25
8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 1/25

Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 1/25

Page 2: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 2/25

 

RASKOL MEĐUSRBIMA

KRAJEM sedme decenije DţIV veka Hrebeljanović je prikupljao politiĉku i vojnu snagu i potrebnoiskustvo za organizovanje feudalne oblasti. Njegova moć je bila preslaba za osionog kralja Vukašina. Politiĉko i drţavno osamostaljivanje zapoĉeo je meĊu neugodnim susedima. Centar okupljanja oblasti nije

 bila njegova baština u blizini Novog Brda. Taj rudarski grad je posedovao kralj Vukašin. Sa severa Lazarasu ugroţavali Rastislavići, gospodari Kuĉeva i Braniĉeva, sa zapada ambiciozni ţupan NikolaAltomanović, sinovac zahumskog kneza Vojislava Vojinovića. Mudri i strpljivi raški knez uspeo je da opstane u opasnom okruţenju. Najveća opasnost pretila mu je odkralja Vukašina, koji je bio opsednut osvajaĉkom politikom. Mavro Orbin kazuje da su se 1369. godine car

Uroš i ţupan Nikola sukobili sa kraljem Vukašinom na Kosovu polju. Knez Lazar je mudro izbegao sukob protiv Mrnjavĉevića. Zahumski ţupan je do nogu potuĉen, a car Uroš sa delom vlastele zarobljen. Tenemirne 1369. sukob na Kosovu polju nagovestio je raspad drţave i neizvesnu budućnost srpskog naroda.MeĊunarodnom urušenju Srbije na Kosovu prethodio je meĊusrpski raskol i sukob, takoĊe na Kosovu i okoKosova.

Kivan na kneza Lazara, zahumski ţupan je zametnuo kavgu. Knez je, meĊutim, suzbio 1370. godine i

osvojio mu bogati grad Rudnik. Ratoborni i nepredvidivi Altomanović je prkosio ostalim oblasnimgospodarima, traţeći nove sukobe. Za razliku od njega, Lazar je onovremenicima ostao u lepom sećanju.Dubrovĉani ga u dokumentima pominju kao vrlog ĉoveka i vladara i posle njegove pogibije. Pouzdani

Mavro Orbin, takoĊe, hvali uzornog raškog kneza. Lazar se retko pojavljuje u istorijskim dokumentima.

 Njegova blagorodnost ga iskljuĉuje iz krvavih politiĉkih i vojnih dogaĊanja na prostoru srpskog carstva.Prva saĉuvana povelja kneza Lazara iz 1375/76. godine je dokaz da se knez duţe vreme nalazio u senciostalih srpskih gospodara.

OBRAĈUN SAALTOMANOVIĆEM  

Smrt cara Dušana i rasap Mrnjavĉevića u boju na Marici trajno su oslabili srpsku drţavu. Prekinuta jerestauracija carstva i onemogućeno sabiranje razdeljenih feudalnih celina. Turci su uništili najjaĉu feudalnudrţavu na Balkanu. Malo posle srpskog rasula, poĉetkom decembra 1371. upokoji se car Uroš, potonjivladar loze Nemanjića. Obezglavljena Srbija ostala je bez dinastije i gospodara.

Oblasni gospodari jagmili su se za baštinu Nemanjića. O produţenju svetorodne loze starala se jedinoSrpska crkva, koja je traţila liĉnost primernih vrlina, naliĉnika prvih Nemanjića. Naĉelstvo srpsko pripalo

 je Lazaru, koji se iza "velikih i blagoĉestivih kraljeva naziva gospodarem i vladaocem nad svim Srbima",svedoĉi patrijarh Danilo Treći. Ovaj izbor blagosloven je od arhijereja, sveštenstva i sabora srpskog. Knez Lazar je dobio posle Mariĉke bitke na upravu Novo Brdo, Toplicu i Rudnik. Prestonicu premešta ugrad Kruševac, na reci Rasini. Oblast izmeĊu tri Morave postaje novo središte drţavnog, politiĉkog iduhovnog ţivota kod Srba. Poraz Mrnjavĉevića iskoristio je veliki ţupan Nikola Altomanović. Od Dubrovaĉke opštine primao je

svetodmitarski dohodak koji se ranije isplaćivao srpskom caru. Knezu Lazaru preoteo je Prištinu, NovoBrdo i "mnoga druga mesta". Sukobio se i sa kraljem Ludvigom. Ugarski vladar je u dogovoru sa

 bosanskim banom Tvrtkom i srpskim knezom Lazarom odluĉio da ukloni osionog ţupana. Uputio je uSrbiju hiljadu konjanika pod voĊstvom Nikole Gorjanskog. U jesen 1373. godine opkoliše Altomanovića ugradu Uţicu. I tako "pakosni Nikola" bi zarobljen sa svom svojom imovinom. Kao zarobljenik bio je

 predan na ĉuvanje Stefanu Musiću, kneţevskom sestriću, koji ga je oslepeo. Nikolinu drţavu podeliše protivnici. Knezu Lazaru i srodnicima pripadoše severne oblasti, a ostatak izdeliše Tvrtko i Balšići. U jesen 1377. godine bosanski ban Tvrtko se krunisao sugubim vencem, postao je kralj Srba i Bosne i

 pretendent na nemanjićko nasleĊe. Okolne drţave su priznale kraljevinu. Knez Lazar se saglasio saTvrtkovim krunisanjem.

Pošto je proširio svoj feudalni posed i ojaĉao vlast, Lazar je postao najmoćniji srpski velikaš na prostoru

nekadašnjeg Dušanovog carstva. Njegove zemlje obuhvatale su centralne delove Srbije. Bile su ekonomski jaĉe od drugih. Posedovao je dva najbogatija rudarska središta srednjovekovne Srbije - Novo Brdo i

Rudnik. Uspostavljanjem srodniĉkih veza ugled kneza Lazara se proširio izvan granica njegove drţave.Ĉestitog i hristoljubivog Lazara uvaţavali su veoma monasi svetogorci

KAPITALNO DELO

FELjTON je napravljen prema knjizi "Sveti knez Lazar i kosovski zavet" koju su, sa blagoslovom srpskog

patrijarha Pavla, zajedniĉki objavili izdavaĉko informativna ustanova Mitropolije crnogorsko-primorske

Page 3: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 3/25

"Svetigora" i kompanija "Novosti". Knjiga predstavlja najpotpuniju monografiju o vladaru koji je, posle

smrti cara Dušana, svojim drţavniĉkim radom i ţrtvom na Kosovu polju, na najdramatiĉniji naĉin obeleţiosrpsku istoriju.

U ovoj knjizi, iz koje će naš list objaviti šire izvode, sabrano je sve što je istorija rekla o knezu Lazaru, štosu o njemu kazale legende, narodne pesme i priĉe, kao i naši veliki pesnici i pisci. Posebnu vrednost knjizi

daju mnogobrojni likovni prilozi.

Samodržac svih Srba 

22. jun 2007.

Lazar Hrebeljanovi? se na poveljama potpisivao kao knez. Narodno predanje ga je

zapamtilo kao cara. Pisci Lazarevog ţitija kaţu da se on "iz prekomerne krotkosti i

smernosti nije hteo da uzvisuje dostojanstvom višim od kneza". Titula samodrţacpreuzeta je iz Vizantije i podrazumevala je svetovnu vlast sa crkvenim blagoslovom

KADA je hilandarski monah starac Isaija posetio kneza Lazara krajem 1374. godine, izneo mu je potrebu

izmirenja sestrinskih crkava. Srpski patrijarh Sava IV je podrţao monaha Isaiju i kneza Lazara u trudu okoizmirenja srpske crkve i Carigradske patrijaršije. Poslanstvo koje je otišlo u Carigrad ĉinili su, pored Isaije,atoski monasi i svetogorski prot Teofan. Srpski emisari su posetili Svetu goru. U Carigradu su ih primili

carevi Jovan i Manojlo i patrijarh Filotej. Skinuto je prokletstvo sa careva Dušana i Uroša, upokojenog

 patrijarha Joanikija i srpskog patrijarha Save i svih mrtvih i ţivih arhijereja.Posle povratka, u crkvi Svetih arhangela kod Prizrena, sluţena je, povodom izmirenja, zajedniĉka liturgija,kojoj su prisustvovali carigradski sveštenomonasi Matija i Mojsej. Patrijarh srpski Sava IV nije doĉekaotoliko ţeljeni dan, upokojio se 29. aprila 1375. godine.

Izmirenje crkava znaĉajnije je uzdiglo ugled bogoljubivog kneza. Naĉelstvo srpsko pripalo je Lazaru,naliĉniku prvih Nemanjića i nastavljaĉu bogougodne svetorodne loze. Posle Mariĉke bitke, juţnije srpske zemlje priznale su vlast sultana. Politiĉki i vojniĉki dobro organizovana,drţava raškog kneza je ulivala nadu da se moţe odoleti i turskim napadima. Granice srpske drţave

 pomeraju se na sever. Ugarski vazal Radiĉ Branković potisnut je 1379. Njegove oblasti Kuĉevo iBraniĉevo, knez Lazar je pripojio svojoj drţavi. Krajem osme decenije Lazar je znaĉajno proširio svojuoblast prema severu i granicu pomerio na reke Savu i Dunav.

KNEZ KAO CAR

LAZAR Hrebeljanović se na poveljama potpisivao kao knez. Narodno predanje ga je zapamtilo kao cara

srpskog, ali je istorijski najverodostojniji stih koji kaţe, "naša kruno, slavni knez Lazare, ti car jesi al` sezoveš knezom". Poznati uĉenjaci Šafarik i Đura Daniĉić sledili su trag predanja. ĐuraĊ Branković u svojimhronikama pominje Lazarevo venĉanje za carstvo. U ruskom letopisnom svodu iz vremena ruskog caraIvana Groznog, srpski knez se pojavljuje sa carskim zvanjem. Prepisivaĉi ruskog svoda koristili su "PutopisĊakona Ignjatija" i Ţitije despota Stefana Lazarevića od Konstantina Filozofa. Istorija Lazara Hrebeljanovića prepoznaje kao kneza, a narod kao muĉenika i bogougodnog cara. Nepoznatiautor "Ţitija kneza Lazara" zapisuje da srpski vladar "iz prekomerne krotkosti i smernosti, osobina koje suodlikovale kosovskog velikomuĉenika, nije hteo da se uzvisi dostojanstvom višim od kneza". U pojedinimdokumentima i pohvalnim spisima, Lazar se pominje kao "veliki knez". Vladimir Mošin je utvrdio da tatitula podrazumeva vlast nad svim srpskim zemljama.

"Slovo o knezu Lazaru" patrijarha Danila Trećeg ima nesumnjivu istorijsku vrednost. Srpski vladar se u

"Slovu" pojavljuje kao veliki knez. Pridev "veliki" je epitet vezan za odreĊenu liĉnost, a ne deo titule. Ukancelarijskom priruĉniku Carigradske patrijaršije iz 1386. godine piše "preuzvišeni veliki kneţe, ugospodu premili i vazljubljeni gospodine". Lazar se direktno ne pominje, ali se nesporno misli na njega. U

 povelji koju je izdao 1388. godine u intitulaciji piše: "veliki knez Lazar".Istorijski izvori nastali posle Kosovskog boja pominju titulu veliki knez. Stefan Lazarević je pokloniomanastiru Hilandaru nekoliko sela i crkvu u Ibru "u pomen veĉni i duševnu polzu sebi i roditeljima mojim,svetopoĉivšem velikom knezu Lazaru". 

POD BLAGOSLOVOM CRKVE

TITULA samodrţac je preuzeta iz Vizantije, ali je u Srbiji dobila šire znaĉenje. Podrazumevala je svetovnuvlast sa crkvenim blagoslovom. Knez Lazar je zbog duhovnog i politiĉkog pregnuća zasluţio blagoslov i

Page 4: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 4/25

 prvenstvo u vladarstvu. U intitulacijama u poveljama pojavljuje se kao "samodrţac" ili "samodrţavnigospodin". Pop Marko zapisuje "u dane blagovernoga i hristoljubivog kneza Lazara, samodrţac sve srpskezemlje". Ktitorski natpis u Novoj Pavlici, zaduţbini braće Musića, potvrĊuje ovu titulu, "samodrţac svesrpske zemlje".

Patrijarh Spiridon i Crkva su u knezu Lazaru prepoznali naslednika svetorodne loze Nemanjića. Crkva je blagoslovila kneza, ali nema podataka o njegovom krunisanju za samodrţca svih Srba. U podeljenoj izavaĊenoj Srbiji ustanova sabora se nije poštovala kao u vreme nemanjićkih vladara. Sabor u Peći 1375.godine, kada je ustoliĉen patrijarh Jefrem, odrţan je u krnjem sastavu. To ukazuje da je institucija drţavnogsabora izgubila na znaĉaju.

Poštovanje koje mu je ukazivala Srpska crkva uvaţavali su i oblasni gospodari. Kralj Srba i Bosne TvrtkoKotromanić imao je ambicije kao i knez Lazar, ali ne i podršku Crkve. Vladar Raške je svojim pregnućem i

 politiĉkim ponašanjem nalikovao prvim Nemanjićima, kao što je i Srpska patrijaršija u njegovo vreme podsećala na Srpsku autokefalnu arhiepiskopiju s poĉetka 13. veka. Samodrţac svih Srba je zaduţio Crkvuvelikim i znaĉajnim poklonima. Svetogorske manastire bogato je darivao. Kao graditelj, mogao se meriti sa

 Nemanjićima a neke od njih je i prevazišao. 

