

- U redu, a gdje misliš da se sklonim i koliko ću dugo morati

tamo ostati?

- Sve dok te ne nazovem i ne javim ti da je naša situacija

rašĉišćena, na bilo koji naĉin. A što se tiĉe mjesta, ideš u Ma-

lagu. Imam neke prijatelje na jugu Španjolske, koji će se po-

brinuti za tebe.

Pariz je, poput Londona, grad s dva aerodroma. Devedeset posto

prekomorskih letova polijeću s aerodroma Charles de Gaulle,

sjeverno od Pariza. Medutim, letovi za Španjolsku i Portugal još

uvijek polaze iz stare zraĉne luke Orlya, na juţnoj strani grada.

Da bi zbrka bila još veća, Pariz ima i dva terminala - svaki

aerodrom ima svoj terminal. Autobusi za Orly polaze s terminala

Maine-Montparnasse u Latinskoj ĉetvrti. Quinn je stigao tamo

trideset minuta nakon što su krenuli s trga Madeleine, parkirao

Opel i uveo Sam u zgradu terminala.

- A moja odjeća, moje stvari koje su ostale u hotelu? potuţi se

Sam.

- Zaboravi na njih. Ako ubojice već ne sjede u zasjedi oko

hotela, onda su glupi. A nisu. Imaš kod sebe pasoš i kreditne

kartice?

- Aha. Ja to uvijek nosim sa sobom.

435

- I ja. UĊi u ovu banku i podigni toliko novca, koliko moţeš.

Dok je Sam bila u banci, Quinn je s ostatkom novca koji je imao

u dţepu kupio za nju kartu u jednom smjeru za let Pariz-Malaga.

Zakasnila je na let u 12:45, ali je poslijepodne imala još jedan

avion, u 17:35.

- Vaša prijateljica ima pet sati ĉekanja - reĉe djevojka na prodaji

karata. - Autobusi kreću s izlaza J svakih dvanaest minuta.

Quinn joj zahvali, ode do banke i preda Sam njezinu kartu. Sam

je podigla pet tisuća dolara. Quinn uzme ĉetiri.

- Odmah te vodim na autobus - reĉe Quinn. - Bit ćeš sigurnija na

Orlyu, nego ovdje, za sluĉaj da se sjete provjeravati terminale.

Kad doĊeš tamo, odmah prodi kroz pasošku kontrolu i u8i u

bescarinsku zonu. Tamo teţe mogu doprijeti do tebe. Ujedno

kupi sebi novu torbicu, putnu torbu, nešto odjeće ... sama znaš

što ti treba. Nakon toga ĉekaj avion i pazi da ga ne propustiš. Ja

ću organizirati da te u Malagi netko doĉeka.

- Quinne, ja ne znam ni rijeći španjolskog. - Ne brini, ti ljudi

govore engleski.

Uspinjući se u autobus, Sam zastane, okrene se i zagrli Quinna.

- Oprosti, Quinne. Sve bi ispalo mnogo bolje da si bio sam.

- Nisi ti za to kriva, mala. - Quinn joj odmakne glavu sa svog

ramena i poljubi je. Nitko se nije na to obazirao, to je na

terminalima bio sasvim uobiĉajeni prizor. - Osim toga, da nisi

došla sa mnom, ja sad ne bih imao Smith & Wesson. A imam

osjećaj da će mi biti potreban.

- Pazi na sebe - prošapće ona. Hladan vjetar zapuše niz

Boulevard de Vaugirard. Posljednji komadi prtljaga ugurani su u

spremište autobusa i zadnji su se putnici poĉeli ukrcavati. Sam

zadrhti u njegovu naruĉju. Quinn pogladi zlatokosu glavu,

naslonjenu na njegove grudi.

- Ništa mi se neće dogoditi. Imaj povjerenja u mene. Javit ću ti

se telefonom za par dana. Tada ćemo se moći bez opasnosti

vratiti kući.

436

I Ostao je na ploĉniku i promatrao autobus kako kreće niz

bulevar. Odmahnuo je malenoj ruci koja je mahala sa straţnjeg

prozora. Onda je autobus skrenuo iza ugla i nestao mu i iz vida.

Dvjesta metara dalje od terminala, na drugoj strani Vaugirarda,

nalazi se jedna velika pošta. Quinn u jednoj papirnici kupi

kartona i omotnog papira, te uĊe u poštu. Uz pomoć dţepnog

noţića, ljepljive trake, papira i uzice, napravio je ĉvrst paket oko

vrećice s dijamantima i poslao ga hitno preporuĉeno ambasadoru

Fairweatheru u London.

Potom iz jedne od nekoliko javnih govornica za meĊunarodne

razgovore nazove Scotland Yard i ostavi poruku za Nigela

Cramera. Ĉitava se poruka sastojala od jedne adrese u blizini

East Grinsteada, u Sussexu. Nakon toga je nazvao jedan bar u

Esteponi. Glas koji mu se javio, nije bio glas Španjolca, nego

londonskog cockneya.

- Moţe, vaţi, stari - reĉe glas iz slušalice - mi ćemo se pobrinuti

za malu.

Kad je tako sredio sve što je trebao srediti, Quinn ode po kola,

odveze se do najbliţe benzinske stanice, napuni rezervoar do

vrha i probijajući se kroz pojaĉani promet u vrijeme pauze za

ruĉak, krene prema pariškoj zaobilaznici. Sat nakon što je

obavio telefonski razgovor sa Španjolskom, već je bio na

autoputu A6 i vozio na jug, prema Marseillesu.

Zaustavio se u Beauneu, veĉerao, a zatim je spustio naslon

sjedala i nadoknadio nešto propuštenog sna. Već je bilo jutro

kad je nastavio voţnju.

Dok je on spavao, jedan je ĉovjek tiho sjedio u restoranu San

Marco, preko puta hotela du Colisee, ne skidajući pogleda s

hotelskog ulaza. Sjedio je tu već od podneva, što je kod posluge

u restoranu izazvalo prvo iznenaĊenje, a kasnije i razdraţenost.

Naruĉio je ruĉak, ostao sjediti ĉitavo popodne i onda naruĉio

veĉeru. Konobarima je izgledalo kao da ĉita neku knjigu. ,

U jedanaest sati upozorili su ga da se restoran zatvara. Ĉovjek je

izišao i ušao u susjedni hotel Royal. Objasnivši da

437

ĉeka na nekog prijatelja, sjeo je uz prozor u predvorju i nastavio

osmatranje. U dva sata ujutro, napokon je odustao.

Odvezao se do pošte u rue du Louvre, koja je otvorena dan i

noć, popeo se na kat do telefonskih kabina i predao sluţbenici

ime i broj koji je ţelio da nazove. Ostao je u kabini, sve dok

telefon nije zazvonio.

- Allo, monsieur - javila se sluţbenica - imate vezu. Govorite,

Castelblanc.

438

ŠESNAESTO POG~LAVLJE

Costa del Sol odavno predstavlja omiljeno sklonište pripadnika

britanskog podzemlja za kojima traga policija. Više desetaka

takvih vucibatina - nakon što su ispraznili banke ili oklopljena

kola, ili pak odnijeli lakovjernim investitorima njihove uštede -

pobjeglo je iz zemlje svojih otaca, izmiĉući za centimetar

prstima Scotland Yarda i potraţilo utoĉište pod suncem juţne

Španjolske, kako bi tamo u miru uţivalo u novosteĉenom

imetku. Jedan je šaljivac jednom rekao kako za lijepa vremena u

Esteponi moţeš vidjeti više kriminalaca A kategorije, negoli u

zatvoru Njezinog Veliĉanstva u Parkhurstu za vrijeme prozivke.

Te veĉeri, ĉetvorica iz njihovih redova ĉekali su na aerodromu u

Malagi, ispunjavajući obećanje dato u jednom telefonskom

razgovoru s Parizom. Tu su bili Ronnie, Bernie i Arthur - što su

oni izgovarali kao da se piše Arfur - sva trojica ljudi zrelih

godina, te mladac Terry, poznat kao Tel. Svi osim Telija imali su

na sebi svijetla odijela, panama šešire i - usprkos ĉinjenici da je

već odavno pao mrak - tamne naoĉale. Provjerili su tablu s

vremenima dolazaka, ustanovili da je avion iz Pariza upravo

sletio i diskretno se postavili s jedne strane izlaza iz prostora

carinske kontrole.

Sam je izašla medu prvima. Nije imala drugog prtljaga osim

nove, na Orlyu kupljene torbice i malog, koţnog kovĉeţića,

takoĊer novog, s toaletnim potrepštinama i spavaćicom. Inaĉe je

na sebi još uvijek imala kostim, u kojem je jutros prisustvovala

sastanku u baru Chez Hugo.

Ronnie je dobio njezin opis, ali to nije imalo veze s njezinim

stvarnim izgledom. Ronnie je bio oţenjen - kao što su

439

to bili i njegovi prijatelji, Berni,e i Arthur - i baš kao i druge

dvije, njegova je »stara« bila peroksidirana plavuša, izbijeljena

još više stalnim sunĉanjem, koţe kao u guštera, zbog pretjeranog

izlaganja ultraljubiĉas,tim zrakama. Pogled kojim je premjerio

djevojku blijede, sjevernjaĉke koţe i stasa nalik na pješĉani sat,

bio je pun odobravanja.

- Gordon Bennett - promrmlja Bernie.

- Njam-njam - reĉe Tel. To je bio njegov najmiliji, ako ne i

jedini izraz. Svaki put kad bi ga nešto ugodno iznenadilo, on bi

to opisao kao »njam-njam«.

Ronnie krene naprijed.

- GospoĊica Somerville? - Da.

- 'veĉe. Ja sam Ronnie. Ovo je Bernie, Arfur i Tel. Quinn nas je

zamolio da se pobrinemo za vas. Izvolite, kola su vani.

Quinn je ušao u Marseilles u kišnu i hladnu zoru posljednjeg

dana mjeseca studenoga. Mogao je otići do aerodroma

Marignane i letjeti avionom do Ajaccia, glavnog grada Korzike,

u kojem sluĉaju bi još istog dana stigao tamo, ili je mogao

saĉekati veĉernji trajekt, koji će ga na Korziku prevesti zajedno

s kolima.

Izabrao je trajekt. Kao prvo, neće u Ajacciu morati unajmljivati

kola; kao drugo, moći će bez problema prenijeti Smith &

Wesson, koji mu je još uvijek bio zataknut za pojas; i kao treće,

osjećao je da bi iz opreza trebao obaviti još neke kupovine za

svoj boravak na Korzici.

Put do trajektne luke na Quai de la Joliette bio je jasno oznaĉen.

Luka je bila gotovo prazna. Trajekt koji je jutros stigao iz

Ajaccia stajao je usidren, a putnici su otišli prije jednog sata.

Ured kompanije SNCM na Boulevard des Dames, gdje su se

prodavale karte, još je uvijek bio zatvoren. Quinn parkira kola i

dok je ćekao da se ured otvori, ode na doruĉak.

U devet sati kupio je za sebe kartu na trajektu koji je vozio te

veĉeri: to je bio trajekt Napoleon i trebao je krenuti u osam sati

naveĉer te stići na Korziku u sedam idućeg jutra.

440

Budući da je sad imao kartu, mogao ,je Asconu parkirati na

prostoru uz quai J4, odakle je trajekt trebao zaploviti. Kad je sve

to obavio, vratio se pješke u grad kupiti stvari koje su mu bile

potrebne.

Našao je bez poteškoća prikladnu platnenu torbu, a u apoteci je

kupio pribor za pranje i brijanje, kako bi nadomjestio onaj što je

ostao u rue du Colisee u Parizu. Specijalizirana trgovina za

muške odjevne predmete bila je već teţi problem. Prolaznici su

vrtjeli glavama, ali je Quinn nakraju ipak našao jednu takvu

trgovinu u pješaĉkoj zoni, na rue St-Ferreol, odmah iznad Stare

luke.

Mladi je prodavaĉ bio vrlo usluţan i kupovanje ĉizama,

traperica, remena, košulje i šešira nije predstavljalo nikakav

problem. Medutim, kad je Quinn izrekao svoju zadnju ţelju,

mladić je iznenadeno podigao obrve.

- Oprostite, kako ste rekli? Quinn ponovi.

- Ţao mi je, ali mislim da takva stvar nije na prodaju.

Prodavaĉevom pogledu nisu promakle dvije krupne novĉanice

koje je Quinn zavodljivo vrtio medu prstima.

- Moţda imate nešto u skladištu? Nešto staro, što više ne moţete

upotrijebiti? - podsjeti ga Quinn.

Mladić se osvrne naokolo.

- Pogledat ću, gospodine. Hoćete li mi dati vašu torbu. Ostao je

desetak minuta u skladištu iza dućana. Kad se vratio, rastvorio je

torbu da Quinn pogleda unutra.

- Izvrsno - reĉe Quinn. - Upravo ono što mi treba. On plati,

gurne mladiću obećanu napojnicu i izade. Nebo se razvedrilo i

mogao je ruĉati u jednoj kavani na otvorenom u Staroj luci.

Nakon ruĉka, proveo je uz kavu ĉitav sat, prouĉavajući detaljnu

kartu Korzike. Uz kartu je bio pridodat vodiĉ, ali je u njemu o

Castelblancu pisalo samo to da se nalazi u brdima Ospedale, na

juţnom kraju otoka.

U osam sati, Napoleon se polako otisnuo iz Gare Maritime i

poĉeo se natraške izvlaĉiti iz zaljeva. Quinn je uţivao u ĉaši

vina u brodskom baru, gotovo praznom u to doba godine. Kad se

Napoleon okrenuo pramcem prema moru, svjetla

441

Marseillesa prošla su pokraj barskih prozora i ubrzo ih je za-

mijenila stara tamnica Chateau d'If, sumorni otoĉić kraj kojeg su

promakli na stotinjak metara udaljenosti.

Petnaest minuta kasnije, trajekt je prošao Cap Croisette i našao

se u mraku, na otvorenorri moru. Quinn je otišao na veĉeru u

brodski restoran Malmaison, potom se vratio u svoju kabinu na

palubi D i legao u krevet prije jedanaest sati, namjestivši

prethodno budilicu da zazvoni u šest.

Otprilike u to isto vrijeme Sam je sjedila sa svojim domaćinima

u jednoj maloj i osamljenoj bivšoj seljaĉkoj kući, visoko u

brdima iznad Estepone. Nitko od njih nije ţivio u toj kući;

sluţila im je kao skladište i povremeno sklonište, kad bi se netko

od njihovih prijatelja poţelio »povući u osamu« zbog lutajućih

detektiva oboruţanih nalozima za ekstradiciju.

Sjedili su iza zatvorenih kapaka, zrak je bio plaviĉast od dima

cigareta i igrali poker. Ronnie je to predloţio. Kartali su već tri

sata i u igri su ostali još samo Ronnie i Sam. Tel nije kartao; on

im je donosio pivo - koje su svi pili ravno iz boca - iz obilnih

zaliha poslaganih u sanducima uz jedan zid. I ostali su zidovi

takoĊer bili obloţeni sanducima, ali je u njima bilo stanovito

egzotiĉno lišće, netom pristiglo iz Maroka i namijenjeno izvozu

u sjeverne zemlje.

Arthur i Bernie ostali su bez novaca i neraspoloţeno su

promatrali ono dvoje koji su još igrali. »Banka« nasred stola

sadrţavala je sve novĉanice od tisuću pezeta koje su njih dvojica

donijeli sa sobom, plus pola od onoga što je Ronnie imao kod

sebe i polovinu dolara mlade Amerikanke, koje su obraĉunavali

prema tekućem kursu pezeta-dolar.

Sam omjeri preostalu hrpicu novca ispred Ronniea, gurne veći

dio svojih novĉanica prema sredini stola i podigne ulog. On se

naceri, poravna ulog i zatraţi od nje da pokaţe karte. Ona

okrene ĉetiri karte. Dva kralja, dvije desetke. Ronnie se

zadovoljno nasmiješi i okrene svoje karte: imao je ful, tri kra-

ljice i dva deĉka. Smiješeći se, on posegne za »bankom«, u kojoj

je sad bio sav novac koji je on imao, sav novac koji su

442

Bernie i Arthur izgubili i devet desetina od tisuće dolara, koliko

je Sam imala kod sebe. Sam okrene petu kartu. Treći kralj.

- Vidi vraga - reĉe Ronnie i zavali se u stolicu. Sam pokupi

novac sa stola.

- Svaka ĉast - reĉe Bernie.

- Ee, ĉime se ti zapravo baviš, Sam? - upita Arthur. - Zar vam

Quinn nije rekao? - upita ona. - Ja sam specijalni agent FBI-a.

- Gordon Bennett - reĉe Ronnie. - Njam-njam - reĉe Tel.

Napoleon je toĉno u sedam pristao u Gare Maritime u Ajacciu,

izmeĊu dva mola: Capucins i Citadelle. Desetak minuta kasnije,

Quinn se ukljuĉio u malobrojnu kolonu vozila koja je izlazila s

trajekta, prešao preko rampe i odvezao se u drevni glavni grad

tog tajnovitog otoka divlje ljepote.

Karta je jasno pokazivala put kojim treba poći: prema juţnom

dijelu grada, niz Boulevard Sampiero do aerodroma i tamo

skrenuti lijevo na cestu N196, koja vodi u brda. Ubrzo nakon što

je došao na ovu cestu, poĉeo je uspon - što je na ovom otoku,

gotovo u potpunosti prekrivenom brdima, neizbjeţna pojava.

Cesta je krivudala i uvijala se u oštrim serpentinama mimo

Caura do Col St-Georgesa, odakle je na trenutak mogao

pogledati duboko dolje na uski pojas ravne obale koji je ostao

iza njega. Zatim je ponovno zašao u brda: strmoglave kosine i

litice uzdizale su se iznad niţih obronaka, obraslih šumama

hrastova, maslina i bukvi. Nakon Bicchisana cesta se ponovno

poĉela spuštati prema obali kod Propriana. Nije nikako mogao

izbjeći oštre serpentine ceste za Ospedale - ravna bi linija vodila

kroz kotlinu Baraci, a kroz tu se divljinu ne bi mogli probiti ni

najvještiji graditelji cesta.

Kad je prošao Propriano, ponovno je nekoliko kilometara vozio

kroz obalnu ravnicu, sve dok ga D268 nije skrenula prema gorju

Ospedale. Više nije bio na N cesti, cesti prvog reda, nego na

pokrajinskim D cestama, malo širim od obiĉnog puta, ali pravim

autoputevima u usporedbi sa stazama

443

koje su ga ĉekale visoko u brdima. Cesta D268 slijedila je sje-

vernu stranu doline rijeke Fiurnicicoli, već skrivene pogledu

duboko dolje s njegove desne strane.

Prolazio je pokraj malenih zaselaka, izgraĊenih od okolnog,

sivog kamena, priljubljeni`h uz brda i litice, odakle je pogled

morao kod ĉovjeka izazivati osjećaj vrtoglavice i pitao se kako

ovi seljaci mogu preţivjeti s onim što uzgoje na tim sićušnim

krpicama zemlje.

Cesta se neprekidno uspinjala, krivudala i zavijala, spuštajući se

povremeno u neku udolicu i uvijek se ponovno uspinjući nakon

takvih kratkih odmora. Iza St-Lucie de Tallano nije više bilo

drveća i brda su Ċalje obrasla gustim pokrovom vrištine i mirte

koji ovdje zovu maquis. Za vrijeme drugog svjetskog rata, za

Ijude koji su bjeţali u brda pred njemaĉkim Gestapom, govorilo

se da su »otišli u maquisu; tako su borce francuskog pokreta

otpora poĉeli zvati maquisards ili samo maquis.

Korzika je stara koliko i njezine planine; ljudi su ovdje ţivjeli

još u prethistorijsko doba. Sliĉno kao Sardinija i Sicilija,

Korzika i ne pamti koliko je puta bila meta osvajaĉkih pohoda i

uvijek su ponovno stranci dolazili na nju kao osvajaći,

porobljivaĉi i skupljaĉi poreza, dolazili su vladati i uzimati,

nikad da njoj nešto daju. Budući da su već ionako bili siromašni,

Korzikanci su se pred strancima povlaĉili u brda, u svoje

prirodne utvrde i skloništa. Generacije pobunjenika i bandita,

gerilaca i partizana bjeţali su u brda pred predstavnicima vlasti

koji su nastupali s obale, ubirući poreze i namete od ljudi koji su

jedva i sami imali od ĉega ţivjeti.

Iz ovih stoljetnih iskustava brĊani su razvili svoju vlastitu

filozofiju plemenske povezanosti i tajnovitosti. Vlast je uvijek

predstavljala nepravdu - Pariz je isto tako okrutno ubirao poreze

kao bilo koji drugi osvajaĉ. Iako je Korzika dio Francuske, iako

je Francuskoj dala Napoleona i tisuće drugih uglednih Ijudi, za

brĊane stranac ostaje stranac, uzroĉnik nepravdi i teških nameta,

bilo da dolazi iz Francuske ili iz bilo koje druge zemlje. Korzika

moţe slati na desetke tisuća svojih sinova u Francusku na rad,

ali ako ikad netko od tih sino

444

va zapadne u nevolju, rodne će mu planine uvijek pruţiti zaklon.

Krševita brda, siromaštvo i surovi progoni stvorili su ne-

razrušivu solidarnost i Korzikansku uniju, koju neki smatraju

tajnovitijom i opasnijom od sicilijanške Mafije. U taj svijet, koji

nimalo nisu uspjeli promijeniti dvadeseto stoljeće, Zajedniĉko

trţište i Evropski parlament, ušao je Quinn poĉetkom zadnjeg

mjeseca 1991. godine.

Malo prije sela Levie odvajala se uska cesta D59 i putokaz za

Carbini. Cesta je vodila prema jugu i poslije šest i pol kilometara

prelazila Fiumicicoli, ovdje tek planinski potok što se šumeći

spuštao s visova Ospedalea. U Carbiniu, selu s jednom ulicom, u

kojem su starci u plavim kaputima sjedili ispred kamenih kućica

i nekoliko kokoši greblo po prašini, Quinnov je vodiĉ

definitivno zakazao. Iz sela su vodila dva puta. Cesta s oznakom

D148 vodila je natrag na zapad, odakle je on upravo došao, ali

juţnom stranom doline. Cesta D59 vodila je ravno dalje do

Oronea i potom do Sotte, daleko na jugu. Na jugozapadu je

mogao vidjeti oštri vrh Mount Cagna, dok je lijevo od njega bio

mrki masiv lanca Ospedale i najviši vrhunac Korzike, Punta

della Vacca Morta, nazvan tako jer je iz odredenog kuta

podsjećao na mrtvu kravu. Quinn odluĉi voziti ravno dalje.

Odmah nakon Oronea cesta se pribliţila brdima na lijevoj strani

i tri kilometra dalje ugledao je odvojak za Castelblanc. Odvojak

nije bio mnogo širi od staze, a kako nijedna cesta nije vodila

kroz Ospedale, put se sigurno završavao u selu. Skrenuvši na

odvojak, ugledao je veliku, svijetlosivu stijenu, usaĊenu medu

sure litice, koja je nekoć navela nekoga da pomisli kako se pred

njim nalazi bijeli zamak pa je tako zaselak dobio svoje ime.

Quinn se sporo uspinjao uskim putem. Nakon pet kilometara

uspona, visoko iznad D59, ušao je u Castelblanc.

Cesta se završavala na seoskom trgu koji je bio na kraju sela,

straţnjom stranom okrenut u planinu. Uz usku ulicu što je vodila

do trga stajale su niske kamene kuće, zatvorenih vrata i kapaka.

Ni jedna kokoš nije ĉeprkala po prašini. Pred

445

kućama nije bilo staraca. Selo je bilo pusto i tiho. Quinn se

odvezao do trga, ugasio motor, izišao iz kola i protegnuo

zgrĉene mišiće. Dok se on tako protezao, odnekud iz glavne

ulice zaĉuo se zvuk paljenja traktorskog motora. Traktor se

pojavio izmedu dviju kuća, dbkotrljao se do sredine ulice i stao.

Vozaĉ je izvukao kljuĉeve, skoĉio na zemlju i nestao medu

kućama. IzmeĊu traktora i kuća ostalo je dovoljno mjesta za

motorkotaĉ, ali automobil tuda nije mogao proći, sve dok se

traktor ne ukloni s ulice.

Quinn se osvrne oko sebe. Trg je imao tri strane dok je ĉetvrtu

ĉinila ulica. Desno su bile ĉetiri kuće, ravno naprijed mala crkva

od sivog kamena. Lijevo je stajala zgrada koja je nedvojbeno

predstavljala središte društvenog ţivota u Castelblancu, krĉma

na dva poda, s krovom pokrivenim crijepom i uskim prolazom

koji je vodio do onog dijela Castelblanca koji nije bio uz cestu -

raštrkanog jata kućica, šupa i dvorišta što se završavalo ispod

planinske kose.

Iz crkve iziĊe jedan sitan starĉić, oĉigledno svećenik, te se, ne

opazivši Quinna, okrene da zakljuća crkvena vrata. - Bonjour,

mon pere - vedro ga pozdravi Quinn. Boţji

ĉovjek poskoĉi kao nastrijeljeni zec, pogleda Quinna s gotovo

paniĉnim izrazom u oĉima, poţuri preko trga i nestane u prolazu

uz krĉmu. Prolazeći preko trga, starĉić se ţustro prekriţio.

Quinnov bi izgled iznenadio svakog korzikanskog svećenika jer

su se u specijaliziranoj prodavaonici muške odjeće u Marseillesu

uistinu potrudili da ga lijepo opreme. Imao je na sebi kaubojske

ĉizme ruĉne izrade, svijetloplave traperice, jarkocrvenu kariranu

košulju, trapersku koţnu jaknu s resama i visoki Stetson.

Ukoliko je ţelio izgledati kao karikatura kicoša s nekog

teksaškog ranĉa, onda je u tome potpuno uspio. On izvuĉe

kljuĉeve iz kola, dohvati platnenu torbu i odšeta u krĉmu.

Unutra je bilo mraĉno. Vlasnik je stajao iza bara i marljivo

brisao ĉaše - što inaĉe sigurno nije obiĉavao ĉiniti, pret-

postavljao je Quinn. U krĉmi su, osim bara, postojala još ĉetiri

obiĉna drvena stola i oko svakog od njih stajale su po ĉetiri

446

stolice. Samo je jedan stol bio zauzet: ĉetvorica muškaraca

zaokupljeno su zurili u karte.

Quinn ode do bara, spusti torbu na pod, ali zadrţi šešir na glavi.

Krĉmar podigne pogled.

- Monsieur?

Ni traga radoznalosti, ni traga iznenaĊenju. Quinn se napravi

kao da to nije primijetio i široko se nasmiješi.

- Ćašu crnog vina, lijepo molim - reĉe uljudno. Vino je bilo

domaće, trpko ali dobro. Quinn s uţitkom otpije još jedan

gutljaj. Iz prostorije iza tezge pojavi se punašna vlasnikova

supruga, stavi na tezgu nekoliko tanjura s maslinama, sirom i

kruhom, te ne pogledavši ni jednom Quinna, na kratku

zapovijest na lokalnom dijalektu koju joj je dobacio njezin muţ,

ponovno nestane u kuhinji. Ni kartaši za stolom nisu ga poĉastili

ni jednim pogledom. Quinn se obrati krĉmaru.

- Traţim jednog gospodina - reĉe - za kojega mislim da ovdje

ţivi. Zove se Orsini. Da li ga poznajete?

Krĉmar hitro pogleda prema kartašima, kao da od njih oĉekuje

neki znak. Nije ga dobio.

- Da li bi to bio Monsieur Dominique Orsini? - upita krĉmar.

Quinn ga zamišljeno pogleda. Blokirali su cestu, time su priznali

da Orsini postoji. Iz oba razloga, ţeljeli su ga zadrţati. Do kada?

On pogleda iza sebe. Nebo je iza prozora bilo blijedoplavo,

obasjano zimskim suncem. Moţda do mraka. Quinn se ponovno

okrene krĉmaru i prstom prijede preko obraza.

- Ĉovjek s oţiljkom od noţa? Dominique Orsini? Krĉmar kimne.

- Moţete li mi reći kako ću doći do njegove kuće? Krĉmar

ponovno uznemireno pogleda prema kartašima. Ovog je puta

dobio traţenu pomoć. Jedan od muškaraca, jedini koji je bio u

tamnom odijelu, podigne pogled s karata i progovori.

- Monsieur Orsini danas nije kod kuće, monsieur. Vratit će se

sutra. Ako priĉekate, vidjet ćete se s njim.

- Pa, hvala, prijatelju. To je baš ljubazno od vas. - Quinn zatim

upita krĉmara: - Imate li sobu za mene, gdje bih noćas mogao

prespavati?

447

Krĉmar bez rijeĉi kimne glavom. Desetak minuta kasnije,

Quinna je odvela do sobe vlastiikova ţena, koja je još uvijek

izbjegavala susresti se s njegovim pogledom. Kad je ona otišla,

Quinn razgleda sobu. Soba se nalazila u straţnjem dijelu kuće i

gledala je u dvorište okruţeno šupama od dasaka, bez prednje

strane. Madrac na krevetu bio je tanak, ispunjen zgrudanim

kokosovim vlaknima, ali sluţio je svrsi. Uz pomoć dţepnog

noţića, Quinn odigne dvije daske ispod kreveta i sakrije u otvor

jednu od stvari iz platnene torbe. Ostalo je prepustio inspekciji.

