KIKA

Jacku Kislingu iz Hairline Pressa, koji sigurnom

rukom plovi kroz tiskarske virove i plićake

KIKA

Cijene knjiga o kojima likovi romana razgovaraju moţda su zastarjele

godinu ili dvije. U vremenu ludila, kada novi roman moţe godinu

dana nakon objavljivanja postići deset puta veću cijenu od početne,

cijene su zastarjele gotovo u samom trenutku izdavanja. Janeway

ostaje cinik kada ljudi prerano plaćaju previše i veličaju pomodno.

No on je cinik i kad se radi o jednakim mogućnostima za sve, a

svoj najdublji skepticizam čuva za mene, kad smo sami on i ja u 4:30

ujutro.

Pozdrav Warwicku Downingu koji me je gnjavio tri godine.

Georgeu Fowleru koji me vodio naokolo po kiši Seattlea. Patu

McGuireu za dugo prijateljstvo i poticaj kada mi je trebao. I lijepa

riječ za današnje male izdavače. Neki se još odvaţno bore za veliku

izgubljenu stvar.

KIKA

Čovjek u St. Louisu umro je negdje tijekom poslijepodneva, toliko

je mrtvozornik najtočnije mogao procijeniti. Bilo je to davno i danas

se jedva zadrţalo u sjećanju čak i onih najstarijih koji prate vijesti o

zločinima. Ţrtva je bila ekscentrična i bogata osoba, a to je, spojeno s

činjenicom da policija nije mogla pronaći motiv ili osumnjičenog,

tjedan dana zadrţalo priču na naslovnim stranicama. Tada je

zanimanje novina splasnulo. Novinari su bili očarani zagonetkom i

slikovitom prošlošću pokojnika, ali to su mogli prodavati samo

nekoliko dana, a onda se moralo dogoditi nešto novo. No nije se

dogodilo - slučaj je nestao s naslovne stranice i postao prošlost koju će

s vremena na vrijeme evocirati u člancima o obljetnicama ili s pričama

u časopisima o neriješenim misterijama. U sluţbi za prijam vijesti St.

Louis Post-Dispatcha jedan je urednik otrgnuo i pročitao vješticu

Associated Pressa o trostrukom ubojstvu u Phoenixu, dvije tisuće i

četiristo kilometara jugozapadno, i pomislio - ne prvi put - kako je

svijet postao opasno prenapučen luĎacima. Razmišljao je da viješću

popuni dva stupca na osmoj stranici, no tada je pomislio: Isuse,

imamo dovoljno i svojih luĎaka, pa je ubojstva iz Phoenixa izgurao

izvještaj UPI-]2L o čarki uz kinesko-rusku granicu. U Phoenixu je taj

dan i ostatak tog tjedna slučaj bio na naslovnim stranicama. Policija

nije otkrila ništa. Ako se ubojstvo mora dogoditi, rekao je policajac

zaduţen za slučaj u Phoenixu, tada bi ono barem trebalo biti logično.

Ne plaši nas uobičajeni ubojica u afektu, rekao je policajac, već

tip koji ubije bez ikakva razloga, a onda iščezne u noći. Policija ga

rijetko uhvati zato što napada bez razloga i nema motiv. Nevolja s

nasumičnim ubojstvom jest u tome što su svi zajednički nazivnici tek

površni. Ubojica moţe provaliti na isti način, moţe upotrijebiti isto

oruţje, no nikada ne postoji ništa što bi nagoviještalo motiv zato što

on i ne postoji. Dajte mi motiv, a da nije umna poremećenost, reče

policajac, i riješit ću ovaj slučaj. Taj policajac nije znao, zato što o

tome nisu pisale novine u Phoenixu i zato što je to bilo tek jedno od

mnogih brutalnih ubojstava na teleprinteru s vijestima iz cijele drţave

na početku dugog vikenda, da je u Baltimoreu na isti način upravo bio

ubijen jedan čovjek. Ovaj put postojao je i preţivjeli - njegova ţena,

slijepa od roĎenja, koju je ubojica ostavio za sobom da bunca u ludilu.

Bila je beskorisna kao svjedok i uskoro je„smještena u jednu od

drţavnih ustanova, no moţda je čak i onda imala što reći istraţitelju

koji je poznavao slučajeve iz Phoenixa i St. Louisa i koji bi

ih mogao sagledati kao jedinstven slučaj. No tada računala još nisu

KIKA

bila u široj upotrebi: zajednice odvojene velikim udaljenostima nisu

bile tako povezane kao što su danas; ubojstva se nisu elektronički

svrstavala u grupe prema takvim faktorima kao što je oruţje,

forenzičko poklapanje i profili ubojica. Postojao je teleprinter s

izvještajima svih vrsta koji je obavještavao da su počinjena ubojstva,

no što u tome ima nova? Izraz serijski ubojica još nije bio ušao u opći

rječnik i većini ljudi bilo je nezamislivo da bi ubojica mogao ubiti u

St. Louisu u ponedjeljak, Phoenixu u srijedu i u predgraĎu Baltimorea

u petak uvečer. U nedjelju je počinjeno dvostruko ubojstvo u Idahou -

rančer i njegova ţena ubijeni su baš kad su se spremali večerati. Ovo

je bila velika vijest u Boiseju, ali je u St. Louisu, Phoenixu ili

Baltimoreu jedva zamijećena. Devetog je dana ubojica napao

posljednji put - postariju ţenu koja je ţivjela sama u New Orleansu.

Ovoga je puta potpalio kuću nadajući se, pretpostavljala je policija, da

će prikriti svoj zločin. U svakom od pet gradova, detektivske ekipe

istraţivale su svoje lokalne slučajeve i nisu pronašli ništa. Paţljivo su

ispitivali krive tragove, povodili se za glasinama i polako tijekom

tjedana gledali kako i posljednji tragovi završavaju pred zidom. Jedan

jedini zajednički nazivnik ostao je skriven zemljopisnim

prostranstvom i često zagonetnim metodama obavještavanja na

policijskim teleprinterima.

Tada to nitko nije znao, no u svakoj od kuća ubijenih ţivio je

kolekcionar knjiga.

Tako sam se ja upleo u to, više od dvadeset godina poslije.

KIKA

KNJIGA PRVA

ELEANOR

5

Slater nije bio moj tip policajca. Čak i nekoć, dok smo obojica radili s

prave strane zakona, na gospodina Slatera se nikad nisam

mnogo obazirao. Igrao je tako malu ulogu u mojem ţivotu da na

trenutak nisam ni znao tko je. Radio sam u uredu, maloj prostoriji u

straţnjem dijelu svoje trgovine rabljenim i rijetkim knjigama u

Denveru. Popisivao sam knjige za svoj prvi katalog kada me Millie

pozvala preko interfona iz dućana. "Neki gospodin Slater vas ţeli

vidjeti", rekla je, a zadnja osoba na koju bih - i na koju sam doista i

pomislio - bio je Clydell. Bio sam ljut. Sporo sam napredovao s

radom: u bibliografiji sam bio apsolutni početnik, a čak sam i kod

suvremenih knjiga posvuda nailazio na zamke. Preda mnom na stolu

nalazio se otvoren primjerak Brda novčića Johna Gardnera, čist i

uščuvan kao na dan svog nastanka 1973. Gardner je knjigu potpisao

na unutarnjem naslovu, a budući da nikad više neće potpisivati, bio je

to zgodan mali dodatak koji joj je gotovo udvostručio vrijednost. No

još uvijek to nije skupa knjiga - kvalitetno prvo izdanje, nepotpisano,

stoji oko 25-40 dolara - knjiga kakvu moţeš opisati i procijeniti u

tren oka. Izdavač je Alfred A. Knopf koji, osim što izdaje kvalitetne

knjige, daje i ispravne bibliografske podatke. On nije poput

Lippincotta, koji većinu knjiga proglasi prvim izdanjem, ili

McGraw-Hilla, koji to napiše kad god se šegrtu u tiskari prohtije: ako

Knopf kaţe da je prvo izdanje, moţete se u to pouzdati... iako se

prisjećam jednog ili dva naslova Wille Cather koji moţda i ne poštuju

tu tradiciju.

Valja priznati da kod sve tri izdavačke kuće zamke vrebaju na vas

poput nagaznih mina. William Morrow je bio uzor dosljednosti, no

KIKA

na jednom je vrijednom malom naslovu Harryja Crewsa umjesto riječi

drugo izdanje kao uvijek dotada, stavio dvije točkice pri dnu

autorske stranice. Zgodno, Morrow. Prošle me godine to malo

prikrivanje stajalo 40 dolara za vrlo osobito, ali ne i prvo izdanje.

Doubleday uvijek, ali baš uvijek, napiše prvo izdanje na autorskoj

stranici, a na svim kasnijim izdanjima to izostavi. No s jednim

Johnom Barthom nije to učinio: nije stavio nikakvu oznaku, već je

šifru sakrio negdje pri dnu posljednjih dviju stranica. Šifra mora biti

H-18 - ne H-38 ili H kao H-bomba ili H-što god - inače nije prvo

izdanje.

Harper i Row su godinama bili pouzdani poput Knopfa, osim u

jednom petogodišnjem razdoblju, negdje oko 1968.-1973. kada su, iz

razloga poznatih samo gospodi Harperu i Rowu u njihovoj velikoj

nebeskoj knjiţari, počeli stavljati niz brojeva na zadnju stranicu, za

ime Boţje, bez obzira na to što je sprijeda pisalo prvo izdanje. Kako

biste to shvatili? Jedino objašnjenje koje nalazim jest da ljudi koji

knjige izdaju sigurno mrze one koji ih kupuju, skupljaju i prodaju.

Mogu upravo vidjeti stare Harpera i Rowa kako trljaju svoje prozirne

ruke i divlje se cerekaju dok neki jadnik teška srca daje 700 dolara

namijenjenih plaćanju stanarine za Sto godina samoće e da bi poslije

otkrio kako je kupio jedno od kasnijih izdanja vrijedno najviše

40 dolara. Kod ovog je naslova Harper doista nadmašio sam sebe:

osim što je sakrio niz brojeva (koji pri prvom tiskanju počinje brojem

1), takoĎer je objavio i jedno izdanje bez ikakvih brojeva. Prevladava

uvjerenje da je to stvarno prvo izdanje iako se još naĎe pronicavih i

dobro upućenih knjiţara koji bi sebi dopustili i drukčije mišljenje.

Sigurno je jedino to da se kod bilo kojeg Harperova naslova iz tog

doba moraju pregledati zadnje stranice. Tako su oznake prikrivene

kod ranih djela Tonyja Hillermana s cijenom od 750 dolara naviše,

kod nekih prvih američkih izdanja Dicka Francisa (a brojevi najednom

od njih počinju s 2 jer 1 nitko nikad nije vidio), zatim kod dobrih

Gardnerovih naslova i, naravno, Sto godina samoće - kobna pogreška,

ako je počinite, jer stanarinu treba platiti, a tip koji vam je knjigu

prodao otputovao je preko zime na jug.

I tako sam zapeo s Brdom novčića dok mi je čovjek kojeg nisam

ţelio vidjeti navaljivao na ulazna vrata. Zapeo sam zato što sam se

sjetio da su postojala dva izdanja ove knjige, ne računajući A. A.

Knopfa. Negdje sam pročitao da su usred tiskanja prvog izdanja

zaustavili strojeve i promijenili boju naslovne stranice. Izgleda da se

KIKA

Bogu, starome ili nekom drugom glavešini nije svidjela nijansa pa su

je promijenili iz tamnonarančaste u svjetliju. Tehnički su oba izdanja

prva, ali je narančasto prvo-prvo i stoga poţeljnije. Ovo i nije toliko

bitno, ali to je bio moj prvi katalog i ţelio sam da bude kako treba.

Meni se naslovna stranica činila prilično narančastom, no vruće je

vruće tek kad ga usporediš s hladnim. Gubi se, Slateru, pomislio sam.

Izvukao sam karticu za oznake iz stola, napisao provjeriti boju i

umetnuo je u knjigu. Rekao sam Millie da otpravi gnjavatora i

pripremio se da ga sam na brzinu otprašim ako se ispostavi da je

trgovački putnik ili zastupnik tvornice ţarulja. Čak i kad je ušao, na

trenutak ga nisam prepoznao. Nosio je toupet, a dao je izvaditi i

prednje zube.

Umjetno zubalo bilo je savršeno, a vlasulju ste mogli razlikovati od

prave kose samo ako ste ga poznavali u doba kad je počeo ćelaviti.

Odjeća mu je bila leţerna, ali skupa. Nosio je cipele od aligatorove

koţe, a činilo se da je i aktovku koţom platila neka jednako ugroţena

ţivotinja. Košulja mu je bila raskopčana i, naravno, nosio je lančić

oko vrata. Općem dojmu nedostajala je jedino dijamantna naušnica u

probušenom uhu, no znao sam da je samo pitanje vremena kad će i to

dodati.

"Bok, dupeglavac", rekao je. "Daj se pogledaj. Sjediš tu i češeš

muda, a nemaš vremena porazgovarati sa starim ratnim drugom."

"Zdravo, Clydell", rekao sam hladno. "Zamalo te nisam prepoznao."

Zadjenuo je palce za revere i teatralno prošetao, a da pritom to

nije smatrao šalom. "Nije loše, ha? Moja ţenska Tina kaţe da

izgledam dvadeset godina mlaĎe."

Tina, ipak. Isti tren mi je iskrsnula slika u glavi - mlada, lijepa do

boli i tako potpuno bez mozga da su je upravo propustili svrstati kao

novu vrstu u ţivotinjskom carstvu.

"Tebe bih zadnjeg očekivao u knjiţari, Clydell", rekao sam

pokušavajući zadrţati prijateljski ton.

"Ja činim, a ne čitam. Lijepo od tebe da se sjećaš."

"Oh, sjećam se," rekoh, izbjegavši napasti lake zajedljivosti.

"Moja su smjela djela postala legende meĎu momcima u plavom.

Koliko čujem, još sam jedna od omiljenih tema njihovih razgovora.

A i ti, Janeway."

"Eto, sad mogu umrijeti. Sve što me čeka u budućnosti mogu

smatrati sumrakom svoje karijere."

KIKA

Pretvarao se da razgledava moje police. "I kako ide posao s

knjigama?"

Zaista nisam ţelio razgovarati o knjigama s čovjekom kojeg one -

mogli ste se kladiti - ni najmanje nisu zanimale. "Sjedni", rekao sam

preko volje, "i kaţi mi što hoćeš."

"Slušaj ga", reče nekom pomoćnom bogu. "Isti stari jebeni Janeway.

Nemaš vremena za sranja, ha, Cliffie? Jednog će dana snimiti film o

tvojem ţivotu, moj stari frendu, i tako će ga nazvati: Nema vremena za

sranja."

Sad sam se svega prisjećao, svega što me kod Slatera oduvijek

zamaralo. Njegova navika da ljude naziva starim frendovima.

Razmetanje, uobraţenost, stav grubijana. Laţne dlake na grudima, kao

što je neki kritičar - vjerojatno Max Eastman - rekao jednom o

Hemingwayju. Jeftin sjaj, cipele, odavanje lošeg ukusa nošenjem

ţivotinjskih koţa koje je kupovao i svojoj ţeni da bi se poslije time

hvalio, kao da je upasti s plaćom policajca u dug do grla za bundu od

nerca vrijednu 4000 dolara ravno dobivanju Počasnog odličja za

hrabrost.

Neki meĎu nama smatrali su da je dobio što je i zasluţio kad je

gospoĎa uzela bundu i, ogulivši Slatera do koţe, zbrisala s nekim

doktorom. No još je postojao tračak svjetla na svijetu: sad je tu bila

Tina.

"Samo sam prilično siguran da nisi ovamo došao zbog knjige",

rekoh. "Zadnji smo broj Bičeva i lanaca prodali prije sat vremena."

"Riknut ću, Janeway. Isuse, čovjek ne moţe ni svratiti u ime dobrih

starih vremena a da mu ne zabiju malo sarkazma."

"Da budem okrutno iskren, ti i ja nikad nismo pripadali istoj vrsti

ljudi."

"No ipak sam ti se oduvijek divio. Zaista jesam, Janeway. Bio si

najčvršći policajac kojeg sam poznavao."

"I to sam još uvijek", rekao sam drţeći ga na odmaku.

Pogledao me ravno u oči. "S izuzetkom ovdje prisutnog."

Uputio sam mu pogled suzdrţavši se od odgovora.

"Hej, znaš što bismo trebali učiniti? - odboksati jednom nekoliko

rundi. Otići ćemo do*moje dvorane, dat ću ti nekoliko korisnih savjeta

i malo ti naprašiti guzicu u ringu."

"Ne bi izdrţao ni pola minute", rekao sam ne mogavši više odoljeti

istini.

KIKA

"Drkadţijo", reče Slater onim opće poznatim tonom muškog

drugarstva koje dopušta pogrde do neke granice. "Nastaviš li govoriti

sranja, jednog ćeš dana u njih zaista i povjerovati." Odlučio je

prihvatiti ponuĎenu stolicu. "Hej, onako meĎu nama starim ratnicima,

ne poţeliš se katkad vratiti u policiju?"

"Sigurno si poludio. Ni za što na svijetu, Clydell."

Činilo se da mi nije povjerovao. "Reci istinu. Još bi bio tamo da

nije bilo one svinjarije s Jackiejem Newtonom. Vratio bi se ovaj čas

da moţeš."

"Ţeliš istinu?... Dakle, ono što mi doista nedostaje su subotnje

večeri. Gotovo nikad nisam odradio cijelu smjenu a da nisam morao

gacati po tuĎoj utrobi i skupljati dijelove mrtve djece. Teško da će išta

poput ovoga", zaokruţio sam rukama po zraku obuhvaćajući cijeli

svoj beskrajni i nemjerljivi sadašnji svijet, "ikad moći zamijeniti

takvo nešto."

Pogledali smo se bez traga duhovitosti ili naklonosti. Evo ga, pomislio

sam: prvi iskreni trenutak u cijelom ovom usranom razgovoru

- nismo imali što reći jedan drugome. No još je bilo jasno da Slater

nije došetao da bi mi pokazao svoje krpice i pričao o Tini.

Pripalio je cigaretu i kritički odmjerio police s knjigama, onako

kako bi znanstvenik pogledao bubu pod mikroskopom.

"Donosi li ovaj posao ikakav novac?"

Odmahnuo sam glavom. "Ali toliko je zabavno da nas nije briga."

"Da, mogu se kladiti", rekao je suho.

Osjetio sam kako mi temperatura raste. Preostalo mu je oko dvadeset

sekundi da kaţe što ţeli i znao je to. Naglo je promijenio temu.

"Znaš, ima poslova kojima se moţeš zabaviti i još zaraditi koji dolar.

Moţda si čuo."

Mislim da sam znao što će reći onih pola sekunde prije nego što

je rekao. Zvuči ludo, no gotovo sam bio spreman kad je rekao:

"Trebao bi mi dobar čovjek, ako se ikad poţeliš vratiti u stvarni

svijet."

Pustio sam da na nas djeluje potpun učinak njegovih riječi. Podigao je

obrve i okrenuo dlanove prema gore nabacivši izraz iskrenosti.

To je vjerojatno djelovalo poput čarolije na djecu, udovice i

jednostanične organizme poput Tine.

"Ako sam dobro shvatio, Clydell... ti mi nudiš posao?"

"Više od posla, Cliffie... mnogo više od toga."

"Ne bih rekao."

KIKA

'Ne ţuri se, stari frendu, dok ne čuješ sve."

Povukao je dugačak dim, a zatim ga ispuhnuo. "Prošle

godine je platio porez na četvrt milijuna dolara prihoda."

"Netko mora platiti one zahodske daske od 200 dolara koje Pentagon

stalno kupuje."

"Zašuti, seronjo, i slušaj. Najbolje što sam u ţivotu učinio je što

sam otišao u prijevremenu mirovinu i započeo vlastiti posao. Trenutno

sam najsjajnija stvar koju je Denver ikad vidio. Moţda prijeĎem i na

radio. Prošli tjedan sam sudjelovao u dvije emisije i programska

urednica postaje KOA kaţe da mi ide kao nikome dosad.

Slušaš li ti mene, Janeway? To bi mi mogla biti druga profesija kad

bih htio. Tako je lako da bi to trebalo zakonom zabraniti. Nitko od

njih ne radi više od dva ili tri sata na dan što znači da se ja upravo

zagrijavam. Sve je to sranje. Mogu se izvući iz svakog dreka, a to je

sve što ti na radiju treba. To sam otkrio nakon prvih pet minuta. Nije

vaţno ono što znaš, već ono što imaš meĎu nogama. Čuješ li me?"

"Clydell, kakve to veze ima sa mnom?"

"Strpi se, sad ću ti reći. Ovime sam ti samo htio. pokazati kako

tvoj stari frend vodi vrlo ispunjen ţivot. Pozovu me da pričam o

detektivskom poslu i onda otkriju da se mogu snaći s bilo čime.

Sljedeći tjedan mijenjam voditelja u udarnom jutarnjem terminu.

Časopis Denver priprema članak o meni s potpunim ţivotopisom.

Izabrali su me za jednog od deset najseksepilnijih muškaraca starijih

od 50 u Denveru. Moţeš li to zamisliti?"

Mogao sam. Svaki časopis koji smisli nešto tako imbecilno zasluţuje

Slatera i preokrenut će pola svijeta da ga naĎe. Nadao sam se

da će ga uslikati ujutro, prije nego što najseksepilniji čovjek u gradu

skine kosu s vješalice i izvadi zube iz čaše.

Slater reče, "Na radiju razmišljaju da me zaposle kao onog pimpeka

što govori."

"Sasvim prikladno."

"Mogu govoriti o bilo čemu. Politika?... Pa ja sam hodajuća statistika.

Pitaj me nešto. Hajde, postavi mi pitanje... o bilo čemu, nije vaţno."

"Oh, kvragu", rekoh umorno.

"Ja imam odgovor na sve, a ti čak ne moţeš smisliti ni jebeno

pitanje."

Tupo sam ga pogledao.

KIKA

"Evo nešto što nisi znao. Mikrofone namještaju kako meni odgovara.

Ako netko nazove i počne pričati sranja, moram se samo nagnuti bliţe

mikrofonu i podići glas i on se jednostavno izgubi." Nacerio se i

pokazao mi dlanove poput maĎioničara koj je upravo učinio

da zec nestane. "Kaţem ti, Cliff, sad sam ja glavna faca. Ja vodim

igru. Čak se priča da će snimiti televizijski film prema jednom od

mojih slučajeva za serijal Neriješene misterije."

"Ako si tako strašan frajer, kako to da ga nisi riješio?"

r "Riješio sam vraţju stvar, zato i ţele snimiti film, kretenu. To bi

bio nastavak priče koju su prošle godine snimili o budalama koje

nisu riješile slučaj. Da se razumijemo, Janeway - nema slučaja koji

ja ne mogu riješiti. Zato sam i bacio Denver pod noge. Kod mene je

sve zajamčeno. Ako ne dobijem rezultate, ne mogu unovčiti ček.

Traţiš nestalu osobu?... Naći ću kujinog sina. Ako ti duguje novac,

dovući ću mu guzicu ovamo i prije nego što završimo s njim, poţeljet

će da nikad nije ugledao tebe, ovaj grad, a ponajviše mene. Mogu

naći bilo koga za dan ili dva - treba samo poznavati prave ljude i

mućnuti malo glavom. Imamo računalnu bazu podataka i pristup do

sedamdeset milijuna imena u svakoj saveznoj drţavi. Ako gad ima

Master karticu i zaposlenje ili ako se ikad pretplatio na neki časopis,

imam ga u računalu. Mogu ti reći njegovu kućnu adresu, broj telefo-

na, kolika su mu muda i koliko je porno filmova odgledao prošli tje-

dan. Mogu ti reći o tebi ono što čak ni ti ne znaš."

"Clydell..."

"O.K. Stvar je u tome da ne stignem sve obaviti. Plaćam tri potr-

čka i tri tragača puno radno vrijeme i još ne stignem obaviti sve pos-

love. Mogao bih ovaj čas zaposliti još troje ljudi i još bismo kasnili

mjesec dana s naplatom potraţivanja. Trenutno više poslova odbi-

jem, nego što prihvatim: preuzmem li još koji, neću moći sam obav-

ljati one seksi. Bit ću samo piskaralo zatrpano sranjima koje drugi-

ma dodjeljuje zadatke. Nije to ţivot za tvog frenda, ako razumiješ

što hoću reći. Ovdje upadaš ti."

"Uh-uh", rekoh klimajući glavom.

"Bio bi moj zamjenik i imao bi slobodne ruke. Jamčim ti da bi već

prve godine zaradio najmanje pedeset tisuća. Mogao bi si sam prob-

rati zanimljivije slučajeve, bio bi posrednik izmeĎu mene i osoblja.

Dobio bi sluţbeni automobil i sve troškove plaćene. Kaţem ti, stari,

moji ljudi u svemu dobivaju prvu klasu. Moj ormarić s pićem otvara

KIKA

se u četiri sata i zaposleni imaju sve povlastice. Budeš li usamljen no-

ću, imamo tri tajnice predivnih oblina koje ti neće samo zapisati pis-

mo, već i mnogo više od toga. Znam da nisi baš lud za mnom, Ja-

neway, imam oči u glavi. Ali upitaš li bilo koga tko radi za mene, re-

ći će ti da sam pravi dobričina. Tko radi onako kako ja ţelim, nema

nikakvih problema. Svidjet će ti se ovo, a prije nego što završi, svid-

jet ću ti se i ja. Ako ti se pak ne svidim, nitko ne kaţe da moramo spa-

vati zajedno."

Nakon te jadne tvrdnje ispričao sam se i otišao u kupaonicu.

No kad sam se vratio, još je bio tamo.

"Razmisli", rekao je.

"Već jesam."

"Razmisli, glupane." Kritički se ogledao oko sebe. "Ti si poput

mene, Janeway, čovjek od akcije. Kojeg vraga radiš ovdje?"

Pokušat ću samo jednom, pomislio sam, da vidim moţe li razum-

jeti i najmanju istinu o svijetu u koji je zalutao. No čak ni za to nisam

mogao pronaći prave riječi. Nikad nećete kvaku na vratima uvjeriti

da se ţivot ne sastoji samo od guranja, povlačenja i okretanja.

"Cijenim tvoju ponudu", rekao sam, "ali radije ne bih."

"Ovaj posao je kao skrojen za tebe. Sudbina ga je tebi namijenila.

Ţeliš li dokaz?... Dat ću ti pravu poslasticu. Za dva dana posla poku-

pio bi pet tisuća. Čak je i neka knjiga upletena ako te zanima."

Zurio sam u njega.

"Jesam li konačno privukao tvoju paţnju?" reče cereći se. "Re-

kao sam čarobnu riječ, što li?"

"Mogao si to odmah reći i uštedjeti mnogo vremena."

"Šuti i slušaj. Trebam nekog da dovede bjegunicu pod jamčevi-

nom. Moje je osoblje zauzeto sljedeća dva tjedna, a ja imam toliko

posla da ne bih tamo mogao poslati ni čistačicu. Damu treba isporu-

čiti okruţnom sudu u Taosu, New Mexico, najkasnije deset dana od

sutra. Kupac jamčevine uloţio je pedeset tisuća dolara i spremanje

povećati naš dio na 15% ako je dovučemo natrag. Sve sam već izra-

čunao: to je sedam tisuća i petsto zelembaća za dva leta avionom.

Plaćam ti put do tamo prvom klasom i još dobiješ velik dio."

"Gdje je to tamo?"

"Ona je u Seattleu."

"Kako znaš?"

"Išao sam do madame Houdini i pogledao u kristalnu kuglu, tu-

pane. Procijenim kakve su joj mogućnosti, eto kako. Ţenska je

KIKA

odande, ondje joj je obitelj, kamo bi onda otišla? Nazvao sam tipa

kojeg poznajem i dao mu njezin slučaj. On je samo čekao i promat-

rao, znaš već kako to ide. I jučer oko četiri sata eto nje, pun pogo-

dak, imamo je. Pratio ju je izdaleka i nakon nekog vremena odvela

ga je do svratišta kršćanske mladeţi gdje je odsjela."

"Gdje je sad tvoj tip?"

"Još joj je za petama. Nazvao me iz telefonske govornice prije sat

vremena dok je ona doručkovala u zalogajnici na autobusnoj stanici."

"Zašto je on ne pokupi? Čini mi se da bi to bilo najlakše."

"Zato što ne pokušavam impresionirati njega, glupane. Bit ću is-

kren, Janeway: boli me Ďon za ovaj slučaj, to je samo način na koji bi

brzo i lako mogao zaraditi lovu i vidjeti kako je zabavno raditi za tvo-

jeg starog frenda. Tako mi Boga, kad sam te se sinoć sjetio, kao da

mi je uslišana molitva. Već barem godinu dana treba mi netko kao ti

da u uredu raščisti stvari, ali nitko od onih s kojima sam razgovarao

nije se činio pravom osobom za taj posao. Onda je iskočila ta stvar s

Eleanor Rigby i odjednom mi je sinulo. Cliff Janeway! Kao stvoren

je za to."

"Kakva stvar s Eleanor Rigby?"

"Tako se zove bjegunica."

Trepnuo sam. "Eleanor Rigby?"

"Baš kao u pjesmi1", rekao je Slater istim ravnodušnim tonom.

No oči su mu se odjednom suzile i osjetio sam kako me pozorno pro-

matra kao da mi moţda Eleanor Rigby predstavlja nešto više od

pjesme moje mladosti.

"Eleanor Rigby", rekao sam gledajući u njega.

"Da, ali ova mačka nije na putu da prerano ostari od teškog ţivota."

Opet sam trepnuo, ovaj put gledajući fotografiju koju mi je po-

kazao.

"Nije loša, a? Zaradiš pet tisuća zelembaća i još putuješ kući pri-

vezan lisicama za ovo. Napravio bih to sam, frendu, da nije onog

posla na radiju i časopisa Denver."

Tada sam i protiv svojeg zdravog razuma rekao: "Ispričaj mi sve."

2

KIKA

Eleanor Rigby otišla je u Taos da bi ukrala knjigu: tako se barem

mislilo. 14. rujna uvečer, prije četiri tjedna, ona je, kako tvrdi,

stigla u New Mexico. Pet večeri poslije provalila je u ladanjsku kuću

Charlesa i Jonelle Jeffords. Dok je prevrtala po kući, iznenadio ju je

neočekivan povratak Jeffordsovih; došlo je do borbe i ispaljeni su

meci. Prema izjavi gospoĎe Jeffords, Rigby je u panici zapucala i

pobjegla iz kuće.Ubrzo je stigla policija i Rigby je istjerana iz obliţ-

nje šume. Isprva je bila optuţena za tešku provalu, prekršivši zakon-

sku odredbu New Mexica broj 30-16-4; zatim je, nakon daljnjih raz-

govora sa ţrtvama, okruţni tuţilac dodao ozbiljnije optuţbe - teţak

napad, napad smrtonosnim oruţjem i pokušaj ubojstva. Nisam znao

kakve su kazne u New Mexicu, ali vjerojatno se nisu mnogo razliko-

vale od onih u Coloradu. Za sve to u paketu mogla bi dobiti deset

godina u drţavnoj kaznionici. Sudac je odredio uobičajenu jamčevi-

nu: okruţni je tuţilac vjerojatno tvrdio kako Rigbyjeva ničim nije ve-

zana za tu zajednicu i kako s njom ne bi bilo dobro riskirati, no čak i

u kaznenom dobu prema kojem se, izgleda, krećemo, suci nerado

uskraćuju slobodu prije nego što se optuţeni naĎe pred sudom.

Jamčevina je bila 50 000 dolara: Rigby je kao kolateralni jamac zalo-

ţila posjed koji je imala, šumovit komad zemlje blizu Atlante koji joj

je ostavio djed. Kupac jamčevine poloţio je gotovinu i preuzeo pra-

vo na posjed kao jamstvo da će se optuţena na zakazani dan pojavi-

ti na suĎenju.

No Rigby se nije pojavila. Vratila se do kuće Jeffordsovih, ponov-

no provalila, ukrala neke dokumente i knjigu i ovaj put umakla.

"Ovdje upadamo mi", reče Slater. "Jeffordsova ţeli natrag svoju

knjigu; znaš već kako ljudi zapnu oko svoje stvari. Nekoliko dana

poslije čula je od policajaca da je Rigby viĎena u Denveru; Jeffordsica

je povjerljivim kanalima došla do mene. Nije nam trebalo dugo da

shvatimo da je Rigby bila ovdje samo jednu noć na svom putu do

Seattlea. Ostalo si već čuo. Moj tip je ima na oku, a ona sjedi na au-

tobusnoj stanici i čeka da je netko od nas pokupi. Tada sam se sjetio

tebe, stari. Sjedim za stolom i razmišljam o toj ludoj ţenskoj i njezi-

noj knjizi kad mi odjednom kao munja doĎe do pameti: Janeway! Pi-

tam se gdje mi je bila glava posljednje dvije godine. Fućkalo mi se za

slučaj, muče me i veći problemi od toga, a ti si, dobri moj frendu, rje-

šenje za sve njih."

KIKA

Pogledao sam ga pitajući se koliko tog sranja očekuje da progu-

tam odjedanput."Gledaj na to ovako, Cliffie. Nemaš što izgubiti, a

za pet tisuća zelembaća moţeš kupiti brdo knjiga."

Bilo je gotovo natprirodno: upravo sam to i ja pomislio, gotovo

od riječi do riječi. Kao da mi je Slater provrtio rupu u glavi kroz ko-

ju je sve iscurilo.

"A kad si već tamo, moţeš udvostručiti lovu ako natrapaš na tu

knjiţicu koju Jeffordsica tako ţarko ţeli natrag. Već ti se dugo nije

nudio tako sjajan posao. Pet tisuća ti je zajamčeno samo da se ukr-

caš na avion. Uz malo sreće moţeš zaraditi još pet."

"Kako se zove ta knjiga koju traţiš?"

Izvadio je lisnicu i razmotao list papira. "Je li ti poznato nešto što

se zove Gavrani"

"Čini mi se da sam čuo za njega jednom ili dvaput. To je pjesma.

Napisao ju je Edgar Allan Poe."

"Ovu je napisao neki Grayson. Vidiš li tu ikakva smisla?"

"Zasad ne."

"Mogu ti reći samo ono što je klijentica rekla meni. Sve sam paţlji-

vo zapisao i nekoliko puta pročitao, ali još uvijek mi ništa nije jasno."

"Mogu li vidjeti papir?"

Nevoljko mi ga je dao, poput oca koji predaje kćer na vjenčanju.

Papir je bio krhak: već se počeo stanjivati na mjestima gdje je bio pre-

savijen. Nisam ništa rekao o tome, samo sam ga paţljivo razmotao i

pogledao što je zapisao. "Zapravo, knjiga mi je poznata", rekao sam.

"To je posebno izdanje Gavrana koje je objavio Grayson Press."

Osjetio sam iznenadnu napetost u prostoriji, kao da sam ga uhva-

tio u kraĎi. Oči su nam se susrele, no on je odvratio pogled.

"Ne razumijem ja to", rekao je.

"Što ti nije jasno?"

"Što te stvari čini vrijednima... zašto jedna vrijedi više od drugih.

Ti si stručnjak, ti mi reci."

"Ponuda i potraţnja", odgovorio sam genijalnom jednostavnošću.

Slater je najvjerojatnije cijeli svoj ţivot bio republikanac koji je

već pri roĎenju poznavao zakon ponude i potraţnje. To je američki

način. Ţeliš li nešto što ja imam, dat ćeš za to sve što bude potrebno.

Ako ja imam jedini poznati primjerak, bolje budi spreman staviti

imanje pod hipoteku, naročito ako taj primjerak ţeli i mnogo drugih

ljudi. Ono što on nije shvaćao bio je hir suvremenog ţivota koji je

vrijednost običnih knjiga i pisaca plaćenika napuhao do vrijednosti

KIKA

Shakespearea, Don Quijotea i Biblije. No to je bilo u redu jer to ni ja

nisam razumio.

Rekao sam mu ono što znam i ja i gotovo svaki drugi dobar knjiţar.

I dok sam govorio, na čudan sam način osjećao da i Slater to zna.

"Grayson Press bila je mala izdavačka kuća koja se bavila biblio-

filskim izdanjima. Čuo sam da su stvorili prekrasne knjige iako ni-

kad nijednu nisam imao. Grayson je bio vrhunski stvaralac knjiga

koji je sve izraĎivao ručno, uključujući i vlastita tiskarska slova.

Uzeo bi nekog klasika, nešto na što je isteklo autorsko pravo poput

Gavrana, i od nekog velikog umjetnika naručio ilustracije. Zatim bi

ga objavio u ograničenom broju, obično tek nekoliko stotina primje-

raka, označenih brojevima i s potpisom njega i umjetnika. U knjiţar-

stvu se takve knjige nazivaju bibliofilskim izdanjima. Mogu biti vrlo

lijepe stvarce za nekog kolekcionara iako čistunci gaje dvojake osje-

ćaje prema njima."

"Kako dvojake?"

"Očito je da one nikad ne mogu zamijeniti prvo izdanje. U cijelom

je tom modernom procesu Poeovo djelo sporedno. Knjige postaju

cjeline za sebe: kupuju ih uglavnom ljudi koji skupljaju dotičnog iz-

davača ili oni koji jednostavno vole posjedovati otmjene predmete."

Kimnuo je glavom kao da očekuje još pomnija objašnjenja.

"Nije nemoguće pronaći tu knjigu, Clydell. To je ono što ti govo-

rim. Mislim da bih tvojoj klijentici prilično lako mogao pronaći jed-

nu. Moţda bi mi trebalo mjesec ili dva, ali mogao bih je naći, pod uv-

jetom da je klijentiea spremna potrošiti onoliko novca koliko bude

potrebno."

"Spremna je potrošiti deset tisuća dolara... koje bih onda podijelio s

tobom popola."

"Tvoja klijentica je luda. Za taj iznos mogu joj pronaći šest pri-

mjeraka i još bih joj pola novca vratio."

"Ne seri, Janeway. Kako moţeš pronaći šest primjeraka tako ri-

jetke knjige?"

"Zovu ih bibliofilskim izdanjima ali to ne znači da su doista rari-

teti. Pretpostavljam da taj Graysonov Gavran već postaje pomalo

teško dostupna knjiga, ali mislim da se još moţe negdje iščeprkati."

"Svi vi govorite u zagonetkama. Teško dostupan, raritetan... kak-

va je uopće razlika?"

"Teško dostupna knjiga je ona koja prijeĎe preko knjiţareva sto-

la svakih pet ili deset godina. Raritet - moţeš provesti cijeli ţivot

KIKA

meĎu knjigama, a da je nikad ne vidiš. Nijedna od Graysonovih knji-

ga nije doista raritet u tom smislu. Teško je dostupna već i stoga što

im je broj ograničen. No sve su to novije knjige, napravljene u pos-

ljednjih četrdeset godina, pa se vjerojatno sa sigurnošću moţe tvrdi-

ti da ih još ima na trţištu. Nisu nestale u poţaru, poplavi, ratu ili po-

šasti. Štoviše, mogu ti točno reći koliko je primjeraka bilo - imam

Graysonovu bibliografiju meĎu svojim priručnicima."

Dohvatio sam knjigu i rastvorio je, listajući sve dok nisam prona-

šao ono što sam traţio.

"'Gavran i druge pjesme, Edgar Allan Poe'", pročitao sam, '"obja-

vio Darryl Grayson u North Bendu, Savezna drţava Washington, u

listopadu 1949. Tiskano u četiri stotine primjeraka.'" To je bila jed-

na od Graysonovih prvih knjiga. Kad sam posljednji put vidio jednu

u katalogu... čekaj da razmislim... čini se da je prodavač traţio oko

petsto dolara. Prilično skupo- za takvu knjigu, ali valjda je taj

Grayson bio i prilično poseban izdavač."

"I zaista misliš da bi se mogao dokopati šest takvih knjiga?"

"Pa," ogradio sam se, "mogao bih joj pronaći jednu. Siguran sam

u to."

"Kako ćeš to učiniti? Mislim, upravo si rekao da takvu vidiš sva-

kih pet ili deset godina."

"Na svom stolu. Ali neću čekati na to. Dat ću oglas uAntiquarion

Bookseller. To je časopis za knjiţare koji se dostavlja u knjiţare ši-

rom zemlje. Netko će zasigurno imati vraţju knjigu: ako ima, poslat

će mi ponudu. Mogu primiti jednu ponudu ili šest: cijene bi se mogle

kretati od dvjesto dolara naviše. Prihvatim najbolju ponudu, uračunam

pristojnu dobit za sebe, tvoja klijentica mi plati i dobije svoju knjigu."

"A što ako sam odlučim dati oglas i isključim te iz svega? Nije da

bih to učinio, samo se pitam što bi me moglo spriječiti."

"Baš ništa. Osim što AB ne prima oglase od pojedinaca, već samo

od knjiţara. Zato si zaglavio sa mnom Stari frendu", dodao sam,

dobro ga podbovši.

Nije osjetio ţalac: misli su mu bile u nekom drugom svijetu i muč-

no se probijale do nekog udaljenog cilja koji je on tek napola vidio, a

koji ja nisam mogao zamisliti.

"Moja klijentica ţeli knjigu, ali ta koju ona hoće nije ta o kojoj ti

govoriš."

"Ne razumijem te."

KIKA

"Taj Grayson je navodno napravio još jednog 1969."

"Jednog što?"

"Gavrana."

"Još jedno izdanje iste knjige? Čini mi se da to nije točno."

Listao sam bibliografiju traţeći knjigu.

"Nema takve", rekoh nakon nekog vremena.

"Kako znaš?"

"Bila bi u bibliografiji."

"Moţda im je promaknula."

"Takve stvari im ne promiču. Tip koji je ovo sastavio vjerojatno je

najveći stručnjak na svijetu za Grayson Press. Proveo je godine u izu-

čavanju: sakupio je sve što su izdali. Nemoguće je da bi Grayson ob-

javio drugog Gavrana, a da to ovaj tip ne bi znao."

"Moja klijentica kaţe da ga je objavio."

"Tvoja klijentica nema pravo, Clydell, što ti drugo mogu reći?

Takve se stvari dogaĎaju u svijetu knjiga... netko pri biljeţenju krivo

prepiše brojku, 1949. postane 1969. i odjednom ljudi misle da posje-

duju nešto što nikad nije ni postojalo."

"Moţda", reče paleći drugu cigaretu.

Na trenutak smo zašutjeli. "OtiĎi onda po Rigby", rekao je ko-

načno. "Pokupi je i uzmi lovu. To je barem stvarno."

"Isuse. Ne mogu vjerovati da ću to učiniti."

"Najlakša lova koju si ikad zaradio."

"Neka ti jedno bude jasno, Slateru, a dolazim u iskušenje da sve

sastavim napismeno kako poslije ne bi bilo nikakve ljutnje ni jadiko-

vanja. Uzet ću tvoj novac i pobjeći glavom bez obzira. Upamti što

sam rekao. Sretniji sam nego što sam bio godinama. Ne bih se vratio

u policiju ni kad bi mi nudili mjesto zapovjednika i deset puta veću

plaću. I još nešto, nemoj to shvatiti osobno, ali radije bih bio ljubavni

rob Saddama Husseina nego radio za tebe. Jesam li bio dovoljno ja-

san?"

"Janeway, oboţavat ćemo se. Ovo bi mogao biti početak nečeg

sjajnog."

3

KIKA

Nakon Slaterova odlaska cijeli sam sat prelistavao Graysonovu

bibliografiju pokušavajući upoznati to područje. Knjigu sam

posjedovao oko godinu dana i nikad nisam imao povoda zaviriti u

nju. Ništa neobično u knjiţarstvu - to se vrlo vjerojatno zbiva s 90

posto knjiga koje kupite kao stručne priručnike. ProĎu godine i ni-

kad vam ne ustreba: onda vam jednog dana doĎe u ruke neka vrlo

vrijedna knjiga i priručnik vam doista zatreba. NaĎe se neki sporni

detalj i ne smijete nagaĎati, morate biti sigurni, a jedini način da bu-

dete zaista sigurni je da posjedujete bibliografiju o toj knjizi. U tom

se blistavom trenutku bibliografija peterostruko isplatila. Bibliogra-

fije nisu za leţerno prelistavanje ili za čitanje na zahodu. Pune su

stručnih izraza, simbola i kratica vezanih za to područje. One dobre

su napisali ljudi bjesomučno predani radu. Točnost i potankost su

bogovi blizanci, a pisac bibliografije je rob. Bibliografija će vam reći

treba li knjiga sadrţavati karte ili ilustracije i na kojim ih stranicama

moţete naći. Opisat će uvez, često će sadrţavati fotografije knjige i

njezine naslovne stranice, a katkad će čak - kad je to presudna poje-

dinost - dati i redoslijed broja stranica u svakom sloţenom arku

onako kako su prošiveni u knjizi. Učini li tiskar ma i sićušnu grešku -

recimo, da je slovo d loše otisnuto na stranici 212, da je crtica preki-

nuta makar i malo, poput napukline debljine vlasi na skijaševoj fibu-

li - duţnost je bibliografa da to istakne. To i nije od neke vaţnosti

osim ako tiskar nije prekinuo tiskanje i ispravio grešku: tada imate

ono što se u knjiţarstvu naziva feler. Bibliograf neumorno istraţuje:

pregledava tiskareve spise ako je to moguće, pokušavajući odrediti

koliko je takvih primjeraka s greškom otisnuto i odaslano prije nego

što je greška uočena. Ti primjerci tada postaju prava prva izdanja ko-

ja gorljivo traţe (u slučaju vrućih knjiga) kolekcionari sa svih strana.

Bibliografije su meĎu najskupljim knjigama u ovom poslu. Knji-

ţar koji se tek probija, s avenije East Colfax u Denveru, Colorado,

nikako ih ne moţe kupiti sve kada je njihova cijena često u stotina-

ma dolara. Zato moraš birati. Sjetio sam se kad je knjiga o Graysonu

objavljena: bila je oglašena na pola stranice u AB-u, a oglas je obeća-

vao sve što ste ikad ţeljeli znati o Grayson Pressu. Bio sam istrgnuo

oglas i umetnuo ga u knjigu kad je stigla. Naslov je bio Grayson

Press, 1947.-1969.: Cjelokupna bibliografija, autor Allan Huggins.

Podaci o Hugginsu na ovitku govorili su da je on najveći poznavatelj

Graysona na svijetu i kolekcionar Graysonovih radova već više od

dvadeset godina. Knjiga se doimala čvrstom, nečim što će vam

KIKA

potrajati godinama. Bila je pozamašna, gotovo osam stotina stranica, i

sadrţavala je opise svake poznate knjige, članka, letka ili pjesme koje

su Graysoni ikad izdali. Izašla je u potpisanom bibliofilskom izdanju

po cijeni od 195 dolara i u običnom izdanju po 85 dolara. Za mene je

to bio radni priručnik. Kupio sam obično izdanje i sada mi je, kao što

je to često bio slučaj, bilo vraški drago što ga imam.

Knjiga je bila podijeljena na četiri glavna dijela. Prvo je bio ispri-

povijedan ţivotopis Darryla i Richarda Graysona. On je, zajedno s

poviješću njihova Grayson Pressa, zauzeo šezdeset stranica. Drugi je

dio bio daleko najobimniji. U njemu se, priznao je autor, pokušava-

lo učiniti nemoguće: popisati i bilješkama popratiti svaku sitnicu ko-

ju su Graysoni napravili, svaki listić koji su tiskali tijekom svojeg

dvadesetdvogodišnjeg rada. Ovo je zauzelo više od četiristo stranica

nevjerojatno gusto tiskanog teksta. Treći se dio zvao "Graysonove

svaštice"; sadrţavao je čudne stvari - osobne poruke, boţične čestit-

ke (Graysoni su godinama tiskali vlastite čestitke, ljupka djelca koja

su danas ţivo traţena), posebne objave i razne druge sitnice. Čak i

komercijalne poslove koje su preuzimali - plakate, jelovnike za res-

torane, brošure Drţavne uprave Oregona za lov i ribolov - sve neuz-

budljive pothvate napravljene isključivo zbog likvidnosti tiskare, lju-

bitelji Graysona danas lakomo skupljaju. Nikad neće postojati pot-

pun popis: poţar je 1969. uništio tiskaru i sve spise koji su se ondje

nalazili i vjerojatno se sa sigurnošću moţe reći da će se dosad nepoz-

nata Graysonova djela pojavljivati još stotinu godina.

Vrhunac bibliografije bio je posljednji dio, "Knjige Grayson

Pressa". Grayson je stekao ugled kao nakladnik luksuznih knjiga,

objavivši dvadeset i tri naslova u svoje dvadeset i dvije godine. Knji-

ge su bile ono što je skupljanje ostalih tiskarskih sitnica činilo vrijed-

nim i zabavnim: bez knjiga bi Grayson Press bio tek jedna od mnogih

nepoznatih tiskara. No Darryl Grayson bio je genij koji je rano u ţi-

votu odabrao bibliofilska izdanja kao najučinkovitije sredstvo svo-

jeg izraţavanja. Kad je Grayson počeo, bibliofilska su izdanja obič-

no nešto predstavljala. To je značilo da je pisac napisao djelo kojim

se moţe ponositi ili da je tiskarski čarobnjak poput Darryla Grayso-

na stvorio nešto estetski izuzetno. Scribners je 1929. tiskao Zbogom

oružje Ernesta Hemingwaya u bibliofilskom izdanju od 510 primje-

raka s Hemingwayevim potpisom i u kutiji. No tada su izdavači bili

mudri i to je bilo jedino bibliofilsko izdanje Hemingwayja. Covici-

Friede je objavio Crvenog ponija u malom, potpisanom izdanju

KIKA

1937., sa sitnim Steinbeckovim potpisom na straţnjoj stranici. Nešto

moţda najbliţe onome što će Grayson raditi dva desetljeća poslije

objavio je glasoviti tiskar i dizajner knjiga Bruce Rogers 1932. godi-

ne: bibliofilsko izdanje Homerove Odiseje u prijevodu T. E. Lawren-

cea. Dobrih se stvari ljudi nikad ne mogu zasititi i negdje u to vrije-

me Klub bibliofilskih izdanja bio je u punom zamahu objavljujući

prvorazredne knjige meĎu kojima i nekoliko onih koje će postati re-

mek-djela. Uliks s ilustracijama Henrija Matissea objavljen sredi-

nom tridesetih godina danas bi stajao osam ili deset tisuća dolara s

potpisima Matissea i Joycea. Slateru bi to bilo zanimljivo, ali nisam

mu rekao. Bilo bi prebolno gledati ga kako se češka po glavi i pita

Koja Joyce?... Što je ona napisala?

Kao za gotovo sve što je nekoć bilo otmjeno i elegantno, i za bib-

liofilska izdanja došla su teška vremena. Danas je to prečesto alat,

poput provalnikova otpirača, kojim komercijalni pisci koji su već

milijarderi izbijaju još 200 dolara iz lisnica svojih štovalaca. Obično

postoji otprilike petsto obrojčenih primjeraka i mala serija označe-

na slovima koja stoji od sto do četiristo dolara. Knjige su lijepljene

kao na pokretnoj traci, a glavni sastojak je umjetna koţa. Vrlo često

autor potpisuje zasebne listove koji se poslije uvezu u knjigu: katkad

moţete spaziti te knjiţevne ikone kako sjede na aerodromima izme-

Ďu dva leta i krate vrijeme potpisivanjem listova. Dvije stotine, četi-

ri stotine, šest stotina... bogati postaju još bogatiji, a sam Bog zna što

biva sa siromašnima. Cijeli bi taj postupak svojim smradom zgrozio

ljude poput Brucea Rogersa, Frederica Goudyja i Darryla Graysona.

Huggins tvrdi da je Grayson bio posljednji od starinskih tiskara, iz-

davač koji je u isto vrijeme bio i umjetnik, dizajner i osobna dadilja

svemu što je izašlo iz njegova tiskarskog stroja. Nemojte ga više tra-

ţiti jer njegovu je umjetnost konačno uništilo prokleto računalo.

Grayson je bio posljednji div: svaka od njegovih knjiga bila je jedin-

stven plod truda, izljev kreativnosti i njeţne briţnosti pune ljubavi

koju su pravi poznavatelji knjiga oduvijek smatrali tako dragocje-

nom. Božična pjesma koju je ilustrirao Thomas Hart Benton bila je

Graysonova prekretnica: godinu dana stvarao je novi tip slova koji

je u sebi sjedinjavao najfascinantniji gotički i moderni stil, a Bento-

na je angaţirao da knjigu ilustrira. Knjiga je bila senzacionalna: sta-

ri Charles Dickens bio je obasut novom slavom, reče kritičar New

York Timesa (citirano u Hugginsu), dan nakon što je veliki majstor

pregledao prvi primjerak i odobrio ga za isporuku. Priča u Timesu

KIKA

bila je nejasna: knjiga je bila rasprodana, čak i po cijeni od 700 dola-

ra, prije nego što se članak pojavio te je uglavnom posluţio popula-

rizaciji rastuće Graysonove mističnosti meĎu širom publikom. Ljudi

su se sada otimali za mjesto na Graysonovoj listi pretplatnika, no

malo ih je otpadalo s nje, a Grayson je odbijao povećati nakladu svo-

jih izdanja. Božična pjesma bila je ograničena na petsto primjeraka,

a svaki je potpisao Benton olovkom, a Grayson onom svijetlom tin-

tom koja će poslije postati njegov zaštitni znak. Nije bilo primjeraka

označenih slovima, a tiskarski kalupovi uništeni su nakon tiskanja.

Ovlaš sam pročitao ţivotopis i saznao da su Darryl i Richard

Grayson bili braća koja su u Seattle došla iz Atlante 1936. Njihovo

prvo putovanje bilo je s ocem za praznike. Starije potanko bio ispla-

nirao njihove ţivote, no već je tada Darryl Grayson znao da će jed-

nog dana ţivjeti ondje. Zaljubio se u mjesto - u planine, more, bujne

šume - za njega je sjeverozapad imao sve. Nakon rata ponovno su

došli. Bili su zadnji izdanak svoje obitelji, dva momka tada u svojim

dvadesetim godinama, puna energije i spremna za ţivot. Darryl

Grayson se od samog početka okušao u umjetnosti: bio je čudo od

djeteta koje je do osme godine već moglo naslikati realistične i ana-

tomski točne portrete svojih prijatelja. A u srednjoj školi u Atlanti

počeo se baviti i tiskarstvom. IzraĎivao je crteţe i odreĎivao tip slo-

va za školske novine i za jedan izvanškolski časopis koji je kasnije

propao. Počeo je vjerovati da je ono što on radi u konačnici najvaţ-

niji dio procesa. Obična je abeceda, u svojoj beskonačnoj raznoli-

kosti, mogla biti nešto najljupkije, no i najubojitije. Izdajte novine s

klasičnim tipom slova i nitko ih neće čitati: upotrijebite običan no-

vinski font za kvalitetnu knjigu i čak je ni njezin autor neće uzimati

ozbiljno. Tiskar, otkrio je, ima konačnu riječ o tome kako će ljudi

primiti neki tekst. Ta hladna slova iskovana u vatri upravljala su či-

talačkom publikom na način koji čak ni najpronicaviji meĎu njima

nikad neće razumjeti. Grayson je razumio, a znao je i još nešto: tis-

kar ne mora biti ograničen na tipove slova koje mu nudi ljevaonica.

Slovo 0 moţe se izvesti na milijun načina i on je mogao stvoriti svo-

je vlastite. Mogućnosti su u tih dvadeset i šest slova bile neograniče-

ne dokle god su postojali daroviti ljudi s vizijom koji će ih uobličiti.