SRBIJA ZEMLjA NADE

"LjUBEZNI gospodin Lazar Hrebeljanović" je preko srodniĉkih veza stvorio "porodiĉni savez" koji jetrebalo da preraste u veliku drţavu. Rano se orodio sa poznatim velikašima, Vukom Brankovićem,gospodarem Kosova, bugarskim carevićem Jovanom Aleksandrom, Nikolom Gorjanskim, maĉvanskim

 banom, i uticajnim zetskim gospodarom, ĐuraĊom Stracimirovićem Balšićem. Ali turska opasnost sa istoka

onemogućila je njegove namere.Drţava samodrţca svih Srba, dostigla je zavidnu veliĉinu uoĉi boja na Kosovu. Prostirala se od izvorištaJuţne Morave do Dunava, Save i Drine sa prestonim gradom Kruševcem. Lazaru su pripadali Niš, Uţice i

 bogata rudarska središta, Novo Brdo i Rudnik. Drţavi je prikljuĉio Maĉvu, Kuĉevo i Braniĉevo, krajevekoje Nemanjići ranije nisu uspeli da zadrţe. Oblast Kuĉeva i Braniĉeva nije bila sporna, jer knez Lazar nijeraskidao vazalne odnose prema ugarskom kralju Ludvigu Prvom.

Posle smrti Ludviga Prvog, zajedno sa kraljem Tvrtkom knez Lazar istupio je protiv ŢigmundaLuksemburškog, pretendenta na ugarski presto. Koristeći krizu u Ugarskoj, napadao je Beograd i Golubac.

Izmirio se sa novim kraljem Ţigmundom, prihvatajući vazalne obaveze. Povelja iz 1406. godine to potvrĊuje. Knez Lazar, "ljubezni gospodin", odrţavao je srdaĉne odnose sa lokalnom feudalnom vlastelom. Poštovali

su ga ĉelnik Musa, gospodar oko Kopaonika, Crep Vukoslavić, upravnik kraja oko Paraćina i Lešja,kefalija Gojislav, namesnik Novog Brda. Kneţevi poslušnici bili su ĉelnik Miho, ţupan Petar, logotet

Nenad, logotet Novak i vlastelin, Vitomir koji se istakao u borbi protiv Turaka. Neposlušnu vlastelu NikoluZoića i Novaka Belocrkvića bez muke je pokorio.Pred odluĉujući okršaj sa Turcima, Moravska Srbija je bila zemlja spasenja i nade, svedoĉe KonstantinFilozof i monahinja Jefimija. Pridošli duhovnici i izbeglice uneli su duhovnu ţivost na prostor Lazarevedrţave. Zahvaljujući njima oţivljavaju stara i podiţu se nova verska sedišta.

LjUBAV PREMA CRKVI

LjUBAV svetog kneza Lazara prema boţanskoj crkvi Hristovoj ogledala se i u ljubavi i usrĊu koje imaĊaše

prema svetim hramovima i manastirima. On postade ktitor i dobrotvor mnogih crkava i manastira, i to ne

samo u svojoj drţavi nego i daleko van njenih granica. Kao prvo slavno delo koje uĉini, posle izmirenjacrkava, beše podizanje divne crkve svetog Stefana u slavnom gradu Kruševcu, poznate i do danas podimenom Lazarica.

Zatim, kao što piše za njega patrijarh Danilo III, "ovaj hristoljubivi vladar gore i humove svoje drţave

ispuni obiteljima monaških ţilišta", gde se nastaniše i ţivljahu monasi "koji sebe Bogu orodišeusamljenošću i svakim molitvenim tihovanjem". Ovo je bilo posle 1371. godine, kada su, beţeći ispredTuraka, mnogi monasi iz osvojenih krajeva Balkanskog poluostrva i Svete gore došli u slobodnu Lazarevudrţavu, i ovaj monaholjubivi vladar dao im je da se nastane u njegovim moravskim krajevima osobito oko

Kruševca i Stalaća (gde još i danas ima mnogih crkava, crkvišta i manastirišta iz toga doba).

KAPITALNO DELO

FELjTON je napravljen prema knjizi "Sveti knez Lazar i kosovski zavet" koju su, sa blagoslovom srpskog

 patrijarha Pavla, zajedniĉki objavili izdavaĉko-informativna ustanova Mitropolije crnogorsko-primorske

"Svetigora" i kompanija "Novosti". Knjiga predstavlja najpotpuniju monografiju o vladaru koji je, posle

smrti cara Dušana, svojim drţavniĉkim radom i ţrtvom na Kosovu polju, na najdramatiĉniji naĉin obeleţio

Page 5: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 5/25

srpsku istoriju.

U ovoj knjizi, iz koje će naš list objaviti šire izvode, sabrano je sve što je istorija rekla o knezu Lazaru, štosu o njemu kazale legende, narodne pesme i priĉe, kao i naši veliki pesnici i pisci. Posebnu vrednost knjizidaju mnogobrojni likovni prilozi.

Protiv turske najezde 23. jun 2007.

U svom opisu ţivota kneza Lazara i njegovog sina despota Stefana, Konstantin filozof  piše da je sveti knez mirio zava?ene, popravljao porušeno i upokojavao hriš?ane. Najve?azaduţbina kneza Lazara bio je njegov manastir Ravanica, posve?en VaznesenjuGospodnjem

OSOBITO su u zemlju kneza Lazara dolazili monasi zvani sinaiti, nazvani tako po svom velikom uĉiteljuprepodobnom Grigoriju Sinaitu. Ovi podviţnici i molitveni tihovatelji, na ĉelu kojih beše monah kir Grigorije Sinait, uĉenik velikog Grigorija Starijeg, zamolili su srpskog kneza da im podari nekousamljeniĉko mesto, gde će moći da se bogougodno podvizavaju u miru i neuznemirenosti od sveta. Sveti

knez sazida tada u tihom i skrovitom mestu u braniĉevom Ţdrelu, na reci Mlavi, crkvu PresveteBogomatere i oko nje osnova manastir, a svojom vladarskom poveljom od 1379. godine utvrdi ga i snabde

imanjem, pa ga podari ovim ĉesnim sinajskim monasima i kir Grigoriju Sinaitu.

Sve ovo potvrdi i patrijarh srpski Spiridon, zajedno sa crkvenim saborom u Pećkoj patrijaršiji. Ovajmanastir i do danas postoji i naziva se Gornjak, a posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice. U to vreme doputovao je u Kruševac staratelj monaške bolnice u svetoj lavri hilandarskoj monah kir Gerasim (inaĉe brat Lazarevog zeta Vuka Brankovića). On se javio knezu Lazaru i izneo mu da oboleli istari monasi u svetoj obitelji Svetoga Save i Simeona oĉekuju kneţevu utehu i pomoć. Knez je odmahizdao povelju o tome (1380) u kojoj je naloţio “da se u bolnicu hilandarsku daje svake godine po stotinuongija (zlatnika)”, a radi ishrane i nege bolesnih monaha zavešta još i dva sela: Jelašnicu s meĊama iJelašnicu s crkvom, što je sve opet potvrdio i patrijarh Spiridon svojom patrijarškom gramatom.

PROSTRANA PRIPRATA

U HILANDARU

MONAH kir Gerasim je ispriĉao knezu kako se mnogi i mnogi posvećuju inoĉkom obrazu u Hilandaru, pa je crkva skoro nedovoljna da sve njih u se be smesti. Po ugledu na velike zaduţbine Nemanjića, Lazar je poslao neimare i sve ostalo što je bilo potrebno, te je u Hilandaru, uz glavnu crkvu kralja Milutina, sagradiodivni i prostrani pronaos (pripratu), te se na taj naĉin i on uvrstio u red velikih i svetih zaduţbinara

 Nemanjića. Ruskom, pak, manastiru svetog Pantelejmona na Svetoj gori knez je poveljom od 1381. godine, priloţio crkvu Spasovu u Hvosnu, uz još neka sela i potrebne privilegije.Istom manastiru priloţiše tada ĉelnik Musa i njegovi sinovi mu Stefan i Lazar selo Ulare i crkvu svetog

 Nikole na Labu, za spomen pokojne supruge i majke njihove Draginje, roĊene sestre kneţeve, što je Lazar takoĊe potvrdio naroĉitom poveljom. Svojom poveljom, on je potvrdio i darove vojvode crniĉkog Crepa,selo Mutnicu i Parakinov Brod, koje je ovaj zaveštao lavri sv. Atanasija u Svetoj gori.Ĉestiti knez brinjaše i o srpskim monasima u Svetoj zemlji. Na molbu jerusalimskog patrijarha Mihaila on

 je 31. avgusta 1388. godine pisao knezu Dubrovaĉke republike da se srpskim monasima u Jerusalimu,

nastanjenim u manastiru svetog arhangela Mihaila, zaduţbini Svetog Save i kralja Milutina, isplati zaostalistonski dohodak. Sveti knez je slao priloge i manastiru na Sinaju i manastirima u Vlaškoj. 

 No najveća zaduţbina kneza Lazara bio je njegov manastir Ravanica, osnovan 1381. godine i posvećen

Vaznesenju Gospodnjem (Spasovdanu). Gradnju ove divne zaduţbine poverio je glavnom neimaru RaduBoroviću, koji je sazidao veliĉanstvenu crkvu u najlepšem srpsko-vizantijskom stilu. Oĉevidac svega toga,srpski patrijarh Danilo III, u svom “Slovu o knezu Lazaru” ovako opisuje kneţevo ukrašavanje manastiraRavanice:

“Boţansku je crkvu prekrasnim mramorjem ukrasio, zlatom i srebrom je boţanstvene ikone izobrazio. I nesamo ikone, nego je i zidove zlatom prosvetlio. Manastir je ogradio visokim pirgovima (kulama) i ĉvrstimzidovima, i utvrdio ogradom, kakve do tada nigde nije bilo”.  Iste godine knez Lazar izdao je svoju vladarsku povelju ovom svetom manastiru i obdario ga velikim

dobrima u Pomoravlju, Podunavlju i Posavini. Za prvog igumana novosabranoj bratiji u Ravanici on je

 postavio kir Arsenija “muţa obdarena vrlinama, ukrašena razumom, koji imaĊaše dar Svetoga duha da uĉimnoge”. U to vreme u Ravanici se podvizavao i sveti Romilo Ravaniĉki, koji se tu i upokojio i bio

 pogreben s juţne strane priprate ravaniĉkog hrama. Posle muĉeniĉke konĉine svetoga kneza i njegove će

Page 6: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 6/25

svete mošti biti prenete u svetu obitelj ravaniĉku. 

OTVARAO NARODNE ŠKOLE 

EvanĐelsko hristoljublje i ĉovekoljublje kneza Lazara nije se ogledalo samo u tome što je okupljao usvojoj zemlji monahe podviţnike i isihaste (molitvene tihovalnike) i obnavljao im ili osnivao nove obitelji,nego i u tome što je podizao i obnavljao i mnoge parohijske crkve za hristoljubivi narod svoj i što jeroditeljski zbrinjavao sirotinju i bolesnike, podiţući i izdrţavajući sirotišta i bolnice. Uz to još, on je pricrkvama i manastirima otvarao narodne škole, radi prosvećivanja svoga naroda. Školu je otvorio i u

 prestonom gradu Kruševcu, gde su se uĉili njegovi sinovi i kćeri i ostala srpska deca. Na Lazarevom dvorusu se okupljali mnogi uĉeni i mudri ljudi, umetnici zografi i zlatari, osobito iz juţnih srpskih i grĉkihkrajeva, beţeći ispred turske najezde. O tome bekstvu hrišćana ovako govori Konstantin filozof u svom opisu ţivota kneza Lazara i sina mudespota Stefana:

“Kada sveti knez, veli on, utvrdi ono prvo dobro (tj. izmirenje crkava), on odmah preĊe na druge stvari: gdegod je video ma koje vrste gradova i oblasti i obitelji i crkve blagoĉestivih, gde su (od Turaka) jedneognjem popaljene, a druge porušene, i mnoga ubistva i reke krvi koje su tekle, i drugo tome sliĉno, on jesve to popravljao, u red dovodio i uspokojavao. Jer odavno već grĉka drţava opadaše, a ismailćani seumnoţavahu; i razliše se ĉak i u zapadne krajeve... Ismailićanski rod se sve više izlivaše kao neki skakavci: jedne su od hrišćana odvodili, druge zarobljavali,treće plenili, ĉetvrte klali, kao oganj lomeći i sve satirući gde god se pojavljivahu, i uvek se nametahu; išlisu da i ono što je ostalo pojedu i nemilostivo pogube. I beznadeţan je bio izgled da se ovo izmeni za nas

koji grešimo i koji se ne obraćamo jedinome koji menja sve”. 

