Knjiga bajki Moj pustolovni planet naglašava … · Web viewNo nije oduvijek bilo tako. Kako je uistinu bilo, doznajte u uzbudljivoj priči Posljednji zmaj koja oduzima dah. Sve

PREDSTAVLJANJE NA ZAGREB BOOK FESTIVALU

Zagreb Book Festival – Irska – obećana zemlja Program: 16. - 22. svibnja 2016.Lokacija: Muzej za umjetnost i obrt

Ponedjeljak, 16. 5. 20:00Svježe i domaće: Daša Drndić – EEGsudjeluju: Daša Drndić, Snježana Banović, Goran Ferčec, Seid SerdarevićLJETNA POZORNICA

Daša DrndićEEG

Andreas Ban, junak Belladonne, nije uspio u pokušaju samoubojstva, već se ostao boriti s avetima prošlosti i sadašnjosti. On i dalje nemilosrdno secira društvo i svoju okolinu, ne boji se i kroči, iako s iskrivljenom kičmom, ravno i ponosito. Ne želi moliti ni prositi, njega zanima isključivo istina, te se ne libi kopati po svojoj unutrašnjosti, po svojim ranama, ali jednako tako beskompromisno razotkriva gadosti i skrivene tajne svih drugih. I dalje ciničan, i dalje na margini koju je svjesno izabrao, Andreas Ban ispisuje stranice prekarijatnog intelektualca današnjice koji je živio neku bolju prošlost.

Junak novog romana Daše Drndić EEG igra svoju vlastitu partiju šaha, crnim figurama. Iako zna da ne može pobijediti, nastavlja riskirati jer ta je igra jedino što ga istinski zanima. Bez obzira na to je li u Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Parizu, Toskani, Rigi ili pak Tirani, Ban pripovijeda priče onih koji ih sami nisu mogli, znali, smjeli ili htjeli ispričati, jer one su sastavni dio njegove beskonačne partije šaha.

Daša Drndić rođena je u Zagrebu 1946. godine. Studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući "Vuk Karadžić", kao profesorica

engleskog jezika na Narodnom univerzitetu "Đuro Salaj" i urednica-dramaturginja na Radio-televiziji Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima, književnim listovima i na portalim te igrane i dokumentarne radiodrame. Dosad objavljena prozna djela: Put do subote (1982.), Kamen s neba (1984.), Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997.), Canzone di guerra (1998.), Totenwande (2000.), Doppelgänger (2002.), Leica format (2003.), After Eight (2005.), Feministički rukopis ili politička parabola (2006.) i u Frakturinom izdanju Sonnenschein (2007.), April u Berlinu (2009.), Belladonna (2012.) i EEG (2016.).Roman Sonnenschein osvojio je 2007. godine nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike i nagradu Kiklop za prozno djelo godine. Dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction READERS Prize) za 2013. godinu. Daša Drndić dobitnica je međunarodne književne nagrade Prozart 2014.



Utorak, 17. 5. 17:00Svježe i domaćeŽarko Paić – Totalitarizamsudjeluju: Žarko Paić, Ugo Vlaisavljević, Obrad Savić, Branko ČegecLJETNA POZORNICA

Žarko PaićTotalitarizam?

U ovoj knjizi se totalitarizam nastoji promisliti kao događaj, i to kao događaj u emfatičnom smislu, kao “singularni događaj” na tragu uvida suvremenih filozofa događaja (Arendt, Heidegger, Deleuze i drugi). Upravo takva ontološka struktura totalitarizma ne dopušta da ga se proučava na “objektivan način”: stoga ovaj događaj, u onome što mu je najsvojstvenije, ostaje nedostupan i društvenim znanostima i (tradicionalnoj) filozofiji politike. No ova nedostupnost može ostati neopažena i previđena, upravo kao zaborav biti totalitarizma, pod

velikim bremenom znanja stečenog o totalitarizmu. Upitnik koji je Paić stavio u naslov svoje knjige znači i veliku obvezu, obvezu promišljanja: treba reći o ovoj temi sve ono što o njoj

treba znati, ali i ono što se još ne zna, što još nije rečeno, ili se makar kao takvo naslućuje. I doista, autor će u ovoj obimnoj knjizi predstaviti uvide najutjecajnijih istraživača o svim bitnim segmentima stvarnosti totalitarizma: politika, ideologija, propaganda, teror, logori, totalna država, zajednica podanika, totalna mobilizacija i kontrola, vođa i partija itd.Ugo Vlaisavljević

Žarko Paić rođen je u Kutini, živi Zagrebu. Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. S Centrom za vizualne studije iz Zagreba suorganizator je međunarodnoga interdisciplinarnog simpozija iz vizualne kulture i umjetnosti (“Visual Construction of Culture”, Zagreb, listopad, 2007.). Osim filozofijskih,

sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je dviju zbirki poezije (Aura, 1994.; Opako ljeto, 1998.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu. Autor je nekoliko knjiga: Njihalo na kraju stoljeća: kraj europskoga uma A.D. 1992. (1993.), Idoli, nakaze i suze: ideologijsko podjarmljivanje umjetnosti u XX. stoljeću (2000.), Vrtoglavica u modi: prema vizualnoj semiotici tijela (2007.), Događaj i praznina: ogledi o kraju povijesti (2007.), Vizualne komunikacije: uvod (2008., 2009.).



Utorak, 17. 5. 19:00 Ivica Đikić – Beara sudjeluju: Ivica Đikić, Igor Gajin, Zdravko Zima, Ivana BodrožićLJETNA POZORNICA

U U SREBRENICIIvica Đikić

Beara

Kapetan bojnog broda Ljubiša Beara bio je previše aktivan, predan i zločinački kreativan u četverodnevnoj ili petodnevnoj operaciji pogubljenja bošnjačkih zarobljenika iz Srebrenice da bi ga se moglo uklopiti u kalup neutralnog izvođača tuđih zamisli i naređenja. On je u svakom trenutku bio upućen u krajnju namjeru sa zarobljenicima, on je osmišljavao i poduzimao

presudne korake za prevođenje smrtonosne zamisli u stvarnost. Djelovao je iz uvjerenja da se to mora učiniti, a ne zato što je bio dehumanizirani kotačić u perfektno uštimanom stroju za proizvodnju smrti, dehumanizirani kotačić bez čijeg bi sudjelovanja ionako sve na kraju opet bilo isto. Takav stroj naprosto nije postojao u rukama bosanskih Srba, naročito ne tog zadnjeg ratnog ljeta, a ono što je proizvelo smrt sredinom srpnja 1995. na području Srebrenice, Bra-tunca i Zvornika bila je improvizirana struktura zla koju je Beara osobno konstruirao, i to u hodu, da posluži svrsi i da generalu Mladiću i svima ostalima pokaže da je kadar organizirati pogubljenje gotovo nezamislivih razmjera.