Osobno su braća Grayson bila poput likova iz neke drame Ten-

nesseeja Williamsa. Ostavili su za sobom mnoštvo slomljenih srca (a

neki kaţu i nemali broj vanbračnih potomaka) razasutih po juţnjač-

kim krajevima. Obojica su bili neobuzdani i odlučni ţenskari: još ih se

KIKA

i danas Atlanta sjeća kao u nejasnom snu, a njihovi se pothvati uzdiţu

kao lokalni mit. Darryl je bio neugledan i katkad divlji, a Richard

svjetlokos i zgodan, dajući suprotnom spolu (na njegovo vječno ka-

janje) osjećaj krhke ranjivosti. Na sjeveru se njihov osobni pokolj

nastavio: svaki se od njih ţenio dvaput, ali brakovi su bili tek nešto

više od ljubavnih avantura - kratki i slatki, tuţni i burni. Rane dane

u Seattleu obiljeţila je potraga za pravom karijerom. Darryl je dobio

posao u lokalnoj tiskari i razmatrao mogućnosti; Richarda su zapos-

lile novine iz predgraĎa da piše o sportu i društvenim dogaĎajima -

ovo posljednje predstavljalo je idealan zadatak za mladića sklonog

dokazivanju da mlade dame plave krvi posjeduju istu vatrenu strast-

venost kao i beračice pamuka velikih očiju koje je ostavio u Atlanti.

Kad je to dokazao, izgubio je posao. Huggins malo piše o tome: aka-

demik će uvijek iznaći nove načine da seksualni čin prikaţe dosad-

nim, no ja sam mogao dovoljno čitati izmeĎu redaka da znam da je

Richard Grayson bio razvratnik i vraški zanimljiv momak.

Godina dana takvog ţivota bila im je dovoljna. Odselili su iz gra-

da i nastanili se u North Bendu, seocu u planinama četrdeset kilo-

metara istočno od Seattlea. Obiteljskim su novcem kupili dvadeset

jutara zemlje, ljupko mjesto nekoliko kilometara udaljeno od

gradića, sa šumom, potokom i dugačkom livadom što se spuštala do

veličanstvene planine. Tako je u divljini osnovan Grayson Press:

sagradili su kuću i tiskarsku radionicu i Darryl Grayson je 6. lipnja

1947. počeo s radom.

Od početka je Grayson Press bio dijete Darryla Graysona. Richard

je bio ondje zato što je bio Darrylov brat i zato što je morao nešto

raditi. No bilo je jasno daje Huggins smatrao Darryla glavnom oso-

bom: njegovo često spominjanje "Graysona" bez navoĎenja imena

odnosilo se bez iznimke na Darryla dok je Richard uvijek spomi-

njan imenom i prezimenom. Richardova darovitost nalazila se u pi-

sanju. Njegovu je prvu knjigu objavio Grayson krajem 1947. Zvala

se Odlazak u slavu i bila je ep o GraĎanskom ratu u Georgiji. Sna-

ţan, lijep i izuzetno juţnjački, na devetsto je stranica manje i bez ro-

mantičnih baljezganja ispričao istu tragediju o kojoj je Margaret

Mitchell nadugačko raspredala dvanaestak godina ranije. Smatralo

se da Richardovo djelo posjeduje neke kvalitete mladoga Stephena

Cranea. Grayson je knjigu uvezao u finu koţu nalik na tikovo drvo i

objavio u izuzetno malom bibliofilskom izdanju od šezdeset i pet

primjeraka. Trebalo je četiri godine da sve knjige budu prodane po

KIKA

cijeni od 25 dolara. Danas se do tog Graysonova djela najteţe dola-

zi: rijetko se viĎa i cijena je visoka (prelistao sam podatke o draţba-

ma dok nisam jednu pronašao - prodana je 1983. za 1500 dolara, a

iste je godine još jedan primjerak, rukom obrojčen kao prva knjiga

izašla iz Grayson Pressa, prodan za 3500 dolara). Huggins ju je opi-

sao kao lijepu knjigu, ponešto nedoraĎenu prema Graysonovim

kasnijim standardima, ali vrlo zanimljivu. Grayson je nesumnjivo

bio dizajner s budućnošću, a Richard je i sam mogao postići uspjeh.

Richardovi su problemi bili očiti - pio je, ganjao suknje i imao tek

povremene i nemarne radne navike. Napisao je još dvije pjesme ko-

je je Grayson objavio u jednoj knjizi 1949., a zatim se dugo nije ogla-

sio. Od 1950. do 1954. radio je pomoćne poslove u Grayson Pressu:

slao je pošiljke i pomagao pri uvezivanju, radio kao dostavljač, pri-

mao plaću od brata i slobodno vrijeme ispunjavao lovom na nove ţe-

ne. Povremeno bi za honorar napisao članak ili priču, pišući za muš-

ke ljubitelje šunda pod pseudonimima Louis Ricketts, Paul Jacks,

Phil Ricks i još dvanaestak drugih. 1954. primirio se dovoljno dugo

da napiše roman, Sol zemlje, koji je odlučio objaviti u New Yorku.

E.P. Dutton je roman izdao 1956. godine. Njegova se skromna nak-

lada nije rasprodala, ali su ga hvalili do neba tako slavni časopisi kao

što su Time i New Yorker. ZačuĎujuće je da su ga pronašli u moru

knjiga, s obzirom na to da je izdavač s reklamom učinio ono što se ta-

da obično radilo s prvim romanima - baš ništa. New York Times je

sa zakašnjenjem objavio članak u dva stupca na petnaestoj stranici

Književnih recenzija, baš nekako u vrijeme kad su se preostali prim-

jerci pojavili na rasprodaji po četrdeset i devet centi. No bila je to

dobra godina, 1956.; Graysonova Božična pjesma izašla je iz tiska, a

Richard je pronašao čime će se baviti. Napisao je drugi roman, Dan

poput ovog, koji je Dutton objavio 1957. Recenzije su izraţavale div-

ljenje, a publika je i dalje bila nezainteresirana. Kritičar Timesa bio

je izvan sebe. RaĎala se velika knjiţevna karijera, a Ameriku je više

zanimalo što ima za ručak. Srami se, Ameriko! Oba su se romana za-

jedno prodala u manje od četiri tisuće primjeraka.

Njegov je sljedeći roman, meĎutim, bio nešto sasvim drugo. Ri-

chard je uzeo jednu epizodu iz romana Harolda Robbinsa i stvorio

nešto što se zvalo Ratnici ljubavi. Napustio je Duttona i potpisao za

Doubledaya, rastućeg diva u izdavačkom svijetu. Knjiga je bila mrač-

na mješavina seksa i nasilja, golem uspjeh na trţištu s osamdeset tisu-

ća prodanih primjeraka u prva tri tjedna. Kritičari koji su ga voljeli

KIKA

bili su zaprepašteni: čovjek u Timesu povukao je neizbjeţnu uspo-

redbu s Robbinsom, podsjećajući kako se u svoja prva dva romana

Robbins doimao kao pisac od neke vrijednosti i kako je poslije bešćut-

no prodao svoju nadarenost za novac. Jedini kritičar u Richardovim

očima bio je njegov brat iako to nikad ne bi priznao ili zatraţio

Graysonov sud. Bilo je jasno, iz nekoliko sačuvanih dijelova prepis-

ke, da Grayson nije imao što reći osim uobičajene opaske da kurva-

nje - sam po sebi častan i ugledan poziv - treba ograničiti na krevet,

a ne upotrebljavati ga za pisaćim strojem.

Richard nikad više nije napisao ni jednu knjigu. Njegov je veliki

roman nastavio donositi novac cijela njegova ţivota. 1960. prema

njemu je snimljen film, a novo dţepno izdanje opet se rasprodalo u

velikim nakladama pojavivši se ponovno na listama najbolje proda-

vanih knjiga. Huggins je Richarda smatrao tragičnom knjiţevnom

pojavom, usamljenom, osjetljivom i često podlom, koja neumorno

traţi, a nikad ne nalazi neki udaljeni osobni El Dorado. I dalje je ţi-

vio u North Bendu: dao je na posjedu sagraditi kuću za svoju ţenu

koja ga je uskoro ostavila zbog drugog. No postojali su dugački pe-

riodi kad bi nestajao, utonuo u dekadentni ţivot Seattlea, Los

Angelesa i New Yorka. U North Bendu mu je noći ispunjavala

klasična glazba, tako glasna da su se daske tresle. Često bi odlutao u

radionicu gdje bi cijelu noć sjedio i sastavljao pjesme i djeliće

raznovrsne proze tek toliko da se zabavi. Katkad bi ta djela sloţio za

tisak i otisnuo u jedan ili dva ili šest primjeraka prije nego što bi

rastavio slagarske stranice i u zoru oteturao u krevet. Stari poznanici

mogli su ih primiti poštom, te lirske podsjetnike na davno prohujalo

vrijeme.

Jednu je pjesmu od četiri kitice ljupko tiskanu na zasebnim stranica-

ma od pola arka Graysonovim najnovijim tipom slova iz smeća izvu-

kao neki susjed. Danas je to jedini poznati primjerak. Poneko bi djelo

bilo poslano prijatelju iz djetinjstva u Atlanti, djevojci koju je nekoć

poznavao u Hollywoodu, starom neprijatelju u Renu koji ga je iz

neobjašnjiva razloga zadrţao da bi poslije saznao kako je prilično

vrijedno. Ta bi djela stizala iznenada, a poštanski ţig North Benda

jedini je nagoviještao odakle dolaze. Ispričavajući se, Huggins je

opisao kakvu moru za bibliografa predstavlja pokušaj da sva takva

djela uključi - bilo je jednostavno nemoguće odrediti koliko ih je na-

činjeno i potpuno uništeno, a novi su se dijelovi neprestano pojavlji-

vali. Barem jedan kolekcionar Graysona sakupio je više od dvjesto

KIKA

neobjavljenih pjesama i dijelova proze koje je Richard s vremena na

vrijeme tiskao. Govorkalo se o objavljivanju tih djela ako bi se mog-

lo odrediti kome pripadaju autorska prava i ako bi se nasljednici slo-

ţili. Prije tri godine objavljena je dvostruka biografija pod naslovom

Unakrsna vatra i s podnaslovom Tragedije i uspjesi Darryla i

Richarda

Graysona. Napisala ju je Trish Aandahl, a objavio Viking Press.

Graysoni su zajedno poginuli u poţaru koji je uništio tiskaru 14. lis-

topada 1969. Obojica su bili pijani i, čini se, nisu ni znali što ih je

snašlo. Huggins je naveo Aandahl kao glavni izvor podataka o

Graysonovu zadnjem projektu koji je uništen u poţaru. Darryl se

njime bavio godinama, prekidajući ga i nastavljajući uz ostali posao.

Navodno je osmislio dvije zamršene, odvojene, no ipak skladne abe-

cede za dva dijela, engleski i francuski. Na temelju nekoliko sačuva-

nih slova i prisjećanja ljudi koji su ga poznavali, Huggins je mogao sa

sigurnošću odrediti da su francusko djelo Baudelaireovi Cvjetovi zla.

Sjetio sam se da je Baudelaire bio jedan od najvećih Poeovih

oboţavatelja za njegova ţivota. Zapravo, Baudelaire je preveo Poe-

ova djela na francuski.

4

Isto sam popodne odletio u Seattle. Posao je igrarija, rekao je Sla-

ter na aerodromu. Mala nije bila osuĎivana i nije pruţila otpor

policajcu koji ju je uhitio u šumi. Nikakvo oruţje nije pronaĎeno ni

kod nje ni pri pretraţivanju okolnog područja. Vjerovalo se da je do

pucnjave došlo u panici te da je Rigby odmah nakon toga odbacila

pištolj. Na prvom ju je saslušanju odvjetnik prikazao kao ljubaznu

curu koja zazire od nasilja. Bila je ili Majka Tereza ili Belle Starr,

kako vam drago. Ponio sam pištolj sa sobom. Nisam je namjeravao

upucati, no da ste bili policajac tako dugo kao ja, ne biste odlazili od

kuće bez njega. Prijavio sam ga zrakoplovnoj kompaniji i tutnuo u

torbu koju sam već ranije predao s prtljagom. Imao sam sa sobom i

ovjerenu kopiju sudskog naloga za uhićenje i zaprisegnutu izjavu

koja je detaljno opisivala Rigbyn prekršaj, Sve sam ponovno proči-

tao tijekom neudobna dvosatnog leta.

KIKA

Slater je sve sredio. Čekao me automobil i soba u Hiltonu u sre-

dištu grada. Moj je plan bio kratak i sladak: uhititi Rigby, spremiti je

u zatvor na čuvanje, sutradan pročešljati knjiţare u Seattleu i istu je

večer isporučiti u New Mexico. Duhovi Poea i Baudelairea stalno su

me pratili, no njih sam se otresao. U to se neću petljati, obećao sam

sam sebi. Poe je sjedio do mene dok je avion kruţio iznad Seattlea:

suhonjavi mali gad jednostavno nije htio nestati. Idi k vragu, pomis-

lio sam: vodim ovu ţenu natrag u New Mexico. Poe se pokvarenjač-

ki nacerio i svezao pojas, a avion je zaronio u gust plašt oblaka spuš-

tajući se uz tutnjavu.

Veza mi je bio tip po imenu Ruel Pruitt. Slater ga je već bio upos-

lio na nekoliko slučajeva vezanih uz Seattle i smatrao je da je "dobar

u onome što radi. Mrzi svijet," rekao je Slater, "ali kao da je nevid-

ljiv i nitko nije bolji od njega u usranom tajnom praćenju." Ja sam se

trebao prijaviti u hotel, čekati u sobi dok Pruitt ne nazove, a zatim

otići i pokupiti djevojku. Nakon toga sam bio prepušten sam sebi.

Nikad nisam lovio bjegunce za nagradu, ali znao sam kako to ide jer

sam kao policajac u Denveru suraĎivao s dovoljno njih. Neki su bili

u redu, visoko profesionalni: bilo je i kretena koji kao da su ispali iz

nekog filma Chucka Norrisa. Sve što mi je trebalo za ovaj posao, uv-

jeravao me Slater, bio je par čvrstih lisica i on mi je dao jedne dobre

iz prtljaţnika svojeg auta.

U Seattle sam stigao u 3 i 30 po pacifičkom vremenu. Naravno,

kišilo je. Perry Como je moţda mislio da je najplavije nebo ono iz-

nad Seattlea, ali sve što sam ja ikad ondje vidio bila je kiša. Gotovo

sam promašio hotel - predvorje Seattle Hiltona nalazilo se na deve-

tom katu, a samo su ulaz u garaţu i dizalo bili u prizemlju. Do 4 i 30

smjestio sam se u sobi na sedamnaestom katu s prozorom koji je gle-

dao na kišom šibanu Šestu aveniju. U 5:05 zazvonio je telefon. Bar-

šunasti je glas rekao: "Janeway?" a ja sam odgovorio: "Da," na što je

on rekao: "Nalazim se u baru blizu Kingdomea." Dao mi je adresu i

rekao da će biti vani u plavom Pontiacu. Pročitao mi je i broj svojih

registarskih pločica, otprve sam ih zapisao. "Potpraši guzicu", rekao

je. "Nemam pojma koliko će još mala pizda biti ovdje."

Krasno, pomislio sam, slušajući znak prekinute veze - baš onakav

privlačan tip kakvog bih i očekivao da će raditi za Slatera. Gurnuo

sam lisice u dţep jakne i deset minuta poslije parkirao iza Pontiaca

na Prvoj aveniji. Broj na pločicama odgovarao je onomu koji mi je

dao i mogao sam vidjeti dvoje ljudi kako sjede unutra. Jedno je od

KIKA

njih, čini mi se, bila ţena. Bar se ugnijezdio u podnoţju visokog nad-

voţnjaka na dvije razine i nalikovao je jednoj od nastambi u stijeni u

Mesa Verdeu. Imao je oblik trokuta, odsječen s one strane kojom je

ulica prolazila dijagonalno. Kiša je sada pljuštala. Sjedio sam čeka-

jući da posustane, ali kiša u Seattleu nije kao kiša u Denveru: ovdje

vam moţe narasti duga sijeda brada dok čekate da oslabi. U 5 i 45 po

digitalnom satu u mojem autu odlučio sam krenuti. Upalio sam par-

kirna svjetla, privukao njegovu paţnju, iskočio i potrčao do njegova

auta. Vrata su bila zaključana. Pruitt i njegova prijateljica sjedili su i

pušili, čavrljajući kao da me nema. Pokucao sam na straţnji prozor,

a Pruitt se ljutito osvrnuo i prstom upro na svoje skupe presvlake.

Stajao sam dok mi se voda slijevala niz nos i gledao ih kroz staklo re-

kavši: "Kujin sine", nadajući se da mi mogu čitati s usana. Konačno

je shvatio poruku: nagnuo se preko sjedala, našao nekakvu staru de-

ku i raširio je preko presvlaka. Kad je odlučio otvoriti vrata, bio sam

mokar do kosti.

A bio sam i ljut. Grubo sam odgurnuo deku i svalio se na straţnje

sjedalo.

"Hej, kauboju", reče Pruitt, "ti to mene pokušavaš razbjesniti?"

Ţena se zahihotala i svi smo se pogledali. Pruitt je bio ruţan čovjek

rošava lica. Lice mu je bilo gadno izbrazdano davno prije, onako ka-

ko ste to nekoć viĎali kod oboljelih od velikih boginja, i davalo mu je

izgled odvratnog raspadanja. Mirisao je na pepermint i losion posli-

je brijanja s notom cedrovine što je na njemu izazivalo uţasan uči-

nak. Imao je četrdesetak godina: njegova je prijateljica bila mlaĎa,

izazovna plavuša. No Pruitt je bio taj koji je dominirao. Kaput mu je

bio raskopčan tako da sam mogao vidjeti pištolj koji je nosio. On je

bio zastrašivač; dobro sam poznavao taj tip ljudi, dovoljno često sam

ih susretao dok sam bio policajac u Denveru. Popustite li mu imalo,

pregazit će vas. Maltretirat će vas, gnjaviti i zagorčati vam ţivot.

Takvim tipovima nikad ne popuštam, čak ni kad vidim, kao sada, oči

ubojice.

"Odakle te je Slater samo iskopao?" rekao je.

"Izlazio je s mojom majkom. Čujem da je i tebe našao na isti način."

Plavuša je gotovo nečujno uzdahnula: trebao sam znati da se s

njim ne razgovara tim tonom glasa. Pruittove su oči progorjevale

dvije rupe u mojoj glavi. "Dobili smo pravog mudrijaša, Olga. Od

deset tisuća tipova u Denveru, Slater mi pošalje mudrijaša."

KIKA

"Znaš što", rekoh ravnodušno. "Počnimo ispočetka. Ja ću se vra-

titi u hotel i osušiti, popiti piće, pojesti dobru večeru, moţda prona-

ći neku prijateljicu suprotnog spola da mi pomogne ubiti vrijeme. Ti

sjedi ovdje na kiši, slijedi Slaterovu ţensku i nazovi me kad poţeliš

da ja preuzmem stvar. Recimo, dva tjedna od sutra?"

"Pravi mudrijaš. Izlijevaš mi vodu po cijelom autu, za ime Boţje,

zar te mama ničemu nije naučila? Gdje su te odgojili, u pokrajnjoj

ulici iza nekog denverskog bordela?"

"Zapravo i jesu. Čini se da sam propustio sve pogodnosti koje je

tebi dala gospoĎa Hitler."

Prţio me svojim očima ubojice. Činilo se da plavuša zadrţava dah

čekajući da se ispruţi preko sjedala i ubije me.

"Tek da se zna," rekoh ljubazno, "ne fali mi mnogo da ti zabijem

ono što ti je ostalo od lica kroz taj vjetrobran. Jesmo li se razumjeli,

Gertrude?... Ili ti moram uzeti taj pištolj i isprazniti ga u tvoju

guzicu?"

Sjedili smo i zurili jedan u drugog. Bio sam spreman za slučaj da

me napadne, a mislio sam da bi i mogao. Bijes je tinjao u autu i za-

magljivao vjetrobran. Na kraju, imao je on i vaţnijih stvari od doka-

zivanja kauboju iz Denvera tko je tu šef.

"Bi li mi rekao štogod o toj ţenskoj?" rekao sam.

"Imaš njezinu sliku. Ona je unutra, sad je to tvoj posao."

"Reći ću ti kad bude moj posao. Budem li imao još nevolja s to-

bom, otići ću pa ti i Slater moţete sami smisliti što ćete."

"Sranje."

Više od toga nisam mogao postići pa sam pustio stvari da dalje te-

ku same. Nekoliko smo minuta sjedili u autu u tišini. "UĎi unutra",

rekao je Olgi kao da mene nema. "Vidi postaje li naša ptičica usam-

ljena." Izašla je i protrčala kroz kišu zamakavši u bar. Pruitt je šutke

sjedio ovratnika navučena preko ušiju i očiju prikovanih za neonska

svjetla u izlogu. Pripalio je cigaretu i odmah je bez komentara uga-

sio kad sam spustio prozor, a kiša se obrušila na njegova sjedala.

"Svršimo s ovim", rekao je. Izašao je na kišu i krenuo prema ba-

ru. Vukao sam se za njim. Pokucao je po poklopcu starog dvosjeda

parkiranog ispred ulaza - Rigbyna, zaključio sam. Bila je to prava

krntija, svašingtonskim pločicama i lošim gumama. Ušli smo. Pruitt

nije ţelio ići dalje od mračnog hodnika koji je vodio u prostoriju s

barom. Trenutak smo stajali ondje u tami, pokušavajući priviknuti

oči. Bilo je još rano, no bar je već bio krcat zombijima koji dolaze

KIKA

kad su niţe cijene te izbjeglicama iz raznih ratova. S dţuboksa je

treštala muzika: Sea of Love. Tridesetak je ljudi sjedilo za šankom i

stolovima raštrkanim oko njega. Pipničar je bio debeli tip koji je sli-

čio na Jackieja Gleasona2. Olga je sjedila na barskoj stolici na uda-

ljenijem kraju. Dvije stolice dalje bila je Eleanor Rigby.

"Eno je", reče Pruitt.

Još smo trenutak stajali.

"Je li sada to tvoj posao ili moram stajati ovdje cijelu noć?"

"Hajde, briši."

Klimnuo je Olgi koja je ostavila netaknuto pivo i krenula prema

nama. "Vjerojatno ću te opet sresti", rekao mi je. "Okolnosti će biti

drukčije."

"Moj broj je u telefonskom imeniku Denver a ako te ikad put ta-

mo nanese."

"Moţda ću nastojati da se to dogodi."

Šupčino, rekao sam ne sasvim ispod glasa.

Došetao sam do bara i sjeo na jedinu slobodnu stolicu točno na-

suprot Rigby. Pipničar je prišao; naručio sam pivo i posrkao pjenu.

Deset metara dalje Eleanor je naručila što god je već pila. Promat-

rao sam je ne gledajući. Gledao sam dva tipa koji su se prepirali oko

Seahawksa, a nju promatrao krajičkom oka. Promatrao sam pipni-

čara kako briše čaše i gledao u nju. Izgledala je mrtva umorna, kao

da bi mogla zaspati za šankom. Iskoristio sam to da je izravno pogle-

dam. Nije u tome bilo neke opasnosti, bila je tek još jedna zgodna

djevojka u baru, a ja sam bio usamljeni, napaljeni momak. Vjerojat-

no je bila navikla na tipove koji bulje, sigurno ih je stalno susretala.

Imala je dvadeset i jednu godinu, nagaĎao sam, i gustu kosu zadig-

nutu i pričvršćenu ukosnicom. "Eleanor Rigby." Zatresao sam gla-

vom i pokušao otjerati sliku usamljene usidjelice koju je pjesma pri-

zivala. Pitao sam se kako utječe na ljude to što im je dano ime po ne-

čemu takvom i što moraju cijeli ţivot nositi taj teret.

Sad sam bio uvučen u to, predan pothvatu. Govorio sam sebi da

ona nije ništa drugo do lijepih pet tisuća koje čekaju da ih pokupim.

Još nisam bio siguran kako ću je uhvatiti - vjerojatno poslije, na uli-

ci. Nije mi se sviĎala svjetina u baru. Bili su to radnici i sportski

navijači, a uvijek se naĎe neki kreten spreman da iskoči iz takve go-

mile i brani čast lijepe ţene bez obzira na sve. Sudski nalozi nisu ig-

rali nikakvu ulogu baš kao ni jeftina osobna iskaznica koju mi je Sla-

ter dao na odlasku. Na njoj je pisalo da radim za istraţiteljsku agen-

KIKA

ciju CS iz Denvera, ali nije bilo moje fotografije i nije mi davala ni-

malo veće ovlasti od onih koje je imao Slater ili bilo tko drugi. Ono

što bi mi dobro došlo bila je drţavna dozvola s mojom njuškom prili-

jepljenom na njoj. No drţava Colorado ne zahtijeva od svojih privat-

nih istraţitelja i psihoterapeuta posebne dozvole: sve što tupanu tre-

ba jest ured od deset kvadratnih metara, okretan jezik i sposobnost

pozitivnog razmišljanja. Ja sam se spremao uhititi graĎanina, a za-

kon je bio na mojoj strani zato što je ona pobjegla pod jamčevinom i

sada je bila bjegunica. No morate li to objašnjavati svjetini u baru,

već ste u nevolji.

Pijuckao sam pivo i čekao. Sjedila je s druge strane pojilišta, ga-

zela koja ne sluti da joj se lav pribliţava. Oslobodilo se mjesto od-

mah lijevo do nje. Došao sam u iskušenje, ali već se neki grabeţljivac

uvalio na njega. Priča mojeg vraţjeg ţivota: frajeri djeluju, a ja mir-

no sjedim i razmišljam o svijetu. Onda se vratim kući u hladan kre-

vet u kojem me nitko ne čeka. Sjetio sam se Rite McKinley i pomis-

lio gdje je i što radi. Na neki načinje to bilo teško objasniti, Eleanor

Rigby sličila je pomalo Riti u mlaĎim danima. Zapravo, uopće nije

sličila Riti. Frajer slijeva već joj se upucavao. U nekim sretnijim

vremenima to bi je moţda oduševilo, no sada je samo izgledala

umorno i kao da se dosaĎuje. Pipničar je došetao i upitao ţelim li još

jedno pivo. Rekao sam da ne treba i da ću ga dozvati kad osjetim ja-

ku potrebu. Za stolom sprijeda još se vodila bitka oko Seahawksa,

prava reklama uţivo za svijetlo pivo Miller. Preko puta je Mister

Amerike nešto rekao i pokazao na njezino piće. Odmahnula je gla-

vom i pokušala nastaviti sa ţivotom, no on ju je uporno gnjavio. Sisa-

la je led i pijuckala razvodnjeni ostatak pića dok je njezin junak

prepričavao prvih dvanaest poglavlja svoje ţivotne priče. Bio je je-

dan od onih glasnih prdeţa kakve ne moţete uvrijediti: vjerojatno ga

niste mogli ni ubiti osim srebrnim metkom. Bio je na pola puta da

zaradi svoj prvi milijun, a nije ga imao s kime podijeliti. Bilo mi je

nezamislivo da bi ijedna zanimljiva ţena mogla zagristi na tu izjavu,

no zanimljivost vjerojatno nije bila ono što je on traţio. Tip je bio

kreten. Ako to nije tako, onda sam kreten bio ja. Nisam imao vreme-

na razmišljati o tome jer je upravo tada Eleanor Rigby ustala i osta-

vila ga bez riječi na pola puta izmeĎu velike stvari koju je upravo iz-

veo i onih koje su ga tek čekale.

Svidjela mi se zbog toga. Na izvjestan je način bila šteta što ću je

morati uhititi. Ostavio sam dvije novčanice na šanku i slijedio je

KIKA

kroz hodnik do zahoda. Ušla je u ţenski. Provjerio sam da ne posto-

ji još jedan izlaz, a zatim se vratio u bar i smjestio se tako da je mogu

vidjeti. Stajao sam blizu jedinog prozora, a taj je gledao na ulicu.

Teške crne zavjese bile su navučene, ali sam ih malo razdvojio da

mogu gledati van. Zurio sam u njezin auto ruke ovješene izmeĎu

zavjesa. Netko je sjedio za upravljačem. Vidio sam vrlo slabo svjetlo:

nešto je traţio prevrćući po pretincu pokraj upravljača. Zatim je sta-

vio šešir na glavu i izašao na kišu. Pruitt. Stajao je neko vrijeme za-

boravivši na kišu koja mu je ranije toliko smetala. Opalio je nogom

vrata od auta napravivši udubinu promjera šesnaest centimetara.

Vidio sam bljesak sječiva, podmukli mali bodeţ, a zatim se sagnuo i

probušio joj gumu. Tada se udaljio dok sam ja gledao kako se auto

spušta.

Ona je baš u tom trenutku izašla iz hodnika. Prošla je pokraj me-

ne, tako blizu da sam je mogao dotaknuti. Pustio sam je da proĎe i

pošao za njom kroz usko predvorje. Kad sam stigao do vrata, već je

bila dotrčala do auta. Gledao sam je kroz stakleni prozorčić. Da,

vidjela je probušenu gumu: sjedila je u autu ne čineći baš ništa. Mo-

gao sam zamisliti njezino ogorčenje. Pravi trenutak da se, kao čaro-

lijom, pojavi Lochinvar: vitez s buketom u jednoj i okovima u drugoj

ruci. Uhiti je sad, pomislio sam izlazeći na kišu: pokupi je, Janeway,

ne budi idiot. No tu je bio Poe, sumoran i blijeda lica, izvirujući iz

mračnih kutova ispod nadvoţnjaka.

Zastao sam na rubu pločnika i pokazao na gumu. Neznatno je

odškrinul a prozor.

"Probušena vam je guma."

"Ma nemojte."

"Hej", rekao sam najljubaznijim, najsrdačnijim glasom. "Ne mo-

gu biti mokriji nego što jesam. Dajte mi ključeve, izvadit ću vašu di-

zalicu i zamijeniti vam gumu."

5

Sjedila je u autu dok sam joj ja mijenjao gumu. Prodrmao sam je,

odvio vijke i otpjevušio nekoliko taktova naslovne pjesme iz fil-

ma Ples na kiši. Rezervna joj je guma bila poput ostalih: izrabljena u

KIKA

barem tri rata, a ono što su trebali biti njezini narezi uglavnom se gu-

bilo u zamršenom, istrošenom spletu tankih čeličnih niti podloge.

Izvukao sam je iz prtljaţnika i njeţno poloţio na pločnik. Na ulici ni-

je bilo ţive duše, kao u sceni nekog apokaliptičnog filma iz sredine

pedesetih, ali to me nije zavaralo. Pruitt je, pomislio sam, još bio ta-

mo negdje samo što ga nisam mogao vidjeti. Da je ovo Ples na kiši,

došetao bi ulicom pa bismo nabacili nekoliko plesnih koraka. Ja bih

bio Gene Kelly, a Eleanor Rigby bismo izvukli iz auta da bude Deb-

bie Reynolds. Pruitt bi bio Donald O'Connor i stepao bi uzduţ jed-

ne strane nadvoţnjaka sve do autoceste gdje bi ga zgnječio tegljač.

Iznenada sam spoznao, a nisam ni sam znao kako, da je u špilu pos-

tojao joker. Slater me ipak nije unajmio na lijepe oči. Mnogo se veći

razlog skrivao ispod površine; ono što je bilo predstavljeno kao za-

nimljiv prilog bilo je u stvari glavno jelo, a najvaţnije je pitanje bilo

čemu prikrivanje? Rečeno mi je da igram glavnu ulogu u Plesu na ki-

ši, a sada sam, nakon što je uvodna točka prilično odmakla, saznao

da zapravo glumimo u Priči sa zapadne strane. Za tren će stići Pruitt

i otplesat ćemo jednu od onih ludih točaka gdje dobri momci pjeva-

ju i plešu zajedno s kriminalcima prije no što svi potegnu oruţje i po-

šalju jedni druge u raj za loše momke. Još sam jedanput pogledom

prešao po ulici traţeći neki znak ţivota, no čak je i Poe bio nestao u

mračnim sjenama iz kojih je došao.

Ubacio sam probušenu gumu u prtljaţnik i gledao rezervnu.

Odolio sam napasti da se nasmijem, ali na jedvite jade; morala je

pretraţiti cijeli svijet da naĎe pet tako loših guma. Uzet ču četiri vaše

najgore gume, a najbolju od svojih starih sačuvati kao rezervnu.

Sigurno se šalite, gospoĎice, nema najbolje. Oh. Onda bacite tri

najgore i dajte mi onu koja ostane. Znate već kako to ide, Jack

Nicholson je to izveo u restoranu u Pet lakih komada: četiri dobro

pripremljene, skuhane do raspadanja i bez površine. Pruittu nije trebao

noţ, bila bi dovoljna i ukosnica. Pjevušio sam / Feel Pretty groteskno

visokim glasom, no to nije popravilo atmosferu. Pribliţavao se

presudni čas, a ja još nisam znao što ću učiniti. Bio je kriv taj prokleti

Poe, podmukli mali gad: udruţio se sa Slaterom i prilično me ljutio.

Ona jedna rečenica o Baudelaireu u Hugginsovoj bibliografiji bila je

udica, a ja sam bio previše knjiţar da bih je se mogao otresti.

Je li bilo moguće da je Darryl Grayson u trenutku svoje smrti ra-

dio na kompletu od dvije knjige, Poe i Baudelaire, na engleskom i na

francuskom, i da je jedan primjerak Poea bio dovršen i sačuvan? Pri-

KIKA

lazite li svemu s dozom opreza, kao što ja to činim, onda znate da je

sve moguće. Koliko bi takva knjiga vrijedila, citiram, na današnjem

trţištu?... Unikatan primjerak izravno povezan sa smrću dvojice

slavnih knjiţara, ugrabljen iz plamena trenutak prije urušavanja

gorućeg krova. Je li to doista bilo ono najbolje i najsjajnije što je

Darryl Grayson mogao stvoriti? Ako jest, bilo je prilično vrijedno.

Deset tisuća, pomislio sam, Slater je čak i to znao: krajnja je vrijed-

nost bila baš negdje oko deset tisuća. No s unikatnim primjercima

nikad ne znate. Mogao sam zamisliti draţbu u prisutnosti svih polu-

ludih Graysonovih oboţavatelja. Ako dvojica ili trojica meĎu njima

imaju dubok dţep, ne moţete predvidjeti koliko visoku cijenu takva

knjiga moţe postići.

Pričvrstio sam zadnji vijak prstima. Više nije preostalo mnogo

vremena, a ja nisam namjeravao završiti s ostatkom druţine na ulici

i pjevati Mariu. Morao sam na brzinu nešto smisliti i uspio sam - ta-

nak vršak ključa mojeg ormara za spise uguran u zračni ventil ispus-

tio je rezervnu gumu. Ništa nije čula: kiša je bubnjala po krovu auta,

a prozor je bio zatvoren. Ustao sam i obišao oko auta gledajući je

kroz staklo. Odškrinula je prozor i s nadom se nasmiješila.

"Ne nosim dobre vijesti. I rezervna je prazna."

Ništa nije rekla: samo je duboko uzdahnula i zurila u članke na

prstima koji su stezali upravljač. Traţio sam opravdan povod za raz-

govor, bilo što čime bih je naveo da vjeruje napola utopljenom

strancu u mračnoj i kišovitoj noći. "Mogu vam pozvati taksi", rekao

sam i imao sreće - odmahnula je glavom i rekla: "Nemam dovoljno

novca za taksi." Bio je to znak, ali nisam odmah nasrnuo poput sek-

sualno izgladnjelog školarca. Pustio sam da završi dugom šutnjom.

"Mogao bih vam posuditi novac", rekao sam veselo i učinilo mi se da

vidim kako njezine sumnje nestaju u kiši. "Moţete mi ga vratiti poš-

tom kad opet budete pri lovi." Suho se nasmijala i rekla: "To će vje-

rojatno biti nikad." Slegnuo sam ramenima rekavši: "Trenutno vam

loše ide, to je sve. Ne bih ţelio da ovo krivo shvatite, ali moj je auto s

druge strane ulice. Mogao bih vas odvesti kući... naravno, ako ne ţi-

vite u Portlandu ili tako negdje."

Činilo se da razmatra ponudu. Znao sam da ne izgledam kao ne-

kakav socijalni slučaj pa se činilo najboljim da se uzdam u iskrenost.

Nagnuo sam se bliţe, prekriţio ruke iznad prozora i razgovarao s

njom kroz pukotinu. "Slušajte, gospoĎice, ne moţete ostati ovdje ci-

jelu noć. Ako nemate novca, pozajmit ću vam ga za prenoćište... jef-

KIKA

tino prenoćište, moţe?... Bez obveze. Smatrajte to mojim dobrim

djelom za ovu godinu, nečim što mi je ostalo iz vremena kad sam bio

u izviĎačima. Ako vas ja zabrinjavam, razumijem to, proturit ću vam

novac kroz prozor i dati vam adresu na koju mi ga moţete poslati

kad vam opet krene. Što kaţete?"

"Mislila sam da su dobri Samaritanci izumrli."

"Zapravo, ja sam vaš anĎeo čuvar", rekao sam šaljivim tonom da

bih joj rastjerao strah.

"Dugo vam je trebalo da doĎete."

"Nikad ne dolazimo dok ne nastupi najcrnji mogući čas."

"Onda ste stigli baš na vrijeme."

"Mogu izdvojiti trideset dolara. Za to nećete dobiti bogzna kak-

vu sobu, ali i to je bolje nego da cijelu noć prosjedite u autu."

Nagnula se sasvim k prozoru i promatrala mi lice. "Zašto biste

učinili tako nešto?"

"Zato što izgledate kao da ste upravo izgubili posljednjeg prijate-

lja. Zato što znam da ćete mi vratiti novac. Zato što sam jedanput ili

dvaput u ţivotu bio tako duboko dolje da mi se činilo da sam na

vrhu."

"Richard Farina."

Ništa nisam rekao, ali iznenadilo me da je to povezala.

"To je naslov knjige Richarda Farine. Tako dugo sam na dnu da

mi izgleda kao da sam na vrhu."

Rekao sam: "Oh", i pretvarao se da nisam čuo za nju. Morat ću

pripaziti na to da se ne sluţim u razgovoru metaforama iz knjiga dok

ne vidim kamo će nas sve ovo odvesti.

"Dakle, što kaţete?" upitao sam.

"Neću prihvatiti novac... ali, eto, moţda voţnju... Mogli biste me

povesti ako idete u mojem smjeru."

"Siguran sam da idem."

Rekao sam joj da pričeka, a ja ću autom doći bliţe tako da ne po-

kisne. I onda sam je imao, udobno zavaljenu u sjedalo pokraj mene.

Nije čudo da je monstrumima poput Teda Bundyja sve tako lako po-

lazilo za rukom. I njoj je ta misao pala na pamet pa je rekla: "Sad

sam vjerojatno laka meta ako ste neki odbjegli manijak iz ludnice."

Slegnula je ramenima kao da to i ne bi bilo tako vaţno. S velikim

sam joj naporom uputio smiješak i nadao se da ju je umirio. "Gospo-

Ďo, ne krivim vas što ste to pomislili. I ja bih pomislio isto da sam na

KIKA

vašem mjestu. Mogu vam samo reći da ste sa mnom sigurni kao u

policijskoj postaji."

Nadao sam se da aluzija nije bila prenapadna, no činilo se da joj

nije smetala. "Zovem se Janeway."

Njezina topla i suha ruka nestala je u mojoj.

"Eleanor Rigby."

Začudilo me da je rekla pravo ime: vjerojatno se još nije imala

vremena naviknuti na to da je bjegunica.

"Eleanor Rigby", ponovio sam. "Mislite kao..." otpjevušio sam

staccato kontrapunkt.

Začuvši melodiju postala je vidljivo napeta. Na trenutak sam bio

siguran da će izaći i otići u kišu. "To ste vjerojatno čuli milijun puta",

rekoh pokušavajući sve prikazati u vedrom svjetlu. "Sigurno vam je

već zlo od toga." Još je šutjela: činilo se da me ponovno prosuĎuje.

"Slušajte, nisam ništa mislio time. Odrastao sam na Beatlesima, sas-

vim prirodno sam to povezao. Nisam vas usporeĎivao sa ţenom iz

pjesme."

Nije skidala oči s mojeg lica. Opet sam bio siguran da ću je izgu-

biti, toliko je izgledala spremna da se otrgne i pobjegne. "Moţemo

početi ispočetka ako ţelite. Zovem se Janeway i još sam spreman

posuditi vam trideset dolara ako vam se ta ideja više sviĎa."

Duboko je uzdahnula i rekla: "Ne, sve je u redu."

"I zovete se Eleanor Rigby, razumijem. To je sjajno ime. Doista.

Kako ste ga dobili?"

"Vjerojatno kao i vi vaše. Dolazim iz obitelji Rigby, a mojem se

ocu sviĎalo ime Eleanor."

"I to je dobar način."

Sad je odvratila pogled i zagledala se u kišovitu noć. "Ovo će vam

biti velika gnjavaţa."

"Gnjavaţa mi je drugo ime. Kamo ţelite ići?"

"Vozite autocestom na jug. Ostanite u lijevom traku. Kad vidite

odvojak prema istoku 1-90, krenite njime."

Skrenuo sam iza ugla i ugledao meĎudrţavnu cestu broj 5 i auto-

mobile koji su promicali u izmaglici. Ubacio sam se na autocestu ba-

civši pogled na retrovizor. Nije bilo nikoga... samo Poe ukopan na

straţnjem sjedalu.

"Boţe, tako ste mokri", rekla je. "Bilo bi dobro da uključite gri-

janje."

"Hoću, čim se auto ugrije."

KIKA

Pogledala me preko prostranstva prednjeg sjedala. "Sigurno se

pitate što sam radila u baru ako nisam imala ni prebijene pare."

"Nastojim zanemariti takve stvari."

"Ovo je svršetak dugog dana u vrlo dugom tjednu u paklenoj go-

dini. Bila sam spala na posljednjih pet dolara. Jedino što mi je palo

na pamet da za to kupim bila je margarita. Popila sam dvije i potroši-

la petaka. Katkad činim takve ludosti."

"I što ćeš sad? Imaš li posao?"

Odmahnula je glavom.

"Barem nisi zaglavila na nepoznatu mjestu. Nisam mogao a da ne

primijetim vašingtonske pločice na tvojem autu."

"Nisam zaglavila. Samo sam izgubljena na planetu Zemlja."

"Nismo li svi? Nisam baš toliko star da se ne bih sjećao kakav je to

osjećaj."

"Niste tako stari", rekla je ogledavajući me. "Sigurno nemate vi-

še od trideset."

Nasmijao sam se. "Ne činim ti baš toliku uslugu. Imat ću četrde-

set dok trepneš okom."

"Skoro za starački dom."

"Upravo tako. Kamo uopće idemo?"

"U gradić North Bend."

Ah, pomislio sam: Graysonova zemlja.

Nešto je osjetila i rekla: "Poznajete li North Bend?"

"Nisam nikad bio tamo."

"Ne čudim se. To je samo mala točka na putu, ali tamo slučajno

ţivi moja obitelj. A znate što kaţu za obitelj. Kad se vratiš kući bez

novca i poraţen, moraju te primiti."

Još je bila napeta, a ja nisam znao kako da to prevladam. Moţda

bi uspjelo s hranom: vidio sam to i više nego jednom.

"Jesi li večerala?"

Pogledala me. "Sad ćete mi još i platiti večeru? Isuse, vi ste zaista

moj anĎeo čuvar."

"Onda, što kaţeš?"

"Osjećam se kao zadnji preţivjeli meĎu prvim doseljenicima. A

to znači da, gladna sam kao vuk."

Pribliţavali smo se raskriţju ispunjenom neonskim obećanjem.

"To je Issaquah", rekla je. "Ondje je zalogajnica Denny's. Kao

srednjoškolka sam znala odlaziti tamo. Moţete li to podnijeti?"

Skrenuo sam na odvojak.

KIKA

"Izgledate uţasno", rekla je. "Pretpostavljam da nemate druge

odjeće. Moţda vas puste unutra ako se počešljate."

"Ako me izbace iz Denny'sa, sprema se loš dan kod Black Rocka."

Ušli smo i smjestili se u odjeljak do prozora. Naručio sam odres-

ke za oboje dok je ona blagoslivljala moju odluku ushićenim pogle-

dom. Prvi put sam je pogledao pri dobrom osvjetljenju. Nije bila lije-

pa, bila je tek uzbudljiva mlada ţena s prekrasnom kosom. Kosa joj

je bila podignuta u čvrst zid uzdiţući se poput Vezuva iznad čela. Bi-

la je boje zagasita mahagonija, gusta i bujna: da je raspusti, pomislio

sam, sezala bi joj niz leĎa gotovo do struka. Nos joj je bio lagano

savijen, što je na čudan način pridonosilo njezinoj privlačnosti.

Mogla se isticati u gomili a da nikad ne izgleda kao lice s naslovnih

stranica. Zbog izgleda i dovitljivosti vjerojatno je lako nalazila po-

sao, ako ga je uopće i traţila.

"Od čega ţiviš?" upitao sam.

"Malo od ovog, malo od onog. Uglavnom sam profesionalna stu-

dentica. Najvjerojatnije ću i u tridesetoj još pohaĎati fakultet. Matu-

rirala sam sa šesnaest i odonda mijenjam fakultete. Neko vrijeme

studiram, zatim se ispišem, lutam naokolo, upišem se na neki drugi

pa se opet ispišem. Prelazim preko drţavnih granica pa mi polovicu

poloţenih ispita ne priznaju i onda opet moram ispočetka učiti isto

dosadno gradivo koje sam učila prošle godine i koje sam ionako već

znala samo da bih se izjednačila s ostalima. Škole to ne bi smjele

raditi - znate već, proizvoljno ti otpisati polovicu odslušanog i polo-

ţenog samo zato da te mogu orobiti za veću školarinu. Ali takav je

ţivot, zar ne, a sigurna sam da mogu kriviti samo sebe i nikog dru-

gog. Moj način ţivota izluĎuje moju obitelj, ali svi smo ono što jes-

mo. Moja je nevolja što još nisam sasvim otkrila što sam. Ovo je pri-

lično osamljen planet negdje daleko u svemiru."

Već je drugi put rekla nešto takvo. Pitao sam se nisu li je moţda

zvijezde označile imenom, nije li predodreĎena da proţivi sudbinu

usamljene ţene čiji cijeli ţivot moţe stati u dvije strofe.

"Trudim se koliko mogu, ali onda postanem nemirna", rekla je.

"Mama i tata mi pomognu kad mogu, ali ni oni nemaju novca. Sav je

teret većinom na mojim leĎima."

"I što. onda radiš?" opet sam upitao.

"Svestrana sam ko sam vrag. Znam mnogo stvari, a neke čak pri-

lično dobro - to je tek umijeće preţivljavanja, ali dovoljno da kupim

nešto za jelo i platim sobu u svratištu kršćanske mladeţi. Mogu radi-

KIKA

ti u tiskari. Strašna sam konobarica. Znam dobro smiješati piće -

jednom su me otpustili jer sam ih predobro spravljala. Tipkam brzi-

nom tornada i to bez pogrešaka. Sjajna sam za povremene poslove.

Vjerojatno sam kao privremena tajnica iz Kellyjeve agencije radila u

više ureda nego sve druge Kellyjeve tajnice zajedno. Mogla bih ući u

Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda. Plaća li se to?"

"Mislim da ne."

"Vjerojatno. Zarade bogatstvo na nama čudacima, a ne plate

nam ništa."

"Mogla bi dobiti stalan posao u nekom od tih ureda kad bi htjela.

Recimo, kod odvjetnika. Postaneš odvjetnička pripravnica i onda

upišeš pravo."

"Radije bih legla u zmijsku jamu. Meni je svakodnevna koloteči-

na od devet do pet poput sporodjelujućeg otrova. Truje duh, ako

znate na što mislim. Mogu izdrţati najviše tri dana. No najvjerojat-

nije ću sutra učiniti baš to - zamoliti tatu da me odveze do grada, na-

ći privremeni posao, raditi negdje dok ne skupim dovoljno novca za

nekoliko guma i nešto benzina, a onda odlutati i opet učiniti isto."

Nakratko je zašutjela. Činilo se da o nečemu razmišlja. "Osjetim

li da će mi se sreća nasmiješiti, sutra bih mogla krenuti u potragu za

knjigama."

Trudio sam se da ne reagiram prebrzo, ali nisam ţelio ni propus-

titi tu temu. "Kakve veze knjige imaju s poslom u uredu?"

"Nikakve; u tome je stvar. Zbog knjiga ne mogu raditi u uredu."

Zurio sam u nju.

"Ja sam lovac na knjige." Rekla je to onako kako bi ţena iz Geor-

gije rekla Ja sam baptistica, izazivajući vas da nešto poduzmete. On-

da je rekla: "Traţim knjige koje se prodaju ispod cijene. Ako su

drastično ispod cijene, kupujem ih. Zatim ih prodajem jednom knji-

ţaru u Seattleu kojeg poznajem."

Pravio sam se blesav. "I tako zaraĎuješ?"

"Katkad zaradim mnogo. Kao što rekoh, sve ovisi o tome kakve

sam sreće."

"Gdje nalaziš te knjige?"

"Zaboga, posvuda! Knjige se pojavljuju na najluĎim mjestima...

U trgovinama rabljenom robom, na sajmištima... nalazila sam ih čak

i na smetlištima. No uglavnom ih traţim u samim knjiţarama."

"Traţiš knjige po knjiţarama... a zatim ih prodaješ drugim knjiţa-

rama. Nisam ni znao da se to moţe."

KIKA

"Zašto ne bi moglo? Barem šezdeset posto trgovaca rabljenim

knjigama na ovom svijetu prelijeni su, preglupi i preškrti da bi znali

što imaju na policama. Ne bi uloţili novac u priručnik ni da im ţivot

o tome ovisi. Mogli bi isto tako prodavati i rezervne dijelove za kosi-

lice, eto koliko im knjige znače. Nemojte me krivo shvatiti: volim te

ljude, spasili su mi ţivot više puta nego što biste povjerovali. Uzi-

mam im njihove knjige i prodajem ih jednom od drugih knjiţara."

"Jednom od onih četrdeset posto."

"Jednom od deset posto; onome koji ţeli najbolje od najboljeg i

ne boji se platiti za to. Tako je. Uzmi glupom i prodaj pametnom."

"Teško ćeš to sutra izvesti ako nemaš novca."

Otvorila je novčanik. "Zapravo, imam nešto više od tri dolara u

kovanicama od jednog, pet i deset centa."

"Mislim da za to baš i nećeš moći kupiti bogzna kakvu knjigu."

Pojela je juhu do kraja i promislila. "Nešto ću vam ispričati pa mi

recite što mislite. Bila sam u Los Angelesu bez igdje ičega. Bez prebi-

jena novčića, otprilike kao sada, tek s nešto sitniša u dţepu. I tako sam

krenula po knjiţarama. Prva u koju sam ušla imala je knjigu A sad

veličajmo slavne ljude. Jeste li ikad čuli za nju?"

Odmahnuo sam glavom debelo laţući.

"Napisao ju je tip po imenu James Agee, a jedan ju je drugi zvan

Walker Evans ilustrirao fotografijama. To je bilo prekrasno prvo iz-

danje vrijedno moţda tristo ili četiristo dolara. Trgovac je bio jedan

od onih graničnih slučajeva - znao je taman toliko da bude opasan i

stavio je cijenu od devedest i pet dolara. Znao je da ima nešto, samo

nije bio siguran što. Računala sam da bi mi moj prijatelj u Seattleu

mogao dati sto pedeset za nju, ali naravno, nisam je imala čime izbi-

ti odatle. TakoĎer sam znala da je sutra više neće biti po toj cijeni -

pokupit će je prvi pravi knjiţar koji proĎe kroz vrata. Hodala sam

uokolo po trgovini i razgledavala ostale knjige." Otpila je malo vo-

de. "Jeste li čuli za Wendella Berryja?"

Pjesnik, poţelio sam reći, ali sam odmahnuo glavom.

"Pjesnik", rekla je. "Njegove rane knjige imaju neku vrijednost i

jedna je bila u istoj toj trgovini, ugurana meĎu beletristiku s cijenom

od tri dolara. Izbrojila sam svoje zadnje novčiće i kupila je: onda sam

otišla iza ugla i prodala je drugom trgovcu za dvadeset dolara. Vra-

tila sam se u prvu trgovinu i pitala tipa bi li mi sačuvao Ageeja do

kraja dana. Tip je bio tvrd orah: rekao je da će ga sačuvati ako osta-

KIKA

vim nepovratni polog u slučaju da se ne pojavim do zatvaranja. Dala

sam mu dvadeset dolara i krenula u potragu. Problem je bilo vrije-

me. Već je bilo kasno poslije podne i preostalo mi je samo oko sat

vremena. Obično u takvim slučajevima prodam nešto krvi, ali ne ţele

ti uzeti više od pola litre odjednom, a meni je još nedostajalo sedam-

deset dolara. Zato sam izvela štos s jadnom djevojčicom daleko od

kuće. To je bilo prvi put da sam učinila nešto takvo, ali znate što? ...

Lako je. Vi muškarci ste najlakše ţrtve; ako si mlada i ne osobito

ruţna, moţeš muškarce doista natjerati na sve. Jednostavno sam

ravno s ulice ušetala i pitala dvadeset trgovaca za redom bi li mi dali

dva dolara da nešto pojedem. Jedan ili dvojica su se razgalamili i

rekli: "Gubi se, ti prokleta mala ništarijo", ali na to oguglaš nakon

prva dva ili tri puta i onda ti sve krene. Jedan tip mi je dao deset do-

lara. U kafiću na uglu dobila sam novac ne samo od vlasnika nego i

od polovice frajera za pultom. Vjerojatno bih mogla ţivjeti od toga,

ali to nosi u sebi izvjesnu dozu samoponiţenja osim ako nisi u kraj-

njoj nuţdi. Ništa ne naučiš, jednog se dana probudiš i shvatiš da je

tvoj dobar izgled nestao i da se više ne moţeš time baviti. Zato sam

sklopila sporazum sama sa sobom da više nikad neću to činiti ako ne

budem morala. Vratila sam se u trgovinu baš na vrijeme i kupila

knjigu. I dalje me pratila luda sreća. Nisam čak morala ni zvati Seat-

tle. Pronašla sam tipa u istočnom L.A.-u koji mi je dao i više nego što

sam očekivala - sto sedamdeset pet dolara. Specijalizirao se za knji-

ge s fotografijama pa sam pomislila da bih je njemu mogla prodati."

"Nevjerojatno."

"Da, ali to još nije kraj priče. Dok mi je plaćao, primijetila sam

kutiju punu knjiga na pultu, nove stvari koje su tek stigle. Na vrhu

hrpe bilo je prvo izdanje od kojeg mi je umalo stalo srce. Konačno

sam skupila hrabrost i upitala ga: "Hej, gospon, kol'ko traţite za

ovo?" Nabacio je strog, očinski izraz na lice i rekao: "Mislim da je

ovo prilično lijepa knjiga, dušo, i traţit ću za nju dvadeset ili trideset

dolara." Gotovo sam umrla pokušavajući zadrţati ozbiljno lice dok

sam mu plaćala. Sljedeći sam dan nazvala prijatelja u Seattleu i on

mi je ponudio dobru veleprodajnu cijenu, četiristo dolara. I eto,

opet sam bila pri lovi."

"Sjajno", rekao sam i doista sam to mislio. Nisam poznavao mno-

go lovaca na knjige koji bi mogli izvesti tako nešto.

"Oh, da!... da! I k tome mnogo zanimljivije od rada u uredu ne-

kog knjigovoĎe ili tipkanja pisama za odvjetnika. Kao da se cjelo-

KIKA

dnevno tipkanje uopće moţe usporediti s lovom na knjige. Jedini je

problem što se na to ne moţeš osloniti. Mogu proći tjedni a da ništa

ne naĎeš, a cijelo to vrijeme skupljaš sitniš. Dakle, sve ovisi o tome

kako se osjećam. Ako mislim da će mi se posrećiti, krenut ću u knji-

ţare: ako ne, opet ću raditi za gospodina Kellyja."