ISMAILIĆANI KAO 

SKAKAVCI

Knez Lazar se u nekoliko mahova borio protiv ove turske najezde. “On nije trpeo da više ĉeka i da prenebregne svoje udove, i uz to još Hristove udove, da se seku i kidaju, nego odluĉi ili da ukloni stidnjihov od sviju, ili sam da umre i da to još posvedoĉi muĉeništvom”. Jer, Turci su stalno napredovali, iognjem i maĉem, nepravdom i nasiljem krĉili su sebi put sve dalje i dalje na zapad. Oni se nisuzadovoljavali ĉak ni plaćanjem danka i poreza od strane hrišćana, nego su teţili da sve hrišćanske narodesebi potpuno pokore i porobe.

Tako su za nekoliko godina osvojili velike i tvrde gradove Ser, Sofiju i Solun, a 1386. osvojiše i srpski grad Niš. Na ĉelu velike turske vojske bio je sultan Murat (1362-1389). Njegov prvi sukob sa vojskom

Lazarevom dogodio se kod mesta Ploĉnika na Toplici 1387. godine (sada selo Ploĉnik kod Prokuplja), gde je Murat utekao ispred kneza Lazara. Sledeće godine Muratova vojska prodrla je u Bosnu. Tamo je presreohrabri vojvoda kralja Tvrtka Vlatko Vuković, i junaĉki pobedio kod grada Bileće. Sve ovo, meĊutim, nijezaustavilo Turke, nego samo podstaklo Murata da se još više i mnogobrojnije pripremi za odsudnu bitku saknezom Lazarom i njegovom hrabrom vojskom. I sultan je poĉeo da se silno naoruţava i veliku vojskuprikuplja

KNEŢEVA VEĈERA 

ALI kao predznaci skore nesreće srpske behu se opet pojavili unutrašnji razdori, svaĊe i izdajstva ivlastoljublje starešina srpskih. Ne beše jednodušnosti i odanosti knezu Lazaru, te zato on moraše molbama i

 preklinjanjima da poziva Srbe u boj na Kosovo. Knez je, naime, odrţao drţavni sabor u Kruševcu, sa

svojim vojvodama i velmoţama, i odatle je uputio opštu poruku svekolikom srpstvu: “Ko ne došo na boj naKosovo, od ruke mu ništa ne rodilo, rujno vino ni pšenica bjela...” No i pored kneţevog poziva mnogi sevelikaši ne odazvaše, a zapadni hrišćani svoju pomoć ne uputiše.

Lazar je na dvoru odrţao svoju kneţevsku veĉeru, na kojoj je pozvao sve prisutne vojvode i velikaše na mir i slogu protiv nekrsta. Zatim se srpska vojska poĉela okupljati oko grada Kruševca, i na ĉelu sa knezomLazarom i visokim vojvodama, krenula na jug u pravcu Kosova.

Božja služba u Samodreži  24. jun 2007.

Dan pre bitke, knez Lazar je svoju vojsku okupio oko bele Samodreţe crkve. Vojskasultana Murata, sa vojskovo?ama Evrenosom, Saridţem, Balabanom i mnogim trupamaturskih emira beše se slegla oko Kosova polja 

Page 7: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 7/25

SVOJU vojsku je pripremio i Lazarev zet Vuk Branković gospodar Kosova i Prištine, jer Muratova vojskaupravo beše krenula severno od Skoplja, najpre na njegove krajeve. Srpskom knezu u pomoć krenu ivojvoda bosanskog kralja Tvrtka, Vlatko Vuković, a sa njim i ban Ivaniš Horvat iz Hrvatske. ĐuraĊ Stracimirović Balšić, zet kneza Lazara, iz straha od turske odmazde, nije pomagao srpsku odbranuna Kosovu polju, kao ni druga dva Lazareva zeta - Jovan Aleksandar, bugarski carević i maĉvanski banNikola Gorjanski. Vizantijski car je svojim trupama pomogao turski napad na Srbiju. Srpski gospodari u

Makedoniji, braća Dragaš i kralj Marko, posle Mariĉke bitke postali su turski vazali. Preko njihoveteritorije Turci su nesmetano nasrtali na slobodne srpske zemlje.

Dan pre bitke, knez je svoju vojsku okupio oko bele Samodreţe crkve, gde bi odsluţena sluţba Boţja i sva

vojska redom priĉešćena, Lazar je predosećao da će on i njegovi vitezovi ovde poginuti "za Krst Ĉasni islobodu zlatnu".

Za to vreme vojska sultana Murata, sa vojskovoĊama Evrenosom, Saridţem i Balabanom i mnogimtrupama turskih emira iz Male Azije i Persije, beše se slegla na Kosovo polje, izmeĊu grada Prištine i rekaLaba i Sitnice. Sa vojskom su bili i Muratovi sinovi Jakub i Bajazit. Na dan boja na Vidovdan, u utorak 15.

 juna 1389. godine, na svetog proroka Boţjeg Amosa, sveĉarsku slavu kneza Lazara, ĉestiti knez Lazar još jednom se pomoli Bogu i izgovori ohrabrujuću besedu svojoj vojsci pre samog okršaja. To je ovako opisao 

potonji patrijarh srpski Danilo III:

SMRT ILI ROBOVANJE

"KADA se Murat", "ustremi kao veliki lav sa velikom silom, on sakupi bezbrojno i neizrecivo mnoštvovojske mnoge sebi u pomoć i pribliţi se zemljama srpskim. A blagoĉestivi i svehvalni knez Lazar, uvidevši

svirepi nailazak ovog gordog i oholog, najpre Boga iz dubine srca u pomoć sebi prizva, govoreći: "Boţe,zakonprestupnici ustadoše na me i sudište krepkih zaiska dušu moju. Mrţnjom nepravednom omrznuše nanas, i oruţje izvukoše i napregoše lukove svoje, da nas ustreljaju, zakolju i usmrte. A Ti nas, Gospode, ne

ostavi, već nam pomozi; i da uĊe oruţje njihovo u srca njihova, i lukovi njihovi da se slome. Nekarazumeju da si Ti Bog, jedini Tvoritelj preslavnih ĉudesa."Zatim posla po blagorodnike svo je, velmoţe i vojvode i vojnike, velike i male. Prizvavši ih sebi, reĉe im onailasku bezbrojnih inoplemenika. Kada se svi utišaše, on im tihim i spokojnim glasom svima skupagovoraše: "Vi, o drugovi i braćo moja, velmoţe i blagorodni, vojnici, vojvode, veliki i mali, sami ste znali i videli

kolika nam je dobra Bog u ţivotu svom darovao, i niĉega krasnog i slatkog ovoga sveta, slave i bogatstva isvega što je ljudima potrebno ne liši nas; nego, štaviše, On nam i umnoţi. Zato ako nam što nevoljno ibolno bude, da ne budemo nedobrotvorni i neblagodarni Njemu za ovo. Ako nam maĉ, ili rana, ili hiljadesmrti dogodi se, podnesimo to slatko za Hrista i za blagoĉestivu veru našeg otaĉastva. Bolje nam je u

 podvigu smrti, negoli stidan i ropski ţivot. Bolje nam je u boju od maĉa smrt podneti, negoli plećaneprijateljima našim dati. Mnogo poţivesmo za svet, postarajmo se, dakle, da uskoro podvig stradalaĉki primimo, da bismo poţiveli veĉno na nebesima. Imenujemo sebe vojnicima Hristovim, stradalcima za veru,kako bismo se upisali u knjigu ţivota. Ne poštedimo tela naša u borenju, da od Podvigopolonika svetlevence primimo. Stradanja raĊaju slavu, a trudovi posreduju za poĉinak." 

Tim i drugim reĉima knez naoruţa vojnike i na podvig mnoge tradalce pripremi. I svehvalni, muţastveni i blagorodni ratnici koje rodi i podiţe srpska zemlja kao prekrasne mladice iizabrane kedre livanske, milom i ljubljenom svome gospodaru ovako odgovarahu:

ŢIVA ŢRTVA GOSPODU 

"MI, gospodine naš, otkako zajedniĉkom prirodom od oca i majke roĊeni bismo, Boga i tebe poznasmo.

Bog nas podiţe, a ti vaspita, kao ĉeda othrani i kao sinove darova, kao braću zavole i kao drugoveuspoštova. Svi mi zajedniĉari i prijemnici bismo slave, bogatstva i svih krasota sveta, veselja i radosti ivojinstva. Ljubav i ĉast, sve obilno od tebe primismo, da rado za tebe, za veru i za otaĉastvo umremo.

 Nećemo poštedeti sebe, znajući da posle ovoga imamo otići i sa prahom smešati se. Umrimo da svagda ţivi budemo, prinesemo Bogu sebe ţrtvu ţivu, ne kao negda privremenim i prevarnim gošćenjem za nasladunašu, već u podvigu krvi svoje.

 Ne poštedimo ţivot svoj, da ţivopisan uzor posle ovoga drugima budemo. Ne bojmo se strahote koja ide nanas, ni ustremljenja neĉastivih protivnika nasrnulih na nas. Ako na strah i gubitak budemo mislili, nećemose dobra udostojiti. Ako bismo o nekom taštom delu mislili, ništa od ĉasnih podviga ne bismo ostvarili. Mise imamo boriti sa Ismailćanima kao sa našim neprijateljima, makar nam maĉ glavu, koplje rebra i smrtţivot uzeli. Mi, sadrugovi i saborci, uzmimo tegobu negdašnjih vojnika koji su sada kod Hrista, da bismo ses Hristom proslavili. Mi smo jedna priroda ljudska podvrgnuta istim strastima, i jedan grob da nam bude, i

 jedno polje neka prihvati tela naša sa kostima, eda bi nas prihvatila svetla edenska (rajska) naselja".

MILOŠ UBI SULTANA 

Page 8: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 8/25

 

KADA zatim otpoĉe krvavi boj izmeĊu Krsta i nekrsta, izmeĊu hrišćana i muhamedanaca, tada jedan odLazarevih vojvoda, po imenu Miloš Obilić, uspe da se probije do samog šatora sultana Murata i da ovogaraspori noţem i ubije. Ovo uĉini vojvoda Miloš i zbog toga što su ga mnogi zavidljivci opadali kod knezada će on biti srpski izdajnik. Muratovo ubistvo sprva unese veliku pometnju u tursku vojsku, i tada jeLazareva vojska naglo napredovala. Sam knez se junaĉki borio i, kako za njega kaţe Tronoški letopisac,"imaĊaše na sebi šesnaest rana kada je useo na trećeg konja, pošto dva pod njim već behu ubijena".

 No promisao Boţji beše knezu i Srbima naznaĉio drugi ishod iz ove borbe. Jer posle prvog srpskog naleta i

pogibije sultana Murata, njegov sin Bajazit prikri smrt turskoga cara i silnim naletom i lukavim zamkama

uhvati i pogubi ĉestitoga kneza i mnoge njegove vojvode.O tome ovako piše Konstantin Filozof: "Kada knez ustade i krete na Ismailćane, sukob bi na polju Kosovu. I u prvi mah odolevahu Lazarevi ljudi i

 pobeĊivahu. Ali već ne beše vreme za izbavljenje. Stoga sin turskoga cara (Bajazit) ojaĉa opet u toj samoj bici i pobedi, jer je Bog tako dopustio da se ovaj veliki Lazar i oni koji su sa njim uvenĉa ju vencem

muĉeništva. Lazar dostiţe blaţenu smrt tako što mu je glava poseĉena, a njegovi mili drugovi molili suusrdno da budu poguljbeni pre njega, da ne vide smrt njegovu. Ova bitka bi godine 1389, meseca juna 15.

dan, kada Lazar primi muĉeniĉku smrt". 

NEBESKO CARSTVO

PO sveopštem narodnom i drevnom predanju, svetom knezu Lazaru se pred ovu bitku javio anĊeo

Gospodnji i pitao ga kojem se ţeli privoleti carstvu, da li carstvu zemaljskom ili carstvu nebeskom?Pomolivši se najpre u sebi, neboĉeţnjivi knez je odgovorio anĊelu Boţjem: "Ako ću se privoleti carstvuzemaljskome, ono je za malena, trenutno i prolazno, a nebesko carstvo je uvek i do veka."

I tako se bogoljubivi vladar srpski svecelo opredelio za Carstvo Hrista Cara na nebesima i sa svim svojim

hristoljubivim narodom smireno pokorio svesavršenoj volji Boţjoj, koja je vrhovni zakon neba i zemlje.Zato je i sada, pred dţelatom Bajazitom, mirno i spokojno stajao, oĉekujući da primi muĉeniĉku smrt zaveru Hristovu i za otaĉastvo naroda svoga hrišćansk oga.

Gospode, spasi narod moj 25. jun 2007.

Oprosti mi sve što sam propustio u?initi po svetoj volji Tvojoj, i spasi ovaj narod moj, ili

bolje re?i ne moj nego Tvoj narod Gospode, poslednje su re?i Kneza Lazara. KadaBajazit vide s kakvim dostojanstvom primi smrt ovaj hriš?anski knez, on posle bitkedopusti monasima da uzmu telo i sahrane ga u crkvi Sv. vaznesenja u Prištini . 