Ljubiša Beara krenuo je, poput većine, linijom manjeg otpora. Jednu vjeru, koja se bazirala na proklamiranom ateizmu i jugoslavenskom nadnacionalnom identitetu, zamijenio je drugom, koja je, uprošćeno, bila ukorijenjena u mitu o izabranosti i povijesnoj važnosti srpske nacije preživjele zahvaljujući čudotvornim moćima pravoslavlja. Josipa Broza Tita zamijenio je Slobodan Milošević, odnosno Ratko Mladić. No to je bio samo preduvjet da bi se pukovnik Beara pretvorio u ličnost koja osmišljava i praktično upravlja masovnim ubijanjem osam tisuća bošnjačkih zarobljenika. Što ga je konkretno pokretalo? Kako je uopće shvaćao svoju ulogu u masovnom ubojstvu za koje je morao znati da je stravično, ukoliko je u tom četverodnevnom ili petodnevnom vrtlogu adrenalina, alkohola, vreline, straha i smrti, našao i trenutak za introspekciju, za autorefleksiju? Je li pukovnik Beara ikada, a naročito u srpnju 1995., uopće bio osposobljen da sagleda sebe i svoje postupke iz perspektive koja bi barem težila objektivnosti?

O autoru:Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu (BiH). Novinarstvom se počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. godine. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. glavni je urednik tjednika Novosti iz Zagreba. Objavio je romane Cirkus Columbia (Biblioteka Feral Tribune, Split, 2003.), Sanjao sam slonove (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.) i Ponavljanje (Naklada Ljevak, 2014.). Cirkus Columbia dobio je nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj,

Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film. Roman Sanjao sam slonove osvojio je nagradu Tportala za roman godine u Hrvatskoj, a Ponavljanje je nagrađeno „Kočićevim perom“. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla je 2007. u izdanju Biblioteke Feral Tribune, a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. godine (HDP, Zagreb). Objavio je i tri publicističke knjige: Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića (VBZ, Zagreb, 2004.), Gotovina, stvarnost i mit (Novi Liber, Zagreb, 2010.), u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (Novi Liber, Zagreb, 2013.). Đikićeve knjige prevedene su na španjolski, njemački, talijanski i slovenski jezik. Živi u Zagrebu.



Srijeda, 18. 5. 12:00Miksano za maleIgor Knižek – Planet Zoe LJETNA POZORNICA

Priče Igora Knižeka spajaju originalnost izričaja s klasičnim temama bajki i sjajan su primjer da bajke nisu stvar prošlosti. Anđelko Katanec

Igor KnižekTragači skrivenih priča

Već svojom prvom knjigom Igor Knižek osvojio je nagradu Grigor Vitez 2014., a prije toga svojim se bajkama dvije godine uzastopno okitio nagradama Mali Marulić za 2013. i 2014. Uza sve to našao se i na listama vrijednih knjiga za djecu koje preporučuje Hrvatsko knjižničarsko društvo. No, ponad svega, bajke ovoga autora prava su poslastica malim i velikim čitateljima. Zato je ova knjiga nova potvrda da je Igor Knižek s pravom izborio mjesto na listi Alfinih knjiga za mladež.

Igor Knižek predstavlja se kao vrstan i originalan bajkopisac. Tečno i zanimljivo tka svoje priče, vješto vodi radnju kroz

zanimljive zaplete i rasplete, a kao novost u svojim umjetničkim bajkama za glavne protagoniste odabire hrvatske ljude iz hrvatskih krajeva u davnoj prošlosti. Čitatelj će u knjizi pronaći originalne i višeznačne bajke za sve generacije, carstvo emocija i bogate mašte nastanjeno zanimljivim predjelima i ljudima, promišljanjima, poukama i porukama. Ranka Javor

Moj pustolovni planetKnjiga bajki Moj pustolovni planet naglašava potrebu da se ostane čista srca, bez obzira na sve nedaće kroz koje prolazimo u životu. Ove bajke uče djecu da trebaju očuvati vjeru kako u njihovoj životnoj okolini postoje dobrodušne osobe koje će im pomoći pobijediti sve izazove koji se nađu pred njima.

Autor Igor Knižek već se i dosad iskazao kao vrlo spretan i nadahnut pisac bajki u kojima nastoji potaknuti djecu na

promišljanje o tome što je dobro, što je pravedno, što je časno ili hrabro i zašto je ljubav najvažnija od svega.Ove bajke malim će čitateljima pomoći da se razviju u zdrave, zrele i sretne osobe koje će imati pozitivan odnos prema svijetu i životu i koje će shvaćati u čemu je prava vrijednost života. dr. sc. Dubravka Težak

Igor Knižek rođen je 1972. u Kutini, živi u Dugom selu kod Zagreba a do sada je izdao pet dječjih knjiga, od toga tri u izdanju tvrtke Sipar d.o.o. Naslovi knjiga su "Priča o dva brata" 2011, "Drvosječa Tvrtko i fazan iz nebeskoga vrta"2011. "Kako je paž spasio Zagreb"2012. "Radosni Ferdo i čarobna glazbena škrinjica" u nakladi Terra Sancti Martini 2013, „Moj pustolovni planet“ u izdanju Alfe, 2014 i „Tragači skrivenih priča“ također Alfa 2015.

NAGRADE:2012.Knjiga "Kako je paž spasio Zagreb" je 2012. godine na Interliberu u sklopu književnog festivala "Pazi, knjiga!" od strane i stručnog i dječjeg žirija proglašena za najbolju hrvatsku dječju knjigu u 2012. godini osvojivši tako dvije od tri nagrade koje dodjeljuje taj festival..

2012/13.Knjiga "Kako je paž spasio Zagreb" je početkom 2013. primila najstariju hrvatsku književnu nagradu "Grigor Vitez" za dječju knjigu sa najboljim ilustracijama u 2012. Ilustrator je Tomislav Tomić.

2013.Autorov dramski tekst "Feral šinjorine Bepine" dobitnik je prve nagrade kazališnog festivala "Mali Marulić 2013" Gradskog kazališta Mladih i kazališta lutaka u Splitu 2013. godine. Po istoj priči trenutno je u izradi i istoimeni animirani film.

2014.Autorov dramski tekst "Legenda o Vjetropirki" dobitnik je ponovo prve nagrade kazališnog festivala "Mali Marulić 2014" Gradskog kazališta Mladih i kazališta lutaka u Splitu 2014. godine.

2015.Knjiga „Moj pustolovni planet“ dobija najprestižniju nagradu za dječju književnost u HR, „Grigor Vitez“.

PRIZNANJA I OSTALO:Knjige"Priča o dva brata","Drvosječa Tvrtko", "Kako je paž spasio Zagreb" i „Moj pustolovni planet“ su preporučene kao dobra literatura za djecu u biltenima koje sastavlja stručna Komisija za knjižničarske usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva (HKD).