Zatvorio je torbu, ostavio je na krevetu, išĉupao jednu dlaku s

glave i prilijepio je pljuvaĉkom preko patentnog zatvaraĉa.

Kad se vratio u krĉmu, s tekom je pojeo ruĉak od kozjeg sira,

svjeţeg hruskavog kruha, domaće svinjske paštete i soĉnih

maslina, zalijevajući zalogaje crnim vinom. Zatim je prošetao po

selu. Znao je da je do veĉeri siguran; njegovi su domaćini

primili i razumjeli nareĊenje.

Nije se imalo što vidjeti. Nitko nije izišao na ulicu da ga

pozdravi. Vidio je jedno malo dijete koje su brzo povukle u

kuću dvije izraĊene ţenske ruke. Traktor u glavnoj ulici stajao je

nosom uz neku dašĉaru, a veliki straţnji kotaĉi jedva su malo

odmaknuli iz pokrajne uliĉice, ostavljajući prolaz od oko pola

metra.

Oko pet sati poslije podne postalo je hladno i Quinn se povuĉe u

krĉmu, gdje je na ognjištu veselo pucketala vatra od maslinovog

drveta. Popeo se u svoju sobu po knjigu, ustanovio da je torba

bila pretraţena, da ništa nije uzeto i da nitko nije dirao daske

ispod kreveta, te se ponovno vratio dolje.

Proveo je ĉitajući oko dva sata, još uvijek ne skidajući šešir s

glave, a onda je veĉerao: ukusni ragout od svinjetine, grah s

lećom i planinskim travama, kruh, kolaĉ od jabuka i kavu. Ovog

je puta pio vodu umjesto vina. U devet sati povukao se u svoju

sobu. Sat kasnije, u selu se ugasilo i posljednje svjetlo. Nitko te

veĉeri nije ostao u krĉmi gledati televiziju krĉmar je imao jedan

od ukupno tri televizora u selu. Nitko nije kartao. U deset sati,

ĉitavo je selo utonulo u mrak; gorjela je jedino ţarulja u

Quinnovoj sobi.

448

Bila je to slaba ţarulja, bez sjenila i visjela je s prašne ţice u

sredini sobe. Najviše je svjetla bilo tcrĉno ispod nje i tu je, u

stolici s ravnim naslonom, sjedio visoki lik u Stetson šeširu i

ĉitao.

Mjesec je izišao u pola dva, izranjajući iza gorskog lanca

Ospedale i pola sata kasnije, ĉitav se Castelblanc kupao u

njegovoj sablasnoj svjetlosti. Vitka, tiha spodoba kretala se kroz

mjeseĉinom obasjane ulice kao netko tko toĉno zna kamo ide.

Skliznula je niz dva uska prolaza i zašla u labirint suša i dvorišta

iza krĉme.

Potpuno neĉujno, spodoba je skoĉila na kola puna sijena u

jednom dvorištu i odatle na vrh zida. Zatrĉavši se bez napora po

zidu, spodoba je preskoĉila još jednu uliĉicu i meko doskoĉila

na vrh šupe toĉno nasuprot Quinnovom prozoru.

Zastori su bili samo napola navuĉeni - bili su od dva komada, od

kojih je svaki, potpuno razvuĉen, dopirao tek do polovice

prozora. Kroz otvor od kojih tridesetak centimetara jasno se

vidio Quinn kako sjedi s knjigom na krilu, glave malo nagnute

prema naprijed da bolje vidi u slabom svjetlu, s ramenima u

crvenoj kariranoj košulji vidljivim iznad ruba prozora i s bijelim

Stetsonom na glavi.

Mladić na krovu šupe zadovoljno se naceri; zahvaljujući

stranĉevoj gluposti neće se morati penjati kroz prozor u sobu da

izvrši ono što se mora izvršiti. On skine s ramena saĉmaricu,

koju ovdje zovu lupara, otpusti zaponac osiguraĉa i nacilja. Na

dvanaest metara udaljenosti, glava pokrivena šeširom ispunila je

prostor iznad dvostruke cijevi; obaraĉi su bili povezani ţicom

kako bi obje cijevi opalile istodobno.

Kad je opalio, buka je bila dovoljna da probudi ĉitavo selo, ali ni

u jednoj se kući nije upalila svjetiljka. Krupna saĉma iz

dvocijevke raspršila je staklena okna i izrezala tanke pamuĉne

zastore. Glava ĉovjeka u stolici iza prozora kao da je

eksplodirala. Mladić s puškom vidio je kako bijeli Stetson leti s

glave, kako se lubanja lomi u komadiće i krv štrca na sve strane.

Torzo bez glave srušilo se ustranu i nestao iz vida.

Zadovoljan obavljenim poslom, mladi rodak iz klana Or

449

sini koji je upravo zaduţio obitelj, ustrĉi do vrha krova i vrati se

preko zida do kola sa sijenom, skoĉi na zemlju i ode u uliĉicu, iz

koje je došao. Ne ţureći se, siguran u svoj uspjeh, mladić proĊe

kroz selo do kuće na rubu Castelblanca, gdje ga je ĉekao ĉovjek

u kome je ~on gledao svog idola. Nije vidio, ni ĉuo tišeg i višeg

muškarca koji je izronio iz jednog mraćnog ulaza i krenuo za

njim.

Tragove razaranja koje je saĉmarica poĉinila u njegovoj sobi

kasnije će poĉistiti krĉmareva ţena. Njezin je madrac bio

potpuno uništen: razrezan noţem s kraja na kraj, a kokosovo

vlakno upotrijebljeno kao punjenje za kariranu košulju, poprsje i

ruke, sve dok košulja nije bila dovoljno ĉvrsto ispunjena da

moţe uspravno stajati na stolici. Krĉmareva će ţena naći i

dugaĉke trake prozirnog selotejpa koje su pridrţavale ispunjeni

torzo u uspravnoj poziciji, te ostatke Stetsona i knjige.

Pokupit će, takoder, komadić po komadić, ostatke glave lutke iz

izloga, koju je mladi prodavaĉ u Marseillesu ukrao za Quinna iz

skladišta trgovine. Neće naći mnogo ostataka od dva

prezervativa, napunjena ketchupom iz blagovaonice na trajektu -

samo crvene mrlje posvud po sobi, ali njih će lako obrisati

mokrom krpom.

Krĉmar će se pitati kako to da nije vidio glavu lutke kad je

pretraţio Amerikanĉev prtljag i s vremenom će otkriti dvije

neprikucane daske ispod kreveta, ispod kojih je Quinn sakrio

glavu ĉim je došao u sobu.

Napokon će srditom ĉovjeku u tamnom odijelu - onom koji je

kartao u krĉmi prethodnog poslijepodneva - pokazati ostavljene

kaubojske ĉizme, traperice i jaknu s resama, te će obavijestiti

lokalnog capua da Amerikanac sad mora na sebi imati odjeću

koja je bila u torbi: tamne hlaĉe, crnu koţnu jaknu, visoke cipele

s gumenim potplatom i pulover s visokim ovratnikom. Zatim će

obojica pregledati platnenu torbu i ustanoviti da u njoj više

niĉeg nema. Sve će se to zbivati pred zoru.

Kad je mladić stigao do kuće na kraju sela, tiho je pokucao na

vrata. Quinn se povukao u mraĉni ulaz kuće pedese

450

tak metara iza njega. Netko je iznutra morao mladiću reći neka

uĊe jer je on pritisnuo kvaku i ušao. Kad su se vrata zatvorila,

Quinn pride kući, obiĊe oko nje i pronade prozor s pukotinom u

kapku, dovoljno širokom da moţe kroz nju proviriti unutra.

Za grubo istesanim drvenim stolom sjedio je Dominique Orsini i

rezao debelu kobasicu oštrim noţem. Djeĉak s lupaj rom stajao

je ispred stola. Govorili su korzikanskim dijalek

tom koji nema nikakve veze s francuskim i potpuno je nera-

zumljiv za stranca. Djeĉak je opisivao zbivanja tijekom pro-

teklih trideset minuta. Orsini je više puta kimnuo glavom.

Kad je djeĉak ušutio, Orsini se digne od stola, ode do djeĉaka i

zagrli ga. Djeĉakovo se lice ţarilo od ponosa. Kad se Orsini

okrenuo, lice mu se naĊe u svjetlu svjetiljke i ukaţe se jako

izraţeni oţiljak na jednom obrazu, od vrha liĉne kosti do brade.

On izvuĉe iz dţepa smotak novĉanica, a djeĉak zatrese glavom i

reĉe nešto uzbudenim glasom. Orsini gurne novĉanice u dţep na

djeĉakovim prsima, potapše ga po ramenu i pošalje ga kući.

Djeĉak izide i nestane u spletu mraĉnih seoskih uliĉica.

' Bilo bi lako ubiti Korzikanca, ali Quinn ga je htio uhvatiti

ţivog, strpati u kola i predati ga ujutro u glavnu policijsku

stanicu u Ajacciu. U šupi za drva pokraj kuće primijetio je

snaţan motorkotaĉ.

Pola sata kasnije, iz duboke sjene drvene šupe i parkiranog

traktora, do Quinna su doprli zvukovi paljenja motora. Orsini

polako izaĊe iz prostranog prolaza na glavni trg i krene niz ulicu

prema izlazu iz sela. Imao je dovoljno mjesta da moţe proći

izmeĊu straţnjih kotaĉa traktora i zida najbliţe kuće. U jednom

trenutku vozaĉ i motor našli su se na komadu ceste jasno

osvijetljene mjeseĉinom. Quinn iskoĉi iz sjenke, nacilja i ispali

samo jedan metak. Prednja guma na motorkotaĉu prsne, motor

se zanese i vozaĉ izgubi kontrolu. Motorkotaĉ se srušio

nastranu, odbaci vozaĉa i otklizavši još nekoliko metara, stane.

Orsini je odletio u bok traktora, ali je zaĉuĊujuće brzo ponovno

stao na noge. Quinn je stajao deset metara dalje, drţe

451

ći Smith & Wesson uperen Korzikancu u grudi. Ovaj je šumno

disao, stojeći na jednoj noţi i drţeći se za straţnji kotaĉ traktora.

Druga ga je noga oĉigledno boljela. Quinn je u svjetlu mjeseĉine

razabirao blistave crne oĉi i tamnu, neobrijanu bradu. Orsini

polako podigne ruke.

- Orsini - tiho reĉe Quinn. - Zovem se Quinn. Ţelio bih

porazgovarati.

Orsini je na to pokušao stati na ozlijedenu nogu, jauknuo je od

bola i spustio lijevu ruku do koljena. Bio je vrlo vješt. Lijeva je

ruka polako masirala koljeno, što je na sekundu odvuklo

Quinnovu pozornost. Desna se ruka pokrenula mnogo brţe,

spustivši se naglo dolje i bacajući noţ na pero skriven u rukavu,

sve u istoj sekundi. Quinn je spazio odsjaj ĉelika na mjeseĉini i

trznuo ustranu. Oštrica mu je promašila grlo, probila rame koţne

jakne i zabila se duboko u daske šupe iza njega.

Quinnu nije trebalo više od sekunde da dohvati dršku noţa i

oslobodi pribodenu jaknu. Ali za Orsinia je to bilo dovoljno.

Već je bio iza traktora i trĉao niz prolaz poput maĉke. Ali -

ranjene maĉke.

Da Orsini nije bio ozlijeĊen, Quinn bi ga izgubio. Iako je

Amerikanac bio u sjajnoj kondiciji, kad Korzikanac ude u

maquis, malo je onih koji ga mogu slijediti. Ţilave grane vriš-

tine, visoke do pojasa, zapinju za odjeću poput tisuće prstiju.

Osjećaj je sliĉan onom kad ĉovjek gaca kroz vodu protiv struje.

Nakon dvjesta metara snaga popušta, noge su teške poput olova.

Tko padne na zemlju u tom moru maquisa, nestaje zauvijek,

skriven pogledu već na deset metara udaljenosti.

Ali Orsinia je usporila ozlijedena noga. Njegov drugi neprijatelj

bila je mjeseĉina. Quinn je vidio njegovu sjenku kako stiţe do

kraja doline, oznaĉene zadnjim kućama u selu i kako ulazi medu

grmlje vrištine na padini brda. Pošao je za njim niz uliĉicu koja

se ubrzo pretvorila u stazu i potom u maquis. Slušao je lomljenje

granĉica ispred sebe i ravnao se prema tom zvuku.

Onda je ponovno ugledao Orsinievu glavu, na dvadesetak

metara ispred sebe, kako se kreće preko padine ali stalno uz

452

i~

brdo. Sto metara dalje, lomljava grani;ica naglo prestane. Orsini

se spustio na zemlju. Quinn stane i uĉini isto. Bila bi ludost

nastaviti hodati s mjesecom iza leda.

Quinnu ovo nije bilo prvi put da lovi noću ili da njega love. U

gustoj šikari kraj Mekonga, kroz dţunglu sjeverno od Khe Sana,

u planinama s lokalnim vodiĉima. Svatko se najbolje snalazi na

svom terenu: Vietcong u dţungli, Bušmani Kalaharija u svojoj

pustinji. Orsini je takoder bio na svom terenu, tamo gdje je

roĊen i odrastao, usporen ozlijedenim koljenom, bez noţa ali

gotovo sigurno s revolverom. A Quinn ga je trebao ţivog. I tako

su obojica ĉuĉali u vrištini i osluškivali zvukove noći,

pokušavajući razluĉiti onaj jedan zvuk koji nije ni zrikavac, ni

kunić, ni lepet krila ptice, nego moţe samo potjecati od ĉovjeka.

Quinn pogleda mjesec; još jedan sat i mjesec će zaći. Nakon

toga ništa više neće vidjeti, sve do zore, a tada će Korzikancu

stići pomoć iz sela, udaljenog samo 400 metara.

Ĉetrdeset pet minuta od tog preostalog sata mjeseĉine, nijedan

se od njih nije pomaknuo. Obojica su osluškivali da ĉuju hoće li

se onaj drugi pomaknuti prvi. Kad je Quinn ĉuo struganje,

odmah je prepoznao zvuk metala koji je strugnuo o kamen.

Pokušavajući namjestiti bolnu nogu, Orsini je revolverom

okrznuo stijenu. U blizini je bila samo jedna stijena: petnaest

metara desno od Quinna i Orsini je sigurno leţao iza nje. Quinn

poĉne polako puzati kroz vrištinu, drţeći se uz tlo. Ne prema

stijeni - to bi znaĉilo dobiti metak ravno u lice - nego prema

jednoj većoj skupini grmlja vrištine deset metara ispred stijene.

U straţnjem dţepu na hlaĉama još je uvijek imao ostatak

najlonske uzice koju je u Oldenburgu upotrijebio da objesi o

stablo kazetofon. On zaveţe kraj uzice za grm vrištine pola

metra iznad zemlje, zatim se vrati na mjesto odakle je poĉeo

puzati, propuštajući kroz prste uzicu dok je uzmicao. Kad je bio

siguran da se dovoljno udaljio, poĉeo je blago potezati uzicu.

Grm se pokrenuo i zašuškao. Quinn prestane potezati, pusti da

zvuk odzvoni u ušima Orsinia, a zatim ponovno po

453

vuĉe. I još jednom. A onda je ĉuo Orsinia kako je poĉeo puzati.

Korzikanac se napokon uspravio na koljena tri metra ispred

grma. Quinn je ugledao nj,egov zatiljak i još jednom, oštro

povukao uzicu. Grm se trznuo, Orsini je podigao revolver s obje

ruke i ispucao sedam metaka u tlo oko grma. Kad je prestao

pucati, Quinn je već stajao iza njega, sa Smith & Wessonom

uperenim u njegova leda.

Kad je utihnuo odjek pucnjeva, Korzikanac osjeti da je

pogriješio. Polako je okrenuo glavu i ugledao Quinna.

- Orsini...

Htio mu je reći: - Hoću samo s tobom razgovarati. Svatko, tko bi

se našao u Orsinievom poloţaju, bio bi lud da nešto pokuša. Ili

oĉajan. Ili uvjeren da će umrijeti ako ne pokuša. Naglim trzajem,

Orsini se okrenuo u pasu i ispucao zadnje metke. Nije imao

nikakvih izgleda. Meci su odletjeli u zrak jer je pola sekunde

prije nego što je pritisnuo obaraĉ, Quinn uĉinio isto. Nije imao

izbora. Njegov je metak pogodio Korzikanca usred grudi i

odbacio ga unazad, na leda, u šiprag maquisa.

Nije ga pogodio u srce, ali je rana bila smrtonosna. Nije imao

vremena ciljati u rame, a nije mogao riskirati da promaši. Orsini

je leţao na ledima, zureći u visokog Amerikanca iznad sebe.

Prsna šupljina punila se krvlju, izlazila uz krkljanje iz

probušenih pluća i punila mu grlo.

- Rekli su ti da sam ovamo došao da te ubijem, zar ne? - reĉe

Quinn. Korzikanac sporo kimne.

- Lagali su ti. On ti je lagao. Kao što ti je lagao 0 odjeći za

djeĉaka. Došao sam da saznam njegovo ime. Ime debeljka.

Onoga koji je naruĉio otmicu. Sad mu više ništa ne duguješ. Za

tebe više ne vaţi nikakav zakon. Tko je on?

Da li je Dominique Orsini u posljednjim trenucima svog ţivota

još uvijek ostao vjeran zakonu šutnje ili ga je krv u grlu

sprijeĉila da mu kaţe ime debeljka, Quinn to nikad neće znati.

Ĉovjek ispruţen u makiji otvorio je usta, što je moglo

predstavljati pokušaj da nešto kaţe, a mogao je biti i podrugljiv

osmijeh. MeĊutim, samo je tiho zakašljao i mlaz pjenuša

454

ve, ruţiĉaste krvi izlio mu se iz usta na prsa. Quinn je zaĉuo

zvuk koji je dobro poznavao od ranije: tiho krkljanje pluća koja

se po posljednji put prazne. Orsinieva glava klone ustranu i

Quinn vidje kako nestaje sjaja iz njegovih crnih oĉiju.

Selo je još uvijek bilo tiho i mraĉno kad je iz uliĉice izišao na

glavni trg. Seljani su morali ĉuti gromoglasni pucanj iz

dvocijevke, pucanj iz revolvera u glavnoj ulici i pucnjavu u brdu

iznad sela. Ali pokoravali su se nareĊenju da ostanu u kućama -

ukoliko im je tako bilo naredeno. Ipak, netko vjerojatno onaj

djeĉak - nije odolio znatiţelji. Moţda je vidio prevrnuti motor

kraj traktora i uplašio se za roĊaka. U svakom sluĉaju, on je

ĉekao u zasjedi.

Quinn je ušao u Opel na glavnom trgu. Nitko nije dirao

automobil. Prikopĉao je sigurnosni pojas, okrenuo auto prema

glavnoj ulici i pritisnuo gas. Kad je udario o dašĉani zid šupe,

malo ispred kotaĉa traktora, stare su se daske polomile i

razletjele. Ĉuo se tupi udarac kad se sudario s nekoliko bala

sijena u šupi i prasak dasaka kad je Ascona srušila drugi zid.

Saĉma iz dvocijevke pogodila je zadnji kraj Ascone kad je

izletjela iz sjenika, naboj iz obje cijevi izbušio je prtljaţnik ali je

promašio rezervoar. Quinn jurne niz ulicu, kroz kišu komadića

dasaka i rasutog sijena, ispravi volan i u punoj brzini krene

prema cesti za Orone i Carbini. Bilo je nekoliko minuta do ĉetiri,

a do aerodroma u Ajacciu imao je tri sata voţnje.

Šest vremenskih zona na zapad, u Washingtonu, upravo se

bliţilo deset sati prethodne veĉeri i ĉlanovi ministarskog vijeća,

koje je Odell sazvao zbog ispitivanja struĉnjaka, bili su priliĉno

razdraţljivo raspoloţeni.

- Kako to mislite: »zasad nema napredovanja u istrazi«? - srdito

je pitao potpredsjednik. - Prošlo je već mjesec dana, imali ste na

raspolaganju neograniĉena sredstva, Ijude koje ste traţili i

potpunu suradnju Evropljana. Što se to dogaĊa?

Meta njegovog srditog pitanja bio je Don Edmonds, direktor

FBI-a, koji je sjedio izmeĊu pomoćnika direktora (Odjeljenje za

kriviĉne istrage) Philipa Kellya i Lee Alexandera

455

iz CIA-e, uz kojega je sjedio David Weintraub. Edmonds

proĉisti grlo, pogleda Kellya i kimne glavom.

- Gospodo, mi smo sada mnogo dalje nego što smo to bili pred

trideset dana - reĉe Kelly uvrijedeno. - Ljudi iz Scotland Yarda

sada istraţuju kuću, za koju je pozitivno utvrĊeno da je u njoj

bio zatoĉen Simon Cormack. Istraga je već donijela niz

rezultata, izmedu ostalog i dva otiska prstiju koji sad prolaze

proces identifikacije.

- Kako je Scotland Yard otkrio tu kuću? - upita Jim Donaldson

iz ministarstva vanjskih poslova.

Philip Kelly se zagleda u svoje bilješke.

- Quinn ih je nazvao ix Pariza i dao im adresu - reĉe Weintraub.

- Krasno - reĉe Odell sarkastiĉno - i kakvih još ima vijesti o

Quinnu?

- On je, izgleda, bio aktivan u raznim dijelovima Evrope -

diplomatski odgovori Kelly. - Oĉekujemo svakog ĉasa potpun

izvještaj o njemu.

- Što mislite pod tim... »aktivan«? - upita drţavni tuţilac Bill

Walters.

- Moţda bismo mogli imati problema s gospodinom Quinnom -

reĉe Kelly.

- Uvijek smo imali problema s gospodinom Quinnom primijeti

Morton Stannard iz ministarstva obrane. - Koji je najnoviji?

- Moţda vam je poznato da moj kolega Kevin Brown odavno

sumnja da je gospodin Quinn o ĉitavoj toj stvari od poĉetka

znao više nego što je to priznavao, te da je moţda ĉak u nekoj od

faza bio izravno umiješan. Naknadni dokazi, ĉini se, govore u

prilog toj teoriji.

- Kakvi naknadni dokazi? - upita Odell.

- Pa, otkako je Quinn, po nalogu ovog komiteta, otpušten da

pokuša provesti vlastitu istragu u vezi identiteta otmiĉara,

zateĉen je u nekoliko situacija u Evropi i svakiput je ponovno

nestao. U Holandiji je zateĉen na mjestu ubojstva i pritvoren, ali

je ubrzo pušten zbog nedostatka dokaza...

- Pustili su ga zato - umiješa se tiho Weintraub - jer je

456

mogao dokazati da je u vrijeme zloĉina bio u drugom gradu. -

Da, ali je ubijeni bivši plaćenik iz Konga, ĉije su otiske

prstiju sada pronašli u kući gdje je bio zatoĉen Simon Cormack -

odgovori Kelly. - Mi to smatramo sumnjivim.

- Imate li još nešto u vezi s njim? - upita Hubert Reed iz

ministarstva financija.

- Da, gospodine. Belgijska nas je policija upravo izvijestila o

jednom mrtvacu s prostrijeljenom glavom, nadenom na vrhu

velikog kotaĉa u jednom zabavnom parku. Ĉovjek je ubijen prije

tri tjedna. Jedna ţena i jedan muškarac, ĉiji opisi odgovaraju

Quinnu i našem agentu Somervilleovoj, raspitivali su se za tog

ĉovjeka kod njegovog poslodavca otprilike u isto vrijeme kad je

ubijeni nestao.

- Zatim je u Parizu jedan drugi plaćenik ustrijeljen na ulici.

Jedan je taksist prijavio da je dvoje Amerikanaca, ĉiji se opis

ponovno slaţe s prethodnim, pobjeglo u to vrijeme s mjesta

zloĉina u njegovom taksiju.

- Divno - reĉe Stannard. - Predivno. Mi ga pustimo da provede

istragu, a on ostavlja za sobom mrtva tijela širom Evrope.

Smijem li podsjetiti, mi tamo imamo, ili smo barem imali, naše

saveznike.

- Tri mrtvaca u tri drţave - primijeti Donaldson. Ima li još

štogod što bismo trebali znati?

- U općoj bolnici u Bremenu jedan se njemaĉki poslovni ĉovjek

oporavlja od rekonstruktivnog operativnog zahvata. On tvrdi da

mu je ozljedu nanio Quinn - reĉe Kelly.

- Što mu je uĉinio? - upita Walters. Kelly mu reĉe.

- Za ime Boga, taj ĉovjek je manijak - uzvikne Stannard.

- O. K. Sad znamo što Quinn radi - reĉe Odell. - Uklanja

otmiĉare prije nego što mogu progovoriti. A moţda ih prvo

natjera da njemu kaţu što znaju. A sad da ĉujemo što radi FBI?

- Gospodo - reĉe Kelly - gospodin Brown slijedi najpouzdaniji

trag koji imamo: dijamante. Svaki trgovac dijamantima i

draguljar u Evropi i Izraelu, da i ne spominjem

457

Sjedinjene Ameriĉke Drţave, sada pazi na to hoće li se pojaviti

koji od tih kamenĉića. I prenida se radi o malim kamenĉićima,

uvjereni smo da ćemo uhvatiti onoga tko ih bude prodavao ĉim

se dijamanti pojave.

- Prokletstvo, Kelly, oni si~ se već pojavili - poviĉe Odell. I na

to dramatiĉnom gestom dohvati s poda platnenu vrećicu i istrese

je na stol za konferencije. Rijeka dragulja razaspe se sa

štropotom i razlije po mahagoniju. Svi su zapanjeno šutjeli. -

Stigli su prije dva dana, poštom, ambasadoru Fairweatheru u

London. Iz Pariza. Rukopis na paketu identificiran kao Quinnov.

A sad, dovraga, hoće li mi netko reći što se to tamo dogada?

Hoćemo da Quinna dovedete natrag ovamo, u Washington, da

nam kaţe što se dogodilo sa Simonom Cormackom, tko ga je

ubio i zašto. Meni se ĉini da je on jedini koji nešto o tome zna.

Slaţete se, gospodo?

Ĉlanovi ministarskog vijeća sloţno su zakimali glavama. - U

redu, gospodine potpredsjedniĉe - reĉe Kelly. Samo... ovaj...

moglo bi oko toga biti nekih problema.

- Kao na primjer? - ironiĉno upita Reed.

- Quinn je opet nestao - reĉe Kelly. - Znamo da je bio u Parizu,

znamo da je u Holandiji unajmio jedan Opel. Sutra ujutro ćemo

od francuske policije zatraţiti da traga za Opelom i zatraţit

ćemo od svih zraĉnih i pomorskih luka u Evropi da ga zadrţe. U

roku od dvadeset ĉetiri sata pojavit će se ili on, ili njegov

automobil. A onda ćemo traţiti ekstradiciju.

- Zašto ne moţete pozvati agenta Somervilleovu? sumnjiĉavo

upita Odell. - Ona je s njim zato da ga nadzire u naše ime.

Kelly nelagodno proĉisti grlo.

- S tim takoder imamo malih problema, gospodine...

- Niste valjda i nju izgubili? - s nevjericom upita Stannard.

- Evropa je velika, gospodine. Ona je, ĉini se, privremeno u

nemogućnosti da nam se javi. Francuzi su nam danas javili da je

ona napustila Pariz i odletjela u juţnu Španjolsku. Quinn tamo

ima kuću; Španjolci su odmah provjerili da li je tamo. MeĊutim,

nije se pojavila. Vjerojatno je u nekom hotelu. Sad provjeravaju

hotele.

458

- Slušajte, Kelly - reĉe Odell -- naĊite Quinna i dovedite ga

ovamo. I gospoĊicu Somerville. Ministarsko vijeće ţeli s njom

razgovarati.

Sastanak je time bio završen i ĉlanwi vijeća poĉnu se razilaziti.

- Niste vi jedini - progunda Kelly sebi u bradu dok je išao za

svojim vrlo nezadovoljnim direktorom prema parkiranim

limuzinama.

Quinnom je u priliĉnoj mjeri ovladalo malodušje Ċok je vozio

zadnjih dvadeset ĉetiri kilometra od Caura do obale. Znao je da

se sad, kad je Orsini mrtav, trag stvarno i konaĉno prekinuo. U

grupi su bila samo ĉetiri otmiĉara i sad su sva ĉetvorica bili

mrtvi. Debeljko, ma tko on bio, kao i ljudi koji su stajali iza

njega, ukoliko su takvi uopće postojali, mogli su zadovoljno

odahnuti, sigurni da se njihov identitet nikad neće otkriti. Što se

stvarno dogodilo s predsjednikovim jedincem, zašto, kako i tko

je to uĉinio, ostat će vjeĉnom zagonetkom, kao ubojstvo

Kennedya i Mary Celeste. Ostat će sluţbeni izvještaj s kojim će

se zatvoriti dosje i ostat će bezbrojne teorije koje će uvijek

iznova pokušavati razjasniti nejasnoće... ali će zagonetka

zauvijek ostati.