KNEZ Lazar nije traţio slobodu "po svaku cenu", tj. slobodu od Boga i bez Boga, nego slobodu u Bogu i saBogom, i zato je mirno priklonio glavu pod maĉ nehrišćaninov, moleći se u sebi Bogu ovako:"Stvoritelju moj, koji sudiš znane i neznane grehe naše, Tebi vapijem i Tebi se molim: oprosti mi sve štosam propustio uĉiniti po svetoj volji Tvojoj, i spasi ovaj narod moj, ili bolje reći ne moj nego Tvoj narod,

Gospode."

Zatim predade dušu svoju u ruke Podvigopoloţnika Hrista. Rastavivši se od tela zemljanog i carstvazemaljskog radi Hrista, on spase dušu svoju i dušu naroda svojega, zadobi besmrtno carstvo nebesko iBogu privede mnoštvo muĉenika. A i sveto telo njegovo Gospod ne predade raspadljivosti, nego ga

 proslavi netruleţnošću i mnogim darovima ĉudotvorstva. 

 Naime, kada Bajazit vide s kakvim dostojanstvom primi smrt ovaj hrišćanski knez, on posle bitke dopustimonasima koji iskahu telo Lazarevo te ga oni uzeše i ĉesno pogreboše u crkvi Svetog vaznesenja u Prištini.Posle, pak, godinu dana Lazarevi sinovi Stefan i Vuk, po savetu srpskog patrijarha i zajedno sa klirom i

narodom, otkriše mošti svetog velikomuĉenika i naĊoše telo njegovo netljeno (netruleţno) i ĉitavo, kojeispuštaše mnogi i blagohulni miris. Jer Gospod dade netljenost svetom telu njegovom kao nesumnjividokaz muĉeništva njegovog za Hrista i bogougodnog ţivota i svetosti njegove. Uzevši sveto telo, svi skupakretoše u litiji ka zaduţbini njegovoj manastiru Ravanici. Usput svratiše u manastir Novu Pavlicu,zaduţbinu Lazarevih sestrića braće Musića, koji takoĊe izgiboše na Kosovu. 

 Na tom putu litiju srete ĉesna udovica Lazareva, kneginja Milica. Tu sveĉanu, ali i tuţnu liti ju ovako

opisuje srpski patrijarh Danilo Treći:"BLAGOĈESTIVA i dostojna hvale, kneginja Milica, sa preljubazna dva sina njena i sa svima

 blagorodnicima, izišavši u sretanje i blizu bivši moštiju novomuĉenika Lazara, na njih je pala i zagrlila ih.

Page 9: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 9/25

Izvan sebe je bila, kao da je postala polumrtva. A zatim, trgnuvši se kao od sna, vapajima velikim uzdisaše:`Avaj meni, što mi se desi! Iznenada mi ljuto oruţje proĊe kroz dušu moju. Sliĉno Jeremiji i meni ovodoĊe. Poslušaj me kako uzdišem, kako tuţim, a nema nikoga da me uteši. Devojke moje i mladići mojiodvedeni su u ropstvo. Obešĉadi me maĉ kao smrt u domu. I svi neprijatelji moji ĉuše za zlo moje izaradovaše se. Tako primih iznenada. Ovo li ja ĉekah: pasti i lišiti se supruţanstva i milog mi i ljubaznoggospodina kneza, sa svetlim i izabranim i muţastvenim i hrabrim oruţnicima. Plaĉite sa mnom polja idoline, što biste zajedniĉari tela i krvi ovih. Ridajte sa mnom i tuţite vi majke preljubazne dece, ţenedobropobednih muţeva, roĊaci ljubaznih svojih...`I svi ostali ovo slušahu, i vapajima i glasovima i uzdasima sve mesto ono ispunjavahu. A mnošto ljudi

 blagorodnih i naroda steĉe se, i svi sastaviše plaĉ i ridanje neutešno. Od bolova i uzdaha srca kao lavovi danoktima utrobe razdirahu. Sinovi oca zvahu, i potĉinjeni gospodara svoga. Svi skupa zajedno stradahu itrpljahu bolove, stradajući kao da su van sebe."Tako o tome piše patrijarh Danilo. A o toj sveopštoj i svenarodnoj tuzi i bolu za svetim knezom, piše ispomenuti Konstantin Filozof:

"A tada ne beše mesta u celoj zemlji toj gde se nije ĉuo tuţni glas ridanja, i vapaj koji se ne moţe ni sa ĉimuporediti; toliki beše da se svim ovim vazduh ispuni, tako da je u svim ovim predelima Rahila plakala i nijehtela da se uteši, ne samo zbog pobijene dece svoje, nego i zbog bogoizabranog gospodina Lazara, jer ni

njega ni njih više nema na zemlji." 

Boj na Kosovu polju snaţno je delovao na savremenike, ali je ostalo malo pouzdanih vesti o toku i ishodu bitke. U ţestokom sudaru dveju vojski poginula su oba vladara, knez Lazar i sultan Murat. Na Kosovu

 polju poginuo je kosovski velikomuĉenik Lazar i njegovi vitezovi sa ĉitavim pokolenjem srpske vlastele. 

JEDNA ZEMLjA, A DVA GOSPODARA

Car Murate u Kosovo pade,

Kako pade, sitnu knjigu piše, Te je šalje ka Kruševcu gradu,

Na koljeno srpskom knez Lazaru:

"Oj, Lazare, od Srbije glavo!

 Nit je bilo, niti moţe biti:Jedna zemlja, a dva gospodara,

Jedna raja, dva haraĉa daje; Carovati oba ne moţemo, Već mi pošlji kljuĉe i haraĉe, Zlatne kljuĉe od svojih gradova. 

KNEŢEVA VEĈERA 

Slavu slavi srpski knez Lazare

u Kruševcu, mjestu skrovitome. Svu gospodu za sofru sjedao,

svu gospodu i gospodiĉiće: s desne strane starog Jug-Bogdana,

i do njega devet Jugovića; 

a s lijeve Vuka Brankovića, i ostalu svu gospodu redom;

u zastavu vojvodu Miloša,i do njega dvije srpske vojvode:

 jedno mi je Kosanĉić Ivane, a drugo je Toplica Milane,

Car uzima zlatan pehar vina,

pa govori svoj gospodi srpskoj:

Kome ć` ovu ĉašu nazdraviti? 

Ako ću je napit po starještvu, napiću je starom Jug-Bodanu;

Ako ću je napit po gospodstvu, 

Page 10: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 10/25

napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, napiću je Kosanĉić Ivanu, ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu.Ta, nikome je drugom napit neću, 

već u zdravlje Miloš Obilića! Zdrav Milošu, vjero i nevjero! Prvo vjero, potonja nevjero!

Sjutra ćeš me izdat na Kosovu, i odbjeći turskom car -Muratu!

Zdrav mi budi, i zdravicu popij,

vino popij, a na ĉast ti pehar!" 

Skoĉi Miloš na noge lagane,

pak se klanja do zemljice crne:

"Vala tebe na tvojoj zdravici,

na zdravici i na daru tvome:

al` ne vala na takvoj besjedi!

Jer, tako me vjera ne ubila,

Ja nevjera nikad bio nisam, Nit sam bio, niti ću kad biti, nego sjutra mislim na Kosovu

za rišćansku vjeru poginuti! 

Nevjera ti sjedi uz koljeno,

ispod skuta pije ladno vino -

a prokleti Vuĉe Brankoviću! 

Sjutra jeste lijep Vidov-danak,

viĊećemo na polju Kosovu 

ko je vjera, ko li je nevjera!

A tako mi boga velikoga,

 ja ću otić sjutra na Kosovo,

i zaklaću turskog car -Murata,

i staću mu nogom pod groce; ako li mi Bog i sreća dade 

te se zdravo u Kruševac vratim, vezaću ga uz to bojno koplje, kao ţena kuĊelj uz preslicu 

nosiću ga u polje Kosovo!" 

Zapad slavi pobedu 26. jun 2007.

Najstarija vest o Kosovskom boju zabeleţena je dvanaest dana posle bitke. Ruski monah ihodo?asnik Ignjatije zatekao se na turskoj teritoriji. On svedo?i: "Murat je bio otišao u rat

 protiv Lazara, srpskog kneza. Kruţio je glas da su obojica, Murat i Lazar, bili ubijeni u jednoj bici.

 Najstarija vest o Kosovskom boju zabeleţena je dvanaest dana posle bitke. Ruski monah i hodoĉasnik Ignjatije zatekao se na turskoj teritoriji. On svedoĉi: "Murat je bio otišao u rat protiv Lazara, srpskog kneza.Kruţio je glas da su obojica, Murat i Lazar, bili ubijeni u jednoj bici. Zastrašeni ovim nemirima, pošto smose nalazili u drţavi Turskoj, mitropolit otpusti monaha Mihaila, episkop Mihailo otpusti mene, Ignjatija iSergeja Azakova, svoga monaha." Nijednom reĉju, monah ne spominje tursku pobedu. Naprotiv, Muratova

smrt je izazvala nemire i pometnju u evropskom delu turskog carstva.

Kralj Tvrtko Kotromanić je pisao poĉetkom avgusta Trogiranima, dva meseca kasnije i Firentincima,slaveći pobedu nad Turcima. Bosanski kralj se hvalio da je pobeda delo njegove vojske koju je predvodio

Vlatko Vuković. Pismo Firentincima nije saĉuvano, ali se iz njihovog odgovora 20. oktobra 1389. godine

Page 11: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 11/25

moţe naslutiti sadrţaj Tvrtkovog pisma. Firentinska opština je ĉestitala kralju tvrtku pobedu. Na Zapad sustizale vesti o hrišćanskoj pobedi. Zvona crkve Notr -dam u Parizu su se oglasila, slaveći pobedu nadnevernicima. U vestima koje su stizale precizno se odreĊuje datum bitke i naglašava mesto pogibije sultanaMurata. U tim vestima sultanova smrt se pripisuje dvanestorici zaverenih ratnika. Broj vojnika angaţovanihu bici nije pouzdan. Filip Mezijer pominje dvadeset hiljada ratnika na obe strane. On je oktobra 1389.

godine zapisao da su Murat i njegov sin potpuno razbijeni u predelima Arbanije. Posloviĉno dobroobavešteni, Mleĉani su u julu 1389. doĉuli "za smrt reĉenog gospodina Murata". Poslali su pismasultanovim sinovima Bajazitu i Jakubu, ne znajući za pogibiju ovog drugog.Iz pisama vizantijskog retora Dimitrija Kidona upućenih izgnanom caru Manojlu, ne naslućuje se turska

 pobeda. "Onaj prokletnik (Murat) veoma osion prema Bogu i njegovoj baštini a istovremeno veoma drzak  prema svima, sada nestade i pogibe." U drugom pismu Kidon kaţe: "I tako tvoja odsutnost sada nama pomraĉuje radost zbog pobede nad neprijateljem." Za razliku od ovih vesti, Konstantin Filosof, biograf 

despota Stefana Lazarevića, pripisuje pobedu Turcima. Gubici u Kosovskom boju bili su porazni za obe strane u sukobu. Osmansko carstvo je lakše prebolelosatiranje svoje vojske. Srbija nije mogla da nadoknadi pogibiju kneza Lazara, feudalnog plemstva i

vitezova. Ostala je obezglavljena na duţe vreme. Posledice bitke na to nedvosmisleno ukazuju.Odmah posle boja telo kneza Lazara sahranjeno je u crkvi Svetog Spasa u Prištini. Njegova porodica je uz

 blagoslov srpskog patrijarha i episkopa, prenela mošti Kosovskog Novomuĉenika u manastir Ravanicu.Mošti su usput poĉivale u manastiru Nova Pavlica, zaduţbini Musića, kosovskih stradalnika. Milica je uRavanici doĉekala povoruku sa Moštima svoga muţa. Konstantin Filosof svedoĉi: "A tada ne beše mesta uceloj zemlji toj gde se nije ĉuo tuţan glas ridanja i vapaj koji se ne moţe ni sa ĉim uporediti; toliki beše dase svim ovim vazduh ispuni."

Godinu ili dve posle Kosovskog boja, knez Lazar je proglašen za sveca. Za vreme velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem III Ĉarnojevićem 1690. godine, mošti svetog kneza Lazara prenete su u Sent-Andreju, a sedam godina kasnije u fruškogorski manastir Vrdnik. U doba revolucije 1848. godine njegovemošti su premeštene u Fenek, potom u Klenak. Posle tri meseca vraćene su ponovo u Vrdnik. Poĉetkom Drugog svetskog rata, arhimandrit Longin Lazareve mošti sklanja u manastir Bešenevo, a aprilameseca 1942., pred ustaškim zloĉincima i prenete su u beogradsku Sabornu crkvu gde su prebivale do

1989. godine, kada su, nakon sveĉanog obilaska srpske zemlje,posle 600 godina, vraćene u manastir Ravanicu, gde poĉivaju i danas.Muĉeniĉka smrt kneza Lazara i njegovo opredelenje za carstvo nebesko duboko su ukorenjeni u svestisrpsk og naroda koji je u njegovoj ţertvi prepoznao svoju istorijsku sudbinu. Srbija je na Kosovu poljuizgubila sveca koji će svekoliko uticati na duhovni identitet srpskog naroda.Pogibija kneza Lazaraa i njegove vojske ostaće kao jedinstven primer duhovne pobede hrišćanskecivilizacije. Po istorijskim posledicama i duhovnom znaĉaju, Kosovska bitka pripada redu sudbonosnih

 bitaka, kao što su Termopilski klanac (480. godina p.n.e). Bitka kod Poatjea (732 godine) i Kulikovskopolje (1380. godine).