Knjiga „Moj pustolovni planet“ je 2015. nominirana za nagradu „Anto Gardaš“Knjiga „Moj pustolovni planet“ je 2015. nominirana za regionalnu nagradu „Mali princ“Knjiga „Moj pustolovni planet“ uvrštena je 2015. u Specijalnu knjižnicu Ministarstva kulture.Knjiga“Tragači skrivenih priča“ je 2016. nominirana za nagradu „Grigor Vitez“



Srijeda, 18. 5. 18:00 Svježe i domaćeNenad Polimac – Leksion YU filma sudjeluju: Nenad Polimac, Kristijan Vujičić, Vinko BrešanKULTURNI KLUB

Nenad PolimacLeksikon YU filma

U zanimljivom i intrigantnom Leksikonu YU filma po-znati filmski kritičar „Jutarnjega lista“ Nenad Polimac sažima četrdesetak godina jugoslavenske filmske industrije. Leksikon predstavlja kritičarski pregled kultnih filmskih ostvarenja, ključnih osoba i fenomena koji su obilježili jugoslavensku kinematografiju: od svjetski značajnih filmova kao što su Skupljači perja, Bitka na Neretvi, Valter brani Sarajevo, Ko to tamo peva i Otac na službenome putu, preko prikaza filmskih legendi (Bulajić, Dvornik, Pavlović, Šer-bedžija, Živojinović itd.) i gostiju iz svijeta (Y. Brynner, J. Chan, O. Welles, M. Streep) do pripadnika „praške škole“ (Grlić, Kusturica, Paskaljević, Zafranović…), uspona i pada YU tržišta i alternativnih filmova.

Riječ je o neizostavnom djelu za ljubitelje 7. umjetnosti, koje kroz deset cjelina propituje kakav je bio domet vrhunskih ostvarenja hrvatskih filmova kao što su Rondo, Breza, Lisice ili Tko pjeva zlo ne misli u odnosu na srpske, bosanske i slovenske u okvirima tadašnje kinematografije, koja su najkreativnija razdoblja tih filmskih sredina, kako su se nosile s

političkim pritiscima i tko su bili vodeći autori. Leksikon YU filma – bogat fotografijama i brojnim manje poznatim činjenicama – nudi odgovore na sva postavljena pitanja.

O autoru:Nenad Polimac (Zagreb, 1949.) piše o filmu od početka 1970-ih: pripada generaciji koja je smatrala da radikalno treba revalorizirati povijest hrvatskog i jugoslavenskog filma i s kolegama osniva kratkotrajni, ali vrlo utjecajni časopis „Film“, kojem je odgovorni urednik i u kojem se objavljuju napisi i eseji s tom strategijom. Uređuje, između ostalih, knjige „Živojin Pavlović: Dva razgovora“ i „Branko Bauer“, a vrlo je aktivan i u izradi „Filmske enciklopedije“ dr. Ante

Peterlića u izdanju Leksikografskog zavoda. Osamdesetih godina prošloga stoljeća djeluje kao savjetnik za repertoar u zagrebačkim Kinematografima, a iskustva iz rada u filmskoj industriji kasnije inkorporira u svoje napise o filmu. Među osnivačima je tjednika „Globus“, „Nacional“ i poduzeća Europa Press Holding, a s Vladimirom Tomićem autor je nekoć popularnih televizijskih emisija o filmu „Moderna vremena“ i „Vrtoglavica“. Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog društva filmskih kritičara „Vladimir Vuković“.



Srijeda, 18. 5. 20:00Svježe i domaćeOlja Savičević Ivančević – Pjevači u noćisudjeluju: Olja Savičević Ivančević, Ivan Sršen, Kruno Lokotar, Ivana Bodrožić LJETNA POZORNICA

Olja Savičević IvančevićPjevač u noći

Naranča Peović, uspješna scenaristica TV-sapunica, juri u svom zlatnom kabrioletu ne bi li preduhitrila Zaborav i otela mu priču o Ljubavi.Priča je to o jednoj običnoj ljubavi s jednim neobičnim umjetnikom, Slavujem, priča koja nas vodi od splitske Ulice Dinka Šimunovića, preko ratom poharane Bosne, i dalje.Pjevač u noći je romansa s elementima sapunice, on the road i epistolarno-detektivskog romana, u kojoj se ljubav u doba kapitalizma i zaborava propituje, dekonstruira, a možda i ponovo izmišlja kroz imaginarni dijalog i citatne naklone slavnim i manje slavnim pretečama

(pjesnicima, piscima velikih ljubavnih romana, performerima, uličnim umjetnicima, filozofima).Ovo je roman koji nosi tako rijetku nepatetičnu sentimentalnost koja bešćutne ostavlja posramljenima, a tankoćutne napada ravno u srce. Jezik Olje Savičević Ivančević spektakl je za sebe, gust i sabijen kao prasvemir, a njezine poetske kondenzirane refleksije zacijelo će se citirati i pisati po zidovima (Ljubav je jedini istinski spektakl koji se nudi, ako ne volite rat).Riječju, Pjevač u noći je romansa koja odnosi pobjedu nad zaboravom i smrti.

Olja Savičević Ivančević splitska je spisateljica i pjesnikinja. Autorica je pjesničkih zbirki Bit će strašno kada ja porastem (1988.), Vječna djeca (1993.), Žensko pismo (1999.), Puzzlerojc (2005.), Kućna pravila (2007.), Mamasafari (i ostale stvari) (2012.); knjige priča Nasmijati psa (2006.) i romana Adio kauboju (2010.). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica

je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za najbolju zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je napravljen i kazališni komad. Uvrštavana je u domaće i strane izbore i antologije. Dobitnica je međunarodne književne stipendije International Writing Program at the University of Iowa i stipendije u Istanbulu europske mreže za promicanje književnosti Traduki.



Četvrtak, 19. 5. 12:00 Miksano za maleIvana Guljašević, Planet ZoeLJETNA POZORNICA