Jugoistoĉno od aerodroma, gdje planinska cesta izlazi na obalni

autoput, Quinn je prešao rijeku Prunelli, tamnu pod naletom

zimske kiše što se s brda spustila do mora. Smith & Wesson mu

je dobro posluţio u Oldenburgu i Castelblancu, ali nije mogao

ĉekati trajekt i morat će letjeti - bez prtljaga. On poţeli oruţju

sretan put i baci standardni revolver FBI-a daleko u rijeku,

stvarajući time još jednu brigu birokratima u Hooverovoj palaĉi.

Zatim se odveze do aerodroma.

Aerodrom u Ajacciu niska je, široka i moderna zgrada,

prozraĉne konstrukcije, podijeljena u dva, tunelom povezana

dijela, od kojih je jedan namijenjen za dolaske, a drugi za od-

laske. Quinn parkira Opel Asconu na aerodromskom parkiralištu

i uĊe u terminal za odlaske. Šalteri su se upravo poĉeli

459

otvarati. Poludesno, iza kioska s novinama, našao je šalter in-

formacija i raspitao se za prvi let na kopno. Prvi avion za

Francusku polijetao je tek za dva sata, ali je zato doznao za

nešto još bolje. Ponedjeljkom, ptorkom i nedjeljom, u devet sati

ujutro, Air France je imao direktan let za London.

Ionako je išao tamo podnijeti izvještaj Kevinu Brownu i Nigelu

Crameru - on je, naime, smatrao da Scotland Yard ima isto

toliko prava kao i FBI da sazna što se to dogadalo u listopadu i

studenom, prvo u Velikoj Britaniji, a zatim u Evropi. Kupio je

kartu u jednom smjeru do Heathrowa i raspitao se gdje su

telefonske govornice. Pokazali su mu niz javnih govornica,

odmah iza šaltera za informacije. Trebao mu je metalni novac i

otišao je promijeniti novĉanicu na kiosku s novinama. Tek je

bilo prošlo sedam sati; imao je dva sata vremena do polaska

aviona.

Dok je mijenjao novĉanicu i vraćao se natrag prema go-

vornicama, nije primijetio jednog poslovnog ĉovjeka, oĉito

Britanca, koji je ušao u terminal s prostora ispred zgrade. Ĉinilo

se da ni Britanac njega nije primijetio. Otresao je rukom kapljice

kiše s ramena svog prekrasno krojenog tamnog odijela s

prslukom, sloţio tamnosivi kaput od krombija preko lijeve ruke,

objesio još uvijek besprijekorno sloţeni kišobran o svijeni lakat

iste ruke i otišao do kioska odabrati neki ĉasopis. Nakon

nekoliko minuta, kupio je jedan tjednik, osvrnuo se i odluĉio se

za jednu od kruţnih klupa, postavljenih oko osam stupova, na

koje se oslanjao krov zgrade.

S klupe koju je izabrao imao je pogled na glavni ulaz, šalter za

prijavu putnika i predaju prtljaga, na niz telefonskih govornica i

izlaze koji su vodili u prostor za ukrcavanje. Ĉovjek prekriţi

elegantno odjevene noge i poĉne ĉitati svoj ĉasopis.

Quinn pogleda u imenik i prvo nazove agenciju za iznaj-

mljivanje automobila. Predstavnik agencije već je bio u uredu. I

on se trudio da bude što ljubazniji.

- Svakako, monsieur. Na aerodromu? Kljuĉevi su ispod podne

prostirke na vozaĉevoj strani? U redu je, mi ćemo ih

460

pokupiti odatle. A sad, u vezi plaćanja... Uzgred, kakva su to

kola?

- Opel Ascona - reĉe Quinn. Nastupila je zaĉudena stanka. , -

Monsieur, mi nemamo ni jednu Opel Asconu. Jeste li

sigurni da ste od nas unajmili kola? - Naravno, ali ne u Ajacciu.

- Ah, moţda ste bili u našoj filijali u Bastiji? Ili Calviu?· - Ne, u

Arnhemu.

Agent se sad već jako morao truditi.

- Oprostite, monsieur, gdje je Arnhem? - U Holandiji - reĉe

Quinn.

U tom trenutku ĉovjek se prestao truditi.

- Kako, dovraga, mislite da Opel registriran u Holandiji vratim

tamo s aerodroma u Ajacciu?

- Mogli biste ga odvesti - ponudi mu Quinn razumno rješenje. -

Bit će sasvim u redu, kad ga poprave.

S druge je strane nastupila duţa stanka. - Poprave? A što to treba

popraviti?

- Pa, prednji kraj je prošao kroz zid šupe, a straţnji kraj ima

dvanaestak rupa od metaka.

- A tko će to platiti? - prošapće agent.

- Samo pošaljite raĉun ameriĉkom ambasadoru u Parizu - reĉe

Quinn i nakon toga spusti slušalicu. Ĉinilo mu se da je to u tom

ĉasu najljubaznija gesta koju moţe uĉiniti.

Nakon toga je nazvao bar u Esteponi i razgovarao s Ronniem,

koji mu je dao broj planinske kuće, u kojoj su Bernie i Arthur

ĉuvali Sam, ali su joj jasno stavili do znanja da s njom više neće

igrati poker. Quinn nazove broj koji je dobio i Arthur pozove

Sam na telefon.

- Quinne, dragi, je li sve u redu? - Glas je bio slab, ali jasan.

- Sve je u redu, ništa mi se nije dogodilo. Slušaj me, dušo, sve je

gotovo. Moţeš iz Malage odletjeti u Madrid i odatle u

Washington. Vjerojatno će s tobom htjeti razgovarati, oni

glavonje u komitetu sigurno će htjeti od tebe ĉuti ĉitavu priĉu.

Ne boj se, bit ćeš sigurna. Samo im reci: Orsini je umro, a

461

da nije progovorio. Nije izgovario ni jednu jedinu rijeĉ. Ma tko

bio onaj debeljko o kojem je govorio Zack i ma tko da su

njegovi nalogodavci, sad ih više nitko ne moţe otkriti. Moram

trĉati. Zdravo.

Spustio je slušalicu, prekidajući bujicu njezinih pitanja. Lebdeći

tiho kroz stratosferu, jedan od satelita Agencije za nacionalnu

sigurnost (NSA) uhvatio je njihov razgovor, zajedno s milijun

drugih obavljenih tog jutra i odaslao rijeĉi u kompjutore u Fort

Meadeu. Trebalo je vremena da se sve to obradi da se odabere

što će se zadrţati, a što baciti, ali Sam je time što je izgovorila

rijeĉ »Quinne« osigurala da razgovor ostane saĉuvan. Zapis je

prouĉen negdje u rano poslijepodne, po vašingtonskom

vremenu, te nakon toga proslijeĊen u Langley.

Razglas u terminalu već je pozivao putnike za London kad se

pred zgradom zaustavio jedan kamion. Ĉetvorica muškaraca koji

su sišli s kamiona i ušli u terminal nisu izgledali kao putnici za

London, ali nitko na njih nije obraćao pozornost. Nitko osim

elegantnog Engleza. On je podigao pogled, smotao ĉasopis,

ustao s kaputom preko jedne ruke i kišobranom u drugoj ruci i

pozorno ih promatrao.

Predvodnik skupine, ĉovjek u crnom odijelu i raskopĉanoj

košulji, kartao je prethodnog poslijepodneva u krĉmi u

Castelblancu. Ostala trojica imali su na sebi plave košulje i hlaĉe

kakve nose teţaci u vinogradima i maslinjacima. Košulje su im

bile izvan hlaĉa i taj detalj nije promakao oštrom oku elegantnog

biznismena. Ĉetvorica su se osvrtali po terminalu, ignorirali su

biznismena i paţljivo zagledali putnike koji su prolazili kroz

izlaz. Quinna u tom trenutku nije bilo na vidiku; bio je u

muškom zahodu. Razglas je objavio zadnji poziv putnicima za

London. Quinn se pojavi.

Krenuo je odmah desno, prema izlazu, izvlaĉeći kartu iz dţepa

na košulji i nije primijetio ĉetvoricu iz Castelblanca. Oni su mu

se poĉeli primicati s leĊa. Jedan nosaĉ, gurajući pred sobom

dugaĉak niz kolica za prtljag, prelazio je dijagonalno kroz

dvoranu terminala.

Biznismen ode do nosaĉa i povuĉe ga ustranu. Priĉekao je

462

pravi trenutak i onda svom snagom g~urnuo povezana kolica.

Na glatkom mramornom podu teška su kolica povećavala brzinu

i u punom zamahu udarila o ĉetvoricu iza Quinna. Jedan ih je od

njih na vrijeme spazio, bacio se ustranu, spotaknuo se i pao.

Kolica su udarila drugoga u bok, srušila ga na pod, razdvojila se

u nekoliko sekcija i poletjela u tri smjera. Capu u crnom odijelu

primio je udarac sekcije od osam kolica u trbuh i savio se preko

njih. Ĉetvrti mu je pritrĉao u pomoć. Oporavili su se i ponovno

okupili upravo na vrijeme da vide kako Quinnova leĊa odmiĉu

kroz izlaz za putnike.

Ĉetvorica seljana potrĉe prema staklenim vratima. Zemaljska

stjuardesa doĉeka ih s profesionalnim osmijehom i opomene ih

kako je kasno za pozdravljanje, putnici već ulaze u avion. Kroz

staklo su mogli vidjeti visokog Amerikanca kako prolazi kraj

pasoške kontrole i izlazi na pistu. Jedna ih ruka uljudno

odmakne ustranu.

- Oprosti, stari moj, ispriĉavam se - reĉe biznismen i uĊe u

prostor za ukrcavanje.

U avionu je sjedio u odsjeku za pušaĉe, deset redova iza Quinna,

za doruĉak je popio sok od naranĉe i kavu, te do Londona

popušio dvije filtar cigarete, upotrebljavajući kod pušenja

srebrni cigaršpic. Poput Quinna, ni on nije imao nikakvog

prtljaga. U redu za pasošku kontrolu na Heathrowu, biznismen

je bio ĉetiri putnika iza Quinna i deset koraka iza njega u

prostoru za carinsku kontrolu, kroz koju su oni samo prošli, dok

su ostali putnici ĉekali kovĉege. Pred zgradom je stajao i ĉekao

da Quinn dode na red za taksi, a onda je kimnuo u pravcu

dugaĉkog crnog automobila na drugoj strani ceste. Uskoĉio je u

automobil u pokretu i kad su ušli u tunel koji vodi do autoceste

M4 i Londona, limuzina je bila ĉetvrti automobil iza Quinnovog

taksija.

Kad je Philip Kelly rekao da će od Britanaca zatraţiti da u

lukama motre na Quinnov pasoš, mislio je na jutro u Wa-

shingtonu. Zbog razlike u vremenu, Britanci su njegov zahtjev

primili u jedanaest sati prije podne po londonskom vremenu.

Pola sata kasnije, jedan je kolega donio sluţbeniku pasoške

kontrole na Heathrowu obavijest o tome i ovaj se sjetio

463

da je Quinn prošao pokraj njega - pola sata ranije. Zamolio je

kolegu da uskoĉi umjesto njega i otišao to javiti svom pret-

postavljenom.

Dvojica agenata iz Specijal~e sluţbe, koji su bili na duţnosti

kod šaltera za useljenike, otišla su ispitati carinike. Jedan od

carinskih sluţbenika u »zelenoj« traci sjetio se visokog

Amerikanca, kojega je na trenutak zaustavio jer nije imao

nikakvog prtljaga. Kad su mu pokazali Quinnovu fotografiju,

potvrdio je da je to bio taj Amerikanac.

Vani, na stajalištu taksija, istu su stvar obavili saobraćajci. Ali

nitko nije zapazio broj taksija, u kojem se Quinn odvezao.

Vozaĉi taksija ponekad predstavljaju izvor dragocjenih

informacija za policiju, a kako su taksisti vrsta ljudi koja poštuje

zakon - osim ponekog skretanja s pravog puta kod prijave

poreza, ali to ne spada u nadleţnost Meta - odnosi su dobri i

obje se strane trude da takvi ostanu. Osim toga, taksisti koji voze

na ovoj, vrlo probitaĉnoj liniji od Heathrowa do Londona, drţe

se striktnog i ljubomorno nadziranog rasporeda. Potrajalo je

jedan sat dok je pronaĊen taksist koji je odvezao Quinna, ali je i

on prepoznao svog putnika na fotografiji.

- Da, gospodine - rekao je - odvezao sam ga u hotel Blackwood's

u Maryleboneu.

Ustvari, on je iskrcao Quinna u podnoţju stuba ispred hotelskog

ulaza u 12:40. Ni on, ni Quinn nisu primijetili crnu limuzinu

koja se zaustavila iza taksija. Quinn je platio vozaĉu i pošao uza

stube. U tom je trenutku elegantno odjeveni londonski

biznismen već koraĉao uz njega. Zajedno su došli do ulaznih

vrata koja su bila od one vrste što se okreću oko osovine.

Trebalo je odluĉiti tko će od njih ući prvi. Quinnove se oĉi

neprimjetno stisnu kad je ugledao ovog ĉovjeka pokraj sebe.

Biznismen ga pretekne.

- Hej, zar niste vi jutros doletjeli avionom s Korzike? Tako mi

svega, i ja isto. Baš je svijet mali, zar ne? Poslije vas, dragi moj.

Pokretom ruke on propusti Quinna ispred sebe. Igla u

464

vršku kišobrana već je bila izvuĉena., Quinn je jedva osjetio

ubod kad mu se zabola u potkoljenicu lijeve noge. Ostala je u

mesu pola sekunde i odmah je ponovno izvuĉena. Quinn je ušao

u vrata. Kad je bio na pola okreta, vrata se zaglave; našao se

zarobljen u odjeljku izmedu ulaznog trijema i hotelskog

predvorja. Ostao je zaglavljen pet sekunda. Kad je napokon

izišao, osjetio je blagu vrtoglavicu. Vjerojatno od vrućine.

Englez je ponovno bio pokraj njega, brbljajući bez prekida.

- Prokleta vrata. Nikad mi se nije svidao taj izum. Hej, prijatelju,

zar se ne osjećate dobro?

Quinnu se zamutilo pred oĉima i on se zanese. Prišao im je jedan

uniformirani nosaĉ sa zabrinutim izrazom na licu. - Nije vam

dobro, gospodine?

Biznismen vješto preuzme situaciju u svoje ruke. Nagne se

prema nosaĉu, drţeći Quinna iznenadujuće snaţno ispod ruke, te

mu tutne novĉanicu od deset funti u šaku.

- Blagi napad raširene boljke »martini-prije-ruĉka«, bojim se. To

i posljedice leta mlaţnjakom. Slušajte, vani su moja kola... ako

biste bili toliko ljubazni... Idemo, Clive, odvest ću te doma,

stari...

Quinn se pokušao oprijeti, ali imao je osjećaj kao da su mu

udovi napravljeni od ţelatine. Hotelski je sluţbenik znao svoju

duţnost prema hotelu i umio je prepoznati pravog gentlemana

kad bi ga susreo. Pravi je gentleman uzeo Quinna pod jednu

ruku, hotelski nosaĉ pod drugu. Pronijeli su ga kroz vrata za

unošenje prtljaga, koja se nisu okretala i spustili niz tri stube do

ploĉnika. Tamo su dvojica kolega pravog gentlemana izašla iz

kola i pomogla smjestiti Quinna na straţnje sjedalo. Biznismen

je zahvalio nosaĉu, koji je poţurio ususret novim gostima i

limuzina se odvezla niz ulicu.

Dok je limuzina kretala, dvoja policijska kola zakrenula su iza

ugla u Blandford Street i krenula prema hotelu. Quinn se zavalio

u meko sjedalo, još uvijek pri svijesti, ali potpuno nemoćan da

pomakne bilo koji dio tijela, dok mu se jezik pretvorio u mlitavi

komad mesa. Zatim mu se u nekoliko mahova zamraĉilo pred

oĉima i na kraju je izgubio svijest.

465

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Kad se Quinn probudio iz nesvijesti, našao se u goloj, bijeloj

sobi, polegnut na leĊa, na nekakvom pomoćnom leţaju na

kotaĉićima. Ne miĉući se, pogledao je oko sebe. Ĉvrsta vrata,

takoĊer bijela; ţarulja u stropu, zaštićena metalnom mreţom.

Onaj koji je ureĊivao ovu sobu, tko god da je to bio, oĉito nije

ţelio da stanari razbiju ţarulju i razreţu ţile. Sjetio se pretjerano

uglaĊenog engleskog biznismena, uboda u lijevu nogu,

gubljenja svijesti. Prokleti Englezi.

U vratima je bila ugraĊena »špijunka«. Ĉuo je kako se

odmaknuo zaklopac. Jedno je oko zurilo u njega. Nije više imalo

svrhe pretvarati se da je još uvijek u nesvijesti ili da spava.

Bacio je ustranu deku kojom su ga pokrili i spustio noge na pod.

Tek je onda vidio da na sebi ima samo gaće.

Zaĉulo se struganje kraĉuna i vrata se otvore. Muškarac koji je

ušao u sobu bio je nizak, zbijen, kratko ošišane kose i na sebi je

imao bijeli kaput, kao konobar. Ništa nije rekao. Samo je

umarširao unutra s obiĉnim drvenim stolom koji je postavio uza

zid nasuprot krevetu. Zatim je opet izišao i vratio se s velikom

limenom zdjelom i vrĉem, iz kojeg se dizao pramen pare.

Ostavio je i jedno i drugo na stolu. Potom je ponovno izišao, ali

samo do hodnika ispred vrata. Quinn se pitao da li da udari tog

ĉovjeka i pokuša pobjeći. Odbacio je tu ideju. Soba nije imala

prozora, što je ukazivalo na to da se nalazi ispod razine zemlje;

bio je bez odjeće, a posluţitelj je izgledao kao netko tko se zna

tući. Osim toga, sigurno je negdje u blizini bilo još drugih

»teškaša«.

Kad se ĉovjek u bijelom kaputiću drugi put vratio, donio je

mekani ruĉnik, frotirsku rukavicu, sapun, pastu za zube, novu

ĉetkicu za zube - još uvijek u plastiĉnom omotu, apa

466

rat i pjenu za brijanje, te malo, okruglo zrcalo. Poredao je sve te

stvari po stolu kao savršeni sobar, zastao na vratima, pokretom

ruke ga pozvao da se posluţi donesenim stvarima i izišao.

Ponovno se ĉuo tresak kraĉuna.

Pa, pomisli Quinn, ako britanski tajni agenti koji su ga oteli ţele

od njega da se uredi za Njezino Veliĉanstvo, on im je spreman

ispuniti ţelju. Ionako će mu dobro doći da se malo osvjeţi.

Nije se ţurio. Vruća voda mu je godila i oprao se od glave do

pete. Doduše, tuširao se na Napoleonu, ali to je bilo prije

ĉetrdeset osam sati. Ili moţda više? Uzeli su mu sat. Znao je da

su ga oteli oko jedan sat popodne, ali je li to bilo prije ĉetiri,

dvanaest ili dvadeset i ĉetiri sata? U svakom sluĉaju, bilo je

ugodno oprati zube pastom s okusom metvice. Tek kad je na

bradu nanio pjenu za brijanje i dohvatio aparat, pogledao je u

zrcalo i doţivio šok. Gadovi su ga ošišali.

I to, sasvim pristojno. Nisu mu samo skratili kosu, nego su mu

napravili drugaĉiju frizuru. MeĊu stvarima koje je donio onaj

posluţitelj nije bilo ĉešlja i mogao je samo prstima pokušati

zaĉešljati kosu onako kako se njemu svidalo. Ali kad je to

uĉinio, kosa je ostala stršati u ĉupercima i on je ponovno zagladi

u smjeru koji joj je dao nepoznati brijaĉ. Netom je završio s

brijanjem kad posluţitelj ponovno ude u sobu.

- Pa, hvala ti za ovo, stari - reĉe mu Quinn. Posluţitelj nije dao

nikakvog znaka da ga je ĉuo; samo je pokupio stvari za pranje,

ostavio stol i nakon nekoliko minuta, vratio se s pladnjem. Na

njemu je bio sok od naranĉe, cerealije, mlijeko, šećer,

poklopljena posuda u kojoj su bila jaja sa slaninom, prepeĉenac,

maslac, pekmez od naranĉi i kava. Kava je bila svjeţa i divno je

mirisala. Posluţitelj postavi uz stol jednostavnu drvenu stolicu,

ukoĉeno se nakloni i izade.

Quinna je ovo podsjetilo na jednu staru britansku tradiciju: kad

bi nekoga odveli u Tower da mu tamo skinu glavu, uvijek bi mu

prvo dali krepki doruĉak. Unatoĉ tome, pojeo je doruĉak. Do

posljednje mrvice.

Opet je jedva bio završio s jelom, kad se onaj vrag iz kuti

467

je ponovno pojavio, ovog puta s hrpom odjeće, oprane i iz-

glaĉane. Ali ne njegove. Dobio je savršeno bijelu košulju,

~kravatu, ĉarape, cipele i odijelo. Sve mu je pristajalo kao da je

za njega šivano. Kad je ostavio odjeću, posluţitelj je kucnuo po

ruĉnom satu, kao da mu ţeli reći da nema vremena za gubljenje.

Ĉim je Quinn završio s oblaĉenjem, vrata se ponovno otvore.

No, ovog je puta kroz njih ušao elegantni biznismen i on je,

hvala Bogu, znao govoriti.

- Dragi moj, sada sto posto bolje izgledate, a nadam se da se

tako i osjećate. Iskreno se ispriĉavam što sam vas na tako

nekonvencionalan naĉin pozvao u goste. Mislili smo da nam se

inaĉe moţda ne biste htjeli pridruţiti.

Još je uvijek izgledao kao slika iz modnog lista i govorio kao

oficir kraljevske garde.

- Guzice ste, ali što jest, jest - reĉe Quinn. - Mora vam se

priznati da imate stila.

- Vrlo ste ljubazni - promrmlja biznismen. - A sad, ako biste bili

tako dobri da dodete sa mnom, moj pretpostavljeni bi ţelio s

vama razgovarati.

Poveo je Quinna niz neugledni hodnik do dizala. Kad su se

poĉeli uspinjati, Quinn ga upita koliko je sati.

- Ah, da - reĉe biznismen. - Ameriĉka opsjednutost vremenom.

Ustvari, blizu je ponoć. Naţalost, doruĉak je predstavljao krajnji

domet našeg deţurnog kuhara.

Izašli su iz dizala opet u neki hodnik, samo što je ovaj bio zastrt

debelim sagom, u kojem je bilo nekoliko vrata, ukrašenih

rezbarenim drvenim ploĉama. Quinnov je vodiĉ otišao do kraja

hodnika, otvorio jedna vrata, uveo Quinna unutra, povukao se i

zatvorio vrata.

Quinn se našao u sobi koja je u isti mah mogla biti ured i salon.

Sofe i naslonjaĉi stajali su poredani oko kamina s upaljenom

vatrom, ali se ispred izboćenog prozora nalazio impozantan

pisaći stol. Ćovjek koji je ustao iza tog stola te pošao prema

njemu da ga pozdravi, bio je stariji od njega - oko pedeset pet

godina, pomislio je Quinn - i odjeven u elegan

468

tno odijelo iz Saville Rowa. Njegovo lice i drţanje jasno su

izraţavali autoritet. MeĊutim, ton je bio prijateljski.

- Dragi moj gospodine Quinne, kako je ljubazno od vas što ste

došli do mene.

Quinnu je ovo već poĉelo ići na ţivce. Sve ima svoje granice.

- O.K. Moţemo li prekinuti s tom igrom pantomime? Ugrabili

ste me u hotelu, drogirali, doveli ovamo. U redu. Sasvim ste se

nepotrebno trudili. Ako britanska tajna sluţba ţeli sa mnom

razgovarati, mogli ste jednostavno poslati po mene dva bobija.

Nisu vam bile potrebne injekcije i sva ta sranja.

Ĉovjek koji je stajao pred Quinnom nije odmah odgovorio;

izgledao je iskreno iznenaden.

- Oh, shvaćam. Vi mislite da ste u rukama MIS i MI6? Bojim se

da se varate. Mi smo ona druga strana, da se tako izrazim.

Dopustite da vam se predstavim. General Vadim Kirpiĉenko,

nedavno naimenovani naĉelnik Prvog glavnog direktorata,

KGB. U geografskom smislu, vi se još uvijek nalazite u

Londonu; praktiĉki, vi ste sad na suverenom sovjetskom

teritoriju - toĉnije, u ulici Kensington Palace Gardens - u našoj

ambasadi. Mogu li vas ponuditi da sjednete?

Po drugi put u svom ţivotu, Sam Somerville je ušla u Centar za

informacije, u podrumu ispod zapadnog krila Bijele kuće.

Doletjela je iz Madrida prije samo pet sati. Bez obzira što su je

glavešine ţeljele pitati, oĉigledno nisu bili pripravni ĉekati.

Uz potpredsjednika su sjedila ĉetiri najvaţnija ĉlana kabineta i

Brad Johnson, savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti.

Direktor FBI-a i Philip Kelly bili su takoĊer nazoĉni. Lee

Alexander, šef CIA-e, sjedio je malo dalje od njih, sam. Drugi

ĉovjek koji je sjedio sam, odvojen od ostalih, bio je Kevin

Brown, pozvan iz Londona da osobno podnese izvještaj. Brown

je upravo završio kad su Sam uveli u sobu. Pogledi koji su je

doĉekali nisu bili nimalo prijateljski.

- Sjednite, mlada damo - reĉe potpredsjednik Odell. Ona sjedne

na zaĉelje stola, tako da je svi mogu vidjeti. Ke

469

vin Brown je srdito zurio u nju; on bi više volio da su ga pustili

da je on osobno ispita i zatim, podnese izvještaj komitetu. Nije

mu se svidalo da komitet izravno ispituje njegove agente.

- Agent Somervilleova - reĉe potpredsjednik - ovaj komitet vam

je dopustio da se vratite u London i predao je Quinna u vaše

ruke iz jednog jedinog razloga. Taj je razlog bila vaša tvrdnja da

bi on mogao postići neke rezultate u vezi s identifikacijom

otmiĉara Simona Cormacka, jer ih je on jedini vidio. Reĉeno

vam je da ostanete u vezi, da nas izvještavate. Otada... ništa. U

isto vrijeme, pristiţu nam izvještaji o mrtvim tijelima rasutim

širom Evrope, a vi i Quinn ste se svaki put našli negdje u blizini.

Sad nam izvolite reći, kog ste to vraga tamo radili?

Sam im reĉe. Poĉela je od poĉetka: s Quinnovim nejasnim

prisjećanjem tetovirane slike pauka na nadlanici jednog od

otmiĉara u skladištu Babbidgea; tragom koji je preko antwer-

penskog razbijaĉa Kuypera vodio do Marchaisa, kojeg su našli

pod laţnim imenom i već mrtvog na vrhu velikog kotaĉa u

Wavreu. Ispriĉala im je kako je Quinn naslućivao da je Marchais

vjerojatno za otmicu regrutirao nekog svog starog prijatelja, što

ih je dovelo do Pretoriusa i njegovog bara u Den Boschu. Zatim

im je ispriĉala o Zacku, plaćeniĉkom desetaru Sidneyu

Fieldingu. Kad im je rekla što im je Zack ispriĉao, nekoliko

minuta prije nego što je ubijen, svi su zapanjeno šutjeli. Završila

je s otkrićem odašiljaĉa u njezinoj torbici i Quinnovom odlukom

da sam ode na Korziku i ispita ĉetvrtog ĉlana grupe, zagonetnog

Orsinia koji je, prema onome što je Zack rekao, dao djeĉaku

opasaĉ sa skrivenom bombom.

- Prije otprilike dvadeset sati, Quinn me je nazvao i rekao mi da

je sve gotovo, trag se završio; Orsini je umro, a da ni rijeĉi nije

izustio o debeljku.

Neko je vrijeme u sobi vladala potpuna tišina.

- Isuse, to je upravo nevjerojatno - reĉe napokon Reed. - Postoje

li bilo kakvi dokazi koji bi to podrţali?

Lee Alexander podigne glavu.

- Belgijanci su nam javili da je Lefort, alias Marchais,

470

ubijen metkom kalibra .45, a ne .38. Ako Quinn nije imao drugi

revolver...

- Nije - umiješa se Sam. - Jedini revolver koji smo imali bio je

moj .38, onaj koji mi je dao gospodin Brown. A Quinn nikad

nije bio izvan domašaja mog pogleda toliko dugo da bi stigao

otići iz Antwerpena do Wavrea i natrag, ili iz Arnhema do Den

Boscha i natrag. A što se tiĉe Zackovog ubojstva, on je ubijen iz

puške. Ubojica je pucao iz automobila, na ulici.

- To se slaţe - reĉe Alexander. - Francuzi su našli metke u zidu

kavane.

- Moţda je Quinn imao partnera - natukne Walters. - U tom

sluĉaju, nije imalo nikakve svrhe ugradivati mikrofon u moju

torbicu - reĉe Sam. - On se mogao izvući iz sobe dok sam se ja

kupala ili bila na zahodu i jednostavno nazvati ortaka. Molim

vas, gospodo, vjerujte mi - Quinn nije umiješan. Tako mu je

malo nedostajalo da razjasni ĉitavu tu stvar. Ali netko je stalno

bio za korak ispred nas.

- Taj debeljko o kojem je govorio Zack - reĉe Stannard. - Onaj,

za koga se Zack kleo da je sve organizirao i platio. Zar je

moguće da bi to bio... Amerikanac?