Srpski narod raĉuna istorijsko vreme prema Kosovskom boju, svi ostali dogaĊaji su se odigrali pre ili poslenjega.

Isidora SekulićKOSOVO, NITI JE PRESTALO, NITI JE NESTALO...

Od kneza Lazara i Murata, preko raznih ustanika, preko vladarskih napora Njegoševih i njegove poezije,

 preko Kumanova, preko Albanije i Kajmakĉalana, preko srednjovekovne naše umetnosti, preko Meštrovića- ono, Kosovo, ţivi i ţiveće i sutra i prekosutra, iako uvek kao nešto drugo i treće, politiĉko, kulturno,umetniĉko, nauĉno. Kosovo koje je sve veća i veća suma istina s kojima se mi druţimo i u neĉem bitnomne menjamo. Kao što latinske drţave još od drevnog Rima povlaĉe svoj ius, nus, fas, to jest volju, pravicu i

naredbe od ljudi i po Boţjem i moralnom zakonu, tako mi nosimo nasleĊe kosovsko dalje kroz raznesavremene dogaĊaje, ali uvek sa vezanošću za nešto što je drevno kosovski elemenat u našim prirodama iopredeljenju...

Miodrag Pavlović 

GOVOR KNEŢEV UOĈI BITKE 

 Niko još nije prokleo to polje 

gde su nam kosidbu kosovi spremili,

Page 12: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 12/25

evo ja ga proklinjem pre no što ga ugledah 

i niko to ne ĉuje, u samoći zborim. 

Mnogo se bunara u kneţevini otvara noćas 

da poseĉene glave junaka sutra 

u bistrinu veka vekova prime.

I vuk je kroz kobi pitom postao,

a trave u podrumima mog dvora

podivljale podiţu kamen. 

Sa zemljom me rastaju,

uzvišenosti u ljute skutove sam izgnan.  No vojske i mnoštva za poraze znaju, u samoći ja samo pobedu imam da biram. Mogu li skupiti reke rajske

da optoĉim narod svoj oklopom vode veĉne? 

Zalud me carem zovu

kad mi velike moći nisu date! Drveću bih zaveštao svoje mošti da se razlistaju i plodne postanu

sudbinom stabala.

 No ĉas ni brdo preobraţenja nisu još stigli, kolo je muĉenja u meni s obrtanjem 

 poĉelo. 

Sutra, sutra tek, iza sedam bregova

 prići ću dvorima obećanim, sirotište je tamo za sirote 

ĉiju povorku vodim evo za ruku kroz noć.

POHVALA SVETOM KNEZU LAZARU

U krasotama ovoga sveta vaspitavao si se od mladosti svoje,

o novi Muĉeniĉe kneţe Lazare, i krepka ruka Gospodnja meĊu svom zemaljskom gospodomkrepkog i slavnog pokaza te.

Gospodstvovao si zemljom otaĉastva ti i u svim dobrotama uzveselio si uruĉene ti hrišćanei muţastvenim srcem i ţeljom poboţosti izašao si na zmiju 

i neprijatelja boţastvenih crkava, rasudivši da je neistrpljivo za srce tvojeda gledaš hrišćane otaĉastva ti ovladaneIzmailjćanima,ne bi li kako ovo postigao:

da ostaviš propadljivu visotu zemaljskog gospodstva 

i da se obagriš krvlju svojom 

i sjediniš sa vojnicima Nebeskog Cara. I tako dve ţelje postigao jesi: i zmiju ubio jesi

i muĉenja venac primio jesi od Boga.

Sada ne predaj zaboravu voljena ti ĉedakoja si sirota ostavio prelaskom tvojim,

 jer otkako si ti u nebeskom veselju veĉnom, mnoge brige i stradanja obuzeše voljena ti ĉedai u mnogim mukama ţivot provode, 

 pošto su ovladani Izmailjćanima. I svima nam je potrebna pomoć tvoja, 

Page 13: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 13/25

te se molimo moli se zajedniĉkom Vladiki za voljena ti ĉeda 

i za sve koji im sa ljubavlju i verom sluţe.  Tugom su mnogom zdruţena voljena ti ĉeda, 

 jer oni što jedoše hleb njihov podigoše na njih bunu 

veliku

i tvoja dobra u zaborav staviše, o Muĉeniĉe. 

 No ako si i prešao iz ţivota ovoga, 

 brige i stradanja ĉeda svojih znaš i kao Muĉenik slobodu imaš pred Gospodom.Prekloni kolena pred Vladikom Koji te venĉao, moli da mnogoletni u dobru ţivot voljena ti ĉeda provode bogougodno,

moli da pravoslavna vera hrišćanskaneoskudno stoji u otaĉastvu ti, moli pobeditelja Boga

da pobedu podari voljenim ti ĉedima, knezu Stefanu i Vuku,

za nevidljive i vidljive neprijatelje,

 jer ako pomoć primimo s Bogom, tebi ćemo pohvalu i blagodarenje dati.

Saberi zbog svojih sabesednika, Svetih Muĉenika, i sa svima se pomoli Proslavitelju ti Bogu,

izvesti Georgija,

pokreni Dimitrija,

ubedi Teodora,

uzmi Merkurija i Prokopija

i 40 sevastijskih muĉenika ne ostavi, u ĉijem muĉeništvu vojuju ĉeda tvojavoljena.

knez Stefan i Vuk,

moli da im se poda od Boga pomoć, doĊi, dakle, u pomoć našu, ma gde da si.

 Na moja mala prinošenja pogledaj i u mnoga ih uraĉunaj,  jer tebi ne prinesoh pohvalu kako mi

 priliĉi, već koliko je moguće malome mi razumu,

 pa zato i male nagrade ĉekam. Ne nisi ti tako, mili moj gospodine i

sveti muĉeniĉe, bio malodaran u propadljivom i

maloveĉnom, koliko više u neprolaznom i velikom, što primio jesi od Boga, 

 jer telesno stranu mene u tuĊini ishranjivao jesi izobilno,

te sada te molim oboje:da me ishraniš 

i da utišaš buru ljutu duše i tela 

mojega.

Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, sveti.

Žena na kormilu zemlje 27. jun 2007.

Page 14: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 14/25

Posle pogibije kneza Lazara, kneginja Milica je vrlo vešto i hrabro upravljala Srbijom samaloletnim sinovima Stefanom i Vukom. Primila je monaški postrig, provode?i umonaškom tihovanju po manastirima svoje poslednje dane. Za nju je Konstantin Filozof rekao: Bila je muţastvena ţena i ima?aše svete vrline. 

SUDBINA srpskog naroda se u vremenu posle pada pod tursku vlast, neretko, poistovećuje sa sudbinomsvetorodne loze Lazarevića. Sav duhovni i politiĉki napor Lazareviću su podredili najdalekoseţnijem cilju,opstanku naroda i drţave, boreći se sa silama nemerljivim.

Rodonaĉelnik dinastije, Lazar Hrebeljanović, od stavioca na dvoru cara Uroša, izrasta u velikog kneza isamodrţca svih Srba. Politiĉkim i duhovnim pregnućem zasluţio je blagoslov Crkve i prvenstvo uvladarstvu nad srpskim zemljama. Baštinik nemanjićke drţave i tradicije, knez Lazar nije bio lišen prava nasrpski presto, niti prava na carstvo nebesko. Nemanjićki tron je zadobio politiĉkom veštinom i hrabrošću.Carstvo nebesko je zasluţio muĉeniĉkom smrću na Kosovu polju. Posle kneza Lazara, prvoroĊeni sin Stefan nije nasledio oca. Kneginja Milica je vladala Srbijom umesto

muţa velikomuĉenika i maloletnog sina. Saĉuvala je drţavu i narod. Predala je vlast prvoroĊenom sinuStefanu 1493. godine, na drţavnom saboru koji je ona sazvala. Primila je monaški postrig, provodeći umonaškom tihovanju po manastirima svoje poslednje dane.

Despot Stefan je upravljao Srbijom sve do 1427. godine. Nikad nije bio lišen vladarskog prava, mada sumnogi ţeleli da mu to ospore. Najuporniji je bio njegov brat Vuk. "Novi Ptolomaj", kako su zvali Stefananjegovi savremenici, je duhovno politiĉki i ekonomski uzdigao drţavu. U njegovo vreme bila je to novaSrbija. Despot Stefan je bio pouzdan ratnik, vešt diplomata, sjajan knjiţevnik i neumorni graditelj. Delio je

sa drugima sve što mu je Bog dao. Presto je dobrovoljno ostavio sestriću ĐuraĊu Brankoviću. Vladarisvetorodne loze Lazarevića uvršteni u Imenoslov Srpske pravoslavne crkve sveti bili su: velikomuĉenik Lazar, carica Milica, prepodobna mati Evgenija (Jefrosinija) i sveti despot Stefan Lazarević. 

MOŠTI SVETE PETKE 

KNEGINjA Milica se rodila, najverovatnije, 1333. g. Njen otac Vratko je plemenitog roda, potomak 

velikog kneza i dukljanskog kralja Vukana, prvoroĊenog sina Stefana Nemanje. Oko 1353. udala se zakneza Lazara Hrebeljanovića, stavioca na dvoru cara Dušana. Sa njim je izrodila pet kćeri i tri sina.

 Najstarijeg Stefana rodila je u 44. godini ţivota, najverovatnije 1377. godine. Srednji sin Vuk ugledao jesvet dve godine kasnije, a najmlaĊi Dobrivoje se rodio 1881. godine, i umro ubrzo po roĊenju.Posle pogibije kneza Lazara na Kosovu polju, kneginja Milica upravlja Srbijom sa maloletnim sinovima

Stefanom i Vukom. Nije mogla odoleti Turskoj na Ugarskoj. U jesen 1389. godine, posle Kosovske bitke,

ugarski kralj Ţigmund opleni nezaštićenu Srbiju, pun hvale za junaĉko delo. Sledeće godine prenela je teloVelikomuĉenika Lazara iz Prištine u prestonicu Kruševac, iz crkve Svetog vaznesenja u kneţevu zaduţbinuRavanicu.

Kneginja ubrzo napušta mirjanski ţivot. Na Badnji dan prima monaški postrig u crkvi presvete Bogo rodice

u Ljubostinji. Pošto se toga dana slavi spomen prepodobne Evgenije, dobija ime ove muĉenice. Prvemonaške dane provodi u manastiru Ţupanjcu, blizu prestonice Kruševca. Po završetku zidanja manastiraLjubostinje, monahinja Evgenija sa monahinjom Jefimijom (Jelenom, ţenom despota UglješeMrnjavĉevića) prelazi u taj manastir. Tu provode vreme u molitvi, sećajući se teških i muĉeniĉkihkosovskih dana, stalno misleći na Srbiju. Kada je god zatrebalo, bile su na usluzi Stefanu Lazareviću. Tursko-srpska vojska doţivela je poraz u Bosni, januara 1397. godine. Krivica za neuspeh je pripisanaStefanu Lazareviću. Monahinje Evgenija i Jefimija pošle su u grad Ser, sultanu Bajazitu da opravdajumladog srpskog gospodara. Pre ulaska u grad presreli su ih svetogorski monasi sa molbama. Monahinja

Evgenija ih darova poveljom kojom su povraćena prava Hilandara na selo Lavoĉu, na Biniĉkoj Moravi.Jefimija im je poklonila zavesu za carske dveri u crkvi svete Bogorodice hilandarske. Od sultana su dobile

oproštaj za Stefana Lazarevića i izmolile mošti svete Petke, zaštitnice mati Evgenije. Iz Vidina, gde su poĉivale, mošti majke Paraskeve prenete su u Kruševac 1397. godine, na radost vascelog naroda.

BREME VELIKE VLASTI

KRAJEM 1402. godine, mati Evgenija ide opet u Ser da moli zabludelog sina Vuka da se vrati u Srbiju i

 pokori brata Stefana. Iz Sera se vratila razoĉarana u sina Vuka, ali radosna što je videla preporoĊenudespotovinu. Poslednje ovozemaljske dane provela je u svojoj zaduţbini, manastiru Ljubostinji. Dvadesetpetog septembra 1405. godine primi veliku shimu i ime prepodobne Jefrosinije. Upokojila se u Hristu 11.

novembra 1405. godine.

Kult prepodobne Jefrosinije pojavio se vrlo rano, posebno je predanje o njoj prisutno u manastiru

Ljubostinji. Sluţba u ĉast svetiteljke sastavljena je tek 1942. godine, po ugledu na sluţbe prepodobnima. 

Page 15: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 15/25

Konstantin Filozof je o kneginji Milici napisao je lepo slovo.