Znao sam da ne bih smio pitati, pokazati takvo zanimanje za po-

jedinosti. Ali morao sam.

" Koja je to knjiga bila toliko vrijedna?"

Nacerila se, još uţivajući u prisjećanju i naslaĎujući se svakom od

tri riječi u naslovu. "Ubiti...pticu... rugalicul"

Pokušao sam namjestiti izraz koji bi kazivao To mi ništa ne znači,

a ustvari sam ţelio sklopiti oči i patiti. Isuse, pomislio sam... oh, čov-

ječe*. Tu je knjigu jednostavno nemoguće naći. Od ovakvih se priča

sastoji posao s knjigama. Trgovac fotografijama da lijepoj odrpanki

knjigu od tisuću dolara, poţeljnu skoro poput gotova novca, a sve

zato što se nije potrudio naučiti vaţna djela moderne knjiţevnosti.

Konobarica nam je donijela hranu. Eleanor je posegnula za solju

pa sam opazio oţiljak na zapešću. Bio je to ravan rez, preravan da bi

nastao slučajno.

U neko doba svojeg ţivota Eleanor Rigby se pokušala ubiti prerezavši

ţile.

"Dakle," rekla je tonom koji ljudi koriste kad mijenjaju temu,

"kamo ste vi krenuli kad sam vas otela na kiši?"

"Kamo me vjetar odnese."

"Hej, i ja idem tamo! Jeste li oţenjeni?"

"Mislim da nisam."

"Jeste li bili?"

"Koliko se sjećam nisam. Tko bi me trpio?"

"Vjerojatno jedna ili dvije djevojke koje znam. Imate li kakvih lo-

ših navika?"

"Pa, ne pušim."

"Tućete li ţene?"

"Ne ako rade ono što im kaţem."

Nasmijala se. "Boţe, nepušač koji voli zapovijedati. Moţda se ja

sama udam za vas. Ne smijte se, gospodine Janeway, cijeli ţivot slije-

dim svoje hirove. Jeste li ikad ţivjeli od danas do sutra?

"Jednom, čini mi se, prije otprilike dvadeset godina."

KIKA

"Tako ja ţivim. Cijeli je moj ţivot bez ikakva plana. Idem kamo

me vjetar odnese. Ako su ljudi tamo ljubazni, ostanem neko vrijeme

i grijem se na suncu. Kamo vas vjetar nosi?"

"U Phoenix", rekao sam; prvo mjesto koje mi je palo na pamet.

"Oh, sjajno. Ondje ima mnogo sunca - ali ne baš mnogo knjiga,

koliko čujem. Vjerojatno bih morala raditi da preţivim, što me baš

ne privlači, ali ništa nije savršeno. Biste li voljeli imati društvo?"

"Odlučila si ići u Phoenix?"

"Zašto ne, nikad nisam bila tamo. Zašto ne bih mogla otići ako

poţelim?"

Gledala mi je ravno niz grlo. Doista je poput Rite, pomislio sam:

jednako čvrsta, zbog čega je bilo teško lagati joj.

"Što mislite, što bi se dogodilo", rekla je, "da se jednostavno ok-

renemo i odemo prema jugu. Stranci u noći, nikad se nismo vidjeli

do prije sat vremena. Jednostavno krenemo, bacimo kocku i vidimo

koliko dugo ćemo ostati zajedno."

"Učinila bi to?"

"Mogla bih." Odmahnula je glavom. "Ali ne mogu."

"Ah."

"Činila sam ja i luĎe stvari. Ali sada moram učiniti nešto drugo."

"Što to?"

"Ne mogu razgovarati o tome. Osim toga, to je preduga priča. Ci-

jeli moj ţivot umiješan je u nju, a mislim da za to nemate vremena."

"Vremena imam napretek."

"Ni vi ni ja nemamo toliko vremena."

Sad se osjećala bolje, mogao sam joj vidjeti na licu. Hrana, jedna

od najintimnijih stvari nakon one najintimnije, opet je izvela svoju

čaroliju. "Oh, to mi je bilo potrebno", rekla je. "Da, baš sam bila

gladna."

"Drago mi je što si odlučila ostati."

"Ţao mi je zbog onog. Samo loše reagiram na tu pjesmu."

"Mislim da je to sjajna pjesma."

"Sigurna sam. Ali od nje me hvata jeza."

"Zašto?"

"Tko zna? Neke stvari ne moţeš objasniti."

Onda je, kao da ne sluša što govori, rekla: "Netko me progoni."

Odmahnula je glavom. "Zaboravite što sam rekla. Umorna

sam... na kraju snaga. Katkad kaţem stvari koje..."

Gledao sam je s iščekivanjem.

KIKA

"S vremena na vrijeme me nazove i pušta mi tu pjesmu."

"Znaš li tko je on?"

"Znam ga iz viĎenja, ali mu ne znam ime. On moje očito zna."

Snaţno je zadrhtala. "Ne ţelim razgovarati o tome. Ali vi ste bili ta-

ko dragi... Ne ţelim da pomislite da sam luda."

"Jesi li zvala policiju?"

Zanijekala je. "Čini se da policija ne moţe učiniti mnogo s takvim

ljudima."

"Ako te maltretira preko telefona, mogu ga uloviti. Danas se

prilično brzo moţe otkriti odakle dolazi poziv; gotovo u tren oka."

"I onda bi ga uhvatili. Priveli bi ga i optuţili ga za nekakav blaţi

prekršaj, bezvezna optuţba koja bi ga samo raţestila."

"Koliko dugo to čini?"

Duboko je udahnula, polako izdahnula i rekla: "Ne dugo, nekoli-

ko tjedana. Ali čine se kao godine."

"Ne moţeš to trpjeti. Moraš se zaštititi."

"Recimo... kupiti pištolj, mislite?"

Pustio sam da ta misao govori sama za sebe.

Uzdahnula je. "U ţivotu nisam pucala iz pištolja."

Čudno je bilo to što sam joj povjerovao.

"Znaš li uopće što on ţeli?"

"Mislim da znam. Ali sad bih rado promijenila temu. Vratimo se

veselijem razgovoru." Nagnula je glavu kao da govori, Dosta već jed-

nom. "Sigurno vam je grozno u mokroj odjeći."

"Toliko sam dugo mokar da mi se čini kao da sam suh. Kako se

ono zvao taj tip?"

"Tako je već bolje. Zvao se Richard Farina."

"Vrijedi li njegova knjiga išta?"

"Mraram, da", rekla je pjevušećim glasom. "Oko sto dolara. Nije

za odbacivanje." Konobarica je došla i ostavila račun.

Eleanor me prodorno pogledala. "Dakle, recite mi tko ste doista

i što radite. Mislim, pojavite se niotkuda, oličenje dobrote, uĎete u

moj ţivot u času kad sam osamljenija nego što sam ikad bila, idete

kamo vas vjetar nosi, ali nemate rezervnu odjeću. Od čega bjeţite?"

"Tko kaţe da bjeţim?"

"Svi mi bjeţimo. Samo što neki od nas baš ne stignu daleko. Vi

ste sigurno iz neke tragične ljubavne priče čim ste pobjegli samo s

onim što imate na sebi. Kako joj je ime?"

KIKA

"Rita", rekoh u iznenadnom trenutku nadahnuća. "Smiješno,

bavila se knjigama kao i ti."

"Ma nemojte!"

"Na isti način, ali drukčije." Poigravao sam se računom. "Strašno

bi joj se svidjela priča koju si mi ispričala."

"Svijet knjiga pun je takvih priča. Knjige su posvuda, a neke od

njih su vrijedne iz najluĎih razloga. Čovjek dospije na iranski popis

za smaknuće. Njegovim knjigama poraste cijena. Tip napiše dobru

knjigu, tip napiše lošu knjigu. Na kolekcionarskom trţištu obje vrije-

de jednako. Treći tip napiše sjajnu knjigu i nikoga nije briga. Pred-

sjednik Sjedinjenih Drţava tek usput spomene da oboţava Toma

Clancyja i odjednom se njegove knjige naĎu u istoj klasi s Heming-

wayjem kao skupljačke vrijednosti. A taj predsjednik je Ronald Rea-

gan, za ime Boţje. Ima li to ikakva smisla?"

"Meni nema."

"Opire se logici, ali tako je to danas. Ljudi se uhvate nečeg novog

i onda se kljukaju time, a onaj koji im najbrţe udovolji postane mili-

junaš. Clancy moţda jest kralj tehno-baljezganja. Znači li vam to što-

god? Po meni on ne bi mogao stvoriti lik ni da mu ţivot ovisi o tome.

Ali pazite što vam kaţem, ljudi će plaćati tisuće dolara za tu knjigu

dok kaţeš britva. A onda će zaluĎenost tehno-trtljanjem proći. Ne-

stat će brţe od jučerašnjeg smiraja, a ljudi će se usredotočiti na nešto

drugo, vjerojatno na privatne istraţiteljice. To će trajati nekoliko

godina dok se ne počnu sasvim daviti u tome. U meĎuvremenu pra-

voj spisateljici poput Anne Tyler treba pola karijere da se probije, a

James Lee Burke deset godina ne moţe naći ni izdavača."

"Kako si tako mlada toliko naučila?"

"Rodila sam se u tome. S knjigama sam cijeli svoj ţivot. Kad sam

imala četrnaest godina, markirala sam iz škole, autostopom odlazila

do Seattlea i provodila vrijeme u knjiţarama. Tako da zapravo

imam šest godina dobrog iskustva. To je kao i s bilo čim drugim - na

kraju sretneš nekog tko te ţeli podučiti. A onda jednog dana shvatiš

da znaš više nego tvoj učitelj - počeo si kao učenik, poput Heming-

wayja i Gertrude Stein, a sada si odmakao mnogo dalje od svog uči-

telja. Još je i lakše ako imaš prednost u startu."

"Misliš, ako počneš mlad."

Kimnula je glavom. "Sa šesnaest sam godina imala više od tisuću

pročitanih knjiga iza sebe. Poznavala sam sva velika imena američke

knjiţevnosti. Trebalo ih je samo spojiti s cijenama i pratiti nove veli-

KIKA

ke zvjerke. Ali nosim to i u krvi. Naslijedila sam od oca: njemu je bi-

lo u krvi. Njega je ponijelo u drugom smjeru, ali sve je to isto kad do-

Ďeš do srţi. Knjige... začudnost i čarolija tiskane riječi. Zaokupila je

mog oca kad je imao šesnaest godina pa me zato razumije."

"Otac ti trguje knjigama?"

"Ne bi ni mrtav. Ne, rekla sam vam da njega zanima nešto drugo.

Moj tata je tiskar."

Ispila je kavu do kraja i rekla: "Dala bih milijun dolara da ih

imam, za njegovo iskustvo. Moj otac je prisustvovao stvaranju."

Gledao sam je ne shvaćajući.

"Bio je naučnik u Grayson Pressu, u istom gradiću u koji idemo.

Sigurna sam da nikad niste čuli za Grayson Press kao ni mnogi drugi.

Ali vjerujte mi, gospodine Janeway, Grayson je bio najfascinantniji

knjiţarski genij našeg vremena."

46

North Bend baš nije bio bogzna što, naročito u mračnoj i kišnoj

noći. Sišao sam s autoceste na izlazu 31, a Eleanor mi je poka-

zivala put kroz grad koji je već odavno otišao na spavanje. Takozva-

na poslovna četvrt sastojala se od jednog bloka zgrada, a kafić, bar i

benzinska crpka jedini su još bili otvoreni. No izgled je varao: izvan

grada nalazile su se uske ceste uz koje su ţivjeli ljudi, gdje su nekoć

ţivjeli Graysoni i gdje je Eleanor Rigby prerasla iz djevojčice u dje-

vojku. Izbili smo na cestu po imenu Ballarat i uskoro ugledali ulice i

avenije označene brojevima od kojih je većina daleko prelazila broj

sto. Mjesto je po svojoj prirodi bilo seosko, ali činilo se kao da su bro-

jevi ulica povezani sa Seattleom, kao da je neki davnašnji urbanist za-

mislio neizbjeţna pripajanja daleko u sljedećem stoljeću. Došli smo

do raskriţja 106. jugoistočne ulice i 428. jugoistočne avenije: još uvi-

jek nisam vidio mnogo, ali znao sam da smo izvan grada. Bilo je og-

raĎenih pašnjaka, a povremeno bih ugledao svjetla kuća daleko od

ceste. "Evo nas", iznenada reče Eleanor. "Skrenite ovdje i stanite."

Stao sam sa strane ceste preko puta otvorenih dvorišnih vrata. Pred-

nja svjetla auta padala su na poštanski sandučić na kojem je velikim

slovima pisalo ime RIGBY, a ispod toga manjim slovima - The North

KIKA

Bend Press. Sjedili smo ne radeći ništa. Mogao sam čuti njezino dubo-

ko disanje u mraku pokraj mene. U zraku se osjećala napetost.

"Što se zbiva?" upitao sam je.

"Kako to misliš?"

"Postoji li neki problem?"

"Ne onakav na kakav bi pomislio. Samo mi je grozno suočiti se s

njima."

"Zašto?"

"Jako sam ih razočarala. Učinila sam neke stvari... stvari o kojima

ne mogu govoriti... iznevjerila sam ih i odjednom mi se čini gotovo

nemogućim ući i suočiti se s njima. Ne mogu objasniti. Unutra je dvo-

l je ljudi koje volim najviše na svijetu, a ja ne znam što bih im

rekla."

"Što kaţeš na 'zdravo'?"

Tuţno se nasmijala.

"Ozbiljno. Kad se ljudi vole, riječi nisu vaţne."

"Mudar si ti, Janeway. I imaš pravo. Znam da me neće osuĎivati.

Samo će mi ponuditi utjehu, zaštitu i ljubav."

"I pomisao na to te plaši."

"Itekako."

Sjedili smo još trenutak. Pustio sam auto da radi i ostavio uklju-

čeno grijanje. Nisam je nagovarao ni na što. Konačno je rekla: "Sad

ćemo vidjeti je li Thomas Wolfe bio u pravu kad je rekao da nema

ponovnog povratka kući."

Dovezao sam se na prilaz. Bila je to duga zemljana staza što je vi-

jugala izmeĎu drveća. Kiša je svejednako pljuštala bubnjajući nes-

miljeno. Auto se njihao lijevo i desno i ubrzo su se meĎu drvećem

pojavila svjetla. Iz magle je izronila stara kuća drvena kostura sa ši-

rokim trijemom sprijeda. Izgledala je domaćinski i toplo, onako ka-

ko dom i treba izgledati umornom i utučenom putniku. No Eleanor

je počela drhturiti dok smo se pribliţavali. "On-ondje", rekla je cvo-

koćući zubima. "ZaobiĎi kuću i parkiraj sprijeda." Ali baš kad sam

to učinio, zgrabila me za ruku: svjetla su obasjala neki auto. "Netko

je tu! Okreni se, nemoj stati, zaboga produţi dalje!" Tada smo ugle-

dali natpis na vratima auta - Tiskarska tvrtka Vista - i gotovo sam

mogao osjetiti kako je preplavljuje olakšanje. "U redu je, to je samo

ujak Archie", reče bez daha. "On je mamin ujak", nastavila je, kao

da sam ja bio taj koji se zabrinuo. Ukazala se svjetlost i obasjala tri-

jem, bacajući jednu zraku niz stube u dvorište: netko je u kući čuo

KIKA

naš dolazak. Parkirao sam ispred drugog auta u podnoţju stuba što

su vodile na trijem. Na vratima je, zaklonjeno rukama, provirivalo li-

ce. "Mama," reče Eleanor, "o, Boţe, mama." Silovito je otvorila vra-

ta i iskočila na kišu. Ţena na trijemu dočekala ju je s vriskom i obje

su pale jedna drugoj u naručje, grleći se kao da se nisu vidjele cijeli

ţivot i više i neće nakon te večeri. Čuo sam kako ţena viče "Gaston!

... DoĎi ovamo!" Tada se pojavio muškarac i obuhvatio ih obje svo-

jim rukama nalik na medvjeĎe šape. Obuzeo me osjećaj potištenos-

ti dok sam ih gledao, koji je moţda obuzeo i Bruta prije nego što je

probo Cezara.

Eleanor mi je mahala. Izašao sam, prošao kroz kišu i uspeo se

stubama na trijem. "Ovo je čovjek koji mi je spasio ţivot", reče Elea-

nor dramatično, a ţena me nato dohvati i povuče meĎu njih. Muška-

rac mi je stisnuo ruku, a ţena nas je sve ugurala u kuću. "Ovdje je

grozan nered", rekla je i pokupila časopis, tjerajući nas da proĎemo.

U hipu sam iz hodnika dospio do dobro osvijetljene kuhinje gdje je

za stolom sjedio visok mršav muškarac. Ustao je kad smo ušli i prvi

put smo dobro pogledali jedni druge. Ţena je bila mlada: lako je

mogla proći kao Eleanorina starija sestra, iako sam znao da je bila

barem mojih godina! No nije imala nijedne bore na licu ili sijede vla-

si: njezin jedini ustupak godinama bile su starinske naočale malih

okvira. Muškarac je bio krupan: moje visine, ali teţi, otprilike ob-

rambeni igrač nogometa u profi ligi. Kosa mu je bila kovrčava, boje

jantara, a imao je i istu takvu bradu. Čovjek za stolom bio je šezdese-

tih godina, sijede kose poput škriljevca i ogrubjele koţe. Eleanor ih

je predstavila. "Ovo je moj otac, Gaston Rigby... moja majka,

Crystal... moj ujak, Archie Moon. Narode, ovo je gospodin Ja-

neway." Rukovali smo se. Rigbyjeva se ruka malo kolebala, ali mu je

pogled bio čvrst. Archie Moon čvrsto mi je stegnuo ruku i rekao ka-

ko mu je drago što me upoznao. Crystal je rekla da su moji duţnici,

što god da sam učinio za njihovu kćer - a još i više zato što sam je do-

veo kući k njima.

Bilo je još malo smotanosti u onim prvim nezgrapnim trenucima

meĎu strancima. Rigby se činio stidljiv i povučen: drţao se po strani

i promatrao dok su Crystal i Eleanor govorile. Valjalo je iskazati

gostoljubivost: Crystal je htjela da jedemo, ali Eleanor joj je rekla da

smo jeli usput. "K vragu, trebalo bi vam isprašiti tur", reče Crystal.

Upitala je bismo li barem popili kavu: rekao sam da to zvuči divno.

Eleanor je rekla: "Mislim da bi gospodin Janeway sada više od svega

KIKA

volio suhu odjeću", a Crystal me premjerila očima. "Mislim da bi mu

neke tvoje stare stvari mogle pristajati, Gaston," rekla je. "Donesi

mu one stare traperice i košulju od flanela, a ja ću pristaviti kavu."

Rigby je izašao, a Crystal se i dalje vrzmala uokolo. "Dohvati mi

taj porculanski set, Archie, hoćeš li?" reče. Moon je posegnuo viso-

ko iznad njezine glave i počeo uzimati šalice. Eleanor i ja sjedili smo

za stolom uljuljkani iznenadnom toplinom. Instinktivno je posegnu-

la za mojom rukom i stegnula je, gledajući me sa smiješkom. Pomis-

lio sam da je vjerojatno na rubu suza. Zatim je taj trenutak prošao i

opet se povukla u sebe kad se Moon vratio sa šalicama i tanjurićima

i počeo ih postavljati oko stola.

"Ja neću, dušo", rekao je. "Pijem kavu od podneva, popijem li još

jednu kap, neću oka sklopiti."

"Imam i bez kofeina", reče Crystal.

"Nee... Moram ići."

"Kakvog posla imaš?" rekla je peckajući ga. "Ne ideš nikamo, sa-

mo natrag u onu svoju staru kolibu."

"Nije vaţno što ću raditi. Ne znaš ti sve što se dogaĎa u mom ţivo-

tu, čak i ako misliš da znaš."

Svi su se dobrohotno nasmijali. Govorili su bogatim juţnjačkim

narječjem koje je Crystal uspijevala ublaţiti u razgovoru s nama.

"Ovaj stari je nemoguć", rekla je. "Molim vas, razgovarajte s njim

dok pristavim kavu - inače će pobjeći i upasti u nevolju."

Moon je zasad popustio navaljivanju. Sjeo je do Eleanor i rekao:

"Pa, gospodine Janeway, kako vas ljudi obično zovu?"

"Katkad se odazivam na ime Cliff."

"Čime se bavite?"

"Zašto je to uvijek prva stvar koju ljudi pitaju?" rekla je Crystal.

"Zato što ih odreĎuje", reče Eleanor.

"Dakle, gospodine Janeway", reče Moon glasno. "Kakvim se

poslom bavite?"

"Trenutno sam izmeĎu dva posla."

"To je star i častan poziv. I ja sam se time bavio jedanput ili dva-

put. Katkad je to prilično dobro."

"Ako dobro završi."

"Tek da se zna," reče Crystal svojim juţnjačkim glasom, "nama

nije vaţno čime se bavite. Drago mi je da ste bili na pravom mjestu u

KIKA

pravo vrijeme i na tome sam vam zahvalna. Vrlo nam je drago što ste

ovdje s nama."

"To sam i ja htio dodati", reče Moon, "više-manje tim riječima."

"Gdje ste odsjeli, gospodine Janeway?" upitala je Crystal.

"On ide kamo ga vjetar nanese, mama", rekla je Eleanor, kao da

to sve objašnjava.

"Večeras se vjetar zaustavlja ovdje", reče Crystal. "I bez raspra-

ve, imamo lijepu sobu u potkrovlju iznad radionice. Toplo je i suho,

a krevet je dobar i čvrst. I što je najbolje, nitko vam neće smetati."

"Svidjet će ti se", reče Eleanor.

"Zapravo," rekla je Crystal dok je Rigby unosio odjeću, "zašto to

ne bismo učinili odmah? Odjenut ćemo vas u suhe krpe i odvesti do

sobe. Smjestit ćemo gospodina Janewaya u potkrovlje", reče Rig-

byju koji potvrdno klimne. Zatim se obratila meni: "Moram vas sa-

mo zamoliti da tamo ne pušite. Gaston ne dopušta pušenje u radio-

nici. Nadam se da to nije problem."

"Meni nije."

"Dobro. Zamijesit ću nam pecivo s cimetom uz kavu. Vi se ugrij-

te i doĎite za pola sata pa ćemo se pobliţe upoznati."

"Ja moram ići", reče Moon.

"Ti mrzovoljni stari stvoru," rekla je Crystal. "Neka me vrag od-

nese ako ti nisi najnedruštveniji čovjek kojeg poznajem."

"Odvest ću gospodina Janewaya do potkrovlja kad već idem", re-

če Moon Rigbyju. "Nema smisla da se i ti smočiš."

Slijedio sam ga kroz kuću. Otvorili smo dva kišobrana i sišli na dvo-

rište. Moon je osvijetlio put baterijom i prvi krenuo prema pokrajnjoj

zgradi dvadesetak metara iza kuće. Prvo što sam zamijetio, čak i prije

nego što je upalio svjetlo, bio je miris... teţak vonj crnila pomiješanog

s još nečim. Svjetlo je razotkrilo dugačku prostoriju prekrcanu stroje-

vima i čeličnim uredskim ormarima. Dva velika starinska tiskarska

stroja stajala su uza zid u dnu, manji stroj za ručno tiskanje nalazio se

na stolu pokraj vrata, a još bliţe vratima bio je glomazan, zakučast

stroj iz prošlog stoljeća za koji sam pomislio da je najvjerojatnije lino-

tip. Bio je. "Neka vas miris ne smeta", rekao je Moon. "To je samo

mi-

ris vrućih, tek otisnutih slova. Gaston je sigurno prestao s radom neš-

to prije vašeg dolaska. Gore ga nećete ni osjetiti."

Upalio je svjetla. Oči su nam se srele kraće od sekunde, a onda je

on skrenuo pogled. "Ostavit ću vam kabanicu ovdje pokraj vrata, a i

KIKA

bateriju i kišobran. Ako vam još što ustreba, gore je telefon pa moţete

nazvati kuću."

Prvo što sam ugledao bio je natpis Zabranjeno pušenje. Moon me

poveo pokraj njega do stuba stepenica u kutu nasuprot tiskarskim

strojevima, a zatim u potkrovlje, prostranu sobu sa zabatima, krov-

nim prozorčićem i još jednim prozorom koji je gledao prema kući.

Na sredini sobe stajala je trbušasta peć koja se činila barem sto godi-

na starom. Moon ju je potpalio i uskoro je u njoj plamtjela vatra:

"Ova stara kanta će vam zaista dobro osušiti krpe. A i sigurna je,

Gaston je svako malo da pregledati. Otjerat će vas odavde ako joj

dopustite da se previše razgori." Prošetao je po sobi zagledajući u

kutove. Otvorio je vrata i zavirio u susjednu prostoriju. "Kupaonica.

Nema kadu, ali ima tuš ako ga trebate."

Načinio je puni krug i stao ispred mene. Isijavao je snagom, iako

je bio ţilavije i tanje graĎe od Rigbyja. Njegov glas bio je osnovni

sastojak u slici grube muške snage koju je pokazivao svijetu. Bio je

to dubok, zvonak bariton iz kojeg je izbijala juţnjačka mudrost. Sjaj-

no bi vodio razgovore na radiju, pomislio sam, i bio sam jednako si-

guran da se on nikad ne bi time bavio. "Telefon je ovdje pokraj kre-

veta", rekao je. "Linija je odvojena pa kuću zovete kao i bilo koji

drugi broj." Nagnuo se nad stolić i napisao broj na komadiću papira.

Zatim se uspravio i pogledao me. "Ništa mi više ne pada na pamet."

"Sve je sjajno."

Okrenuo se da ode i zastao na vratima. "Crystal se često šali, ali

ja doista moram ići. Ima jedna konobarica u Issaquahu koja zaokup-

lja moje vrijeme. Izgledate kao čovjek koji to razumije."

"Da, blijedo se sjećam takve situacije."

Kratko se nasmijao i upitao hoću li i sutra biti tu. "Ako budete,

doĎite do mene. Izdajem novine, radionica mi je u Snoqualmieju,

samo nekoliko minuta odavde. U oba vam gradića svatko moţe reći

gdje sam. Ako se sutra pojavi sunce, pokazat ću vam neke od naj-

ljepših krajolika na svijetu. Imam kolibu u brdima, sat vremena voţ-

nje odavde. Sagradio sam je prije četrdeset godina i sasvim je okru-

ţena drţavnim šumama, oko četiristo tisuća hektara. To će drţati

podalje gadove iz Holiday Inna barem do kraja mog ţivota. Vaša je,

ako se ţelite nekoliko dana opustiti u samoći."

Zatim je opet zastao. "Ne mogu baš objasniti zašto, Janeway.

Imam osjećaj da ti dugujemo i više nego što mislimo. Ima li to ikakva

smisla?"

KIKA

"Ne znam."

"Ne znam ni ja, ali jednostavno to osjećam. Kao da si moţda naišao u

posljednjem trenutku i to ne samo da spasiš našu djevojčicu od

kiše."

"Ako i jesam, onda to i ne znam. Ali drago mije da sam joj mogao

pomoći."

Prodorno me pogledao. "Mala nam više ne govori mnogo. Sad je

odrasla, ima svoj ţivot. Nikad nije imala ni truna razboritosti kad se

radi o strancima. Došla je kući autostopom iz Los Angelesa kad je

imala osamnaest godina, mama joj je gotovo izludjela kad nam je to

ispričala tu večer za objedom. Danas joj se posrećilo i našla je tebe.

Ne pitaj me kako ni zašto, ali znam da smo tvoji duţnici."

Nehajno sam odmahnuo rukom.

"Svi mi. I ja. K vragu, poznajem to dijete otkad se rodilo, znala je

satima visjeti u mojoj tiskari nakon škole, zapitkivati, gnjaviti. "Čemu

sluţi ovo, čemu sluţi ono?" Tako je draga, ne bih je mogao više volje-

ti ni da je moja vlastita kći. A znam da svatko tko joj pomogne u ne-

volji moţe doći ovamo i Rigbyji će mu dati gotovo sve što imaju. Za-

to moţeš biti miran, mislim da je to ono što sam ti ţelio reći. Moţeš

biti miran. Ovi se ljudi ne šale kad ti kaţu da im je drago što te vide."

Nakon toga je otišao silazeći teškim korakom niz stube, ostavlja-

jući me s jednim od najčudnijih osjećaja u ţivotu.

Sjedio sam do peći u odjeći Gastona Rigbyja i ljenčario.

A što ću, kvragu, sad? pomislio sam.

7

Nekoliko minuta poslije sišao sam u tiskaru i stajao ondje u tiši-

ni, svjestan one iskonske veze izmeĎu svijeta Gastona Rigbyja i

svojeg vlastitog. Bila je ondje, golema i temelj svega - i bilo je zapa-

njujuće da sam mogao ţivjeti meĎu knjigama i ne pomišljajući na

majstore koji su ih stvarali. Darryl Grayson radio je u radionici nalik

ovoj i to nedaleko odavde. Ovdje je izvodio svoju magiju, stvarajući

predivne knjige na čudnoj opremi kao što je i ova. Proţeo me čudan

osjećaj gubitka zato što sam znao da ćemo jednog dana doseći teh-

ničko savršenstvo na štetu individualizma. Ova veličanstvena veza

KIKA

izmeĎu čovjeka i stroja polako je postajala prošlost. Generacija u

kojoj sam roĎen stvari upotrijebi i zatim baci, a sve što sam znao o

Graysonovu svijetu bilo je dovoljno da shvatim ono osnovno. Veliki

tiskarski stroj radio je na struju. Na pločici je pisalo da je marke

Chandler and Price, a pokretao ga je debeli koţni remen koji je pove-

zivao veliki kotač s jednim manjim blizu izvora struje. Na stolu je bila

hrpa letaka koje je Rigby tiskao za jednu praonicu automobila iz is-

točnog Seattlea. Pogledao sam stroj za ručno tiskanje. Bio je naprav-

ljen davno prije doba elekrične energije, ali bi ga Rigby još, pretpos-

tavljao sam, koristio za finiji rad. Imao je ručku koju je tiskar povla-

čio i tako dovodio papir na kalup premazan crnilom. Na stolu do nje-

ga stajalo je nekoliko umjetničkih eksperimenata - pjesama tiskanih

tipovima slova tako egzotičnim i osebujnim da se činilo kako se uzdi-

ţu na papiru i bore za vašu paţnju. To je poput piva, pomislio sam bu-

dalasto. Jednom su me pozvali da pomognem u ocjenjivanju raznih

vrsta piva i otišao sam misleći, ovo je tako luckasto. Pivo je pivo. E pa

nije bilo. Taj sam dan naučio da na svijetu ima više vrsta piva nego što

su ljudi mogli i sanjati. Tako je i s tipovima slova.

Činilo se da ih Rigby ima sve, ali sam ipak instinktivno znao da je

to daleko od istine. Ipak, njegova je zbirka bila fantastična. Slova su

bila naslagana u malim odjeljcima onih dubokih čeličnih ormara: bi-

lo je barem pedeset ormara poredanih uokolo uzduţ zidova prosto-

rije, a svaki je imao barem dvadeset ladica i svaka je ladica sadrţava-

la potpun i različit tip slova. Otvorio sam ladicu na kojoj je pisalo

Cooper Black i ugledao stotine malih odjeljaka od kojih je svaki sa-

drţavao dvadeset do pedeset primjeraka slova. Pogledao sam u dru-

gu ladicu malo dalje: naziv je bio Caslon Old Style. Poznavao sam ne-

ka imena: raspoznao sam ih kao pionire u razvoju tipova slova, ali

ime mi nije govorilo kako ona doista izgledaju. Nisam razlikovao

Caslon od Cadillaca, a većina ostalih bila mi je jednako strana kao i

neki tip slova iz stare Kine. Tamo su bili Deepdene i Bodoni, Century

i DeVinne, Kennedy, Futura, Baskerville i Granjon. Svaki je zauzimao

nekoliko ladica s odjeljcima za različite veličine slova. Bilo je i onih

koje ni sam Rigby nije poznavao - cijeli ormari bili su označeni kao

Nepoznato i sadrţavali su sve veličine slova. Nepoznat antikni tip, oko

1700. g., pronaĎen kod Wheelinga u Zapadnoj Virginiji 1972. Rigby

ga je prozvao Wheeling i izgleda da je postojao ili se sačuvao samo u

jednoj veličini. Na najdaljem kraju, najbliţe tiskarskim strojevima,

nalazio se ormar označen kao Graysonovi tipovi, a svakom je redu

KIKA

zasebno bilo dano ime - Georgian, Pacific, Snoqualmie. S druge stra-

ne nalazili su se ormari s nazivima Dingbats i Woodcuts. Otvorio sam

prvu ladicu i uzeo jedan dingbat. Bio je to mali ukras koji je, kad sam

ga pobliţe pogledao, postao ljiljanov cvijet koji je moţda mogao biti

karakterističan za zaglavlje pisma. U daljem kutu nalazio se rezač

papira: pokraj njega se uza zid pruţao dug red polica s papirom. Za-

tim je tu bio linotip, zamršen, ali čvrst stroj veličine omanjeg kamio-

na. Ovo je bio svijet Gastona Rigbyja. UĎite u njega i zakoračili ste u

devetnaesto stoljeće gdje se - zaboravljajući na izrabljivanje, okrut-

nosti i nepravde - barem u ovom svijetu, nalazilo zadnje uporište

ljudskog duha istinske pustolovnosti.

A bilo je toga još. Došao sam do vrata na sredini daljeg zida i ot-

vorivši ih otkrio prostoriju gotovo jednako veliku kao što je bila pr-

va. Upalio sam svjetlo i ugledao nešto što je na prvi pogled izgledalo

kao još jedna radionica. No u nečemu su se razlikovale - u ovoj nije

vladao nered ni osjećaj svakodnevnog rada kao u onoj drugoj. Iz-

gledala je kao radionica jednog oruţara kojeg sam poznavao, a koji

je takoĎer bio najveći fanatik za urednost na svijetu. Tu se nalazio

dug radni stol s nizovima alata za fino rezanje - dlijetima, čekićima i

turpijama svih veličina. Bilo je i nekoliko velikih nakovnja, niz snaţ-

nih povećala za oko nalik na one draguljarske, i dvije jake lampe

postavljene baš ondje gdje treba. Ovo je mjesto gdje radi, pomislio

sam: gdje sve izraĎuje ručno. Tada sam shvatio da mislim na

Graysona, a ne Rigbyja, kao da sam se doista vremenski vratio i uše-

tao i nekako zalutao u Graysonovu radionicu. Vidio sam crteţe na

zidu - cijelu abecedu, a sva su slova, velika i mala, bila veličine tride-

set kvadratnih centimetara i zasebno uokvirena. Crteţi su okruţiva-

li cijelu prostoriju. Pogledao sam izbliza i procijenio da su vjerojatno

originalni. Svaki je nosio Graysonov potpis ruţičastom tintom u do-

njem desnom kutu. Na kraju radnog stola našao sam veliku čeličnu

ploču. Bio je to kalup ili matrica, velik tridesetak kvadratnih centi-

metara sa slovom G u slovniku za velika slova. Ono je posve odgova-

ralo slovu G uokvirenom na zidu. Odmah iznad matrice nalazila se

dugačka naprava koja je podsjećala na pomagalo kakva crtača nacr-

ta: imala je pokretan krak koji je mogao ocrtati slovo G i, zaključili

nakon što sam je pregledao, odrediti njegovu veličinu. Odjednom

sam shvatio cijeli postupak. Grayson bi prvo nacrtao svoja slova na

papiru. Zatim bi izlio metalni kalup i onda ih je, uz pomoć svoje jed-

nokrake naprave, mogao smanjiti na bilo koju veličinu, čak i na onu

KIKA

najuobičajeniju ako je htio. On je bio savršeni tiskar i nije mu treba-

la talionica zato što je on sam bio svoja tvornica slova. Rigby je saču-

vao zbirku njegovih crteţa i nešto njegove opreme: odrţavao je mjes-

to gdje je radio Darryl Grayson gotovo poput muzeja.

Kad sam se opet ogledao oko sebe, svijet je bio izmijenjen. Moj

se poziv iz temelja promijenio i znao sam da nikad više neću gledati

knjigu istim očima. Zadrţao sam se tamo, nadajući se nekom blista-

vom prosvjetljenju. Na drugom kraju prostorije, polusakrivena u

sjeni, nalazila su se vrata koja ranije nisam zamijetio. Moţda se iza

njih nalazio odgovor na sve. No vrata su bila zaključana pa sam se

morao odreći tog zadovoljstva.

Začuo sam kako je nešto lupilo sprijeda: mislio sam da netko do-

lazi po mene. Ugasio sam svjetlo i vratio se kroz radionicu do ulaz-

nih vrata. Ali kad sam ih otvorio, ondje više nije bilo nikoga.

8

Na rubu mog svijeta nalaze se vrata koja vode u Rigbyjev svijet.

Svaka se strana zacijelo čini beskrajnom zalutalom putniku ko-

ji moţe tek nagaĎati što je od toga dvoga nusproizvod onog drugog.

Sjedili smo za kuhinjskim stolom razgovarajući o njihovim planina-

ma i mojim riječnim koritima i premda je ono što sam im rekao bilo

uglavnom izmišljeno, u duhu je bilo istinito i nije im dalo povoda za

dublje razmišljanje. Otkrio sam da im mogu reći tko sam, a da ne

odam razlog svojeg dolaska. Zanimanje je zapravo tako mali dio čo-

vjeka da sam se mogao uklopiti u stare pustolovine i prizvati ih u sje-

ćanje kao da su se dogodile jučer. Crystal je posluţila slatko pecivo,

još vruće i ubojito dobro, domaći maslac i neodoljive hruskave

puslice. Rigby je sjedio za stolom nasuprot meni rumena i ugodna li-

ca, oprezno ljubazan. Eleanor se ispričala i otišla u kupaonicu.

Crystal je gurnula prema meni još jedno pecivo uz mudru opasku da

nitko ne ţivi vječno. Moglo se i tako gledati na to pa sam uzeo pecivo

dok je Rigby razmišljao bi li pojeo i treće. "Ah, iskušenje", reče onim

blagim i ljubaznim glasom. On i Crystal se pogledaše i tiho nasmijaše

kao da dijele neku sasvim osobnu šalu. Posegnuo sam za maslacem i

rekao: "Morat ću trčati tjedan dana." Crystal mi je ispripovijedala o

KIKA

naljepnici za auto koju je vidjela a na kojoj je pisalo: Ne puši..vjež-

baj... jedi zdravu hranu...ionako ćeš umrijeti. Svi smo se nasmijali.

Za dvadeset minuta moja se nedoumica zaoštrila poput ţileta.

Nešto me moralo odati jer mi varanje nije jaka strana. Nekad sam

mogao lagati bilo kome: svijet u kojem sam se kretao bio je crno-bi-

jel, ja sam bio na strani istine i pravde, a druga je strana bila preplav-

ljena ološem. Ti su dani zauvijek završili kad sam vratio značku. Ovi

bi mi se ljudi zaista mogli svidjeti: mogao bih započeti posao s naru-

čivanjem knjiga putem pošte u kući nešto niţe uz cestu i biti njihov

susjed. Svako jutro u osam ušetao bih u Rigbyjevu tiskaru i saznao

još jednu tajnu o svijetu iza vrata, a katkad bi me uvečer Crystal poz-

vala na večeru i ja bih im govorio istinu o mojim rijekama i pustinja-

ma. Skinite mi osam godina i moţete me skoro vidjeti oţenjenog nji-

hovom kćeri kako podiţem novi naraštaj malih knjiţara pod okriljem

velikih šuma. Rigbyji su bili ono istinsko, sol zemlje. I odjednom su

mi se sviĎali beskrajno više od tipova za koje sam radio, uključujući

sve suce i policajce velike drţave New Mexico.

Ni u kojem slučaju nisu bili bogati. Mikrovalna pećnica bila je jedini

trag suvremenog ţivota u kući. Nisam vidio stariji hladnjak koji

bi još radio u nekoj kuhinji. Štednjak je bio plinski, tek jedan korak

dalje od peći na drva. Radio na polici bio je marke Admiral, negdje

iz 1946; namještaj je bio star i jednostavan i davao je kući onaj rusti-

kalni, starinski izgled. Što god je Darryl Grayson naučio Gastona

Rigbyja prije toliko godina, umjetnost zgrtanja novca nije bila dio

toga. Graysonovo je ime spomenuto samo jedanput, u prolazu. -Pe-

cajući podatke, ubacio sam udicu u to jezerce nehajno spomenuvši

da mi je Eleanor govorila o nekom Graysonu koji je Rigbyja naučio

poslu. Ruka mu se trznula, a usna zadrhtala i znao sam da sam do-

taknuo nešto tako bitno u njegovu ţivotu da je gubitak toga još uvi-

jek, nakon dvadeset godina, ţiva i otvorena rana. Crystal je obišla

stol i prignula se nad njim, obgrlivši mu glavu. "Darryl je bio velik

čovjek," rekla je, "velik čovjek." Rigby se opirao suzama i pokušao

to potvrditi, ali nije mogao naći riječi. Crystal mi je namignula, poti-

čući me da se ostavim te teme, što sam i učinio.

"Što je ovo?" reče Eleanor ulazeći iz hodnika. "O čemu razgova-

ramo?"

"Baš sam pitao za linotip", rekoh skočivši na novu temu onoliko

elegantno koliko to jedna šeprtlja moţe.

"Postoji priča o njemu", rekla je Eleanor. "Ispričaj mu, tata."

KIKA

Rigby se pokušao nasmiješiti i odmahnuo glavom.

"Ti im ispričaj, dušo", reče Crystal.

Eleanor je pogledala oca, a zatim mene. "Bila je prava pustolovi-

na dopremiti ga ovamo."

"Bilo je to prokleto mučenje, eto što", reče Crystal. "Recite,

gospodine Janeway, kako vam se čini deset dana bez grijanja na

temperaturi od dvadeset ispod nule?"

"Čini mi se kao prava pustolovina", rekao sam, a oni se na-

smijaše.

"Bio je to naš najljepši trenutak", rekla je Eleanor ignorirajući

majku koja je prevrtala očima. "Tata je čuo od prijatelja u Minneso-

ti da su neke novine bankrotirale i da imaju linotip u podrumu."

"Nalazio se tamo dvadeset godina", doda Crystal, "otkad su novi-

ne prešle na hladno tiskanje. Malo se tko uopće sjećao čemu sluţi taj

čudni stroj, a kamoli kako se koristi."

"Mogli smo ga slobodno uzeti", rekla je Eleanor.

"I to je najluĎa stvar koju smo ikad učinili", reče Crystal.

"Tko ovdje priča, mama? Dakle, bilo je to usred zime, spremali

su se rušiti zgradu i sve je trebalo biti izneseno u dva tjedna."

"Bilo je to jedno od onih brzih rušenja," reče Crystal, "znate već,

kad postave eksploziv i sve sruše za minutu."

"I tako smo se vozili u Minneapolis", nastavi Eleanor.

"Bez stajanja", dodala je Crystal.

"Grijanje u kamionu pokvarilo se kod Spokanea..."

"Nismo čak imali vremena stati i popraviti ga. Smjenjivali smo se

u voţnji, a spavali kad bismo stigli."

"Šuti, mama, pokvarit ćeš priču. Kad smo stigli u Minnesotu, bilo

je tako hladno da su mi se smrzli prsti na nogama. Snijeg je bio du-

bok više od metra, a ulice su bile kao bijeli tuneli. Čak nisi mogao

vidjeti ni izloge dućana stojeći vani."

"Stroj je bio u podrumskoj prostoriji koja je bila tek malo veća od

njega", reče Crystal. "Sigurno su ga bili rastavili i opet sastavili u

podrumu jer smo odmah vidjeli da ga nikad nećemo izvući ako ne

rastavimo i ne iznesemo dio po dio."

Pogledao sam Rigbyja. "Jeste li ikad prije radili tako nešto?"

Odmahnuo je glavom.

"Morao je smisliti tijekom samog rastavljanja," reče Eleanor.

"Gaston moţe sve, kad se odluči", rekla je Crystal.

"Svatko moţe, s malo vremena i strpljenja", dodao je Rigby.

KIKA

"Proveli smo dva dana u tom podrumu", nastavila je Eleanor,

"rastavljajući stroj, pakirajući dijelove i tovareći ih na kamion. Bilo

je tako hladno da su nam se ruke lijepile za čelik kad bismo ga do-

takli, a svuda oko nas mineri su postavljali eksploziv."

"Ali izvukli smo vraţju stvar", reče Crystal, "i pjevali smo boţične

pjesme cijelim putem do kuće... u veljači."

"Mislili smo popraviti grijanje u Montani", rekla je Eleanor, "ali

dotada je već temperatura narasla na deset stupnjeva - pravi toplin-

ski udar."

"A i dom je bio blizu", reče Rigby.

Gotovo sam mogao osjetiti zadovoljstvo i radost kad su ga ospo-

sobili za rad pa sam rekao nešto o tome.

"Da," reče Crystal, "čak ni ja ne mogu to poreći."

"To nema cijenu", rekao je Rigby.

"Nekako više značite jedni drugima", rekla je Eleanor, "kad uči-

nite nešto takvo."

Iznenada se nad stol nadvila tišina. Večer se primicala kraju i spo-

znao sam da je opet neću uhititi. Nisam znao zašto - sigurno ne više

zbog Poea - ali bio sam spreman učiniti tako, ma što se dogodilo.

"Ondje ćete naći mnogo knjiga ako volite čitati", rekla je Crystal.

"Ţao mi je što nema televizora."

Rukama sam načinio gestu koja je govorila Ma kome on uopće

treba?

"Doručak je u pola sedam", rekla je. "To jest, ako ţelite jesti s na-

ma. Nešto ću vam spremiti kad god došli."

Otpratila me do vrata ostavivši Eleanor i njezina oca same za ku-

hinjskim stolom. Na trijemu me uzela za ruku. "Hvala vam", pro-

šaptala je. Zatim me čvrsto zagrlila i ušla u kuću. Stajao sam na trije-

mu i slušao kišu. Noć je bila crnja no ikad, ali osjetio sam se kao da

mi je velik teret skinut s leĎa. Neće biti uhićenja, lisica, prisile. Gle-

dao sam kako je mojih pet tisuća dobilo krila i odletjelo u noć. Pola

je tajne bilo riješeno.

Sad kad sam znao što neću učiniti, mogao sam spavati.

9

KIKA

Probudila me zvonjava telefona. Svjetleći sat na stolu pokraj me-

ne pokazivao je tri sata i pet minuta: spavao sam gotovo pet sati.

No to se moglo i očekivati, pomislio sam, buljeći u mrak gdje se na-

lazio telefon. Pustio sam da zvoni znajući da ne moţe biti za mene,

ali on nije prestajao pa sam morao nešto poduzeti. Kad sam podigao

slušalicu, začuo sam Eleanor.

"Doći ću do tebe. Moţe?"

"Ne znam... Što će reći tvoji roditelji?"

Ali već je bila spustila slušalicu. Okrenuo sam se i sjeo na krevet.

Kad je prošlo pet minuta, a ona još nije bila došla, pipajući sam do-

šao do prozora i pogledao preko puta prema kući. Bila je u mraku

osim slabog svjetla na strani koja nije gledala prema meni. Uskoro je

i ono nestalo - netko je išao na zahod, pomislio sam - ali tada se

ukazalo novo svjetlo na suprotnom uglu. Nešto se micalo u dvorištu:

nisam mogao razaznati što kroz staklo išarano kišom, ali izgleda da

je neko stvorenje koje je stajalo pod prozorom brzo skliznulo natrag

u tamu. Moţda jelen ili samo priviĎenje u mozgu još bunovnom od

premalo sna. Ali nisam zaboravio Eleanorina progonitelja pa sam

sjedio na prozorskoj dasci i gledao u dvorište. Svjetlo je nestalo i

opet sam bio uronjen u svijet potpune tame. Dugo sam sjedio gleda-

jući ni u što.

U deset do četiri odlučio sam da neće doći i vratio se u krevet.

Čuo sam oštar škljocaj, a zatim mukli udarac. Eto je, pomislio

sam. Ali ništa se nije dogodilo. Bubnjanje kiše bilo je jedini podsjet-

nik da još mogu razmišljati i čuti. Minute su odmicale prema zori.

Nije još bilo ni tračka sunca koje je, s obzirom na oblake iznad cijele

drţave, bilo udaljeno barem sat i pol. Opet je bljesnulo svjetlo. Nag-

lo sam skočio na noge - bilo je u mojoj sobi tek nekoliko centimeta-

ra daleko. Dok su mi se oči privikavale, vidio sam da svijetli lampica

na telefonu - netko je podigao slušalicu dolje u radionici i razgova-

rao u četiri sata ujutro. To je trajalo neko vrijeme, barem dvije mi-

nute, a zatim se lampica ugasila. Izvukao sam se iz kreveta, otišao do

vrata, otvorio ih i osluhnuo na spiralnim stubama. Ništa. Ni zvuka, ni

svjetla, niti nagovještaja bilo kakvog kretanja.

Leţao sam na krevetu i zurio u mrak. Na posljetku sam, iako ne

bih povjerovao da je to moguće, počeo zapadati u san.

Kao da je izašla iz sna. Plutao sam negdje izmeĎu svjetova kad su

mi se oči otvorile. Znao sam da je tu. "Hej", rekao sam i osjetio ka-

ko sjeda do mene na pod. Pruţio sam ruku i dotaknuo njezinu glavu:

KIKA

bila ju je naslonila preko prekriţenih ruku na krevet. "Mislio sam da

nikad nećeš stići." Još nije govorila: nekoliko je minuta samo leţala

tako pod mojom rukom, a disanje joj je bilo jedva čujno od zvuka ki-

še. Zatim je rekla: "Nisam došla zato što sam se osjećala glupo. I je-

sam glupa zato što te budim usred noći."

"U redu je, ionako sam bio budan", slagao sam.

"Radi se o tome da sam upravo proţivjela najusamljeniju noć u ţi-

votu. Osjetila sam se tako napuštenom da sam mislila da ću umrijeti."

Zatim je uslijedila duga stanka. Onda je rekla: "Stalno razmiš-

ljam da mi moţda mama i tata mogu pomoći kad se tako osjećam, ali

ne mogu. Znam da me vole, no to samo još više pojačava moju

osamljenost. Ima li to smisla?"

"Više nisi njihova djevojčica. Izgubila si nešto što više nikad ne

moţeš vratiti, ali još nisi otkrila što će zauzeti to mjesto u sljedećem

dijelu tvog ţivota."

"Sljedeći dio mog ţivota", uzdahnula je.

Mogao sam čuti bol u njezinu glasu. "Pomoći ću ti", rekao sam,

"ako mi dopustiš."

Činilo se da razmišlja o tome. "Samo razgovaraj sa mnom, pomo-

zi mi da prebrodim noć. Znam da ti se spava i da sam pravi daveţ.

Ali nemaš pojma koliko bi mi pomoglo, gospodine Niotkud, kad bi

samo malo razgovarao sa mnom."

"Slušaj što ću ti reći i vjeruj mi. Ovog časa ništa mi ne bi bilo dra-

ţe od toga da razgovaram s tobom."

"Oh, Janeway." Glas joj je zapeo i slomio se. "Tako me boli.

Strašno me boli i ne mogu ni s kim razgovarati o tome."

"Razgovaraj sa mnom."

"Ne znam, moţda s nekim poput tebe tko je tek u prolazu i ne

poznaje me. Ne mogu razgovarati s mamom i tatom, previše je toga

izmeĎu nas. Ne znam što, ali ne moţemo prijeći preko poznatih

stvari i doprijeti do prave boljke."

"Koje su poznate stvari?"

"Koliko sam u potpunosti i nepovratno sjebala svoj ţivot."

"Moţda ti se samo tako čini."

"Učinila sam glupost. Ne pitaj me zašto, to je jednostavno bila lu-

dost. Osjećala sam se prinuĎenom, kao da nemam izbora. Zatim su

rekli da sam učinila nešto još gore, jedna je stvar vodila do druge i

onda sam doista učinila nešto gore... samo ne ono što oni tvrde. Za-

tvorili su me zbog toga i sad me opet ţele zatvoriti, moţda na mnogo

KIKA

godina. Ako to učine, ubit ću se, kunem se. Ne bih mogla ţivjeti u

kavezu."

"Nitko od nas ne bi mogao. To i nije ţivot."

"Ali neki ljudi preţive. Ja čak ne bih mogla ni to, ne ako se radi o

godinama." Odmahnula je glavom: osjetio sam pokret. "Nikako."

Njeţno sam je potaknuo. "Što si učinila?"

Trebalo joj je dugo da odgovori, a isprva to nije ni bio odgovor.

"Ne mogu ni tebi reći."

"Neću te osuĎivati."

"Ne radi se o tome. Neki dijelovi priče nedostaju. A bez njih je-

dnostavno ispadam budala."

"Svejedno. Moţda ti mogu pomoći da naĎeš dijelove koji nedo-

staju."

"To nitko ne moţe. Ništa nema smisla. Ja sam kao onaj tip u

Čovjeku bez zemlje, nemam korijene, ništa čvrsto za što bih se uhva-

tila. Volim roditelje, ali mi je grozno razgovarati s njima."

"Svakome je tako. To znači da si sto posto normalna."

Tiho je zahihotala tuţnim glasom. "A ja sam sve vrijeme mislila

da sam luda. Zaista mi je strašno pokušavati razgovarati s njima. A

znam da moram, ne smijem više čekati ni jedan dan. Ali kako da to

učinim?"

"Probaj prvo sa mnom."

Nije ništa rekla. Pustio sam je nekoliko minuta, a onda joj blago

gurnuo ruku. "Što ti se dogodilo?"

"Bila sam u New Mexicu", rekla je odjednom, kao da je čekala da

je još jednom upitam. "Upala sam u nevolje... O tome ti ne mogu go-

voriti. Ali nosim to u sebi već tjednima. Ako se nekome ne povje-

rim..."

Stisnuo sam joj ruku: bez seksualnih primisli, tek kao prijateljsko

ohrabrenje.

"Tamo me počeo proganjati taj čovjek, u Taosu." Opet je poku-

šala šutjeti, no onda je rekla: "Imala sam iznajmljenu sobu. Vratila

bih se i našla stvari pomaknute."

"Isprevrtane?"

"Ne... Da, moţda. Imala sam osjećaj da je on to napravio, da je

pretraţio moje stvari i onda ih opet sloţio, tek tako. Ali uvijek bi os-

tavio neku stvarčicu na krivom mjestu, negdje na vidljivom mjestu

kao da ţeli da primijetim. Jednom je ostavio upaljenu cigaretu u

plastičnoj čaši. Htio je da znam da je upravo otišao. Zatim je počeo

KIKA

s telefonom. Zvonio bi kasno u noći i čula bih ga kako diše... ili pje-

vuši onu pjesmu."

"Već si mi rekla da znaš što ţeli."

"Rekao mi je. Ali ne mogu to sada objašnjavati pa me ne pitaj."

"Objasni ono što moţeš."

"Osjećala sam se kao da je nešto zlo ušlo u moj ţivot. Skrenula

bih iza ugla i on bi bio tamo, točno ispred mene. Izgledao je kao mr-

tvac, imao je upale oči i rupe na licu, duboke oţiljke preko oba obra-

za. Nasmrt me prestrašio. Ne mogu ti opisati kako mi je bilo. Došla

bih do telefonske govornice i nazvala kući, a on bi mi prišao iza leĎa,

razvalio vrata i buljio u mene. Rekao mi je da me moţe ubiti, baš ta-

mo u toj govornici - ubiti me, a onda otići u North Bend i ubiti moju

majku. Boţe, bila sam izvan sebe. A onda je jedne noći ušao u moju

sobu dok sam spavala. Kad sam se sljedeće jutro probudila, našla

sam mrtvog... štakora... pokraj sebe na krevetu. To me je do kraja iz-

ludjelo."