- Mogu li ja nešto reći? - upita Kevin Brown. - Moguće je da

sam pogriješio kad sam mislio da je Quinn u to umiješan. Ja to

priznajem. Ali postoji jedan drugi scenarij, koji mi se ĉini

mnogo vjerojatnijim.

Zadobio je njihovu nepodijeljenu pozornost.

- Zack je tvrdio da je debeljko Amerikanac. Zašto? Zbog

njegovog akcenta. A molim vas, što Britanac zna o ameriĉkim

akcentima? Za njih i KanaĊani govore s ameriĉkim naglaskom.

Uzmimo da je debeljko bio Rus. Onda se sve slaţe. KGB ima na

desetke agenata koji savršeno govore engleski, s besprijekornim

ameriĉkim naglaskom.

Oko stola je poĉela serija kimanja glavama.

- Moj kolega ima pravo - reĉe Kelly. - Sad imamo motiv.

Destabilizacija i demoralizacija Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava

odavno je njihov glavni cilj; to je nedvojbena ĉinjenica. Prilika?

To barem nije bio problem. Novine su nave

471

liko pisale o Simonu Cormacku i njegovom studiju u Oxfordu;

KGB je odmah uoĉio priliku da s jednom operacijom pogodi nas

i Britance. Financije? Novac nikad ne predstavlja problem za

KGB. A to što su upotrijebili plaćenike - unajmljivanje

kriminalaca za prljave poslove predstavlja standardnu praksu.

To radi ĉak i CIA. Na kraju, uklanjanje plaćenika nakon što su

obavili posao - to je standardni postupak ameriĉke mafije, a

KGB ima mnogo sliĉnosti s mafijom u Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama.

- Kao što vidite - nadoda Brown - ako prihvatimo pretpostavku

da je debeljko bio Rus, sve se uklapa. Ja sam, na temelju

izvještaja agenta Somervilleove, spreman prihvatiti tezu da je

doista postojao neki ĉovjek koji je platio Zacka i njegove

drugove, dao im instrukcije i »vodio« ih kroz sve faze otmice.

MeĊutim, ako mene pitate, taj je ĉovjek sada tamo, odakle je i

došao - u Moskvi.

- Ali - pitao se Jim Donaldson - zašto bi Gorbaĉov prvo sklopio

Nantucketski dogovor i zatim ga srušio na tako uţasan naĉin?

Alexander se tiho nakašlje.

- Gospodine drţavni sekretaru, poznato je da unutar Sovjetskog

Saveza postoje moćne snage koje su protiv glasnosti,

perestroike, reformi, Gorbaĉova i osobito protiv Nantucketskog

dogovora. Sjetimo se da je bivši naĉelnik KGB-a, general

Krjuĉkov, upravo smijenjen s duţnosti. Moţda je razlog tome

baš ovo o ĉemu sad govorimo.

- Mislim da si pogodio, Lee - reĉe Odell. - Oni gadovi iz KGB-a

smislili su operaciju koja će uzdrmati Ameriku i srušiti dogovor.

Moţda Gorbaĉov osobno uopće nije odgovoran za to.

- Što baš ništa ne mijenja na stvari - reĉe Walters. Ameriĉka

javnost nikad neće povjerovati da on nije za to znao. Kongres,

još manje. Ako iza ovoga stoji Moskva, Gorbaĉov snosi

odgovornost, bez obzira je li nešto o tome znao ili nije. Sjećate

se Irangatea?

Jasno, svi su se sjećali Irangatea. Sam podigne glavu.

- A moja torbica? - upita. - Ako je KGB sve to orga

472

nizirao, zašto smo im trebali mi da ih,dovedemo do plaćenikd?

- Nema problema - odgovori Brown. - Plaćenici nisu znali da će

deĉka ubiti. Kad se to dogodilo, uhvatila ih je panika i pokušali

su se sakriti. Moţda ih~ je ICGB ĉekao negdje, a oni se nisu

pojavili. Osim toga, oĉigledan je pokušaj da vas dvoje,

ameriĉkog pregovaraĉa i agenta FBI-a, upletu u ta ubojstva. To

je, takoĊer, njihova uobiĉajena praksa, bacanje prašine u oĉi

svjetskog javnog mnijenja, pokušaj da se to svijetu prikaţe kao

nastojanje ameriĉkog establišmenta da ušutka ubojice prije nego

što progovore.

- Ali moja je torbica zamijenjena s identiĉnom torbicom koja je

u sebi imala ugraĊeni odašiljaĉ - izjavi Sam. - Zamjena je

izvršena negdje u Londonu.

, - Kako moţete u to biti sigurni, agent Somerville? upita Brown.

- Mogli su vam zamijeniti torbicu na aerodromu, ili na trajektu

do Oostendea. Dovraga, mogao je to uĉiniti netko od Engleza,

oni su došli u stan nakon što je Quinn pobjegao. Ili u onoj kući u

Surreyu. Sjetite se koliko su njih otkrili da rade za Moskvu.

Burgess, Maclean, Philby, Vassall,

i Blunt, Blake ... sve izdajice i moskovski špijuni. Moţda MosI

kva sad ima nekog novog.

Lee Alexander je zaokupljeno prouĉavao vrhove svojih prstiju.

Ocijenio je da ne bi bilo diplomatski spominjati sada Mitchella,

Marshalla, Leea, Boycea, Harpera, Walkera, Lonetreea,

Conrada, Howarda ili bilo koga od ostalih dvadeset

Amerikanaca, koji su izdali Ujka Sama zbog novca.

- Dobro, gospodo - reĉe Odell sat kasnije. - Naruĉu, jemo od vas

izvještaj. Od A do Z. Nalazi su jasni. Remen je ! napravljen u

Sovjetskom Savezu. Sumnje će ostati nepotvrĊeI ne ali se ne

mogu izbrisati: to je bila operacija KGB-a i za~I vršila se

nestankom agenta, poznatog samo kao »debeljko«,

za kojeg pretpostavljamo da se sada vratio iza Ţeljezne zavjese.

Znamo »što«, znamo »kako«, mislimo da znamo »tko«, a

»zašto« je priliĉno jasno. Nantucketski dogovor je mrtav za sva

vremena, a mi imamo predsjednika bolesnog od tuge. Isuse,

mislio sam da nikad to neću reći, iako svi znate da ni

473

sam nikakav liberal - gotovo mi dolazi ţelja da te komunistiĉke

gadove otprašimo s nekoliko atomskih bombi natrag u kameno

doba.

Deset minuta kasnije, sastanak se nastavio iza zatvorenih vrata.

Tek kad se u svojim kolima vozila natrag kući u Alexandriu,

Sam je uoĉila grešku u njihovom lijepo skrojenom rješenju.

Kako je KGB znao da treba kopirati model torbice od

krokodilske koţe koji se prodaje u Harrodsu?

Philip Kelly i Kevin Brown zajedno su se kolima vratili u

Hooverovu palaĉu.

- Ta mlada dama i Quinn zbliţili su se više nego što sam ja imao

na umu - reĉe Kelly.

- Ja sam to nanjušio još u Londonu, ustvari, od samog , poĉetka

pregovora - sloţi se Brown. - Ona ga je uvijek branila, i ako

mene pitate, trebalo bi razgovarati s Quinnom

sobno. Mislim, stvarno razgovarati. Jesu li mu Francuzi ili '~anći

ušli u trag?

- Ne,.baš sam ti htio reći. Francuzi su ustanovili da je na

aerodromu u Ajacciu ušao u avion za London. Na parkiralištu je

ostavio automobil pun rupa od metaka. Britanci su ustanovili da

je s aerodroma u Londonu otišao u hotel, ali kad su došli tamo,

nije mu više bilo ni traga, ni glasa; ĉak se nije pojavio na

recepciji.

- Prokletstvo, taj ĉovjek je kao jegulja - prekune Brown.

- Dobro si rekao - sloţi se Kelly. - Ali ako su tvoje pretpostavke

toĉne, onda postoji jedna osoba, s kojom bi on mogao pokušati

stupiti u vezu, jedna jedina. Somervilleova. Nije mi drago

uhoditi naše vlastite ljude, ali hoću da se u njezin stan i telefon

postave mikrofoni, i hoću da se ĉita njezina pošta. Od veĉeras pa

nadalje.

- Odmah ću to srediti - reĉe Brown.

Kad su ostali sami, potpredsjednik i pet ĉlanova uţeg kabineta

ponovno su potegnuli pitanje primjene dvadeset petog

amandmana.

Ustvari, prvi ga je ponovno spomenuo drţavni tuţilac. Ti

474

ho i sa ţaljenjem. Odell se bunio, ali. manje energiĉno nego prvi

put. On je ĉešće od ostalih vidao predsjednika. Morao je priznati

da se stanje Johna Cormacka nije nimalo promijenilo.

- Ne još - rekao je. - Dajte mu vremena.

- Koliko? - upitao je Morton Stannard. - Od pogreba su prošla

već tri tjedna.

- Iduće godine su izbori - napomene Bill Walters. Ako bi ti

trebao biti novi predsjednik, Michael, morao bi poĉeti s

kampanjom već od sijeĉnja.

- Isuse - prasne Odell - onaj ĉovjek u rezidenciji pati kao ranjena

ţivotinja, a vi govorite o izborima!

- Samo realno razmišljamo, Michael - reĉe Donaldson. - Svi

znamo da je Ronald Reagan nakon Irangatea bio toliko smušen

da je tada zamalo došlo do primjene ovog amandmana - primijeti

Walters. - Cannonov izvještaj jasno pokazuje da se radilo o

dubokoj krizi. Ali ova je kriza još gora.

- Reagan se oporavio - napomene Reed. - I ponovno preuzeo sve

funkcije.

- Da, u zadnji ĉas - dobaci Stannard.

- Upravo se o tome radi - reĉe Donaldson. - Koliko još imamo

vremena?

- Nemamo mnogo vremena - prizna Odell. - Zasad su mediji

priliĉno strpljivi. John je vraški popularan. Ali njihovo strpljenje

neće dugo trajati, već se pokazuju prve pukotine.

- Krajnji rok? - upita Walters tiho.

Glasali su. Odell se suzdrţao. Walters je podigao svoju srebrnu

olovku. Stannard je kimnuo. Brad Johnson je zatresao glavom.

Walters se sloţio. Jim Donaldson je malo razmišljao i pridruţio

se Johnsonu, glasajući protiv. Dva za, dva protiv. Hubert Reed

je zabrinutim pogledom prešao preko lica svojih kolega. Zatim

je slegnuo ramenima.

- Meni je ţao, ali što mora biti, mora.

Glasao je za primjenu amandmana. Odell šumno uzdahne.

475

- U redu - reĉe - prije~ilog je prihvaćen većinom glasova. Do

Boţića ostaje kako jest. Ja ću morati otići do njega i reći mu da

ćemo se pozvati na dvadeset peti amandman i primijeniti ga na

dan Nove godine.

Tek se napola digao sa stolice kad su ostali - ukazujući

poštovanje budućem predsjedniku - već bili na nogama. Otkrio

je da mu to godi.

- Ne vjerujem vam - reĉe Quinn.

- Molim - reĉe ĉovjek u odijelu iz Savile Rowa. Rukom je

pokazao na prozore s navuĉenim zastorima. Quinn se osvrne po

sobi. Iznad kamina Lenjin se obraćao narodnim masama. Quinn

ode do prozora i pogleda van.

Iza vrta s ogoljelim stablima i iznad visokog zida upravo je

prolazio gornji dio crvenog londonskog autobusa na kat, vozeći

niz Bayswater Road. Quinn se vrati do stolice i sjedne.

- Pa, ako ipak laţete, onda imate izvrsnog scenografa reĉe.

- To nisu kulise - odgovori general KGB-a. - Kulise prepuštam

vašim ljudima u Hollywoodu.

- No dobro, zašto sam ovdje?

- Zato što nas zanimate. Molim vas, gospodine Quinne, nemojte

se drţati tako odbojno. Ma koliko vam to ĉudno zvuĉalo,

vjerujem da smo trenutno na istoj strani.

- To stvarno ĉudno zvuĉi - reĉe Quinn. - Previše ĉudno.

- U redu, dopustite da objasnim. Nama je već neko vrijeme

poznato da ste vi bili odabrani za pregovaranje s otmiĉarima

Simona Cormacka. TakoĊer nam je poznato da ste nakon

njegove pogibije mjesec dana putovali po Evropi, pokušavajući

ući u trag tim Ijudima - u ĉemu ste, kako se ĉini, imali

stanovitog uspjeha.

- I to me stavlja na istu stranu s vama?

- Moţda, gospodine Quinn, moţda. Nije moj posao štititi mlade

Amerikance koji su toliko ludi da trĉe kroz šumu bez dovoljne

zaštite. Ali zato jest moj posao štititi našu domovinu od

neprijateljskih zavjera koje joj nanose golemu šte

476

tu. A ovo ... ova afera Cormack ... to je zavjera nekih nepoznatih

osoba koji ţele diskreditirati našu domovinu u oĉima cijelog

svijeta. Nama se to ne sviĊa, gospodine Quinne, nikako nam se

to ne svida. Zato mi dopustite da vas upoznam s pravim stanjem

stvari.

- Otmicu i ubojstvo Simona Cormacka nije naruĉio Sovjetski

Savez. Iako svi na nas svaljuju krivnju. Otkako je izvršena

analiza djeĉakova pojasa, ĉitav svijet se okrenuo protiv nas.

Odnosi s vašom zemljom, koje je naš generalni sekretar iskreno

nastojao unaprijediti, ponovno su zatrovani, a dogovor o

smanjenju naoruţanja, u koji smo polagali velike nade, praktiĉki

je propao.

- Izgleda da vi ne cijenite dezinformacije kad su uperene protiv

Sovjetskog Saveza, iako se sami njima obilato sluţite - reĉe

Quinn.

General je bio dovoljno pošten da na Quinnovo bockanje slegne

ramenima:

- U redu, mi sebi povremeno priuštimo po neku dezinformaciju.

To isto radi i CIA. To je dio politike. I priznajem da je dovoljno

gadno kad nas optuţe za nešto što smo stvarno uĉinili. Ali

apsolutno ne moţemo tolerirati da nas okrivljuju za ovu stvar,

koju nismo mi inicirali.

= Kad bih bio velikodušniji nego što jesam, moţda bih se

saţalio nad vama - reĉe Quinn. - MeĊutim, ĉinjenica je da ja tu

apsolutno ništa ne mogu uĉiniti. Sad više ne.

- Moţda - kimne general. - Dajte da vidimo. Ja, naprimjer,

vjerujem da ste vi dovoljno pametni da prozrete neke stvari i da

ste već i sami došli do zakljuĉka kako ovo nije naše djelo. Da

sam ja to smislio, zašto bih djeĉaka ubio napravom za koju je

tako lako dokazati da je sovjetskog porijekla?

Quinn kimne.

- U redu. Ja doista mislim da niste vi stajali iza toga. - Hvala. A

sad, imate li moţda neku ideju tko bi to mogao biti?

- Ja mislim da je to došlo iz Amerike. Moţda krajnja desnica.

Ako im je cilj bio osigurati da Kongres ne ratificira

Nantucketski dogovor, akcija je potpuno uspjela.

477

- Toĉno.

General Kirpiĉenko ode iza stola i vrati se s pet uvećanih

fotografija, te ih poslaţe pred Quinna.

- Jeste li ikad ranije vidjeli ove ljude, gospodine Quinn? Quinn

se zagleda u slike iz 'pasoša Cyrusa Millera, Melvina Scanlona,

Lionela Moira, Petera Cobba i Bena Salkinda. Zatim zatrese

glavom.

- Ne, nikad ih nisam vidio.

- Šteta. Imena su upisana na poleĊini. Prije više mjeseci ti su

ljudi posjetili moju domovinu. Ĉovjek s kojim su se tamo sastali

- s kojim ja mislim da su se sastali - bio bi u poziciji da im

pribavi onaj pojas. Naime, on je maršal.

- Jeste li ga uhapsili? Je li podvrgnut ispitivanju? Kirpiĉenko se

po prvi put nasmiješi.

- Gospodine Quinne, vaši romanopisci i novinari vole

organizaciju za koju ja radim prikazivati kao da ima neogra-

niĉenu moć. To nije baš tako. Ĉak ni mi ne moţemo uhapsiti

jednog maršala Sovjetskog Saveza bez trunke dokaza. Dakle, ja

sam bio iskren s vama. Hoćete li mi vi sada uzvratiti kom-

pliment? Hoćete li mi reći što ste uspjeli otkriti u ovih proteklih

trideset dana?

Quinn razmisli. U krajnjoj liniji, to sad više nije vaţno, stvar je

ionako završena, barem za njega, budući da više nema nikakvog

traga koji bi mogao slijediti. On ispriĉa generalu ĉitavu priĉu, od

trenutka kad je istrĉao iz stana u Kensingtonu da se nasamo naĊe

sa Zackom. Kirpiĉenko ga je pozorno slušao, kimajući

povremeno glavom kao da se ono što ĉuje slaţe s onim što je

već znao. Quinn završi priĉu sa smrću Orsinia.

- Uzgred, da v~s nešto pitam - nadodao je. - Kako ste me našli

na aerodromu u Ajacciu?

- Ah, da. Dakle, moj odsjek je oĉigledno bio zainteresiran za

ĉitavu tu aferu od samog poĉetka. Medutim, nakon djeĉakove

smrti i nakon što su pojedinosti o smrtonosnom pojasu namjerno

»procurile« u javnost, naše se zanimanje postostruĉilo. A vi se

niste baš neprimjetno kretali kroz Nizo

478

zemsku. Pucnjava u Parizu bila je glavna senzacija svih ve-

ĉ;,rnjih listova. Opis ĉovjeka koji je pobjegao - koji je vlasnik

kavane dao novinarima - odgovarao je vama.

- Provjerili smo popise putnika na aerodromima - o da, mi

imamo ljude koji rade za nas u Parizu - vidjeli da je vaša

prijateljica iz FBI-a odletjela u Španjolsku, ali vas nismo našli.

Ja sam pretpostavljao da ste vjerojatno naoruţani i da ţelite

izbjeći provjeru na aerodromu pa smo poĉeli provjeravati

rezervacije na trajektima. Moj ĉovjek u Marseillesu imao je

sreće, otkrio vas je na trajektu za Korziku. Ĉovjek, kojega ste

vidjeli na aerodromu, odletio je tamo istog jutra kad ste vi stigli,

ali vas nije našao. Sad znam da ste otišli u brda. On je zatim

zauzeo busiju na mjestu gdje se kriţaju cesta za pristanište,

ugledao vaša kola kako malo poslije izlaska sunca skreću na

cestu prema aerodromu i došao za vama. Uzgred, jeste li znali da

su na terminal došli ĉetvorica naoruţanih muškaraca dok ste vi

telefonirali?

- Ne, uopće ih nisam vidio.

- Hmmm, izgledalo je da imaju nešto protiv vas. Sad, kad ste mi

ispriĉali za Orsinia, jasno mi je što je to bilo. No, nije vaţno. Za

njih se pobrinuo ... moj kolega.

- Vaš pitomi Englez?

- Andrej? On nije Englez. Ustvari, on ĉak nije ni Rus, nego

Kozak. Nemojte misliti da vas potcjenjujem, gospodine Quinn,

ali pripazite da se njemu ne naĊete na putu. Andrej je meĊu

mojim ljudima jedan od najboljih.

- Zahvalite mu u moje ime - reĉe Quinn. - Gledajte, generale,

lijepo smo popriĉali. Ali to je sve. Meni sad preostaje samo da

se vratim u Španjolsku, svom vinogradu i da pokušam ponovno

poĉeti normalno ţivjeti.

- Ne slaţem se s vama, gospodine Quinne. Ja mislim da biste se

trebali vratiti u Ameriku. Tamo je kljuĉ svega, negdje u Americi.

Trebali biste se vratiti.

- Pokupili bi me u roku od jednog sata - reĉe Quinn. FBI nema

lijepo mišljenje o meni, neki od njih misle da sam bio umiješan

u otmicu.

General Kirpiĉenko ode iza stola i pokretom glave pozo

479

ve Quinna da se pribliţi. A onda mu pruţi pasoš, kanadski

pasoš, upotrebljavan, s desetak izlaznih i ulaznih ţigova. S

fotografije je u njega zurilo njegovo vlastito lice, jedva pre-

poznatljivo s drugaĉijom frizurom, naoĉalama s roţnatim ok-

virom i neobrijano.

- Na ţalost, snimili smo vas dok ste bili drogirani - reĉe general.

- Ali svatko izgleda pomalo izobliĉeno na fotografiji u pasošu.

Inaĉe, pasoš je autentiĉan, moji su se ljudi svojski potrudili.

Trebat će vam odjeća s oznakama kanadskih proizvoĊaĉa,

kovĉezi i takve stvari. Andrej je već sve pripremio. Naravno,

trebat će vam i ovo.

On stavi na stol tri kreditne kartice, kanadsku vozaĉku dozvolu i

snop od 20.000 kanadskih dolara. Pasoš, vozaĉka dozvola i

kreditne kartice bile su na ime Rogera Lefevrea, francuskog

KanaĊanina. Za Amerikanca koji govori francuski, akcent neće

predstavljati nikakav problem.

- Predlaţem da vas Andrej odveze do Birminghama, odakle

moţete prvim jutarnjim avionom za Dublin. Iz Dublina moţete

zatim nastaviti za Toronto. Ako tamo unajmite automobil,

prelazak preko ameriĉke granice ne bi smio predstavljati

nikakav problem. Onda, jeste li pripravni pokušati, gospodine

Quinne?

- Generale, izgleda da nisam bio dovoljno jasan. Orsini mi nije

rekao ni rijeĉi prije nego što je izdahnuo. Ako je i znao tko je

debeljko, a ja mislim da je znao, nije mi to rekao. Ne znam

odakle bih poĉeo. Trag je zameten. Debeljko je siguran, sigurni

su njegovi nalogodavci i siguran je njihov izvor informacija,

izdajica za kojega vjerujem da je netko na visokom poloţaju.

Svi su oni potpuno sigurni jer Orsini nije progovorio. Ja nemam

nikakvog asa, kralja, kraljicu ili deĉka. Ništa nemam u rukama.

- Ah, kartaška analogija. Vi Amerikanci uvijek spominjete pik

asa. Igrate li šah, gospodine Quinne?

- Slabo - reĉe Quinn. Sovjetski general ode do police s knjigama

na jednom zidu i poĉne prstom prelaziti preko hrbata, kao da

traţi jednu odreĊenu knjigu.

- Trebali biste igrati šah - reĉe. - Sliĉno kao u mojoj

480

profesiji, u toj je igri vaţna domišljatost i lukavstvo, a ne gruba

sila. Sve su figure vidljive, a opet ... u šahu ima više varki nego

u pokeru. Ah, evo.

On pruţi knjigu Quinnu. Autor je bio Rus, ali je knjiga bila na

engleskom. Prijevod, privatno izd'anje. Veliĉanstveni ve-

lemajstori: analitiĉka studija.

- Dali su vam šah, gospodine Quinne, ali moţda to još nije šah-

mat. Vratite se u Ameriku. Proĉitajte knjigu u avionu. Ako

dopuštate, posebno bih vas upozorio na poglavlje o Tigranu

Petrosjanu. To je jedan Armenac koji je davno umro, ali je

vjerojatno još uvijek najveći šahovski taktiĉar koji je ikad

postojao. Sretno, gospodine Quinne.

General Kirpiĉenko pozove svog operativca Andreja i izda mu

niz nareĊenja na ruskom. Andrej potom odvede Quinna u jednu

drugu sobu i opremi ga novom, kanadskom odjećom, prtljagom i

avionskim kartama. Nakon toga su se zajedno odvezli do

Birminghama i Quinn se ukrca u avion kompanije British

Midland, prvi let za Dublin toga dana. Andrej ga je ispratio i

zatim se vratio natrag u London.

Quinn je iz Dublina otišao do Shannona, priĉekao nekoliko sati i

s kompanijom Air Canada poletio u Toronto. Odrţao je obećanje

i poćeo ĉitati knjigu na aerodromu

Shannon te nastavio tijekom leta preko Atlantika. Šest puta je

proĉitao poglavlje o Petrosjanu. Još i prije nego što je sletio u

Toronto postalo mu je jasno zašto su armenskom velemajstoru

njegovi protivnici dali nadimak Veliĉanstveni varalica. .

U Torontu nitko nije posumnjao u njegov pasoš, baš kao ni u

Birminghamu, Dublinu ili Shannonu. Pokupio je prtljag s

vrtuljka i .prošao kroz carinu bez komplikacija. Nije imao

nikakvog razloga da uoĉi jednog tihog ĉovjeka koji ga je pro-

matrao kako izlazi iz prostora carine, slijedio ga do glavne

ţeljezniĉke stanice i pridruţio mu se u vlaku za Montreal.

U jednoj prodavaonici rabljenih automobila u najvećem gradu

pokrajine Quebec, Quinn je kupio jedan Jeep Renegade sa

zimskim gumama, a u obliţnjoj trgovini sportskom odjećom

nabavio je ĉizme, hlaĉe i tople jakne, potrebne za to

481

doba godine u Kanadi. Kad je napunio rezervoar dţipa, kre nuo

je prema sjeveroistoku, kroz St. Jean do Bedforda, odak le je

skrenuo na jug prema ameriĉkoj granici.

Preko graniĉnog prijelaza na obalama jezera Champlain, kroz

koji autoput State Highway 89 prelazi iz Kanade u Ver. mont,

Quinn je ponovno ušao na teritarij Sjedinjenih Ame~ riĉkih

Drţava.

Uz sjeverni rub drţave Vermont postoji jedan kraj koji lokalni

stanovnici zovu jednostavno Sjeveroistoĉno kraljevstvo. Taj kraj

obuhvaća najveći dio okruga Essex, te dijelove okruga Orleans i

Caledonia, divlja, planinska podruĉja s jezerima i rijekama,

brdima i spiljama, s tek tu i tamo ponekom razrovanom cestom i

nekim malim zaseokom. U zimsko doba na Sjeveroistoĉno

kraljevstvo spušta se tako strašna hladnoća da se ĉitav kraj

zaledi, doslovce kao na zaustavljenom kadru. Jezera prekrije led,

stabla okuje mraz, a tlo pucketa pod nogama. Zimi ovdje zamire

sav ţivot, sve prelazi u stanje hibernacije, uz izuzetak ponekog

osamljenog sjevernog jelena koji se povremeno pojavi u

zaledenoj šumi. Šaljivĉine s juga kaţu kako u Sjeveroistoĉnom

kraljevstvu postoje samo dva godišnja doba: kolovoz i zima. Oni

koji dobro poznaju taj kraj kaţu da je to obiĉna glupost; dva

godišnja doba zapravo su 15. kolovoz i zima.

Quinn je prošao juţno od Swantona i St. Albansa do Bur-

lingtona, zatim se udaljio od jezera Champain, nastavljajući

dalje autoputom 89 do glavnog grada drţave Vermont, Mont-

peliera. Ovdje je sišao s glavnog autoputa i prešao na cestu

Route 2, koja je kroz East Montpelier izlazila u dolinu rijeke

Winooski i dalje je slijedila, mimo Plainfielda i Marshfielda, do

West Danvillea.

Brda su se pribliţila, zgurena od zime; rijetka vozila, koja su mu

povremeno dolazila ususret, bila su bezobliĉni, anonimni

mjehuri topline, u kojima su Ijudska bića uz pomoć tehnologije

opstajala u hladnoći, koja bi ih, nezaštićene, usmrtila u roku od

nekoliko minuta.

Nakon West Danvillea, cesta se suţavala, stisnuta izmedu

visokih nameta snijega s obje strane. Prošavši kroz puste uli

482

ce Danvillea, Quinn je ukljuĉio pogon na sva ĉetiri kotaĉa,

pripremajući se za zadnji dio puta do St. Johnsburya.

Mali je gradić na rijeci Passumpsic djelovao poput oaze u

ledenim planinama sa svojim trgovinama i barovima, svjetlima i

toplinom. Quinn je ušao u jednu agenciju za promet ne-

kretninama u Main Streetu i rekao agentu svoje ţelje. Za agenta

je ovo bila mrtva sezona. Quinnov je zahtjev kod njega izazvao

priliĉno ĉuĊenje.

- Brvnaru? No da, naravno, imamo brvnare koje iznajmljujemo

Ijeti. Vlasnici obiĉno provedu u njima mjesec dana, najviše šest

tjedana, a zatim ih preko nas iznajmljuju do kraja sezone. Ali

sada?

- Sada - reĉe Quinn.

- Imate li na umu neku odredenu lokaciju? - upita agent.

- Negdje u Kraljevstvu.

- Vi stvarno traţite osamu, gospodine.

No, provjerio je svoj popis i poĉešao se po glavi.

- Mogao bih imati jednu zgodnu kućicu za vas - reĉe. - Vlasnik

je jedan zubar iz Barrea; to je dolje, u toplom kraju.

»Topli« je kraj u to doba godine uţivao u temperaturi od samo

petnaest ispod nule, za razliku od minus dvadeset ovdje gore.

Agent nazove zubara i dobije od njega odobrenje da Quinnu

iznajmi kuću na mjesec dana. On pogleda kroz prozor Quinnov

dţip.