Ivana GuljaševićIvana Guljašević diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika.Napisala je i ilustrirala tri slikovnice: Kako je krokodil Marko pronašao svoj dom (izdavač Školska knjiga, nagrada Ovca u kutiji i postavljena kazališna predstava u lutkarskom kazalištu Ivana Brlić Mažuranić), Čarapojedac (izdavač Autorska kuća, dvije nagrade Ovca

u kutiji od stručnog i dječjeg žirija, pohvala nagrade Grigor Vitez i pohvala nagrade Lice knjige) i Malo kraljevstvo (izdavač Leykam international), te zbirku priča Zoo novosti.Bavi se ilustracijom, animiranim filmom i pisanjem. Ilustrirala je 50-tak knjiga i slikovnica.Autorica je 20 autorskih animiranih filmova: animiranog filma Kao nekim čudom u produkciji Zagreb filma, koji je nagrađen na festivalu FIKE u Portugalu nagradom za najbolji film u kategoriji pet minuta i posebnim priznanjem žirija na 14. FANOFILMFESTIVALU u Bellochiju, Italija.Animirani filmovi u produkciji Školske knjige i časopisa Smib u distribuciji Zagreb filma prikazivani su na više međunarodnih festivala, te kao projekcija pod nazivom Tri strašna zmaja i druge priče u Muzeju suvremenih umjetnosti u Zagrebu, u Art kinu Metropolis (Gorgona):Čarapojedac, Nestašni sob, Zaljubljeni mačak,Bubonogomet, Tri strašna zmaja, Lude želje, Čovječuljak snovuljak, Amo-tamo, Pio, Hopa, hopa konjiću (po vlastitom scenariju), te Pauk Praško, Riblja škola, Muha Zunza, Pticani, Kako je snijeg pao, Ježeva škola, Bo-tuov Bubanj po scenarijima drugih autora.Animiranih filmova u produkciji Autorske kuće i Igubuke: Potraga i Kuća iznad čudovišta (zajedno sa Sanjom Lovrenčić, u koprodukciji Malih zvona)Ilustrator je i animator animiranog serijala Danica u produkciji HRT-a koja do sada ima 150 petminutnih epizoda (scenarij K. Mažuran Jurešić, režija L. Festini Jensen) i prikazuje se širom svijeta.Ilustrira u više časopisa, a bavi se i ilustracijom udžbenika.Piše i crta stripove za koje je i nagrađivana: 1. nagrada na CRŠ-u i 3. nagrada na Festivalu stripa u Vinkovcima. Objavljivala je strip serijal Prijatelji u Kloksu, Mačak Cici u Zvrku, Jane Smith i Mali medo u Frizbiju...). Autor je strip serijala Luka koji se desetak godina redovno objavljuje u dječjem časopisu Radost.



Četvrtak, 19. 5. 17:00Svježe i domaćeHrvoje Turković – Politikom po kulturi sudjeluju: Hrvoje Turković, Branko Čegec, Nikica Gilić, Nenad PolimacLJETNA POZORNICA

Hrvoje TurkovićPolitikom po kulturiPolemike (1968-2002)

Ova je knjiga zbirka napisa što su objavljivani u novinama, revijama i časopisima tijekom tridesetak godina, od konca šezdesetih, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, te u prvom desetljeću samostalne, tranzicijske Hrvatske.

Posrijedi su napisi polemičke motivacije i naravi kojima se neprestance bori protiv intervencija političara u film, i, općenito, u kulturne stvari, političara koji od prilike do prilike smatraju posve legitimnim arbitrirati u stvarima kulture. No, tekstovi su pisani i protiv ponašanja ponekih kulturnjaka (kritičara, novinara, kolega kulturnjaka i umjetnika) koji prihvaćaju logiku političke intervencije na štetu svoje djelatnosti. Tekstovi su uvijek pokušavali razrađenom argumentacijom delegitimizirati političarsku logiku u kulturi, upozoriti na njezine pogubne posljedice, a i razobličiti koristoljubivo pristajanje kuturnjaka uz tu logiku. (iz Predgovora)

Hrvoje Turković diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao iz filmskih studija na New York Universityju kao Fulbrightov stipendist, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao filmskoteorijskom tezom. Od 1965. djeluje kao kritičar i esejist, urednik u više časopisa, a od 1977. do 2009., kad je umirovljen, zaposlen na Akademiji dramske umjetnosti, povremeno

predajući i na drugim studijima. Bio je polazni voditelj Multimedijalnog centra Studentskog centra (1976. -1977.), polazni predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara (1992. -1994.), a od 1998. predsjednik je Hrvatskog filmskog saveza. Bio je urednik i suradnik za filmsku teoriju u Filmskoj enciklopediji 1-2 (1985./1990.), suradnik u Filmskom leksikonu (2003.), urednik je Filmskog enciklopedijskog rječnika (u radu). Objavio je preko 700 članaka o filmu, televiziji i kulturnim problemima u novinama, časopisima, katalozima, na radiju, u zbornicima i autorskim knjigama, te trinaest knjiga.



Četvrtak, 19. 5. 18:00 Svježe i domaćeIvica Ivanišević, Marina Vujčić – Otpusno pismo sudjeluju: Ivica Ivanišević, Marina Vujčić, Tanja TolićLJETNA POZORNICA

Ivica Ivanišević i Marina Vujčić

Otpusno pismo

Književna povijest, ne samo hrvatska nego i globalna, oskudijeva epistolarnim romanima. A takvih djela koja su pisana a quattro mani, dakle, u suradnji dvoje autora, još je i manje. Marina Vujčić i Ivica Ivanišević hrabro su se prihvatili izazova.Njihova priča oslanja se na razmjerno trivijalnu pretpostavku: žena i muškarac srednjih godina, koji su u mladosti bili ljubavnici, da bi onda iz nikada dovoljno obrazloženih razloga naprasno prekinuli svoju vezu, stupaju u kontakt nakon punih trideset godina. Bliži se obljetnica njihove mature, a glavna junakinja, danas ugledna liječnica u, na prvi pogled, sretnome braku s dvoje djece, prihvaća se zamorne logistike okupljanja raspršene generacije. Sav taj gnjavatorski, iscrpljujući posao ona odrađuje samo s jednom željom: da konačno ustanovi gdje je

nestao On, čovjek kojega je svojedobno voljela. Kad ga, putem elektronske pošte, uspije locirati, davno umrtvljena veza naglo će se razgoriti. U trenutku kad pomislimo da priča polako ali sigurno stremi jeftinome žanrovskome kraju, događa se zaplet: u njihovu mail komunikaciju uključuje se treća strana. Priča koja se do tada kretala sigurnim koordinatama sofisticiranog ali ipak ljubića, naglo iskoračuje sa žanrovskih tračnica, pretvarajući se u literaturu koja otvara mnoga pitanja. Ne samo ona koja se tiču razumijevanja suptilne mreže intimnih odnosa među ljudima, nego i pitanja koja zahvaćaju probleme kudikamo dublje i šire, u složenome društvenome kontekstu. Otpusno pismo nije samo knjiga koja osebujno materijalizira krizu srednjih godina, pokušava odijeliti čežnju za ljubavlju od potrebe da se čovjek ne osjeća promašenim, nego i djelo koje smjelo iskoračuje u pravo minsko polje delikatnih osobnih i društvenih kontroverzi. Ukratko, Otpusno pismo knjiga je kakva nasušno fali našoj – i ne samo našoj – književnosti.