"A dostoslavna i veoma mudra Milica, koja prevazilaziše mnoge izabrane matere, ostavši sama, beše, kaošto veli Solomon, `muţastvena ţena` i imaĊaše svete vrline. To o njoj znaju svi oko nje, koji su pocrpelimilostinje iz njene ruke i još mnoga druga dobra. Primivši na sebe tako veliku vlast, znala je i svtetskestvari, u kojima je teško snaći se. Po lepoti i dobroti svojoj ona ne beše samo ţena, nego i Odisej mudri umnogim stvarima. Ko će izreći sva njena dela? Ko će izbrojati sve boţanstvene i sve svete ukrase i darovenjene crkvama i manastirima? Ko se neće zadiviti gledajući njen poboţni odnos prema monasima, koji su

okrenuti jedinome Bogu? Ona zaista delima svojim prevazilaziše zapovesti, i iĊaše napred na sve veće iveće delo". Sa dvojicom sinova prepodobna Evgenija prikazana je u crkvi manastira Ljubostinje. Njen lik se nalazi uDobrunu i Orahovici gde je prikazana kao vladarka kao i u oltaru beogradske Saborne crkve gde je

predstavljena kao sveta. Srpska crkva je proslavlja 1. avgusta / 10. jula.

MONAHINjA JEFIMIJA

(JELENA, ţena despota Uglješe Mrnjavĉevića, a kći ćesara Vojihne, koja se posle pogibije svoga muţa1371. zamonašila i dobila ime Jefimija ţivela je sa kneginjom Milicom, koja se i sama zakaluĊerila.

 Najvaţniji njen rad je, "Pohvala svetom knezu Lazaru", koju je ona napisala, a zatim izvezla zlatom napokrovu za kivot kneza Lazara. Pohvala je izvezena 1402. godine).

POHVALA SVETOM KNEZU LAZARU

U krasotama ovoga sveta vaspitavao si se od mladosti svoje,

o novi Muĉeniĉe kneţe Lazare, i krepka ruka Gospodnja meĊu svom zemaljskom gospodomkrepkog i slavnog pokaza te.

Gospodstvovao si zemljom otaĉastva ti

i u svim dobrotama uzveselio si uruĉene ti hrišćanei muţastvenim srcem i ţeljom poboţnosti izašao si na zmiju 

i neprijatelja boţastvenih crkava, rasudivši da je neistrpljivo za srce tvoje

da gledaš hrišćane otaĉastva ti ovladaneIzmailjćanima,ne bi li kako ovo postigao:

da ostaviš propadljivu visotu zemaljskog gospodstva 

i da se obagriš krvlju svojom 

i sjediniš sa vojnicima Nebeskog Cara. I tako dve ţelje postigao jesi: i zmiju ubio jesi

i muĉenja venac primio jesi od Boga. 

Sada ne predaj zaboravu voljena ti ĉedakoja si sirota ostavio prelaskom tvojim,

 jer otkako si ti u nebeskom veselju veĉnom, mnoge brige i stradanja obuzeše voljena ti ĉeda

i u mnogim mukama ţivot provode,  pošto su ovladani Izmailjćanima. I svima nam je potrebna pomoć tvoja, te se molimo moli se zajedniĉkom Vladiki za voljena ti ĉeda 

i za sve koji im sa ljubavlju i verom sluţe.  Tugom su mnogom zdruţena voljena ti ĉeda, 

 jer oni što jedoše hleb njihov podigoše na njih bunu 

veliku

i tvoja dobra u zaborav staviše, o Muĉeniĉe. No ako si i prešao iz ţivota ovoga, 

Page 16: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 16/25

 brige i stradanja ĉeda svojih znaš 

i kao Muĉenik slobodu imaš pred Gospodom.Prekloni kolena pred Vladikom Koji te venĉao, moli da mnogoletni u dobru ţivot voljena ti ĉeda provode bogougodno, moli da pravoslavna vera hrišćanska

neoskudno stoji u otaĉastvu ti, moli pobeditelja Boga

da pobedu podari voljenim ti ĉedima, knezu Stefanu i Vuku,za nevidljive i vidljive neprijatelje,

 jer ako pomoć primimo s Bogom, tebi ćemo pohvalu i blagodarenje dati. Saberi zbog svojih sabesednika, Svetih Muĉenika, i sa svima se pomoli Proslavitelju ti Bogu,

izvesti Georgija,

pokreni Dimitrija,

ubedi Teodora,

uzmi Merkurija i Prokopija

i 40 sevastijskih muĉenika ne ostavi, u ĉijem muĉeništvu vojuju ĉeda tvojavoljena.

knez Stefan i Vuk,moli da im se poda od Boga pomoć, doĊi, dakle, u pomoć našu, ma gde da si.

 Na moja mala prinošenja pogledaj i u mnoga ih uraĉunaj,  jer tebi ne prinesoh pohvalu kako mi

 priliĉi, već koliko je moguće malome mi razumu, 

 pa zato i male nagrade ĉekam. Ne nisi ti tako, mili moj gospodine i

sveti muĉeniĉe, bio malodaran u propadljivom i

maloveĉnom, koliko više u neprolaznom i velikom, što primio jesi od Boga, 

 jer telesno stranu mene u tuĊini ishranjivao jesi izobilno,

te sada te molim oboje:

da me ishraniš 

i da utišaš buru ljutu duše i tela 

mojega.

Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, sveti.

Ustao brat na brata 28. jun 2007

Posledice Kosovske bitke bile su tragi?ne po Srbiju. Drţava se našla u procepu izme?u 

Turske i Ugarske, bez gospodara i neophodne vono-politi?ke snage. U jesen 1389. godine

ugarski kralj Ţigmund napada razboritu udovicu, kneginju Milicu i maloletnog StefanaLazarevi?a.

Posledice Kosovske bitke bile su tragiĉne po Srbiju. Drţava se našla u  procepu izmeĊu Turske i Ugarske,bez gospodara i neophodne vono- politiĉke snage. U jesen 1389. godine ugarski kralj Ţigmund napadarazboritu udovicu, kneginju Milicu i maloletnog Stefana Lazarevića. Hvalio se u svojoj povelji da jegradove u Šumadiji junaĉki osvojio. Sultan Bajazit je bio voljan da sklopi mir sa Srbima. Kneginja Milica

 je sa sultanom utvrdila sporazum, prihvatajući vazalske obaveze. Priznala je vrhovnu vlast sultana, obećala

Page 17: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 17/25

mu davanje pomoćne vojske u sluĉaju ratovanja. Obavezala se da prinĉevi Stefan i Vuk dolaze na sultanovdvor. Uz to, kneginja je morala dati najmlaĊu kćerku Oliveru u Bajazitov harem. Tada i u neke srpske gradove uĊoše Turci i zajedno sa Srbima oĉistiše zemlju od Ugara. Sukobi izmeĊu Turske i Ugarske su nastavljeni sa većom ţestinom. Kod Nikopolja, septembra 1369.godine došlo je do ţestokog boja. Hans Šilterberger u svojoj "Hronici" svedoĉi da je sultanu Bajazitu u

 presudnom trenutku priskoĉio u pomoć Stefan Lazarević koji je satro MaĊare i naterao ih u beg. Zbogzasluga u Nikopoljskoj bici sultan je Stefanu poklonio veći deo oblasti Vuka Brankovića, od Deĉana doPrištine. Turska vojska je udarila na Bosnu januara 1371. godine i stradala od jake zime i snega. Krivica je pala na

Stefana zbog njegovih navodnih veza sa MaĊarima.Princ Stefan je u diplomatsku misiju poslao kneginju Milicu - mati Evgeniju i smirenu monahinju Jefimiju.

Uz pomoć sultanije Olivere, Stefan Lazarević je odbranjen od optuţbi. To je prvo poslanstvo koje su vodileţene, dve smerne monahinje izuzetnih duhovnih sposobnosti. Od sultana Bajazita izmolile su Mošti svetePetke i prenele ih u Srbiju, na radost Crkve i naroda. Lep zapis o ovom podvigu ostavio je uĉeni GrigorijeCamblak.

Stefan Lazarević nije imao mira ni u svojoj drţavi. Stari buntovnici Nikola Zoić i Novak Belocrkvić pokušali su da ojaĉaju vlast na raĉun mladog princa. Stefan je saznao (od Turaka) šta mu sprema lokalnavlastela, pa je preduhitrio zaverenike. Novak je pogubljen, a Nikola zarobljen u gradu Ostrovici. Zajedno sa

porodicom predati su manastiru na ĉuvanje. Bila su to ona ista gospoda koja su se pobunila protiv knezaLazara.

Turski sultan je nakon izmirenja bio naklonjen princu Stefanu. Poštovao ga je kao sina starijeg i ljubljenogi poduĉavao politiĉkim veštinama. Nagovarao ga je da ukloni staru i stvori novu vlastelu koja je zahvalnija

i odanija vladaru. Konstantin Filozof piše da je Bajazit predosetio da će posle njegove smrti poĉeti borbeoko turskog prestola. Stefanu je preporuĉio da iskoristi meteţ u Turskoji i ojaĉa Srbiju u svakome pravcu.

PredoseĆanja turskog sultana bila su iskrena i opravdana. Tatari su ugrozili otomansko carstvo. Sukob je bio neizbeţan. Stefan Lazarević je, poštujući vazalne obaveze, sa srpskom vojskom pomagao turskomvladaru. Kod Angore krajem jula 1402. godine, zametnula se velika bitka. Bajazit je zbog izdaje poraţen izarobljen. Umro je u ropstvu, marta naredne godine.

Istoĉni izvori svedoĉe o viteškom postupanju srpske vojske i princa Stefana. Uzaludni su ipak bili zagoni(juriši) srpskih vitezova i ĉuda njihovog junaštva. Nakon boja, vojska je stigla na Bosfor, istim putem kao udavna vremena grĉki ratnici ĉuvenog Ksenofonta. Srpsku vojsku je u Carigradu sa poštovanjem doĉekao car Jovan. Vizantijski suveren je traţio pomoć odZapada za krstaški rat protiv Turske. Nameravao je da i Srbiju ukljuĉi u tu akciju. Princa Stefana darivao jetitulom despota, vladarskom ĉašću iza carske. Despotu je ponudio za ţenu svoju svastiku, kćerkumitilenskog gospodara Franĉeska Gatiluzija. Veridba je obavljena u Mitileni, a svadba uĉinjena tri godine

kasnije. Novi sultan Sulejman bio je kivan na despota zbog njegovih veza sa Vizantijom. Nestrpljivi ĐuraĊBranković, sestrić Stefanov, uspostavio je vezu sa sultanom s namerom da naškodi ujaku. Turci su vrebaliĉete koje su se iz Carigrada vraćale u Srbiju. Kod mesta Ĉrnomena poseĉen je jedan odred srpske vojske.

 Napadom je komandovao turski vojskovoĊa Saridţe, za koga se veruje da je zarobio kneza Lazara naKosovu polju.

Despot Stefan i Vuk su se iz Mitilene laĊama prebacili u Zetu, gde su ih doĉekali sestra Jelena i zet ĐuraĊBalšić. Briţna kneginja Milica, monahinja Evgenija, brinula je za sudbinu sinova i drţave. LazareviĆi i Brankovići su bili ljuto zavaĊeni, zato je sukob bio neizbeţan. Na Kosovu polju kodGraĉanice novembra 1402. godine odigrala se bitka meĊu bliţom rodbinom. Brankovićima su pomagaliTurci, koje je despot (Stefan) potukao do nogu. Njegov brat Vuk pretrpeo je neuspeh protiv Brankovića.Prekoren od brata Stefana, Vuk je napustio despotovinu i prešao kod Turak a.

Vladar Srbije odluĉio je da promeni drţavnu politiku. Od turskog vazala, koji se nije štedeo u turskim pohodima, postao je stameni zagovornik hrišćanske akcije protiv Otomanskog carstva. Zato je u toku 1403.

 priznao vrhovnu vlast ugarskom kralju Ţigmundu Luksemburškom. Ovaj mu je zauzvrat poklonio Beogradi Maĉvu. Svoga vernog despota obdario je posedima u Ugarskoj. Despot Stefan je prestonicu preneo u Beograd, koji je postepeno prerastao u pravi srpski grad sa

 pravoslavnim obeleţjima. Opasao ga je bedemom poput srednjovekovnih gradova. Podignuta je Mitropolija

sa crkvom Uspenja Bogorodiĉiĉnog.

KUKAVICA, LASTAVICA I ZMIJA

Jedno predanje izriĉito kaţe da su nakon Kosovskog boja tri sestre Lazareve kukale neprestano zapoginulim bratom. Bogu je to kukanje dotuţilo i ne beše mu pravo, te ih, za kaznu, pretvori u lastavicu,kukavicu i zmiju. Kad doĊe Lazareva subota, ove se oglase, a potom, s jeseni opet zamuknu. Niko ih višene vidi i ne ĉuje do sledećeg proleća, to jest do Lazareve subote. 

Page 18: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 18/25

Vasko Popa, jedan od najvećih pesnika 20. veka, o knezu Lazaru i njegovim vitezovima 

VEČERA NAKOSOVOM POLjU

Svi sede providni za stolom

I vide jedan drugom zvezdu u srcu

Venconosac im lomi i deli

 Njihovu zlatnu prošlost I oni je jedu

Sipa im u puture belih boţura Njihovu rujnu budućnostI oni je piju

Po kolenima pod stolom

Maĉevi im tiho reţe 

U ĉancima na stolu 

Ogleda se veĉernje nebo 

I na nebu kraj sutrašnjeg boja 

Na desnu ruku venconosca

Sleće kos i zaĉinje pesmu 

KOSOVO POLjE

Polje kao svako

Dlan i po zelenila

Mlad mesec kosi

Pšenicu selicu 

Dva ukrštena sunĉeva zraka 

Slaţu je u krstine 

Kos naglas ĉita 

Tajna slova rasuta po polju

Boţuri stasali do neba 

Sluţe ĉetiri crna vetra 

Sjedinjenom kralju bojovnika

Polje kao nijedno

Nad njim nebo

Pod njim nebo

VENCONOSAC SA KOSOVA POLjA

Drţi na dlanu svoju odseĉenu glavu 

Svetlozarnu svoju zaduţbinu 

I sunĉevu namesnicu 

U sveopštem mraku. 