Slušao sam njezine riječi pitajući se kako i kada se sve to dogodi-

lo. Zasigurno negdje nakon prve provale k Jeffordsovima, ali prije

druge. Što god da je njezin progonitelj učinio, gurnuo ju je na tu slje-

deću stepenicu očaja. Nije se dokopala onoga po što je išla u kuću

Jeffordsovih - a što je i progonitelj ţelio - i vratila se da pokuša po-

novno. A što je onda bilo?

Onda se dala u bijeg: pogazila je jamčevinu i uputila se kući. "Ka-

ko si se vratila ovamo?" upitao sam. Autom, rekla je onim jednolič-

nim tonom kojim ljudi obično govore kad im postavite glupo pitanje.

No ja sam ciljao na nešto drugo, nešto što ona još nije mogla znati.

"Kojim si cestama putovala?" upitao sam, a ona se nasmijala i zapita-

la kakve to veze ima. "Išla sam preko Sangri3, po miliondolarskoj

autocesti4 do velikog raskršća, a onda autocestom do kuće."

Slater je lagao da je išla kroz Denver. Vjerojatno je lagao i za sve

ostalo. Čovjek rošava lica doimao se kao netko koga sam nedavno

sreo i odjednom mi se moja uloga u svemu učinila prljavom.

Više mi ništa nije ţeljela reći. "Već sam rekla previše", reče.

"Nastavim li, osjećat ću se gore no ikad. Moţda bih se jednostavno

trebala otrovati i svima nam prekratiti muke."

"To bi, naravno, bilo najgore što bi mogla napraviti." Promislio

sam o sljedećoj rečenici i svejedno je izrekao. "Nadam se da nisi jed-

na od onih koji će se ubiti meni naočigled."

"Jesi li poznavao takve ljude?"

KIKA

"Jedno ili dvoje. Uvijek je to tragedija, naročito ako su mladi."

"Vidjela sam da gledaš oţiljak na mojoj ruci. Tamo u restoranu."

"Neću lagati. Nisam mogao a da ne primijetim."

"Pa, imaš pravo. Sama sam si to učinila."

"Zašto?"

"Usamljenost", rekla je bez oklijevanja. "Očaj, podvodna struja-

nja, opustjeli krajolik. Ne mogu objasniti. Najosamljenija sam negdje

u velikom gradu ili ovdje s ljudima koji me vole. Kad sam doista sa-

ma, negdje na vrhu planine, onda mi je dobro. Odem u Archiejevu

kolibu i mogu ostati ondje tjedan dana a da ne vidim ţive duše. Osje-

ćaj mira je jednostavno nevjerojatan. Šteta što ne moţemo ţivjeti na

vrhovima planina. SviĎa mi se pomisao da budem s ljudima sve dok

se doista ne naĎem s njima, a onda ih ne mogu podnijeti. Moţda bih

trebala pokušati pronaći Isusa; ljudi kaţu da to pomaţe iako ne mo-

gu zamisliti da bi meni pomoglo. Nisam okrenuta duhovnosti. I zato

lutam. Katkad uopće ne znam kamo će me put nanijeti."

"Pričaj mi, Eleanor. Upala si u nevolje u New Mexicu, a zatim si

se vratila ovamo. Što je onda bilo?"

"Ništa. To je ono najgluplje. Prešla sam dvije tisuće četiristo kilo-

metara, a nisam mogla prijeći zadnjih kilometar i pol do kuće. Um-

jesto toga odvezla sam se do Amy, ali nije bila kod kuće i nisam je

mogla pronaći."

"Tko je Amy?"

"Amy Harper. Bila mije najbolja prijateljica dok se nije udala za

Colemana Willisa. Pimpeka koji hoda kao čovjek. Nakon toga je naš

odnos postao pomalo nategnut. Teško je ostati nečija prijateljica

ako te njezin muţ mrzi."

"Kako bi te itko mogao mrziti?"

"Nisam htjela spavati s njim. Tipu kojem se mozak nalazi meĎu

nogama to je najveća uvreda."

Nakon nekog vremena sam rekao: "Znači, otišla si do Amy, ali nje

nije bilo. To nije nešto zbog čega bi se htjela ubiti. Amy će se vratiti."

"Kako znaš?"

"Ljudi se uvijek vraćaju."

"Moţda, ali ja neću biti tu."

Ne, pomislio sam, vjerojatno nećeš.

"Što si onda učinila?" upitao sam.

"Odvezla se do roditelja. Stajala sam na kiši i gledala kuću. Boja-

la sam se ući i razgovarati s njima. Boţe, u ţivotu nisam bila tako sa-

KIKA

ma. Onda sam ih vidjela kako izlaze i odvoze se - u grad, mislila sam,

po tjednu zalihu namirnica. Došla sam do kuće i sjela na trijem. Htje-

la sam umrijeti, ali nisam znala kako. Učinila bih to da sam samo

mogla leći, sklopiti oči i više se ne probuditi. Ali to nije tako lako.

Zapravo je nemoguće; zaboga, pa ja ne ţelim umrijeti, nikad nisam

ţeljela umrijeti. Mislila sam da ću moţda pronaći neki mir u tiskari.

To sam činila kao dijete. Kad bih bila tuţna, otišla bih u radionicu,

prislonila obraz uz hladni stroj i osjetila toplinu kako me preplavlju-

je, naročito ako je bilo knjiga i ako su to bile knjige koje sam voljela.

Uzela bih knjigu, pritisla je na srce i svijet je nekako bio manje ne-

prijateljski, manje osamljen."

"Je li to pomagalo?"

"Uvijek pomaţe za neko vrijeme. Ali i to je poput svega drugog

što izvire iz mašte. Na koncu se morate spustiti na zemlju. Sad mi

vrijeme istječe. Nešto će se dogoditi, danas, sutra... nešto će se dogo-

diti i mene više neće biti."

Uspela se na krevet. Čuo sam kako joj cipele padaju na pod.

"Bi li učinio nešto za mene, gospodine Janeway?"

"Ako mogu."

"Zagrli me."

"Mislim da to neće biti teško."

"To je sve što ţelim... samo... samo..."

"Svakako", rekao sam obgrlivši je rukom.

Drhturila je. Navukao sam prekrivač do brade i toplina tijela raši-

rila se oko nas. Kosa joj je slatkasto mirisala, kao da ju je upravo op-

rala. Znao sam da ne bih smio mirisati njezinu kosu. Čvrsto se privila

uz mene, a ni na to nisam imao pravo. Moţda će sada zaspati. Moţda

bih mogao zaboraviti da je tu baš kao što su ljudi kod Lakehursta za-

boravili dirižabl Hindenburg koji je eksplodirao pred njima. Negdje u

noći Helen Reddy je pjevala Ja sam žena, a ja sam mislio jesi, i te

kako uz istu sugestivnu melodiju. Dugo sam već bio bez ţene, a ova

mi je bila zabranjena iz više razloga no što sam mogao pobrojati.

Leţali smo nepomično na krevetu, a mrak je polako ustupao

mjesto blijedom i sablasnom sivilu. Spašeni svitanjem. Bilo je pola

šest; Rigbyji će uskoro ustati i početi novi dan. Potapšao sam je po

ramenu i izvukao se iz kreveta otišavši do prozora da bacim pogled

na kuću. Sve je bilo mirno i uobičajeno u kišnom jutru, ni traga poto-

pu u koji sam bio zalutao prethodne noći. Okrenuo sam se i pogle-

dao Eleanor. Lice joj je bilo bijela mrlja u polumraku: mislim da su

KIKA

joj oči bile otvorene. Ništa nismo rekli. Otišao sam na zahod, a kad

sam se vratio, još je leţala u istom poloţaju. Pogledao sam kroz

prozor. Netko je u kući upalio svjetlo, isto ono koje sam vidio ranije.

Tada sam znao što ću učiniti.

"Slušaj", rekao sam, još gledajući kroz prozor. "Nešto ti moram

reći." Ali nisam stigao izreći. Iz drveća u magli izronio je auto i kre-

nuo prema kući. Srce mi je klonulo dok sam ga gledao. Tek kad se

dovezao iza mojeg iznajmljenog auta i stao, policajac za upravlja-

čem upalio je signalna svjetla.

Ispunila su sobu i obojila nas treperavo crveno i plavo. Eleanor je

leţala nepomično kao mrtva. Dolje u dvorištu dva su policajca iz ok-

ruga izašla na kišu. Jedan je krenuo stubama u susret Rigbyjima ko-

ji su izašli na trijem. Drugi je krenuo stazom prema tiskari.

"Sudnji dan", reče Eleanor. "Predosjećala sam da će biti danas."

10

Sljedeći slučaj."

"Slučaj Eleanor Jane Rigby, časni sude. Broj spisa 137596."

"Je li ovo zatvorenica?... Vi ste Eleanor Jane Rigby?"

"Da, gospoĎo."

"Razumijete li bit ovog postupka?"

"Mislim da razumijem."

"Budimo sigurni. Ovo je saslušanje o uručenju da bismo odredili

hoćete li biti vraćeni u saveznu drţavu New Mexico kako bi vam on-

dje sudili za krivična djela za koja je podignuta optuţnica. Jeste li ra-

zumjeli?"

"Jesam."

"Moţete povesti spor protiv izručenji ili se odreći tog prava.

Imate li odvjetnika?"

"Javnog branitelja u Taosu."

"A ovdje u Seattleu?"

"Nemam."

"Ţelite li se savjetovati s nekim odvjetnikom ovdje?"

"Ne vidim nikakve svrhe u tome."

KIKA

"Ţelite se odreći tog prava?"

"Da... svejedno je."

"Shvaćate li, gospoĎice Rigby, da je počinjanje bilo kakva prav-

nog postupka bez odvjetnika rizična i nepromišljena odluka?"

"Nema veze."

"Znači, ţelite da nastavimo."

"Da. Ţelim samo da to završi."

"U redu. Gospodine Wallace?"

"Časni sude, mi je samo ţelimo odvesti odavde."

"Razumijem. Imate li obrazac o izručenju?"

"Imamo."

"Hvala. Neka uĎe u zapisnik da predajem zatvorenici Eleanor

Jane Rigby, obrazac o suglasnosti prema izmijenjenom zakoniku dr-

ţave Washington, član deset, crtica... uh, osamdeset devet crtica..."

"Uh, oh, tri, časni sude."

"Hvala, gospodine Wallace. Hoće li zatvorenica potpisati, mo-

lim, ondje gdje joj sluţbenik pokaţe?"

"Što ako ne potpišem?"

"Zadrţat ćemo vas u zatvoru do šest dana, New Mexico će sluţ-

beno zatraţiti izručenje i doći će do pravomoćnog saslušanja."

"I na kraju će me svejedno izručiti."

"Sud vas ne moţe o tome savjetovati, gospoĎice Rigby. To je ono

što bi učinio odvjetnik."

"Gdje moram potpisati?... Ovdje?"

"Neka uĎe u zapisnik da zatvorenica potpisuje obrazac o suglas-

nosti u prisutnosti suda."

"I sada predajem dokument sudu na potpis."

"Hvala, gospodine Wallace. Zatvorenica će biti zadrţana u prit-

voru u istraţnom zatvoru okruga King sve dok vlasti New Mexica ne

pošalju nekog po nju."

"Časni sude?"

"Još ste nešto trebali, gospodine Wallace?"

"Ţelimo je odvesti odavde sutra. Iz New Mexica su nas obavijes-

tili da ne mogu poslati ovlaštenika sve do utorka sljedeći tjedan."

"Je li to problem?"

"Mogao bi biti. Koji je danas dan?... Četvrtak. To znači da će biti

u pritvoru pet dana i noći. Znam da vas ne moram podsjećati na mo-

guće probleme s mladim zatvorenicama. Ne ţelimo da nam se dogo-

di još jedan slučaj Bender."

KIKA

"Postoji li poseban razlog zbog kojeg mislite da bi se mogao do-

goditi takav incident?"

"Znam da se zatvorenica više puta u prošlosti pokušavala ubiti."

"Je li to točno, gospoĎice Rigby?"

"Ne bih rekla više puta... Jednom sam prerezala ţile."

"Časni sude—"

"Shvaćam, gospodine Wallace. Nitko ne ţeli reprizu slučaja Ben-

der. Što predlaţete?"

"Imamo ovdje čovjeka koji će je vratiti u New Mexico."

"To je njihova obveza. Hoće li drţavi Washington biti nadokna-

Ďeni troškovi puta?"

"Neće nas ništa stajati."

"Objasnite mi to... obzirno, molim."

"Ubrzo nakon uhićenja zatvorenice i njezina prebacivanja ova-

mo iz okruga East King, našem se uredu javio izvjesni gospodin Cliff

Janeway iz Denvera u Coloradu koji je poslan ovamo da bi uhitio

osumnjičenu i doveo je natrag."

"Tko ga je poslao?"

"Agent kupca jamčevine."

Sutkinja je sklopila oči. "Gospodine Wallace, zar vi ozbiljno od

mene traţite da predam ovu djevojku u ruke lovca na nagrade?"

"On nije lovac na nagrade."

"Molim vas... što je onda?"

"Trgovac rijetkim knjigama iz Denvera. Štoviše, on je bivši poli-

cajac Policijske uprave Denvera s više od petnaest godina iskustva."

"Je li gospodin Janeway u sudnici?"

"Jest."

Mahnula je rukom. "PriĎite."

Sišao sam u arenu.

"Vi ste gospodin Cliff Janeway?"

"Jesam."

"I unajmljeni ste, kao što je gospodin Wallace rekao, da uhitite

optuţenu i vratite je u New Mexico."

"Da."

"Imate li dokumente?... Dajte da ih vidim, molim."

"Pomno smo ga provjerili. Razgovarali smo s istraţiteljem Hen-

ncsseyjem u denverskoj policiji, koji je nekoliko godina bio njegov

partner, i s gospodinom Steedom koji je njihov šef. Obojica su se

bespogovorno izjasnili o njegovoj predanosti i karakteru."

KIKA

"U redu, gospodine Wallace, jasno mi je. Šutite malo i pustite me

da pročitam ovo."

Tišina.

Sutkinja je pročistila grlo. "Gospodine Janeway?"

"Da?"

"Unajmio vas je izvjesni gospodine Slater iz Denvera koji zastu-

pa tvrtku za kupnju jamčevina Martin iz Taosa, je li tako?

"Jest."

Trepnula je i pogledala me kroz naočale. "Ne mogu a da se ne pi-

tam kako je policijski istraţitelj postao trgovac rijetkim knjigama."

"Jako mu se posrećilo."

Nasmijala se. "Jeste li ikad prije lovili bjegunce za nagradu?"

"Nisam."

"I ne ţivite od toga?"

"Ne, nikako."

"Kako ste onda prihvatili ovaj slučaj?"

"Bio mi je ponuĎen. Gospodin Slater nije imao vremena putova-

ti pa me zamolio da to obavim umjesto njega."

"Kako ste mislili odvesti gospoĎicu Rigby u New Mexico?"

"Avionom."

Kimnula je odobravajući. No tek da bude sigurna, reče: "Neće bi-

ti nikakvih trodnevnih putovanja automobilom?"

"Ne."

"Što New Mexico kaţe na to, gospodine Wallace?"

"Naravno da bi oni rado došli po nju - znate koliko šerifovi zamje-

nici vole putovati. Ali shvaćaju naš problem."

"Nemaju nikakvih prigovora na gospodina Janewaya?"

"Slaţu se da to bude on. Jedan ili dvojica ga čak i poznaju."

"A vi, gospoĎice Rigby? Pristajete li da vas prati gospodin Ja-

neway?"

"Svejedno mi je tko me vodi."

"Svakako je ne ţelimo zadrţati duţe no što je potrebno."

"U redu. Zatvorenica će biti vraćena u pritvor i predana gospodi-

nu Janewayu kad predoči dokumente i avionske karte. Nadam se da

ste me razumjeli, gospodine Janeway. Smatram vas osobno odgovor-

nim za njezin siguran premještaj. Ne zanima me nikakav dogovor ko-

ji ste sklopili s tim... kako se zove?... Slaterom u Denveru. Čuvat ćete

je sve do Taosa. Jesmo li se razumjeli?"

"Jesmo."

KIKA

"Dobro. Sljedeći slučaj."

11

Rigbyji su sjedili skamenjeni u tišini u prvom redu sudnice sutki-

nje Marie McCoy. Archie Moon sjedio je pokraj Crystal, točno

iza stola za kojim sjede optuţeni. Prostorija je bila gotovo prazna iza

drugog reda: bilo je nekoliko pravničkih lešinara - ljudi koji lutaju

od sudnice do sudnice, vječno očarani zakonskim postupkom - a

preko puta prolaza sjedila je mlada plavuša sa stenografskim blo-

kom. Iznenadio sam se da Seattle čak i toliko zanima poloţaj optu-

ţene u postupku koji se vodi dvije tisuće kilometara daleko.

"Ne bih ni trebala razgovarati s tobom, kujin sine", rekla je

Crystal.

Našao sam ih u kantini kako jedu sendviče iz automata pa sam

sjeo k njima i pokušao objasniti kako je došlo do varke i kako je laţ

neprestano rasla dok je nije prekinuo dolazak policajaca. Brzo smo

prešli preko toga. Sada su bili zaokupljeni mojom namjerom i grče-

vito su stezali moju ruku očajem preţivjelih brodolomaca koji su

naišli na čamac za spašavanje u uzburkanim i neprijateljskim voda-

ma. Rekao sam im što će se dogoditi i što ću ja pokušati. Odvest ću

Eleanor u Taos, sastati se s njezinim odvjetnikom i vidjeti mogu li se

otkriti neke olakotne okolnosti koje bi navele sud da bude blaţi.

Postojalo je doba, i ne tako davno, kad sam ţivio od takva posla i bio

sam dobar u njemu. Ali još nisam čuo Eleanorinu stranu priče pa ni-

sam znao što se sve moţe dogoditi.

"Moraš znati", reče Crystal, "da ti ne moţemo platiti. Sasvim

smo bez novca."

"Ja dugujem vama. Ako vam ikako mogu pomoći, bit će mi

zadovoljstvo."

Crystal je zapitala treba li i ona ići u New Mexico. Rekao sam joj,

ne još: prvo moram ispitati situaciju i vidjeti odakle vjetar puše.

Gaston Rigby je gledao kako razgovaramo premještajući tuţne i

umorne oči s njezina lica na moje. "Ako bude potreban novac", rekao

je, "javite nam, nekako ćemo ga nabaviti." Archie Moon je rekao da

KIKA

ima nešto ušteĎena novca, dovoljno da ode u Taos ako budem smatrao

da moţe biti od pomoći. Rekao sam mu neka bude pripravan, a

ja ću mu javiti.

Više ništa nisu mogli učiniti osim krenuti na dug put kući, domu

koji se nikad više neće činiti tako praznim, i čekati dane, tjedne i

mjesece da pravni sistem učini svoje.

Za mene je slučaj nekako krenuo neizbjeţnim tokom. Sve se u

njemu činilo unaprijed pripremljeno, kao da je moja uloga bila pre-

dodreĎena. Ţena po imenu Joy Bender ubila se u zatvoru u Seattleu, a

ja sam od toga imao najveće koristi. Slučaj Bender je bio ga-

dan, prepun posmrtnih optuţbi za silovanje i zlostavljanje. Njezinoj

je majci ostalo pismo, a ona ga je dala novinama otvorivši bijesnu

paljbu na sistem. S vremenom je pismo osporeno kao plod bolesna i

bijesna uma. Majka ga je sama napisala, ali novinski su naslovi još

mjesec dana bili najgora mora svakog policajca. Još je i sad u javnos-

ti rašireno vjerovanje da je istina zataškana, a majci namješteno da

skine ljagu s pravih krivaca, zatvorskih čuvara i policajaca. Takve se

stvari dogaĎaju, dovoljno često da ljudi s nepovjerenjem gledaju na

slučajeve u kojima optuţbe protiv policajaca padaju kao kule od ka-

rata. Zato je okruţni tuţilac bio i više nego spreman kad sam došao i

rekao nešto što se činilo prilično opravdanim. Kad sam nehajno spo-

menuo kako brinem da bi si Rigby mogla nauditi, sav se pretvorio u

uho. A kad sam mu rekao da je to već jedanput pokušala, taj otvr-

dnuli čovjek koji je već sve vidio zadrhtao je i zauzdao svoj napad.

Prezaposleni i izmučeni sistem u Seattleu zaobišao je pravilo ili dva

i poslao New Mexicu njegov problem putem najbrţeg pouzdanog

dostavljača - mene.

Još sam sjedio za stolom u kantini kad mi je sjena pala preko lije-

vog ramena, preblizu da bi prošla. Digao sam pogled i ugledao lice

mlade plavuše koju sam ranije vidio u sudnici kako pravi bilješke.

"Gospodine Janeway."

"Taj sam."

"Trish Aandahl, Seattle Times."

Uputio sam joj dug, umoran pogled. "Danas je sigurno dan bez vi-

jesti. Nisam mislio da velike gradske dnevnike zanima obično

saslušanje o izručenju."

"Ništa u ovom slučaju nije obično i zanima me sve o njemu. Mogu li

sjesti?"

KIKA

Sjela je ne čekajući poziv. Još je čvrsto drţala stenografski blok u

lijevoj ruci.

"Slušajte", rekao sam. "Prije nego što potegnete diktafon iz kori-

ca, znajte da ne ţelim dati intervju. Nemam što reći."

"Mogu li vam samo postaviti nekoliko pitanja?"

"Pitajte me što god ţelite, ali neću dopustiti da se naĎem u novi-

nama kako govorim neku glupost. Zapravo, ja ne znam ništa o ovom

slučaju što bi vam moglo koristiti. A davno sam naučio da je, kad

ništa ne znaš, novinar zadnja osoba koju ţeliš vidjeti."

"Opekli ste se."

"Isprţio, ispekao i izroštiljao. U jednom su periodu Zagorjelog

Janewaya sluţili kao glavno jelo u denverskom Novinarskom klubu."

Nasmiješila se s upravo odgovarajućom dozom ţaljenja. Dobra

je, pomislio sam, i to je čini opasnom. Poţelite se ispričati što niste

njezino ţrtveno janje.

"Nisam zadrt", rekoh ispričavajući se. "Volim tisak. Većina novi-

nara koje poznajem su dobri ljudi, sjajni partneri za piće. S vremena

na vrijeme čak pročitam novine. Ali dovoljno dugo ţivim da znam

pravila vaše igre."

"Koja su to pravila?"

"Ako me citirate točno, više vas ništa ne obavezuje čak i ako ne

znam o čemu govorim. Moje gledište proĎe kroz vaše filtre i na kra-

ju se sve obije meni o glavu."

Licem joj je preletio gorak osmijeh. Ponovno sam je pogledao,

ovaj put paţljivije. Bila je jedna od onih ne tako rijetkih, no ipak

neobičnih ţena, plavuša smeĎih očiju poput predivne Irene u Gals-

worthyjevoj ţalosno zapostavljenoj Sagi o Forsyteima. Kosa joj je bi-

la boje rujanskog ţita. Imala je ljupko zaobljeno lice, no ipak ne po-

put lica kerubina, i pune usne. Imala je tridesetak godina, otprilike

kao Rita, i nije bila lijepa, već upadljiva, lik koji je izdjelao neki maj-

stor s vlastitim predodţbama o tome što je ljepota.

Sa zakašnjenjem sam joj prepoznao ime. "Vi ste napisali onu

knjigu: Graysonovu bibliografiju."

"Ja sam napisala knjigu", priznala je.

"Ja bih vama trebao postavljati pitanja. Vjerojatno znate više od

mene."

"Moţda. To je ono što pokušavam otkriti."

"Kaţem vam, ne znam ništa. Ja sam samo prijatelj suda koji pri-

vodi zatvorenicu natrag na optuţeničku klupu..."

KIKA

"Baš", rekla je s mrvicom sarkastična skepticizma. Otvorila je

torbicu i ubacila u nju stenograf ski blok. "Nesluţbeno."

"Sve što sam imao reći rekao sam sluţbeno u sudnici."

"Niste rekli zašto ste doista ovdje i što radite."

"To je nevaţno. Ja sam nevaţan, to je ono što morate shvatiti."

"Tko je Slater?"

"Ne slušate što vam govorim."

"Još je netko upleten u ovo. Slater ne radi samo za kupce jamče-

vine iz Taosa."

Slegnuo sam ramenima i zagledao se u pukotinu na stropu.

"Malo sam telefonirala nakon saslušanja. Ostavili ste duboke tra-

gove u Denveru."

"To su rekli i za King Konga. Njemu je to bio kompliment. Kao

gorila je bio nenadmašan."

Čekao sam, ali nije ništa odvratila.

"Trebali ste reći: 'To vam onda moţe biti cilj.' Ako mislimo igrati

novu Parkerovu igru Wits, morate biti brzi na odgovoru."

Pogledala me s izrazom zaintrigirane zabavljenosti.

"Pripisat ćemo to popodnevnoj tromosti", rekao sam.

"Vi ste zaista od svoje vrste. Moji izvori u Denveru nisu pretjerali."

"Tko su dakle ti ljudi i što govore o meni?"

"Nije vaţno tko su. Rekli su mi ono što svatko moţe saznati s ne-

koliko telefonskih poziva i prijateljem ili dva na pravom mjestu."

"Sad vi ispričajte meni. Da vidimo koliko ste dobri."

"Radili ste u Policijskoj upravi u Denveru skoro petnaest godina.

Uzoran radni vijek, štoviše blistav sve do onog ne tako davnog ispa-

da. Imate dobro odmjeren, ali romantičan osjećaj za pravdu. Ona bi

uvijek trebala djelovati, dobri momci bi uvijek trebali pobjeĎivati.

Tada cilj nikada ne bi morao opravdavati sredstva, policajac bi uvi-

jek mogao raditi unutar pravila i zlo bi uvijek bilo nadvladano. Kako

mi ide?"

"Sigurno ste na pravom putu jer me počinjete ţivcirati."

"Sami ste to traţili. Da nastavim?"

"Zar ima još?"

"Mrzite mučan sudski postupak. Razbjesnilo bi vas kad su sudovi

oslobaĎali gadove i kriminalce zbog formalnosti. Jednom ste sredili

tipa u završnici potjere koju policajci u Denveru još prepričavaju...

vjerojatno nije sve bilo zakonito, ali to vam nikad nisu mogli prilije-

piti. I tako je tip skinut s popisa."

KIKA

"Zaboga, bio je serijski silovatelj. Dobio je što je zasluţio."

"Opet se počinjete ljutiti. Rekli su mi da hoćete. Taj vas slučaj još

muči, to je bio jedini put da ste doista prekoračili granicu i pustili da

cilj opravda sredstvo. Vaši se kolege toga sjećaju s podosta divljenja,

ali vi se i dan danas grizete zbog načina na koji ste morali srediti tog

tipa."

"Sasvim mirno spavam. Ţalim jedino što kujinog sina nisam uh-

vatio godinu dana ranije, prije nego što se počeo sluţiti noţem."

"Vi niste za ovo doba, Janeway. Bili ste dobar policajac, ali bili

biste sjajni prije pedeset godina kad nije bilo nikakvih pravila."

"Ima vjerojatno mnogo toga što bi mi se svidjelo da sam ţivio pri-

je pedeset godina."

"Ne volite telefone, televiziju i računala. Kladim se da vas signal

da imate drugu liniju izluĎuje."

"Ljudi koji si ţivot pretrpavaju takvim sranjima imaju prenapu-

hani osjećaj o vlastitoj vaţnosti. Moţda mi nećete povjerovati, ali ni-

kad nisam propustio neki vaţan poziv."

"Vjerujem vam. Sve ovisi o tome kako gledate na to."

"Ako je toliko vaţno, uvijek vas ponovno nazovu." Prodorno sam

je pogledao. "Zbilja mi idete na ţivce."

"Dobro. Ako vas već ne mogu navesti na razgovor, barem vam

mogu pokvariti dan. Kaţem li vam dovoljno o vama, moţda ćete

nešto shvatiti."

"Što?"

"Ako mi vi ne kaţete, reći će mi netko drugi."

"Ne mogu utjecati na ono što vam drugi govore."

"Govore mi da imate kodeks po kojem ţivite i čvrsto ste ga utvr-

dili. Mnogo stvari vidite crno-bijelo: date li svoju riječ, ljudi se u nju

mogu pouzdati. Problem je u tome što to isto očekujete od drugih.

Postanete nemilosrdni i ne praštate kad netko prekrši kodeks. Kad

naiĎete na zid, krenete ravno kroz njega. Niste imali mnogo

prepredenosti kad se radilo o sluţbenim pravilima, a s politikom vam

je posve nedostajalo strpljenja."

"Trenutno mi ne pada na pamet veće zlo od politike. Ona

neprestano dobre ljude pretvara u loše."

"Mnogo vremena provodite sami. U neprilici nikome ne vjeruje-

te tako kao samome sebi. Samopouzdanje vam je toliko da drugi

često steknu dojam da ste arogantni. Prati vas glas mudrijaša i to mi-

ljama daleko. I to obilno zasluţen, rekla bih."

KIKA

"Svaki dan radim na tome. Plaćam četvero ljudi da se okupe, te-

stiraju me jedanput na tjedan i kaţu mi kako napredujem. U zadnje

vrijeme nisam imao dovoljno novca za seksologa, ali to ste vjerojat-

no već uvidjeli. Osjećam da mi dan nije potpun ako nisam pretrčao

pet kilometara i verbalno maltretirao nekog s daleko manjom men-

talnom sposobnošću od moje - po mogućnosti na javnom mjestu,

što će im prisjećanje na njihovo poniţenje učiniti strašnim i gotovo

nemogućim da ga se otresu."

Lagano se nasmiješila. "Vi ste u stvari branitelj potlačenih. Jači

nikad ne zlostavljaju slabije u vašoj prisutnosti."

"Sad sam pak pravi Robin Hood. Morate se odlučiti."

"Navodno ste prilično dobri u fizičkim obračunima. Ljudi vam ne

staju na put često."

"Neki jesu."

"Ali se nisu vratili po još."

"Ne otkad sam prošlog ljeta ubio onog slijepog sakatog momka."

Nasmijala se. "Pravi ste američki original, ha? Slušajte, Janeway.

Ne ţelim vam nikakvo zlo. Dolazim u prijateljstvu i miru."

"To je i Custer rekao Indijancima."

"Vi i ja smo vjerojatno vrlo slični."

"To je Bik Koji Sjedi odvratio Custeru."

"I kao Indijanci i konjica, i mi ćemo se vjerojatno na kraju poubi-

jati. Ali kaţem vam, sve će se unaprijed znati. Ja nikad ne gazim za-

danu riječ." Nagnula se naprijed i pogledala me ravno u oči. Lica su

nam bila bliţe nego što bi lica dvoje stranaca trebala biti. "Tko je

Slater?"

Prodorno sam je pogledao ne rekavši ništa.

"Moţda bi nešto promijenilo da vam kaţem što još znam."

"Što?"

"Da su Darryl i Richard Grayson bili ubijeni."

Nije mogla imati bolji osjećaj za vrijeme: njezine su me riječi bocnule

sve do noţnih prstiju. Ne skidajući oči s mojih, posegnula je u

torbicu i izvukla posjetnicu. "Ovdje su oba moja broja ako poţelite

razgovarati. U bilo koje vrijeme, sve ostaje meĎu nama. Ako ne, ţe-

lim vam ugodan let do Taosa."

Ustala je i otišla.

12

KIKA

Tko je Slater? Pitanje se provlačilo kroz noć.

Zašto sam ovdje?

U mislima sam ga vidio kako izvodi svoju spletku, plesnim kora-

kom ulazi u moj ţivot s tom izmišljotinom o njemu i meni i našoj

blistavoj zajedničkoj budućnosti. Opet sam gledao kako razmotava

papir na kojem je netko napisao pojedinosti o Graysonovu Gavranu

tako davno da se već počeo raspadati. Nije imalo veze sa mnom ni s

nagradom raspisanom za bjegunicu, moţda čak ni s Eleanor, osim

slučajno. Ono pravo dogodilo se davno, prije njezina roĎenja.

No sad to više nije bilo vaţno, zar ne? Obvezivao me sudski nalog

i morao sam igrati prema pravilima.

Do kasno sam čitao loš roman. Gledao sam loš TV program. U

tri sata ujutro sjedio sam na prozoru i gledao kišnu ulicu Seattlea.

No nisam mogao zaboraviti Trish Aandahl i onaj oproštajni uda-

rac koji mi je zadala.

Nazvao sam prvu putničku agenciju koja se otvarala u pola osam

i rekao da s još jednom osobom moram doći do Taosa što je moguće

prije. Taj su dan mnogi htjeli putovati. United je imao dva leta koji-

ma bismo stigli do Albuquerqueja rano i kasno tog poslijepodneva.

Ondje bih mogao iznajmiti auto ili se povezati s lokalnom zračnom

kompanijom koja bi nas prebacila do Taosa. No oba leta bila su po-

punjena. Agent nas je mogao ugurati, ali sjedala bi nam bila odvoje-

na za cijelu duljinu zrakoplova. Sljedeći mogući let bio je poseban

noćni, s polijetanjem s Tacome u Seattleu u 11:18 navečer i slijeta-

njem u Albuquerqueju u 2:51 ujutro prema srednjozapadnom vre-

menu. Odlučio sam se za noćni let, rekao agentu da pošalje karte u

Hilton i za trošak tereti moju karticu. Karte su bile po 800 dolara, ti-

pično gusarstvo zrakoplovnih kompanija za rezervacije u zadnji čas.

Progutao sam to i ţivo se nadao da će mi dobri ljudi iz New Mexica

vratiti dio novca.

Zatim sam nazvao Slatera. Čekalo me prvo iznenaĎenje u dugom

danu krcatom iznenaĎenjima.

"Gospodina Slatera nema", reče njegova ţenska u Denveru.

"Kad će ga biti?"

"Nisam sigurna. Nazvat će. Tko ga treba, molim?"

KIKA

"Zovem se Janeway. Radim za njega na jednom slučaju. Nešto je

iskrsnulo i moram razgovarati s njim."

Čuo sam kako prevrće po papirima. "Bojim se da vas ne pozna-

jem."

"Onda zasigurno ne postojim. Ipak se kladim da će svejedno raz-

govarati sa mnom ako mu kaţete da sam tu."

Začuo sam šum nečeg što se zavrtjelo, poput kola na ruletu u Ve-

gasu. "Svi koji rade za nas nalaze se u ovoj kartoteci. Vašeg imena

nema."

"Tim gore za Slatera. Prenesite mu poruku, recite mu da sam po-

kušao."

"Pričekajte trenutak."

Čuo sam kako razgovara s nekim, ali rukom je prekrila slušalicu

pa nisam mogao razaznati riječi.

"Mogu mu reći da vas nazove."

"Neće moći. Odlazim za pet minuta."

"Pričekajte, molim." Pritisnula je gumb za čekanje: bezlična glaz-

ba ispunila mi je uho.

Čuo se škljocaj. Druga ţena je rekla: "Gospodine Janeway?...

Oprostite zbog problema. No mi vas ne poznajemo, a gospodin Sla-

ter nije u gradu."

"Kako to moţe biti? Unajmio je mene zato što nije imao vreme-

na putovati iz grada. Kamo je otišao?"

"To vam ne mogu reći. Primit ću vašu poruku."

"Recite mu da je zvao Janeway, imam djevojku i sam je vodim u

Taos."

"Je li to ono što je ţelio da učinite?"

"Nije vaţno što je ţelio da učinim. Recite mu da više ne radim za

njega."

Sjedio sam na krevetu osjećajući kako me lagano počinje izjedati

snaţan predosjećaj.

Opet sam nazvao Denver.

"U.S. West."

"Howarda Farrella, molim."

Slušao sam škljocanje na vezi, a zatim je ţenski glas rekao: "Ured

gospodina Farrella."

"Gospodina Farrella, molim."

"Mogu li reći tko zove?"

"Cliff Janeway."

KIKA

Još jedan škljocaj iza kojeg je uslijedio poznati zvuk starog i

pouzdanog izvora.

"Hej, Cliff! Gdje si ti, kvragu?"

"Lutam naokolo, stari kujin sine."

"Isuse, nisam ti čuo glas, koliko?... Bit će već godinu dana."

"Prije će biti dvije. Pa kako je u dobroj staroj telefonskoj kompa-

niji?"

"Isto staro sranje."

"Howarde, trebao bi promijeniti posao. Ali što bi onda radili tipovi

poput mene kad zatrebaju uslugu od stare telefonske kompanije?"

"O-o. Više nemaš sluţbeno ovlaštenje."

"Je li to problem?"

"Još i kako. Onako za dobra stara vremena, što ti treba?"

"Clydell Slater."

"Moj omiljeni policajac. Još hara okolo s denverskom polici-

jom?"

"Sad radi sam."

"Kakva šupčina. Slušaj, Cliff... ovo neće nauditi gospodinu Sla-

tera?"

"Moţda će ga malo štipnuti za muda."

"Onda ću ti pomoći. Ista pravila kao i uvijek. Daj mi broj pa ću te

začas nazvati."

Nakon pet minuta Farrell je nazvao i samo za moje uši rekao Slaterov

kućni broj.

Nazvao sam.

Javila se snimka ţenskog glasa. "Zdravo, Tina ovdje. Ja i Clyde

nismo doma. Zvrcnut ćemo vas."

Spustio sam slušalicu nakon signala.

Razvlačio sam s doručkom u kafiću u centru. Pročitao udarne vi-

jesti u sinoćnjem Timesu. Potraţio njezino ime, ali nije ga bilo. Ispio

treću šalicu kave čitajući stranicu s lokalnim ubojstvima.

Vratio se u hotel. Otuširao se i popeo u predvorje. Karte su bile

stigle. Gurnuo sam ih u unutarnji dţep sakoa zajedno sa sudskim

dokumentima i otišao do zatvora da vidim Eleanor.

Bilo je rano, još ni blizu deset sati. Uveli su je pa smo sjeli sa stak-

lom izmeĎu nas i razgovarali kroz mali otvor.

"Kako si?" rekao sam.

"Predivno."

KIKA

"Htio sam te vidjeti i reći ti nekoliko stvari."

"Ne moraš."

"Što je sad, moţeš čitati misli?"

"Znam što ćeš reći, vidim ti u očima. Znam da se grizeš zbog sve-

ga ovog. Nemoj... ništa mi ne duguješ."

"U hladnom i nemilosrdnom svijetu bi se i tako moglo gledati na

to."

"Pa zar nije tako?"

"Samo katkad."

"Kladim se da ti je to kao policajcu bila velika mana. Ljudi ti mo-

gu pogledati u lice i vidjeti što ti je u srcu."

"Vjeruješ li da mi to nikad nitko nije rekao?... Nijednom. U iz-

vjesnim sam krugovima poznat kao vraški dobar igrač pokera, ne-

moguće me prozrijeti."

"Fantastično."

Pogledali smo se.

"Ako čekaš odrješenje, već ga imaš", rekla je. "Obavljao si posao.

Činiš to na čudan način, ali ni iz dţepa ni u dţep. Ako ti bude lakše,

imaš moje bezuvjetno dopuštenje da me isporučiš i nastaviš sa ţivo-

tom, zaboraviš da sam ikad postojala."

"To se neće dogoditi, Eleanor. Čvrsto ti to obećavam."

"Što ti tu moţeš, reci mi... Što ti moţeš učiniti?"

"Ne znam. Jesi li počinila provalu?"

"Jesam. I eto ti."

"Zašto si to učinila?"

"Iz osobnih razloga."

"Jesi li ponijela pištolj u kuću?"

"Je li to vaţno?"

"Je li to vaţno? Jest, kvragu, i te kako je vaţno. To moţe značiti

razliku izmeĎu traţenja uvjetne zbog prvog prekršaja i duge zatvor-

ske kazne zbog oruţanog napada."

Nije ništa rekla.

"Nešto si rekla onda u restoranu kad smo razgovarali o tvom pro-

gonitelju. Govorili smo o oruţju. Sjećaš li se što si rekla?"

Pogledala me kroz staklo. "U ţivotu nisam pucala iz pištolja."

"Je li policija napravila test s parafinskom rukavicom?"

"Ne znam ni što je to."

"Zato te pitam ponovno. Jesi li ponijela pištolj u kuću?"

"Nisam. Vjerovao ili ne."

KIKA

"U redu, vjerujem ti. Jesi li dohvatila oruţje kad si već bila u kući,

moţda s vlasnikova stalka? Jesi li ti pucala?"

"Nikad ni u koga nisam pucala. Ja sam bila ta na koju su pucali.

Sretna sam što sam uopće ţiva."

"Ako to uspijemo dokazati, imaš šanse za obranu. No svejedno

nisi smjela biti ondje. Provalila si, imali su puno pravo da pucaju na

tebe. Ali gotovo svaki sudac bi se pitao zašto bi lagali o tome."

"Valjda ţele da završim u zatvoru."

"Očito na dulje vrijeme." Nagnuo sam se bliţe staklu. "Još me za-

nima zašto si provalila, što si traţila."

"Moţda ti jednom kaţem. Ali ne danas; mislim da te ne pozna-

jem dovoljno da bih ušla s tobom u vreli pakao svog ţivota. Kad kre-

ćemo?"

"Večeras kasno. Doći ću po tebe oko pola osam."

"Morat ćeš ubiti mnogo slobodnog vremena. Što ćeš raditi, obići

knjiţare?"

"Moţda."

"To je jedini dio svega ovoga koji me doista iznenaĎuje. Nikad ni-

sam ni naslutila da bi mogao biti trgovac knjigama. Tu si kartu jako

dobro odigrao."

Pokušao sam joj se nasmiješiti. "Bolje da krenem." No nešto

snaţno me zadrţavalo. A onda sam, tako brzo da nisam ni znao ka-

ko se dogodilo, prvi put tog dana skrenuo s ispravnog puta. Sasvim

sam skrenuo i rekao nešto što više nisam mogao povući.

"Bi li voljela izaći odavde?... Poći sa mnom?... Biti moj vodič kroz

knjišku prašumu Seattlea?"

Izgledala je poput napola mrtva utopljenika kojeg su iznenada

vratili u ţivot. "Moţeš li to izvesti?"

"Vjerojatno ne. Čuvar će pogledati moje avionske karte i upitati

kojeg te vraga odvodim deset sati prerano. Sudac će odrediti novo

saslušanje, mene će povući i raščetvoriti, a ti ćeš završiti na putu za

Taos vezana lisicama za šerifova zamjenika."

Slegnuo sam ramenima. "Moţemo pokušati."

Pruţila je ruku kao da će mi dotaknuti lice. Jagodice prstiju

spljoštile su joj se uz staklo.

"Moraš mi obećati da ćeš biti dobra." Iznenada me obuzeo očaj,

imao sam osjećaj da sam zakoračio u pakao. "Mnogo riskiram, Elea-

nor. Sad je to moja odgovornost. Prihvatit ću rizik zato što mi se

sviĎaš.

KIKA

Dugujem ti zbog svoje velike laţi. A i pomislio sam da ćeš vjerojatno

radije provesti dan u knjiţarama nego s lancem oko vrata prikovana za

zid neke ušljive zatvorske ćelije. Ali moraš biti dobra."

"Svakako. Kome se ne bi svidjela takva pogodba?"

Čuvar je naše karte tek ovlaš pogledao. Pogledao je moje papire,

pročitao sudski nalog i u pola jedanaest Eleanor Rigby i ja izašli smo

na kišni dan.

13

Dan je bio čaroban. Nas dvoje smo bili začarani: Seattle je bio

naša školjka i svugdje gdje smo zastali pojavljivao se biser. Od-

vela me na mjesto po imenu GregorBooks na jugozapadnoj Aveniji

California. Knjige su bile uščuvane i lijepe i bilo je mnogo skupih

primjeraka. Iz takve se trgovine knjige ne kradu - vlasnik je previše

pametan da bi se dao uhvatiti na spavanju, no riječi Rite McKinley

odjekivale su mi u uhu. Možeš bilo čemu udvostručiti cijenu ako je

dovoljno lijepo. Gregor je imao najljepši primjerak Smokyja koji sam

ikada vidio. Potpisani radovi Willa Jamesa postaju prilično rijetki, a

James nije samo potpisao knjigu, već je i nacrtao originalan crteţ na

unutarnjem naslovu. Gregor je traţio 600 dolara, 480 uz popust koji

sam imao kao trgovac. Uzeo sam je, smatrajući da bih mogao za nju

traţiti 800 dolara ili više zbog crteţa i tvrdnje da je to najbolji prim-

jerak na svijetu. Računao sam da je James traţeniji na pravom Za-

padu u Coloradu, nego ovdje u Seattleu i da bih, kada doĎe dan da

odem pod zemlju, mogao mirno počivati da ubace ovu knjigu

zajedno sa mnom u raku. Kad smo već kod umiranja, Gregor je

imao zgodan primjerak knjige Ako poginem u ratnoj zoni, roman o

Vijetnamskom ratu Tima O'Briena iz 1973. Stavio je na nju cijenu

od 450 dolara, ali ja sam mu uljepšao dan pa mi je povećao popust

na 25 posto za obje knjige. Kupio sam je; O'Brien je tako prokleto

rijedak da je već odavno bilo vrijeme da mu cijena skoči pa sam iz tr-

govine otišao siromašniji, ali sretniji. Eleanor me povela prema

središtu grada. Zastali smo u Seattle Book Centeru, ljupkoj trgovini

na Drugoj aveniji sa šest prostorija na dva kata. Kupio sam

Pobješnjelo krdo Zanea Graya u besprijekornom ovitku iz 1919.

KIKA

godine za 160 dolara. Sad sam već bio u punom zaletu. Knjige su bile

kamo god bismo pogledali pa čak i ako ih momci u Seattleu nisu

davali u bescjenje, vidio sam pristojnu zaradu u gotovo svemu što sam

dotaknuo. "Ovo je jedan od onih dana, zar ne?" reče Eleanor. "Da

odeš

na zahod i pustiš vodu, kladim se da bi potekle knjige." Otišli smo do

Spade andArchera koji su se specijalizirali za kriminalističke roma-

ne. Nalazili su se u zgradi jedne banke u središtu grada, u uredu na

petom katu u kojem je i sam Sam Spade moţda bio tridesetih godi-

na. Vlasnica je bila mlada plavuša čiji je kredo, čini se, bio "neka

samo kolaju". Imala je dva od tri kriminalistička romana Edgara Boxa

po cijeni od sto dolara svaki pa sam ih kupio računajući da će biti

lijepi primjerci po 200 dolara u katalogu koji sam planirao. Kao

kriminalistički romani bili su zadovoljavajući, ali napisao ih je Gore

Vidal, krijući se iza imena Edgar Box kad je počinjao ranih pedesetih,

a uvijek se naĎe neki ljubitelj takve zanimljivosti.

U drugoj mi je trgovini pod ruku došao elegantan primjerak Bije-

log očnjaka i začudio sam se da je cijena bila samo 75 dolara. Eleanor

me pogledom odvratila od kupnje. U autu je rekla: "To je bio

drugi dotisak, zato je bila tako jeftina." Osjetio sam se poput pjeva-

ča amatera prije no što ga publika ismije, no svejedno sam je upitao

gdje je tu feler, a ta mala, to dijete očitalo mi je još jednu lekciju u

neplaniranom lovu na knjige.

"Na naslovnoj je stranici bila greška. Macmillan ju je jednostavno

izrezao i ulijepio novu na batrljak uveza... Izgledaš zbunjen, gospo-

dine Janeway, kao netko tko nikad nije čuo taj izraz. Ne znaš što je

batrljak uveza?... Koliko si dugo u ovom poslu?"

"Dovoljno dugo da znam mnogo o nekoliko stvari i prokleto malo o

većini ostalog."

"Pa, nekada se to često dogaĎalo. Izdavač bi pogriješio u retku ili

riječi, no kad bi grešku zamijetili, već bi deset tisuća primjeraka bilo

tiskano i moţda pet tisuća odaslano. Ako se radilo o vaţnom piscu

kao što je Jack London, nisu više ţeljeli tiskati ni jedan primjerak s

pogreškom, ali isto tako ni prepravljati one već tiskane. Zato je

Macmillan u slučaju Bijelog očnjaka tiskao novu naslovnu stranicu, a

zatim su izrezali stare na svim onim primjercima s greškom i

jednostavno ulijepili nove na sam batrljak."

"Samo su je umetnuli."

KIKA

"Naravno. Tada je rad bio jeftin, a to su čak i obični tvornički radnici

mogli pristojno napraviti. Prosječan kolekcionar knjiga to neće

ni zamijetiti, ali knjiţar ne moţe previdjeti osim ako nije zaista vješto

napravljeno. Samo pogledaj na hrbat i bit će ondje, poput čovjeka

kojem su odrezali ruku i ponovno je prisili. Doran je učinio istu stvar

s jednom od ranijih knjiga Winstona Churchilla, Moje afričko

putovanje. Kupili su neprodane primjerke od britanskog izdavača,

izrezali naslovnu stranicu i stavili svoju na batrljak uveza. Zato se

prvo američko izdanje nalazi u britanskoj kutiji, s imenom Hodder

and Stoughton na hrptu i umetnutom Doranovom naslovnom

stranicom.

To je bila jedna od Doranovih prvih knjiga pa se posluţio niskim

udarcem da prištedi novac."

"Oh", rekoh neuvjerljivo.

Otišli smo na ručak. Ţelio sam razgovarati o njezinom slučaju, ali

ona se nije htjela time baviti: to bi samo pokvarilo inače ugodan dan,

rekla je. Put nas je odnio natrag prema Kingdomeu. Njezina auta više

nije bilo: otac ga je pokupio umjesto nje i dao ga odvući do benzinske

crpke nekoliko blokova dalje. Provezli smo se pokraj nje i

vidjeli ga na parkiralištu. Ionako smo bili u blizini pa smo otišli do

velike Goodwillove trgovine na Dearbornu. Više toliko ne zalazim u

trgovine rabljenom robom - obično ih vode idioti koji misle da su

trgovci knjigama, bez trunke iskustva i zrnca znanja da ih u tome

podupre. U Denveru su trgovine Goodwill predmet ismijavanja meĎu

trgovcima i lovcima na knjige. Imaju svoje smiješne male antikne

prostorije u koje stavljaju sve što izgleda staro - svaki ofucani, izlizani

promašaj koji je ikad izašao iz izdavačke industrije. Cijene pišu

tintom, uništavajući svaku vrijednost koju bi knjiga mogla imati, a

kada im to pokušate reći, bulje u vas tupim pogledom i kaţu da

moraju tako raditi. Trgovina u Seattleu nije nasmrt preplavljivala

knjige tintom, ali svejedno - imali su isti mentalitet kad se radilo o

cijenama. Police su bile zagušene običnim, otrcanim knjigama, od

kojih su neke još dostupne na Waldenovim pultovima s neprodanim

knjigama za dva dolara, a cijena je na njima bila šest i sedam dolara u

ovoj takozvanoj trgovini rabljenom robom. Naravno, promakla im

je jedina dobra knjiga. Eleanor ju je pronašla pregledavajući knjige

s jedne strane dok sam ja radio isto na drugoj. Provirila je iza ugla s

onim izrazom tuţne izgubljene djevojčice na licu. "Prostite, gospon,

moţete mi posuditi dolar?... Obitelj mi je siromašna, tata je slomio

KIKA

nogu, mali brat ima mišićnu distrofiju, a mama se sprema prodati

svoju čast na Prvoj aveniji." Grčevito sam posegnuo za lisnicom.

"Kvragu, zbilja si dobra u tome!" rekao sam s usiljenim divljenjem.

"Slomit ćeš mi srce." Nacerila se od uha do uha i pokazala lijepo prvo

izdanje prekrasne Anatomije umorstva Roberta Travera. Bilo je

to zgodno i rijetko djelce vrijedno barem sto dolara, procijenio sam:

uspijevalo je proći nezamijećeno zato što je izdanje proglašeno

Knjigom mjeseca bilo posve iste veličine i oblika i tako obilato da se

čak ni pravi knjiţari neće truditi da ga uzmu u ruke i pogledaju.

Goodwill je traţio četiri dolara. Platila je mojim dolarom i svojim

novčićima, a zatim se cjenkala sa mnom na parkiralištu: "Gregorbi mi

dao najmanje četrdeset za ovo i čekam bez daha da vidim hoćeš li ti

učiniti to časno djelo." Dao sam joj četrdeset pet, ali sam ustrajao na

tome da mi vrati moj dolar pa smo oboje uţivali u mom dobrohotnom

gunĎanju sljedećih pola sata.

Nakon gacanja po dreku, bilo je dobro vratiti se opet u pravu

knjiţaru. U jednoj u središtu grada potrošila je većinu novca na

minijaturnu knjigu, Shakespearea uvezanog u antilop koţu i ne većeg

od jagodice njezina palca. "Zaista padam na ovakve stvari", rekla je.

"Kupit ću ih ako mogu imalo zaraditi na njima." Nisam znao gotovo

ništa o trgovanju minijaturnim knjigama osim da, kao i svaka druga

specijalnost, ima svoje bisere koji su vrlo traţeni i cijenjeni. Eleanor

me obasipala podacima tijekom voţnje. "Ovu je izdao David Bryce

u Glasgowu negdje na prijelazu stoljeća. Bryce je načinio mnogo

minijaturnih knjiga, a neke su od njih vrlo posebne. Jednom sam imala

jedan Bryceov rječnik kojeg su nazivali najmanjim rječnikom na

svijetu. Bio je velik tek oko dva i pol kvadratna centimetra i imao je

oko četiristo stranica, metalnu kutijicu i sklopivo povećalo. Mogao si

ga nositi na privjesku za ključeve."

Drţao sam Shakespearea izmeĎu palca i kaţiprsta. "Misliš li da

ovo moţe donijeti neku dobit?"

"Baš me briga, nisam ga kupila da bih se na njemu obogatila.

Moţda bih mogla postići dvostruku cijenu u veleprodaji, ali mislim

da ću ga neko vrijeme zadrţati kao uspomenu na ovaj dan. To će mi

biti talisman za sreću. Ja mislim da mi je potreban, a ti?

Lov na knjige pruţa vam isto uzbuĎenje kao i kockanje. Nekoj se

dami takoĎer udvarate na prilično sličan način. Ako se zagrijete za to,

knjige će se bez prestanka pojavljivati: ako ostanete hladni, isto vam

je kao da ste vrijeme utrošili na kartanje s punicom. Ja sam bio

KIKA

zagrijan, a kad vam se sreća smiješi, onda vas bogato zasipa svim

zakonima vjerojatnosti i slučajnosti. Našao sam dvije knjige iz serije

Hopalong Cassidy iz ranih pedesetih. Napisao ih je tip za kojeg

Eleanor nikad nije čula, neki kauboj po imenu Tex Burns. Uţivao sam

u zadovoljstvu što joj mogu reći da je Tex Burns isto što i Edgar Box,

pseudonim... U drugom je ţivotu to bio mladić po imenu Louis

L'Amour. Bilo je pravo čudo naći dvije takve knjige u jednom danu,

ali kad sreća naiĎe, ja je zgrabim. Svaka od te dvije knjige stajala me

četiri dolara, a vrijedile su oko 250. Zadirkivao sam Eleanor što to nije

znala. Krenuli smo prema sjeveru i rekao sam barem peti put: "Mislio

sam da svi znaju za Texa Burnsa." Gledajući u vrh nosa uputila mi je

pogled u kriţ, namjestivši savršen izraz potpune glupavosti.

Bio je to nevjerojatan dan, pun tuge i radosti i protkan slatkim nitima

napetosti. Trepnut ću i ona će nestati, pomislio sam barem desetak

puta: na tren ću okrenuti glavu i kad opet pogledam, bit će već

dva bloka dalje i bjeţati kao da je sam vrag goni. No ja sam već bio

odlučio što ću, dan je bio na izmaku, a meĎu nama je još postojalo

samo vrlo veselo prijateljstvo. Tijekom popodneva je kao iz vedra

neba rekla: "Mislim da je dobro što si ispao gad baš tada kad jesi:

moţda sam bila na rubu da se zaljubim u tebe, a što bismo onda?"