Ivica Ivanišević i Marina Vujčić nisu se poznavali do 2014. Od tada su objavili svatko po tri knjige i napisali još štošta neobjavljenoga. Pišući svatko svoje – on u Splitu a ona u Zagrebu – dražesno su i uspješno funkcionirali na relaciji autor-urednik bez jasne predodžbe o tome tko je kome autor a tko kome urednik. U ljeto 2015. našli su se na istoj autorskoj frekvenciji i počeli koristiti elektronski sandučić u zajedničke literarne svrhe, što je, mjesec dana kasnije, rezultiralo romanom Otpusno pismo. Kad su svoje junake doveli do kraja epistolarne romanse, trebalo im je vremena da se pomire s time da u sandučiću više nema tog paralelnog svijeta. Sad opet pišu svatko za sebe, i opet se ne zna tko je kome urednik a tko kome autor.



Četvrtak, 19. 5. 20:00 Svježe i domaćeJasna Horvat – Vilijunsudjeluju: Jasna Horvat, Renata Margaretić Urlić, Nives Tomašević, Dubravka Oraić TolićLJETNA POZORNICA

Jasna HorvatVilijun

Vilijun je roman o Marku Polu i Kublaj kanu u godini njihova rastanka. Marko Polo pripovijeda Kublaj kanu o gradovima na Putu svile, a Kublaj kan sa zanimanjem sluša Marka Pola kako bi odlučio hoće li mu dopustiti povratak u domovinu.

Spoj je to dvaju nomada i dviju kultura unutar kojih Marko Polo opisuje i brojne druge kulture s kojima se susretao i upoznavao na Putu svile. Roman je to o nomadizmu – misaonom i putničkom, ali i o povjerenju, prijateljstvu i odanosti.

Roman Vilijun svojevrsna je permutacija već postojećega romana Vilikon. Glavni su likovi isti – Marko Polo i Kublaj kan, a identičan je i okvir priče ustrojen po magičnome kvadratu broja 12. Međutim, roman Vilijun u svojim leksikonskim dionicama oživotvoruje postaje na Putu svile te je na taj način kulturološka iskaznica Hrvatske, ali i brojnih zemalja i postaja na Putu svile. Uživljavanjem u duh Marka Pola, prvoga globalnog putnika i drevnoga istraživača, čitatelj je pozvan na interaktivno korištenje ove knjige igračke i njezino iščitavanje u mnogim smjerovima i na mnoge načine. Interaktivnost teksta pojačana je mogućnošću čitanja uz korištenje pametnih telefona i tableta kojima čitatelj ključne točke Markova putovanja pronalazi uz pomoć QR kodova interpoliranih u knjigu i na taj se način upućuje prema internetskim stranicama. Tako se putnički i misaoni nomadizam proširuje i na mrežni nomadizam otvoren svakomu tko bi želio upoznati postaje na Putu svile u njihovu obliku kakav su imale u 13. stoljeću kada ih je posjećivao Marko Polo.

Vilijun je roman namijenjen onima koji su skloni putovanjima i upoznavanju samoga sebe kroz oči drugoga. Interaktivnost ovoga teksta poziv je za papirnato i mrežno putovanje postajama Puta svile te za vlastitu izgradnju interaktivnog itinerarija Marka Pola. Roman je to u kojemu smo svi mi prvi puta u drevnoj Kini. Živeći ulogu Marka Pola postajemo nomadi, pripovjedači i istraživači dalekih predjela, kultura i običaja.

O autorici:Jasna Horvat (1966.) hrvatska je književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica iz grane kvantitativne ekonomije. Prvi ciklus njezina književnog stvaralaštva poetski interpretira mitološke teme (Izgubljena vila, 2002., Alemperkina kazivanja, 2005. i Krijesnici, 2009.) dok epistolorani roman (Pismo u pismu iz 2008. – suatorstvo s Irenom Vrkljan) najavljuje drugi ciklus i pet romana studija (Az, 2009., Bizarij, 2009., Auron, 2011., Vilikon, 2012. i Alikvot, 2014.). Književni diskurs Jasne Horvat odlikuje propitivanje književnih potencijala, nadahnutost baštinskim sadržajima i nesvakidašnja

imaginacija. Jasna Horvat dobitnica je nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine te Pečata grada Osijeka 2011. godine. Bibliografija: Alikvot, Algoritam, Zagreb, 2014., Nevidljivo nakladništvo (suautorstvo s Nives Tomašević), Naklada Ljevak, Zagreb, 2012., Vilikon, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012., Osnove statistike (suautorstvo s Josipom Mijoč), Naklada Ljevak, Zagreb, 2012. (drugo izdanje, 2014. godine), Auron, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011., Bizarij, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009., Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. (nagrada HAZU za 2010. godinu), Krijesnici, Algoritam, Zagreb, 2009., Pismo u pismu (suautorstvo s Irenom Vrkljan), Naklada Ljevak, Zagreb, 2008., Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, 2005., ilustracije Pika Vončina (posebna pohvala 2006. u Katalogu odabranih naslova dječje literature), Izgubljena vila, Matica hrvatska, Osijek, 2002., Statistika s pomoću SPSS/PC+, Osijek, 1995.

Jasna Horvat redovita je profesorica u trajnom zvanju kvantitativne metodologije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Pet godina je u sklopu znanstvenog projekta vodila CATI (computer assisted telephone interviewing) centar – poligon usmjeren na razvijanje mjernih instrumenata i provođenje statističkih analiza u istraživanju tržišta. Samostalno je vodila više znanstvenih projekata te jedan bilateralan projekt.

Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku izvodi nastavu na preddiplomskom studiju (kolegij Statistika (stručni i sveučilišni studij), diplomskom studiju (Ekonometrija, Statistička analiza poslovnih podataka, Statističke metode u istraživanju tržišt), poslijediplomskom specijalističkom studiju (Statističke metode u istraživanju tržišta, Metodologija istraživačkih radova, Kvantitativna analiza poslovnih podataka, Kulturna i kreativna ekonomija) te doktorskom studiju (Statistical Research Methods i Metode i tehnike istraživanja). Znanstvene i stručne radove objavljuje iz polja društvenih i humanističkih znanosti. U veljači 2016. godine sudjelovala je u organizaciji i provedbi interne edukacije Ekonomskog fakulteta u Osijeku Statističke metode u istraživačkom radu u trajanju od 50 nastavnih sati.

Osnivačica je Instituta za znanstvena i umjetnička istraživanja u kreativnoj industriji – Andizet te je predsjednica programskog odbora Kreativne riznice – popularizacijskog simpozija kreativne industrije Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Autorica je brojnih međunarodnih znanstvenih radova, teoretičarka je kulture i nagrađivana književnica čija su književna djela nastavna građa na različitim fakultetima u Republici Hrvatskoj. Njezin prozni

izričaj književna kritika označuje terminom Ars Horvatijana te ga određuje uspješnim spojem znanosti i umjetnosti na tragu oulipovske prakse.

Roman Az nagrađen je prestižnom nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine. Jasna je Horvat dobitnica i Pečata grada Osijeka za osobita ostvarenja na području književnosti 2011. godine.