Stoji presrećan na oblaku 

Bos u poderanoj košulji Opasan repom ubijenog zmaja.

U putiru prepunom krvi

Page 19: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 19/25

Na preseĉenom vratu 

Parĉad sa njegovog maĉapretvaraju

U drobni hleb

Sveta majko Suboto

Po drugi put ga raĊa 

Ţiv je u crvenoj kapi rose 

Igra u zapaljenom kolu boţura Peva u pesmi kosa na ovom polju.

BOJOVICI SA

KOSOVA POLjA

Ovde gde smo

Zagospodarili smo

plavim poljima

I rudogorjima bez podnoţja 

I venĉali se 

Svaki sa svojom zvezdom

imenjakinjom.

Ovde u carstvu koje smo stekli

Skrštenih ruku na grudima 

Nastavljamo boj

Nastavljamo ga unatrag

Još nismo deco stigli I Bog zna hoćemo li ikada stići Do poĉetka boja

Odavde ĉujemo 

Negde visoko nad namaZelenu pesmu kosa

Feljton je napravljen prema knjizi „Sveti knez Lazar i kosovski zavet“ koju su zajednički izdali 

 Izdavačko-informativna ustanova Mitropolije crnogorsko- primorske „Svetigora“ i Kompanija

 „Novosti“. 

Vuk udara na Stefana 29. jun 2007

Teţak udarac za despota Stefana bila je smrt njegove majke Milice. Kneginja Milica,monahinja Evgenija, u velikoj shimi Jefrosinija, upokojila se 11. novembra 1405. godine.

Teţak udarac za despota Stefana bila je smrt njegove majke Milice. Kneginja Milica, monahinja Evgenija,

u velikoj shimi Jefrosinija, upokojila se 11. novembra 1405. godine. Sahranjena je u zaduţbini Ljubostinja.Za ţivota blagorodna mati smirivala je sinove Stefana i Vuka, a mlaĊeg odvraćala od zlih namera. I posle

upokojenja ostao je prisutan u Srbiji blagotvorni autoritet svete mati Evgenije.

Vuk Lazarević je prkosio Stefanu. Traţio je od njega da mu ustupi polovinu drţave. Sultan Sulejman mu je poslao turske odrede pod voĊstvom Evrenos-bega, po bednika nad Mrnjavĉevićima. U povelji iz 1406. godine despot Stefan se zahvaljuje Bogu što ga prevede iz pokornosti na slobodu i saniţeg prestola na viši. On je, posle dobijanja Maĉve, Beograda i oblasti juţno od Kopaonika uĉvrstio

 poloţaj Srbije. Najveći  problem po stabilnost drţave predstavljao mu je surevnjivi brat Vuk. Uz pomoćTuraka krenuo je na Srbiju. Despot nije bio spreman da spreĉi upad. Sklopio je mir 1409. godine BratuVuku predao je juţnu polovinu drţave sa Kruševcem. Sledeće godine stradali su Vuk Lazarević i Lazar 

Page 20: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 20/25

Branković. U borbama oko turskog prestola podrţavali su sultana Sulejmana protiv brata Muse. PoraţeniMusa nije mirovao. Blizu Filipopolja jula 1410. godine zarobio je Vuka Lazarevića i Lazara Brankovića iubrzo ih pogubio.

Musa postade turski sultan i zaboravi na despotova dobroĉinstva. Prikloni se ĐuraĊu Brankoviću, ljutom protivniku Stefana Lazarevića. Ali, ĐuraĊ se namah preobrati. Od osionog i osvetoljubivog plemića postade vrli poštovalac svoga ujaka, despota Stefana. Shvatio je da nesloga vodi opštem rasulu. SultanMusa je pokušao da ukloni ĐuraĊa, ali je Branković osujetio njegove namere. POĈETKOM zime 1412. godine, Turci iznenada provališe u Despotovinu. Opljaĉkaše Vranje i okolinu iudariše na Novo Brdo. Napad je odbijen zahvaljujući i junaĉkom podvigu dubrovaĉkih trgovaca, koji sugrad branili kao da je njihov.Pomirenje izmeĊu Stefana i ĐuraĊa donelo je despotovini toliko ţeljeno spokojstvo, posle deset godinasmutnje i graĊanskog rata. Konaĉno, Srbija se mogla posvetiti istinskoj obnovi.

Predosetio je sultan Musa da je Srbija ojaĉala i da kreće putem sveukupnog preporoda. Zato je poĉetkom1413. godine napao Stefanovu despotovinu, sa ţeljom da je onesposobi na duţe vreme. Zauzeo je gradoveBolvan, Mtovac, Koprijan i Stalać. Despotu priskoĉiše u pomoć vojvoda Sandalj, maĉvanski ban IvanMorović i sultanov protivnik Muhamed. Pod Vitošem, na reci Iskru, kod sela Ĉamorlu u leto 1413. sultanMusa izgubi bitku i glavu.

 Novi turski sultan Muhamed se oduţio svojim saveznicima. Stefan Lazarević dobi Znepolje, grad Koprijani druge oblasti. Zajedniĉkim naporom despota i ĐuraĊa zapoĉe osmogodišnji preporod Srbije. Privredna ikulturna obnova uzela je maha. Grade se novi manastiri Veluće, Tresije, Blagoveštenje i, posebno, lepiKalenić, zaduţbina Stefana Lazarevića. Manastir je postao sedište takozvane Resavske škole, koja jeunapredila crkvenu knjigu. Napisana je i prva slovenska gramatika, sloţena ali inspirativna za spisateljsku

delatnost. Prosvećeni despot Stefan posedovao je nesumnjiv knjiţevni dar. Njegovo "Slovo ljubve" je prepoznatljivo delo srpske srednjovekovne knjiţevnosti. Stefana su poštovali ugarski kralj i turski sultan. Prema nekim izvorima, despot je zajedno sa Ţugmundomuĉestvovao na vaţnom saboru u Konstanci, 1414. godine.

SRPSKA drţava Zeta bila je u nezavidnom poloţaju. Stešnjen Mleĉanima i Turcima, Balša III je zatraţio pomoć od ujaka, despota Stefana. Teško bolestan, umro je na srpskom dvoru aprila 1421. godine. Zetskuzemlju je zaveštao svome ujaku Stefanu. Po obimu, despotovina je bila za trećinu veća od drţave knezaLazara. Sa oblašću Brankovića veća nego nemanjićka Srbija u celom DţIII veku.Mleĉani su nastavili da prisvajaju zetske gradove pa je Stefan otišao u Zetu gde ga je narod sa radošćudoĉekao. Pošto Mleĉane nije uspeo da ubedi da odustanu od otimaĉine Primorja, odluĉi da problem rešioruţjem. Zajedno sa sestrićem ĐuraĊom Brankovićem i vojvodom Sandaljem spremi se za rat. Mleĉani seuplašiše proverene koalicije i sklopiše mir avgusta 1423. godine. Skadar pripade Republici, a despotu

ostaše gradovi Drivast, Bar i Budva. Za ostale gradove na Zetskom primorju su plaćali Stefanu po hiljadudukata godišnje. Tri godine kasnije mirovni ugovor je dopunjen, jer su Paštrovići i ţupa Grbalj priznalivlast Mletaĉke Republike.

Saznavši da se kralj Ţigmund i despot Stefan potajno dogovaraju, sultan Murat oktobra 1425. godine provali u Srbiju i opljaĉka oblast oko Kruševca. Ubrzo napušta despotovinu plašeći se sukoba sa StefanomLazarevićem. Koristeći turski upad, bosanski kralj Tvrtko Drugi ugrabi Srebrenicu. Srpska vojska preĊeDrinu i protera kralja, koji se skloni u grad Bobovac. Mir je sklopljen, ali se ne zna pod kojim uslovima.

Stefan Lazarević nije imao poroda, pa je za naslednika odabrao sestrića ĐuraĊa Brankovića. Sabor u

Srebrenici je potvrdio despotov izbor. Na sastanku u Tati, maja 1426. godine, ugarski kralj Ţigmund je prihvatio izbor ĐuraĊa Brankovića za naslednika srpskog prestola s tim da mu se posle ustoliĉenja, vrateBeograd, Maĉva i Golubac. 

U LETO 1427. godine, 19. jula, u lovu na Glavici kod Kragujevca upokojio se u Hristu despot Stefan

Lazarević. Na grobnom kamenu koji se ĉuva kod crkve u Stojniku uklesane su reĉi: "Blagoĉestivi gospodindespot Stefan, dobri gospodin, predobri, i mili, i slatki gospodin despot! O, tuga onome ko ga vide naovome mestu mrtva!"

Despotovu smrt oplakivala je cela Srbija, svetogorski kaluĊeri i "svaki grad i kraj u veseljeni". PremaKonstantinu Filozofu, Stefan Lazarević je sahranjen u Manasiji. To su potvrdili 1597. godine kaluĊeriDamjan i Pavle. Despotov kult je bio poznat narodu još u DţVI veku, ali sama kanonizacija StefanaVisokog obnarodovana je odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC u 20. veku. Patrijarh srpski Dimitrije

 je predloţio Svetom arhijerejskom saboru da se kanonizuje despot Stefan Lazarević. Formirana je komisijakoja je trebalo da prouĉi patrijarhov predlog. Tako je ovaj srpski patrijarh 1927. godine, na petstotugodišnjicu upokojenja Stefana Lazarevića, kanonizovao ga i od tada se slavi kao svetac. Njegov kult se širio meĊu ostalim pravoslavnim narodima i drţavama. Još u DţV veku Ţitije VisokogStefana srećemo u ruskim bogosluţnim knjigama. Despot je bio neumorni graditelj manastira. Pored Manasije, ktitor je Koporina, Veluća, Radenice, Tresija i

Page 21: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 21/25

tri beogradske crkve.

Freske sa likom Stefana Lazarevića nalaze se u Kaleniću, Ljubostinji, Rudenici, Koporinu, Dobrunu iOrahovici.

Srpska crkva ga proslavlja 19. jula po crkvenom, odnosno 1. avgusta po drţavnom kalendaru. 

GRAĈANICA 

Graĉanice, kad bar ne bi bila od kamena,kad bi se mogla na nebesa vazneti,

ko Bogorodice Mileševe i Sopoćana, da druga ruka kraj tebe travu ne plevi,

da ti vrane ne hodaju po paperti.

Ili tvoja zvona da bar ne tuku

kao srca predaka, Graĉanice, da bar Svetitelji s tvog ikonostasa

nemaju naših neimara ruku, ni anĊeli Simonidino lice. 

Da bar nisi toliko duboko

ukopana u tu zemlju i nas same,da se nismo privikli u tebe kleti,

Graĉanice, kad bar ne bi bila od kamena, kad bi se mogla u visine uzneti.

Graĉanice, da si nam bar jabuka, da te moţemo staviti u nedra 

i zagrejati studenu od starosti,

da nam bar poljima oko tebe nisu

predaka divnih rasejane kosti.

Da te bar moţemo podići na Taru, u kalenićku portu te preneti, 

zaboraviti likove po tvom oltaru.Graĉanice, kad bar ne bi bila od kamena,

kad bi se mogla na nebesa vazneti.

Desanka Maksimović 

VIDOVDANSKA MISAO

IZGUBLjENA otadţbina još je uvek otadţbina, pregaţeno carstvo još je uvek carstvo. Iako je otadţbinaizgubljena, ona još uvek ţivi u deci njezinoj; i ako je carstvo pregaţeno, ono još uvek ţivi u duši narodnoj.I dokle god u srcu gori vera u sebe, vera u obnovu snage, u potonje ustajanje, sve dotle otadţbina postoji,sve dotle carstvo nije poginulo. I dokle god narod radi da ga ponovo podigne, dokle god se ne odriĉe, ononeće propasti.

I jednoga dana pehar bola će se preliti; bolovi će iz zemlje provreti; na nebu će se razliĉne prilike videti; izaigraće tisuće bojnih kopalja, i uzdahnuće u slatkom zagrljaju, tisuće vernih ljuba; i ustrgnute biće tisućezelenih jabuka, i probesediće tijo tisuće opustelih krioca. Svanuće dan opšteg pokajanja. Ali, naći će se jaĉevojske i jaĉi alaji. I probuĊena pesmom pobedniĉke dece, propojaće tuga Kosovskog suvog bora.

Miloš Đurić, najveći srpski helenista 

BOGATAŠ POD KNEŢEVOM KLETVOM

Page 22: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 22/25

PREMA predanju, izvesni bogataš Velimir iz Mionice, u okolini Valjeva, nije hteo da ĉuje kneza Lazara, pa ga je zato sustigla kneţeva kletva. 