Njezina me iznenadna izjava spustila na zemlju, a i dovela do kritične

točke problem o kojem nisam razmišljao - toliko mi se piškilo da

više nisam mogao izdrţati. Rekao sam joj neka se ne miče, otišao u

zahod i našao je na istome mjestu kako prekapa po policama kad

sam se vratio koji trenutak kasnije. Nakon toga se više nisam mnogo

brinuti zbog nje.

Odvela me do trgovine u blizini sveučilišta koja se zvala Half Price

Books. Skromno se ugnijezdila u ulici po imenu Rooseveltov put,

prava obećana knjiţarska zemlja na dva kata. Nije bilo istinski

vrijednih stvari, ali na tom sam mjestu lako mogao potrošiti dvjesto

dolara kupujući za svoj lager. Kupio sam samo ono što nisam mogao

ostaviti i sve to platio manje od osamdeset dolara. Bili smo već na

izlazu kad je Eleanor spazila primjerak knjige Trish Aandahl o

Graysonima. "Ovo bi trebao kupiti", rekla je. "Strašno je dobra."

Zanimalo ju je kako sam je tako brzo kupio. Nisam joj spominjao

svoje zanimanje za Graysone i vjerojatno ni neću dok ne budemo u

avionu i daleko odavde. "Ti vozi", rekao sam dobacujući joj ključeve.

"Ţelim se malo pozabaviti onime što sam kupio." No dok se ona

probijala zakrčenim, uskim ulicama, ja sam pregledavao samo

KIKA

Aandahličinu knjigu. Omot je bio u Artdeco stilu s elegantnim

uresima i starinski ukrašenim rubom. Najveći dio zauzimale su

crno-bijele fotografije braće Grayson. Bile su donekle mutne i nipošto

nisu razrješavale tajnu te dvojice ljudi. Likovni urednik preklopio je

fotografije, a zatim ih razdvojio, ostavljajući na svakoj dio one druge

dok je procijep iskidana ruba medu njima nagoviještao razdor i sukob.

Naslov Unakrsna vatra bio je istaknut crvenim slovima: ispod njega

se ispisan crnim slovima nalazio podnaslov Tragedije i uspjesi

Darryla i Richarda Graysona. Richardova sličnost Leslieju Howardu

bila je stvarnija no što se mislilo: slika Darryla Graysona bila je

tamnija, mutnija, jedva raspoznatljiva. Bilo je to lice čovjeka koji

ţestoko pije, ali bi rijetko završavao pod stolom. Bilješka o Trish

Aandahl sastojala se od jedne rečenice, da je autorica reporterka

Seattle Timesa, nije bilo fotografije. Ako je nije zanimala osobna

slava, bila je prvi novinar kojeg sam upoznao a koji tako misli.

Prelistavao sam kazalo: oko mi je zapelo za ime Allana Hugginsa,

Graysonova bibliografa, koje se šest puta spominjalo u tekstu. Gaston

Rigby pojavio se na 535. stranici, a Crystal Moon Rigby spominjala se

tri puta. Ime Archieja Moona osobito se isticalo. Ušlo je u sagu o

Graysonima na 15. stranici i nadalje se pojavljivalo u velikim

količinama. Dio s fotografijama prikazivao je neke Graysonove

knjige, no čudno je bilo to da su jedine fotografije samih Graysona

bile one iste, loše kvalitete, kao i na omotu. Knjiga je imala 735

stranica, gotovo kao i Hugginsova bibliografija, i bila je ispunjena

onim što se činilo prepričavanjem dogaĎaja iz ţivota i to na najbolji

način.

Jedino loše u svemu bilo je to što je knjiga bila ostatak od prodaje

i prve su joj stranice bile divljački prekriţene flomasterom. Mrzio

sam to: strašno je tako postupati prema neprodanim knjigama, a

Viking je bio najgori od svih u izdavačkoj industriji. "Pogledaj ovo",

zavapio sam. "Ovi gadovi valjda upošljavaju kretene sa sprejevima

ravno s ulice. Ne mogu vjerovati da ovako nešto čine knjigama."

"Njima je to samo roba", rekla je. "Nikome nije stalo, samo čuda-

cima kao što smo ti i ja. Knjiga sasvim dobro izgleda, ako izuzmeš

oznaku remitende."

"Jednom sam vidio ţenu koja je mogla biti kraljica ljepote ako

zanemariš činjenicu da joj je netko raznio lice kalibrom .45."

Stali smo na crveno otprilike jedan blok zgrada udaljeni od auto-

ceste. Sada me gledala drukčije, kao da sam iznenada razotkrio jednu

KIKA

stranu svojeg karaktera koju dotad nije naslućivala. "Zanimaju li

te Graysoni? Ako te zanimaju, poznajem tipa koji je imao najbolju

zbirku Graysonovih knjiga u cijelom svemiru. Moţda ih još ima

nekoliko. Njegova je trgovina nedaleko odavde."

"Mislim da imamo vremena za to. Odvedi nas."

Otto Murdock bio je stari trgovac knjigama iz Seattlea koji je vidio i

bolje dane. Dvadeset godina teškog opijanja svelo ga je na ovo -

trgovina ofucana pročelja u trošnoj zgradi u ruševnom dijelu grada

na sjevernoj strani. "Ovaj je čovjek nekad bio meĎu najboljima u

Seattleu", reče Eleanor, "sve dok ga nisu uništile loše navike. Dugo

je bio partner Gregoryja Morricea. Jesi li kad čuo za Morricea i

Murdocka?"

"Trebao sam čuti?"

"Ako je Seattle ikad imao odgovor na Peppera i Sterna, bili su to

oni. Samo najbolje od najboljeg, znaš na što mislim? No prije mnogo

godina posvaĎali su se zbog Ottova opijanja. Morrice sada radi

sam - ima znamenitu knjiţaru na trgu Pioneer, a Otto je završio ovdje.

Čujem da nekako spaja kraj s krajem, ali sigurno ne zaradi

mnogo... Sve svoje dobre stvari prodaje na veliko. Sada ga zovu Idi

mi-doĎi-mi Murdock. Dobra mu knjiga predstavlja samo još jednu

bocu."

Zaustavila je auto uz pločnik pred vratima najprljavije knjiţare

koju sam vidio, ima već dulje vremena. Prozori su bili prekriveni

slojem skorene prljavštine. Unutra su se mogli razaznati sablasni

obrisi stotina knjiga poredanih krajevima uz staklo. Slova na rukom

oslikanom natpisu počela su se ljuštiti pa je od nekadašnje riječi

KNJIGE sada ostalo samo KNJI. Unutrašnjost je bila mračna i svakim

je časom postajala još mračnija. Bilo je četvrt do pet, a noć je već

padala. Jedan blok dalje upalilo se ulično svjetlo.

"Čini se da je za danas zatvorio", rekao sam.

"Na vratima mu još visi natpis Otvoreno"

Znao sam da to ne znači mnogo, osobito alkoholičaru koji moţda

uopće ne bi znao ni koja je godina da ga upitate. Sjedili smo u autu,

a kiša je ravnomjerno šuštala.

"Provjerit ću", reče Eleanor. "Nema smisla da oboje pokisnemo."

Iskočila je i potrčala do vrata. Otvorila su se kad ih je dotakla pa

me je pozvala rukom ulazeći. Došao sam za njom i ušetao u pravu

pećinu knjiga. Nije bilo svjetla: unutra je bilo još mračnije nego što se

KIKA

činilo izvana. Na tren nisam uopće mogao vidjeti Eleanor. Onda sam

začuo njezin glas: "Gospodine Murdock... Gospodine Murdock...

hej, Otto, imaš mušterije." Otvorila je jedna vrata i mutna zraka

svjetla ukazala se iz straţnje prostorije. "Gospodine Murdock?"

rekla je tiho.

Vidio sam njezinu siluetu kako se kreće prema meni. "Čudno",

rekla je. "Kao da je otišao i ostavio širom otvoren dućan."

Traţio sam rukom po zidu i napipao prekidač. Slabo se vidjelo

čak i s upaljenim svjetlom. Prvi sam put dobro pogledao kako moćni

mogu pasti. A Murdock se stropoštao do kraja, do samog dna mišje

rupe pune jeftinih, otrcanih i pohabanih knjiga. Police su mu već

odavno bile pretrpane, a na podu se nalazilo sve i svašta. Posvuda su

bile hrpe knjiga. Rasle bi sve dok se ne bi srušile, a knjige su ostajale

razbacane ondje gdje bi pale pa bi na njima nicale nove hrpe kao šu-

ma nakon poţara. Hodao sam uzduţ straţnjeg zida traţeći ima li što

vrijedno. Bio je to teţak posao - odjeljak beletristike gotovo se sav

sastojao od izdanja knjiţnih klubova pisaca koje ionako nitko ne

skuplja: Sidneya Sheldona, Roberta Wildera i Arthura Haileyja. Na

zidu je stajao prilijepljen natpis Knjige za dolar. A vrijede upola ma-

nje, pomislio sam.

"Vidiš li išta?" upitala je Eleanor iz daljeg kuta.

"Četiri knjige o računalima, dva primjerka Radosti seksa i pet mi-

lijuna oponašatelja Stephena Kinga."

Uzdahnula je. "Stavi sve to zajedno i što dobiješ?"

"Kompjutersko općenje s vampirima."

Začuo sam njezin rezak smijeh s tračkom tuge. "Ovo je mjesto

sve gore svaki put kad doĎem. Bojim se da tratim tvoje vrijeme; čini

se da Otto već barem godinu dana nije dobio dobru knjigu."

Ipak, nikad se ne zna. Kod knjiga je bilo sjajno to što se u svakoj

hrpi dreka moţe kriti ruţa pa nas je i dalje nešto gonilo da prekapamo

po smeću u potrazi za jedinom dobrom stvari. Pregledao sam sve

uzduţ zidova prednje prostorije i došao do vrata koja su vodila u

straţnju kad je Eleanor rekla: "Zaboga, pogledaj ovo." Bila je kleknula

na pod pa je nisam mogao vidjeti s mjesta na kojem sam stajao.

Upitao sam je što ima, a ona je odgovorila: "Moraš doći i vidjeti jer

nećeš vjerovati." Našao sam je blizu vrata, a u rukama je drţala

gotovo besprijekoran primjerak The Fountainheada.

"Ima ih puna vreća", rekla je. "Sve su djela Ayn Rand i sva su u

ovakvu stanju."

KIKA

Bila su dva prva izdanja The Fountainheada, oba u crvenom i

zelenom uvezu s onim lijepim uščuvanim crvenim omotima. Bio je

jedan primjerak^/as Shrugged, potpisan starom tintom sAyn i s

njeţnom posvetom moţda nekom starom prijatelju. Na kraju je tu bio i

najljepši primjerak knjige Mi koji živimo kojeg sam se nadao vidjeti

za ţivota. Jedan mi je stručnjak za Randovu jednom rekao da

vjerojatno postoji tek nekoliko stotina primjeraka knjige Mi koji

živimo s ovitkom.

Šest, sedam tisuća u maloprodaji, pomislio sam. Stoje pokraj vrata u

otvorenoj vreći, u dućanu u kojem nema nikoga.

"Ne mogu to shvatiti, a ti?" reče Eleanor.

Odmahnuo sam glavom.

"Da su se vrata rastvorila, kiša bi ih za tren upropastila", rekla je.

"Isuse, Otto je zaista prolupao."

"Slušaj, ti ga poznaješ - misliš li da je toliko skrenuo da ne zna koliko

moţe dobiti za ovo?"

"Sumnjam. Otto moţda ne zna za nove momke - Cornwellice,

Waltersice i Grishame - ali za Ayn Rand bi i te kako znao."

Stajali smo tako časak i opipavali ih.

"Što ćeš učiniti?" upitala je Eleanor.

"Neka me vrag odnese ako znam. Silno bih ţelio kupiti ove knjige od

njega."

"Koliko bi mu ponudio?"

Razmišljao sam. "Tri tisuće. Tri i pol, ako bi trebalo."

"Mogao bi ih dobiti i za manje. Ima ih nekoliko u ovom gradu koji bi

mu platili toliko, ali Otto je ovdje prekinuo veze sa svima. Kladim se

da bi ih mogao dobiti za dvije tisuće."

"Dao bih mu tri bez razmišljanja."

"Onda ih uzmi. Ostavi poruku, ponudi mu novac i učinit ćeš mu uslugu godine. Reci mu da ćeš vratiti knjige ako mu se ponuda ne

uvidi. Jamčim ti da mu činiš uslugu jer devet od deset ljudi ušlo bi,

vidjelo knjige, uzelo ih i pobjeglo koliko ih noge nose. Znaš da je

tako. Uzmi ih i ostavi mu poruku."

"To je vjerojatno protuzakonito", rekao sam, ali znao sam da

vjerojatno i nije. U većini saveznih drţava, kraĎa podrazumijeva zle

namjere.

Vratio sam knjige u vreću, paţljivo presavinuo jedan kraj i gurnuo je

pod ruku. "Što je u straţnjoj prostoriji?"

"Isto što i ovdje", rekla je.

KIKA

Pošli smo otraga. Soba je bila zakrčena knjigama i smećem. U

jednom se kutu nalazio starinski pisaći stol napola zatrpan

bezvrijednim knjigama i starim časopisima.

"Vidim da još čita AB", rekao sam.

"Tako vjerojatno prodaje većinu svojih knjiga." Eleanor je

pregledavala police iza stola. Pokazala mi je tanku platnenu torbu.

"Ovo je njegova aktovka. Nikamo ne ide bez nje. Nekada davno, kad

su on i Morrice bili glavne zvjerke, viĎao bi ga na sajmovima knjiga i

sličnim stvarima i uvijek bi u ovoj torbi imao dvije ili tri svoje

najbolje knjige. To je bio njegov zaštitni znak: ako bi mu se svidio,

mogao si pogledati u torbu; ako ne bi, nisi."

Poigravala se remenčićima. "Ţeliš pogledati?"

"Ne bih to činio."

Nerado je gurnula torbu natrag do kuta stola. "Vjerojatno je nije

koristio već deset godina, osim da u njoj nosi bocu." Uzdahnula je.

"Nijedne Graysonove knjige nema ni od korova. Toliko o mojim

dobrim namjerama."

"Izgleda da su ono još jedna vrata." Otišao sam do drugog kraja

sobe i otvorio ih.

Stubište je nestajalo u mraku gornjeg kata.

"Probaj ga ponovno dozvati", reče Eleanor.

Skupio sam dlanove ispred usta i zavikao Murdockovo ime uza

stube.

"Jednostavno ga nema", rekla je.

"Ne znam. Nešto tu ne valja." Krenuo sam stubama.

"Ne idi gore. Tako ljudi ostanu bez glave."

Okrenuo sam se i pogledao je.

"Otto ima pištolj. Vidjela sam ga jednom kad sam prošle godine

bila ovdje."

"Dobar razlog." Povukao sam se sa stuba.

"Sigurno gore spava. Probudit će se u strahu zbog onih knjiga,

sjuriti niza stube i kad pronaĎe tvoju poruku, tako će mu laknuti da

će istog časa umrijeti."

Kolebao sam se.

"Kvragu, uzmi knjige", rekla je. "Ne budi glup."

Ima pravo, pomislio sam. Vratio sam se i sjeo za Ottov stol, izvukao

list papira i napisao svoju ponudu. Ponudio sam tri tisuće i potpisao

se, ostavivši oba svoja telefonska broja u Denveru, a zatim sam

papir prilijepio na njegovu platnenu torbu gdje će ga sigurno naći.

KIKA

U autu smo s ljubavlju razgledavali robu, izgubljeni u onom ushitu

koji se danas prerijetko javlja, čak i u knjiţarskom poslu.

Bilo je točno šest sati kad sam slučajno pogledao u retrovizor i

spazio Pruitta kako nas gleda iza udaljenog ugla.

14

Pojavio se poput bljeska. Trepneš i nestao je, a nisi sasvim siguran

da je uopće i bio tamo. Bio sam dovoljno siguran: odjednom

sam bio napet, naoštren i spreman na borbu. Krenuli smo prema

Hiltonu. Sada sam ja vozio, prateći jednim okom u retrovizoru promet

na autocesti. Ako mi je i bio za petama dok sam skretao u grad,

nisam ga vidio. Bio je maĎioničar, dovoljno dobar da posumnjate u

vlastite oči. Nevidljivi čovjek, tako ga je Slater nazvao, najbolji uho-

da u tom poslu i nije me pratio zato što mu se sviĎam. Tko je Slater?

Glas Trish Aandahl odjekivao mi je u glavi. Predosjećao sam da ću

uskoro otkriti tko je Slater i što ţeli. Imao je samo pet sati da se po-

krene s mrtve točke: ne odigra li Pruitt Slaterove karte do tada, bit

ćemo u zraku i sve će biti uzalud.

Parkirao sam u hotelskoj garaţi i poveo Eleanor u svoju sobu.

Natočio sam nam piće, razrijedivši malo njezino vodom. Pitala je

moţe li se otuširati, a ja sam rekao naravno: sjedio sam na krevetu

pokraj telefona, sretan što mogu biti nekoliko minuta nasamo.

Nazvao sam Slaterov broj u Denveru.

Javila se neka ţena. "Da?"

Ljupka Tina, nema sumnje.

Pokušao sam zvučati kao netko iz njihova društvenog sloja, kriţanac

izmeĎu Georgea Foremana i Bugsa Morana: "Trebam Slatera."

"A tko si ti?"

"Ja sam čovjek koji ima lovu."

"Ne razumijem te, frajeru."

"Samo mi daj Slatera, bit će mu drago. Reci mu da ga treba čovjek s

lovom."

"Clyde nije ovdje."

"Gdje je onda?"

KIKA

"O čemu se radi?"

"Radi se o vreći novca, srce, i znaš što, ako mu ga ne mogu uskoro

predati, brišem odavde. Neka Slater odleti do Jacksonvillea i pokupi

ga sam."

"Ne znam ništa o tome."

"Neka tako i ostane, dušo. Recimo samo da je Slater obavio je-

dan poslić za mene, a ovo je nagrada koju sam mu obećao."

"Kvragu..."

"Nećemo se sad mučiti. Ako mi ne ţeliš reći gdje je, baš me briga."

Disala mi je u uho. "Je li to..."

Čekao sam.

"... je li to mnogo novca?"

Morao sam se nasmijati: odigrao sam pravu kartu. "Recimo da

postoji dobar razlog zašto je htio gotovinu."

"Čekaj malo, dat ću ti broj."

Čuo sam kako premeće po stvarima. "Zovi pozivni 206. Broj je

624-0500. Traţi sobu 1712."

Buljio sam u telefon. Polako sam ustao i pogledao zid na drugom

kraju.

Slater je bio u susjednoj sobi.

Isto mi je tako mogao sjediti i u krilu.

Eleanor je izašla iz kupaonice obavijena parom. Sjedila je za

ogledalom, pijuckala piće i raščešljavala svoju nevjerojatnu kosu.

Pomislio sam kako je lijepa, puna iskričave i ţivotne mladosti usprkos

svojim nevoljama. Htjela je razgovarati. Glavna je tema bila naša

kratka zajednička prošlost, kojoj je pridodana i njezina općenita

procjena da smo vraški dobar tim lovaca na knjige. "Današnji je dan

bio poseban", rekla je, "Čista uţivancija." Pogledao sam u drugi zid,

iza kojeg je bio Slater, i rekao joj da je zadovoljstvo bilo samo moje.

Po njezinu mišljenju, dan je bio savršen, jedan od onih koje će pamtiti:

"Ovako bih ţivjela svaki dan u godini da je po mojem. Hljeb kruha,

vrč vina, nešto dobrih knjiga..."

Gledala me u ogledalu s otvorenom privrţenošću. "I ti."

Vukla je kosu na mjestu gdje se zaplela u čvor. "Čak nam ne bi

trebalo ni mnogo novca", rekla je. "Novac oduzima čar. Moraš biti

malo gladan da osjetiš ono uzbuĎenje koje donosi pronalaţenje

doista dobre knjige."

Opet me zadivila, to dijete tek izišlo iz tinejdţerskih godina.

KIKA

"Baš to što nemaš novca drţi te spremnim za akciju", rekla je,

uhvativši moj pogled u zrcalu.

Rekao sam joj da smo nas dvoje vrlo vjerojatno najspremniji za

akciju od pojave Arnolda Schwarzeneggera pa se nasmijala. "Zašto

te nisam pronašla prije godinu dana", razmišljala je.

"Zašto-o-zašto-o-zašto?"

"Od toga ne bi bilo velike koristi", rekoh odsutno, "budući da

smo već temeljito utvrdili da bih ti mogao biti otac."

Podsmjehnula se na to. "Moţda i bi da si počeo zadizati suknje s

trinaest godina." Pogledala me u zrcalu i rekla ţarko porumenjevši:

"U ovom trenutku vjerojatno nisi raspoloţen za malo zavoĎenja."

Dugo sam i duboko razmišljao što da odgovorim i kojim riječima.

One koje sam odabrao nisu baš bile prikladne. "U ovakvim okolnos-

tima, znaš, ovo ti nije baš najbolja ideja danas."

"Pa, bila je to tek pomisao."

Rekao sam joj da je to lijepa pomisao i da sam polaskan. U neko

drugo vrijeme, moţda... na nekom drugom mjestu...

"U nekom drugom ţivotu", rekla je i tako okončala tu temu.

Odlučio sam da ostanemo ovdje gotovo do samog polijetanja našeg

aviona. Slater nas je sigurno prisluškivao i to sam prihvatio kao

manje od dva zla: ovdje sam mogao drţati leĎa uza zid do zadnjeg

mogućeg trenutka. Pogledao sam zid, ali ništa mi nije govorio. Znao

sam ono što sam trebao znati. Danas istraţitelji mogu probušiti rupicu

veličine pribadače u betonskom zidu, uvući ţicu u krevet kućanici

koja vara muţa, snimiti njezinu ekstazu s drugim tipom u

osam-kanalnom stereu i dodati glazbu Michaela Jacksona za zabavu

uredskom osoblju. Ništa od toga nisam rekao Eleanor: još nije imalo

smisla oglasiti opasnost. Telefonom sam naručio pizzu. Brbljala je

cijelo vrijeme dok smo jeli - bio je to valjda njezin način da smanji

vlastitu rastuću napetost. Govorila je o svim sjajnim knjigama koje je

našla, a koje je upropastio neki glupan opsjednut analnom fazom.

Nasmijao sam se onako kako se samo srodna duša moţe nasmijati; i

mene je zbog toga boljelo srce. NaĎeš divnu knjigu starog Rossa

Macdonalda, otvoriš je i vidiš da ju je neka budala svu išarala i tako

uništila pola njezine vrijednosti i svu onu poţeljnost još netaknute

knjige. Zašto je knjiga jedini dar čiji se darovatelj osjeća slobodnim i

često potaknutim da ga unakazi prije nego što ga daruje? Tko bi da-

rovao košulju ili bluzu i tintom napisao preko nje Sretan roĎendan

želi ti Tikvani Još gori od škrabala, reče Eleanor, su oni koji imaju

KIKA

ţigove sa svojim imenom. "Kad postanem vladarica pakla, svi će ti

luĎaci sa ţigovima morati goli proći ispred mene. Imat ću ţig s riječju

IDIOT, ugrijan u ţeravici, i ja ću njih ţigosati na najosjetljivijem

mjestu koje moţeš zamisliti." Takva mi se kazna činila prilično

seksističkom, ali to je i bio njezin cilj. "Jesi li ikad vidio ţig sa

ţenskim imenom... ikad?" Jesam, ali samo jedanput i to se vjerojatno

nije računalo - sadistična domina čije sam ubojstvo davno istraţivao.

"Ţene pišu u duhu darivanja", rekla je Eleanor. "Muškarci udaraju ţig

kao da označavaju stoku, zato da bi posjedovali." Za knjige je, tuţno

smo se sloţili, rezultat isti.

Nadao sam se da je Slater sve dobro čuo. Pogledao sam na sat:

avion je polijetao za tri sata, još malo i kod kuće sam na sigurnom.

Dan je zalazio u smiraj na valu knjiţarskog čitanja. Zamolio sam je

da definira glupana opsjednutog analnom fazom i kaţe mi kako se

ta karakteristika manifestira. Nasmijala se, pljusnula me po ruci i

rekla, "Ne zafrkavaj me, frajeru", a noć se odmotavala. Nazdravili

smo uništavačima dobrih knjiga - škrabalima, udaračima ţigova i

preostalim krelcima u Viking Pressu - neka njihovo preobraćenje

bude brzo i trajno. U pola devet je upitala moţe li poslati pismo. Sjela

je za stol i napisala nekoliko redaka na hotelskom papiru: zatim se

okrenula, zaklanjajući pismo tijelom tako da ga ne mogu vidjeti.

Znao sam da je izvadila nešto iz torbice i ubacila u omotnicu zajedno s

pismom. Zaokupljale su me razne primisli, ali ništa nisam mogao:

mogao sam joj biti ili tamničar ili prijatelj. Polizala je omotnicu,

zalijepila je i pozvala posluţitelja da je pošalje. A ja, njezin prijatelj,

sjedio sam šutke i gledao kako nestaje.

Nakon toga sam bio malo osoran s njom. Pitala je kad moramo

krenuti, a ja sam rekao da se ne brine, već ću joj reći. Odlučio sam da

budemo ovdje do točno sedamdeset minuta prije polijetanja, a onda

u oblaku dima zaprašimo na aerodrom. Nadao sam se da će TV

prikriti naš iznenadno povlačenje. Pustit ću Slatera da sluša Tonight

Show dok mu ne sine: budem li imao sreće, bit ćemo na pola puta do

aerodroma prije no što shvati. Na ulici ću se morati pozabaviti samo

Pruittom.

Ništa lakše, pomislio sam, oklada s izjednačenim omjerom.

Uvijek sam se kladio sam sa sobom s takvim izgledima. Zaboravio

sam onaj Burnsov stih o najboljim planovima miševa i ljudi. Morao

bih više čitati poeziju.

KIKA

15

U 9:35 zazvonio je telefon. Pogledali smo se i nismo se ni pomakli.

Pustio sam da zvoni i nakon nekog vremena je prestalo. Sad

ćemo vidjeti, pomislio sam: ako je to bila provjera, netko će doći

vidjeti jesmo li još tu.

U 9:43 opet je zazvonilo. Do tada sam se već predomislio o strategiji

nejavljanja pa sam podigao slušalicu.

"Ja sam", Slaterov je glas zvučao naduto i daleko.

"Da", rekao sam ravnodušno s blagom nijansom W. C. Fieldsa.

"Moramo razgovarati."

"Pošalji mi telegram."

"Ne pravi se duhovit, Janeway, vrijeme ti istječe."

Sumnjičavo sam zagunĎao.

"Moramo razgovarati odmah. Činim ti uslugu ako si dovoljno pa-

metan da me saslušaš."

Slušao sam.

"IzaĎi na hodnik."

"Da, baš."

"U susjednoj sam sobi." Glas mu je bio hrapav i uţurban. "Moraš

izaći na hodnik da razgovaramo."

Tada sam dobio malo dragocjena slobodnog prostora. Eleanor je

ustala i otišla u kupaonicu.

"Ti valjda misliš da sam ja od jučer", rekao sam čim je zatvorila

vrata.

"Onda smo poravnati. Znam da ideš na let u 23:18. Pošteno te

upozoravam, nema šanse da uspiješ."

"Pokušaj me zaustaviti i mrtav si, Slateru. To je pošteno upozorenje

vama obojici."

"Neću te ja zaustaviti, glupane. Kvragu, hoćeš li izaći ili ne?"

Razmišljao sam pet sekundi. "Hoću." Poklopio sam slušalicu.

Otvorio sam torbu i izvadio pištolj. Privezao sam ga ispod kaputa

i pričekao da Eleanor izaĎe iz kupaonice.

"Mali problem s računom, ništa vaţno", rekao sam joj. "Moram

Ići gore i srediti to. Ti sjedi ovdje, krećemo čim se vratim."

KIKA

Ništa nije rekla, ali vidio sam da nije nasjela. Sjela je kamo sam

joj rekao i poslušno sklopila ruke u krilu, s. iznenadnim izrazom

napetosti na licu.

Otvorio sam vrata i oprezno izišao na hodnik. Palac sam zadjenuo za

pojas, pet centimetara od pištolja. Slater je bio na drugom

kraju hodnika i gledao u zid. Okrenuo se kad sam zatvorio vrata.

Mislim da sam bio spreman na bilo što osim na ono što sam ugledao.

Lice mu je udarcima bilo pretvoreno u krvavu masu. Lijevo oko mu

je bilo zatvoreno, a nos spljošten uz lice. Desno je oko bilo širom

otvoreno što je djelovalo groteskno, kao iz nekog starog filma Lona

Chaneya.

"Što se tebi dogodilo?"

Priljubio sam se uza zid pa sam mogao promatrati obje strane.

Slater je pošao prema meni bolno posrćući. Noga mu je bila ukočena, a ruku je drţao u skamenjenom svinutom poloţaju, kao da je

pridrţava nevidljiv povez.

"Pruitt", prošištao je, sav pomodrio u licu. "Jebeni gad Pruitt."

Samo sam ga gledao i nisam mogao zamisliti što se to moglo dogoditi

meĎu njima. Prišao je bliţe i vidio sam zbog čega mu je glas

bio pištav. Više nije imao zubalo - vjerojatno je bilo smrskano kao i

ostatak njega - i govorio je kao bezubi starac.

"Kvragu, iščupat ću tom kopiletu utrobu."

"Što se dogodilo?" ponovno sam upitao.

"Kujin sin me odalamio, zamalo mi je otkinuo glavu. Pao sam, a

ostalo je učinio nogama."

I to pošteno, pomislio sam.

"Ali platit će mi. Platit će mi na način koji još nisam ni smislio.

Čak i ako neće znati da sam to ja, ja ću znati i to će biti dovoljno."

Malo je zakoračio u stranu i primio se za zid. "I počet će danas. Nešto

ću ti reći, Janeway, i to nešto dragocjeno. Pruitt će te ubiti ako mora."

"Neka igra loto, ima bolje izglede."

"Ne podcjenjuj gada, kaţem ti."

"Čuo sam te. A sad mi reci što ţeli."

"Knjigu, glupane, zar još nisi shvatio? Traţi je već godinama."

"Reci mi nešto stvarno. Grayson ne bi mogao napraviti knjigu

vrijednu tolikog truda ni da je koristio novčanice od tisuću dolara

kao korice."

KIKA

"To ti misliš. Zaboravi sve što si mislio da znaš pa moţda nešto i

naučiš. Tvoja mala prijateljica u sobi ima odgovor i Pruitt će ti je oteti

i iscijediti ga iz nje makar joj morao počupati nokte."

"Reci nešto što ima smisla. Pruitt ju je imao, a vas dvojica ste je

predali meni. Sad je spreman da me ubije da je dobije natrag?"

Zaustio je da nešto kaţe, ali ga je škljocaj na hodniku zaustavio.

Obojica smo bili napeti. Stegnuo sam pištolj pod kaputom.

Vrata su se otvorila i Eleanor je provirila na hodnik.

Ništa nije rekla. Gledala je pokraj mene, u Slatera, i on je gledao

u nju. Lice joj je bilo pepeljasto sivo, a oči raširene u strahu.

"Eleanor," rekao sam, "vrati se u sobu i sjedni."

Povukla se i zatvorila vrata.

"Poznaje te", rekao sam Slateru. "Isti čas te prepoznala."

Pokušao je proći pokraj mene. Iskoračio sam i prepriječio mu put.

"Što hoćeš od mene, Janeway? Činim ti uslugu, imaj to na umu.

Nisam ti ništa morao reći."

"Još mi ništa nisi ni rekao. Nastavi gdje si stao. Daj svemu neki

smisao."

"Kvragu, sve me boli, moram leći."

"Reci mi. Ispričaj mi kraću verziju, a onda legni."

Napravio je grimasu i uhvatio se za rebra, ali nisam ga imao

namjeru pustiti dok mi ne kaţe ono što sam htio znati.

"Pruitt i ja smo zajedno odrasli. Juţni dio Chicaga, rane pedesete.

Ţeliš moju ţivotnu priču?"

"Kratku verziju, Slateru. Nemamo cijelu noć, moram stići na

avion."

Druţili su se kao djeca, bili su od iste vrste. Nitko nije mogao

podnijeti nijednog od njih, pomislio sam, pa su se drţali zajedno.

"Traţio je od mene nekoliko usluga dok sam bio policajac. Popili

bismo koje pivo kad god je prolazio kroz Denver. Prije četiri godine,

na jednom od svojih proputovanja, rekao mi je za tu knjigu."

Nakašljao se. "Već ju je tada jako dugo jurio. Pokušavao je pronaći

ţenu za koju je bio siguran da ju je uzela, ali nije ju mogao naći.

Slijedio je sve tragove i nisu ga odveli nikamo."

"Zašto je knjiga tako privlačna?"

"Pruitt zna gdje je moţe prodati. Za više novca nego što je itko od

nas ikad vidio."

"Ne vjerujem."

KIKA

"Onda se jebi. Ţeliš li ti čuti ovo ili ne?... Ne mogu vječno stajati

na ovom hodniku. Jedno je sigurno, mene je svakako uvjerio. One

sam noći na papir koji si pročitao napisao ono što mi je rekao, ali od

toga ništa nije bilo... sve do prošlog mjeseca. Tada me Pruitt nazvao

iz Seattlea. Sve se zakuhalo oko te knjige koju traţi. Neka je ţena po

imenu Rigby u zatvoru u Taosu i Pruitt misli da je knjiga kod nje."

"Zašto nije sam otišao po nju?"

"Poslije jest: prvo je morao srediti neke stvari u Seattleu. Mislio

je da bi djevojčini roditelji mogli znati za knjigu, moţda čak i gdje ju

je sakrila; moţda im je čak poslala knjigu poštom. Zato je mene

poslao u Taos da pronjuškam i vidim kako stvari stoje. Tek sam stigao

kad je izašla uz jamčevinu. Pruitt je došao sljedeći dan."

"I što je učinio?"

"Natjerao ju je da poţeli da se nikad nije ni rodila. A to je bio tek

početak onog što joj je spremio. Ta knjiga ga je progonila kao vrag

grešnu dušu i vidio sam da ga svaki dan gura bliţe rubu. Pomislio

sam da bi je čak mogao ubiti zbog nje. Ali ona je nije htjela dati."

"Vjerojatno zato što je nije imala."

"Ali vratila se po nju, zar ne?"

"Vratila se po nešto. Zar je niste stalno pratili?"

"Nećeš vjerovati, Janeway. Izmakla nam je."

Zurio sam u njega.

"Lukava je, nema što, malo prelukava na svoju štetu. Dok si rekao

keks, zbrisala je iz drţave. Pruitt je eksplodirao."

"Vjerojatno vam je tu pala na pamet mudra ideja da mene uvučete u

sve to."

"Vrijeme nam je izmicalo. Policija ju je mogla pokupiti bilo gdje i

onda smo se mogli pozdraviti sa svim. Pruitt je mislio da će krenuti

prema Seattleu; našao je neke znance da paze na mjesta gdje bi se

mogla pojaviti. I nije trebalo dugo da je spaze: poslije nekoliko dana

pojavila se u North Bendu. Nisam znao što da učinim. Svakako nisam

htio odustati. Pruitt mi je bio obećao dio plijena ako mu pomognem da

ga ulovi. Radi se o više novca nego što moţeš povjerovati, zato nemoj

ni pitati."

"Mislio sam da ti novac nije vaţan, Clydell. Što je s poslom na radiju?

Što je s časopisom Denver?"

"Sve je to sranje. Dugujem drţavi više poreza na dohodak nego

što imam prihoda. Vikendom radim na radiju, a to nije dovoljno ni

za račun za vodu. Člankom iz časopisa oblagat će krletke prije nego

KIKA

što se tinta osuši. Posao mi ide uţasno; na rubu sam bankrota. Što

još ţeliš znati? Uza sve to, zaista sam se bojao što bi mogao učiniti

toj maloj."

Udahnuo je duboko i bolno. "Zato ako u svemu ovome traţiš

pozitivca, onda sam to vjerojatno ja. Iste one noći rekao sam Pruittu za

tebe. Mislio sam da te mogu namamiti novcem od jamčevine, bilo je

lako dobiti dokumente od kupca jamčevine; baš njega briga tko je

dovede. Ali jamčevina je bila samo mamac. Znao sam da nikad ne bi

uhitio Rigby za taj novac, ne ako budeš mislio na knjigu."

Dotaknuo je lice. "Doista sam mislio da bi mogao od nje izvući

knjigu. I mogao si da je policija nije uhitila i sve zabrljala. Rekao sam

Pruittu da si lovac na knjige. Nije mu se svidjelo, ali bio sam uporan

i kasno te noći odlučio je pokušati."

"I zbog toga je na koncu izubijano tvoje lice. Pruittu se nije svidjelo

kako je cijela stvar ispala."

"Nešto sam morao pokušati. Obojicu nas prepoznaje, a Pruitt joj

je najgora noćna mora. Ima pravo što ga se boji: sad je prešao rub.

On je tvoj problem, tvoj i one jadne male unutra. Ja odustajem, dosta

mi je. Vraćam se u Denver."

Progurao se pokraj mene. Zastao je na vratima svoje sobe; okrenuo se

i pogledao me. "Dat ću ti dva besplatna savjeta. Pruitta nisu

prozvali nevidljivim čovjekom bez razloga. Moţe se izgubiti u gomili

i nećeš ga vidjeti čak i ako znaš da je ondje. Sjajno se sluţi šminkom,

vlasuljama, bradama, naočalama - moţe se prerušiti u trenu

dok se ti još češkaš i pitaš kamo je nestao. I uvijek je okruţen ljudima,

ološem koji mu duguje usluge. Jedan od njih je debeljko, ali

moţda ima i drugih. Ne vjeruj nikome. Ne daj da ti se pribliţe i

izudaraju te."

Otvorio je vrata. "Ništa od ovoga nisi čuo od mene, u redu? Sam

ću pronaći način kako da se osvetim Pruittu i ne ţelim da mi zabije

noţ u guzicu prije nego što sve smislim. Evo ti zato druga vruća

informacija. Pruitt ti je sjebao auto. Ako si računao da ćeš se njime

odvesti na aerodrom, promisli još jedanput."

i Pogledao je na sat. "U priličnoj si stisci, stari. Imaš jedan sat da je

odvedeš onamo. Čuvaj se starica i debelih ljudi, Janeway. Ako se

ikad vratiš u Denver, nazovi me, otići ćemo na ručak. Moţda ću imati

kakav posao za tebe."

KIKA

16

Mozak mi je proradio na policijski način. Od tog trenutka djelovao

sam ubrzano.

Ciljevi su mi spali na jedan. Ništa drugo nije bilo vaţno - ni novac, ni

bol, čak ni knjige koje sam budalasto uzeo Ottu Murdocku.

Spremali smo se na bijeg. To je značilo putovati bez prtljage i putovati

brzo: ostaviti knjige, ostaviti odjeću, nazvati Rigbyje iz New

Mexica i nadati se da Crystal moţe doći po moje stvari. Nije baš bilo

savršeno rješenje, ali kad imaš ţenu koju moraš čuvati, knjige vrijedne

osam tisuća dolara u kartonskoj kutiji i čovjeka za petama koji je

moţda ozbiljno poremećen, bilo bi malo previše traţiti savršenstvo.

Išli smo u Taos, preko Pruitta mrtva, ako baš tako ţeli.

Nije bilo vremena za policiju: ne bi nam pomogli. Dok bi me u

Seattleu provjerili, moj bi avion bio negdje iznad Wyominga.

Kreni.

Kreni odmah i budi brz.

Nazvao sam taksi. Otpravnica je rekla da ima vozača u našem

susjedstvu. Moramo pričekati pet minuta, najviše deset.

Čuvaj si leĎa.

Nazvao sam recepciju. Da, Hilton ima autobus koji vozi na aerodrom.

Vozi dvaput u sat vremena, sedam minuta nakon punog i pola sata.

Bilo je 9:55.

Ključ.

Crystal će trebati ključ sobe da uĎe i uzme moje stvari. Morao

sam ga sakriti negdje gdje ga moţe naći.

U auto.

Tamo u garaţi, prema svim pravilima logike, čekat će Pruitt.

Dobro. Suoči se otvoreno s gadom.

Eleanor je ukočeno sjedila na stolici. Izgledala je prestravljeno,

članci na prstima bili su joj bijeli dok je stezala naslone za ruke.

"Z-zašto... to r-radiš?"

Pruţio sam ruku prema njoj, ali je ustuknula kao da sam joj po-

nudio zmiju. "Ja sam na tvojoj strani, mala", rekao sam joj, ali nije

pomoglo.

"On-naj č-čovjek na hodniku..."

KIKA

"Zove se Slater. Nema ga više."

"On je s c-crnim čovjekom."

"Nije on ništa. Otišao je."

"Crni č-čovjek."

Stegnuo sam joj rame. "Razvedri se, sada si u dobrim rukama."

Ugasio sam svjetlo, upalio televizor. Više nitko nikoga nije zavaravao.

"Hajdemo", rekao sam.

Otišli smo s odjećom koju smo nosili na sebi. Objesio sam znak

Ne ometaj na vrata.

"Drţi se uz mene", rekao sam joj dok smo ulazili u garaţu.

Tako je jako drhtala da je jedva hodala. Naši su koraci odzvanjali dok

smo išli prema daljem zidu gdje sam ostavio svoj auto.

Cijelo vrijeme nas je pratio, osjećao sam ga u mraku. "Molim te."

Eleanorin glas se tresao od straha. I ona ga je osjetila ondje, a Slater

je imao pravo, on je bio njezina babaroga: od same pomisli na njega

postajala je rastresena i obamrla.

"Crni čovjek", prošaptala je. "C-cr... čovjek."

Obgrlio sam je rukom oko ramena. "Sve je u redu. U avionu ćemo se

smijati ovome."

"Crni čov-čovjek je ov-ovdje."

"Budi tiho sad. Idemo u zemlju sunca."

Trzajem sam otvorio vrata i ugurao je u auto. Pogledao sam preko

krova, prelazeći očima duţ prilaza i preko garaţe do vrata. Tek

da se vidi, obišao sam oko auta, otvorio vozačeva vrata i skliznuo

pod kotač.

Gledao sam u ogledala. Stavio sam ključ u bravicu i okrenuo. Samo je

škljocnuo i ništa više.

Eleanor je tiho zacviljela na sjedištu pokraj mene.

"U redu je, to sam i očekivao", rekoh smireno. "Samo ti sjedi, začas

ćemo izaći odavde."

Izašao sam iz auta i zaključao vrata.

Učinio sam nekoliko rutinskih pokreta, a krajičkom oka zvjerao

sam okolo kao sonar.

Podigao sam poklopac motora.

Pogledom pretraţio garaţu.

Pogledao na sat, pretvarajući se da gledam u motor.

10:01. Autobus je kretao za šest minuta.

Spustio sam se na pod garaţe. Pretvarao sam se da gledam ispod

auta. U dlanu sam drţao ključ sobe i gurnuo ga iza prednjeg branika.

KIKA

Odande sam pogledao po garaţi. LeĎima okrenutim prema zidu

mogao sam vidjeti sve ispod kotača pedeset automobila.

Dva para nogu... dva tipa išla su prema meni.

Polako sam ustao, izvedba za Oscara. Bio je to neki debeljko tamne

kose, a pokraj njega mladi mišićavi frajer u trapericama. Debeli

je nosio poslovno odijelo i gegao se prema meni s izrazom ljubazne

dobroćudnosti.

Zalupio sam poklopcem motora i začudio se zašto nisam bio

iznenaĎen kada su prišli autu tik do mojeg.

"Hej, stari", rekao je debeljko. "Kako moţemo doći do Queen

Anne Hilla?"

"Mislim da je to prema zapadu, odmah sjeverno od grada. I ja

sam ovdje stranac."

Pogledao me preko krova svojeg auta. "Imaš problema?"

"Da. Vraţji auto neće upaliti."

"Reći ću tipu dolje da ti pozove vučnu sluţbu ako hoćeš."

"Neće mi pomoći. Ţuri mi se."

"Moţda je nešto jednostavno. Bobby se razumije u aute. Daj da ti

malo zirne ispod poklopca."

"To me ne moţe mnogo stajati."

Podigao sam poklopac pa smo se nas trojica nagurali u prostor izmeĎu

auta i zida. Bili su tu, dovoljno blizu da se poljube. Mogao sam

vidjeti svjeţu ogrebotinu na debeljkovu vratu gdje se porezao brijući

se. Meso oko ušiju drhturilo mu je kao puding od vanilije. Mali je

drţao ruku u fetalnom poloţaju, skvrčenu unutra prema pojasu.

Pridrţava tuljac pun kovanica, pomislio sam - to je učinkovito

gotovo kao i mjedeni bokser ako udari svom snagom.

Evo me, mislio sam, napadnite me najbolje što znate. Kad je mali

krenuo, brzo sam zakoračio u stranu. Njegova stisnuta pesnica

udarila je u auto, tuljac se otvorio i kovanice su zazveckale po podu.

Snaţno sam ga opalio desnicom u čeljust i pao je kao vreća prljava

rublja. Osjećao sam kako debeljko traţi nešto ispod kaputa, ali bio

sam brţi, a istu sam stvar imao ispod svojeg. Okrenuo sam se i udario

ga koljenom u prepone. Izbio sam mu zrak i sljedeći put kad je

trepnuo, moj pištolj mu je bio prislonjen na podbradak, napola utonuo

u salo.

Teško je disao kroz nos, a oči su mu bile razrogačene od straha i

iznenaĎenja. Pljusnuo sam ga preko usta i zavrtio ga, udarivši njime

o zid. Izvukao sam mu kalibar .38 s prigušivačem iz pojasa i zadjenuo

KIKA

ga za svoj. Mali je još leţao u nesvijesti. Kleknuo sam, pretraţio

ga i našao još jedan pištolj za svoj arsenal.

Odvukao sam debeljka oko auta.

"Gdje je Pruitt?"

"Ne znam nikakvog Pruitta."

Zgrabio sam ga za kravatu i snaţno povukao. Pokušao se izmaknuti:

zabio sam mu jednu pod rebra, a on se presavio šišteći prema

podu. Zgrabio sam ga za kosu i udario mu glavom u auto, spustio sam

se skupa s njim izmeĎu auta i rekao škrgućući zubima: "Ţeliš umrijeti

u ovoj garaţi, debeli? Ţeliš umrijeti baš sada, tu na ovom podu?"

Pištolj sam mu uglavio izmeĎu čeljusti i uha i pozorno me slušao.

Očima je pokazao duţ prolaza prema spiralnoj tami.

"To je već bolje. Slaţi mi još jednom i bit ćeš hrana za pse. A sad

mi reci, ima li ondje još štakora s njim?"

Odmahnuo je glavom - nema.

"Daj mi svoje ključeve."

Izvukao ih je iz dţepa.

"Koji je od prtljaţnika?"

Pokazao ga je. Uzeo sam privjesak i otvorio prtljaţnik.

"UĎi i lezi."

Pogledao me molećivim pogledom. Zgrabio sam ga za šiju, okrenuo i

čvrsto posjeo u prtljaţnik. Mahnuo sam pištoljem pa je prebacio noge

preko ruba i smotao svoje oblo tijelo oko rezervne gume.

Zatvorio sam prtljaţnik. Bilo je 10:08 i sam nas je neprijatelj spasio

od zla.

Premjestio sam Eleanor i bacio pištolje na sjedalo izmeĎu nas.

Klizili smo niz prolaz u debeljkovu autu. Eleanor je sjedila

skamenjena, steţući koljena kao dijete na svojoj prvoj voţnji vlakom

strana.

Izašao sam na ulicu baš kad i autobus. Uz cviljenje guma skrenuo

sam sjeverno na Šestu aveniju. Lebdio sam, bio sam tako visoko da

sam mogao dohvatiti mjesec. Morao sam se obuzdati, prisiliti da

stanem na crveno svjetlo. Zadnje što mi je trebalo, sad kad sam gotovo

dobio igru, jest da me zaustavi prometna policija, i to s autom punim

pištolja.

Vukao sam se sporednim ulicama i traţio ulaz na autocestu. Stao

sam na još jednom semaforu. "Crni čovjek", rekla je Eleanor, no ja

sam pogledao i ulica je bila prazna.

KIKA

"Nema ga više. Naprašili smo ga, Rigby. Vrijeme je da počneš

razmišljati što ćeš raditi kad doĎeš u New Mexico."

Nagnuo sam se preko volana i pogledao je. Izgledala je poput

stranca, izbezumljena od straha.

"Pobijedili smo", rekao sam.

Izgledala je kao sve samo ne kao pobjednik. Izgledala je poput

tisuću i jedne ţene koju policajac sretne u dugoj karijeri punoj nasilja.

Kao ţrtva.

"Crni čovjek..."

"Je li on tvoj progonitelj?"

Pogledala me. "On je svugdje. Ne mogu se okrenuti..."

"On je nitko i ništa, dušo, obično strašilo. Preplašit će te samo

ako mu to dopustiš."

"Bio je u New Mexicu. Kad sam došla u Colorado, i tamo je bio."

Sklopila je oči i zadrhtala pred nekim svojim demonom. "Kamo god

odem, on me naĎe. Podignem slušalicu, a on je s druge strane i pušta

mi onu pjesmu."

Tip iza nas je zatrubio. Bilo je zeleno. Krenuo sam i blago joj

protrljao rame, ali činilo se da nije primijetila.

"Tamo je", reče. "Vidjela sam ga."

Pogledao sam ulicu u retrovizorima i nisam vidio ništa.

"O, Boţe", rekla je. "O Boţe O Boţe O Boţe..."

"Potukli smo ga. Odlazimo odavde."

"Odvedi me natrag u zatvor."

"Idemo u New Mexico."

"Ne!... Ne... Odvedi me natrag u zatvor..."

"Slušaj me."

"Odvedi me natrag u zatvor... odvedi me... odvedi me..."

Dosta je razgovora, pomislio sam: što manje govorimo u ovom

trenutku, tim bolje. Mislio sam, kad bih je samo mogao ukrcati na

avion, opet bih je pridobio: tada bismo imali cijeli let do

Albuquerqueja da se smirimo i počnemo otkrivati istinu. Uputio sam

joj dug i ţalostan pogled. Lice je prekrila rukama, ali vidio sam da me

njezine oči gledaju kroz prste.

Nagazio sam po gasu i izbio s juţne strane na autocestu. Vozio

sam gotovo pedeset kad je naglo otvorila vrata i s luĎačkim vriskom

iskočila.

KIKA

17

Stisnuo sam kočnicu, auto je proklizao preko mokrog kolnika i uda-

rio u zaštitnu ogradu. Iskočio sam na zaustavnu traku i potrčao uz

rub mračne udoline. Bila je negdje dolje na ulici: nisam je mogao

vidjeti, ali čuo sam kako vrišti dok sam se sklizao niz padinu. Mogao

sam dobro promotriti ulicu koja je vodila natrag prema gradu: nije

otišla tuda, dakle sigurno se spustila ispod autoceste prema istoku. To

me dovelo do sumorne četvrti s otrcanim pročeljima trgovina i

mračnim svratištima. Ulice su bile puste zbog kiše i bilo je kasno...

Četvrt je bila mrtva kao staro groblje. Mokro lupkanje mojih koraka

probijalo je monotono šištanje kiše, ali lovio sam duha. Bila je nestala.

Prešao sam preko ulice drţeći se još za slamčicu nade. Sada je već

mogla biti ulicama dalje, idući u bilo kojem smjeru. Pogodi krivo i

moţeš se pozdraviti s njom: kad sljedeći put pomoli glavu, lovit će

knjige na Floridi. Mogla bi zauvijek tako ţivotariti u toj anonimnoj

subkulturi, a da nikad ne plati porez, da joj ime nikad ne bude

zabiljeţeno na nekom sluţbenom dokumentu i da je nikad ne vide ni

prijatelji ni neprijatelji. Uronio sam dalje u kišu kao da se iznenada

materijalizirala jedan blok zgrada dalje. Ali ulica je svejednako bila

prazna. Došao sam do novog raskriţja i stao da pogledam. Više nije

bilo koristi od trčanja, mogao sam isto tako trčati i od nje. Hodao

sam duţ mračnih i mokrih zgrada zagledajući u pukotine i procjepe.

Zameo je prokleti vjetar, kujin sin. Prošao sam pokraj ţmirkava

svjetla obliţnjeg bara i pogledao na sat: 10:23. Još je bilo moguće stići

na avion kad bi se ovaj čas urazumila, kad bismo nabasali jedno na

drugo u mraku, kad bi auto još bio uz ogradu gdje sam ga ostavio,

kad bih imao sve račune sreĎene s onim gore, kad bi na vrbi rodilo

groţĎe i kad bih nekaţnjeno mogao prekršiti sva ograničenja brzine

do aerodroma. Zastao sam, naslonio se na poštanski sandučić i čeznuo

za predahom, ali Sreća je otišla svojim prevrtljivim putem.

S nekom slutnjom sam pogledao u bar. Nije bilo nikog osim lokal-

nog pijanca koji se drţao svog kraja šanka još od kraja prohibicije.

Pošao sam uz ulicu po kiši, ne ţeleći priznati da je gotovo. Nešto se

još moglo dogoditi. Nešto se još moţe dogoditi, pomislio sam opet,

ali na mojem satu je bilo 10:30 i to nešto moralo se dogoditi sada.

KIKA

Ono što se dogodilo nije baš bilo to na što sam mislio. Neki auto je

skrenuo u ulicu i znao sam da je Pruitt već pola bloka dalje; boja i

oblik tog Pontiaca bili su mi zauvijek urezani u srce. Zakoračio sam u

sjenu i gledao ga kako prolazi pokraj mene. Činilo se da me nije vidio:

polako je klizio; stajao sam mirno i gledao ga kako prolazi cijelim

blokom. Lovio je, baš kao i ja: pomalo bi vozio, polako, povremeno

zastao i pogledao nešto. Izgleda da nas je obojicu debelo prešla.

Pruitt se zaustavio na uglu i okrenuo. Potrčao sam svom snagom i

došao do ulice preko puta mnogo prije nego što je skrenuo iz sljedećeg

bloka. Nije ţurio, trudio se da mu ništa ne promakne dok je

pregledavao jedan blok i prelazio na drugi. Blok je bio mračan: nije

bilo uličnog svjetla i pomislio sam da bih mogao trčati duţ ruba

zgrada a da me ne vidi. Nešto se još moglo spasiti od ove trule noći

kad bih se samo mogao dovoljno pribliţiti da otvorim ta vrata i

izvučem Pruittovu guzicu iz auta.

Par svjetala okrenulo se prema meni dva bloka dalje. Priljubio

sam se uz udubljenje nekih vrata dok su dva auta palila i gasila svoje

farove. Bio je to debeljkov auto - mogao sam vidjeti slomljeni branik

na mjestu gdje je udario u zaštitnu ogradu. Potapšao sam se po

dţepu i znao da sam im ostavio ključeve, što je bila glupa pogreška,

a ostavio sam im i pištolje na sjedalu. Automobili su stali jedan do

drugog da popričaju. Onda je Pruitt skrenuo desno i nastavio voziti

oko bloka, a debeli je išao u mom smjeru. Prošao je i vidio sam

dvojicu unutra - malac je, u stanju pripravnosti, bio izvaljen u sjedalu

kao da još nije došao k sebi. Da nema Pruitta, s uţitkom bih se opet

pozabavio ovom dvojicom. Htio sam nekoga smjestiti u bolnicu i bilo

tko od njih trojice mi je odgovarao.

Pustio sam debeljka da uĎe u sljedeći blok. Opet sam izašao na

kišu i potrčao za Pruittom. On je još bio premija u cijelom ovom

cirkusu, ali kad sam stigao do sljedećeg ugla, već ga nije bilo. Opet

sam mogao krenuti u bilo kojem smjeru i pogoditi ili pogriješiti, ili

čekati u mjestu dok kotač ne napravi krug. Kad se ništa nije dogodilo,

prešao sam na tamnu stranu ulice i polako hodao, nadajući se da će

me svi sustići. Neko se vrijeme činilo da je sva radnja premještena na

neku drugu pozornicu. Nitko nije ni dolazio ni odlazio. To me

zabrinulo i tri bloka poslije još sam bio zabrinut kad je Eleanor

skrenula iza ugla daleko ispred mene i ţustro krenula uz ulicu prema

meni.