- Imate lance za snijeg, gospodine? - Još ne.

- Trebat će vam.

Quinn kupi i priĉvrsti lance za snijeg na kotaĉe dţipa, a zatim

zajedno s agentom krene prema brvnari. Do nje je bilo samo

ĉetrnaest kilometara, ali im je za to trebalo više od jednog sata.

- Kuća je na mjestu koje se zove Lost Ridge - reĉe agent. -

Vlasnik je koristi samo usred ljeta, za šetnje i pecanje. Da li se

vi, moţda, ţelite sakriti od ţeninog advokata ili tako nešto?

483

- Meni treba mira i tišine da napišem knjigu - reĉe Qu

mn. - Ah, pisac - reĉe agent i prestane zapitkivati. Ljudi

znaju da se piscima i ludacima nikad ne treba ĉuditi.

Prvo su krenuli natrag preciia Danvilleu, zatim su skrenuli na

jednu još uţu cestu i pošli prema sjeveru. Kod North Danvillea

agent usmjeri Quinna na zapad, u divljinu. Ispred njih se prema

nebu uzdizao neprolazni planinski masiv Kittredge Hills. Cesta

je vodila desno od planinskog lanca, prema planini Bear

Mountain. Uspinjali su se neko vrijeme uz planinu, a onda agent

pokaţe Quinnu snijegom zakrĉeni put. Quinnu su bili potrebni

sva snaga koju je mogao izvući iz motora, pogon na ĉetiri kotaĉa

i lanci da doĊe do brvnare.

Kuća je doista bila od brvana, debelih, grubo otesanih debala

poslaganih horizontalno ispod niskog krova, zatrpanog ispod

metar snijega. Agent pokaţe na garaţu koja je bila dio kuće -

automobil koji bi na ovoj temperaturi ostao u nezagrijanom

prostoru, do jutra bi se pretvorio u neupotrebljivu hrpu metala i

zaleĊenog benzina - i na veliku peć na drva koja zagrijava vodu

i radijatore.

- Uzet ću je - reĉe Quinn.

- Trebat će vam petrolej za svjetiljke, butan za kuhanje i sjekira

za cijepanje drva - reĉe agent. - I hrana. I rezerva benzina. Ovdje

ne smijete riskirati da vam neĉega ponestane. I odgovarajuća

odjeća. Ovo što imate na sebi nije dovoljno. Pripazite na to da

vam lice uvijek bude pokriveno, inaĉe ćete dobiti ozebline.

Nema telefona. Jeste li sigurni da hoćete ostati ovdje?

- Rekao sam da je uzimam - odgovori Quinn. Odvezli su se

natrag u St. Johnsbury. Quinn reĉe agentu svoje ime i

nacionalnost, te unaprijed plati najamninu.

Agent je bio odveć uljudan, ili jednostavno nezainteresiran da ga

upita kako to da jedan Quebecois traţi mir i tišinu u Vermontu,

kad Quebec ima takvih mjesta u izobilju.

Quinn pronade više javnih telefonskih govornica iz kojih će

moći nazvati u bilo koje doba dana i noći, a zatim ode u

484

hotel. Ujutro potrpa u dţip sve što će .mu biti potrebno i krene

natrag u planine.

Jednom, dok je na cesti izvan North Danvillea zastao da provjeri

ide li u pravom smjeru, uĉinilo mu se kao da je ĉuo buku

automobilskog motora niţe niz cestu, iza sebe, ali je zakljuĉio da

zvuk vjerojatno dopire iz sela ili je ĉak moţda jeka njegovog

vlastitog motora.

Upalio je vatru u peći i brvnara se polako poĉela otapati. Peć je

bila vrlo djelotvorna i kad je otvorio ţeljezna vrata, unutra je

buktio oganj kao u topionici. Rezervoar za vodu se odledio i

voda se ugrijala, te zagrijala radijatore u ĉetiri sobe, kao i drugi

rezervoar vode za pranje i kupanje. Oko podneva je već mogao

ostati samo u košulji i bilo mu je ugodno toplo. Poslije ruĉka je

uzeo sjekiru i nacijepao drva za tjedan dana.

U St. Johnsburyu je kupio tranzistor, ali nije bilo televizije, ni

telefona. Kad je završio s cijepanjem drva, sjeo je za novi, mali

pisaći stroj i poĉeo tipkati. Idućeg jutra odvezao se u Montpelier

i odatle odletio, prvo u Boston, zatim u Washington.

Otišao je ravno na ţeljezniĉki kolodvor Union Station, na

Massachusetts Avenue kod Second Streeta, jedan od najele-

gantnijih starih kolodvora od bijelog kamena u Americi. Zgrada

kolodvora upravo je blistala bjelinom nakon nedavnog ĉišćenja i

obnove. Raspored unutar zgrade ponešto se promijenio od

onoga kojeg se on sjećao od prije mnogo godina, ali su traĉnice

još uvijek bile na istom mjestu - ispred prostrane ĉekaonice i

perona u podrumu.

Našao je što je traţio nasuprot peronima H i J, ţeljezniĉke

kompanije Amtrak. Izmedu vrata policijskog ureda Amtraka i

ţenske toalete, stajao je niz od osam kabina javnih govornica.

Svi sa~ njihovi brojevi poĉinjali prefiksom 789; Quinn je

zabiljeţio svih osam brojeva, ubacio pismo u poštanski sanduĉić

i otišao.

Kad ga je taksi vozio preko Potomaca natrag do aerodroma

Washington National Airport, skrenuo je niz l4th Street i Quinn

je na desnoj strani ugledao kupolu Bijele kuće. Pitao

485

se kako je sada onaj ĉovjek koji mu je rekao: - Vratite narr ga! -

i kojega je on iznevjerio.

Tijekom mjeseci nakon pogreba sina, s Cormackovima njihovim

medusobnim odnosom zbivale su se promjene koje bi jedino

psihijatar bio sposohan objasniti i obrazloţiti.

Dok su trajali pregovori, predsjednik se - iako izmuĉen stresom,

brigom, strepnjama i nesanicom - ipak uspijevac kontrolirati.

Pred kraj pregovora, kad su izvještaji iz Londo~ na ukazivali na

mogućnost skore razmjene, ĉinilo se ĉak da se oporavio. U to je

vrijeme njegova ţena, manje intelektual. na u svojim reakcijama

i bez drţavniĉkih duţnosti koje bi joj skrenule misli na nešto

drugo, bila ta koja se bespomoćno prepustila tugovanju i

sedativima.

Medutim, nakon onog strašnog dana na Nantucketu, kad su svog

jedinca spustili u hladnu zemlju, došlo je do suptilne izmjene

uloga. Myra Cormack je plakala na grudima agenta Tajne sluţbe

pokraj groba i plakala je ĉitavim putem do Washingtona. Ali

kako su dani prolazili, ona se polako oporavIjala. Moţda je tome

bio uzrok spoznaja da je izgubivši jedno dijete, dobila drugo:

muţa, koji nikad dotad nije bio ovisan o njoj.

Njezin majĉinski, zaštitniĉki instinkt dao joj je stanovitu

unutrašnju snagu koje je ponestalo muškarcu, u ĉiju inteli-

genciju i snagu volje ona nikad dotad nije sumnjala. Tog zim-

skog popodneva, kad je Quinnov taksi prošao pokraj ograde oko

kompleksa Bijele kuće, John Cormack je sjedio za pisaćim

stolom u svom privatnom kabinetu izmedu ţutog Ovalnog

kabineta i spavaće sobe. Myra Cormack, stojeći uz njega, drţala

je glavu svog bolom skrhanog muţa prislonjenu o svoj trbuh i

njeţno ga njihala.

Znala je da je njezin muţ smrtno pogoden i da ne moţe još dugo

izdrţati. Znala je da ga je u ovako teško stanje dovela koliko

smrt sina jedinca, toliko - ako ne i više - i neizvjesnost tko je to

mogao uĉiniti i zašto. Da je djeĉak poginuo u prometnoj nesreći

ili u nekoj sportskoj nezgodi, vjerovala je, John Cormack bi

mogao prihvatiti logiku takve smrti

486

iako je smrt uvijek nelogiĉna. Teţinu ydarca pojaĉao je naĉin na

koji je djeĉak poginuo; to je uništilo njegovog oca, baš kao da je

ona demonska bomba eksplodirala na njegovu tijelu.

Ona je vjerovala da nikad neće dobiti odgovor na ta pitanja i da

njezin muţ ne moţe dalje ovako. Poĉela je mrziti Bijelu kuću i

posao svog muţa, na koji je nekoć bila tako ponosna. Sad je

jedino ţeljela da se on oslobodi tog tereta i da se s njom vrati u

New Haven, gdje će rnu ona moći paţnjama i njeţnošću olakšati

starost.

Pismo koje je Quinn poslao Somervilleovoj na adresu njezinog

stana u Alexandriji zadrţao je na pošti agent FBI-a i predao ga

svojim pretpostavljenima, koji su ga pobjedonosno donijeli na

sjednicu Komiteta Bijele kuće, sazvanu iskljuĉivo zbog

razmatranja njegova sadrţaja. Philip Kelly i Kevin Brown

predali su ga svojim šefovima poput trofeja.

- Moram priznati, gospodo - reĉe Kelly - da sam teška srca

zatraţio da se jedan od mojih pouzdanih agenata stavi pod

ovakvu vrstu nadzora. Ali mislim da ćete se sloţiti sa mnom da

se taj potez isplatio.

On poloţi pismo na stol.

- Ovo je pismo, gospodo, predano na poštu juĉer i to, ravno

usred Washingtona. To ne mora nuţno znaĉiti da je Quinn u

ovom gradu, pa ĉak ni to da je u Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama. Netko je drugi mogao pismo predati na poštu

umjesto njega. Medutim, ja sam mišljenja da je Quinn vuk

samotnjak i da nema pomagaĉa. Kako je nestao iz Londona i

pojavio se ovdje, to ne znamo. Ali moji kolege i ja vjerujemo da

je on ovo pismo osobno predao na poštu.

- Proĉitajte pismo - naredi Odell.

- Hm, ovaj ... priliĉno je dramatiĉno - reĉe Kelly, namjesti

naoĉale i poĉne ĉitati.

- »Draga moja Sam ..« Reklo bi se da ovo potvrĊuje kako je moj

kolega Brown imao pravo; izmeĊu gospoĊice Somerville i

Quinna postoji odnos koji prelazi granice prbfesionalnog.

487

- O. K. Znaĉi vaš se lovaĉki pas zaljubio u vuka - reĉe Odell. -

Bravo. Vrlo lukavo. ~to kaţe dalje?

Kelly nastavi ĉitati.

- »Evo me napokon ponovno u Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama. Veoma bih te ţelio ~idjeti, ali bojim se da u ovom

trenutku to ne bi bilo pametno.

- »Pišem ti zato da te obavijestim što se zapravo odigralo na

Korzici. Naime, kad sam te nazvao s aerodroma u Ajacciu,

nisam ti rekao istinu. Mislio sam da ćeš se moţda uplašiti i nećeš

se htjeti vratiti u Ameriku ako ti kaţem pravu istinu. Medutim,

što više razmišljam o tome, sve više mi se ĉini da ti imaš pravo

saznati što se zapravo dogodilo. Samo te jedno molim: sve što

ovdje proĉitaš, zadrţi za sebe. Nitko drugi to ne smije znati,

barem za sada. To mora ostati tajnom dok ja ne završim s ovim

što sam zapoĉeo.

- »Ustvari, izmeĊu Orsinia i mene došlo je do dvoboja. Nisam

imao drugog izbora; netko ga je nazvao i rekao mu da sam ja

krenuo na Korziku da ga ubijem, iako sam ja zapravo samo ţelio

s njim razgovarati. Pogodio ga je metak iz mog revolvera -

zapravo, tvog - ali ga nije ubio. Kad je ĉuo da su ga prevarili,

shvatio je da ga više ne veţe zakon šutnje. Ispriĉao mi je sve što

je znao, a to je, mogu ti reći, bilo više nego zanimljivo.

- »Kao prvo, iza ĉitave one afere nisu stajali Rusi, barem ne

sovjetska vlada. Plan je zaĉet ovdje, u Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama. Pravi nalogodavci skriveni su još uvijek velom tajne,

ali ĉovjek kojega su unajmili da organizira otmicu i ubojstvo

Simona Cormacka, onaj kojega je Zack zvao 'debeljko', ne

predstavlja više nepoznanicu. Orsini ga je prepoznao i rekao mi

njegovo ime. Kad bude uhapšen, u što ja ne sumnjam, sigurno će

odati imena onih koji su mu platili da to uĉini.

- »Ja sam se trenutno povukao u osamu i sve što se do

Podilo stavljam na papir: imena, mjesta, datume, dogadaje.

Citavu priĉu, od poĉetka do kraja. Kad završim, poslat ću kopije

rukopisa na adrese raznih vaţnih liĉnosti i sluţbi u zemlji:

potpredsjednika, FBI-a, CIA-e, itd. Tako, ukoliko se meni

488

nešto dogodi nakon toga, neće više biti moguće sprijeĉiti kotaĉe

pravde da se poĉnu okretati.

- »Neću te više kontaktirati prije nego što završim s pisanjem.

Neću ti otkriti gdje se nalazim. Molim te, shvati da tako

postupam samo zato jer te ţelim samo zaštititi. Voli te, Quinn.«

U sobi je nastao muk zaprepaštenja. Jedan od prisutnih obilno se

znojio.

- Isuse - dahne Michael Odell - taj momak je nevjerojatan!

- Ako je to što govori istina - reĉe Morton Stannard, bivši

odvjetnik - onda se ne bi smio kriti. Trebao bi ovdje, pred nama

iznijeti sve što zna.

- Slaţem se - reĉe drţavni tuţilac Bill Walters. - Mimo svega

ostaloga, on je upravo sebe oznaĉio kao krunskog svjedoka. Mi

imamo programe zaštite svjedoka. Trebalo bi nad njim

primijeniti zaštitnu mjeru pritvora.

Svi su se sloţili s ovim prijedlogom. Do veĉeri je Drţavno

tuţilaštvo odobrilo izdavanje naloga za stavljanje pod nadzor

bitnog svjedoka, odnosno, naloga za Quinnovo uhićenje i za-

drţavanje u pritvoru. FBI je stavio u pogon Nacionalni sistem za

policijske informacije, kako bi sve ispostave FBI-a u zemlji

upozorio neka motre hoće li se Quinn negdje pojaviti. Povrh

toga, putem Nacionalnog policijskog teleks-sistema razaslana je

poruka svim ostalim ĉuvarima zakona: policijskim sluţbama u

gradovima, pokrajinskim šerifima, upraviteljima sudbenih

okruga i saobraćajnim patrolama. Sve je ove poruke pratila

Quinnova fotografija. Kao obrazloţenje navedena je veza s

jednom velikom kraĊom dragulja.

Generalna potjernica je jedno; golema prostranstva Amerike

opet nešto sasvim drugo. Traţeni kriminalci uspijevali su

godinama ostati na slobodi, usprkos potjernica. Osim toga,

potjernica je glasila na Quinna, ameriĉkog gradanina s poznatim

brojevima pasoša i vozaĉke dozvole. Nigdje se u potjernici nije

spominjao KanaĊanin Lefevre s punovaţnim dokumentima,

drugaĉijom frizurom, naoĉalama s roţnatim ok

489

virima i bradom. Quinn je, nakon onog brijanja u sovjetskoj

ambasadi u Londonu, pustio da mu raste brada i premda još nije

bila dugaĉka, već mu je skrivala donji dio lica.

Vrativši se u brvnaru u plapinama, pustio je da Komitet Bijele

kuće tri dana razbija glavu nad njegovim smišljeno poslanim

pismom Somervilleovoj, a onda se dao na posao da s njom tajno

stupi u vezu. Rješenje za to pruţila mu je usputna informacija

koju je ona izrekla u Antwerpenu. »Kći propovjednika iz

Rockcastlea«, tako je bila sebe nazvala.

U knjiţari u St. Johnsburyu našao je turistiĉki vodiĉ, u kojem su

bila navedena tri Rockcastlea u Sjedinjenim Ameriĉkim

Drţavama. MeĊutim, jedan je od njih bio daleko na jugu, drugi

na zapadu. Njezin je naglasak bio bliţi Istoĉnoj obali. Treći je

Rockcastle bio u okrugu Goochland County, u drţavi Virginiji.

Telefonski imenik dao mu je ostale informacije. U njemu je

našao veleĉasnog Briana Somervillea iz Rockcastlea, Virginija.

Nije bilo nikog drugog s tim prezimenom - neobiĉan naĉin

pisanja prezimena izdvajao ga je od Sommervillesa i

Summervillesa.

Quinn ponovno napusti svoje skrovište, odleti iz Montpeliera u

Boston i dalje u Richmond, sletjevši na Byrd Field, kojem je

nedavno naziv optimistiĉki izmijenjen u Richmond International

Airport. Telefonski imenik Richmonda na aerodromu imao je

uobiĉajeni dodatak FIFE, s adresama i telefonskim brojevima

crkvi i svećenika svih vjeroispovijesti. U njemu je stajalo da

veleĉasni Somerville propovijeda u crkvi Smyrna Church of St.

Mary's na Three Square Roadu, ali stanje u kući broj 290, na

Rockcastle Roadu. Quinn unajmi automobil i odveze se cestom

Route 6 pedeset šest kilometara na zapad, do Rockcastlea. Kad

je pozvonio na vratima, otvorio mu je osobno veleĉasni

Somerville.

U primaćoj sobi, tihi, sjedokosi propovjednik posluţi Quinna

ĉajem i potvrdi da se njegova kći doista zove Samantha i da radi

kao agent FBI-a. Zatim je saslušao Quinna. Kad je ĉuo ono što

mu je Quinn imao za reći, zabrinuto ga je pogledao.

490

- Zašto mislite da bi mojoj kće.ri mogla prijetiti opasnost,

gospodine Quinne? - upitao je.

Quinn mu reĉe.

- Nadziru je? Njezini iz $iroa? Je li nešto uĉinila?

- Ne, gospodine. MeĊutim, postoje ljudi koji neopravdano

sumnjaju na nju. A ona to ne zna. Ja je samo ţelim upozoriti.

Ljubazni je starac gledao u pismo u svojim rukama i uzdahnuo.

Njemu je taj svijet, s kojega je njegov posjetilac upravo odigao

krajiĉak zastora, bio potpuno nepoznat. Pitao se što bi uĉinila

njegova pokojna supruga; ona je uvijek bila dinamiĉan dio

njihove braĉne zajednice. Zakljuĉio je da bi ona nedvojbeno

odnijela poruku svom djetetu.

- U redu - reĉe. - Otići ću do nje.

Odrţao je obećanje. Sjeo je u svoj stari auto, odvezao se

staloţeno do Washingtona i posjetio kćer, bez prethodne najave.

Postupio je toĉno pr~ma Quinnovim uputstvima: razgovarao je s

njom o uobićajenim stvarima i prvo joj pruţio samo jedan list

papira. Na njemu je pisalo: - Nastavi prirodno govoriti. Otvori

pismo i polako ga proĉitaj. Zatim ga spali i postupi prema

uputstvima. Quinn.

Sam se zagrcnula kad je to proĉitala i shvatila da joj Quinn hoće

time reći da su u njezinom stanu postavljeni mikrofoni. Ona je,

po duţnosti, postavljala mikrofone u stanove drugih ljudi, ali

nikad nije pomišljala da bi se to i njoj moglo dogoditi. Zagledala

se u zabrinute oĉi svoga oca, nastavila prirodno ĉavrljati i uzela

pismo koje joj je pruţio. Kad je odlazio, ispratila ga je do kola i

oprostila se od njega s dugaĉkim poljupcem.

Pismo je bilo kratko. U ponoć je trebala stati uz telefonske

govornice nasuprot Amtrakovim peronima H i J na Union

Stationu i ĉekati. Jedan će telefon zazvoniti ; to će biti Quinn.

Toĉno u ponoć Sam je primila njegov poziv iz telefonske

govornice u St. Johnsburyu. Ispriĉao joj je što se dogodilo na

Korzici i u Londonu, zatim ju je obavijestio o laţnom pismu

491

koje joj je poslao, uvjeren da će ono dospjeti pred Komitet

Bijele kuće.

- Ali, Quinne - pobuni se ona - ako stvarno nisi ništa doznao od

Orsinia, onda je sve gotovo, kao što si mi već rekao. Zašto si

napisao da ti je nešto otkrio, kad nije?

On joj ispriĉa o Petrosjanu, koji je ĉak i u situaciji kad je gubio

igru i unatoĉ tome što je njegov protivnik imao pred oĉima

šahovsku ploĉu, još uvijek znao uvjeriti suigraĉa kako u

pripremi ima nekakav majstorski potez, te bi ga tako natjerao da

napravi grešku.

- Mislim da će to pismo natjerati te Ijude, ma tko oni bili, da se

otkriju - reĉe. - Usprkos tome što sam u pismu napisao da te

neću više kontaktirati, ti si još uvijek jedina koja ih moţe

dovesti do mene, ako me policija ne uspije uhvatiti. Kako dani

budu prolazili, njihova će uznemirenost sve više rasti. Hoću da

dobro otvoriš oĉi i uši. Zvat ću te svaki drugi dan, u ponoć, na

jedan od tih telefona.

Potrajalo je šest dana.

- Quinne, poznaješ li ĉovjeka koji se zove David Weintraub?

- Da, poznajem ga.

- On radi za Kompaniju, je li tako?

- Aha, on je operativni direktor. Zašto?

- Traţio je da se sastanemo. Kaţe da se nešto zbiva i da on to ne

razumije, ali misli da bi tebi bilo jasno.

- Gdje ste se sastali? U Langleyu?

- Ne, rekao je da to ne bi bilo pametno. Sastali smo se na ulici,

blizu Tidal Basina. Ĉekao me je u kolima. Razgovarali smo dok

nas je vozaĉ vozio naokolo.

- Je li ti rekao o ĉemu se radi?

- Nije, rekao je da ni u koga više ne moţe imati povjerenja.

Samo u tebe. Htio bi se vidjeti s tobom i kaţe da ti odrediš

uvjete, vrijeme i mjesto. Misliš da moţeš imati u njega po-

vjerenja?

Quinn razmisli. Ako je David Weintraub nepošten, onda ionako

nema nade za ljudski rod.

- Da - reĉe - mislim da mogu. - Zatim joj reĉe vrijeme i mjesto

sastanka.

492

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Sam Somerville stigla je na montpelierski aerodrom iduće

veĉeri. S njom je bio Duncan McCrea, mladi agent CIA-e koji je

prvi stupio s njom u vezu da je obavijesti kako bi se njegov OD

ţelio sastati sa Quinnom.

Stigli su redovnom meĊugradskom linijom PBA Beechcraft

1900 iz Bostona, unajmili odmah na aerodromu terensko vozilo

Dodge Ram i našli sobe u jednom motelu u predgradu glavnog

grada Vermonta. Poslušavši Quinnovo upozorenje, oboje su se

opskrbili najtoplijim stvarima koje su uspjeli nabaviti u

Washingtonu.

Operativni direktor CIA-e ostao je u Washingtonu zbog jednog

neodloţnog sastanka koji nikako nije smio propustiti i trebao je

stići tek sutra ujutro, još uvijek na vrijeme za sastanak s

Quinnom.

Idućeg jutra, u sedam sati, sletio je u jednom malom mlaţnjaku s

deset sjedala. Avion je nosio oznake koje Sam nikad dotad nije

vidjela. McCrea joj je objasnio da je to komunikacijski avion

Kompanije, a ĉarter-kompanija, ĉije su oznake na trupu, sluţi

samo kao fasada. OD ih je kratko ali srdaĉno pozdravio kad je

sišao s aviona na pistu. On je već na sebi imao nezgrapne ĉizme

za snijeg, debele hlaĉe i vatiranu jaknu. U ruci je nosio putnu

torbu. Odmah se popeo na straţnje sjedalo Dodge Rama, te su

bez odlaganja krenuli prema mjestu sastanka. McCrea je vozio, a

Sam ga je upućivala, ĉitajući kartu.

Cesta Route 2 izvela ih je iz Montpeliera, provela kroz gradić

East Montpelier i dalje, u pravcu Plainfielda. Odmah nakon

groblja Plainmont, ali prije ulaza u Goddard College,

493

rijeka Winooski skreće prema jugu i udaljava se od ceste. Na

tom se mjestu izmeĊu rijeke i ceste nalazi komad zemlje u ob-

liku polumjeseca, obrastao visokim stablima, ogoljelima u ovo

doba godine i oblijepljenima snijegom. Medu stablima su stolovi

za ljetne izletnike i uredeno parkiralište za kamp-prikolice. To je

bilo mjesto, gdje je Quinn rekao da će ih ĉekati u osam ujutro.

Sam ga je prva ugledala. Pojavio se iza jednog stabla udaljenog

dvadesetak metara upravo kad je Dodge Ram zakoĉio i stao. Ne

ĉekajući svoje pratioce, Sam iskoĉi iz kola, potrĉi do njega i baci

mu se oko vrata.

- S tobom je sve u redu, mala?

- Da. Oh, Quinne, hvala Bogu da se tebi ništa nije dogodilo.

Quinn je zurio prema kolima, preko njezine glave. Sam osjeti

kako mu se tijelo ukoĉilo.

- Koga si to dovela? - tiho je upita.

- Ah, baš sam šašava ... - Ona se okrene. - Sjećaš se Duncana

McCreaa? On me je povezao s gospodinom Weintraubom ...

McCrea je stajao na deset metara od njih. Na licu mu je bio onaj

njegov djeĉaĉki, stidljivi osmijeh.

- Kako ste, guspodine Quinne? - Glas mu je bio uljudan i pun

poštovanja kao i uvijek. MeĊutim, nije bilo ni traga uljudnosti u

naĉinu na koji je u ispruţenoj desnoj ruci drţao Colt 45

automatik. Cijev pištolja bila je odluĉno uperena na Quinna i

Sam.

U to s vozila siĊe drugi muškarac. On je u rukama nosio sloţivu

pušku, koju je izvukao iz putne torbe nakon što je McCreau

dodao Colt.

- Tko je to?- upita Quinn.

Kad mu je Sam odgovorila, glas joj je bio tih i pun straha. -

David Weintraub - rekla je. - Oh, zaboga, što sam to uĉinila?

- Nasjela si, draga.

On je za to bio kriv, shvatio je. Najradije bi sam sebe ošamario.

Kad je s njom razgovarao telefonom, nije mu palo na

494

pamet da je upita je li ona kada vidjela direktora operativnog

odsjeka CIA-e. Nju su dva puta pozivali pred Komitet Bijele

kuće. On je jednostavno pretpostavio da je David Weintraub

barem jednom od ta dva puta bio prisutan. Ustvari, tajnoviti OD,

ĉovjek koji je rukovodio najtajnijim poslovima u Americi, nije

volio ĉesto dolaziti u Washington i u obje je prigode bio

odsutan. Quinn je vrlo dobro znao kako u ratu ovakve

pretpostavke mogu predstavljati ozbiljnu opasnost po zdravlje.

Onizak, debeljuškasti ĉovjek s puškom, koji je izgledao još širi

zbog vatirane odjeće, pride bliţe i stane pokraj McCreaa. .

- Pa, naredniĉe Quinne, ponovno smo se sreli. Sjećate me se?

Quinn zatrese glavom. Ĉovjek kucne prstom po hrptu nosa.

- Ti si mi udesio nos, kopile. Sad ćeš to skupo platiti, Quinne.

Quinn se zagleda u njega kroz polustisnute kapke i odjednom

ponovno ugleda onu ĉistinu u Vijetnamu od prije, mnogo godina

s mladim vijetnamskim seljakom, odnosno onim što je od njega

ostalo, privezanim za kolĉiće pobodene u zemlju.

- Sjećam se - reĉe.

- Odliĉno - reĉe Moss. - A sad, pokret. Gdje si se smjestio?

- U jednoj brvnari, gore u brdima.

- Prešao si u pisce, kako ĉujem, radiš na nekakvom rukopisu. To

moramo vidjeti. Bez trikova, Quinne. Moţda te Duncan

promaši, ali u tom sluĉaju pogoĊit će djevojku. A što se tebe

tiĉe, ovom nećeš pobjeći.

On trgne puškom naznaĉavajući kako neće uspjeti napraviti ni

deset koraka prije nego što ga pokosi rafal.

- Jebi se - reĉe Quinn. Moss se zahihoće, šišteći kroz

deformirani nos.

- Hladnoća ti je izgleda zgrušala mozak, Quinne. Reći ću ti što

se meni sad vrti po glavi. Odvedemo lijepo tebe i cu

495

ru malo niţe niz rijeku. Nitko r~as neće smetati, na kilometre

naokolo nema ţive duše. Tebe priveţemo za stablo i ti gledaš,

Quinne, ti gledaš. Kunem ti se da bi curi trebalo najmanje dva

sata da umre, a u ta dva sata, svake bi sekunde preklinjala smrt

da što prije doĊe. Onda, hoćeš li ti voziti?

Quinn se sjeti ĉistine u dţungli, seljaka ĉiji je svaki zglob na

tijelu bio smrskan mekim, olovnim mecima, sjeti se njegovog

tihog jecanja kako ne zna ništa, kako je on samo seljak. U

trenutku kad je Quinn shvatio da njegov deţmekasti muĉitelj to

vrlo dobro zna, kako već satima zna da mu taj jadni seljak nema

što reći, nije se više mogao kontrolirati - okrenuo se i udarcem

šake poslao debelog sadista u kiruršku kliniku.