Područja interesa: kvantitativna ekonomija, multivarijatna statistika, dizajn upitnika, metode istraživanja, kulturna i kreativna industrija, kreativna ekonomija, kulturni i kreativni proizvodi, lingvistika, glagoljica, teorija književnosti i kulturni identitet.



Petak, 20. 5. 12:00 Miksano za maleSvebor Vidmar, Planet ZoeLJETNA POZORNICA

Svebor VidmarPosljednji zmaj

Kinezi drže zmaja simbolom dobre sreće. Ova mitska životinja, prema njihovu vjerovanju, ima glavu deve, rogove jelena, oči demona, uši bika, vrat zmije, trbuh žabe, šape tigra i pandže orla, a tijelo mu je prekriveno krljuštima šarana.

No nije oduvijek bilo tako. Kako je uistinu bilo, doznajte u uzbudljivoj priči Posljednji zmaj koja oduzima dah. Sve je promijenio junak po imenu Lao Ce, hrabro se susrevši s gorkom sudbinom koju mu je zla vještica Šin Zu namijenila.Ne kaže uzalud stara kineska poslovica:Budi oprezan kada neš to zaželiš. Možda se ostvari.

Svebor Vidmar rođen je 1973. godine u Zagrebu. Maturirao je 1992. godine na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, slikarski odjel, u klasi profesora Duška Maleševića. Diplomirao je 1999. godine na Akademiji likovnih umjetnosti

u Zagrebu, nastavnički odjel, slikarski smjer, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Dobiva Nagradu Zagrebačke banke za najbolji diplomski rad. Godine 2000. postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a 2001. Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2006. radi kao voditelj Galerije Vladimir Filakovac u Zagrebu. Od 2008. godine član je i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, u sekciji za primijenjeno slikarstvo, karikaturu, ilustraciju, strip i crtani film. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 2013. član je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Uz ilustraciju u slobodno vrijeme bavi se i pisanjem priča. Objavljeno je njih četrdesetak. Godine 2002. objavljen mu je miniroman “Nakaza” u izdanju Biblioteke Leptir, PROFIL, a 2003. slikovnica “Tajni agent žabac 008 i nestanak male rode”, u izdanju Biblioteke Tintilinić PROFIL. Priča “Reality show” odabrana je 2005. godine među deset najboljih za Nagradnu priču Večernjeg lista. Godine 2009. s grupom autora izdana mu je zbirka kratkih priča “Zašto si sretna djevojčice Timila?” u izdanju Sretne knjige. U Siparovoj biblioteci “Čudovišta” 2012. objavljena mu je ilustrirana priča “Posljednji zmaj”, 2013. “Kraljević lijenčina”, 2015. “Mali vještac”, a 2016. godine izdat će mu se roman za djecu „Šljapkove pustolovine“ kojeg je napisao zajedno sa suprugom Antonijom Juroš Vidmar. Godine 2014. objavljen mu je roman „Djeca gnjeva“ u izdanju Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.



Petak, 20. 5. 17:00 Svježe i domaćeMilko Valent – Radikalna Mjesečina sudjeluju: Milko Valent, Neven VulićLJETNA POZORNICA

Milko ValentRadikalna mjesečina

Radikalna mjesečina autorski je izbor kraćih proza Milka Valenta koje su nastajale u posljednjih tridesetak godina. Ujedinjuje ih jedinstven autorski glas koji progovara o egzistencijalnim užasima našeg svijeta, dok su provodni motivi ove zbirke ljudski odnosi i seksualnost.Prikazana tjelesnost može biti i izrazom želje, ali i automatizma ; može biti mladenačka, ali i staračka; predivna, ali i sasvim groteskna — no ona se u svakoj priči sagledava i prikazuje iz potpuno

drukčijega kuta, uvijek iz novog rakursa koji otkriva i ono lijepo, ali i ono transgresivno među nama.Autor vješto balansira između visokog i niskog, nježnog i erotskog, lirskog i eksplicitnog, ali se ne libi prikazati i potpune krajnosti, kao u kultnoj pripovijetki Nježna palisandrovina.

Autor podastire dubok, beskompromisan, ali uznemirujući uvid u suvremenu zbilju obilježenu sveopćom hipokrizijom, krizom međuljudskih odnosa i moralnih vrijednosti, tjeskobom,

poplavom kiča i estetike banalnosti te potpunim nedostatkom društvene solidarnosti.Krešimir Nemec, iz obrazloženja prilikom dodjele Nagrade Vladimir Nazor

Milko Valent ozbiljan je pisac koji se bavi suštinom, u čemu je među današnjim hrvatskim književnicima, osobito proznima, vrlo usamljen.

Damir Radić, Književna republika

Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Suradnik je stotinjak časopisa, magazine i novina te mnogih radijskih programa i nekoliko internetskih portala. Zastupljen je u 25 antologija i 46 domaćih te inozemnih

izbora, pregleda i panorama poezije, proze, drame i eseja. Za roman Umjetne suze kao najbolje književno ostvarenje objavljeno u 2013. dobio je 2014. Nagradu Vladimir Nazor. S istim romanom bio je među pet finalista književne nagrade Tportala za najbolji roman u 2013. godini.



Petak, 20. 5. 18:00Svježe i domaćeGordan Nuhanović – Piknik u stepi sudjeluju: Gordan Nuhanović, Juraj Bubalo, Vlatka KolarovićLJETNA POZORNICA

Gordan NuhanovićPiknik u stepi

Gordan Nuhanović putuje u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza koje nisu na poželjnim turističkim rutama i ondje ga, prije svega, zanimaju – ljudi. U ovom neuobičajenom putopisu nećete pronaći opise znamenitih građevina ni povijesne preglede mjesta koje posjećuje. Autora zanima što se krije u pokrajnjoj uličici, uživa u razgovorima s urarima, vlasnicima restorana, policajcima i njihovim majkama, znamenitim piscima, državnim službenicima koji ga bezuspješno pokušavaju uvjeriti u uspješnost njihova političkog režima...

Zadivljuje ga odnos okoline prema šutljivim starcima, a ponekad ga i iznenade čudne predrasude. Njegov je cilj osjetiti atmosferu, a izvanredno je zna prikazati pa ćete čitajući ovu knjigu imati dojam da vas je transportirao u te rijetko posjećene krajeve. Ljudi koje sreće poznati su nam jer sliče nama samima, to su ljudi koje je autor upoznao na cesti, u hotelu ili po službenoj dužnosti kao novinar, a dogodovštine s njima su izuzetno zabavne i duhovite. Iako Nuhanović u svakom od tih krajeva ima neki plan, on se često mijenja, ovisno o situaciji i okolini, a autor ne podliježe pritisku da nešto mora vidjeti. On jednostavno uživa u trenutku.Baš kao i u Nuhanovićevoj prethodnoj knjizi Šale su ostale kod kuće, ove su priče prije svega tople, duhovite i ponekad iznenađujuće ironične. Čitajući ovu knjigu, Uzbekistan, Kazahstan, Kurdistan i Gruzija postaju odredišta u kojima se može otkriti i ponešto o sebi te shvatiti zašto autora te zemlje privlače, i to nepodnošljivo.