KIKA

Bila je dva bloka daleko, ali još uvijek je dolazila. Stajao sam

spljošten u uskom udubljenju vrata i u mislima je poţurivao. Provirio

sam i još je bila ondje. Prošla je pokraj svjetla u sljedećem bloku

i sad sam je mogao jasno vidjeti. Nije izgledala ništa lošije zbog

tumbanja niz padinu. Kosa joj se raspustila, ali to je bilo dobro: mogao

sam je zgrabiti i drţati je tako ako ustreba. Sad je bila dovoljno blizu

da je uhvatim, ali pustio sam je da prilazi, svaki je korak povećavao

sigurnost. Kad bi tako nastavila, prošla bi tako blizu da bih je mogao

uhvatiti bez potjere. Uvukao sam se u udubinu najviše što sam mogao:

nisam se usuĎivao ni proviriti dok se pribliţavala. Već sam bio

siguran da ću je imati, a onda se činilo da je sve stalo. Izgubio sam

osjećaj da je tu, morao sam pogledati. Još je bila jedan blok daleko,

stala je kao da ju je intuicija opomenula. I dalje sam čekao. S velikom

prednošću u startu i stravom u srcu, još je mogla oteţati stvar.

Prešla je na drugu stranu ulice. Smetalo joj je nešto u okolini: u

glavi joj je zazvonilo na uzbunu i bila je poput prepelice koju tek što

nisu istjerali iz skrovišta. Zaklonio sam lice u pukotinu i bio miran

kao smrt. Ali kad sam opet pogledao, hodala je u suprotnom smjeru,

opet uz ulicu odakle je i došla.

Iskočio sam iz udubljenja i potrčao na vrhovima stopala. Protegnuo

sam se i progutao blok pokušavajući nadoknaditi izgubljeni teren prije

nego što se okrene i spazi me. Zamakla je u pokrajnju uličicu.

Doklopotao sam i pogledao niz mračan i uzak prolaz. Nešto se

pomaknulo jedan blok dalje, treperava mrlja na kiši. Sad je bila

uplašena i trčala je iz sve snage: odustao sam od prikradanja i potrčao

za njom kroz tamu. Udario sam u red kanti za smeće, pao uz strašan

zveket, odmah se okrenuo i ustajući potrčao dalje. Ali više je nisam

vidio, nisam vidio ništa u tami pred sobom.

Izbio sam na ulicu osvijetljenu jedino udaljenom svjetiljkom. Bilo je

točno podne na Plutonu, svijetu punom zla. Vrisnula je i krik je

bio ispunjen takvom demonskom stravom da sam ustuknuo, a kiša

je umalo prestala padati. Daleko na kraju bloka vidio sam Pruittova

tipa kako je gura u auto. Debeli je stajao kod vozačevih vrata i pušio

cigaretu sve do članaka na prstima. Nije bilo šanse da ih uhvatim.

Debeli mi je uputio dug pogled dok sam dotrčavao uz blok. Odbacio

je cigaretu, odbacio je i mene, ušao je u auto i odvezao se u vrtlogu

pare.

18

KIKA

Hodao sam ispod autoceste uspinjući se prema Šestoj aveniji. Više

nisam osjećao kišu. Pruittova prikaza stalno mi je bila za petama,

tjerajući me dalje niz opustjelu ulicu. Vidio sam njegovo lice na

lutkama u izlozima i osjećao kako me njegove oči promatraju iz ulaza.

Čuo sam njegov glas kako se penje iz odvoda gdje se slijevala kiša

s ulica. Tada je groznica prošla i osjećao sam se čudno smiren. Sjetio

sam se nečeg što bi moglo biti njegova propast: imao sam osjećaj da

treba brzo djelovati, ali ne i da sam poraţen. Noć je tek počela, igra

još nije bila gotova, sa svakim blokom zgrada bio sam sve

usredotočeniji. Neću provesti noć sjedeći u sobi i pletući dţemper.

Imao sam prilično dobru predodţbu o tome što će Pruitt misliti.

Da ću ujutro nazvati sud, uloţiti ţalbu i poslati murjake za njim. To

je značilo da će se sutra dati u bijeg, ali da će noćas moţda ostati

skriven. Za njih sam ja bio kreten iz Denvera koji se u ponoć ne bi

snašao u Seattleu ni da se iznenada pojavi gradonačelnik i da mi svoju

limuzinu s vozačem. To je bilo dobro: upravo ono što sam ţelio da

misle.

Dok sam došao do pola Šeste avenije, krv mi je već brţe kolala.

Stao sam kod Hiltona, uzeo ključ i ušao u svoju sobu. Nisam se ni

presvukao - ovo je bila samo kratka stanka, opet ću izaći, ići ću

pješice i smočit ću se. Sjeo sam na krevet s telefonskim imenikom

Seattlea i prvo učinio ono očito. Nije bilo Ruela Pruitta ili R. Pruitta

meĎu privatnim osobama: ništa pod njegovim imenom pod

Detektivske

agencije ili Istražitelji na poslovnim stranicama. Na neki čudan način

i ovo je bilo dobro: pridonijelo je onom osjećaju sigurnosti na koji je,

nadao sam se, Pruitt noćas računao.

Sada ga treba pronaći.

Pretraţio sam svoju prljavu odjeću i u dţepu košulje koju sam nosio

taj prvi dan našao komadić papira na kojem sam zapisao broj

njegovih registarskih pločica.

Nazvao sam Denver.

Pospani glas javio se na telefon. "Halo?"

"Neal?"

"Da... tko je to?"

KIKA

"Cliff Janeway."

"Cliff... Isuse, koliko je sati?"

Pogledao sam na sat. Bilo je točno 11:18. Moj avion za Albuquerque

polijetao je baš ovaj čas.

"Kod tebe je prošla ponoć. Slušaj, ţao mi je, znam da čvrsto spavaš.

Ali izgubljen sam u Seattleu i trebam veliku uslugu od starog

prijatelja."

Čuo sam ga kako se meškolji u krevetu dvije tisuće kilometara

daleko. Ţena ga je upitala tko je to i on joj je rekao. Patnički je

uzdahnula pa sam mu rekao neka joj kaţe da mi je ţao.

"Čekaj da prijeĎem na drugi telefon", rekao je.

Čekao sam i nadao se da je odanost meĎu starim partnerima još

ţiva i zdrava u Denveru.

"Da, Cliff?... Koji se vrag dogaĎa?"

"Trebam veliku uslugu, Neal." Skliznuo sam u laţ uz mali ubod

savjesti. Hennessey je bio prekrut da bi čuo istinu, a ja ću se pobrinuti

da ga ništa od toga poslije ne grize. "Trebam se naći s jednim tipom i

mimoišli smo se u noći. Imam samo njegov broj pločica, a treba mi

adresa."

Na vezi je bila tišina.

"Ovo je vaţno, Neal... Ne mogu ti reći kako mi je očajnički to

potrebno. Mislio sam da moţda ima nešto u Nacionalnom registru

počinitelja kaznenih djela... Moţeš doći do toga za dvadeset sekundi."

"Imaš li razloga sumnjati da je auto ukraden?"

"Ne, ali ta prokleta računala ti sve kaţu. Čak i ako je tip kasnio s

plaćanjem prometnih kazni..."

"Cliff," reče Hennessey onim odmjerenim tonom koji sam tako

dobio poznavao, "nekad je teško biti tvoj prijatelj."

"Hvalit ću te i na samrti."

"Kvragu, ovi podaci nisu za takvu namjenu."

Obojica smo to znali. Kao i uvijek, pričekao sam ga.

"Nazvat ću, ali ništa ne obećavam. Nazovi me opet za pola sata,

Četrdeset minuta."

Znao sam da neće tako dugo trajati: Hennessey će informaciju

Imati gotovo istog trena, tolika je bila moć policajca u eri kompjutera.

Povjerljiv će podatak dobiti preko dispečera u denverskoj policijskoj

upravi koji će ući u drţavni sistem, a onda će pola sata razmišljati

prije nego što mi je odluči dati.

U meĎuvremenu sam imao nešto slobodnog vremena.

KIKA

Opet sam hodao, kroz kišu u noći. Trebao sam nekakav prijevoz

pa sam otišao na benzinsku crpku na koju je Rigby dao odvući

Eleanorin auto. Još je bio ondje, u ograĎenom dvorištu iza zahoda.

Rekao sam radniku da sam joj brat i da su me poslali da ga dovezem

umjesto nje. Nije se mnogo brinuo: nije se radilo o otmjenom autu i

jedva je čekao da ga makne iz svog dvorišta. "Pronašao sam četiri

dosta dobre rabljene gume koje mogu prijeći još trinaest, šesnaest

tisuća. Račun iznosi osamdeset šest dolara i deset centa. Ţelite li

platiti odmah?"

Naravno, rekao sam. Već sam odavno prestao razmišljati o novcu

pa sam mu dodao svoju svinutu Master karticu. "Vaš je", rekao je,

provlačeći karticu kroz aparat. "Ključevi su iznad štitnika za sunce."

Vratio sam se u dvorište i otvorio vrata auta. Zaškripala su na hrĎavim

šarkama. Sjedala su bila posve izlizana, vjetrobran je bio napuknuo i

hladan zrak puhao je odozdo. Mjerač prijeĎenih kilometara

bio je ţiva komedija - pokazivao je 55 219, što se moglo ozbiljno

shvatiti samo ako se već treći put okretao iznova. Otvorio sam

pretinac. Upalilo se malo svjetlo, ugodno iznenaĎenje. Vidio sam neke

papire - prometnu dozvolu, policu osiguranja i korice s bilješkama

koje su, čini se, bile tablice trenutnih vrijednosti knjiga, rukom

ispisane tintom na knjigovodstvenom papiru. Sve su to bile knjige

Grayson Pressa.

Za svaki naslov postojale su posebne stranice. Naslovi su bili potpuno

opisani, a mnoge varijante pribiljeţene, s cijenama i imenima

trgovaca koji su ih prodali. To je bilo uzeto iz Knjižarskog indeksa

cijena, s brojevima knjiga ispisanim po rubovima. Materijal je

prosijala profesionalno kao bilo koji trgovac knjigama, zapisavši

godinu

prodaje i stanje, zajedno s vlastitim dojmom o tome jesu li trgovci

knjige precijenili ili podcijenili. Bio je to dostupan skup podataka o

cjelokupnom Graysonovu djelu. Zadnja je stranica bila označena s

Poe/Gavran, izdanje 1949. Za proteklih deset godina bila su

pobrojana samo tri primjerka. Običnom olovkom je zapisala da je

Russ

Todd u Arizoni prodao primjerak kojeg nije bilo u katalogu za 600

dolara. Russa sam poznavao dovoljno dobro da sam ga mogao nazvati

i pitati ako zatrebam. Najzanimljivija, pomislio sam, bila je riječ

izdanje, koja se pojavila samo kod ove knjige. Činilo se da ukazuje

KIKA

na ono što sam već znao - da neki ljudi vjeruju u postojanje još jednog

izdanja i da je Eleanor moţda jedna od njih.

Sve sam vratio kako je i bilo. U kartonskom ovitku sa strane u

pretincu pronašao sam njezin adresar. Sam se otvorio na slovu G,

toliko je često ta stranica bila korištena. Napisala je neka imena pod

općim naslovom Grayson. Bili su to trgovci knjigama iz cijele zemlje,

neki od njih su mi bili poznati kao stručnjaci za visokokvalitetne

knjige. Bio je tu i lokalni broj Allana Hugginsa, Graysonova

bibliografa, a na dnu stranice nalazila su se tri imena napisana

svjeţom

tintom i štampanim slovima.

Nola Jean Ryder

Jonelle Jeffords

Rodney Scofield

Jonelle Jeffords prepoznao sam kao ime ţene u Taosu u čiju kuću

je Eleanor provalila. Bio je tu broj telefona koji je počinjao pozivnim

brojem 505. Broj Rodneyja Scofielda počinjao je s 213, što sam

prepoznao kao Los Angeles. Pokraj Nole Jean Ryder nije pisalo ništa.

Sjeo sam za upravljač, sam sebi drţao fige i okrenuo ključ.

Da, zbilja, upalio je.

Opet sam bio u igri. Imao sam auto.

Stao sam u Hiltonu i nazvao Hennesseyja. Znao sam po opreznom

tonu njegova glasa da ima ono što ţelim.

"Imam loš predosjećaj s ovim."

"Neal, tebi je u prirodi da imaš loš predosjećaj. Počni se zaista

brinuti onda kad ne budeš imao loš predosjećaj,"

"Jako smiješno. Jednog dana ću zbog tebe dobiti otkaz, u to uopće ne

sumnjam. Ne, molim te, nemoj mi govoriti ništa o tome... Nećeš

valjda i ovoga ubiti?"

"Odakle ti samo takvo pitanje?"

"Ne znam. Samo sam imao viziju tamošnjih plaţa posijanih leševima,

a svi se zovu Pruitt. To mi baš ne sjeda dobro u jedan nakon ponoći."

"Samo ću mu otići u mali prijateljski posjet."

"Kao kum, ha? Imaš takav prizvuk u glasu."

Više se nije imalo što reći: ili će mi dati ili neće.

"Tvoje su pločice registrirane na Kelvina Ruela Pruitta. Ima šest

starih neriješenih problema sa zakonom i to sve u Illinoisu. Neoprezna

KIKA

voţnja, nepojavljivanje na sudu, ček bez pokrića koji nikad

nije pokriven i tome slično. Neće juriti za njim u drugu drţavu, ali

ako ga ikad zaustave u Chicagu, bit će to skupo putovanje."

Uzdahnuo je i dao mi Pruittovu adresu.

"Blagoslovljen bio, gospodine Hennessey, ti dragi stari čovječe.

Sad se vrati u krevet i usreći ţenu."

"Kad bi joj se posrećilo."

Sjeo sam za stol i razmotao plan Seattlea. Pruitt je ţivio u mjestu

koje se zvalo Lake City, sjeverno od grada. Označio sam ga na karti,

ali već sam bio upamtio ceste. Reda radi nazvao sam Taos i rekao im

da je Rigby pobjegla. Usamljeni dispečer primio je poruku i uspio

mi prenijeti svoj prijezir preko širokog prostranstva planina i ravni-

ca. Nisam se potrudio da mu kaţem da ću naći Rigby i dovesti mu je

natrag. Mislio sam da ionako ne bi povjerovao u to.

19

Uto doba noći bila je to voţnja od petnaest minuta. Propuh s poda

postao je snaţan ledeni vjetar od kojeg sam se ukočio u

mokroj odjeći. Grijač je bio tek djelomično učinkovit, počeo je

zagrijavati kad sam već stigao do skretanja za Lake City. Krenuo sam

na istok 125. ulicom, vijugajući kroz mračne i uske prilaze u

stambenom dijelu sve dok nisam pronašao ulicu u kojoj je stanovao

Pruitt.

Bila je obavijena mokrom tamom, a rijetke ulične svjetiljke nisu bile

djelotvornije od svijeća. Kiša je i dalje nadirala, pljušteći poput

silovite vodene terapije. Prva stvar koju sam ugledao skrenuvši u taj

blok bio je debeljkov auto parkiran ispod drveta na Pruittovoj adresi.

Brzo sam zaokrenuo i stao iza njega, a zatim sam neko vrijeme

sjedio s uključenim grijanjem i oporavljao se od hladne voţnje. Kuća

je bila zaklonjena drvećem, a sa strane se nalazilo gusto grmlje.

Nijedan njezin dio nije se vidio s ulice. TakoĎer nije bilo ni traga

Pruittovu Pontiacu, što je bilo uznemirujuće, ali se moglo objasniti

garaţom koja se nalazila straga. Po satu je sada bilo 1:18: gotovo tri

sata otkad su je ugrabili na ulici. Morao sam pretpostaviti najgore i

krenuti otuda. Pretpostavimo da su sva trojica bili u kući. Jedan od

KIKA

njih će vjerojatno biti postavljen da straţari. Debeljko i malac nisu

me jako plašili. S razbijačima sam mnogo puta imao posla i uvijek

podviju rep kad igra zagusti. Pruitt je bio faktor X, nepoznanica.

Nikad ne znaš što će psihopat učiniti ili što ćeš ti morati učiniti ako ga

pokreneš.

Izvukao sam pištolj i zadjenuo ga za prednji dio pojasa. Još sam

sjedio, mučilo me nešto što nisam mogao otkriti. Tada sam vidio da

su vrata debeljkova auta otvorena na kiši, sasvim malo, oko petnaest

centimetara. Unutarnju svjetlo se upalilo: to je potrošilo akumulator i

auto obavilo mutnim, neprirodnim sjajem. Odveo ju je u kuću,

pomislio sam: morao ju je nositi pa nije zatvorio vrata, a onda se za-

boravio vratiti i zatvoriti ih. Sjetio sam se dućana Otta Murdocka,

izvukavši tu vezu iz kiše, sam Bog zna odakle. Stvari su ostavljane

prazne, otvorene, bez paţnje. Ljudi su odlazili i nisu se vraćali. Nije

bilo ničeg zlokobnog u tome, osim mojeg upornog osjećaja da nekako

ne bi trebalo biti tako.

Morat ću maknuti Eleanorin auto, to sam znao. Pruitt će ga isti

tren prepoznati i ako se slučajno doveze, izgubit ću svoju najveću

prednost, iznenaĎenje. Odvezao sam se oko bloka i parkirao u mraku

iza kamioneta. Opet sam hodao po kiši. Oprezno sam prišao de-

beljkovu autu. Obišao sam do vozačeve strane i pogledao unutra.

Njegova lisnica leţala je rastvorena na sjedalu. Bila je puna novca...

pet, šest stotina dolara. Izvukao sam njegovu vozačku dozvolu i

zagledao se u sliku. William James Carmichael, pisalo je. Zapisao sam

njegovo ime i adresu. Pogledao sam u pretinac i našao nekoliko

pisama adresiranih na Willieja Carmichaela. Vratio sam ih, izašao iz

auta i odšetao do prilaza koji je vodio do kuće.

Bila je posve zaklonjena drvećem. Vidio sam svjetla u daljini i

pješačku stazu koja je išla uz prilaz. Staza je bila obrubljena grmljem,

ali još, mislio sam, previše vidljiva iz kuće. Došao sam po prilazu,

crnom kao ugljen, svaki put čvrsto zakoračivši. Spajao se sa stazom

kod pristupa ulaznim vratima popločanog kamenom. Jedino

svjetlo dolazilo je kroz prednje prozore, prigušeno zavjesama i

odbijalo se od glatkog kamenja na pristupu.

Tri duga koraka dovela su me sasvim uz kuću. Pošao sam do vrata

gledajući i osluškujući. Ništa se nigdje nije dogaĎalo. Vrata su bila

zaključana, nikakvo iznenaĎenje. Prislonio sam glavu uz njih i čekao

hoću li čuti korake, kretanje, bilo što što bi odavalo prisutnost

nekog ţivog. Ništa se nije čulo.

KIKA

Samo... slabašan zvuk glazbe.

Odmaknuo sam glavu i glazba je prestala. Opet sam poslušao.

Ritam se činio izazivački poznat, kao nešto što znam, ali se ne mogu

sasvim prisjetiti. Postojani šum kiše skoro ga je potpuno prigušio.

Drhturio sam na pragu svojih osjetila, bio je to jedan od onih

komadića kojih se napola prisjećate, a koji vas izluĎuju u dva sata

ujutro.

Osim toga, kuća je bila mirna, tako tiha da je izazivala osjećaj

nelagode. Polako sam se povukao natrag do grmlja i okolo sa strane

kuće. Vidio sam svjetlo na prozoru, mutno i daleko, koje je prodiralo

iz druge sobe sasvim u dnu kuće. Probio sam se kroz raslinje i provirio

kroz mali razmak izmeĎu zavjesa. Vidio sam dio radne sobe, uredan

i lijepo namješten onim što je izgledalo kao antikne stolice. Nekako

se nije uklapalo u ono što sam znao o Pruittu, ali s ljudima se nikad

ne zna: čovjeka doista nisam poznavao. Škiljio sam kroz procjep i

ugledao vrata koja su vodila u hodnik. Svjetlo je dopiralo sprijeda, a

ovdje straga se ništa nije dogaĎalo.

Dodirnuo sam staklo i opet se pojavilo, ono ritmičko vibriranje,

osjećaj koliko i zvuk. Prislonio sam uho i naišla je ona udaljena

melodija, ona staccato pjesma koja je mi je bila na vrh...

Sledio sam se, ne mogavši povjerovati u ono što mi je upravo

proletjelo glavom.

"Eleanor Rigby."

Negdje unutra netko je puštao tu pjesmu.

Ponovno i ponovno.

Dovoljno glasno da se tresu zidovi.

U dva sata izjutra.

Nastavio sam hodati. Sve je bilo boje tinte. Korak po korak došao

sam do straţnjeg dvorišta. Oko ruba trijema, tapkajući, tapkajući.

Dotaknuo sam vrata sa zaslonom i ugledao dugačku, mutnu, usku

traku svjetla. Otvorio sam vrata i krenuo prema njoj. Bila su to

straţnja vrata kuće, odškrinuta kao i debeljkov auto. Glazba je curila

kao nešto sapeto što ne moţe dovoljno brzo proći kroz procjep. Drţao

sam pištolj u ruci kad sam ramenom gurnuo vrata. Otvorila su se, a

glazba je nahrupila van.

Bio sam u mračnoj kuhinji, osvijetljenoj jedino svjetlošću iz druge

sobe. Vidio sam nejasne obrise štednjaka i hladnjaka, ništa više...

Zatim, ravno pred sobom, stol i stolice oko njega. Prošao sam kroz

prostoriju, pipajući put. Glazba je sada bila glasna: došao sam do

KIKA

hodnika koji je vodio u prednji dio. Stigao sam do kraja, do praga

salona. Izgledao je poput prave dnevne sobe iz viktorijanskog doba.

Svjetlost je dopirala odozgo gdje je svirala glazba. Došao sam do

stuba i počeo se uspinjati. Čuo se škljocaj koji je odjeknuo kao bomba

i glazba je opet počela, udarni val zvuka.

Vidio sam mrlju na stubi, crveni trag utisnut u tepih...

Još jedan...

... i još jedan.

I još na vrhu.

Čuo sam lak uzdah. Bio je moj. Na vrhu je svjetlo na stropu otkrivalo

taman hodnik. Vidio sam sobu na njegovu kraju, slabo osvijetljenu

kao da se radi o noćnoj lampi. Ugledao sam još crvenih tragova

na tepihu koji je izlazio iz hodnika. Krenuo sam u tom smjeru, a

hodnik me zatvarao kao tunel. Na pola puta sa svake strane bila su

vrata, ona slijeva bila su otvorena, a soba mračna. Drţao sam se

sasvim uza zid, duboko dišući, svjestan iznenadne tišine kad je ploča

opet završila. Soba je snaţno mirisala na pepeo. Mozak mi je uhvatio

miris, ali ga nije zadrţao: previše se toga odvijalo. Pruţio sam ruku

unutra i pipao dlanom duţ zida, pronašao svjetlo, upalio ga, a bljesak

je sobu pretvorio u boju bijelog zlata. Vidio sam svoj odraz u zrcalu s

druge strane sobe: stajao sam u polučučećem poloţaju s pištoljem u

ruci, polako mašući njime s jednog kraja na drugi. Bila je to neka vrsta

ureda. Bio je tu stol i ormar za spise. Jedna je ladica visjela izvučena,

a nekoliko spisa bilo je razbacano po podu. Zidovi su bili obojeni beţ

bojom: jedini prozor bio je prekriven tamnom zavjesom.

Okrenuo sam se prema sobi preko puta. Mogao sam vidjeti tanku

crtu svjetla pri dnu vrata, a na svjetlu koje je dopiralo iz ureda, još

skorenih crvenih mrlja na podu. Ondje, pomislio sam: odande dolazi

sva ta krv. Okrenuo sam se na peti i spljoštio uza zid. Okrenuo sam

kvaku i širom gurnuo vrata. Tu je bio on, Debeli Willie Carmichael, i

nije mi trebala liječnička diploma da znam kako je Pruittu učinio

posljednju uslugu. Soba je izgledala poput klaonice, krvi je bilo na

krevetu, na podu i na zidovima: velike mrlje koje kao da je istrčala

visokotlačna pumpa. Debeljko je pao na leĎa i tako je umro. Glava mu

je bila iskrenuta unatrag i vidio sam da mu je prerezan grkljan. Prsti su

mu bili ukočeni, nalik na pandţe koje ništa ne drţe. Stajao sam na

pragu, utučen od straha za Eleanor. Ruka mi je drhtala, osjećao sam se

kao policajac novajlija na svom prvom gadnom mjestu umorstva.

KIKA

Gledao sam više ovakvih soba, poprskanih crvenim nasiljem, nego

što bih mogao izbrojati, a sada sam se tresao kao dijete. Još je trebalo

provjeriti jednu sobu - otvorena vrata na kraju hodnika.

Došao sam do mutnog kruga svjetla, a glazba je nadrla svom snagom

kad sam provirio unutra. Skoro sam se nasmijao od olakšanja - nema

nikoga! Gramofon se nalazio na stolu pokraj prozora, bio je to

jedan od onih starih prijenosnih iz doba prije sterea. Ploča od 45

okretaja divlje se vrtjela. Gramofon je bio namješten na automatski

rad: ploča će tako svirati zauvijek, dok ne nestane struje ili dok igla

ne izliţe ureze. Opet je započinjala svoj koncert iz pakla.

Bilo je tako glasno da me smlavilo. Osjetio sam gotovo nagonsku

potrebu da izvučem utikač. Noćna svjetiljka titrala je nesigurno,

ţarulja je bila na izdisaju. Pronašao sam prekidač i upalio stropno

svjetlo oblivši sobu svjetlošću. Izgledala je poput gostinjske sobe: u

kutu se nalazio jedan krevet nasuprot prijenosnog TV prijamnika,

telefon je bio na stolu pokraj gramofona i digitalne budilice. Krevet

je bio razbacan, ali nitko nije u njemu spavao. Netko je leţao ili sjedio

na prekrivaču.

Svezan lisicama za krevet.

Lisice su još bile ondje, s jednom narukvicom čvrsto stegnutom

oko uzglavlja kreveta dok je druga leţala otvorena na jastuku. Ključ

je bio ostavljen u bravici pri oslobaĎanju zatvorenika s kreveta. Lisice

su bile iste izrade i stila kao par koji mi je dao Slater. Prišao sam i

paţljivo pregledao krevet, preokrećući izguţvane slojeve prekrivača.

Tu sam pronašao knjigu, ne veću od članka na palcu, Eleanorinog

minijaturnog Shakespearea, njezin talisman za sreću.

Opipao sam meku antilop koţu, otvorio korice i pogledao ime

izdavača. David Bryce and Son/Glasgow.

Stavio sam je u dţep i ponovno pošao uz hodnik. Posljednja prili-

ka da vidim prizor smrti, pomislio sam. Razmišljao sam kao policajac,

a nisam bio policajac, ovo nije bio moj grad. Za sat vremena soba će

vrvjeti pravim policajcima. Zakoračio sam unutra drţeći se na

sigurnoj udaljenosti od tijela. Pogledao sam Debelog Willieja

Carmichaela i pomislio, Reci mi, dušo, ali debeljko je svoju zadnju

uţasnu tajnu zadrţao za sebe. Bio je napadnut sprijeda, uboden u ošit

opakim i oštrim oruţjem, a zatim mu je bio prerezan vrat. Svaka od te

dvije rane je vjerojatno bila smrtonosna, ali ubojica ga je isjekao i na

KIKA

druge načine, kao da daje oduška nekoj bijesnoj mahnitosti ili

izravnava stari račun. Odjeća mu je bila rastrgana: sitan novac leţao je

razbacan uokolo, a ključevi su bili bačeni uza zid. Ubojica je traţio je-

dan ključ, nagaĎao sam, da oslobodi zatvorenika u susjednoj sobi.

Pogledao sam oko rubova tijela: vidio sam njegov pištolj - uzeo ga je

iz auta i leţao mu je pod bokom, još u svojim koricama. To je

upućivalo na iznenadan napad: bio je napadnut sprijeda, ali prebrzo da

bi mogao reagirati. Ili je to neočekivano učinio netko koga je

poznavao.

Vrijeme je da pozovem policiju, pomislio sam. Vani na hodniku

opet sam osjetio onaj slabašni miris pepela. Spustio sam se na pod i

nadlanicom dotaknuo kantu za smeće. Još je bio topao. Pročačkao

sam po njemu noţem, paţljivo... paţljivo, podiţući jedan sloj s

drugog. Sto god je to bilo, bilo je do kraja spaljeno, a tek je nekoliko

ostataka pokazivalo da su to nekad bili listovi papira. Policijski

laboratorij bi moţda nešto vidio u njima; ja nisam mogao. Tada sam

ugledao bijeli bljesak - dvije stranice stopile su se na vrućini i ostalo je

nespaljenih djelića. Dok sam se naginjao nad njih, osjetio sam drugi

miris, napola skriven pod pepelom, ali nepogrešiv ako ga poznajete.

Ronsonol. Kanta i njezin sadrţaj bili su natopljeni tekućinom za

upaljače da bi papiri sigurno izgorjeli. Nešto se tekućine upilo i u

tepih, ali nije izgorjela jer je vatra bila ograničena na unutrašnjost

kante. Dobro sam poznavao miris tekućine za upaljače. Ona je jedan

od glavnih alata lovca na knjige, njome se sigurno i bez traga

uklanjaju naljepnice s omota knjiga. Njome moţete natopiti papir a da

ne ostanu mrlje, nabori ili neko drugo oštećenje, osim ako se netko

ne sjeti čemu tekućina za upaljače doista sluţi i zapali je.

Onjušio sam oko kante i opet je pročačkao noţem. Bockao sam

mjesto gdje su se stranice spajale i razdvojio ih. Riječi znak i jed

stajale su na neizgorenom djeliću, jedna iznad druge pod malim

kutem, a papir blizu njih bio je svud uokolo pougljenjen. Slova su bila

iznenaĎujuća i čudna: slog je bio prekrasan. Evo Gavrana, pomislio

sam.

Moţda nije imalo smisla, ali izgledalo je kao da ga je Pruitt cijelo

vrijeme imao, izgubio razum, ucmekao Willieja Carmichaela i spalio

vraţju stvar. Nema smisla, pomislio sam. Razdvojio sam pepeo i

zašao dublje. Bio je samo još jedan komadić s neizgorenim slovima:

ange, pisalo je. Uzeo sam taj komadić, kako bih imao primjerak sloga,

a drugi sam dio ostavio policiji.

KIKA

Laktom sam ugasio svjetlo i ostavio sobu kako sam je i našao. Jedno

sam vrijeme stajao u hodniku i osluškivao. Ali ploča mi je umrtvila

osjetila i sad sam se morao koncentrirati da bih uopće mogao čuti

pjesmu.

Krenuo sam hodnikom prema stubama. Pogledao dolje u radnu

sobu.

Nešto je bilo drukčije. Čekao sam i slušao i još čekao, ali ništa nisam

ni vidio ni čuo.

Moj je ţivot bio ono što se promijenilo. Moja dvojba. Svemir.

Čvrsto sam stegnuo pištolj i brzo se spustio. Sve je bilo preokrenuto,

kao u kući ogledala na karnevalu. Bila su dvoja vrata: ostale

sam sobe pregledao s istim osjećajem straha i ništa nisam našao: zatim

sam se vratio kroz hodnik istim putem kojim sam i došao. Nisam

znao što me izjeda dok nisam došao do kuhinje. Ima još, pomislio

sam: nešto mi je promaklo, još nisam sve vidio. Gurnuo sam laktom

njišuća vrata, pipajući potraţio svjetlo, našao ga, upalio i vidio što je

to što mi je promaklo.

Pokraj stola je leţala ţena u jezercu krvi. Prošao sam pokraj nje u

mraku tako blizu da sam joj mogao stati na ruku. Kao i Debeli Willie

Carmichael, bila je ubijena noţem - grlo prerezano, tijelo sasječeno i

istrgano. Prišao sam i pogledao njezinu platinasto plavu kosu.

Nisam ţelio pogledati lice, ali jesam. Bila je to Pruittova djevojka,

Olga.

Tada sam ugledao otiske stopa, svoje vlastite i, o Kriste, hodao

sam kroz njezinu krv kad sam ulazio. Bilo je kao da pogledate dolje

i vidite svoje prepone prekrivene pijavicama: koţa vam se najeţi duţ

trtice, a ţeludac stegne u čvor i sve što ţelite je da nestanu. Nisam

čak ni stao da razmislim - punih petnaest godina provedenih u

policijskoj upravi bilo je tako puno sranja - i otišao sam do role

papirnatih ubrusa pokraj štednjaka, otkinuo nekoliko, namočio ih u

toplu vodu pod slavinom i oprao otiske. I u tom trenutku, dok sam se

nadmudrivao s ubojicom, postao sam dijelom njegova zločina.

Pozovi policiju, pomislio sam: pozovi ih odmah, prije nego što

dublje zaglibiš u ovo.

Smotao sam krvave mokre ubruse u čvrstu loptu, umotao je u dva

čista i gurnuo u dţep. Sve do tada bilo je slijepi refleks. Opet sam

pomislio na policiju, no već sam isti tren brisao slavinu maramicom

ondje gdje sam je dotaknuo kad sam močio ubruse.

KIKA

Glupane, glupane...

Ostavio sam ploču da svira: daj policajcima bar toliko, dugovao

sam to Eleanor makar morao platiti cijenu.

U jednom sam imao sreće - zbog gustoga grmlja bilo je malo

vjerojatno da bi me susjedi vidjeli kako dolazim ili odlazim. Gotovo

prekasno, sjetio sam se da sam prekapao po lisnici Debelog Willieja:

vratio sam se do njegova auta i obrisao je maramicom. Obišao sam

oko bloka kuća i sjeo u Eleanorin auto dok su mi se noge klatarile na

kiši. Izuo sam cipele, znajući da se ljudska krv moţe zadrţati u

pukotinama duţe no što ijedan ubojica moţe zamisliti, i stavio ih na

pod s Ďonovima okrenutim prema gore.

Krenuo sam prema centru grada, a oteţala me savjest mučila.

Odmakao sam barem osam kilometara kad sam ih nazvao. Stajao

sam u telefonskoj govornici bez vrata pokraj benzinske crpke koja je

radila cijelu noć i razgovarao s telefonisticom preko rupčića. Rekao

sam joj da ima dvoje mrtvih i dao joj adresu.

Znao sam da me prisluškuju, da se u današnje doba gotovo isti

tren moţe otkriti odakle stiţe poziv policiji. Kad me upitala za ime,

poklopio sam slušalicu.

Stao sam kod Denny'sa, obuo cipele i ušao na šalicu kave. Bilo je

3:05 ujutro. Sjedio sam za pultom i popio još jednu šalicu. Mislio

sam na Eleanor i ono treštanje ploče, na Slatera i Pruitta, na Crystal

i Rigbyja i braću Grayson. Zaţelio sam dvije stvari - gutljaj viskija i

mudrost da sam sve učinio drukčije. No za prvo sam bio na krivom

mjestu, a za drugo je bilo prekasno.

KNJIGA DRUGA

TRISH

20

KIKA

Uz treću šalicu kave otkrio sam što mi treba. To se uvijek dogodi,

ne znam kako. Kada ti u ţivotu potonu sve laĎe, padneš na samo dno

meĎu olupine i pronaĎeš svrhu, smjer, snagu.

Znao sam što moram učiniti. Sada je bilo prekasno da to učinim

kako treba pa se ista stvar morala dogoditi s drukčije polazne točke.

Sjedio sam za pultom i gledao njezinu posjetnicu.

Nazvao sam.

Javila se čim je zazvonilo, kao da je cijelu noć sjedila i čekala me.

"Halo."

"Trish?"

"Da."

"Janeway."

"Zdravo."

Nije zvučala iznenaĎeno: nije zvučala ushićeno. Zvučala je potpuno

budno u četiri sata ujutro.

"Rekla si ako poţelim razgovarati... pa, ţelim razgovarati."

"Kada i gdje?"

"Čim prije. Ti reci gdje."

"Moj ured, za pola sata. Znaš li gdje je Seattle Times?"

"Naći ću ga."

"Ja ću ti reći, uštedjet ćeš vrijeme. Idi do ugla ulica Fairview i John.

Vidjet ćeš veliku kockastu zgradu koja izgleda kao sve novinske kuće

bilo gdje na svijetu. Znat ćeš da si tamo po satu na strani okrenu-ulici

Fairview - nikad točno nc pokazuje vrijeme. Skreni u ulicu

John, parkiraj u ograĎenom prostoru s lijeve strane, prijeĎi ulicu i

uĎi kroz vrata u ulici John. Čuvar će me pozvati pa ću sići po tebe."

Sat na zgradi pokazivao je 11:23, ali bilo je sat vremena do zore kad

sam stigao onamo. Kiša je pljuštala. Parkirao sam na mjestu za

posjetitelje i pretrčao šezdeset metara za osam sekundi, što još nije

bilo dovoljno brzo da se opet ne smočim. Uletio sam u malo predvorje

i našao se oči u oči sa sredovječnim čovjekom u uniformi čuvara.

Pitao sam za gospoĎicu Aandahl: mislio je da gospoĎice Aandahl

nema.

Nazvao je, odmahnuo glavom, a ja sam sjeo na klupu da pričekam.

Voda mi je curila niz prepone i osjetio sam prvo bolno peckanje onog

KIKA

što će vjerojatno postati opak slučaj nadraţene koţe. Vrpoljio sam se

u mokrim hlačama i mislio -mrzim ovaj prokleti grad.

Došla je oko deset minuta poslije. Nosila je crveni kišni ogrtač i

kapuljaču. Bila je ţustra i brzo me riješila formalnosti s čuvarem.

Pogledao me sumnjičavo dok sam ulazio s njom u zgradu. Prošli smo

pokraj kućice za prijam, sada prazne, zatim kroz vrata na desnoj

strani i uz stube. Izašli smo na drugom katu, na hodnik koji je vodio

pokraj niza ureda. Bila je tu polica za knjige puna djela poslanih na

recenziju, višak knjiţevnog urednika, s natpisom koji je govorio da

ih djelatnici mogu kupiti (a novac ide u dobrotvorne svrhe) za 3 do-

lara po primjerku. Preletjevši brzo pogledom vidio sam neke

razvikane mlade autore - Davida Brina, Dana Simmonsa, Sharyn

McCrumb - čije najnovije knjige, s priloţenom autorovom

fotografijom i reklamnim opaskama, već mogu u katalogu donijeti 50

posto više od svoje cijene. To je nevolja s knjigama za recenzije;

potraćene su na knjiţevne urednike. Ţelio sam počistiti policu i kupiti

ih sve.

Stajala je oko deset metara dalje i čekala. Pridruţio sam joj se na

pragu novinarske sobe, goleme prostorije koja je izvan radnog

vremena bila tiha. Davala je dojam da se vijesti dogaĎaju prema

njezinu rasporedu i kako ona nalaţe. Neka bude vijest, povikao bi

ključar u osam sati i pedeset novinara stvorilo bi se za svojim

računalima bijesomučno tipkajući. Preko cijelog daljeg zida nalazila

se slika svijeta sa satovima koji su pokazivali vrijeme na različitim

mjestima.

Svijet je izgledao jednako mirno kao i novinarska soba, što je samo

dokazivalo kako malo svijet zna.

Objesila je ogrtač i povela me kroz uski prostor omeĎen s obje

strane visokim ormarima za spise. Bio je natrpan stolovima, moţda

dvanaestak njih bilo je stisnuto u prostoru ne većem od osrednje

dnevne sobe. Kao da ste ušli u kanjon: to je bio dio novinarske sobe,

a opet i nije jer urednik nije mogao vidjeti unutra a da ne ustane i

zaista se potrudi. Nisam morao biti novinar da bih znao koliko se za

tim mjestom ţudjelo...

Daleko od očiju, daleko od misli. Njezin je stol bio sasvim na kraju u

kutu, odvojen koliko je to moguće a da vas ne promaknu, daju

vam ostakljen ured pa tako postanete drukčija zvjerka.

Sjela je i ponudila mi stolicu. Nekako je izgledala drukčije od slike

koju sam zadrţao s našeg jedinog susreta u sudskoj kafeteriji.

KIKA

Izgledala je čvršće i ţilavije, nekako stvarnije. Tada se nasmiješila,

kao dijete koje gleda Frankensteina, i opet sam se osjetio dobro.

"Lijep poslić imate ovdje", rekao sam. "Sigurno padaju sjajne

partije pokera tu otraga."

"Ovo zovemo Mrtvom zonom. Morali bi me ubiti da dobiju ovaj

stol."

"Pokušavaju li?"

"Tako bar kaţu."

Nije navaljivala. Ako sam ţelio čavrljati i probiti led, mogla je i to.

Gledala me ravno u oči.

"Izgledaš jadno... umorno, mokro i gladno."

Klimnuo sam glavom. "Tvoj grad se nije baš dobro ponio prema

meni."

"Ţao mi je", rekla je i uspjela je tako i izgledati. "Došao si u kišnoj

sezoni."

"Oh. Koliko to traje?"

"Skoro cijelu godinu."

Ponudila mi je kavu, ali već sam dovoljno popio. Gledali smo se

preko stola.

"Došla sam iz Miamija", rekla je. "Prvi mjesec bio je ubitačan.

Kišilo je dvadeset osam dana od trideset. To me izludjelo. Bila sam

spremna otići bilo gdje. Da su mi novine u Grand Islandu u Nebraski

ponudile da pišem o najezdi skakavaca, bila bih u prvom autobusu

koji ide odavde. Tada se razvedrilo i uvidjela sam koliko je ovo

mjesto fantastično."

"Valjda ću ti morati vjerovati na riječ."

"Dvije su tajne ţivota ovdje. Moraš se odjenuti u skladu s vremenom i

ne smiješ dopustiti da te ojadi."

"Onda sam u oba slučaja promašio."

"Sada me jedino smeta promet. Ovaj je grad sigurno najgore usko grlo

u Sjedinjenim drţavama. Sjajan je dokle god ne moraš voziti

ili ako moraš voziti, dok ne moraš parkirati."

"Svakog časa zvuči sve bolje."

"Mislim da ću dugo ostati ovdje. Ne mogu zamisliti da odem bilo

gdje drugdje. Kako je u Denveru?"

"Zaboravio sam kako izgleda kiša dok nisam došao ovamo."

"Sunčani grad, ha?"

"Netko je jednom rekao da Denver ima više sunca i kujinih sinova od

bilo kojeg drugog grada u zemlji."

KIKA

Nasmiješila se i rekla: "Ostat ću kod kiše. Lani sam kupila brod,

sad sam već prilično dobar mornar. Katkad jednostavno isplovim u

petak i idem uz obalu. Usidrim se u nekoj ugodnoj marini i vikend

provedem istraţujući. Ako moram napisati teţak članak, pišem ga

ondje, vani na palubi, ako je vrijeme lijepo."

"Jesi li ondje napisala svoju knjigu?"

"Bila bih da sam ga onda imala. Pročitao si je?"

"Nisam još, ali meĎu prvima je na redu. Tek sam je kupio."

"E pa ne vjeruj svemu što pročitaš."

Pomislio sam kako je to najčudnija stvar koju sam ikad čuo od nekog

novinara. Slegnula je ramenima i rekla: "Dobra je to knjiga, ne

ispričavam se zbog nje; kad bih je morala ponovno napisati, sigurna

sam da bi uglavnom ispala ista. Moţda malo bolja. To je prokletstvo

kad si pisac, nikad se ne ţeliš osvrnuti na ono što si napisao prošle

godine jer je previše bolno. Vidiš ono što si trebao napraviti bolje,

ali sad je sve zacementirano."

"Što bi promijenila?"

"Tisuću sitnica... i naravno, napisala bih novi kraj."

"Naravno?"

"Kraj ostavlja dojam da su Graysoni poginuli u nesreći. Samo tragični

obrat sudbine."

"A to...?"

"Nije istina."

"Rekla si da su bili ubijeni."

"Pročitaj knjigu pa onda opet doĎi na razgovor. Samo imaj na

umu da zadnje poglavlje nije onakvo kakvo bih ja napisala, onda ili

sada."

"Ako nisi ti, tko je onda?"

"Uljepšao ga je urednik u New Yorku. Problem je bio u tome što

sam napisala tu golemu knjigu koja je završavala s više pitanja nego

odgovora koje je dala. To im se nije svidjelo, smatrali su da čitatelji

ne bi bili zadovoljni da nakon sedamsto i pedeset stranica završe s

onakvim pitanjima kakva sam ja postavljala. Osobito kad su se

stručnjaci slagali da se radilo o nesreći, a ja nisam mogla dokazati da

nije. Na kraju knjige doista nije trebalo biti neodgovorenih pitanja.

Umrli su. Tu je bio kraj."

"Ali ne za tebe."

"Još se bavim time. Kao što vidiš."

"Sigurno si nešto naumila."

KIKA

Nasmiješila se u iznenadnoj stanci koja se protegnula meĎu nama. "U

zadnje vrijeme pišem beletristiku. Pronalazim glas, kao što

literati kaţu. Objavljene su mi tri ili četiri pripovijetke u knjiţevnim

časopisima i radim na romanu. Moţda ću se tako napokon riješiti

Graysona. Negdje sam pročitala da je beletristika jedini način na koji

doista moţeš izreći istinu. Nisam to ni shvaćala dok sam još učila

zanat, ali sada i te kako vjerujem u to."

Uputila mi je pogled koji je govorio: Hej, ne poţurujem te, ali

zašto smo do vraga ovdje?

Rekao sam: "Imam dobru ponudu za tebe."

"Space Needle5 već imam, kupila sam je lani. Nikad nisam mogla

odoljeti dobroj ponudi." Ustala je, obišla oko stola i potapšala me

po ramenu. "Hajdemo doručkovati. Mislim da ne ţelim to čuti na

prazan ţeludac."

5 Čuvena graĎevina u Seattleu, sagraĎena 1962. za svjetsku izložbu.

Visoka je 183 m i ima

oblik goleme igle s rotirajućim dijelom na vrhu u kojem se nalaze

restorani i ostali sadržaji;

opaska je zlobno-šaljiv odgovor kojim se pokazuje da je govorniku

jasno da se radi o mutnom

poslu, ali je svejedno spreman čuti o čemu se radi.

21

Letimičan pregled, samo sam toliko vremena imao. Moje čitanje

o njoj morat će biti u skraćenoj verziji, tek ovlaš. Ovo je tvoj ţivot,

Trish Aandahl, pregled najvaţnijih trenutaka. Prema tome ću

odlučiti: ići dalje ili je uključiti u cijelu stvar.

Uljudno iznošenje općih podataka, pet minuta. Odrasla je u Ohiou,

roditelji su joj bili obični ljudi koji su ţivjeli od danas do sutra.

Ţivot je bio takav kakav jest: radio bi na njemu svaki dan, a sljedeći bi

dan ustao i opet radio ispočetka. Otac joj je nadničario u Cincinnatiju;

majka je nalazila poslove u restoranima, dućančićima, praonica-

ma automobila, gdje god je bilo posla za ţenu koji nije zahtijevao

KIKA

posebno znanje. Stvorili su dijete koje nije nalikovalo nijednome od

njih, kćer koja nije vjerovala u ţenske poslove i koja je odrasla misleći

da moţe raditi gotovo sve. Roditelji su barem bili toliko mudri da

uvaţe njezinu različitost.

Bila je brţa i uštedjela minutu. Znala je da trebam podatke, ali je

bila svjesna mog rastućeg osjećaja ţurbe i bila je voljna da mi

popusti.

Osobne pojedinosti, tri minute. Trish joj je bilo pravo ime, tako je

pisalo na izvodu iz knjige roĎenih. Majka joj je dala ime po najboljoj

prijateljici, a nije ni znala da je ime od milja za Patriciu.

Bila je sama na svijetu. Roditelji su umrli, a druge djece nije bilo.

Ako je i postojao muškarac u njezinu ţivotu, nije se moglo zamijetiti

na prvi pogled. Nije nosila prstenje, ali to ne znači onoliko koliko

je nekad značilo.

Postalo joj je zabavno i pitala se koliko ću daleko ići u tom banalnom

osobnom bedekeru. Zanimalo me što joj smeta i što ne voli pa

sam joj dao minutu za to.

Nije joj trebala. Prijetvornike, razmetljivce, prevarante i laţljivce.

Ţivotna pravila bila su joj u mnogome kao moja, a popis onog što

mrzi gotovo identičan.

Posebne napomene, trideset sekundi. Patila je od kronične nesanice,

mogla je nesmetano spavati tek jednu noć od četiri. Zato je sjedila

pokraj telefona čitajući roman kad sam je nazvao.

Znao sam sve o njoj do vremena kad nam je konobarica donijela

doručak. Što još trebate znati o bilo kome, sve dok ne doĎe do

presudnog trenutka i otkrijete da nikad ništa niste ni znali?

"Spreman sam ti ispričati o Slateru", rekao sam.

"Odakle ta promjena?"

"Zato što su se okolnosti promijenile i zauzvrat ţelim nešto od tebe.

Ne ide li to tako u ţivotu?"

"Ako je razmjena ravnopravna, svakako. Vrijedi li išta priča o

Slateru?"

"Mislim da će ti biti zanimljiva. Zabavni dio je u pokušaju otkrivanja

kamo sve to vodi. Još se odmotava, kao što bi vi novinari rekli."

"Kaţe se razvija. Više se ne bavim takvim pričama."

"Mislim da ovom hoćeš."

"Što ţeliš zauzvrat?"

KIKA

"Mnogo manje nego što si platila za Space Needle. Govorimo li

još nesluţbeno?"

"Ako tako ţeliš."

Ubacio sam zlobnu opasku da provjerim njezinu odanost vlastitim

pravilima. "Nemoj se uvrijediti, ali kako mogu znati da ćeš odrţati

riječ?"

No uvrijedila se: nakostriješila se na stolici i na trenutak sam pomislio

da bi se mogla pokupiti i otići. "Odgovorit ću ti na to, ali smiješ pitati

samo jedanput. Moţeš me provjeriti telefonskim pozivom.

Četiri sam godine radila u Miamiju. Ondje sam otišla i u zatvor baš

zbog nečeg takvog."

"Zbilja?" rekao sam svojim najzainteresiranijim glasom. "Koliko

si dugo bila u zatvoru?"

"Samo deset dana. Moje su ih novine osramotile objavivši to na

naslovnoj stranici pa im je bilo drago da me puste. No još bih moţda

bila ondje da nisu informacije dobili od nekog drugog."

"To je u redu, deset dana je dovoljno dugo. Barem znaš kakav

okus ostavlja."

"Okus, miris, boju. Oboji ti cijeli ţivot. Ali prije ću se opet vratiti

onamo nego što će me natjerati da izdam... čak i tebe."

"Hej, ja ti vjerujem. Iako to na neki čudan način oteţava ono što

pokušavam učiniti."

"Ne razumijem."

"Nisam još sasvim spreman da ti sve ispričam sluţbeno. Ali

nesluţbeno ti čak ne mogu ni objasniti situaciju, a da ti ne predam i

dio svojih nevolja sa zakonom."

"Koju vrstu nevolja?"

"Noćas je počinjen zločin. I to teţak."

"Jesi li ga ti počinio?"

"Ne, nisam."

"Onda..."

"Učinio sam neke druge gluposti zbog kojih me baš neće voljeti.

A ako te policajci ne vole, moraš imati još nešto na svojoj strani osim

motiva, sredstva i nikakvog alibija. Ti bi dobro izgledala na mojoj

strani. Ali moraš znati koliko riskiraš."

Oprezno je kazala: "Moţeš li mi u glavnim crtama reći što se

dogodilo?"

"U glavnim crtama, dvoje ljudi je ubijeno. Cijelu sam noć marljivo

uništavao dokaze i ometao pravdu. Za to će me gotovo sigurno

KIKA

optuţiti, ali s tim barem mogu izaći uz jamčevinu. To mi je u ovom

trenutku čarobna riječ, jamčevina. Imam tu ţarku potrebu da budem

vani. Moram biti vani." Pustio sam da duga stanka naglasi koliko mi je

to vaţno, a onda sam rekao: "Ali tijekom protekla dva sata

shvatio sam da će veličina sranja koje sam napravio moţda to

onemogućiti. Sve me više obuzima slutnja da bi mi mogli početi

uzimati mjeru za optuţbu za ubojstvo."

Polako je ispustila dah kroz nos. Vidio sam kako joj laki drhtaj

prelazi preko ramena.

"Ukratko, to je to", rekoh. "Još pokušavam otkriti što trebam

učiniti. Moram to napraviti prije nego što ispričam priču ili ti kaţem

što ţelim od tebe."

"Mislim da to nije problem. Zakon me ne obvezuje da kaţem policiji

ono što ti kaţeš meni."

"Ali mogu zamisliti situaciju gdje te pozovu i postave ti pitanja na

koja radije ne bi odgovorila."

"Pozvat ću se na tajnost izvora."

"I opet završiti u zatvoru."

"Moţda ću preuzeti rizik ako je priča toga vrijedna."

"Vrijedna je. Ali nas ćemo dvoje moţda morati potraţiti njezin

kraj."

Pogledala je van na kišnu ulicu koju je preplavila najbljeĎa jutarnja

svjetlost. Dao sam naslutiti čemu se nadam od nje.

"Nadam se da poznaješ nekog sjajnog policajca u ovom gradu ili

okruţnog tuţitelja koji zna misliti svojom glavom. Što si bliţa takvoj

zvjerci, tim bolje."

"Trenutno ne spavam ni sa kim", odbrusila je. "A i da spavam, sigurno

ga ne bih iskorištavala na takav način."

"Vraški si osjetljiva u pet ujutro. Trebala bi naučiti bolje spavati."

"Janeway, slušaj me. Ti i ja moţemo postati najbolji prijatelji, ali

nećemo stići daleko ako me nastaviš zasipati uvredama."

"A nećemo stići nikamo ako si jedan od onih politički ispravnih

tipova koji se na sve uvrijedi. Nisam baš vješt u hodanju po jajima.

Ţeliš li čuti što sam naumio ili ćeš sjediti tu i ljutiti se?"

"Reci što si naumio, moţda ću se poslije ispričati."

"Moţda ću se morati predati. Ako to učinim, sve ovo postaje nevaţno,

moţeš učiniti s tim što ţeliš. Ali barem bih volio razgovarati s

policajcem svojeg tipa, ne s jednim od onih zadrtih koji će misliti da

mi je prva pogreška bila još u Denveru kad sam napustio bratstvo."

KIKA

Ništa nije rekla.

"Rigby je nestala. Imam dobar razlog da vjerujem da ju je ubojica

odveo. Ţelim je traţiti: moram je traţiti, bez pretjerivanja. Sasvim ću

poludjeti ako budem morao sjediti u zatvorskoj ćeliji. Bez laţne

skromnosti, još sam najbolji policajac kojeg poznajem. Ne kaţem da

će je se Seattle riješiti na brzaka, ali znam kako je u tim velikim

upravama, znam koliko slučajeva ti momci moraju raščistiti. Ja sam

ovdje, usredotočen sam, traţim Eleanor i otvorit ću sva vrata."

Duboko sam udahnuo, a to se pretvorilo u uzdah. "Ali daleko

sam od kuće, ova kiša me polako izluĎuje i ne poznajem nikog osim

tebe. Policajac u meni ţeli prevrnuti grad u potrazi za njom, ali nisam

čak ni siguran gdje su vrata. A ako ta mala završi mrtva, a pravi

su murjaci to mogli spriječiti dok se ja igram policajca..."

Pogledali smo se.