Da je sada bio sam, pokušao bi se boriti, bez obzira na ishod,

makar poginuo s metkom u srcu. Ali ovako, s djevojkom ... On

potvrdno kimne.

McCrea ih razdvoji, te njoj i njemu sapne lisicama ruke iza leda.

Zatim sjedne za volan Quinnovog dţipa, s Quinnom pokraj sebe.

Moss je krenuo za njima u drugom vozilu, primoravši prethodno

Sam da legne na straţnje sjedalo.

U West Danvilleu već je bilo ljudi na ulicama, ali ~nitko nije

vidio ništa ĉudnog u tome što dva velika dţipa voze prema St.

Johnsburyu. Jedan je prolaznik podigao ruku na pozdrav; bio je

to izraz prijateljstva, uobiĉajen medu ljudima zdruţenim

zajedniĉkim teškoćama oštre zime. McCrea uzvrati pozdrav i

ljubazno se nasmiješi, te skrene na sjever, prema Lost Ridgeu.

Kad su došli do Pope Cemeterya, Quinn ga uputi da ponovno

skrene lijevo, u pravcu planine Bear Mountain. Iza njih, Moss je

imao poteškoća s Dodge Ramom, jer na kotaĉima nije imao

lance.

Kad su sišli s asfaltirane ceste, Moss ostavi Ram i gurajući Sam

ispred sebe, popne se na straţnje sjedalo Renegadea. Sam je bila

blijeda i tresla se od straha.

- Zbilja si se potrudio da se što bolje sakriješ - reĉe Moss kad su

stigli do brvnare.

Vani je bilo minus trideset, ali unutra je bilo ugodno toplo.

Quinn i Sam su morali sjesti, otprilike metar daleko jedno od

drugoga, na klupu-leţaj u kutu dnevne sobe koja je bila

496

glavna i središnja prostorija brvnare.. McCrea je još uvijek

straţario nad njima s uperenim pištoljem, dok je Moss brzo

pregledao ostale prostorije da se uvjeri kako u kolibi nema

nikoga drugoga.

- Lijepo - reĉe napokon zadovoljno - lijepo i skrovito. Nisi

mogao bolje odabrati ni da si mene pitao, Quinne. Quinnov je

rukopis bio u ladici pisaćeg stola. Moss svuĉe

vatiranu jaknu, sjedne u naslonjaĉ i poĉne ĉitati. McCrea je,

unatoĉ tome što su njegovi zarobljenici bili sapeti lisicama, sjeo

ispred njih na drvenu stolicu i nije s njih skidao oka. Još uvijek

se smješkao onim svojim djeĉaĉkim osmijehom. Quinn je tek

sada, prekasno, shvatio da je taj osmijeh krinka, nešto što je

mladić odavno nauĉio upotrebljavati kao paravan iza kojega je

skrivao svoje pravo lice.

- O.K. Pobijedili ste - reĉe Quinn nakon nekog vremena. - Ipak

bi me zanimalo da saznam kako ste to postigli. - Nema problema

- reĉe Moss, ĉitajući. - Ionako se s tim ništa neće izmijeniti.

- Kako je baš McCrea odabran da ide u London? Zapoĉeo je sa

sporednim, nevaţnim pitanjem.

- To je bila ĉista sreća - odgovori Moss. - Sluĉajnost. Nisam

uopće raĉunao na to da ću njega imati tamo da mi pomogne.

Jednostavno, Kompanija je bila toliko ljubazna da mi pokloni

dţokera.

- Gdje ste se vas dvojica upoznali? Moss digne glavu.

- Centralna Amerika - reĉe jednostavno. - Ja sam dolje proveo

nekoliko godina. Duncan je tamo odrastao. Upoznao sam ga kad

je još bio klinac. Shvatio sam da su nam ukusi sliĉni. Dovraga,

ja sam ga regrutirao za Kompaniju.

- Sliĉni ukusi? - ponovi Quinn. On je dobro znao kakvi su

Mossovi ukusi. Htio ih je navesti da što više govore. Psihopati

vole govoriti o sebi kad se osjećaju sigurnima.

- Pa, uglavnom - reĉe Moss. - Osim što se Duncanu sviĊaju

ţenske, a meni ne. Jasno, voli se najprije s njima malo poigrati,

je li tako, mali?

On nastavi ĉitati. McCrea se veselo nasmiješi.

497

- Bogme je tako, gospodine Moss. Znate da su se ovo dvoje

fukali tamo u Londonu? Mislili su da ih ja nisam ĉuo. Sve mi se

ĉini da bi bilo vrijeme da se malo naplatim.

- Radi što hoćeš, mali - reĉe Moss. - Ali Quinn je moj. Neću

pustiti da mi brzo oĊeš, Quinne. Prvo ćeš mi morati pruţiti malo

zabave.

Rekavši to, vrati se ĉitanju. Sam se odjednom nagne naprijed i iz

grla joj provali zvuk riganja. Ništa nije izbacila. Quinn je u

Namu vidio takvu reakciju kod mladih regruta. Strah proizvodi

višak kiselina u ţelucu koje nadraţe osjetljivu sluznicu i javlja

se podraţaj na suho riganje.

- Kako ste u Londonu uspjeli ostati u vezi? - upita. - To nije bio

nikakav problem - reĉe Moss. - Duncan je išao kupovati, hranu i

ostalo. Sjećaš se? Sastajali smo se u samoposluţivanjima. Da si

bio pametniji, primijetio bi da on ide kupovati uvijek u isto

vrijeme.

- A odjeća za Simona, onaj pojas s bombom?

- To sam odnio dolje u Sussex dok si ti s ostalom trojicom bio u

skladištu. Sve sam zajedno predao Orsiniu, prema dogovoru.

Dobar momak, taj Orsini. Upotrijebio sam ga nekoliko puta u

Evropi, dok sam još bio u Kompaniji. I kasnije.

Moss odloţi rukopis. Jezik mu se razvezao.

- Gadno si me prestrašio kad si pobjegao iz onog stana. Mislio

sam te već tadaa likvidirati, ali nisam mogao Orsinia nagovoriti

da to uĉini: Tvrdio je da bi ga ostala trojica sprijeĉili. Tako sam

to pustio, raĉunao sam da će te ionako poĉeti sumnjiĉiti kad

deĉko pogine. Ali me je stvarno iznenadilo kad su te oni kreteni

iz Biroa poslije pustili. Mislio sam da će te strpati u ćuzu.

- I tada si se sjetio Sam i~njezine torbice?

- Naravno. Duncan mi je priĉao o toj torbici. Kupio sam istu

takvu i umetnuo mikrofon i ostalo. Dao sam je Duncanu ono

jutro nakon što ste zadnji put prespavali u Kensingtonu. Sjećaš

se da je izišao kupiti jaja za doruĉak? Donio ju je sa sobom i

zamijenio torbice dok ste vi jeli u kuhinji.

- Zašto nisi unaprijed dogovorio sastanak s plaćenicima

498

i likvidirao odjednom svu ĉetvoricu? - upita Quinn. - Tako bi

sebi prištedio trud da me slijediš.

- Zato što je trojicu od njih uhvatila panika - prezirno reĉe Moss.

- Trebali smo se sastati u Evropi da im toboţe isplatim dodatak

na honorar zbog dobro obavljenog posla. Orsini bi likvidirao

njih trojicu, a ja bih onda likvidirao njega. MeĊutim, kad su ĉuli

da je deĉko mrtav, razdvojili su se i nestali. Srećom, ti si mi

pomogao da ih nadem.

- Nisi to mogao sam obaviti - reĉe Quinn. - Morao ti je pomoći

McCrea.

- Toĉno. Ja sam išao ispred vas, a Duncan vam je stalno bio za

petama, ĉak je spavao u kolima. Nije baš bio oduševIjen zbog

toga, zar ne, Duncane? Kad je ĉuo da si otkrio gdje su Marchais

i Pretorius, javio mi je telefonom iz kola i tako sam imao

nekoliko sati prednosti.

Quinn je još uvijek imao nekoliko pitanja. Moss je opet

dohvatio rukopis i nastavio ĉitati, a na licu mu se odraţavala sve

veća srdţba.

- Još mi reci za djeĉaka, Simona Cormacka. Tko je detonirao

bombu? Ti si to uĉinio, McCrea, zar ne?

- Aha. Dva dana sam nosio odašiljaĉ u Ċţepu od sakoa. Quinn se

sjeti prizora uz cestu u Buckinghamshireu ljudi iz Scotland

Yarda, skupine FBI-ovaca, Browna, Collinsa, Seymoura u

blizini kola, Sam kaicQ rida oslonjena na njegova leda. Sjetio se

McCreaa, kako kleĉi iznad jarka i pretvara se kao da povraća, a

zapravo je guran odašiljaĉ u mulj ispod vode.

- O.K. Imao si Orsinia koji te je obavještavao što se dogada u

skloništu, imao si bebicu Duncana za informacije iz stana u

Kensingtonu. Koga si imao u Washingtonu?

Sam podigne glavu i zabulff se u njega s nevjericom. Ĉak je i

McCrea izgledao zapanjen. Moss baci pogled na njih i s

radoznalošću se zagleda u Quinna.

Na putu do brvnare Quinn je razmišljao o tome kako se Moss

izloţio golemom riziku kad je stupio u kontakt sa Sam,

predstavljajući joj se kao David Weintraub. Ili je moţda znao da

ništa ne riskira? Postojao je samo jedan naĉin kako je

499

Moss mogao saznati da Sam zapravo nikad nije vidjela ope-

rativnog direktora CIA-e.

Moss podigne rukopis i pusti da se papiri razaspu po podu.

- Kurva si ti, Quinne - reĉe otrovnim glasom. - Tu nema niĉeg

novog. U Washingtonu vjeruju da je to bila komunistiĉka

operacija, iza koje stoji KGB. Usprkos onom govnu od Zacka i

njegovom brbljanju. Ti bi, navodno, trebao znati nešto više,

nešto ĉime moţeš dokazati da to nije istina. Imena, datume,

mjesta ... dokaze, proklet bio. A hoćeš da ti kaţem što ti znaš?

Ništa. Orsini ti ništa nije rekao, priznaj.

Moss srdito ustane i poĉne se šetati gore-dolje po brvnari.

Potratio je toliko vremena i truda, toliko ţivaca. A sve ni zbog

ĉega.

- Trebao te je ubiti, taj Korzikanac, onda, kad sam mu rekao da

te ubije. Ali svejedno, makar si ostao ţiv, ti ništa ne znaš. Pismo

koje si poslao ovoj ovdje kuĉki bilo je ĉista laţ. Tko te je naveo

da ga napišeš?

- Petrosjan - reĉe Quinn. - Tko?

- Tigran Petrosjan. Jedan Armenac. Nije više ţiv.

- Baš dobro. Ti ćeš mu se uskoro pridruţiti, Quinne. - Imaš u

pripremi još jedan od tvojih scenarija?

- Toĉno. A kako tebi ionako ništa više ne moţe pomoći, s

uţitkom ću ti ga ispriĉati. Dodge Ram je unajmila tvoja pri-

jateljica. Djevojka u agenciji uopće nije vidjela Duncana. Po-

licija će naći brvnaru, nakon što je potpalimo, a unutra će naći

nju. Preko kola će ustanoviti ime. Zubi će potvrditi da se radi o

njezinom lešu. Tvoj Renegade ćemo odvesti dolje i ostaviti na

aerodromu. U roku od tjedan dana, za tobom će biti izdana

potjernica zbog ubojstva i sve će niti konaĉno biti povezane.

- Samo što te policija nikad neće naći. Ovo je savršen teren.

Sigurno ima bezbroj spilja u kojima ĉovjek moţe zauvijek

nestati. Do proljeća će od tebe ostati samo kostur, do ljeta će i

taj kostur zatrpati kiše i odroni zemlje, i od tebe neće ostati ni

traga. Premda to ĉak nije ni vaţno, policija neće ov

500

dje tragati za tobom; oni će tragati za ĉ,ovjekom koji je pobjegao

iz Montpeliera nekim avionom.

Moss pokupi svoju pušku i trzne vrhom cijevi prema Quinnu.

- Hajde, guzico, poĉni hodati. Duncane, ţelim ti dobru zabavu.

Ja ću se vratiti kroz jedan sat, moţda i ranije. Do tada, moţeš

raditi što hoćeš.

Hladnoća izvan brvnare djelovala je poput pljuske. Sapetih ruku,

dok ga je Moss gurkao puškom u leda, Quinn zagazi u duboki

snijeg iza brvnare i poĉne se uspinjati, sve dalje i dalje uz Bear

Mountain. Ĉuo je iza sebe šištavo dahtanje Mossa i zakljuĉio je

da debeljko nema kondicije. Ali s lisicama na rukama nije se

mogao nadati da će pobjeći puški. A Moss je bio dovoljno lukav

da mu ne priĊe toliko blizu da ga bivši pripadnik Zelenih beretki

moţe pokušati oboriti udarcem noge.

Mossu je trebalo deset minuta da pronaĊe mjesto kakvo je

traţio. Na rubu jedne ĉistine u crnogoriĉnim šumama koje su

pokrivale planinu tlo se rušilo u strmi procijep, širok jedva tri

metra pri vrhu, mnogo uţi pri dnu i dubok oko petnaest metara.

Dno procijepa bilo je pokriveno mekim snijegom, u koji će tijelo

propasti barem još jedan metar. Novi snijeg koji će napadati

tijekom posljednja dva tjedna prosinca, te u sijeĉnju, veljaĉi,

oţujku i travnju, potpuno će ispuniti procijep. Kad zatopli, sve

će se otopiti i procijep će se pretvoriti u ledenu planinsku

rjeĉicu. Ribe i raĉići obavit će preostali dio posla. Kad procijep

ljeti obraste travom, ostaci mrtvog tijela ostat će zakopani pod

njom do jeseni, kad će procijep ispuniti kiše, p~ snijeg i

ponovno proljetne bujice.

Quinn nije gajio iluzije da će ga Moss ubiti brzo, jednim

metkom kroz glavu ili srce. Prepoznao je Mossovo lice, ĉak mu

se sjetio i imena. Dobro su mu bili poznati njegovi izopaĉeni

uţici. Pitao se hoće li moći izdrţati bol i uskratiti mu za-

dovoljstvo da ga ĉuje kako jauĉe. Pomislio je na Sam i što će

ona morati pretrpjeti prije nego što umre.

- Klekni - naredi mu Moss. Dah mu je bio kratak, šiš

501

tao je i brektao. Quinn klekne. Pitao se gdje će ga pogoditi prvi

metak. Ĉuo je kako deset metara iza njegovih leda Moss zapinje

pušku. Duboko je udahnuo, zatvorio oĉi i ĉekao.

Kad je odjeknuo prasak, ĉinilo se kao da ĉitava planina odzvanja

od njega. Ali debeli pokrivaĉ snijega ugušio je odjek tako brzo

da ga nitko neće ĉuti ĉak ni dolje na cesti, a kamoli u selu,

udaljenom šesnaest kilometara.

Prvo što je Quinn osjetio bilo je ĉudenje. Kako ga je mogao

promašiti iz takve blizine? A onda je shvatio da je i to dio

Mossove igre. Okrenuo je glavu. Moss je stajao, s puškom

uperenom u njega.

- Pucaj, pederu - reĉe Quinn.

Moss se napola osmjehne i poĉne spuštati pušku. Zatim se sruši

na koljena, ispruţi ruke pred sebe i zabode ih u snijeg.

Kasnije mu se ĉinilo da je to duţe trajalo, ali zapravo je Moss

samo dvije sekunde ostao tako, na koljenima i s rukama u

snijegu, a onda je pognuo glavu, otvorio usta i izbljuvao iz sebe

mlaz svijetlocrvene krvi. Zatim se uz uzdah svalio na bok u

duboki snijeg.

Quinnu je trebalo nekoliko sekunda da zapazi neznanca, tako je

dobro bio kamufliran. Stajao je na poĉetku ĉistine, izmeĊu dva

stabla, potpuno nepomiĉan. Teren nije bio pogodan za skije i

ĉovjek je na nogama imao krplje, nalik na velike teniske rekete.

Odjeća, kupljena u jednom od obliţnjih naselja, bila je puna

snijega, ali su vatirane skijaške hlaĉe i jakna bili vrlo blijede

plave boje, najbliţe bijelom što se moglo naći u provincijskoj

trgovini.

Grudice leda uhvatile su se za krzno koje je izvirivalo iz

kapuljaĉe, kao i na obrvama i·bradi. Koţa lica iznad brade bila

je premazana smjesom masti i ugljena, uobiĉajenim sredstvom

kojim se vojnici u arktiĉkim krajevima štite od hladnoće. Ĉovjek

je drţao pušku leţerno prislonjenu na grudi, svjestan da neće

morati ponovno pucati.

Quinn se pitao kako je taj ĉovjek uspio preţivjeti ovdje gore,

logorujući u nekoj ledenoj rupi iza njegove brvnare.

502

No, pretpostavljao je, ako je netko u stanju preţivjeti zimu u

Sibiru, onda je sposoban opstati i u Vermontu.

Istegnuo je ruke i batrgao se dok ih, onako sapete, nije

podvukao pod straţnjicu, a onda je kroz njih provukao prvo

jednu, pa drugu nogu. Kad je tako uspio prebaciti ruke ispred

sebe, otišao je do Mossa, našao kljuĉ i oslobodio se lisica. Uzeo

je Mossovu pušku i uspravio se na noge. ~ovjek na rubu ĉistine

mirno ga je promatrao.

Quinn mu dovikne preko ĉistine.

- Kao što kaţu u tvojoj domovini - spasibo.

Preko ĉovjekova polusmrznutog lica preleti kratak osmijeh. Kad

je progovorio, kozak Andrej još uvijek je zvuĉao kao da sjedi u

nekom londonskom klubu.

- Kao što kaţu u tvojoj domovini, stari moj, have a nice day.

Ĉuo se šušanj jedne krplje, zatim druge i Andrej je nestao.

Quinn shvati da je Rus, nakon što ga je ostavio u Birminghamu,

otišao na Heathrow, uhvatio direktan let za Toronto i zatim ga

slijedio u planine. Quinn je znao ponešto 0 osiguranju.

Oĉigledno je o tome vodio raĉuna i KGB. On se okrene i poĉne

trĉati kroz duboki snijeg natrag prema brvnari.

Zastao je vani i provirio kroz malu, okruglu rupicu u za-

magljenom prozoru dnevne sobe. Unutra nije bilo nikoga. S

uperenom puškom, Quinn oprezno pritisne kvaku i nogom

lagano odgurne ulazna vrata. Ĉuo je jecanje iz spavaće sobe.

Brzo je prešao preko dnevne sobe i stao na vrata sobe u kojoj su

bili Sam i McCrea.

Sam je bila gola, leţala je potrbuške na krevetu, raširenih nogu i

ruku, svezanih za ĉetiri ugla krevetskog okvira. McCrea je bio u

gaćama, stajao je leĊima okrenut vratima, a u desnoj ruci drţao

je dva dugaĉka komada tankih elektriĉnih kablova.

Još se uvijek smješkao. Quinn je uhvatio odraz njegova lica u

zrcalu iznad komode. McCrea je ĉuo šum i okrenuo se. Metak ga

je pogodio u trbuh, dva i pol centimetra iznad pupka. Prošao je

kroz meko tkivo i razmrskao mu kiĉmu. Kad je pao, McCrea se

nije više smiješio.

503

Quinn je dva dana njegovao Sam poput djeteta. Paralizirajući

strah koji je preţivjela izazivao je kod nje naizmjeniĉne napade

drhtavice i plaĉa, a Quinn ju je pokušavao smiriti, drţeći je u

naruĉju i njišući je kao da je mala beba. Kad bi je uspio smiriti,

zaspala bi i san, taj ĉudesni vidar, ubrzo je pokazao svoje

blagotvorno djelovanje.

Kad je zakljuĉio da je moţe ostaviti samu, Quinn se odvezao u

St. Johnsbury i nazvao kadrovskog sluţbenika FBI-a,

predstavljajući se kao njezin otac. Ĉovjek ništa nije posumnjao i

Quinn ga obavijesti da ga je Sam došla posjetiti i da je putem

uhvatila jaku prehladu. Vratit će se na posao za tri ili ĉetiri dana.

Noću, dok je Sam spavala, Quinn je pisao drugi, ovog puta

istiniti prikaz svega šta se odigralo u proteklih sedamdeset dana.

Ispriĉao je priĉu sa svoje toĉke gledišta, ne ispuštajući ništa, ĉak

ni greške koje je poĉinio. Tome je dodao priĉu sovjetske strane,

onako kako ju je ĉuo od naĉelnika KGB-a u Londonu. U

rukopisu koji je Moss proĉitao nije to bilo spomenuto; nije još

bio došao do tog dijela priĉe kad ga je Sam obavijestila da se

operativni direktor CIA-e ţeli s njim sastati.

Ove je dvije priĉe nadopunio priĉom s toĉke gledišta otmiĉara,

koju mu je ispriĉao Zack prije svoje pogibije i na kraju je naveo

odgovore koje je izvukao iz Mossa. Napokon je pohvatao sve

konce - gotovo sve.

U središtu mreţe bio je Moss, iza njega petorica nalogodavaca.

Mossa su informacijama snabdijevali doušnici: Orsini iz

skloništa otmiĉara, McCrea iz stana u Kensingtonu. Ali postojao

je još netko; tko je znao sve što su znale policije i obje vlade,

britanska i amerićka, netko tko je Mossu prenosio svaki rezultat

istraga Nigela Cramera i Kevina Browna, netko tko je znao sve

što se dogaĊa na sastancima britanske Komisije COBRA i

ameriĉkog Komiteta Bijele kuće. Identitet tog ĉovjeka bio je

jedino pitanje na koje Moss nije odgovorio.

Dovukao je Mossovo mrtvo tijelo s one ĉistine i poloţio ga uz

McCreaa u šupu za drva, gdje su se oba tijela ubrzo za

504

ledila i postala tvrda kao klade medu. kojima su leţala. Pretraţio

je dţepove oba mrtvaca i razgledao što je našao. Nije bilo niĉeg

što bi za njega imalo neke vrijednosti, osim moţda Mossovog

privatnog notesa s telefonskim brojevima, koji je izvukao iz

unutrašnjeg dţepa Mossove jakne.

Moss je bio tajnovit ĉovjek, tome ga je nauĉila CIA i kasnije

iskustvo bjeţanja pred zakonom. U notesu je bilo preko sto

dvadeset brojeva, ali su se uz brojeve nalazili samo inicijali ili

ime - nigdje nije bilo ni jednog prezimena.

Trećeg jutra Sam izaĊe iz spavaće sobe, nakon što je prvi put

spavala deset sati, bez buĊenja i bez mĊre.

Skutrila se u njegovom krilu i naslonila mu glavu na rame.

- Kako se osjećaš? - pitao ju je.

- Dobro. Ozbiljno, Quinne, sad je sve O.K. Oporavila sam se.

Kamo ćemo sada?

- Moramo se vratiti u Washington - odgovori Quinn. - Tamo će

biti napisano posljednje poglavlje. Bit će mi potrebna tvoja

pomoć.

- Samo reci - reĉe ona.

Tog poslijepodneva Quinn pusti da se vatra ugasi u peći, zatvori

vodu, pospremi i zakljuĉa brvnaru. Ostavio je Mossovu pušku i

McCreain Colt .45. Ali je ponio sa sobom Mossov notes.

Kad su se spustili do napuštenog Rama, prikvaĉio ga je za

Renegade i odvukao u St. Johnsbury. U lokalnom servisu drage

volje su mu odledili motor i osposobili Dodge za voţnju, a on

im je ostavio dţip s kanadskom registracijom neka ga prodaju za

onoliko, koliko budu mogli za njega dobiti.

Quinn i Sam su se potom odvezli do aerodroma u Montpelieru,

vratili Dodge Ram agenciji i odletjeli u Boston, odakle su

nastavili let za Washington. Na aerodromu u Washingtonu, Sam

ga je odvela do svojih kola, koja je tu parkirala prije odlaska u

Montpelier.

- Neću moći stanovati kod tebe - reĉe joj Quinn. Tvoj stan još

uvijek prisluškuju.

Našli su jedan skroman pansion u Alexandriji, otprilike

505

kilometar i pol daleko od njezina stana. Vlasnica pansiona

razveselila se turistu iz Kanade i dala mu sobu na katu koja je

gledala na ulicu. Kasno te noći, Sam se vratila u svoj stan i da bi

zadovoljila prisluškivaĉe, nazvala je Biro te im javila da sutra

ujutro dolazi na posao.

Sastali su se ponovno iduće veĉeri u jednom malom restoranu.

Sam je donijela Mossov notes s telefonskim brojevima i poĉela

ga zajedno s njim listati. Svaki je broj oznaĉila fluorescentnim,

prozirnim markerima, grupirajući ih po zemljama, saveznim

drţavama i gradovima.

- Taj momak je stvarno prošao cijeli svijet - reĉe Sam. -

Telefonske brojeve u inozemstvu oznaĉila sam ţutom bojom.

- Njih moţemo odmah zaboraviti - reĉe Quinn. Ĉovjek kojega ja

traţim ţivi u ovom gradu ili negdje u blizini. District of

Columbia, Virginia ili Maryland. On mora biti blizu

Washingtona.

Toĉno. Crvena boja oznaĉava brojeve unutar Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava, ali izvan tog podruĉja. Sam District i dvije

susjedne drţave zastupljeni su s ĉetrdeset jednim brojem. Sve

sam ih provjerila. Analiza tinte pokazala je da su najvećim

dijelom davno upisani, vjerojatno u vrijeme kad je još radio za

Kompaniju. To su banke, lobisti, privatni brojevi nekoliko viših

sluţbenika CIA-e, jedna tvrtka burzovnih mešetara. Morala sam

momku u laboratoriju obećati veliku protuuslugu za ovo što mi

je napravio.

- Što on kaţe, kad su upisani ti brojevi? - Pred više od sedam

godina.

- Prije nego što je uhapšen. Ne, ovo bi morao biti neki broj koji

je nedavno upisan.

- Rekla sam da je »najveći dio« davno zapisan - podsjeti ga Sam.

- Ĉetiri broja su upisana tijekom proteklih dvanaest mjeseci.

Jedna putniĉka agencija, dvije agencije za prodaju avionskih

karata i radiotaksi.

- Dovraga.

- Ima još jedan broj, upisan prije tri do šest mjeseci. MeĊutim,

taj broj ne postoji.

506

- Iskopĉan? Pokvaren?

- Ne, nikad nije postojao. Predbroj je 202 za Washington, ali

preostalih sedam brojeva nisu telefonski broj i nikad to nisu ni

bili.

Quinn zapiše taj broj i vrati se u pansion. Radio je na njemu dva

dana i dvije noći. Ako je broj bio šifriran, postojalo je dovoljno

kombinacija da kompjutor od toga dobije glavobolju, a kamoli

ne ĉovjek. Sve je ovisilo o tome koliko je Mossu bilo vaţno

saĉuvati tajnu, koliko mu je bilo vaţno da šifra bude sigurna.

Poĉeo je s lakšim šiframa, zapisujući brojeve koje je tim

postupkom dobio na poseban papir, kako bi ih Sam mogla

provjeriti.

Najprije je uzeo najlakšu, djeĉju šifru; jednostavno je obrnuo

redoslijed brojaka. Onda je premetnuo prvu i zadnju brojku,

drugu i predzadnju, te treću sprijeda i straga, ostavljajući brojku

u sredini na svom mjestu. Zatim je oprobao deset. varijacija s

premetanjem brojki. Nakon toga je prešao na zbrajanje i

oduzimanje.

Prvo je oduzeo od svake brojke jedan zatim dva i tako daIje.

Onda je od prve brojke oduzeo jedan, od druge dva, od treće tri,

sve do sedme. Onda je ponovio taj proces, ali. je sad dodavao

jedan, dva, tri, i tako dalje. Kad mu je u tome prošla prva noć,

prekinuo je s radom i zagledao se u kolone brojeva koje je

dobio. Shvatio je da je Moss mogao dodati ili oduzeti datum

svog rodenja, ili datum rodenja svoje majke, registarski broj

svog automobila ili obujam bedra. Kad je došao do niza od sto

sedam najjednostavnijih rješenja, zamolio je Sam da provjeri

brojeve. Ona ga je nazvala kasno poslijepodne idućeg dana.

Zvuĉala je umorno. Telefonski raĉun FBI-a bit će nešto veći

ovog mjeseca.

- O.K. Ĉetrdeset jedan od ovih brojeva ne postoje. Preostalih

šezdeset šest ukljuĉuju praonice rublja, staraĉke domove, jedan

salon za masaţu, ĉetiri restorana, jednu peĉenjarnicu s

hamburgerima, dvije prostitutke i jednu vojnu zraĉnu bazu.

Dodaj tome pedeset obiĉnih gradana koji po svemu sudeći

nemaju s Mossom nikakve veze. Medutim, je

507

dan bi broj mogao biti zrnce zlata. To je ĉetrdeset ĉetvrti broj na

tvom popisu.