Otprije dokazan kao autoironičan autor, Gordan Nuhanović ovdje dolazi na svoj teren, gdje nepoznate mu zemlje i neočekivane situacije – a sve nas se doimlju kao izobličeno sjećanje na

bivšu nam državu, samo što su ovdje okolnosti oštrije, ekstremnije – postaju povod da se autor nasmije sebi i vlastitim očekivanjima.

Dario Grgić

Nuhanovićev putujući pripovjedač, u dobroj formi kratkopričaša, pokazuje se kao vrlo lucidan putopisac koji ne treba otputovati u posve drugačiji svijet, obilaziti znamenita čuda i iskusiti

izvanserijska uzbuđenja da bi osjetio senzaciju ili pronašao 'akciju' i sve to sugestivno opisao, jer on vidi priču i u onome što drugi previde ili zaborave.

Juraj Bubalo

Gordan Nuhanović rođen je u Vinkovcima. Devedesetihgodina radio je kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča Liga za opstanak objavio 2001. Nagrađen je „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. Liga za opstanak uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista.

Godine 2003. objavio je drugu zbirku priča Bitka za svakog čovjeka, a 2004. napisao monodramu Što to ljudi govore iliti buka koju izvodi glumac Slavko Brankov. Godine 2006. objavio je roman Posljednji dani panka, 2009. roman Vjerojatno zauvijek, a treći roman, naslovljen Agenti kulture, u ljeto 2013. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu.



Subota, 21. 05. 18:00Svježe i domaćeVeljko Barbieri – Eliksir istinesudjeluju: Veljko Barbieri, Adriana Piteša, Željko IvanjekLJETNA POZORNICA

Veljko BarbieriEliksir istine

Iznimnog kuhara, ali i vlasnika restorana smještenog u Ministarstvu unutarnjih poslova, zbog ugleda koji njegov restoran uživa među političkom i kulturnom elitom, posjećuje tajna policija s nemoralnom ponudom: pomoći će mu u rješavanju birokratskih zavrzlama ako im on oda tajne o gastronomskim navikama uglednih gostiju restorana. Talentirani kuhar koji je pripremu hrane doveo do razine umjetnosti upušta se u prikupljanje naizgled nevažnih informacija, ali put se pretvara u misiju pronalaska čudesnog spoja okusa djelotvornijeg od bilo koje metode represivnog sustava. Naime, umjesto prisilne metode mučenja, istančani gastronomski receptori natjerat će „velike ribe’’ da progovore o onim stvarima za koje bi inače bile potrebne mnogo okrutnije metode. Može li kuhar umjetnik pritom kontrolirati svoje remek-djelo i hoće li prestati raditi na njemu u trenutku kad uvidi njegove fatalne posljedice, postaje napeto središte čitateljske pažnje dok hrana dospijeva na središte političkog stola.

Eliksir istine završni je dio trilogije Veljka Barbierija, kojem su prethodili Epitaf carskog gurmana i Rat za peti okus. Služeći se hranom kako bi progovorio o anomalijama i perverzijama društva u kojem živimo, Barbieri ispisuje scenarij u kojem pojmovi užitka i kontrole pojedinca dobivaju sasvim novo značenje. Nakon čitanja još jedne Barbierijeve distopije na mnogo što nikad više nećemo gledati istim očima.

Eliksir istine odvija se onako kako to rade majstori pripovjedači, pokazujući što je to pisanje u dahu i nadahnuto pisanje… Kada protagonist otkriva eliksir istine baš u ženi, donosi nam Barbierijevu zrelost i mudrost; poslije svih vrludanja i lutanja kojekakvim hodnicima, pa i

knjigama recepata, pokazuje se da je najveća tajna oduvijek čekala u našoj blizini, samo što je

nismo znali uvidjeti. Eto, u tom i takvom smislu Barbierijev Eliksir istine njegov je pripovjedački vrhunac i vrhunac suvremene hrvatske književnosti.

Željko Ivanjek

Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovijedaka, pjesama i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima obrađuje europsku i sredozemnu baštinu, posebice Dalmacije, njezinu sposobnost nasljeđivanja, prepletenu s nepromjenjivošću ljudske sudbine na cikličkim raskrižjima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u domaćim i stranim antologijama proze. Svojim

prozama i pjesmama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je nekoliko značajnih književnih nagrada, a 2006. godine njegov roman Dioklecijan nagrađen je Nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine. Najpoznatiji roman Epitaf carskog gurmana, kojem su Rat za peti okus i Eliksir istine svojevrsni nastavak, objavljen je na nekoliko svjetskih jezika u visokim nakladama, a isti je roman u biblioteci Večernjeg lista među deset najznačajnijih romana hrvatske književnosti XX. stoljeća, tiskan u tiraži od 200 000 primjeraka, što je rekord jednog izdanja proznog djela u povijesti hrvatske književnosti. Kao pisac Barbieri od 1980-ih godina sve do danas surađuje u mnogim hrvatskim i talijanskim, u posljednje vrijeme i slovenskim tjednicima i časopisima, a od njegovih kolumni u tjedniku Nacional i Večernjem listu nastali su Kuharski kanconijeri, bestseler hrvatske gastronomske literature u četiri knjige, objavljen u pet izdanja, na nekoliko jezika. Njegova zbirka pripovijedaka 134 male priče o hrani na sajmu knjiga u Barceloni 2003. nominirana je za najbolju knjigu te je proglašena pobjednikom u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u Grythyttanu u Švedskoj Barbierijevi su Kuharski kanconijeri između 5000 naslova podijelili prvu nagradu, Gourmand World Cookbook Awards, u kategoriji Kuharice Sredozemlja, Best Mediterranean Cookbook. Godinama je Barbieri na Hrvatskoj televiziji svaki tjedan vodio svoj serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije pod nazivom Jelovnici izgubljenog vremena, a stalni je suradnik hrvatskih i europskih časopisa i tjednika.



Subota, 21. 05. 20:00Svježe i domaćeEdo Popović – Poglavnikov pudlsudjeluju: Edo Popović, Goran Gavranović, Diana Matulić, Jagna Pogačnik

LJETNA POZORNICA

Iznad Sabora samo Bog, a iznad Boga Perković i četrdeset tajkuna – princip je na kojem počiva ovaj komadić kugle zemaljske priručno nazvan Republika Hrvatska.

Edo Popović Poglavnikov pudl

U parku, ispred psihijatrijske bolnice pronađeno je tijelo mlađeg muškarca, predsjednika mladeži ekstremističke desne stranke.