"Kaţem ti, Trish, bilo bi mi skoro nemoguće ţivjeti s tim."

Odgovorila je na moj uzdah svojim, ali dugo je trebalo. "Ti bi i ovce i

novce. Ne ide to tako."

"Ako ne ide, predat ću se - bez objašnjenja, bez pitanja. Najvaţnije mi

je da je njoj dobro."

"Moţda bi se trebao predati. Moţeš li joj uopće pomoći sam samcat

vani?"

"Mogao bih te iznenaditi. Zaista sam bio dobar policajac. Ako je

i ja budem traţio, izgledi joj se moraju poboljšati. Ne znam, moram

pokušati. Ali nema mnogo vremena."

Mljeo sam dalje, saţimajući gorući problem. Policiji treba odmah

reći za Rigby, ovo jutro, prije nego što zaključe cijelu stvar. U istrazi

ubojstva kritična je svaka minuta izgubljena na startu. Pogledao sam

na sat: već sam potratio tri sata.

"Utvrdimo onda točno što ţeliš od mene i pod kakvim se

ograničenjima nalazim", rekla je. "Kako sada stvari stoje, ne mogu

policajcima čak ni postaviti pametno pitanje."

"Zato sam se nadao da poznaješ nekoga."

"Misliš, da spavam s policijskim načelnikom. Ţalim, Janeway, nisi te

sreće. Ne pijem s njima, ne ručam s njima, ne tapšem ih po leĎima, ne

čavrljamo i ne dam da mi pričaju proste viceve. Moj odnos s

tim momcima je odnos uzajamnog poštovanja, ali na distanci.

Izuzetno je profesionalan i namučila sam se da takav ostane."

"Znaš li ikoga u novinskoj kući tko čavrlja s njima?"

KIKA

"Nikoga komu bih vjerovala i čuvala bih se murjaka koje mi takav

tip moţe dovesti. Ne volim novinare koji se zabavljaju s ljudima o

kojima pišu."

Promislili smo o tome tokom još jedne šutnje.

Rekla je: "Osjećam se kao da igram školice povezanih očiju ili

kartam s pola špila."

"Ako ţeliš čuti priču, ispričat ću ti priču."

"Naravno da ţelim, nismo li zato ovdje? Saslušat ću te kako god

ţeliš, sluţbeno ili nesluţbeno."

Ispričao sam joj, razjasnivši samo taj detalj. Krenuo sam od Slaterova

dolaska u moju knjiţaru pa do uţurbana odlaska iz Pruittove

kuće prije tri sata. Nije postavljala pitanja i nije donosila presude

dok nije bilo gotovo. Oči su joj se micale amo-tamo kao da u glavi

ponovno preslušava dijelove priče.

"Boţe, sad imam više pitanja nego na početku. Znam tko je Slater, ali

tko je Pruitt? Radi li se doista o Graysonovoj knjizi ili iza svega stoji

nešto drugo? Što se dogodilo s momkom koji je išao s debeljkom? A

ti... o, Janeway, koji ti je vrag bio i o čemu sad razmišljaš?

Misliš da je Pruitt izgubio razum, pobio prijatelje i odmaglio s Rigby?

Vidiš li ti smisla u tome?"

"Sa sigurnošću znam samo da je bilo petero ljudi, uključujući i

Eleanor. Samo za dvoje znamo što je s njima, a oni su mrtvi."

"A što je s pločom? Kako to objašnjavaš?"

"Proganjali su je i maltretirali telefonom. Sada je očito da je to

bio Pruitt. On je bio njezin crni čovjek, najgora noćna mora."

"Ali zašto bi ostavio ploču da svira, u svojoj kući, s mrtvacem

unutra?"

Stigao je račun. Posegnuo sam za njim, ali bila je brţa. Pretraţila

je torbicu i izvukla dvadeset dolara.

"Idem na mjesto zločina", rekla je. "Tako ćemo barem znati koji

su policajci na slučaju. Moţda ih mogu nagovoriti da mi nesluţbeno

nešto kaţu."

Izašli smo na kišu. Stajao sam pokraj njezina auta postajući opet

mokar i razgovarao s njom kroz uski prorez pri vrhu prozora.

"Bit ću skriven u svojoj sobi u Hiltonu. Nazovi me."

"Čim uzmognem."

"Još i prije. Upamti, nisam smiren, ne podnosim ovo lako. Vrlo

sam nervozan."

KIKA

"Čujem te."

"Nazovi me, Trish. Čim onjušiš stvar i zbrišeš, zovi."

"Nazvat ću, ali ne nadaj se previše. Mislim da ćeš se morati predati da

dobiješ ono što ţeliš. A murjaci te neće proglasiti graĎaninom

godine."

22

Stao sam pod vrući tuš, odjenuo suhu odjeću, legao na krevet uz

stišani televizor i nemirno čekao.

Nazvala je tek nešto prije osam.

"Policajci na slučaju, Quintana i Mallory... Znam ih obojicu, ne

dobro, ali moţda dovoljno da ti dam svoje mišljenje. Vijesti nisu

dobre."

"Naravno da nisu", rekao sam i sjeo na krevetu.

"Moţda bi mogao razgovarati s Malloryjem kad bi ga uspio dobiti

nasamo. Ali od toga ne bi bilo prevelike koristi jer bi ionako sve

ispričao Quintani."

"Prilično je teško svojem partneru nešto prešutjeti."

"Onda bi Quintana preuzeo stvar i tvoje bi nevolje tek započele.

Mallory je slabija polovica u ovom dvojcu: ne moţeš ga pitati ni

kakvo je vrijeme ako je Quintana u istoj prostoriji - postavi mu pitanje

i Quintana će ti odgovoriti. Quintana je bahata pojava, djeluje izuzetno

sputavajuće na druge. Grub je, inteligentan gotovo do prepredenosti, s

vraškim prijezirom gleda na ţene i ostale male ţivotinje. Ne

vjerujem da bi s mnogo simpatija gledao na bivšeg policajca. Ljudi ga

zovu supermurjakom, ali ne misle svi to onako kako bi on to volio."

Takav postoji u svakoj upravi, pomislio sam. I sam sam imao jednog

za partnera prije Hennesseyja. Nije dugo potrajalo. Steed nas je

morao razdvojiti da se ne bismo meĎusobno poubijali.

Prognoza je bila očita. Smrknuto sam prešao na sljedeću rundu

pitanja. Jesu li murjaci uspjeli povezati slučaj s Rigbyjevom prema

pjesmi na ploči?

"Nisam mogla s njima ulaziti u to. Nerado govore takve stvari, a

svi se ionako pitaju što ja uopće radim tu. Rekla sam ti da ne radim

KIKA

priče koje se još razvijaju. Imamo druge ljude koji o tome pišu i

nalijećem na njih svaki put kad se okrenem."

"Što ti misliš?"

"O ploči?... Mislim da nisu povezali."

Izgubio sam kontrolu nad sobom, vjerojatno zato što sam i ja

smatrao da nisu povezali. "Kvragu, koga Seattle stavlja na slučajeve

umorstva, Petera Sellersa? Što je tim jebenim murjacima, koliko

treba da im se privuče paţnja?"

"Pitao si me što mislim i ja sam ti rekla. Moţda griješim. Ali mislim

da će ploču shvatiti kao buku koja je prikrivala ono što se dogaĎalo u

kući. Glazba će im promaći. Milijun ljudi u ovom gradu voli

Beatlese - na gramofonu su isto tako mogli biti Judds ili Boston Pops.

Zašto bi se policija zamislila nad Eleanor Rigby?

"Zato što je ţena s tim imenom upravo prošla kroz njihov glupavi

debilni sudski sistem!"

"Ti pretpostavljaš da desnica zna što radi ljevica. U ovako velikom

sistemu moraš biti mudriji. Sve je moguće: mislim samo da je

potreban jedan briljantan policajac ili iznenadna sreća da se to

dogodi."

Čuo sam kako negdje iza nje prolaze kola Hitne pomoći, a zvuk

sirene je nestajao dok su odlazila nekim drugim putem.

"Uskoro će završiti", rekla je. "Hoćeš li se predati?"

Pomislio sam na supermurjaka. To je bilo više nego što sam mogao

podnijeti.

"Janeway..."

"Čujem te. Samo imam dosta problema s tim."

"Postupio bi ispravno."

"A što ako se ne predam?"

"Mislim da bi to bila pogreška."

"Što mogu izgubiti u ovom trenutku, supermurjak će me ionako

pojesti za doručak. Ja im ne trebam, imaju tebe."

"Mislim da još radim nesluţbeno. Jesmo li uopće to utvrdili?"

"Ako i jesmo, smatraj da više ne vrijedi."

"Što ţeliš da im kaţem?"

"Sve. Sve što će im pomoći da naĎu Rigby. Reci im da su hrpa

gubitnika ako ljude koje imaju budu tratili na to da mene traţe."

"Što ćeš učiniti?"

"Početi od nule i neću stati dok ne krepam."

KIKA

"Slušaj", rekla je, kao da je upravo nešto odlučila. "Moramo još

razgovarati. Nemoj tek tako nestati. Nazovi me večeras."

"Vidjet ću gdje ću biti."

"Znam nešto što ti još nisam rekla... nešto što moraš čuti. Hoćeš

li me nazvati?"

"Pokušat ću."

"Vaţno je."

Činilo se da smo došli do kraja. Ona me, izgleda, nevoljko puštala.

"Cliff, je li to zaista ono što ţeliš?"

"Ne. Ali to je ono što ću učiniti."

23

Kako nestati u tuĎem gradu? Išao sam korak po korak, zametao

tragove, igrao na sreću, računao da će mi pomoći ono što sam

znao o mentalitetu supermurjaka. Aandahl će se baš sada negdje

vratiti na mjesto zločina, u trenutku dok ja iznosim svoje stvari iz

Hiltona i ubacujem ih u Eleanorin prtljaţnik. Upravo će im početi

govoriti dok se ja vozim ulicom University. Vjerojatno će početi

razgovarati s onim šutljivim, Malloryjem: takva je bila po prirodi,

treba izbjegavati sve supermurjake što je dulje moguće. Neće biti

moguće dugo: Mallory će pozvati supermurjaka čim shvati što ima...

otprilike upravo sada, mislio sam, vozeći prema sjeveru. Izdvojit će je

u jednu od onih prostorija daleko od istrage i polako će je početi

obraĎivati dok pritisak ne naraste. Sve će morati ponoviti, sve što je

rekla Malloryju: supermurjaci nikad ne pristaju na rekla-kazala, čak i

od svojih partnera. Opet će Mallory postavljati pitanja, a ona će

odgovarati i kad doĎe vrijeme da pritisak splasne, supermurjak će

preuzeti stvar i vidjeti je li se uplašila. Moţda će mu reći da odjebe.

Promislio sam o njoj i zaključio da bi i mogla. Trebat će im sat

vremena da stignu do te točke.

Našao sam banku otvorenu subotom, ulični šalter koji je pola dana

radio. Ovdje će završiti moj papirnati trag, odsada će biti samo

gotovina. Papir koji sam već ostavio uskoro će ih dovesti preko

Slatera do Hiltona. Supermurjak će isto tako znati da sam vozio

KIKA

unajmljeni Alamo, ali će se razljutiti kad ga naĎe onesposobljena u

garaţi Hiltona. Koliko će mu trebati da otkrije da vozim Rigbyn auto?

Moţda pola dana, a moţda sve sazna s dva dvominutna telefonska

poziva. Mnogo je toga ovisilo o sreći - njegovoj i mojoj - i o tome

koliko je super taj šupak doista bio.

Izvukao sam 3000 dolara gotovine na svoju Master karticu. Bilo

je još novca na njoj, neiskorišten ostatak od moţda 1500 dolara. U

drugom pretincu lisnice imao sam Visu koju sam rijetko koristio:

kredit na njoj iznosio je 2000 dolara. Nikad nisam do kraja izvlačio

novac s kartica: uvijek bih ga vratio, a šakali su uporno povećavali

iznos, nadajući se da će me snaći peh i da će me onda usisati u ropstvo

s 18% kamata zajedno s ostalim budalama. Bila je to dobra strategija

koja će im se napokon isplatiti.

Uzeo sam gotovinu u stoticama, dvije stotine u dvadeseticama.

Bio je to debeli snop u lisnici.

Zastao sam kod dućana da kupim boju za kosu. Nijansa postarijeg

graĎanina koja će me sa sigurnošću pretvoriti u sijedu panteru.

Morao sam to napraviti u dvije faze, izbijeliti svoju tamnu kosu i onda

je obojiti u sijedo tonerom boje pepela. Bit ću starac dok je opet

ne obojim ili dok sama ne izraste. Kupio sam dobru masnu olovku

dobro usiljena vrha i šešir koji mi je padao na uši. Kupio sam ljepljive

trake, kartona za pošiljke, olovku za označavanje i rolu ovoja sa

zračnim jastučićima. Vratio sam se putem prema gradu. Kod

Goodwilla u ulici Dearborn kupio sam štap i stari kišni ogrtač. Jednom

u ţivotu izašao sam iz trgovine rabljenim stvarima a da knjige nisam

ni pogledao.

Sjeo sam u auto dok se mraz nakupljao na prozorima. Uredio sam lice.

Nagrdio sam koţu pod desnim okom, dodao nešto opakih bora

oko očiju onim pravima koje sam već dobivao kroz ţivotne nedaće i

opet izašao. Pogledao sam se u ogledalu. Nije baš bilo sjajno, ali

moţda nije ni moralo biti. Sad mi je samo trebalo da u brzini proĎem

za starog tupsana povrijeĎenih osjećaja kad budem razgovarao s tipom

na recepciji.

Odabrao sam motel nedaleko od Hiltona, Ramadu na Petoj aveniji

odmah pokraj ulice Bell. Navukao sam šešir i oslonio se na štap

ulazeći u predvorje. Zasad ću biti gospodin Raymond Hodges, ime

sam izmislio. Izveo sam i prilično dobro šepanje, bolno, ali s mjerom.

Napola sam uzdisao, jedva čujno uz svaki korak desnom nogom. Čini

KIKA

se da tip iza pulta nije primijetio ništa osim moje puke prisutnosti,

siguran znak da je nasjeo na ono što je vidio. U toj sobi je samo neki

starac koji jedva hoda, rekao bi bilo kome tko bi se raspitivao. To ne

bi zavaralo supermurjaka ako bi dospio ovako daleko, ali ako

provjeravaju telefonom, moglo bi ih obeshrabriti da doĎu i provjere

osobno.

No bilo je tek prijepodne: noćenje se ne moţe prijaviti još četiri ili

pet sati, ali čovjek me pustio kad sam mu rekao da sam umoran.

Jedino što ga je načas zbunilo je, čini se, bila gotovina. U eri kreditnih

kartica, čovjek s gotovinom je gotovo jednako sumnjiv kao i čovjek s

pištoljem.

Da mi savjest bude mirna, morao sam se riješiti knjiga Otta

Murdocka, no bila je subota i postaje radila kao i banka. U sobi sam

knjige omotao ovojem sa zračnim jastučićima i čvrsto ih spakirao,

poslagavši oko njih ostale knjige koje sam kupio. Zalijepio sam kutije

i adresirao ih na sebe u Denver. Nazvao sam recepcionara da me

uputi, a on me poslao u glavnu poštu na kriţanju Treće i ulice

Union. Osigurao sam knjige na najviši mogući iznos - ni pribliţno

dovoljno - i osjetio se petsto kila lakši kad su nestale u poštanskom

sustavu.

Knjiţnica je bila tek nekoliko blokova dalje pa sam otišao pogledati

primjerak Gavrana. Najdostupnije je bilo izdanje Modern Library, na

otvorenom pristupu u odjeljku za lijepu knjiţevnost. Sjeo

sam za stol i ovlaš ga pročitao, traţeći riječi znak i jed, tiskane

dijagonalno jedna iznad druge. Našao sam ih u petoj strofi, bile su

dijelovi riječi, ali nepobitne poput otiska prsta.

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i čudim;

Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!

Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,

S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,

"Lenora", prošaptah tiho, jeka mije vrati tiše,

Samo to, i ništa više.

Uzeo sam pougljenjeni komadićak iz lisnice i potraţio slova and.

Nalazila su se u šesnaestoj strofi i odnosila se na divnu, jedinstvenu

djevu Lenom koju su anĎeli skrili.

Fotokopirao sam tri stranice i vratio se u Ramadu.

KIKA

U svojoj sobi sam obojio kosu, gledajući ponešto u čudu kako crno

postaje bijelo, a zatim sijedo i kako postupno počinjem izgledati kao

moj otac. Prestao sam kad se činilo dobrim. Kad se osušila, prešao

sam po njoj masnom olovkom dajući si tako blago prošaran izgled.

Ponovno sam sredio lice, ovaj put bolje.

U mojim je pokretima bila neka vrsta fatalističkog ritma. Činio

sam ono što sam morao i vrijeme više nije bilo vaţno. Eleanor je bila

ili mrtva ili ţiva: ako je još ţivjela, njezini izgledi za neposrednu

budućnost prilično su mi se sviĎali. Neće je ubiti, ne poslije tolike

muke, dok ne dobije ono što ţeli. Pepeo nema veze: izgled moţe

varati pa sam i dalje imao osjećaj da je ono što ţelim još tamo negdje,

ţivo i zdravo. Kad bih ga mogao naći prvi, imao bih dobar ulog za

cjenkanje, a bilo je i velikih izgleda da se susretnemo u lovu. Nisam

poznavao Seattle, nisam imao pojma kamo bi Pruitt ili debeljkov

mali mogli zalaziti, ali u knjige sam se razumio. Pustio sam da se

policija bavi istragom - na taj sam ih posao naveo uz velik osobni

rizik, za rad su imali na raspolaganju i ljude i znanje - a ja ću krenuti

za knjigom.

Bilo je prošlo pola jedanaest. Supermurjak je završio s Trish,

barem za sada, i zove Denver da mu dostave moju sliku i podatke.

Gotovo sam se nasmijao, zamišljajući izraze na Hennesseyjevu i

Steedovu licu. Steedu neće biti po volji, ali morat će udovoljiti

supermurjakovom zahtjevu pitajući se pritom nisam li napokon sasvim

prolupao. Što se tiče Hennesseyja, morat ću se dobro potruditi da

popravim stvar, ali što tu ima nova?

Znao sam da sam umoran - zadnji put sam se dobro naspavao u

Rigbyjevu potkrovlju, a to je bilo prije više od četrdeset i osam sati -

no nisam htio stati. Sjeo sam na krevet i počeo telefonirati. Otvorio

sam Eleanorin mali adresar na stranici o Graysonima i odlučio krenuti

od Allana Hugginsa, čovjeka koji je o Graysonima znao više od

njih samih. Birao sam broj, ali nitko se nije javljao.

Išao sam dalje. Nazvao sam Jonelle Jeffords u Taosu. Javila se

automatska sekretarica. "Zdravo, ovdje ţive Charlie i Jo. Imate li

reći nešto što bih ţelio čuti, ostavite broj, moţda vas nazovem."

Nema zajebancije: stari Charlie je udarao ravno u glavu. Poklopio sam

slušalicu na zvuk signala.

Neko sam vrijeme sjedio i gledao ime Rodneyja Scofielda. Činilo

mi se blijedo poznatim, poput nečeg što sam jednom čuo i trebao

KIKA

zapamtiti. Napokon sam nazvao njegov broj, s pozivnim za Los

Angeles.

Začula se snimka. Pitao sam se je li u današnje vrijeme uopće

moguće nazvati neki broj i doista razgovarati sa ţivom osobom.

Odslušao sam cijelu snimku, nadajući se da ću čuti čime se Scofield

bavi. Ţenski glas je započeo s pričom kako sam dobio ured Scofleld

Plasticsa na aveniji Melrose. Radno vrijeme bilo je od devet

ujutro do pet popodne, od ponedjeljka do petka. Na kraju je bio

ponuĎen izbor brojeva: ţelim li čuti poruke raznih šefova odjela,

moram birati jedan, dva, tri i tako dalje. Na kraju sam čuo ovo:

"Zovete li u vezi s Grayson Pressom, molimo vas birajte broj osam."

Birao sam ga.

Telefon je zazvonio.

S druge strane začula se snimljena poruka.

"Ovdje Leith Kenney. Nisam tu, ali ţelim razgovarati s vama.

Prodajete li Graysonove knjige ili imate podatke o pojedinačnim

knjigama ili zbirkama, molim vas, nazovite me ponovno ili ostavite

broj na koji vas mogu dobiti. Moţete me nazvati i kod kuće u bilo

koje doba dana ili noći. Zanima nas sav izvorni Graysonov materijal,

uključujući pisma, fotografije, poslovne knjige, plakati, pa čak i

nedovršeni projekti i djelomični nacrti stranica. Plaćamo gotovinom

po najvećoj cijeni, mnogo većoj od draţbovnih iznosa. Nudimo vam

bolju cijenu od bilo koje druge ponude za vaţan materijal, a jednako

dobro plaćamo i informacije koje nas dovedu do kupnje vaţnih djela."

Rekao je kućni broj telefona pa sam ga nazvao. Opet se začuo

onaj škripav nepogrešivi zvuk automatske sekretarice. I opet se

Kenneyjev glas ispričavao. Izašao je, ali uskoro se vraća. Molim, bih

li ostavio broj?

Ne, ne bih.

Imao sam osjećaj da sam našao Pruittova poslodavca i nisam htio

da mi umakne.

Spavao sam pet sati. Bez isprika, bez griţnje savjesti. Nisam više

imao energije: san mi je bio potreban.

Probudio sam se u četiri sata osjećajući tjeskobu. Čuo sam negdje

tup udarac i oţivio pomislivši na supermurjaka. Tamne sjene prolazile

su vani negdje iznad mog prozor,a, vjerojatno tim specijalaca koji se

sprema razvaliti vrata.

KIKA

No kad sam razmaknuo zavjese, vidio sam samo neku obitelj koja je

stigla u motel. Kiša nije padala taj čas, ali teški pokrov od oblaka

nadvio se nad grad, a ulice su bile mokre od nedavna pljuska.

Otuširao sam se toplom vodom i odjenuo, razmišljajući o sljedećim

koracima koje moram poduzeti.

Prvi je bio da se riješim Eleanorina auta. Otišao sam do predvorja

pruţajući recepcionaru priliku da me dobro promotri u mojoj ulozi

starca. Dobro sam se sluţio štapom i bio sam zadovoljan kad mi se

samo nasmiješio i tek me ovlaš pogledao.

Kupio sam Seattle Times na automatu i zatim sjedio u sobi

pregledavajući oglase. Za manje od minute pronašao sam auto kakav

sam ţelio, no kad sam nazvao, već je bio prodan. Pokušao sam

ponovno: bilo je još mnogo takvih. Htio sam samo nešto jeftino što će

voziti tjedan dana.

Onaj koji sam pronašao bio je dvadeset minuta od mene, u ruševnoj

garaţi iza stambene zgrade. Bio je to Nash iz pedesetih, najstariji auto

koji ću ikada imati. Karoserija je sva bila izjedena hrĎom, ali

je motor imao pristojan zvuk, bio je generalno ureĎen, rekao je mladić

koji ga je prodavao, prije tri ili četiri godine. Traţio je četiri stotine:

auto je klasika, reče nagovarajući me na kupnju. Rekao sam

mu da je danas sve klasika i ponudio mu tri stotine. "Ovaj auto je

sjajan za ševu", reče mi. "Sjedala se rasklapaju u krevet s pet različitih

poloţaja." Uputio sam mu dug sijed pogled i upitao izgledam li kao

netko kome treba pet različitih poloţaja. Nacerio se i rekao: "Trebate

samo nešto čime biste se prevezli do mirovinskog, ha, djedice?"

Našli smo se na tristo pedeset bez daljnjih komentara.

Cijela je stvar trajala manje od pola sata. Donio je papire, prepisao ih

na moj alias Raymond Hodges i u zadnji se tren zapitao što s

registarskim pločicama. "Mislim da ih morate skinuti, otići na odjel

za motorna vozila i izvaditi probne pločice." Rekao sam mu da ću se

pobrinuti za to, što je s veseljem prihvatio. Ostavio sam Eleanorin

auto na ulici jedan blok zgrada dalje i zapisao adresu kako bih mogao

javiti Rigbyjima da doĎu po njega. Bila je to mirna stambena

četvrt i mislio sam da će auto tu biti siguran nekoliko dana prije nego

što ga netko prijavi gradskim vlastima kao napuštenog.

Kad sam se vratio u motel, opet sam obavio telefonske provjere.

Niti Leith Kenney u Los Angelesu, niti Charles i Jonelle Jeffords u

KIKA

Taosu nisu se javljali, ali nakon šestog zvonjenja javio se Allan

Huggins. Glas mu je bio hrapav i snaţan, poput Claudea Akinsa u

onim reklamama "Što ima za večeru".

"Gospodin Huggins?"

"Ja sam." Zvučao je zadihano, kao da je pretrčao neku udaljenost

da doĎe do telefona.

"Zovem se Hodges, ne poznajete me, ja sam trgovac knjigama iz

Philadelphije. Privatni istraţitelj unajmio me da pronaĎem jednu

knjigu pa se nadam da biste mi vi mogli pomoći u tome."

Njegov je smijeh bio iznenadan i gromak. "Baš ste šaljivčina, ha?

Trgovac knjigama koji je ujedno i istraţitelj, kaţete? Što će sve još

smisliti?"

"Pretpostavljam da mi ta kombinacija talenata daje bolje šanse

da pronaĎem knjigu u čije postojanje nitko ne vjeruje."

"Aha, sigurno traţite Graysonova Gavrana... Izgubljeno remek-

djelo Darryla Graysona."

"Kako ste znali?"

"Svi ga traţe. Doista, zovu me barem šest puta na godinu zbog

njega, moţda i više. To je jedan od onih urbanih mitova,koji su se

pojavili odmah nakon što su Graysoni umrli. Nikako da nestane, a

nema veze sa zdravim razumom, to je potpuna besmislica. Pročitajte

moju bibliografiju."

"Jesam."

"Dakle..."

"To je sjajno djelo, ali ne daje odgovor na jedno pitanje koje se

stalno nameće."

"A to je...?"

"Ako je sve to glupost, zašto toliki ljudi uporno jure za tom knjigom?"

"Sada ţelite da budem psiholog, a ja sam oduvijek bio samo jadni

bibliograf. To je razlog zbog kojeg se drţim knjiga. Ma koliko

bibliografski komplicirane one bile, njihove se zagonetke uvijek mogu

riješiti. A s ljudima, tko zna? Jeste li ikad riješili zagonetku neke

osobe - svojeg brata, sina, ţene koju volite?"

"Vjerojatno nisam. Moţda bih mogao doći k vama, zajedno bismo

mućnuli glavom i riješili zagonetku Graysona."

"Čisto sumnjam."

"Neću vam uzeti mnogo vremena."

"Ako mislite da će vam pomoći, slobodno doĎite. Ali odmah vam

mogu reći, ja vas baš neću ohrabriti što se tiče tog Graysonova

KIKA

Gavrana. Ako me pitate je li Grayson planirao još jednog Gavrana,

morao bih vam reći da. Mnogo sam aludirao na to u svojoj

bibliografiji.

No u bibliografiji Grayson Pressa nije bilo većih promjena otkad je

moja knjiga objavljena. Pojavile su se neke Richardove pjesme i

moţda pedesetak vaţnijih plakata, ali po mom skromnom mišljenju,

projekt Gavran nikad nije ni započet. Ako me pitate zašto budalasti

ljudi i dalje jure za tim mitom, nemam pojma."

"Moţda biste mi mogli pokazati neke njihove knjige. Čuo sam da

imate najveću zbirku na svijetu."

Moj je kompliment bio čudno neučinkovit: nije se činilo da se

neobično ponosi tom činjenicom, ako je i bila točna. No rekao je:

"Kad ćete doći? Trenutno ne radim ništa posebno divnog."

"Sada mi odgovara."

Zapisao sam njegovu adresu. Stanovao je u zaljevu, u Richmond

Beachu. Pet minuta poslije, skrenuo sam Nashom na autocestu 1-5

prema sjeveru.

24

Huggins je ţivio u dvokatnoj kući od cigle na velikom šumovitom

dijelu zemlje okrenutom prema zaljevu. Bio je prilično udaljen

od ceste, skriven od svijeta. Na zadnjem danjem svjetlu vidio sam

kako voda svjetluca u daljini dok sam ulazio u njegovo dvorište. Vidio

sam da se zavjesa zanjihala: vrata su se otvorila, a on se pojavio

na gornjem trijemu.

Imao je gustu bijelu kosu i kovrčavu bijelu bradu, velik trbuh i

krupne, snaţne ruke. Djed Mraz u radnim hlačama i košulji od flanela,

pomislio sam dok sam išao prema njemu. Rukavi su mu bili

zavrnuti do lakata: izgledao je poput radnika koji čeka da nacijepa

drva. Rukovali smo se i pozvao me u svoj dom. Dok smo ulazili,

izmijenili smo cijelu bujicu uljudnih riječi. Pitao sam ţivi li dugo tu i

KIKA

rekao je da, u studenom će biti dvadeset i šest godina kako je u toj

kući. Ţena mu je umrla prije nekoliko godina i neko je vrijeme

razmišljao da je proda - mnogo starih uspomena, znate, mnogo duhova

prošlosti - ali zadrţao ju je i sad mu je drago. Na koncu, to mu je bio

dom: sve što ima nalazi se tu i pomisao na seljenje, na preturanje

stvari, bila mu je... pa, jednostavno je bila previše. A onda se prije

otprilike godinu dana sva bol počela topiti. Počeo je pronalaziti utjehu

u svim tim zakucima i u tisućama dana i noći koje je tu proţivio.

Prošli smo kroz dnevnu sobu i ušli u kuhinju gdje je upravo bio

skuhao lonac kave. Prozor je gledao niz stjenovitu padinu brda na

zaljev Puget, koji se poput oceana protezao u zid nadolazeće tame.

"Morate mi oprostiti," rekao je, "loše pamtim imena."

Još jedanput sam mu rekao svoje laţno ime, a on ga je ponovio,

trudeći se da ga upamti. Lonac s kavom ispuštao je svoje zadnje

orgazmičke dahtaje pa nam je natočio dvije velike šalice ne čekajući

da to završi. "Volim je jaku", rekao je, a ja sam s odobravanjem

kimnuo, odbivši šećer i vrhnje. "Dakle," reče sjedajući, "zanimaju vas

Graysoni. Odakle biste počeli? Bojim se da ćete ovdje vi biti vodič -

ne ţelim se hvaliti, ali toliko mnogo znam o Grayson Pressu da bismo

mogli biti ovdje danima." Bespomoćno je slegnuo ramenima.

"Ni sam nisam siguran gdje bih počeo. Rekao sam da vam neću

oduzeti mnogo vremena, ali tek sam sad shvatio koliko je to opseţna

tema."

"O, Boţe", rekao je preokrenuvši očima.

"Čak je i Aandahlina biografija čudovišna. Trebat će mi tjedan

dana da je pročitam."

Posprdno je odmahnuo rukom. Djed Mraz se iznenada naljutio.

"Ta ţena je manijak."

"Tko, Aandahlica?"

"Novinari", podsmjehnuo se. "Uvijek traţe samo smeće u nečijem

ţivotu. Tračeve. Ljubavne zgode. Ţestoki seks. Ali što drugo

moţete očekivati od novinskog reportera?"

"To neću znati dok ne pročitam knjigu."

"Ne gubite vrijeme, o knjigama nećete saznati ništa, gospodine

Hodges, a nisu li one povod našem razgovoru? Slušajte, kad bi sam

Darryl Grayson sjedio s nama za ovim stolom, rekao bi vam isto.

Čovjek nije ništa. Vaţan je samo njegov rad."

Takav stav nikad nisam mogao progutati, ali nisam htio inzistirati.

Činilo se da mu je to bolna točka koju je već dugo zastupao.

KIKA

"Ne ţelim biti grub", rekao je blaţim tonom. "Lako je voljeti Trish;

bistra je i brza i sam Bog zna da je dobra s riječima. Siguran sam da

moţe biti divna kad nije negdje na Veneri ili opsjednuta braćom

Grayson. Navedite je na tu temu i ona poludi. Ne znam kako bih

drukčije to rekao."

Gutao je kavu još vruću. "Reći ću vam koliko je Trish Aandahl

luda. Misli da su Darryl i Richard Grayson ubijeni."

Buljio sam u njega kao da te iste riječi nisam već čuo od same

Trish. "Misli li ozbiljno?"

"Još i kako. Kad ona u nešto zagrize, više to ne pušta. Kao buldog je."

"Mislim da sam tu u nepovoljnom poloţaju. Tek sam nabavio

njezinu knjigu i jedva sam je imao vremena pogledati."

"Ništa od ovoga nećete u njoj naći. Izdavač ju je natjerao da to izbaci."

"Zašto?"

"Iz očita razloga - ništa od toga nije mogla dokazati. Sve je bila

izmišljotina. Mislili biste da bi kao novinarka trebala biti mudrija.

Ali čujem da se sa svojim urednikom borila zubima i noktima, da se

dovela do bezizlazna poloţaja. Gotovo je ugrozila izdavanje knjige.

Da nije poslušala savjet svog agenta, cijeli bi posao moţda propao."

"Kakav savjet?"

"Da uzme što joj se taj tren nudi - objavljivanje biografije bez sve

te izmišljene tajnovitosti. Da nastavi raditi na tom dijelu priče ako

već toliko jako vjeruje u to. A ako ikad uspije dokazati, to moţe biti

zasebna knjiga. Ovako bi to samo potkopalo vjerodostojnost knjige

koju je napisala."

"Zvuči razumno."

"Naravno da je razumno. No razumna osoba takoĎer zna kada

treba prestati. Koliko je prošlo, tri ili četiri godine otkad je njezina

knjiga objavljena? Četiri godine, a mislim da danas ne zna ništa više

nego što je onda znala. Ali ona i dalje kopa. Tako bar čujem."

"Vidim da niste baš bliski prijatelji."

Nasmiješio se, trudeći se da bude blaţi. "Nipošto nismo neprijatelji.

Samo mi se ne sviĎa njezina knjiga, ne sviĎa mi se čak i bez epiloga

ili kako je već nazvala poglavlje o umorstvu. Koga briga koliko je

prostitutki Richard Grayson poznavao u Seattleu ili što čak ni jadni

Darryl nije nikad mogao svoje hlače drţati zakopčanima? Takve mi

se stvari jednostavno ne sviĎaju. Nisam čistunac, samo sam sumnji.

Trish će vam reći da je za knjigu obavila više od tristo intervjua. A

KIKA

ja kaţem, pa što? Kako moţemo biti sigurni da je čak i Archie Moon,

koji je cijeli ţivot bio prijatelj Darryla Graysona, govorio istinu?"

"Ljudi obično govore istinu kad znaju da će ih citirati u objavljenom

prikazu ţivota njihova najboljeg prijatelja."

"To vi mislite. Oprostite što ću ostati sumnjičav. Ne kaţem da bi

Moon lagao - samo znam da ljudi prikazuju stvari kako njima

odgovara. Takva je ljudska priroda. Kako itko moţe znati što se doista

dogaĎalo izmeĎu Graysona i Moona u četrdesetogodišnjem

prijateljstvu kad je jedan od njih mrtav, a drugi moţda ima neke svoje

razloge? Moon moţda samo ţeli da u budućnosti lijepo gledaju na

Graysone. Zato moţda i ne govori nešto što bi to osporilo, čak iako

bi to moglo pridonijeti boljem razumijevanju Graysonova genija i

načina na koji je stvarao knjige."

"Ovo zvuči kao da govorite da je Graysonov genij imao i mračnu

stranu."

"Moţete li zamisliti ijednog genija bez nje? Ona ide uz to, kao što

ljudi danas kaţu. Teško da ćete ikad pronaći istinski briljantnog

čovjeka koji na neki način nije bar malo izopačen. Ali kakve to veze

ima? Graysoni zanimaju ljude isključivo zbog knjiga koje su stvorili.

Da nisu napravili knjige, bili bi samo dvojica hvalisavih mudonja koje

bi svi zaboravili, uključujući i gospoĎicu Trish Aandahl. Svatko

moţe leći s kurvom, ali samo je jedan mogao napraviti Božičnu priču

s Thomasom Hartom Bentonom. Samo jedan. Vidite, ta je knjiga bila

stvaranje i to je ono na što se ja usredotočujem. Ne radim intervjue

za svoj rad, ne zanima me što ljudi kažu o Graysonima, sve što ţelim

znati je što se doista dogodilo. Moje su metode krute, precizne,

provjerljive, istinite. Ako to zvuči kao hvalisanje, neka. Ne prepriča-

vam glasine i ljubavna šaputanja."

Dugo me gledao u oči, a zatim rekao: "Izgledate kao da se ne slaţete

ni sa čim što sam upravo rekao."

"Još sam pod dojmom."

Natočio mi je još jednu šalicu, a sebi treću, i ponovno sjeo. "Vrlo

diplomatski. Ali recite mi po istini - kao knjiţar - volite li zapravo

biografije?"

"One su kao i sve drugo, ima mnogo površnih i loših. Ne sviĎa mi

se smeće tipa Najdraže majčice. Ali vjerujem da postoji potreba za

biografijama ljudi poput Graysona, koje bi napisao pravi pisac, ako

razumijete što mislim. Bez uvrede - ono što vi radite je neophodno,

ali..."

KIKA

"Ali ja nisam pisac, a Trish jest. Protiv toga vam neću ništa reći.

Ţena je jednostavno čarobnica kad se radi o riječima. Njezin način

pisanja ima nešto zavodljivo u sebi što vas zgrabi za vrat i vuče dalje.

Čekajte kad počnete čitati njezinu knjigu - nećete je moći ispustiti iz

ruku. Budit ćete se noću razmišljajući o Darrylu i Richardu Graysonu,

njihovu vremenu i ţivotu koji su vodili. Trish je briljantna kad

treba osjećaje prenijeti riječima. Mogla je biti sjajna knjiţevnica,

učinila bi svijetu uslugu i Graysone ostavila na miru."

"A vi? Je li i vas Aandahlica intervjuirala?"

"Nekoliko puta. Da to učinim, morao sam svladati velik otpor koji

sam osjećao. Na kraju, ni ja nisam ništa bolji od bilo koga drugog, što

je samo dokaz više u prilog mojem mišljenju. Ja sam amater,

gospodine Hodges. Bio sam zadivljen njezinom temom, stvarima

koje je otkrivala, a i laskalo mi je što me smatrala prijeko potrebnim

izvorom. Valja priznati, doista sam ţelio znati što radi."

"Je li vas točno citirala?"

"Nisam joj pruţio mnogo izbora. Inzistirao sam da pregledam

materijal - barem one dijelove u kojima me spomenula."

"Jeste li našli pogrešaka kad ste čitali knjigu?"

"Ne."

Podigao sam obrvu i lagano nakrenuo glavu.

"Imala je magnetofon, kako moţete nekoga krivo citirati kad snimate

svaki slog i uzdah? Gledajte, ne kaţem da nije dobra reporterka -

moţda je najbolja novinarka nakon Nellie Bly6.1 ako nastavi ko-

pati, tko zna što će otkriti? Moţda otkrije da se Richard Grayson

udruţio s Leejem Harveyjem Oswaldom pa njezin rad uĎe u povijest.

U meĎuvremenu mi oprostite što sumnjam u sve to. Vrtimo se u krugu

- ja imam svoje mišljenje, Trish ima svoje, a siguran sam da i vi ima-

te svoje. Gdje ţelite početi?"

Nisam znao. "To je pomalo nalik skakanju u more. Sve što sam

dosad saznao o Graysonima saznao sam iz one minijaturne biografije

u vašoj knjizi."

Vrpoljio se. "Nisam htio napisati ni toliko. No knjiga je zahtijevala...

izdavač je to traţio, mislilo se da čitatelji ţele znati makar osnovno o

njihovu ţivotu. Zato sam to napisao, ali vrlo kratko - samo ono

što se u potpunosti dalo provjeriti. To je još uvijek dio knjige kojim

se najmanje ponosim."

"To ne znači da niste znali mračne detalje."

KIKA

6 Pravim imenom Elizabeth Cochrane Seaman (1916.-1987.), čuvena

američka novinarka s

kraja 19. stoljeća. U svojim se člancima gorljivo zauzimala za žene, a

progovarala je i o razvodu,

uvjetima života u siromašnim četvrtima i ustanovama za mentalno

oboljele. Pustolovna duha,

obišla je svijet za 72 dana potukavši tako rekord Phileasa Fogga.

"Znam sve mračne detalje. Pročitao sam sve što je ikad objavljeno o

Graysonima. Mogu opipati papir na kojem je tiskana neka

Graysonova knjiga i reći radi li se o regularnom tiskanju ili nekom

od njegovih unikata. Na neki je način svaka knjiga koju je načinio bila

unikat. Jeste li znali to?"

Odmahnuo sam glavom: ne.

"To mu je bio jedan od zaštitnih znakova, jedna od njegovih

ekscentričnosti. To je ono što tog čovjeka čini beskrajno zanimljivim.

Pokušajte ga shvatiti gledajući njegovo djelo - završit ćete u sobi

obloţenoj gumom i razgovarati s ljudima u bijelim ogrtačima. Mogu

provesti dane s njegovim knjigama, a govorim o različitim primjer-

cima istog naslova, i naći ću neku sitnu varijaciju u svakoj od njih.

Svaki put kad pogledam! Ja koji bih trebao biti stručnjak za Graysone,

znati sve što o tome treba znati, a još mogu sjesti s pet primjeraka

njegove Božične priče i u svakom od njih pronaći nešto novo. Katkad

su to fine razlike u tiskarskoj boji ili razmaku meĎu riječima.

Moţete li zamisliti tako nešto u ovo doba masovne proizvodnje? -

Grayson je svaki primjerak učinio na neki način jedinstvenim. Bio je

to zaštitni znak, kao što se Alfred Hitchcock uvijek negdje pojavio u

svim svojim filmovima. Samo što je ono što je Grayson činio bilo

daleko teţe od bilo čega o čemu bi Hitchcock mogao i sanjati.

Probajte to zamisliti - mukotrpno stvaranje iznimne knjige u pet

stotina primjeraka, svaki različit od drugih a da ništa nije poremećeno.

To bi i normalnog čovjeka izludjelo. Sigurno je radio po cijele dane i

noći kad je tiskao neku knjigu. Samo bi uvezivanje nekome drugome

oduzelo šest mjeseci do godinu dana, bez prestanka. Grayson je to

učinio u jednom dahu."

"Rigby mu je pomagao."

"Ali ne prije 1963."

"Prije toga je imao Richarda."

KIKA

"Koji je bio prilično dobar knjigoveţa, ispostavilo se. Siguran

sam da su mu oni pomagali, ali ne vjerujem da je iz te radionice ikad

išta izašlo a da Grayson to nije sam napravio. Otuda vjerojatno potječe

dio tajanstvenosti. Grayson je radio stvari koje se drugim tiskarima

čine nadčovječnima i kad bi jednom odlučio što će raditi, činio

je to brzinom u koju je nemoguće povjerovati. Poigravao bi se i

mijenjao stvari tijekom rada: a onda bi, iz razloga koje nitko nije

razumio, ubacio pravi unikat. Kao da mu je iznenada sinulo usred

noći, promijenio bi papir ili uvez samo za tu jednu knjigu. Ako bi bio

zadovoljan njome kad bi je dovršio, poslao bi je. Njegovi pretplatnici

uvijek su bili oduševljeni kad bi otkrili da imaju unikat - iako bi

katkad prošle godine prije nego što bi to otkrili."

"Neki od njih vjerojatno nikad nisu saznali."

"To je izvrsna pretpostavka. Moţete se kladiti da se još mnogo

Graysonovih knjiga nalazi na policama ljudi koji nemaju pojma što

imaju."

"Prvi vlasnik umre, ostavi ih svojoj djeci..."

"Koja se ne razumiju u to ili ih nije briga."

"Mogu li se ikako naći takve knjige?"

"Nemojte misliti da mi to nije palo na pamet... i još dvojici ili trojici

ljudi. Pomislili biste da je jednostavno - Grayson je sigurno imao

originalan popis svojih pretplatnika, ali on nikada nije pronaĎen.

Neke su se knjige pojavile same od sebe. Iskrsnule bi na najčudnijim

mjestima... prošle godine sam dobio razglednicu od neke ţene iz

Ciudad Mexica. Muţ joj je bio pretplatnik. Umro je i sve su knjige

bile kod nje, još upakirane u kutije."

"Što ste učinili?"

"Odletio sam onamo i kupio ih. Prvim avionom u kojem je bilo

mjesta. To je jedna od prednosti kad ste stručnjak. Sve se slijeva k

vama."

"Tko zna dobije li Aandahlica išta od toga."

"Ne bih se iznenadio. Kad o nečemu objavite knjigu, ljudi misle

da znate što govorite bez obzira na to znate li vi ili ne. I nazvat će vas

kad misle da imaju nešto što biste kupili za dobru cijenu. Trishina je

prednost u tome što će njezinu knjigu pročitati mnogo više tisuća

ljudi; moja je tako suţena i specijalizirana. Ali istinski sumnjam da

bi ona znala razlike izmeĎu standardnog Bentonova izdanja i

Broderova unikata" - široko se nacerio - "a da prvo ne pogleda u moju

knjigu."

KIKA

Nisam ništa rekao, no činilo mi se da je Huggins čitao Aandahlovu

barem onoliko koliko je Aandahlova čitala Hugginsa. Isti čas je

znao o čemu razmišljam.

"Pročitao sam tu vraţju knjigu od korica do korica deset puta. U

to nisu ubrojena beskrajna pregledavanja. Katkad posegnem za

njom kad sam u nedoumici. Imam dva primjerka, jedan za policu i

jedan radni. Ovaj radni je toliko ispisan da se jedva više moţe čitati.

Prepirem se s njom na marginama, bjesnim zbog njezinih izvrtanja

istine. Knjiga je oštećena i izudarana jer sam je bacio u zid kad sam

je prvi put pročitao. Dakle, istina je, dobro je poznajem. Mogu citirati

njezine dijelove kao što neki citiraju Shakespearea. I da budemo

posve iskreni, jedno vam moram reći: ta me prokleta stvar na nekim

mjestima moţe ganuti do suza. Ima neku genijalnost koju ja... ne

znam kako bih je opisao. U svojim najboljim dijelovima zvuči tako

istinito da jednostavno znate... zateknete sebe kako navijate da Trish

ima pravo. No kobna mana njezine knjige je u tome što postoje

mnogi drugi dijelovi za koje znate da su nategnuti. Isti tren znam

kad počne s tim sranjem, katkad i usred rečenice. I na koncu je cije-

la knjiga besmislena: fascinantan primjerak kulture za široke mase.

Trish moţe razgovarati s milijun ljudi, čak i ako su svi oni spavali s

Graysonom, ipak joj neće moći reći ono što doista ţeli saznati."

"A to je?"

"Za početak, što ga je pokretalo, što ga je tjeralo da stvara i zašto je

stvarao na način kojem nitko ni prije ni poslije njega nije došao ni

blizu i odakle potječe njegov genij. Ne sjećam se tko je to rekao, ali

zvuči krajnje istinito. James Joyce je mogao pokušavati cijeli ţivot

naučiti svog sina da piše, ali sin ne bi mogao napisati ni stranice

Uliksa."

"Grayson se doima kao čisti romantičar."

"Čini se da Trish to misli za obojicu - to je jedan od mnogih

nedostataka njezine knjige. Shvatite pojam romantike u njegovu

strogo seksualnom kontekstu i odmah ćete uvidjeti kako je smiješan

način na koji Trish razmišlja. Darryl Grayson nije mogao biti veća

suprotnost svome bratu u odnosima sa suprotnim spolom, čak i ako su

susreti sa ţenama redovito završavali na istome mjestu. U krevetu

su, kaţem, obojica imali goleme seksualne apetite. No ţene su

Richardu bile samo predmeti. Richard je katkad govorio da je spavao s

više od tisuću dvjesto žena, gospodine Hodges, moţete li uopće i

KIKA

zamisliti tako nešto? Trish Aandahl je sigurno bila na sedmom nebu

kad je otkrila tu sočnu sitnicu. Ali stvar je u ovome - Richard je mrzio

ţene; Darryl ih je volio. Tu je razlika. Darryl Grayson nikad nije

upoznao ţenu koju nije mogao voljeti do smrti. I nije bilo vaţno ka-

ko su izgledale: volio je ruţne jednako kao i lijepe. Poznavao sam

neke od Graysonovih dama i sve su govorile isto. Znao je učiniti da

se osjećaju voljenima čak i kad su znale da će on sutra biti s nekom

drugom."

"Ţene takve smatraju najgorom vrstom muškaraca."

"Apsolutno. Richarda je pratio glas ţenskara zato što ih je osvojio tako

mnogo i zato što su se podavale tako brzo. No Darryl je bio

taj koji im je slamao srca. Njegova ih je tiskara fascinirala - ušle bi i

kao da su zakoračile u svijet o kojem nisu mogle ni sanjati. Onda bi

vidjele što stvara, i što je stvorio, sa svim onim knjigama Grayson

Pressa poredanim na polici iznad tiskarskih kalupa, i čak bi i kurva

znala da je nešto veličanstveno dotaklo njezin ţivot."

"Je li im ikad pokazivao sam proces rada?"

"Stalno. Grayson je bio potpuno siguran u sebe. Mislim da mu

pomisao da bi netko mogao ukrasti njegov rad nikad nije pala na

pamet. Kako biste to ukrali? - sve je on stvorio, od slova do dizajna.

Bio mu je poseban uţitak gledati kako i one koje ništa o tome nisu

znale obuzima zanos pri prvom susretu s njegovom umjetnošću. U

zadnjih je pet godina svojeg ţivota Darryl Grayson uţivao u svojoj

slavi, koliko god ona bila ograničena. Volio je svoju jedinstvenost.

Nije se hvalisao, ali proveo bi sate razgovarajući s vama,

objašnjavajući radni proces, ako vas je to zanimalo."

"Moţete li mi reći nešto o tom procesu?"

"Bio je poput velikih umjetnika li bilo kojem području, od

knjiţevnosti do opere. Devedeset posto vremena na nekom projektu

trošio bi na razradu, na planiranje, na pokušaje i pogreške. Stvorio

je i bacio mnogo knjiga. Katkad bi načinio najmanje dvanaestak

primjeraka, koristeći različite vrste papira i tiskarske boje, prije no

što bi odlučio što je što. Kod Božične priče, na primjer, proveo je

godinu dana usporeĎujući reprodukcije u boji na različitim papirima.

Ne dogaĎa se svaki dan da Thomas Hart Benton oslikava jednu od

vaših knjiga i zato će ona biti savršena. I bila je! Napokon je odabrao

pedeset godina staru zalihu papira kupljenog od banke koja je bila

preuzela neku izdavačku kuću i raspolagala njezinom imovinom.

Papir je stajao u skladištu, zapečaćen u kutijama od 1905. Bio je vrlo

KIKA

dobar, namijenjen za kvalitetne knjige onoga vremena, ali nikad

iskorišten. Savršeno je preuzeo boje, nijanse su jednostavno

prekrasne."

"Što je učinio s probnim primjercima?"

"Uništio ih je. One su bile namijenjene isključivo eksperimentiranju i

nipošto nije ţelio da se neki od tih primjeraka s pogreškom

poslije pojavi u slučaju njegove iznenadne smrti. Grayson je bio

iznimno svjestan svojeg mjesta u povijesti izdavaštva. I to s pravom,

mogao bih dodati. Stotinu godina nakon nas njegove će knjige cijeniti

više no bilo što drugo."

"I on je to znao."

"O, da. Oooooo, da, prijatelju, u to nema sumnje. Grayson se

doimao kao skroman čovjek i na neki je način to bio. No ne dajte da

vam itko kaţe da je svoju umjetnost prodavao ispod cijene ili da nije

i te kako bio svjestan svoje vaţnosti."

Jedna mi je misao sijevnula i lagano sam zadrhtao. Huggins me

upitao je li mi hladno i rekao sam ne, samo sam razmišljao o

Graysonovim probnim knjigama. "Zamislite da se neka od njih pojavi.

Što mislite koliko bi novca donijelo da se tako nešto iznenada pojavi

na draţbi?"

Zakolutao je očima.

"A što bi bilo da se sačuvao cijeli komplet?"

Bio je prevelik gospodin da to kaţe, ali pogled koji mi je uputio

govorio je sve. Predugo ste stajali na kiši, gospodine, pa vam se

razmočio mozak.

"Dakle, što je s Gavranom?" rekoh.

Nasmijao se i preokrenuo očima, kao likovi u crtićima.

"Znali ste da radi na njemu - toliko piše u vašoj knjizi."

"Očito je umro prije no što je projekt dovršen."

"Znate li koliko je dugo radio na njemu do svoje smrti?"

"Na izvjestan bi se način moglo reći da je radio na njemu još od

1949. Tada je to počelo, znate, ta opsjednutost Poeom. Sve je počelo

Graysonovim neprestanim prituţbama na svoga prvog Gavrana.

Meni je osobno ta knjiga divna. Pokazat ću vam je kad završimo s

ovim pa ćete vidjeti i sami. Bila je jednostavna i siromašna ukrasima,

ali što tome nedostaje? Napravljena je s vrlo malo novca, to je sve.

Nije manjak novca ono što je sprječavalo Gavrana da postane veliki

Grayson - Grayson nikad nije dopuštao da mu novac stoji na putu.

Ako nije bilo novca da plati umjetnika poput Bentona, unajmio bi

KIKA

nekog drugog. Taj bi netko moţda bio sasvim nepoznat, ali bio bi

dobar, u to se moţete kladiti, a knjiga bi još bila Grayson. No nevolja

s Gavranom leţala je u samom Graysonu. Jednostavno je bio

premlad, nije još imao dovoljno znanja. Slova su bila kriva:

pokušavao je proizvesti učinak koji još nije mogao postići

kombinaciju modernog i gotičkog pisma na način na koji to još nikad

nije učinjeno i koji bi Poea istaknuo u kontekstu njegova vremena, a

da još uvijek bude zanimljiv suvremenom čitatelju. To je bilo

preambiciozno za mladića koji je imao tek dvadesetak godina, makar

on bio i genij.

Osobito su mu samoglasnici bili premoderni u odnosu na ostatak -

slova A i O, pa čak i obli dijelovi slova D i B doimaju se

preuglaĎenima a da bi proizvela učinak koji su davala ostala slova."

"Kvragu, zvuči komplicirano."

"Ne moţete ni zamisliti. Na Graysonovoj razini se to čak i ne moţe

laiku objasniti kako treba. Ali svejedno pokušajmo. Imate dvadeset i

šest slova. Cilj vam je da se savršeno isprepliću, svako sa svima

ostalima u bilo kojem mogućem slijedu i u potpunom skladu. Zato

malo mijenjate slovo E. Napokon se čini savršeno, sjajno izgleda sve

dok ne otkrijete - nakon što je prokleta knjiga uvezana i razaslana -

da stavljeno izmeĎu velikog L i malog n, kao u imenu Lenora, izgleda

usrano. To ne moţete proračunati matematički ni uz pomoć računala:

morate se jednostavno uhvatiti s time u koštac i nadati se da

niste previdjeli neku glupost zbog koje će vaš rad svim ostalim

tiskarima na svijetu izgledati kao da ga je napravilo dijete u vrtiću.

Naravno, prosječan čovjek neće uočiti razliku - čak i kolekcionar ili

knjiţar poput vas neće znati. Bilo tko od vas pogledao bi Graysonove

probne primjerke i mislio da su savršeni. Ali tiskar poput Frederica

Goudyja odmah bi to uočio, zato što je i sam bio vrhunski dizajner.

Goudy je tada već bio mrtav, ali Brucea Rogersa su pitali za

Graysona i rekao je ono što bi vjerojatno i Goudy rekao: "Ovo je vrlo

dobro, ali to je napravio mladić koji će sigurno postati još bolji."

Opaska je tiskana i Grayson ju je pročitao. Rogers je to mislio kao

kompliment, ali njega je povrijedilo i ta ga je knjiga stalno progonila.