Jedan sin Velimirov se udavio u reci.

Drugi sin je pao s konja i na mestu poginuo.

Trećeg sina je Velimir zatvorio u kulu, samo da bi mu ostao u ţivotu. Ovaj sin je samo po jelu mogao znatikoje je doba godine. Tako mu u jesen donesu grozd da bi poznao koje je doba. Iz grozda je izmilela guja,

ujela ga i on je umro.

Tako se kneţevo prokletstvo nije moglo izbeći. 

Pet princeza na četiri strane 30. jun 2007.

Lazar i Milica imali su pet k?eri: Maru, Draganu, Teodoru, Jelenu i Oliveru. Sve su bile

udate za vladare. Posle Kosovskog boja, Milica je najmla?u k?er Oliveru morala da da u

harem turskom sultanu Bajazitu

VUK Lazarević rodio se najverovatnije 1379. godine, kao drugi sin kneza Lazara i kneginje Milice.Desetak godina kasnije sa majkom i bratom Stefanom preţivljava sudbinu postkosovske krvave Srbije.Oţenio se kćerkom Nikole Zoića, gospodara Ostrovice, protivnika porodice Lazarević. Pratio je brataStefana u bici kod Angore 1402. godine, protiv nepobedivog tatarskog kana Tamerlana. Posle bitke sa

Brankovićima, kod Graĉanice novembra 1402. godine, napušta Srbiju. Prekoren od brata Stefana zbogneaktivnosti u bo ju, odlazi na poklonjenje sultanu Sulejmanu. Uz sultanovu podršku napada Srbiju 1409.godine. Braća se zatim mire i despot Stefan poklanja Vuku polovinu drţave.

Sledeće godine Vuk se umešao u borbe oko turskog prestola. Na Vidovdan 1410. godine pripomaţe pobedu

sultana Sulejmana nad bratom Musom. Jula 1410. godine, kod Filipolja, Musa je zarobio Vuka i potom ga

pogubio.

Dobrivoje Lazarević je treći sin kneza Lazara i kneginje Milice. Rodio se najverovatnije 1381. godine.Upokojio se ubrzo po roĊenju, ne doţivevši tragiĉne dogaĊaje. 

Princeza Mara je prvoroĊena kćerka kneza Lazara i kneginje Milice. Udala se za velmoţu VukaBrankovića, sina carskog sevastokratora Branka Mladenovića. Sa gospodarom Kosova VukomBrankovićem izrodila je tri sina ĐuraĊa, Grgura i Lazara. Marinom udajom oroĊene su nemanjićke ilazarevićke svetorodne loze sa plemićkom porodicom Brankovića, koja je time stekla pravo na srpski

 presto. Vuk Branković se upokojio poĉetkom oktobra 1389. godine, po svoj prilici u Svetoj gori. Njegovaudovica je izgubila veći deo prostrane teritorije Kosova. Zadrţala je samo severni deo, od Trepĉe iMitrovice do Vuĉitrna. 

Princeza Dragana je druga kćerka kneza Lazara i kneginje Milice. IzmeĊu 1386-1388. godine udala se za

Jovana Aleksandra, sina bugarskog cara Šišmana. U julu 1393. godine Turci su osvojili Trnovo. Srušeno je juţno bugarsko carstvo. Princeza Dragana je sa ostalom carskom porodicom pala u ropstvo. Uz posredovanje sestre Olivere, turski sultan Bajazit ih oslobaĊa i poklanja im oblast oko Crnog mora. Posle

angorske bitke novi vladar Sulejman je Jovanu Aleksandru i princezi Dragani poklonio na upravu Smirnu ipreveo ih u islamsku veru.

Princeza Teodora je treća kći kneza Lazara i kneginje Milice. Vladarski dvor u Kruševcu napustila jeizmeĊu 1386-1388. godine udajom za maĉvanskog bana i ugarskog palatina Nikolu Gorjanskog MlaĊeg.Ţivela je bez poroda, kratko i nesrećno. 

Princeza Jelena je ĉetvrta kćerka kneza Lazara i kneginje Milice. Oko 1386. godine udala se za zetskog iprimorskog gospodara ĐuraĊa Stracimirovića Balšića. Posle smrti muţa, aprila 1403, zajedno sa sinomBalšom III upravlja drţavom. GospoĊa Lena kako su je zvali, posedovala je izuzetnu duhovnu obdarenost i

 politiĉku ĉvrstinu. Po mnogo ĉemu bila je sliĉna svome bratu despotu Stefanu. Sinu Balši je uĉvrstila misaoda je Zeta neraskidivi deo srpskog carstva, da se moţe osloniti jedino na ujaka Stefana Lazarevića.Decembra 1411, udala se za Sandalja Hranića, gospodara Bosne. Posle njegovog upokojenja 1435. godine

Page 23: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 23/25

vraća se u Zetu i obnavlja crkve koje su stradale u oruţanim sukobima.

 Na ostrvcetu Gorici, na Skadarskom jezeru, uzdiţe zapuštenu crkvu svetog ĐorĊa. Pored nje gradi 1440.godine crkvu svete Bogorodice. Nikanor jerusalimski, duhovnik Jelene Balšić sastavlja ĉuveni “Goriĉki zbornik”, u koji unosi Jelenina pisma i “Povest o jerusalimskim crkvama”. Pred kraj ţivota posvećuje seduhovnom ţivotu, po ugledu na mati Jefimiju. Upokojila se krajem 1144. ili poĉetkom 1443. godine. 

Princeza Olivera je najmlaĊa kći kneza Lazara i kneg inje Milice. U leto 1390. godine srpska vladarka

kneginja Milica ušla je silom istorijskih prilika, u vazalni odnos prema Turskoj. Radi opstanka crkve i

naroda predala je Oliveru Bajazitu u harem. Po završetku Angorske bitke, sin moćnog tatarskog kanaopljaĉkao je turski prestoni grad Brus i zarobio Oliveru. Velikom mudrošću, Stefan Lazarević oslobodio jesvoju sestru i vratio je u Srbiju.

GospoĊa - Despina, kako su zvali Oliveru, odlazi zatim u Zetu 1423. godine, a moţda i ranije, kod svojesestre Jelene Balšić. Posećuje Dubrovnik i gradove u Zeti, utvrĊujući pravoslavnu veru. Draginja ili Dragana, starija sestra kneza Lazara udala se za ĉelnika Musu, koji je gospodario GornjimIbrom i Zveĉanom. Rodila je dva sina, znamenitu braću Musiće, sluţitelje i podviţnike velikog knezaLazara. Posle smrti svoga muţa priklonila se monaškom ţivotu i manastirskom tihovanju. Primila jemonaško ime Teodosija. MlaĊa Lazareva sestra bila je udata za vojvodu hvostanskog Altomana. Rodila je sina Ivaniša. On je uepskim narodnim pesmama opevan kao Kosanĉić Ivan, pobratim kosovskog junaka Miloša Obilića. Ivaniš

 je posle upokojenja sahranjen u manastiru Visoki Deĉani. 

NjEGOŠ KAO TRAGIČNI JUNAK  (...) MOŢDA niko nije pokazao da bolje shvata Njegoševe namere i moralno poreklo svih n jegovih

nastojanja kao Alipaša Stoĉević, umni i nesrećni vezir na Hercegovini, kad je rekao o vladici ovu prostu iduboku istinu: “A Boga mi moga i dina, to je onaj pravi srpski ban od Kosova. (...) 

“Gorski vijenac”, kao i “Šćepan Mali” iskljuĉivo su i postavljeni u sluţbu kosovske misli. Pa i sama “Luĉamikrokozma”, iako sva od metafiziĉkih preokupacija, nije bez veze sa njome preko podsvesnih aluzija ianalogija. Sa svojom borbom, i to ratniĉkom borbom, izmeĊu zla i nepravdi, sa neugaslom misli o ranijemsvetlom carstvu i najposle sa nadom i verom u izbavljenje, dolazi nam ponekad, dok je ĉitamo, kao prototipkosovske sudbine Njegoševe. Uistini Njegoš i za tragediju Adamovu i za polom srpskog naroda na Kosovuupotrebljava jednu istu reĉ “padenije carstva”. U Njegoševom knjiţevnom delu, fatalni znak kosovske sudbine svuda je prisutan, i onda kad pesnik negovori o njemu, jer njime je uslovljeno celo poetsko delo Njegoševo. U Njegoševoj poeziji sve jehijeratiĉki kruto i pravo, uprošćeno i saţeto do nejasnosti, vezano grĉevito u jedan uzao; sve ugašeno, bez

drugog sjaja osim unutrašnjeg. Jer ovde je preko svega prešao dah kosovske misli koji je bez milosrĊasaţegao sve ono što ne “sluţi ĉesti, ni imenu”, a okamenio sve ono što im sluţi da bi veĉito stajalo tak o i

sluţilo im.To je poezija visinskog vazduha i velikih, slobodnih perspektiva, sa onoliko ukrasa samo koliko je moglo

da bude doneseno u jedan zbeg. Sve što nije moglo stati u barku spasa posle kosovskog potopa, sve jeodbaĉeno. Otud u tom delu nedostaju ĉitavi kompleksi osećanja. Ali otud je i sve ono što je u njemurazvijeno do jednog intenziteta i raspaljeno do jednog ţara kakvih je malo u svetskoj knjiţevnosti. Kaoumetnik Njegoš je najveći u tim hijeratiĉkim scenama i invokacijama, kad je najbliţi kolektivnom udesu...

Ivo Andrić 

KOSOVO, GRDNO SUDILIŠTE 

Bog se dragi na Srbe razljuti

za njihova smrtna sagrešenja.  Naši cari zakon pogaziše,  poĉeše se krvniĉki goniti,  jedan drugom vadit oĉi ţive; zabaciše vladu i drţavu, za pravilo ludost izabraše. Nevjerne im sluge postadoše 

i carskom se krvlju okupaše.Velikaši, proklete im duše, na komate razdrobiše carstvo, srpske sile grdno satriješe; velikaši, trag im se utro, 

Page 24: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 24/25

raspre sjeme posijaše grkote s njim pleme srpsko otrovaše; velikaši, grdne kukavice,

 postadoše roda izdajice. O prokleta kosovska veĉero, kud ta sreća da grdne glavare 

sve potrova i trag im utrije;

sam da Miloš osta na srijedi sa njegova oba pobratima.

Pade Miloš, ĉudo vitezovah, ţetvom na tron biĉa svijetskoga. Grdo leţi veliki vojvoda

 pod kljuĉevma krvi blagorodne, ka malopred što gordo iĊaše, strašnom mišlju prsah nadutijeh, kroz divjaĉne tmuše azijatske, gutajuć ih vatrenim oĉima; ka malopred što gordo iĊašek svetom grobu besmrtnog ţivota, 

 prezirući ljudsko ništavilo 

i pletenje bezumne skupštine.

Bog se dragi na Srbe razljuti:

sedmoglava izide aţdaja 

i satrije srpsko svekoliko,

klevetnike grdne i klevetu.

 Na razvale carstva junaĉkogazasja sveta Miloševa pravda, okruni se slava vjekovjeĉno 

Miloševa oba pobratima 

i lijepe kite Jugovićah. 

Srpskoj kapi svud ime pogibe,

 postadoše lafi ratarima, 

isturĉi se plahi i lakomi -mlijeko ih srpsko razgubalo!

Što uteĉe ispod sablje turske, što na vjeru pravu ne pohuli, što se ne hće u lance vezati, to se zbjeţe u ove planine 

da ginemo i krv prolivamo,

da junaĉki amanet ĉuvamo, divno ime i svetu slobodu.

O prokleta zemljo, propala se!

Ime ti je srašno i opako. Ili imam mladoga viteza,

ugrabiš ga u prvoj mladosti 

ili imah ĉojka za ĉovjestvo, svakoga mi uze priĊe roka; ili imah kitnoga vijenca

koji kruni ĉelo nevjestama,  poţnješ mi ga u cvjetu mladosti. U krv si se meni pretvorila!

Istina je, ovo nije drugo

do gomile kosti i mramorah

na kojima mladeţ samovoljna pokazuje torţestvo uţasa. O, Kosovo grdno sudilište 

nasred tebe Sodom zapušio. 

Page 25: Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

8/4/2019 Knez Lazar i Kosovski Zavet-feljton Novosti

http://slidepdf.com/reader/full/knez-lazar-i-kosovski-zavet-feljton-novosti 25/25

 

Veseli se prahu Nemanjića Nemanjića i Grebljanovića,  jer će vaše krune zasijati kako jarko sunce na istoku,

znamena se vaša razvijati kad velike vaše razvaline

 poteći će krvave rijeke 

od neĉiste krvi agarjanske, oprat Srblju ljagu sa obraza.Otvor te se viteške grobnice, ama slavo, samo pribjeţištepo Kosovu srpskijeh junaka,

evo zore na vaše bregove, da nam opštu obasja svetinju 

i amanet naše narodnosti. Sad propojte, Visoki Deĉani i lijepa lavro Studenice,

sveti spomen iz vjeĉne ĉitule 

za slobodu padšim junacima.

Zdruţite se, gromi i potresi, Zemlji srpskoj drugo lice dajte.

E, neĉistom nogom okaljata.  Petar Petrović Njegoš  

(K r a j)