Unutra, između zidova ustanove, nalazi se prijatelj ubijenog, čovjek koji za sebe vjeruje da je ni manje ni više nego – pudl poglavnika Ante Pavelića. No to nije ono najneobičnije u vezi s njime – najneobičnije je to što se on u svijetu koji opisuje Popovićev roman ni po čemu ne čini lud.

Unutrašnji svijet ludnice i vanjski svijet spaja rupa u žičanog ogradi kroz koju štićenici mogu izaći van, na kratak izlet u takozvanu stvarnost. A ona se na prvi pogled ne čini nimalo drugačijom od one bolničke. Osim što ludnicom upravljaju inteligentni ljudi, dok su u vanjskome svijetu inteligentni ljudi marionete u rukama luđaka koji upravljaju zemljom. Dijagnoza nije optimistična – remisije nema ni za lijek. U takvim uvjetima inspektor Rakitić pokušava pronaći ubojicu mladića i dokučiti motive ubojstva. Na tom putu susreće toliko tipično hrvatskih likova – kompromitirane medijske urednike i novinare koji su negdje putem savinuli kičmu, visoke dužnosnike političkih stranaka optuženih za obiteljsko i javno nasilje i krađe koji krče put prema političkom vrhu, tajkune koji svoje poduzetništvo pokazuju na cestama ostavljajući za sobom leševe, obične ljude koji pritajeno žive svoj život i one koji radosno mašu repom istodobno oštreći zube jer njihovo vrijeme tek dolazi… Tko je ubio mladića koji je okrenuo leđa jednoj radikalnoj ideji? Jesu li to srbočetnici, komunisti i Jugoslaveni koji tobože vladaju zemljom i medijima? Ili su to klerikalni fašisti, ustašoidi i ovjereni domoljubi, izdani i razočarani nečistom krvlju iz svojih redova? U takvoj postavci stvari, je li moguće počiniti zločin iz nekog drugog razloga?

Edo Popović napisao je nabrijan i duhovit krimić u kojoj je glavni protagonist društvena pozadina kojom je sve determinirano, i predstavio nam jasne obrise njezine groteske izokrenutosti. U romanu zgusnutom do napregnuća, u kojem ni jedna rečenica nije suvišna, i koji nas često ostavlja bez daha, Popović nas je pozvao u svijet bez razuma, ali samo zato da bismo razum zadržali.

Edo Popović slobodni je pisac. Objavio je sljedeće knjige: Mjesečev meridijan (2015.), U Velebitu (2013.), Ponoćni boogie i druge priče (2012.), Lomljenje vjetra (2011.), Priručnik za hodače (2009.), Oči (2007.), Tetovirane priče (2006. – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), Igrači (2006.), Dečko, dama, kreten, drot (2005.), Plesačica iz Blue Bara (2004.), Izlaz Zagreb jug (2003.), Koncert za tequilu i apaurin (2002.), Kameni pas (2001.),

San žutih zmija (2000.), Ponoćni boogie (1987.). Romani i zbirke priča su mu prevedeni na desetak jezika.


Zagreb Book Festival – Irska – obećana zemlja Program: 16. - 22. svibnja 2016.Lokacija: Muzej za umjetnost i obrtNedjelja, 22. 5. 18:00 Svježe i domaćeJasna Jasna Žmak – Moja ti sudjeluju: Jasna Jasna Žmak, Marija Andrijašević, Hrvojka Begović, Ivana BodrožićLJETNA POZORNICA

Jasna ŽmakMoja ti

Osvojila sam te svojim pričama. Puno prije mene upoznala si njih. Kroz povremena objavljivanja mojih priča stvorila si sliku mene, sliku satkanu od riječi moje fikcije. I čitajući moje riječi mislila si da su one moja zbilja, vjerovala si da su moje priče moja autobiografija.

Ono što te zbunjivalo je da si u njima često na čudan način pronalazila sebe, ono što te zbunjivalo je da si često osjećala da si i ti sama lik u mojim pričama. Ali to je nemoguće, uvjeravala si se, dvoje ljudi koji se ne poznaju ne mogu dijeliti istu biografiju.

Moja ti Jasne Jasne Žmak (1984., Pula) sastoji se od priča koje mogu stajati zasebno, no međusobno prepletene one zadobivaju

doista romanesknu dimenziju. Knjiga je ovo u kojoj se intenzivno miješaju zbilja i fikcija, ljubav i pisanje, tvarno i jezično. U povezivanju malih scena i njihovoj dosjetljivoj dramaturgiji – što je, usput rečeno, autorici i struka – efektno se isprepliću intimna i društvena pitanja. Jasna Jasna, koja je zbog ove knjige dopunila ime, kao prozaistkinja ima već posve formiran individualni glas – svjež, opušten, neobično prozračan – u svakom slučaju, nezamjenjiv s drugima. Pritom autorica nije od onih koji izbjegavaju potencijalno teške teme, no u njezinu pisanju one se promeću nešto drugo – u svojoj književnoj zaigranosti Jasna Jasna kao da živi u jednome opuštenijem vremenu, pa i malo ispred.

Jasna Žmak rođena je 1984. u Puli. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2012. zaposlena kao znanstvena novakinja. Autorica tekstova Samice (2011.) i Istovremeno drugi (2012.) premijerno izvedenih u režiji i koreografiji Matije Ferlina u Istarskom narodnom kazalištu - gradskom kazalištu Pula. Kao dramaturginja surađivala je na predstavama Timbuktu (2008.), I fuck on the first date, T-faktor (2009.) i 55+ (2012.) izvedbene skupine Montažstroj, Buđenje proljeća (2010.) i Leksikon YU mitologije (2011.) Olivera

Frljića, a kao asistentica režije na projektu The Lastmaker izvedbene skupine Goat Island (2007.). Dobitnica nagrade Routledge za najbolju studentsku prezentaciju na 15. svjetskoj konferenciji PSi. Od 2009. članica upravnog odbora Centra za dramsku umjetnost u Zagrebu i članica uredništva časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija te umjetnička urednica festivala Filmske mutacije. Bivša članica uredništa web portala posvećenog domaćem dramskom pismu drame.hr. Od 2005. do 2012. koordinatorica scenarističkog projekta Hrvatskog filmskog saveza Palunko, od 2008. jedna od voditelja mini festivala mladog dramskog pisma Mala noćna čitanja, od 2009. voditeljica napredne scenarističke radionice u Kino klubu Zagreb. Objavila je više kratkih priča (Knjigomat, Ekran priče, Zarez...) i kritičkih tekstova (Frakcija, Kazalištarije, Odeon, Zarez...). Koscenaristica je tri kratka igrana filma te nekoliko projekata u nastajanju. Moja ti je prva autoričina knjiga.

Documents

Knjiga bajki Moj pustolovni planet naglašava … · Web viewNo nije oduvijek bilo tako. Kako je uistinu bilo, doznajte u uzbudljivoj priči Posljednji zmaj koja oduzima dah. Sve