On pogleda na svoju kopiju. Ĉetrdeset ĉetvrti. Došao je do njega

tako da je prvo brojkg ispisao obratnim redoslijedom, a zatim je

oduzimao redom 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7.

- Ĉiji je to broj? - upitao je.

- Privatni broj kojeg nema u imeniku i koji nosi oznaku

povjerljive informacije. Morala sam angaţirati sve svoje veze da

mi ga identificiraju. To je broj telefona u jednoj velikoj kući u

Georgetownu. Pogodi tko je vlasnik?

Ona mu reĉe ime vlasnika. Quinn zapanjeno uzdahne. Moţda se

to sluĉajno poklopilo. Ako se ĉovjek dovoljno dugo igra s nekim

sedmeroznamenkastim brojem, moguće je da se jedna od

kombinacija poklopi s privatnim telefonskim brojem neke vaţne

liĉnosti.

- Hvala, Sam. To je sad sve ĉime raspolaţem. Pokušat ću s tim

nešto uĉiniti i javit ću ti rezultat.

U pola devet te veĉeri senator Bennett Hapgood sjedio je u

šminkernici jedne velike televizijske stanice u New Yorku dok

mu je jedna lijepa djevojka stavljala na lice još malo tamnog

tekućeg pudera. Senator je isturio bradu kako bi malo uvukao

obješenu koţu ispod viliĉne kosti.

- Srce, stavi ovdje još malo laka - rekao je djevojci, pokazujući

na pramen bijele kose koji je djeĉaĉki padao na ĉelo, ali bi se

mogao pomaknuti ako ne bude uCVršćen.

Djevojka je dobro obavila svoj posao. Mreţa sitnih kapilara oko

nosa nestala je ispod sloja pudera, plave su oĉi blistale od

kapljica koje mu je ukapala, preplanuli, zapadnjaĉki ten, steĉen

muĉnim sjedenjem ispod kvarc-lampe, ţario je energijom i

zdravljem. Jedna pomoćnica organizatora proviri kroz vrata,

noseći u rukama ploĉu s prikopĉanim papirima kao oznaku ĉina.

- Mi smo spremni, senatore - reĉe.

Bennett Hapgood ustane, saĉeka da mu šminkerica ukloni

zaštitni prekrivaĉ i oĉetka posljednje mrvice pudera s bi

508

sernosivog odijela, te poĊe za pomoćnicom organizatora niz

hodnik do studija. Posjeli su ga lijevo od voditelja emisije, a

tonac mu vješto prikopĉa mikrofon veliĉine gumba za rever

sakoa. Voditelj, ugledni televizijski nqvinar koji je vodio jednu

od najznaĉajnijih unutrašnjo-politiĉkih emisija u zemlji,

zaokupljeno je provjeravao plan emisije; na ekranu je tekla

reklama za pseću hranu. On podigne glavu i bljesne prema

Hapgoodu bisernim zubima.

- Drago mi je što vas vidim, senatore.

Hapgood mu uzvrati obaveznim, metar širokim osmijehom.

- Meni je drago što sam ovdje, Tome.

- Nakon ovoga dolaze još dvije reklamne poruke. Onda smo mi

na redu.

- Fino, fino. Vi samo vodite, ja ću vas slijediti.

Hoćeš vraga, pomisli voditelj, koji se odgajao na tradicijama

liberalnog ţurnalizma Istoĉne obale i smatrao senatora iz

Oklahome za društvenu opasnost. Pseću hranu zamijenila je

reklama za novi tip kamioneta, a nakon toga je došla na red nova

vrsta ţitnih pahuljica za doruĉak. Dok je na ekranu blijedila

zadnja slika deliriĉno vesele obitelji koja je trpala u sebe

proizvod što je izgledom i okusom podsjećao na gradevinsku

opeku, organizator je uperio prst ravno u Toma. Crvena ţaruljica

bljesne iznad kamere 1 i voditelj se zagleda u njezin objektiv, s

izrazom na licu koji je odraţavao brigu za općenarodno dobro.

- Usprkos ponovljenim izjavama sekretara Bijele kuće Craiga

Liptona kako nema razloga za zabrinutost, do naše redakcije

neprekidno stiţu glasovi kako zdravstveno stanje predsjednika

Cormacka još uvijek daje razloga za duboku uznemirenost. I to

samo dva tjedna prije nego što bi projekt koji je najbliţe

povezan s njegovom liĉnošću i djelovanjem kao predsjednika

Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, Nantucketski dogovor, trebao

biti podnesen Kongresu zbog ratifikacije.

- S nama je danas u studiju jedan od onih koji su se naj-

dosljednije suprotstavljali dogovoru, predsjedavajući pokreta

Gradani za jaku Ameriku, senator Bennett Hapgood.

509

Na rijeĉ »senator« upali se syjetlo na kameri 2, a leće kamere

prenesu sliku posjednutog senatora u 30 milijuna domova.

Kamera 3 pokazala je gledateljima sliku oba muškarca kad se

voditelj emisije okrenuo ~rema Hapgoodu.

- Senatore, kako vi ocjenjujete šanse za ratifikaciju u sijeĉnju?

- Što oĉekujete da vam kaţem, Tome? One ni u kom sluĉaju ne

mogu biti dobre. Mislim, nakon svega što se dogodilo u

proteklih nekoliko tjedana. Ali bez obzira na te dogadaje,

dogovor ne bi smio proći. Naime, ja - baš kao i milijuni mojih

sugradana Amerikanaca - ne vidim u ovom trenutku nikakvog

opravdanja za takav izraz povjerenja prema Rusima. A u

krajnjoj liniji, sve se svodi na to.

- Ali tu se ipak ne postavlja pitanje povjerenja, senatore. U taj su

dogovor ugradeni postupci verifikacije koji će našim vojnim

struĉnjacima pruţiti uvid bez presedana u sovjetski program

smanjenja naoruţanja...

- Moţda je tako, Tome, moţda je tako. Medutim, ĉinjenica je da

je Rusija golema zemlja. Mi im moramo vjerovati na rijeĉ da

neće negdje, duboko u unutrašnjosti, nastaviti proizvoditi nove,

savršenije vrste oruţja. Što se mene osobno tiĉe, za mene je

stvar jednostavna: ja ţelim da Amerika bude jaka, a to znaĉi da

mora zadrţati svaki komad oruţja koji ima...

- I još više njime mahati, senatore? - Ako budemo morali.

- Ali budţet za naoruţanje postaje preteţak teret za našu

nacionalnu ekonomiju; deficit izmiĉe kontroli.

- To vi kaţete, Tome. Postoje ljudi koji smatraju da druge stvari

nanose štetu našoj ekonomiji, stvari kao što su socijalna pomoć,

prevelik uvoz, previše programa pomoći drugim zemljama.

Meni se ĉini da mi mnogo više novaca trošimo pomaţući onima

koji nas kritiziraju, nego što ga trošimo na našu vojsku. Vjerujte

mi, Tome, tu se uopće ne radi o prevelikim troškovima obrane,

uopće se ne radi o tome.

Tom Granger prijeĊe na drugu temu.

- Senatore Hapgood, osim što se suprotstavljate tome da

510

Sjedinjene Ameriĉke Drţave šalju pomoć gladnima u Trećem

svijetu i što se zalaţete za protekcionistiĉke trgovinske tarife, vi

ste takoĊer pozvali 3ohna Cormacka da se povuće s poloţaja

predsjednika. Moţete li obrazloţiti taj svoj zahtjev?

Hapgood bi tog ĉasa s veseljem zadavio novinara. Naĉin na koji

je Granger izgovorio rijeĉi »gladnima« i »protekcionistiĉke«

jasno je pokazivao njegov stav prema tim pitanjima.No, umjesto

da ga poĉne daviti, Hapgood je zadrţao izraz zabrinutog starijeg

brata i trijezno je, s primjesom ţaljenja kimnuo glavom.

- Slušajte, Tome, ja samo ţelim reći ovo: ja sam se u nekoliko

stvari suprotstavio predsjedniku Cormacku. To je moje pravo,

ovo je slobodna zemlja. Ali...

On se tu okrene od voditelja, potraţi kameru u koju je ţelio

govoriti, no koja je u tom trenutku bila iskljuĉena, te je pola

sekunde šutke zurio u nju, koliko je trebalo reţiseru da se

prebaci na tu kameru i prikaţe ga na ekranu u krupnom planu.

- ... moje poštovanje prema integritetu i hrabrosti Johna

Cormacka nije zbog toga ništa manje. I upravo me to nagoni da

kaţem...

Iskrenost bi procurila iz svake pore na njegovom preplanulom

licu da mu nisu bile zaĉepljene tekućim puderom.

- Johne, ti si pretrpio više nego što ţiv ĉovjek moţe podnijeti. Za

dobrobit nacije, partije, ali prije svega za tvoje i Myrino vlastito

dobro, odloţi taj nepodnošljivi teret upravljanja zemljom,

preklinjem te.

U svom privatnom kabinetu u rezidenciji, predsjednik Cormack

pritisne tipku daljinskog upravljaĉa i ugasi televizor na drugom

kraju sobe. Poznavao je Hapgooda i nimalo mu nije bio

simpatiĉan, iako su pripadali istoj, Republikanskoj partiji, znao

je da se Hapgood nikad ne bi usudio da ga, licem u lice, oslovi

imenom.

Pa ipak... znao je da je Hapgood u pravu. Znao je da ne moţe

više dugo izdrţati, da nije više sposoban truditi se obavljati

poslove upravljanja Amerikom. Njegova je tuga bila tako

duboka da više nije imao nimalo volje za posao koji je radio,

više nije imao volje za ţivot.

511

Premda on to nije znao, dr. Armitage je u protekla dva tjedna

zapazio kod njega odredene simptome koji su ga duboko

zabrinuli. Jednom je psihijatar, vjerojatno tragajući za

znakovima koje je otkrio, zatekao predsjednika u podzemnoj

garaţi, kako izlazi iz kola nakori jednog od rijetkih izlazaka

izvan terena Bijele kuće. Primijetio je kako predsjednik zuri u

ispušnu cijev limuzine kao u starog prijatelja, kojemu bi se

mogao obratiti za pomoć i utjehu.

John Cormack dohvati knjigu koju je ĉitao prije nego što je

ukljuĉio televizor. Bila je to zbirka pjesama, nešto od onoga o

ĉemu je nekoć predavao svojim studentima na Yaleu. Negdje u

toj zbirci nalazila se jedna strofa koje se sjećao. Stihovi koje je

napisao John Keats. Engleski pjesnik niska rasta, lišen ljubavi

zbog nedostatka centimetara, ţivio je samo dvadeset i šest

godina, ali je u tom kratkom vijeku upoznao melankoliju kao

malo tko drugi i izrazio je bolje od bilo koga drugoga. Pronašao

je strofu koju je traţio; u Odi slavuju:

... i mnogo sam puta,

Bio gotovo zaljubljen u olakšavajuću Smrt, Dozivao je njeţnim

imenima u mnogim nadahnutim ri

mama, Da ponese u zrak moj tihi dah;

Sad se više no ikad ĉini lijepo umrijeti, Ugasiti se u ponoć bez

ikakvog bola...

On ostavi knjigu otvorenu i zavali se u stolicu, zureći u bogate

rezbarije vijenca što je tekao ispod stropa privatnog kabineta

najmoćnijeg ĉovjeka na svijetu. Ugasiti se u ponoć bez ikakvog

bola. Kako bi to bilo lijepo, pomisli, kako bi to bilo lijepo...

Quinn se odluĉio za pola jedanaest te veĉeri, vrijeme kad je

većina zaposlenih ljudi već kod kuće, ali još nisu legli na

poĉinak. Zvao je iz telefonske govornice jednog dobrog hotela,

od one vrste gdje telefonske kabine još uvijek imaju vrata,

512

kako bi se gostima omogućilo da slobodno razgovaraju. Ĉuo je

kako telefon zvoni tri puta, a onda je netko podigao slušalicu.

- Da?

Quinn je tog ĉovjeka ĉuo ranije kako govori, medutim ta jedna

rijeĉca nije bila dovoljna da prepozna glas. Progovorio je tihim,

gotovo šapćućim glasom, ubacujući povremeno šištavi zvuk

disanja kroz oštećeni nos.

- Ovdje Moss - rekao je. Nastupila je stanka.

- Ne smijete me nikad zvati na ovaj broj, osim u krajnjoj nuţdi.

Rekao sam vam to.

Zlato. Quinn ispusti suzdrţani dah.

- Zbog toga vas i zovem - reĉe Quinn tiho. - Pobrinuo sam se za

Quinna. I za djevojku. McCrea je tako~ter... završio.

- Zašto mi to govorite? Ja ne ţelim znati za to - reĉe glas.

- Zato što postoji nešto što bi vas trebalo zanimati - reĉe Quinn

prije nego što je ĉovjek na drugoj strani mogao spustiti slušalicu.

- On je ostavio jedan rukopis. Quinn. Imam ga ovdje, kod sebe.

- Rukopis?

- Tako je. Ne znam odakle je saznao pojedinosti, ni kako je to

povezao, ali sve je unutra. Pet imena, znate na koga mislim, ljudi

u pozadini. Ja, McCrea, Orsini, Zack, Marchais, Pretorius. Sve.

Imena, datumi, mjesta, vremena. Što se dogodilo, zašto i... tko je

iza toga.

Nastala je duga šutnja.

- Da li to ukljuĉuje i mene? - upita glas. - Rekao sam... sve.

Ĉuo ga je kako diše.

- Koliko ima primjeraka?

- Samo jedan. Skrivao se u jednoj brvnari, u planinama

sjevernog Vermonta. Tamo nema strojeva za fotokopiranje.

Postoji samo jedan primjerak i taj je kod mene.

- Shvaćam. Gdje ste sada? - U Washingtonu.

513

- Mislim da će biti bolje da to predate meni.

- Jasno - reĉe Quinn. - Nema problema. Rukopis i mene tereti.

Već bih ga uništio, samo...

- Samo što, gospodine Moss? - Samo... oni mi duguju.

Još jedna dugaĉka stanka. Ĉovjek na drugoj strani ţice nekoliko

je puta progutao slinu.

- Koliko znam, vi ste velikodušno nagradeni za vaš trud - reĉe. -

Ukoliko trebate još nešto dobiti, to će biti sreĊeno.

- To mi nije dovoljno - reĉe Quinn. - Trebalo je srediti hrpu

stvari koje nisu bile predvidene. Ona tri momka u Evropi,

Quinn, djevojka... Sve je to zahtijevalo priliĉno dodatnog...

truda.

- Što vi, zapravo, hoćete, gospodine Moss?

- Pa, ja raĉunam da bih trebao dobiti još jednom onoliko, koliko

mi je u poĉetku bilo ponudeno. Puta dva.

Ĉuo je kako je njegov sugovornik oštro udahnuo zrak. Nema

dvojbe, ĉovjek je na vlastitoj koţi uĉio staro pravilo: ako se

druţiš s ubojicama, moţe ti se dogoditi da te na kraju ucijene.

- Moram se konzultirati - reĉe ĉovjek u Georgetownu. - Ako

bude trebalo... ee ... pripremiti papire, to će potrajati neko

vrijeme. Molim vas, nemojte uĉiniti nešto nepromišljeno.

Siguran sam da se sve moţe srediti.

- Dvadeset ĉetiri sata - reĉe Quinn. - Nazvat ću vas sutra, u isto

vrijeme. Recite onoj petorici da je za sve vas bolje da vi sutra

budete spremni. Vi meni moj honorar, ja vama rukopis. Ja ću

nakon toga nestati i vi ćete biti sigurni... za vijeke vijekova.

Quinn spusti slušalicu, ostavljajući drugog ĉovjeka da odvaţs

što je bolje: platiti ili sve izgubiti.

Slijedećeg dana Quinn se pobrinuo za transport, unajmio je

motor i kupio odgovarajuću odjeću - ĉizme i toplu letaĉku jaknu

podstavljenu krznom.

Kad je iduće veĉeri nazvao, ĉovjek je podigao slušalicu ĉim je

telefon zazvonio.

514

- OnĊa? - šmrknuo je kroz nos.

- Vaši su... uvjeti ocijenjeni kao pretjerani, ali smo ih ipak

prihvatili - reĉe vlasnik kuće u Georgetownu.

- Imate papire? - upita Quinn. - Imam. Imate li vi rukopis?

- Imam. Hajde Ċa se zamijenimo i da završimo s tim. - Slaţem

se. Ali ne ovdje. Uobiĉajeno mjesto, noćas u dva.

- DoĊite sami. Bez oruţja. Ako nekoga unajmite Ċa me zaskoĉi,

vi ćete završiti u sanduku.

- Neće biti nikakvih trikova, dajem vam rijeĉ. Buduĉi Ċa smo

spremni platiti, za tako nešto nema potrebe. Ali neka ih ne bude

ni s vaše strane. Gledajte na to kao na ĉistu trgovaĉku pogodbu.

- Meni to potpuno odgovara. Ja samo hoću svoj novac - reĉe

Quinn.

Ĉovjek u Georgetownu prekine vezu.

U jedanaest manje pet John Cormack je sjeĊio za svojim pisaćim

stolom i ĉitao koncept pisma ameriĉkom narodu. Pismo je bilo

dostojanstveno i izraţavalo je njegovo ţaljenje. Drugi će to

pismo morati ĉitati naglas, prenositi ga u svo~im listovima i

ćasopisima, u svojim radio i televizijskim emisijama. Kad njega

više ne bude. Do Boţića je preostalo osarn dana. No, ove goĊine

će netko Ċrugi slaviti Boţić u ovoj rezidenciji. Jedan dobar

ĉovjek, ĉovjek kojemu se moţe vjerovati. Michael OĊeII,

cetrdeset prvi predsjeĊnik Sjedinjerrih Ameriĉkih Drţava.

OdjeĊnom zazvoni telefon. On ga razdraţeno pogleĊa. To je bio

njegov osobni, privatni telefon; taj su broj imali samo bliski

prijatelji, koji su ga mogli nazvati bez najave i u bilo koje

vrijeme.

- Da?

- GospoĊine predsjedniĉe? - Da?

- Ovdje Quinn. Pregovaraĉ.

- Ah... da, gospodine Quinne?

- Ne znam što vi mislite o meni, gospodine predsjedni

515

ĉe. To sad nema velikog znaĉaja. Nisam vam uspio vratiti sina.

Ali otkrio sam zašto je to uĉinjeno. I tko ga je ubio. Molim vas,

gospodine, nemojte me prekidati; nemam puno vremena.

- Sutra ujutro u pet sati jedan motociklist će se zaustaviti pokraj

ĉovjeka iz Tajne sluţbe koji straţari kod javnog ulaza u Bijelu

kuću na Alexander Hamilton Placeu. Predat će mu jedan paket,

plitku kartonsku kutiju. Unutra će biti jedan rukopis. Taj je

rukopis namijenjen jedino i iskljuĉivo vama. Postoji samo jedan

primjerak, nema kopija. Molim vas, naredite da vam ga odmah

donesu, ĉim stigne. Kad ga proĉitate, uĉinit ćete ono što

smatrate za potrebno. Imajte povjerenja u mene, gospodine

predsjedniĉe. Još samo ovog puta. Laku noć, gospodine.

John Cormack je ostao zureći u slušalicu iz koje se ĉulo zujanje.

Još uvijek zbunjen, on je polako spusti zatim podigne slušalicu s

drugog aparata i izda naredbu deţurnom agentu Tajne sluţbe.

Quinn je imao jedan mali problem. Nije znao gdje je »uo-

biĉajeno mjesto«, a da je to na bilo koji naĉin pokazao, propale

bi mu sve šanse za susret s ĉovjekom iz Georgetowna. U ponoć

je od Sam dobio adresu, parkirao veliku Hondu malo niţe niz

ulicu i zauzeo poloţaj u dubokoj sjeni izmedu dvije kuće na

drugoj strani ulice i dvadeset metara dalje.

Kuća koju je motrio bila je otmjena, ĉetverokatna vila od crvene

opeke, na vrhu, to jest, na zapadnom kraju N Streeta, mirne

avenije koja na zapadu završava s kompleksom zgrada

Sveuĉilišta Georgetown. Quinn je u sebi proraĉunao da takva

kuća mora koštati najmanje dva milijuna dolara.

Pokraj vile, na razini suterena, bila je dvostruka garaţa, s

elektroniĉkim ureĊajem za dizanje i spuštanje vrata. U kući su

gorjela svjetla na tri gornja kata. Malo poslije ponoći pogasila su

se svjetla na ĉetvrtom katu. Na tom su se katu vjerojatno nalazile

sobe za poslugu. U jedan sat, svjetla su bila upaljena još samo

na jednom katu. Netko je bdio.

U jedan i dvadeset ugasi se i posljednje svjetlo u prvom

516

katu a upale se svjetla u prizemlju. Deset minuta kasnije, iza

vrata garaţe ukaţe se ţuta pruga svjetlosti. Netko je ulazio u

kola. Svjetlo se ugasi i vrata se poĉnu dizati. Iz garaţe iza8e

dugaĉki crni Cadillac, skrene polako na ulicu, a vrata se po-

novno spuste. Dok se limuzina udaljavala prema istoku, Quinn

vidje da je u kolima samo jedan ĉovjek za upravljaĉem i

primijeti da oprezno vozi. On neupadljivo ode do Honde, upali

motor i krene niz aveniju, slijedeći limuzinu.

Na Wisconsin Avenue limuzina skrene prema jugu. Obiĉno ţivo

središte Georgetowna, s barovima, bistroima i trgovinama

otvorenim do kasnih sati, bilo je tiho i pusto u to doba noći

sredinom prosinca, Quinn je nastojao ostati na što većoj

udaljenosti, prateći pogledom straţnja svjetla Cadillaca koji je

prvo skrenuo istoĉno na M Street, a zatim desno na 23rd Street.

Vozio je za njim oko Washington Circlea i dalje, prema jugu,

sve dok nije skrenuo na Constitution Avenue i zaustavio se uz

rub ploĉnika, ispod stabala, nekoliko metara dalje od Henry

Bacon Drivea.

Quinn brzo skrene s avenije, preko ploĉnika i u neko grmlje,

gaseći motor i svjetlo još u pokretu. Promatrao je kako se gase

svjetla na Cadillacu i vozaĉ izlazi iz limuzine. Ĉovjek se

osvrnuo oko sebe, osmotrio jedan bijeli taksi koji je prošao

pokraj njega u potrazi za mušterijama i ne primijetivši ništa

drugo, poĉeo je hodati. Umjesto da pode niz ploĉnik, prekoraĉio

je preko ograde travnate površine Malla i krenuo preko

travnjaka u pravcu Reflecting Poola.

Kad se udaljio izvan dosega uliĉnih svjetiljki, njegov crni kaput

i šešir uĉinili su ga gotovo nevidljivim u mraku. S Quinnove

desne strane jaka rasvjeta oko Lincoln Memoriala osvjetljavala

je ĉitav donji dio 23rd Streeta, ali je svjetlost jedva dopirala do

travnjaka i meĊu stabla Malla. Quinn se pribliţi na pedeset

metara kako bi mogao drţati na oku nejasnu sjenku.

Ĉovjek u crnom kaputu prošao je uz zapadnu stranu Vietnam

Veterans Memoriala, zatim je skrenuo polulijevo i uputio se

prema uzvišici s gustim šumarkom izmeĊu jezera Constitution

Gardensa i puta uz Reflecting Pool,

517

Lijevo od sebe, Quinn je u daljini vidio svjetla bivaka, gdje su

veterani bdjeli za drugove nestale u bitkama tog tuţnog i

dalekog rata. Ĉovjek kojega je pratio išao je zaobilaznim putem

kako ne bi prošao odveć blizu tog jedinog znaka ţivota na

Mallu.

Memorial je, zapravo, dugaĉak zid od crnog mramora, na oba

kraja visok jedva do noţnog zgloba dok u sredini seţe uvis

preko dva metra, smješten u jedno udubljenje u terenu Malla i

oblikovan kao vrlo plitko slovo V. Slijedeći ĉovjeka u crnom

kaputu i šeširu, Quinn prekoraĉi zid na mjestu gdje je visok

tridesetak centimetara, zatim ĉuĉne u sjenci s druge strane kad se

ĉovjek ispred njega naglo okrenuo kao da je ĉuo struganje cipela

o šljunak. Kako mu je glava bila iznad razine okolnog travnjaka,

vidio je kako onaj ĉovjek prelazi pogledom preko Malla prije

nego što je nastavio hodati.

Blijedi srp mjeseca izroni iza oblaka. Njegova svjetlost obasja

mramorni zid i Quinn ugleda nizove od pedeset tisuća imena

Ijudi koji su poginuli u Vijetnamu. On kratko zastane, poljubi

ledeni mramor i krene dalje preko travnjaka do gaja visokih

hrastova, pod kojima stoje bronĉani kipovi ratnih veterana u

prirodnoj veliĉini.

Ispred njega, ĉovjek u crnom kaputu zastane i ponovno se

okrene da pregleda teren iza sebe. Nije vidio ništa, mjeseĉina je

obasjala gole grane hrastova što su se crnile prema dalekoj

pozadini jarko asvijetljenog LincoIn Memoriala i odbijala se od

bronĉanih iigura ĉetiri vojnika.

Da je ćovjek u kaputu bolje poznavao ovaj spomenik i da mu je

do njega bilo više stalo, znao bi da se na postolju nalaze samo tri

kipa. Kad se okrenuo i pošao dalje, ĉetvrti se kip pokrene i uputi

za njim.

Napokon je ĉavjek u crnom kaputu stigao do »uobiĉajenog

mjesta«. Na vrhu brdašca izmedu jezera u vrtovima i bazena

ispred Washingtonova spomenika, diskretno okruţen stablima,

stoji javni zahod, osvijetljen jednom jedinom svjetiljkom koja je

i u ovo doba noći još uvijek gorjela. Ĉovjek u crnom kaputu

stane blizu svjetiljke, ĉekajući. Dvije minute kasnije, Quinn se

pojavi izmedu stabala. ~ovjek se zabulji u

518

njega. Vjerojatno je problijedio, ali svjetlost nije bila dovoljno

jaka da bi se to moglo vidjeti. Medutim, ruke su mu se tresle,

Quinn je to jasno mogao vidjeti. Zurili su jedan u drugoga.

Ćovjek ispred Quinna borio se da prevlada osjećaj rastuće

panike.

- Quinn - reĉe ĉovjek. - Vi ste mrtvi.

- Nisam - logiĉno odgovori Quinn. - Moss je mrtav. I McCrea. I

Orsini, Zack, Marchais i Pretorius. I Simon Cormack - o da, on

je takoĊer mrtav. A vi znate zašto.

- Polako, Quinne. Ponašajmo se kao razumni ljudi. On je morao

otići. Sve bi nas uništio. Mora vam to biti jasno. Govorio je

onako, kako govore ljudi kad se bore za ţivot.

- Simon bi vas uništio? Student u Oxfordu? Iznenadenje

prevlada nervozu ĉovjeka u crnom kaputu. On je sjedio u Bijeloj

kući, ĉuo je sve pojedinosti o Quinnu i znao je što je Quinn u

stanju napraviti. Znao je da mu ţivot visi o koncu.

- Nisam mislio na djeĉaka. Mislio sam na njegovog oca. On

mora otići.

- Nantucketski dogovor?

- Naravno. Njegove će odredbe uništiti tisuće ljudi, stotine

korporacija.

- Ali zašto vi? Koliko znam, vi ste izvanredno bogat ĉovjek.

Raspolaţete ogromnim bogatstvom.

Ĉovjek nasuprot Quinnu kratko se nasmije.

- Za sada - reće. - Kad sam naslijedio obiteljski imetak,

upotrijebio sam svoje poznavanje burze u New Yorku da uloţim

novae u industrijske akcije. Paţljivo sam investirao u solidne

dionice, ĉija je vrijednost neprekidno rasla.

- U industriju naoruţanja.

- Gledajte, Quinne, ja sam ovo donio za Mossa. Sad to moţe

pripasti vama. Jeste li ikad vidjeli ovako nešto?

On zavuĉe ruku u unutrašnji dţep i izvuĉe komad papira, te ga

pokaţe Quinnu. Svjetlost one svjetiljke iznad zahoda i mjeseĉina

pomogli su Quinnu da vidi kakav je to papir. Ć.`ek, naslovljen

na jednu vrlo uglednu banku u Švicarskoj, plativ donosiocu. Na

svotu od 5 milijuna ameriĉkih dolara.

519

- Uzmite ga, Quinne. Sigurno nikad dosad niste vidjeli toliko

novaca. I nikad više nećete vidjeti. Pomislite šta biste sve mogli

uĉiniti s njime, kakav biste ţivot mogli voditi. Do kraja ţivota

mogli biste uţivati u svakojakim udobnostima, ĉak i u luksuzu.

Samo mi predajte rukopis i ĉek je vaš.

- Zapravo se ĉitavo vrijeme radilo samo o novcu, zar ne? - reĉe

Quinn zamišljeno. Prevrtao je ĉek medu prstima, razmišljajući o

svemu što se zbilo.

- Naravno. O novcu i moći. Što je zapravo isto. - Ali vi ste bili

prijatelji. On vam je vjerovao.

- Molim vas, Quinne, nemojte biti naivni. Ĉitava se ova zemlja

vrti oko novca. Nitko to ne moţe promijeniti. Tako je oduvijek

bilo i tako će uvijek biti. Mi se klanjamo Bogu Dolaru. Sve i

svatko se ovdje moţe kupiti. Samo ako moţete platiti.

Quinn kimne. Pomisli na onih pedeset tisuća imena na crnom

mramoru ĉetiristo metara iza njegovih leda. Kupljenih i

plaćenih. On uzdahne i posegne rukom pod letaĉku, krznom

podstavljenu jaknu. Niţi ĉovjek uplašeno odskoĉi.

- Za to nema potrebe, Quinne. Rekli ste bez oruţja. Ali kad je

Quinn izvukao ruku, u njoj je bio snop od dvjesta strojem

tipkanih listova papira. On pruţi rukopis ĉovjeku u crnom

kaputu. Ovaj odahne i uzme snop papira.

- Nećete poţaliti, Quinne. Novac je vaš. Uţivajte u njemu.

Quinn ponovno kimne. - Samo još nešto...

- Recite. Bilo što.

- Otpustio sam taksi na Constitution Avenue. Da li biste me

povezli natrag do Circlea?

Ĉovjek u crnom kaputu se na to po prvi put nasmiješi. S

olakšanjem.

- Nema problema - reĉe.

520

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Ljudi u dugaĉkim koţnatim kaputima odluĉili su izvršiti svoj

zadatak preko vikenda. Manje ima ljudi naokolo, a naredeno im

je da budu što diskretniji. Postavili su promatraĉe jednu ulicu

dalje od bloka sluţbenih zgrada u Moskvi, koji su ih putem

radija obavijestili kad je tog petka uveĉer automobil krenuo iz

grada.

Ĉekali su strpljivo na dugaĉkoj, uskoj cesti uz rijeku Moskvu,

samo kilometar i pol ispred skretanja u Peredelkino, selo u

kojem su imali daĉe vaţniji ĉlanovi Centralnog komiteta,

najugledniji akademici i vojna vrhuška.

Kad su se kola koja su ĉekali pojavila na vidiku, ljudi u koţnim

kaputima izvezu prvo vozilo iz svoje kolone na sredinu ceste i

potpuno je blokiraju. Ĉajka uspori i stane. Vozaĉ i tjelohranitelj,

obojica pripadnici GRU koji su prošli Specnaz obuku,

jednostavno nisu imali šanse. Ljudi s automatima pritrĉe s obje

strane ceste i dvojica vojnika su mogla samo bespomoćno zuriti

kroz staklo u cijevi strojnica.

Viši oficir u civilu priĊe straţnjim vratima, otvori ih i pogleda

unutra. Ĉovjek koji je sjedio unutra ravnodušno, s tek jedva

primjetnom sjenkom razdraţljivosti, podigne glavu s papira koje

je ĉitao.

- Maršal Kozlov? - upita KGB-ovac u koţnatom kaputu.

- Da.

- Molim vas, izadite. Ne pokušavajte se opirati. Naredite svojim

vojnicima da i oni tako postupe. Vi ste uhapšeni. Krupni maršal

promrmlja naredenje svom vozaĉu i tjelo

hranitelju, te izade iz kola. Dah mu se pretvarao u inje na le-

denom zraku. Pitao se kad će ponovno moći slobodno udisa

521

ti oštar zimski zrak. Ukoliko je osjetio strah, nije to niĉim po-

kazao.

- Ako za ovo nemate ovlaštenja, odgovarat ćete Politbirou,

ĉekisti. - Namjerno je upotrijebio posprdan naziv za tajnu

policiju.

- Mi postupamo po nalogu Politbiroa - s uţivanjem mu odgovori

KGB-ovac. On je bio iz Drugog glavnog direktorata i po ĉinu je

bio pukovnik. Kad je ĉuo njegov odgovor, stari je maršal shvatio

da je po posljednji put ostao bez municije.

Dva dana kasnije, ljudi iz saudijske sluţbe sigurnosti tiho su

opkolili jednu skromnu kuću u Riyadu, koristeći se dubokim

mrakom prije svitanja. Ipak, nisu bili dovoljno tihi. Jedan od

njih srušio je nogom neku konzervu i negdje u blizini, zalajao je

jedan pas. Sluga Jemenac, koji je već ustao da skuha jutarnju

kavu, pogleda van i ode obavijestiti svog gospodara.

Pukovnik Easterhouse prošao je u ameriĉkim desantnim

jedinicama izvrsnu obuku. TakoĊer je dobro poznavao Sau-

dijsku Arabiju i znao je da urotniku uvijek prijeti opasnost

izdaje. Stoga je u svakom trenutku bio spreman. Kad su se

velika drvena vrata koja su vodila u njegovo dvorište s treskom

srušila i njegova dva jemenska tjelohranitelja dala ţivote za

njega, Easterhouse je odabrao put koji će ga osloboditi muka, za

koje je znao da ga sigurno ĉekaju. Dok su trĉali uza stube do

njegovih odaja na katu, policajci su ĉuli prasak revolvera.

Našli su ga na podu, licem prema zemlji, u njegovoj radnoj sobi,

zraĉnoj i svijetloj prostoriji, uredenoj s istanĉanim ukusom u

arapskom stilu, a ispod njega se širila krvava mrlja,

upropaštavajući jedan prekrasan Kashan ćilim. Pukovnik koji je

vodio grupu policajaca osvrnuo se po sobi i pogled mu je pao na

arapsku rijeĉ, upotrijebljenu kao središnji motiv na ukrasnoj

svilenoj draperiji iza pisaćeg stola. Arapskim pismenima bilo je

ispisano: Insh'Allah. Ako je to Allahova volja.

522

Idućeg dana, Philip Kelly je osobno vodio ekipu FBI-a koja je

opkolila imanje u podnoţju brda Hill Country, u blizini Austina.

Cyrus Miller uljudno je doĉekao Kellya i saslušao ga, dok mu je

Kelly ĉitao njegova prava. Kad mu je reĉeno da je uhapšen,

poĉeo se glasno i usrdno moliti, zazivljući odmazdu svog

osobnog Prijatelja na idolopoklonike i antikriste, koji su se

oglušili o volju Svemogućeg, izraţenu kroz djela Njegova

odabranika.

Kevin Brown je vodio grupu koja je gotovo u isto vrijeme

uhitila Melvina Scanlona u njegovom raskošnom domu u okolici

Houstona. Tri druge ekipe FBI-a posjetile su Lionela Moira u

Dallasu i pokušale uhapsiti Bena Salkinda u Palo Altu i Petera

Cobba u Pasadeni. Intuitivno predosjećajući opasnost ili posve

sluĉajno, Salkind je dan ranije otputovao u Mexico City. Cobb

je trebao biti u svom uredu u vrijeme odreĊeno za njegovo

hapšenje. MeĊutim, on je tog jutra ostao kod kuće zbog

prehlade. Bila je to jedna od onih sluĉajnosti, zbog kojih se

mogu izjaloviti i najbriţljivije planirane operacije. Policajci i

vojnici dobro poznaju takve situacije. Odana sekretarica nazvala

je Cobba dok su FBI-ovci ţurili prema njegovoj kući. On je

ustao iz kreveta, poljubio ţenu i djecu, te otišao u garaţu. Ljudi

iz FBI-a našli su ga tamo dvadeset minuta kasnije.

Ĉetiri dana kasnije, predsjednik John Cormack ušao je u sobu

ministarskog vijeća i zauzeo središnje mjesto, mjesto re-

zervirano za poglavara drţave. Uţi krug ministara i savjetnika

već je bio na svojim mjestima, lijevo i desno od njega. Svi su

zamijetili predsjednikovo uspravno drţanje, visoko podignutu

glavu i bistar pogled.

Na drugoj strani stola, nasuprot predsjedniku i ministrima sjedili

su Lee Alexander i David Weintraub iz CIA-e, pokraj Dona

Edmondsa, Philipa Kellya i Kevina Browna iz FBI-a. John

Cormack kimne glavom prema njima dok je sjedao na svoju

stolicu.

- Da ĉujemo vaše izvještaje, gospodo. Izvolite.

523

Kevin Brown prvi poĉne govoriti, potaknut pogledom svog

direktora.

- Gospodine predsjedniĉe. Brvnara u Vermontu. Našli smo jednu

pušku Armalite i Colt .45 automatik, kao što je bilo naznaĉeno.

TakoĊer i mrtva tijela Irvinga Mossa i Duncana McCreaa, bivših

pripadnika CIA-e. Tijela su identificirana.

David Weintraub potvrdno kimne glavom.

- Napravili smo testove s Coltom u Quanticu. Belgijska policija

poslala nam je uvećane snimke metka izvaĊenog iz sjedala na

velikom kotaĉu u Wavreu. Nalazi se slaţu: iz Colta naĊenog u

brvnari ispaljen je metak koji je ubio plaćenika Marchaisa,

odnosno Leforta. Holandska je policija našla jedan metak u

jednoj od baĉava u podrumu ispod bara u Den Boschu. Iako je

nadeni metak donekle deformiran, tragovi po kojima se mogla

izvršiti identifikacija još uvijek su bili vidljivi. Isti Colt .45.

Napokon, pariška je policija izvadila šest metaka iz zida bara u

Passage de Vautrin. Identificirani su kao meci ispaljeni iz

Armalite puške. Oba oruţja su kupljena u jednoj prodavaonici

oruţja u Galvestonu pod laţnim imenom. Vlasnik je prema

fotografiji koja mu je predoĉena identificirao kao kupca Irvinga

Mossa.

- Znaći, slaţe se.

- Da, gospodine predsjedniće, sve se slaţe. - Gospodine

Weintraub?

- Ţao mi je što moram potvrditi da je Duncan McCrea uistinu

regrutiran lokalno, u Centralnoj Americi, na temelju preporuke

Irvinga Mossa. Dvije godine je dolje upotrebljavan za

beznaĉajne zadatke, a onda je doveden u Ameriku i poslan u

Camp Peary na obuku. Kad je Irving Moss izbaĉen iz Agencije,

trebalo je provjeriti sve njegove štićenike. MeĊutim, to nije

uĉinjeno. Propust. Ispriĉavam se.

- Vi tada niste bili operativni direktor, gospodine Weintraub.

Molim vas, nastavite.

- Hvala, gospodine predsjedniĉe. Od naših... izvora in-

formacija... saznali smo u meĊuvremenu dovoljno da moţemo

potvrditi ono što nam je nesluţbeno rekao rezident

524

KGB-a u New Yorku. Stanoviti maršal Kozlov pritvoren je zbog

ispitivanja u vezi s dobavom pojasa koji je ubio vašeg sina.

Sluţbeno je maršal dao ostavku zbog zdravstvenih razloga.

- Mislite da će priznati?

- Pa, gospodine, u zatvoru Lefortovo KGB ima dobro razradene

metode kojima to postiţe - odgovori Weintraub. - Gospodine

Kelly?

- Neke stvari, gospodine predsjedniĉe, nikad se neće moći

provjeriti. Mrtvo tijelo Dominiquea Orsinia nestalo je bez traga,

ali korzikanska je policija ustanovila da je dvostruki naboj

saĉmarice uistinu ispaljen u gostinjsku sobu s dvorišne strane

bara u Castelblancu. Pištolj Smith & Wesson, izdan našem

specijalnom agentu Somervilleovoj, moramo otpisati kao

zauvijek izgubljen u rijeci Prunelli. Medutim, sve ostalo što se

moglo provjeriti, dokazano je kao istinito. Od poĉetka do kraja.

Svaka pojedinost u rukopisu toĉno je navedena.

- A oni Ijudi, takozvana petorka Alamo?

- Trojica od njih su u zatvoru, gospodine predsjedniĉe. Cyrus

Miller gotovo sigurno neće moći biti izveden pred sud. Prema

dosadašnjim pretragama, on je neizljeĉivi duševni bolesnik.

Melville Scanlon priznaje sve, ukljuĉujući pojedinosti o daljnjoj

fazi plana koja se odnosi na obaranje kraljevske kuće u

Saudijskoj Arabiji. Vjerujem da je State Department u vezi s tim

već poduzeo potrebne korake.

- Tako je. Saudijska je vlada obaviještena i oni su u svojoj

zemlji poduzeli odgovarajuće mjere. A što je s ostalima iz

takozvane petorke Alamo?

- Salkind je nestao, vjerujemo da je pobjegao u Latinsku

Ameriku. Cobba smo našli obješenog u njegovoj garaţi, usta-

novljeno je da je sam sebi oduzeo ţivot. Moir je potvrdio sve što

je Scanlon naveo u svom priznanju.

- Znaĉi, sve su pojedinosti razjašnjene i potvrdene, je li tako,

gospodine Kelly?

- Koliko mi moţemo ocijeniti, gospodine predsjedniĉe. Za ovo

vrijeme, koje nam je bilo na raspolaganju, provjerili

525

smo sve što je Quinn naveo u svom rukopisu. Imena, datume,

mjesta, unajmljivanje automobila, avionske karte, unajmljene

stanove, boravke u hotelima, vozila koja su korištena, oruţje -

sve. Policija i pasoške sluţbe u Irskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji,

Holandiji i Francuskoj posiali su nam sve podatke s kojima su

oni raspolagali; sve se slaţe.

Predsjednik Cormack baci kratak pogled na praznu stolicu na

svojoj strani stola.

- A... moj bivši kolega?

Direktor FBI-a kimne glavom Philipu Kellyu.

- Posljednje tri stranice rukopisa odnose se na razgovor izmedu

dvojice ljudi odreĊene noći, o ĉemu nema nikakve potvrde. Još

uvijek nismo uspjeli ući u trag gospodinu Quinnu. Ali ispitali

smo poslugu vile u Georgetownu. Sluţbeni je vozaĉ otpušten

kući i reĉeno mu je da te noći više neće biti potreban. Dva ĉlana

posluge sjećaju se da ih je tijekom noći probudio zvuk otvaranja

vrata garaţe. Jedan je od njih pogledao kroz prozor i vidio kola

kako kreću niz ulicu. Pomislio je da su kola moţda ukradena i

otišao je obavijestiti gospodara. MeĊutim, nije ga našao i

zakljućio je da se gospodar izvezao nekud s kolima.

- Provjerili smo njegove investicije, golema ulaganja u niz

poduzeća za proizvodnju oruţja. Nantucketski dogovor

nedvojbeno bi utjecao na vrijednost njihovih akcija. Prema

tome, toĉno je ono što Quinn tvrdi. MeĊutim, ono što Quinn

navodi da je taj ĉovjek rekao, ne moţemo provjeriti. Preostaje

nam jedino da vjerujemo ili ne vjerujemo Quinnovim rijeĉima.

Predsjednik Cormack ustane.

- U tom sluĉaju, ja mu vjerujem, gospodo, ja mu vjerujem.

Molim vas, povucite potjernicu za njim i pustite ga da slobodno

ide kud hoće. Shvatite to kao moj izravni nalog. Zahvaljujem

vam na vašem zalaganju, gospodo.

Izišao je kroz vrata nasuprot kaminu, prošao kroz sobu svog

osobnog tajnika, zatraţio da ga nitko ne ometa i ušao u Ovalni

kabinet, zatvarajući za sobom vrata.

Sjeo je za veliki pisaći stol ispod prozora sa zeleno obojenim,

dvanaest i pol centimetara deb,elim neprobojnim oknima,

okrenutim prema juţnoj tratini, te se zavalio u visoku stolicu na

vijak. Prošlo je sedamdeset i tri dana otkako je posljednji put

sjedio na ovom mjestu.

Na stolu je stajala jedna fotografija u srebrnom okviru. Na njoj

je bio Simon, snimljen u Yaleu prije odlaska u Englesku. Tada

je imao dvadeset godina; mlado je lice odraţavalo vitalnost,

ţivotnu radost i velika oĉekivanja.

Predsjednik uhvati sliku obim rukama i dugo je u nju gledao.

Napokon otvori ladicu sa svoje lijeve strane.

- Zbogom, sine.

Poloţio je fotografiju licem nadolje, zatvorio ladicu i pritisnuo

tipku interkoma.

- Pozovite mi Craiga Liptona, molim vas. Neka doĊe k meni.

Kad je stigao njegov predstavnik za štampu, predsjednik mu

reĉe neka od svih glavnih televizijskih kanala zatraţi za sutra

uveĉer jedan sat vremena jer se ţeli obratiti naciji.

Vlasnici pansiona u Alexandriji bilo je ţao što gubi svog gosta

iz Kanade, gospodina Rogera Lefevrea. Bio je tako tih i uljudan,

nikad s njim nije bilo nikakvih problema. Što se ne bi moglo reći

za neke druge koje bi mogla spomenuti.

Te veĉeri kad je gospodin Lefevre sišao da plati raĉun i pozdravi

se s njam, primijetila je da je obrijao bradu. Odobravala je

njegovu odluku - bez brade je izgledao mnogo mlaĊi.

Televizor u njezinoj dnevnoj sobi u prizemlju bio je ukljuĉen,

kao i obiĉno. Visoki muškarac stajao je u vratima, spreman da se

oprosti. Na ekranu je jedan ugledni voditelj politiĉkih emisija,

smrĉna ozbiljna lica, upravo objavio: - Dame i gospodo,

predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava.

- Jeste li sigurni da ne moţete još malko ostati? - pitala je

vlasniea pansiona svoga gosta. - Sad će govoriti predsjednik.

Kaţu da ce jadnik sigurno morati dati ostavku.

- Taksi me ĉeka - odgovori Quinn. - Moram ići.

Na ekranu se pojavi lice predsjednika Cormacka. Sjedio

je iza svog pisaćeg stola u Ovalnom kabinetu, ispod drţavnog

grba. U proteklih osamdeset dana gotovo se uopće nije p sta

javljivao u javnosti i gledatelji su odmah primijetili da izgleda

stariji, da mu je lice ispijeno i da ima mnogo više bora nego prije

tri mjeseca. MeĊutim, onaj izraz s fotografije snimljene na

pogrebu u Nantucketu, onaj izraz ĉovjeka koji odu

taje od borbe, potpuno je nestao. Predsjednik se drţao uspravno

i gledao je ravno u kameru, uspostavljajući izravan, iako

elektroniĉki posredovan, kontakt oĉi u oĉi sa stotinam milijuna

Amerikanaca i daljnjim milijunima gledalaca širom svijeta koji

su se preko satelita ukljuĉili u prijenos iz Bije

iz: kuće. U njegovu drţanju nije više bilo znakova predaje

umora od ţivota; glas mu je bio odmjeren, duboko ozbiljan ali

ĉvrst.

- SugraĊani, Amerikanci... - poĉeo je.

Quinn zatvori za sobom ulazna vrata i side niz stube trijma do

taksija.

- Dulles - reĊe.

Vozaĉ krene do autoputa Henry Shirley Memorial Higl way,

uputi se prema jugozapadu i nešto kasnije skrene desno na River

Turnpike i zatim opet desno na Capital Beltwa

Ulice su blistale od boţićnih ukrasa, a unajmljeni Djed ni

Mrazovi ispred trgovina, uzvikivali su »Jo-ho-ho!« s pola srca,

drţeći pritisnute tranzistore na jednom uhu.

to Nakon nekoliko minuta Quinn primijeti kako sve više vozaĉa

skreće prema ploĉniku i zaustavlja se, kako bi se mogli

koncentrirati na prijenos govora preko radija. Na ploĉnicma su

se poĉele formirati skupine ljudi, naguranih oko radio

-prijemnika. Vozaĉ plavo-bijelog taksija imao je na glavi sh

šalice. Kad su skrenuli na Turnpike, glasno je zavikao: je:

Sraaaa-nje, ĉovjeĉe, ne mogu vjerovati vlastitim ušima. Okrenuo

je glavu, zanemarivši cestu.

- Hoćete da ukljuĉim zvuĉnik?

- Ĉut ću kasnije, kad budu ponavljali - odgovori mu.

- Mogao bih malo stati, ako hoćete. - Samo vozite.

Na aerodromu Dulles International, Quinn plati taksi i uputi se

šalteru British Airwaysa za prijem putnika. Većina putnika i

pola osoblja stajali su okupljeni oko jednog televizora,

montiranog na zid. Kad je Quinn došao do šaltera, iza njega je

bila samo jedna djevojka.

- Let 206 za London - rekao je i spustio pred nju svoju kartu.

Djevojka je jedva odvojila oĉi od televizora, pregledala je kartu i

utipkala njegovo ime u kompjutor da potvrdi rezervaciju.

- Iz Londona nastavljate za Malagu?

- Tako je.

- U svojoj teţnji da unište Nantucketski dogovor, ti su Ijudi

vjerovali da moraju prvo uništiti mene...

- Okrenute glave, zureći u ekran, djevojka pruţi Quinnu kartu za

ukrcaj.

- Mogu li odmah proći unutra? - upita Quinn.

- Oh... da... naravno... ţelim vam ugodan let.

no Iza pasoške kontrole bila je ĉekaonica s barom, za kojim su

se toĉila pića bez carine. Televizor iza bara takoĊer je bio da

ukljuĉen. Putnici su stajali okupljeni ispred bara, zureći u ekran.

- Budući da se nisu mogli doĉepati mene, ukrali su moga sina,

mog voljenog jedinca i ubili su ga.

U autobusu koji je vozio putnike do Boeinga British Airwaysa

jedan je ĉovjek imao tranzistor. Nitko nije govorio u autobusu,

svi su šutke stajali. Na ulazu u avion Quinn pruţi svoju kartu za

ukrcaj stjuardu i ovaj ga uputi u prvi razred. - Quinn si je taj

luksuz priuštio s ostatkom novca koji je dobio od Rusa. Kad je

pognuo glavu da ude u avion, ĉuo je iz autobusa iza sebe

predsjednikov glas.

- Eto, to je ono što se dogodilo. Sad je sve to iza nas. Ali, jedno

vam jamĉim. Ponovno imate svog predsjednika... Quinn sjedne

u sjedalo kod prozora, prikopĉa sigurnosni

pojas, odbije ponuĊenu ĉašu šampanjca i zatraţi ĉašu obiĉnog

crnog vina. Zatim prihvati ponuĊeni primjerak Washington

Posta.

je iza svog pisaćeg stola u Ovalnom kabinetu, ispod drţavnog

grba. U proteklih osamdeset dana gotovo se uopće nije

pojavljivao u javnosti i gledatelji su odmah primijetili da izgleda

stariji, da mu je lice ispijeno i da ima mnogo više bora nego prije

tri mjeseca. MeĊutim, onaj izraz s fotografije snimljene na

pogrebu u Nantucketu, onaj izraz ĉovjeka koji odustaje od

borbe, potpuno je nestao. Predsjednik se drţao uspravno i

gledao je ravno u kameru, uspostavljajući izravan, iako

elektroniĉki posredovan, kontakt oĉi u oĉi sa stotinam; milijuna

Amerikanaca i daljnjim milijunima gledalaca širom svijeta koji

su se preko satelita ukljuĉili u prijenos iz Bijel kuće. U njegovu

drţanju nije više bilo znakova predaje umora od ţivota; glas mu

je bio odmjeren, duboko ozbiljan ali ĉvrst.

- SugraĊani, Amerikanci... - poĉeo je.

Quinn zatvori za sobom ulazna vrata i siĊe niz stube trijema do

taksija.

- Dulles - reĉe.

Vozaĉ krene do autoputa Henry Shirley Memorial High way,

uputi se prema jugozapadu i nešto kasnije skrene desno na River

Turnpike i zatim opet desno na Capital Beltway Ulice su blistale

od boţićnih ukrasa, a unajmljeni Djed; Mrazovi ispred trgovina,

uzvikivali su »Jo-ho-ho!« s pol; srca, drţeći pritisnute

tranzistore na jednom uhu.

Nakon nekoliko minuta Quinn primijeti kako sve više vozaĉa

skreće prema ploĉniku i zaustavlja se, kako bi se mog li

koncentrirati na prijenos govora preko radija. Na ploĉnici ma su

se poĉele formirati skupine ljudi, naguranih oko radio -

prijemnika. Vozaĉ plavo-bijelog taksija imao je na glavi

slušalice. Kad su skrenuli na Turnpike, glasno je zavikao: -

Sraaaa-nje, ĉovjeĉe, ne mogu vjerovati vlastitim ušima. Okrenuo

je glavu, zanemarivši cestu.

- Hoćete da ukljuĉim zvuĉnik?

- Ĉut ću kasnije, kad budu ponavljali - odgovori Quinn. - Mogao

bih malo stati, ako hoćete. - Samo vozite.

Na aerodromu Dulles International, Quinn plati taksi i uputi se

šalteru British Airwaysa za prijem putnika. Većina putnika i

pola osoblja stajali su okupljeni oko jednog televizora,

montiranog na zid. Kad je Quinn došao do šaltera, iza im- njega

je bila samo jedna djevojka.

- Let 206 za London - rekao je i spustio pred nju svoju kartu.

Djevojka je jedva odvojila oĉi od televizora, pregledala je kartu i

utipkala njegovo ime u kompjutor da potvrdi rezervaciju.

om - Iz Londona nastavljate za Malagu? ele - Tako je.

Glas Johna Cormacka dopre do njih kroz neuobiĉajeno an, tihu

dvoranu terminala.

- U svojoj teţnji da unište Nantucketski dogovor, ti su ljudi

vjerovali da moraju prvo uništiti mene...

je- Okrenute glave, zureći u ekran, djevojka pruţi Quinnu kartu

za ukrcaj.

- Mogu li odmah proći unutra? - upita Quinn.

- Oh... da... naravno... ţelim vam ugodan let.

no Iza pasoške kontrole bila je ĉekaonica s barom, za kojim su

se toĉila pića bez carine. Televizor iza bara takoĊer je bio da

ukljuĉen. Putnici su stajali okupljeni ispred bara, zureći u ekran.

- Budući da se nisu mogli doĉepati mene, ukrali su moga sina,

mog voljenog jedinca i ubili su ga.

U autobusu koji je vozio putnike do Boeinga British Airwaysa

jedan je ĉovjek imao tranzistor. Nitko nije govorio u autobusu,

svi su šutke stajali. Na ulazu u avion Quinn pruţi svoju kartu za

ukrcaj stjuardu i ovaj ga uputi u prvi razred. - Quinn si je taj

luksuz priuštio s ostatkom novca koji je dobio od Rusa. Kad je

pognuo glavu da ude u avion, ĉuo je iz auto

busa iza sebe predsjednikov glas.

- Eto, to je ono što se dogodilo. Sad je sve to iza nas. Ali ujedno

vam jamĉim. Ponovno imate svog predsjednika... Quinn sjedne

u sjedalo kod prozora, prikopĉa sigurnosni

pojas, odbije ponuĊenu ĉašu šampanjca i zatraţi ĉašu obiĉnog

crnog vina. Zatim prihvati ponuĊeni primjerak Washington

Posta i poĉne ĉitati. Sjedalo pokraj njega ostalo je 1 no za

vrijeme polijetanja.

Boeing 747 uzleti i okrene kljun prema Atlantskom oceanu i

Evropi. Svud oko Quinna ĉuo se uzbuĊeni ţamor zaprepaštenih

putnika koji su s nevjericom prepriĉavali predsjednikov govor

od gotovo jednog sata. Quinn je šutke sjedio i ĉitao novine.

Uvodnik na prvoj strani najavljivao je govor koji je s

upravo bio ĉuo, uvjeravajući ĉitatelje kako će predsjednik

tom prigodom obavijestiti svijet o svojoj ostavci na mjestu

predsjednika.

- Mogu li vam još nešto ponuditi, gospodine, bilo što- izgovorio

mu je kraj uha jedan umiljati glas.

Quinn okrene glavu i nasmiješi se s olakšanjem. Sam je

stajala u prolazu izmeĊu sjedala, nagnuta prema njemu.

- Moţeš mi jedino ponuditi samu sebe, ljubavi.

On spusti novine na krilo. Na posljednjoj stranici bio je

jedan manji ĉlanak koji ni on, ni ona nisu primijetili. Naslov

je bio sroĉen ĉudnim šifriranim jezikom ameriĉkih pisaca

slova i glasio je: NEOĈEK BOŢIĆNI DAR ZA VIET VE

Podnaslov je objašnjavao šifrirani naslov: BOLNICA

PARAPLEGIĈARE DOBILA ANONIMNO 5 m $.

Sam sjedne na sjedalo pokraj Quinna.

- Primila sam vašu poruku, gospodine Quinne. Odgovorio

je: da, doći ću s vama u Španjolsku. I: da, udat ću se za tebe.

- Odliĉno - reĉe Quinn. - Mrzim neodluĉnost.

- To mjesto, u kojem ţiviš... kakvo je to mjesto?

- Malo selo, mala bijela kuća, mala stara crkvica,

stari svećenik...

- Nadam se da nije toliko star da je zaboravio što treba

reći u obredu vjenĉanja...

Ona provuĉe ruke oko njegove glave i privuĉe ga k sebi.

Poljubac je bio dug i strastven. Novine su skliznule i

pale na pod, sa straţnjom stranom okrenutom prema gore.

Jedna stjuardesa, smiješeći se s puno razumijevanja, podigne

ih s poda. Stjuardesa nije primijetila, niti bi je zanimalo

da je zapazila glavnu vijest na posljednjoj stranici. Naslov

ĉlanka je glasio:

POGREB U KRUGU OBITELJI DRŢAVNOG SEKRETARA

ZA FINANCIJE HUBERTA REEDA:

NERASVIJETLJENA ZAGONETKA KASNE NOĆNE

VOŢNJE I PADA U POTOMAC.