Nije htio razgovarati o njoj, a prošao je i kroz period kada je

razmišljao da zaniječe da ju je ikada napravio. Prevagnuo je zdrav

razum i ta ga je ludost brzo prošla. Na kraju, Grayson je bio poput

većine velikih umjetnika, nikad nije mogao dosegnuti svoj pojam

savršenosti i uvijek je bio prestrog prema sebi. Nije shvaćao da šarm

KIKA

njegova Gavrana leţi upravo u pogreškama koje su ga oduvijek

mučile. One pokazuju začetak genijalnosti na djelu. Mane

osvjetljavaju briljantnost ostalih dijelova i čine ono što nijedno od

Graysonovih kasnijih djela ne moţe učiniti. Pokazuju da je i on na

koncu čovjek. Osobito

ona pogreška."

"Koja pogreška?"

"Pravopisna pogreška u pjesmi Annabel Lee. To si nikada nije

oprostio."

"Što je učinio?"

"Krivo je napisao riječ grobak -sak na jednom mjestu i ek na

drugom."

"Tu je pogrešku lako učiniti."

"Naravno. Ali bogovi ne griješe."

"Zapravo, mislim da se moţe pisati na oba načina."

"Morala je biti napisana onako kako ju je Poe napisao. Zabrljati

na tom mjestu činilo se čovjeku poput Graysona vrhuncem

nesposobnosti. Ali to dokazuje ono što su svi stari tiskari znali - ne

postoji savršena knjiga."

"K vragu. Što je onda učinio?"

"Nakon faze nijekanja, prošao je kroz još jedno glupavo razdoblje -

odlučio je skupiti sve preostale primjerke i uništiti ih. Trish ima

tu divnu scenu u svojoj knjizi i tko zna, moţda se doista tako

dogodilo. Grayson je skupio pet primjeraka i spremao se da ih zapali

na smetlištu iza kuće. No nije to mogao učiniti - hvala Bogu da nije

mogao potpaliti tu vatru. Mislim da je tada, te noći, odlučio da će

napraviti još jednog Gavrana jednog dana, u dalekoj budućnosti, kad

bude imao novca i sposobnost da to učini kako treba. Svoju je karijeru

vidio omeĎenu tima dvama Gavranima, poput konačnih ograĎenih

iskaza."

Huggins je pustio da proĎe dug, dramatski trenutak. Tada je rekao:

"Nije li šteta što nikad nije imao prilike napraviti tog drugog?"

Sat je kuckao, a pitanje je visjelo u zraku. Duga tišina zavladala je

prostorijom. Znao sam da razmišljamo o istoj stvari, samo što Huggins

to nikada ne bi priznao. Jedanput ili dvaput činilo se da je na rubu

nečega: tada bi skrenuo pogled u stranu ne rekavši ništa. Još sam

imao milijun pitanja i obeshrabrujuću slutnju da čak i tada od svega

neće biti ništa.

KIKA

Na jednostavnom pitanju mogli smo se zadrţati i sat vremena.

Huggins je bio opširan: gestikulirajuća, maštovita, predviĎajuća

enciklopedija o Graysonima, a ja nisam znao dovoljno da bih mogao

odlučiti što je od onoga što mi govori vaţno. Tada sam se sjetio ne-

čega što nas je moglo gurnuti na neku drugu razinu - onog komadića

pougljenjena papira u mojoj lisnici.

"Mogu vas nešto pitati... u povjerenju?"

"Naravno."

Izvukao sam papirić i stavio ga na plohu meĎu nama.

"Što mislite o ovome?"

Zaškiljio je, a zatim izvukao naočale. Čuo sam ga kako uvlači dah

kao da je davnašnja ljubavnica, još mlada i lijepa, upravo ušla u

prostoriju. Digao je pogled: oči su nam se srele iznad ruba njegovih

naočala i vidio sam da je moj predosjećaj bio dobar. Potresao sam ga.

"Odakle vam ovo?"

"Ne mogu vam reći. To spada u povjerljive podatke."

"Što vi mislite, što je ovo?" reče, postavši iznenada plah.

"Vi ste stručnjak."

Kiselo se nacerio. "Ţelite mi reći da je ovaj komadić dio nečega

za što sam ja stručnjak. Ali što moţete očekivati od mene s takvim

komadićkom? Tu su samo četiri slova. Otkud da ja znam?"

"Riječ anĎeo pojavljuje se u Gavranu."

"Znam. Ali što to dokazuje? Mislite da je ovo dio Graysonova

Gavrana! Nije."

"Kako znate?"

Uzeo je komadićak i podignuo ga prema svjetlu. Pogledao ga je

kroz draguljarsko povećalo i opet ga odloţio na stol.

"Zbog papira, izmeĎu ostalog. Grayson bi upotrijebio mnogo

kvalitetniji od ovog. Vjerojatno stari. I tiskao bi ga navlaţenog.

Razumijete li što vam govorim - lagano bi ga navlaţio tako da stroj

doista moţe utisnuti slova u njega, da boja prodre duboko i postane

dio stranice. Pogledajte ovo i vidjet ćete da se boja nalazi na samoj

površini papira koji je obična i, kladim se, jeftina vrsta papira za

umnoţavanje."

Osjetio sam val olakšanja. Bila je to fotokopija, imao sam dobar

predosjećaj. Prava je knjiga još bila ondje negdje.

KIKA

Podigao sam papirić i stavio ga u lisnicu. Huggins ga je pratio očima.

Činio se iznerviranim kad sam lisnicu spremio u dţep.

Pogledao je na sat. "Već je kasno."

Ispričao sam se što sam mu oduzeo cijelu večer.

"Još koje pitanje?"

Kimnuo je glavom. "Samo brzo. Počinje me boljeti glava."

Izvadio sam Eleanorin adresar iz dţepa i otvorio na stranici o

Graysonima.

"Znači li vam išta ime Nola Jean Ryder?"

Skinuo je naočale i zaškiljio na knjiţicu, a zatim na mene.

"Gdje ste ga čuli?"

"Jednostavno se pojavilo", rekao sam ne ţeleći mu kazati. "Vjerojatno

nije vaţno."

"Ona je bila jedna od Richardovih... djevojaka."

"Je li još ţiva?"

Slabašno se nasmiješio. "Razmišljate da razgovarate s njom?"

"Naravno, ako mogu."

"Što biste se uopće nadali postići razgovorom s jednom od

Richardovih starih kurvi?"

"Je li to ono što je bila?"

Slegnuo je ramenima.

"Kao što ste i sami rekli," kazah, "s čovjekom poput Graysona,

tko zna gdje su odgovori?"

ZagunĎao je. "Mislite da ona ima vašeg Gavrana!"

Prije nego što sam mogao odgovoriti, rekao je: "Sve što se zna o

Noli Jean Ryder naći ćete u Trishinoj knjizi."

"Po vama se zbilja čini tajanstvena."

"Doista? Nemam tu namjeru, iako je svakako prilično tajanstvena.

Nestala je nakon poţara i odonda je nitko nije vidio."

Pogledali smo se, a pitanja su mi navirala u grlu. Presjekao ih je,

a da ih nisam ni postavio. "Slušajte, ne znam baš ništa o tome. Već

sam vam rekao, to nije moje područje. Ako ţelite razgovarati o

Graysonovim knjigama, onda sam ja vaš čovjek. No ako vas zanimaju

ljudi, osobito kurve u njihovim ţivotima, morat ćete pitati Trish.

Ili pročitati njezinu knjigu."

Krenuo sam spremiti adresar.

"Koja još imena imate u njemu?" Sad je bio sumnjičav, a ton njegova

glasa optuţujući.

Pogledao sam stranicu. "Jonelle Jeffords."

KIKA

Slegnuo je ramenima.

"Rodney Scofield."

Uspravio se poskočivši na stolici. "Što sa Scofieldom?"

"To sam ja vas htio pitati."

"Je li vas Scofield poslao ovamo?"

"I ne poznajem ga."

Izgledao je sumnjičav.

"Stvarno."

"Odakle vam onda njegovo ime?"

"To je jednostavno nešto što sam usput pokupio."

"Naravno." Ton mu je iznenada postao podrugljiv, gotovo

neprijateljski. "Zaista, gospodine, mislim da me izrabljujete."

"Ne vidim na koji način."

"Doista ne vidite? Mislite da sam potpuni idiot? DoĎete ovamo i

moţete biti doista bilo tko. Odakle da znam tko ste ili što stvarno

ţelite? Sada morate otići. Umoran sam."

Tolikom sam brzinom bio izguran do vrata.

Riskirao sam i rekao mu da me nazove u Ramadu ako se predomisli,

no vjerojatno ću biti ondje još samo noćas. Sjedio sam u autu i

gledao njegovu kuću. Pitanja su tek počela. Još nisam znao zašto je

Trish Aandahl mislila da su Graysoni ubijeni, a Hugginsove knjige

nisam dospio vidjeti.

25

Na putu prema gradu svratio sam u kineski restoran. Pojeo sam

sjajni moo-shoo i stigao u Ramadu u osam sati. Sjeo sam na

krevet i obavio telefonske provjere. Leith Kenney je još bio

nedostupan: u Taosu se na telefonu Jeffordsovih i dalje vrtjela

snimljena dobrodošlica. Do devet sati bio sam u čvrstom stisku

groznice zatvorenog prostora. Nazvao sam Trish Aandahl, ali nitko se

nije javljao.

Vani je kiša ponovno započela svoje pakleno lupkanje.

U to doba noći nije preostajalo ništa drugo do čekati. U devet i

petnaest sam zbog kucanja na vratima skočio na noge i srušio telefon

KIKA

na pod. Jedan trenutak sam stajao dok mi je kroz glavu prolazio

Poeov stih...

"Posjetilac", ja promrmljah,

"što u sobu ući ište -

Samo to i ništa više."

... a onda sam polako prišao prozoru i razmaknuo zavjese. Mogao

sam vidjeti taman obris čovjeka, ramena, noge i zatiljak. Opet je

zakucao: bio je odlučan. Vjerojatno je čuo da je telefon pao pa je znao

da sam tu i nije ga zanimalo da mi pomogne tako što bi se pomaknuo

na svjetlo da mu mogu vidjeti lice. Odvaţio sam se i otišao do vrata i

otvorio ih.

Bio je to recepcionar. "Oprostite što vam smetam, samo sam htio

provjeriti je li to vaš auto. Nisam vidio da pripada ikome tko je danas

došao."

Uvjerio sam ga da je moj: onaj drugi pripadao je prijatelju. Ispričao se

i otišao. No zastao je na dvorištu i osvrnuo se na Nash, upravo

dovoljno dugo da me proĎu ţmarci. Nije zapisao broj pločica, a ja

sam ga gledao kroz zavjese dok nije zamakao u ured.

Ako sam i razmišljao da ostanem tu dulje od ove noći, to je bio

kraj. Otići ću u zoru i potraţiti novo mjesto i novo ime. Sjeo sam na

krevet i opet telefonirao, ali svijet još nije sjedio za svojim radnim

stolom. Kenneyja i Jeffordse sam mogao razumjeti, ali Trish me

molila da je nazovem pa biste mislili da je ondje. Odlučio sam je zvati

svakih pola sata sve dok ne doĎe. Upravo sam se spremao nazvati u

deset sati kad je telefon zazvonio gotovo meni pod rukom. Uhvatio

me u istom onom napetom iščekivanju i opet sam ga uz tresak srušio

sa stola na pod. Zgrabio sam uvijenu ţicu i slušalica se lupajući po

noćnom ormariću opet našla u mojim rukama.

"Halo."

"Gospodine Hodges?"

"Da... da, oprostite zbog buke."

"U redu je, i sam sam to nekoliko puta napravio." Uslijedila je

neugodna stanka. "Ovdje Allan Huggins."

"Ah."

"Razmišljao sam o onom komadiću papira koji ste mi pokazali."

Čekao sam, puštajući da na svoj način prijeĎe na stvar.

"Zapravo, samo sam o tome i razmišljao otkad ste otišli."

"Jeste li se predomislili u vezi s njim?"

KIKA

"Ne... ne." Čuo sam ga kako diše... udah, izdah... udah, izdah.

"Ne, siguran sam da je to fotokopija. Pitanje koje mi ne izlazi iz glave

je, čega je to fotokopija?... I gdje je original?... I kako i kada je

napravljen?"

"Zanimljiva pitanja."

"Mogu li ga opet vidjeti. Znam da baš nisam bio ljubazan kad ste

prvi put došli. Ispričavam se zbog toga."

"Nema problema."

"Bih li traţio previše... Mogu li moţda napraviti svoju fotokopiju

vašeg primjerka? Rado bih ga pomnije proučio."

"Mislim da to ne bih ţelio učiniti u ovom trenutku. No, moţete ga

ponovno vidjeti, ako ţelite."

"Ţelim, da... i te kako. Uznemiruju me slova.. Što više razmišljam

o tome... Još nisam vidio baš takav tip, a ipak..."

Nije morao pojašnjavati: znao sam što mu prolazi kroz glavu.

"Moţda sutra", predloţio je s nadom.

"Nazvat ću vas ako budem mogao."

"Molim vas, nazovite... Molim vas."

"I vi biste mogli učiniti nešto za mene kad smo već kod toga. Na-

zovite to razmjenom."

"Svakako", rekao je, ali glas mu je bio oprezan.

"Recite mi zašto vas je ime Rodney Scofield razjarilo poput vatre."

"Zar doista ne znate?"

"Ne", rekoh kratko se nasmijavši. "Stalno vam govorim, nikad nisam

čuo za njega."

ZagunĎao je s kolebljivim prihvaćanjem. "Sutra, dakle. Tada ćemo

razgovarati o tome."

Poklopio je slušalicu. Opet sam obavio svoje telefonske provjere,

ali uzalud. Vani je kiša padala jače, obarajući sa sobom i moje

raspoloţenje.

U takvom stanju otuţnog pesimizma, iscrpivši za neko vrijeme

svoje zadnje telefonske nade, legao sam na krevet i počeo čitati knjigu

Trish Aandahl o Darrylu i Richardu Graysonu.

26

KIKA

Najranija Graysonova slova bila su kliširana u hladnom, tvrdom

pijesku Hilton Head Islanda u jesen 1937. Tada je to bila divlja

plaţa: nije bilo luksuznih hotela ni igrališta za golf, a rubovima plaţe

protezala se prašuma. U nedjeljna jutra Grayson bi upalio svoj

kamionet International iz '29-e i tandrkao se makadamom iz

Beauforta. Nikad više nisam upoznao takav osjećaj slobode i

netaknutih mogućnosti, pisao je godinama kasnije prijatelju u Atlanti.

Nikada nisam imao tako jasnu viziju puta preda mnom. Imao je

sedamnaest godina i gorio je od ţelje za ţivotom. Sam bi hodao

plaţom, uţivajući u samoći i čudu svoje nastajuće mudrosti. Alatka za

rezbarenje bila mu je zidarska lopatica. Prekrio bi plaţu slovima,

pišući sa svitanjem i utrkujući se s plimom. Znao je sve klasične

tipove slova: mogao je rukom zadivljujuće nacrtati tip Roman, a kad

bi nadošla plima i sve isprala, u njemu bi ostajao osjećaj ispunjenja,

nikad gubitka.

Sve je to bilo privremeno, ali tako potrebno - slatka zbunjenost,

iznenadno prosvjetljenje, ţestoki izljevi energije koji katkad nisu dali

ništa drugo do osjećaj da je u svojem neuspjehu učinio još jedan

presudan korak. Doći će, oh, doći će! U sedamnaestoj je godini mogao

učiniti stvari o kojima u šesnaestoj nije mogao ni sanjati. Mladost

mu je bila najveći saveznik, jednaka vrijednost kakva će biti iskustvo

kad bude imao četrdeset. Postoji fotografija - dvije fotografije,

reproducirane svaka s jedne strane lista u Trishinoj knjizi. Mladi

Grayson stoji na plaţi s licem u sjeni, a pijesak iza njega izrezbaren

je slovima. Ista scena nalazi se s druge strane lista, a na mjestu gdje

je stajao Grayson stoji mlada ţena. Pokraj slike piše da je to Cecile

Thomas, a datum 15. rujna 1937. Bio je moja prva ljubav, najdraža,

najbeznadnija, najbolnija. Imala sam osamnaest, godinu više od

njega, ali on je bio u svakom pogledu moj učitelj. Te noći obasjane

mjesečinom, tople za ranu jesen, postali su ljubavnici na pijesku,

brišući slova koja je ispisao pri svjetlu vatre. Nema veze, rekao je,

ispisat ću ti nova, i učinio je to, trčeći naslijepo u tami dok je

nastupala oseka, a kad su se ujutro vratili, nadolazeća plima još ih nije

izbrisala. Oh, savršeno je, rekla je, kad je plima napokon došla i sve

isprala, plakala sam, a on se smijao i govorio da to nije ništa. Jednog

KIKA

dana, Grayson joj je rekao, stvorit će nešto što se neće moći otplaviti

pa zašto onda sada plakati zbog nevaţnih stvari poput ove? Bože, kako

sam ga voljela... i još ga volim na neki način. Ne mogu vjerovati

koliko me pogodilo kad sam pročitala o njegovoj smrti, a nisam ga

bila vidjela više od dvadeset i pet godina. Svijet je postao siromašnije

mjesto kad je on umro. Nije mario za novac i uloge ili stvari koje su

pokretale druge.

Naučio je svoju umjetnost na jedini način na koji je umjetnik uči,

ispitujući tajne prostranstva vlastita srca. Uvijek je išao manje

utabanim stazama, uvijek: uzdignuo bi se na stranici i gazio njome, s

nepresušnom snagom čak i u smrti. Evo dolazi, hoda Hilton Headom

sam. Rezbari pijesak svojom lopaticom, ispisuje abecedu koju je

sam osmislio, stvorio tu na licu mjesta. Plima već liţe slovo A dok on

dovršava malo z, a on stoji do gleţnja u pjeni i udiše čisti zrak

Caroline s okusom nadolazećih pobjeda. Društvo mu pravi samo duh

Trish Aandahl, te još neroĎene ţene, srodni dašak što lebdi na vjetru.

Negdje u svemiru se sastaju, inspirirajući je da napiše bolju prozu no

što će, moţda, ikad napisati. I dok piše o Graysonu, polako se

pojavljuje mutna slika nje same. Ona je pored njega, njeţno mu se

ulaguje duţ pješčane obale. Govori mi stvari o Graysonu koje bi

zbunile fotografa. Fotoaparatu bi sve to promaklo. Veličanstvena

fotografija nikad nije vrijedna tisuće savršenih riječi. Ansel Adams

moţe biti velik umjetnik, ali nikad ne moţe biti Shakespeare. Sredstva

su mu predoslovna.

27

Napokon sam u ponoć dobio Leitha Kenneyja. Razgovor je bio

kratak, ali moćan.

"Gospodine Kenney?"

"Da."

"Zovem iz Seattlea." Nisam mu rekao tko sam. U tom me trenutku

više zanimalo da otkrijem tko je on. Odmah sam izašao s adutom.

"Zovem zbog Graysonova Gavrana. Izdanje iz 1969."

KIKA

Čuo sam ga kako hvata dah, kao što su to moţda učinili Lewis i

Clark7 kad su prvi put vidjeli Tihi ocean. Odmah sam znao jedno:

podijelio sam si jake karte čak iako ih nisam mogao vidjeti sve.

Pustio sam da njegova stanka postane moja. Tada sam rekao,

"Zanima li vas da porazgovarate o tome?"

"O, da." Glas mu je zadrhtao od očekivanja. "Još i kako", reče,

naglašavajući riječ kako.

Njegova je nestrpljivost bila tako opipljiva da sam znao da mogu

voditi igru. "Pričajte mi o Rodneyju Scofieldu."

"Što ţelite znati?"

"Gledajte, ja sam samo tip koji je nabasao na nešto. Na vas me je

uputio netko tko moţda zna mnogo više od mene. Ali u ovom času o

vama ne znam baš ništa."

"Gospodine Scofield je poslovni čovjek..."

"I... ?"

7 Lewis, Meriwether (1774.-1809.) i Clark, William (1770.-1838.),

američki istraživači, voĎe

ekspedicije od 1803.-1806. čiji je cilj bilo pronalaženje kopnenog puta

kroz Sjedinjene Države do

Tihog oceana. Njihova je dobro dokumentirana ekspedicija razotkrila

mnoga dotad neistražena

područja u Sjedinjenim Državama.

"Skuplja knjige."

"Graysonove knjige."

"Da."

"I mora se reći da je gospodin Scofield prilično imućan čovjek."

"Moţete ga provjeriti. Naći ćete ga u većini financijskih izvješća

koja su vam dostupna u knjiţnicama."

"A tko ste vi?"

"Pa", rekao je kao da to treba biti očito, "Ja radim za gospodina

Scofielda."

"Što radite osim što primate upite o Graysonu?"

"Moj se posao sastoji samo u tome."

Neko sam vrijeme razmišljao u tišini. "Mogli bismo reći da bi

Scofield platio malo bogatstvo kad bi mu Gavran došao u ruke?"

KIKA

Tišina je bila rječita. Gospodin Scofield bi platio i više od toga.

Gospodin Scofield bio je ona najopasnija vrsta knjiţnih ţivotinja,

čovjek s nezajaţljivom strašću i neiscrpnim bankovnim računom.

"Nazvat ću vas", rekao sam.

Prekinuo sam prije nego što se mogao pobuniti. Više se neću brinuti o

Leithu Kenneyju ili Rodneyju Scofieldu. Imao sam njihov

broj, znao sam gdje su, a oni će biti tamo kad ih ustrebam.

Trish je bila druga stvar. Puštao sam njezin telefon da zvoni deset

puta prije nego što bih odustao. Pokušao sam zvati njezin ured u

Timesu, ali ni ondje je nije bilo.

Jonelle Jeffords i dalje je drţala svijet na distanci automatskom

sekretaricom svoga muţa.

Pola sata poslije ponoći prekinuo sam za tu noć.

Spavat ću šest sati. Ako supermurjak ne doĎe tijekom noći, ujutro ću

već biti daleko odavde.

Sada sam imao plan, odredište za koje sam se nadao da će riješiti

problem smještaja. Bilo je to kockanje, vraški odvaţno. Samo zbog

tog razloga mislio sam kako je to vjerojatno najsigurniji hotel u gradu.

Ujutro ću postati gospodin Malcolm Roberts iz Birminghama.

Vraćao sam se u Hilton.

Pustio sam da me Trish uspava svojom ljupkom prozom.

Prvoga sata novog dana našao sam se na Graysonovu mjestu.

28

Odiseja Graysonovih vijugala je kroz Georgiju prije pola stoljeća. Sile

koje su ih oblikovale već su bile stare jedno stoljeće kad

su se oni rodili. Njihov djed je još bio ţiv i još se kurvao kad su bili

dječaci u osnovnoj školi. Izborani stari lešinar bio je stalni gost

kupleraja i kad je zašao u osamdesete. Stari se nikad nije prestao boriti

KIKA

u GraĎanskom ratu. Najviše je u ţivotu ţalio što se nije rodio na

vrijeme da pogine kod Fredericksburga, gdje je umro njegov otac

1862.

Mentalitet plantaţera gospodario je kućom Graysonovih. Otac je

vladao i nije dopuštao protivljenje. U politici je bio konzervativni

juţnjački demokrat, (toliko konzervativan da je zapravo bio

republikanac), a vrat mu je bio boje brda od ilovače što su se protezala

oko Atlante. Ţene su stavljane na pijedestal i oboţavane, ali ubrzo bi

izgubile svoju seksualnu privlačnost ako su htjele imalo više od ţivota

povrh toga. Velika nesreća Darryla starijeg sastojala se u tome što se

oţenio s Claudette Reller, ţenom slobodna duha koja nikad nije

mogla uvidjeti ljepotu ţivota u kavezu. Napustila je obitelj jednog

sunčanog dana 1932, otišavši usred ručka u klubu bez najave i buke.

Njezini sinovi, u dobi od osam i dvanaest godina, nikad je više nisu

vidjeli. Govorilo se da je umrla tri godine poslije u Parizu. Starije to

objavio jedne noći za večerom i zabranio da se njezino ime ikad više

spomene pod njegovim krovom.

MlaĎi, svjetlokosi sin pokoravao se ocu. Psiholog bi rekao, godinama

poslije, da nikada nije oprostio majci i da je svako seksualno

iskustvo bilo pljuska sjećanju na nju.

Stariji sin sjećao je se s manje oporosti. Znao je zašto je učinila to

što je učinila i poţelio je da mu piše otamo kamo je otišla kako bi joj

mogao odgovoriti i reći joj da razumije. On i otac bili su uhvaćeni u

vlastitu borbu karaktera i kad je razmišljao o majci, u njegovu je srcu

bilo suosjećanje.

U ljeto svoje sedamnaeste godine, mladi Grayson pobjegao je na

obalu Caroline. Ondje je ţivio na otoku u moru, razmišljajući o ţivotu

i uzdrţavajući se radom u jednoj garaţi u Beaufortu. No u jesen je

opet biou Georgiji, ratujući s ocem u odlučnoj bici da postane svoj

čovjek. Ţene su postajale sve veći dio njegova ţivota. Cecile Thomas

je bila lijepa, ali privremena: sad je tu bila Laura Warner, starija i is-

kusnija, dvaput udavana, udovica i rastavljena, intelektualna, puna

novca i posve ovisna o geniju. Vidjela je sebe kao gospoĎu von Meck

Grayson Čajkovski, kao što reče jedan od njihovih knjiţevnih

prijatelja, no Grayson to nije ţelio. Rastali su se srdačno nakon

kratkog i intenzivnog prijateljstva. Ona se preselila u Birmingham i

1939. otplovila iz Miamija u London gdje joj se izgubio trag.

KIKA

No Graysonov ţivot bio je prepun takvih ţena. Biograf koji pokušava

otkriti njegove tragove četrdeset godina poslije još moţe naći

neke od njih spremne da govore i prekapaju po svojim uspomenama.

Druge je progutalo vrijeme. Negdje treba povući granicu u lovu na

nekadašnje djevojke i vratiti knjigu na njezin dvostruki fokus. Tako

je Trish Aandahl pustila da se Laura Warner izgubi u ratnom Londonu

dok je ona dalje plela priču i opet dovela Richarda na scenu.

I danas ima ljudi u Atlanti koji se sjećaju Darryla i Richarda

Graysona i koji vjeruju da je meĎu njima postojao tračak istinske

mrţnje. No ima i drugih koji kazuju drukčiju priču. Oni se sjećaju

kako je Richarda zlostavljala grupa nasilnika kad je krenuo u srednju

školu. VoĎa bande bio je izvjesni Jock Wheeler, podli mali gad,

koliko se sjeća otpravnik iz Mariette koji ih je sve poznavao. Danas

je Jock Wheeler postariji mehaničar u jednoj garaţi u Atlanti. On je

tih čovjek koji ţivi sam i nikomu ne smeta. Pitajte Jocka Wheelera

za Graysone, rekao je otpravnik Trish Aandahl. Pitajte ga za onu

noć sredinom tridesetih, kad su ga napala iz zasjede na mračnoj

seoskoj cesti dvojica koju nije mogao, ili nije htio, prepoznati, i

pretukla ga tako da je zamalo umro. Wheeler nije imao što reći, ali

glasine su i dalje kolale da je jedan od napadača bio tek nešto više od

dječaka, star dvanaest ili četrnaest godina. Šerif je nagaĎao da bi

Graysoni mogli biti glavni kandidati, ali Wheeler je rekao ne, nisu

bili oni. Glasine su se i dalje ispredale. Njihovi promišljeniji

suvremenici ukazivali su na to kao na čudan hir ljudske prirode.

Vjerojatno su na nekoj razini Graysoni doista mrzili jedan drugog, ali

krv nije voda. U tome je i bit klišeja, znate. Obično su istiniti.

29

Probudio sam se u sivu zoru, siguran da sam čuo škljocanje blizu

svog lijevog lakta. Čulo se klik-klik, kao zvuk univerzalnog ključa kad

netko pokušava otvoriti vrata. No bio je to san o gavranu kojem

kuckaju kandţe dok hoda preko stola da mi iskljuje oči.

Oba su zvuka prestala kad sam se razbudio i sjeo u krevetu.

KIKA

Bila je nedjelja, dan odmora.

Na televiziji su obećavali još kiše, a zatim loše vrijeme. Meteorološki

se klaun igrao svojim igračkama od milijun dolara, kovitlajući

oblake preko karte i cereći se sa sva trideset i dva zuba dok je izvodio

svoj ples. No to je bio amaterski zabavni program u usporedbi s

konkurencijom. Zli, dvolični propovjednici Ďipali su uokolo, govorili

o Isusu i novcu u istom smdrljivom dahu i strigli svoje zaluĎeno stado.

Slavite Gospodina, naivčine.

Radio je bio namješten na stanicu sa starim hitovima, a u tijeku je

već bilo nešto što se zvalo "pozdrav Britanskoj invaziji". Dobio sam

Eleanor Rigby baš kad sam završavao s brijanjem i tuširanjem pa sam

stajao gol iščekujući svaki takt i svaku riječ iako od toga nisam imao

nikakve koristi.

Sat je pokazivao devet i moj se odlazak činio nekako manje hitnim

no što je bio u ponoć. Ništa još nije bilo otvoreno. Prijave gostiju u

Hiltonu nema prije tri sata. Knjiţnica, još jedna od mojih predviĎenih

stanica, obavijestila me snimljenom porukom da je nedjeljno radno

vrijeme od jedan do pet popodne. Imao sam vremena napretek.

Sjeo sam na krevet i počeo s telefonskim pozivima. U Taosu je bilo

deset sati.

Birao sam broj i začuo zvonjenje.

"Halo?"

"Jonelle Jeffords?"

"Tko ste vi?"

Nije se činilo vaţnim pa sam joj rekao svoje pravo ime, a zatim

počeo improvizirati. "Ja sam sudski pomagač. Sudac u Seattleu dao

mi je u zadatak da dovedem gospoĎicu Rigby natrag u New Mexico

zbog provale u vašu kuću. Moram vam postaviti nekoliko pitanja."

Ispustila je dah kao vrući radijator. "Kvragu, zar nas ne moţete

ostaviti na miru?"

Bio je to čudan stav za jednu ţrtvu, ali već sam znao da ona nije

prosječna ţrtva. Dao sam svom glasu sluţbeni ton i rekao: "Većina

ljudi koji su ţrtve provale suraĎuju. Vaš mi je stav pomalo neobičan.

Ima li razloga za to?"

Neko je vrijeme iznenaĎeno šutjela, a onda je rekla: "Mog muţa

je sve to vrlo uzrujalo. Već će biti dovoljno grozno što ćemo morati

na sud kad napokon dovedu tu luĎakinju ovamo. Što vam mogu reći

a da me već nisu pitali i da nisam odgovorila pedeset puta?"

KIKA

"Siguran sam da ste umorni od odgovaranja na pitanja. Ali ja sam

u Seattleu, nemam pristup dosjeima koje su sastavili u Taosu, a

moram saznati više o onome što vam je ukrala. Inače ne znam kako

očekujete da ćete dobiti natrag svoju imovinu."

"Ne ţelim je natrag. Trebala sam je davno spaliti."

"Spaliti što?"

"Tu knjigu."

"Znači, prije svega vam je uzela knjigu?"

"Da sam joj je dala kad je prvi put došla, moţda bi jednostavno

otišla. Onda se ništa od ovoga ne bi dogodilo."

"Odakle vam knjiga?"

"Ne vidim kakve to veze ima s bilo čim. To je privatna stvar, vrlo

stara stvar. Nema nikakve veze s ovim."

"Moglo bi imati, ako moramo otkriti tko je vlasnik."

"Što to govorite, da sam ja ukrala knjigu?"

"Samo vam postavljam nekoliko pitanja, gospoĎo Jeffords. Ako

vam se ne sviĎa kamo smjeram, vaš me je stav doveo dotle. Morat

ćete odgovoriti na ta pitanja, znate, prije ili kasnije."

"Slušajte me, gospodine, i shvatite što vam govorim. Mog je muţa sve

ovo strašno uznemirilo. Sada je vani na trijemu, vratit će se

svaki čas i zadnja stvar koju trebam je da me naĎe kako razgovaram

s vama o toj luĎakinji. Nije nam bilo lako nositi se s ovim. Mogla nas

je ubiti. Charlie i sam malo poludi kad samo razmišlja o tome. Ako

opet nazovete, stvorit ćete mi dosta nevolja."

"Moţete li opisati knjigu?"

"Ne! Zar govorim kineski? Nisam je ni pogledala dvadeset godina."

"Jesu li vam poznata imena Slater ili Pruitt?"

"Ne. Trebala bi biti?"

"Slater kaţe da ste ga unajmili da pronaĎe vašu knjigu."

"Laţe. Nikad nisam čula za njega."

"A Pruitt?"

Glas joj se utišao do šapta. "Charlie dolazi. Charlie je ovdje. Nestanite

i nemojte me više zvati."

Tresnula je slušalicom.

Čudne li ţene. Mogao sam je zamisliti kako trčkara kroz sobu da

se udalji od telefona. Poravnava haljinu, uštogljeno sjeda i pokušava

izgledati kao poster iz Zadivljujuće ženstvenosti dok se njezin veliki

stari medo vraća kući s brda.

Pretrgla se da se riješi knjige za koju bi drugi ubili.

KIKA

Do mučnih pitanja nisam ni došao. Tko je doista opalio iz pištolja,

gospoĎo Jeffords? Kakva je veza izmeĎu vas i Rigbyjeve i zašto

imam osjećaj da je to osobno?

Ipak sam znao da sam iskoristio svoju jedinu priliku s njom. Bila

je daleko i više se neće javljati na telefon a da prije toga ne pusti onu

snimku.

Nazvao sam Trish, no bez uspjeha.

Odlučio sam zasad pričekati s Allanom Hugginsom.

Odjavio sam se iz motela i otišao potraţiti doručak.

U jedanaest sati parkirao sam na ulici ispred knjiţnice i vrijeme

proveo čitajući.

30

Odjednom je šezdeset treća. Gaston Rigby stoji u North Bendu

u zoru svog ţivota i pripravan čeka da ga oblikuje genij Darryl

Grayson. Tko bi i pomislio da bi ga Grayson mogao uposliti, makar

da mete radionicu? Ima dana kada se svaki ţutokljunac koji ţudi da

bude izdavač pojavi na Graysonovu pragu, sa šeširom u ruci,

moljakajući priliku da radi bez plaće. Mističnost je u punom cvatu, a

Grayson još nema ni pedeset godina. Što je to što Rigbyja izdvaja od

drugih? ... Kako je dopro do Graysona na onoj iskonskoj razini, ondje

gdje prebiva genij? Grayson ne pruţa odgovor. On nije od onih

koji razgovaraju o takvim stvarima. Kad traţe od njega verbalnu

dubinu osjeća se nelagodno, a ako previše navaljujete, postaje ljut.

Govoreći o Rigbyju Grayson će samo reći da je dobar. Tu je voljan

stati, kao da je pokušaj izdvajanja i odreĎivanja svega onog što je

potrebno da se stvori dobar tiskar iznad njegovih mogućnosti. A

Archie je taj s kojim razgovara i Archie zna tko je dobar jednako kao i

on.

Moon se osvrće na to dvadeset godina poslije. Katkad misli da je

Rigby zauzeo mjesto mlaĎeg brata - gotovo, ali ne sasvim. Misli da

su Grayson i Rigby bili, gotovo, ali ne sasvim, kao otac i sin. Teško je

shvatiti tu duhovnu vezu kada se nalazite izvan nje: ona doseţe dublje

od bilo čega drugog što je Moon ikada vidio meĎu muškarcima

KIKA

solidno heteroseksualnog uvjerenja. Kategorički tvrdi da nije osjećao

ljubomoru: siguran je u svoju vlastitu vaţnost Graysonu i ako

mu Rigby jednako znači na nekoj drugoj razini, zašto bi ga to brinulo?

Još je bio Graysonov najbolji prijatelj u ţivotu. Zajedno su odrasli,

plivali su goli kao djeca, lunjali šumama i poljima, lovili jelene

i ptice, ganjali ţene kao raspojasani mladići, pili, sanjali i dijelili isti

poziv. Kad je Grayson napustio Jug nakon rata i pisao da je pronašao

obećanu zemlju, Moon je došao da se uvjeri svojim očima.

Moon se još sjeća prvih riječi koje je izrekao kad je sišao s vlaka u

Snoqualmieju. Kojeg će vraga ovom gradiću dva prokleta tiskara, za

ime Božje?

No Moon je mehaničar, a Grayson umjetnik. Oni savršeno supostoje,

moţda jedini prijatelji u povijesti - kako Moon tvrdi - koji

se nikad nisu porječkali. No Moon se brine, osobito u početku, da

Grayson juri za nedostiţnim snom. Nitko se nikad nije obogatio na

ekskluzivnim nakladama. Napišite to velikim slovima i recite

ponovno. NI-tko. Ako se moţete time baviti dvadeset pet godina i ne

ostati bez gaća, moţete se smatrati blagoslovljenim. Grayson nikad

nije zaradio ni novčića. Cijeli se njegov pothvat financirao obiteljskim

novcem. Na kraju su momci naslijedili stotine hektara najbolje plodne

zemlje u Georgiji - breskve, kukuruz, gotovo sve što bi čovjek

htio uzgojiti. No Darryl i Richard Grayson-nisu bili farmeri. Prodali

su zemlju, a Grayson je uzeo svoju polovicu i učinio s njom ono što je

učinio. Knjige su mu donosile dovoljno da sačuva većinu glavnice

netaknutom i to je sve što su zaradile za njegova ţivota.

Što to uopće ima u knjiţarstvu? Moon se pita. Katkad se čini da

nitko ni na kojem stupnju ne zaraĎuje ništa. Moţda ako ste Random

House i smislite način kako da objavljujete samo Jamesa A.

Michenera, moţete zaraditi malo novca. Sve ostale dopadne kikiriki.

Zašto to čine? pita se. No zna zašto.

Sada je 1963. i stiţe Rigby, pridruţuje se Graysonu u potrazi za

savršenom knjigom. Pogledaj se, Darryle, kaţe Moon dok piju pivo u

mjesnom baru, lansiraš klinca u život. Grayson samo pijano kima

glavom. Ono što nikad nije rečeno - a što Moon kaţe Trish Aandahl

tek dvadeset godina nakon Graysonove smrti - jest koliko je utjecaja

Rigby imao na Graysona. Rigby je bio zaista iznimno dijete: kvragu,

imao je divne ruke, kaţe Moon, bio bi sjajan liječnik, poraĎao bi

djecu, mamio ih na svijet... on bi izmamio i putar iz vještičjeg srca, a

njegov uroĎeni osjećaj za uvezivanje i dizajn bio je gotovo jednako

KIKA

fin i potpuno oblikovan kao i Graysonov. Rigby je isprva stidljivo

nudio svoje mišljenje - ne moţe malac doći i reći geniju kako da vodi

posao - no uskoro je shvatio da Grayson kad je u ţaru posla nema

ego. Grayson će poslušati i Mjeseca-Svata ako mu ovaj moţe dati

ideju, a Gaston Rigby je vrelo ideja. Misliš li, Darryle, da je sredina

stranice pregusta... Možda ne mnogo, ali slušaj što riječi kažu i

pogledaj ponovno. Grayson je proučava. Odmiče se i gleda izdaleka.

U većini slučajeva odlučuje da Rigby ima pravo. Neprestano

razgovaraju tijekom dana, a svaka je riječ povezana s onim što tog

trena rade. Nikad ne razmijene šalu ili komentar o vanjskom svijetu ili

razmišljanje o ţenama. Nema slika golih djevojaka s kalendara, nema

radija ili novina, ničega što bi makar i na tren odvuklo Graysonovu

koncentraciju. Nema satova. Grayson ujutro silazi u radionicu i Rigby

je već ondje. Rade dok neki unutarnji sat ne kaţe Graysonu da je dan

gotov. U Graysonovoj radionici vrijeme miruje. Samo on zna kad je

posao gotov i tada odlazi, ostavljajući Rigbyja da opere tiskarski

stroj, počisti radnu klupu i sve vrati na svoje mjesto.

Rigbyjeve odgovornosti rastu usporedno s plaćom. Na kraju druge

godine čini se prijeko potrebnim. Oko mu je neobično: zamjećuje

stvari koje bi čak i učitelju mogle promaknuti u raznim fazama

pokušaja i pogreške. Izlomljene ukrasne crtice na slovima, vrlo fine

pukotine, pogreške u tiskanju: uočava ih isti čas. Na svakom otisku

provjerava uvučene retke, jednolikost udara, crnilo tinte ("ovdje

treba malo više boje, Darryle"). Ima tako dobro oko da se Grayson

oslanja na njega u onim završnim fazama kad se knjige pregledavaju

i šalju. To mu daje osjećaj obitelji, nečega što nikad nije upoznao.

Rigby stanuje gore, u potkrovlju iznad radionice. Sada stoji u tami i

zuri kroz crnu šumu u svjetla velike kuće. Zna da katkad brat dovodi

kurve iz Seattlea, ali on i to vidi kao dio procesa. Ako se Grayson

moţe opustiti i pripremiti za sutrašnji dan uslugama neke kurve, neka

to čini. One dolaze i odlaze, bezopasne droljice. Tek blizu kraja

jedna po imenu Nola Jean dobiva veliku negativnu vaţnost. Poigrava

se Graysonovim razumom i nije dobra.

Sada je 1968. Rigby ima dvadeset dvije godine. S Graysonom je

pet godina i ţivot je sladak. Ima svoju ţenu. To je veza koju je polako

njegovao poput udvaranja iz nekog drugog vremena. Ona je Crystal,

Moonova nećakinja tinejdţerica, koja je pobjegla od kuće u Georgiji

i našla posao u pekarnici u North Bendu. Crystal voli Rigbyjevu

stidljivost, njegovu oštroumnost i izgled plišanog mede. On je prvi

KIKA

pravi muškarac u njezinu ţivotu, uvijek mladi dţentlmen. Rigby nema

ništa od one burne nestrpljivosti koja razuzdano proţima njegovu

generaciju. Politika mu je dosadna: čak mu i Kennedyjevo ubojstvo,

kaţe joj, predstavlja tek nešto više od još jedne TV emisije. Crystal se

divi tome. Sedamnaest joj je godina i zaljubljena je.

31

Ponovno sam pročitao zadnje poglavlje koje je govorilo o poţaru.

Činjenice su se nizale poput epiloga. U noći 14. listopada 1969.,

radionica se zapalila i izgorjela poput baklje. Istraţitelj poţara do-

šao je iz Seattlea i prebirao po pepelu danima prije no što je, sluţbe-

no, proglasio to nesrećom. No znao sam iz vlastitog iskustva da su te

stvari najčešće nejasne. Barem sto tisuća poţara svake godine pripi-

še se nepoznatim uzrocima, ističe Aandahl, a zakonska je pretpos-

tavka da su to nezgode. Potrebno je više od osnovane sumnje da se

dokaţe paleţ: vatrogaščeva sumnja, ma koliko jaka, nije dovoljna.

Starinska tiskara poput Graysonove bila je poţarna bomba koja čeka

eksploziju.

Za početak, papira ima posvuda. Ima i krpa, često namočenih

otapalima ili tintom. Tiskar mora raditi s finim papirima i drţati ih

besprijekorno čistima, no on radi i s tintom koja mu umrlja ruke, zaĎe

pod nokte i na alate. Sve se mora oprati mnogo puta na dan. Zaposleni

tiskar moţe potrošiti i do šesto litara razrjeĎivača na godinu.

Mnoge su tiskare koristile kerozin. Grayson je volio benzin jer je bio

jači i brţi. Drţao ga je iza radionice u limenoj bačvi od dvjesto litara.

Bačva je bila postavljena uspravno u drvenom okviru, sa slavinom

na dnu na kojoj su se mogle napuniti posude za rasprskavanje.

Vatra je izbila u glavnom dijelu radionice - istraţitelj poţara je

mogao to razaznati po načinu na koji je drvo pougljenilo. Brzo je

progutala tu prostoriju, proširila se na potkrovlje, a zatim na malo

skladište sa straţnje strane. Do trenutka kad su ga uočili s ceste,

plamen je probio strop i straţnji zid. Bačva s benzinom zapalila se i

eksplodirala, ispustivši vatrenu loptu trideset metara u zrak. Ostaci

KIKA

Richarda Graysona pronaĎeni su u radionici: pio je i očito se

onesvijestio na stolici. Njegov je brat bio u straţnjoj sobi. I on je bio

pijan pa su vatrogasci nagaĎali da je otišao prileći na leţaj koji je bio

ondje upravo za tu svrhu, kada bi previše popio da bi mogao sam otići

mračnom stazom do glavne kuće.

Gaston Rigby bio je otišao u grad. Za njega je to bila rijetka večer

za izlazak. Poveo je svoju djevojku Crystal na večeru u Seattle i vra-

tio se kući u ponoć, našavši svoj svijet uništen.

Stajao sam na vratima kad se knjiţnica otvorila. Nije mi trebalo

dugo da naĎem podatke o Rodneyju Scofieldu. Pregledao sam indekse

časopisa i novina i u pola sata pronašao sve primjenjive fraze.

Naftaš... proizvoĎač... ekscentrik...

Bilijunaš, sa b, ne sa m.

Pustinjak. Prije dvadeset godina, kad je Scofield bio u kasnim

četrdesetima, ugledao se na Howarda Hughesa i nestao od oka

javnosti. Pisali su o njemu, no rijetko je viĎan od 1970. Njegove su

poslove vodili i sklapali bataljuni ulizica i potrčkala koji su radili za

njega. Nigdje u općem tisku nije bio naveden njegov hobi, knjige.

Otišao sam do AB-a/Bookman's Weeklyja, koji objavljuju svoje

vlastite godišnje indekse. O Scofieldu nisam pronašao ništa, ali se

zato Leith Kenney isticao u indeksu oglašivača. Nekad je bio trgovac

knjigama i imao je trgovinu u San Franciscu.

Bio je uvaţeni knjiţar, s članstvom u Američkoj udruzi knjiţara

antikvara. A čudacima i prevarantima nije lako ući u tu skupinu. Oni

zabadaju nos u stanje vašeg računa, provjeravaju preporuke vaše

banke i dugo vam pregledavaju robu prije nego što vas prime u klub.

Ljude koji izdaju čekove bez pokrića i varaju male starice AUKA brzo

otpiše.

Kenney je bio bivši predsjednik. Njegovo područje bile su luksuz-

ne knjige.

No od 1986. nije objavio oglas u časopisu. Otkrio sam i zašto u

prosinačkom broju iz te godine, u vijesti naslovljenoj "Kenney zatvara

knjiţaru u San Franciscu". Ne, nasmijao se, nije bankrotirao.

Ponudili su mu posao koji je jednostavno bio preunosan i preizazovan

da bi ga propustio. Stvorit će knjiţnicu svjetske klase o karijeri

Darryla Graysona. Traţit će sve što ima veze sa ţivotom ili radom

tog čovjeka - nevaţne prolazne stvarčice, fotografije, pisma, pos-

lovne knjige i, naravno, knjige, u bilo kojoj količini. Primjerci istog

djela bili su vrlo traţeni. Rad Richarda Graysona takoĎer ga zani-

KIKA

ma, rekao je Kenney, ali po tonu je bilo jasno da njega smatraju tek

suradnikom. Što se budućih naraštaja tiče, postojao je samo jedan

Grayson.

Nisam ţelio parkirati u Hiltonovoj garaţi: moja hrĎava kanta bila je

preuočljiva za tako luksuzan hotel. Odjenuo sam kišni ogrtač i

uzeo torbu, ostavljajući auto parkiran na ulici.

Dizalom sam se odvezao do predvorja na devetom katu. Platio

sam gotovinom za dva noćenja i rekao im da bih mogao ostati i duţe.

Zatraţio sam tihu sobu na visokom katu odakle bih mogao vidjeti

grad.

Recepcionar je imao sobe na petnaestom, sedamnaestom i dvadesetom

katu.

Sedamnaesti je u redu, rekao sam. Dao mi je ključ sobe 1715.

Popeo sam se dizalom i krenuo duţ hodnika. Vrata moje stare sobe

bila su otvorena. Prošao sam i pogledao unutra.

Dva čovjeka su bila ondje i pregledavala koš za smeće. Onaj veliki s

blijedo maslinastom koţom uspravio se i okrenuo dok sam prolazio.

Ja sam se okrenuo kad i on, dajući mu da vidi zatiljak moje

umorne sijede glave.

Otvorio sam vrata i ušao u svoju novu sobu. Nisam se mogao

suzdrţati od malo likovanja dok su se vrata zatvarala.

Jedan-nula za starog taticu u nogometu hrabrosti.

Jebi se, supermurjaku.

32

Sjeo sam na krevet i nazvao Leitha Kenneyja u Los Angeles. Ovaj

'put sam ga dobio bez problema.

Ni on nije okolišao. Imao je dvanaestak sati da razmisli o tome i

odluči kako ţeli postupiti. Krenuo je s izravnim frontalnim pristu-

pom što mi se svidjelo. Bili smo dva knjiţara koja razgovaraju istim

jezikom iako je samo jedan od nas to znao.

Ako je materijal originalan, ţeli ga. Ako postoji pitanje vlasništva

ili podrijetla, još uvijek će platiti najveću cijenu da ga dobije i pobri-

KIKA

nuti se da sredi sve oko zakonitosti kada stvar doĎe na sud. Njemu je

ovo bio unaprijed stvoren zaključak. Razgovarali smo o velikom iz-

nosu novca, a ljudi su skloni prepiranju kad se pojavi pitanje novca.

U isto vrijeme Kenney nije sumnjao gdje će Gavran završiti, gdje

mora završiti. Bio je spreman nadmašiti svaku ponudu, i to višestru-

ko. Bio je spreman tog trena doletjeti u Seattle ili dovesti mene u

Los Angeles Scofieldovim privatnim mlaţnjakom. Bio je spreman

praktički na sve.

"Recimo to ovako", reče. "Ako imate nešto za što samo mislite da

bi moglo biti originalna stvar, ţelimo to vidjeti i platit ćemo vam za tu

povlasticu bez obzira na ishod. To djelo traţimo već mnogo godina."

"Zvuči prilično dobro za knjigu za koju se bibliograf kune da ni-

kad nije stvorena."

"Mi znamo da je napravljena. Gospodin Scofield ju je vidio. Drţao ju

je u rukama. Moţda Allan Huggins ne bi bio tako samodopadan da je

on to učinio."

Prije nego što sam mogao pitati, rekao je: "Bilo je davno i to je

sve što ţelim reći o tome, dok ne saznam više o vama. Morate uzeti u

obzir moj poloţaj, gospodine. Ne znam vam ni ime. Gospodin

Scofield je moţda jedini ţivi čovjek koji je doista dotaknuo tu knjigu i

ne ţelimo biti stavljeni u poloţaj da odamo ono što znamo o njoj."

To je bilo pošteno. Nije mi se sviĎalo, ali morao se pomiriti s tim.

"Upamtite jedno", rekao je Kenney. "Ako je doista pokaţete,

ljudi poput Hugginsa će navaliti na vas. Ne sklapajte nikakve poslove,

a da nam prije toga ne pruţite priliku da nadmašimo njihovu ponudu.

A zaista ćemo ih nadmašiti, šokirat ćete se koliko. Učinit ćete

sebi ili svojem klijentu groznu medvjeĎu uslugu ako je prodate negdje

drugdje."

Napokon smo došli do glavne stvari. Do velikog pitanja.

"O koliko novca zapravo govorimo ovdje, gospodine Kenney?"

"Koliko god ţelite."

33

KIKA

Neko se vrijeme nisam micao: samo sam sjedio na krevetu i slušao

svoj unutarnji glas. U mislima sam se vratio kroz hodnik do

sobe u kojoj smo Eleanor i ja proveli zadnjih nekoliko sati zajedno.

Domaća zadaća je napravljena, reče muza. Još jedan telefonski

poziv, moţda dva, i moţeš na ulicu.

U sobi s druge strane hodnika Eleanor je poslala pismo. I protiv

zdravog razuma gledao sam je kako ga piše, a onda sam joj dopustio

da ga pošalje.

Gdje je, tko ga je dobio, kamo je otišlo?

Pitanja bez odgovora, no katkad će vam muza dati nagovještaj.

Njezini bliţnji i najdraţi bili su očita, ali rizična mogućnost koju radije

ne bih provjeravao ovim telefonom. Ipak je pismo trebalo pro-

naći - ako i ne bude rezultata, barem će potraga ispitati trag koji je

ionako trebalo ispitati.

A bila je tu i Trish, izvor rastućeg nezadovoljstva. Činilo se da

sam je izgubio u strci. Nestala je u tami dok sam ja muljao okolo da

zametnem tragove i sada je odjednom moja potreba da joj čujem

glas bila neodgodiva.

Muza mi ga je ponovno odvrtjela.

Nazovi me, rekla je. Nemoj nestati, moram ti nešto reći.

Nakon što je to rekla, sama je nestala sa zemlje.

Dakle, čekao me noćni rad. Slijediti pismo, pronaći Aandahl.

Nazvao sam je kod kuće, gdje god to bilo, no telefon je još zvonio

praznoj kući. Zvao sam njezin ured u novinama, ali bez mnogo nade.

Nakon tri zvonjenja napola je zazvonilo, što je značilo prebacivanje na

drugu liniju.

Začula se snimka ţenskog glasa.

"Zdravo, ovdje Judy Maples. Ja ću se nekoliko dana brinuti za

poslove Trish Aandahl. Ako je nešto vaţno, moţete me dobiti preko

glavne centrale, 464-2111."

Nazvao sam. Operater mi nije ţelio dati broj Maplesove, ali ponudio

je da me spoji s njom kod kuće. Telefon je zazvonio na nekom

drugom mjestu.

"Halo."

KIKA

"Molio bih Judy."

"Ja sam."

"Ja sam Trishin prijatelj."

"Aha. A kakav prijatelj?"

"Onaj koji je malo zabrinut za nju."

"Ona je dobro. Nešto je iznenada iskrsnulo pa je morala otići iz

grada."

"Kad će se vratiti?"

"Ne znam točno, moţda za dva dana." Čula se neka vrsta oprezne

stanke. "Trish je ostavila paketić za prijatelja, ako ste vi slučajno taj."

"Što je u njemu?"

"Ne znam, zapečatila ga je u podstavljenoj omotnici. Mislite li da

je za vas?"

"Piše li na njemu ime?"

"Inicijali."

Duboko sam uzdahnuo. "Da nisu moţda C. J.?"

"Pogodak. Trish nije znala hoćete li doći dotle ili ne. Tek da se

zna, ja nemam pojma o čemu se ovdje radi. Ja samo prenosim poru-

ku. Rekla mi je da vam to kaţem. Istina je. Vaš sam paketić ostavila

kod čuvara u novinskoj kući. Ako ga ţelite podići, nazvat ću ga i reći

mu da vam ga preda."

Rekao sam u redu, iako se ništa nije činilo u redu.

Prošao sam pokraj svoje stare sobe. Murjaka više nije bilo, a soba

je bila dobro zatvorena. Spustio sam se dizalom, stegnuo kišni ogrtač

oko sebe i navukao šešir na obrve. Dan je brzo izmicao dok sam

izlazio na bezvremensku, beskrajnu kišu. Sve je na svijetu bilo sivo,

crno ili tamnozeleno.

Došao sam do auta, otišao u Times i uzeo svoj paketić.

Bila je to kaseta umotana u list papira. Tajnovita poruka od četiri retka

bila je rukom napisana na papiru.

Ako želiš odsjesti u mojoj kući, smatraj je svojom. Nemam razloga

vjerovati da bi ondje bio nesiguran. Ključ je u lončanici. Ne obaziri se

na pse, oba su velike bebe.

Trish

Ispod toga je stajala njezina adresa, na Devetnaestoj jugoistočnoj

aveniji, Mercer Island.

KIKA

Vratio sam je u omotnicu i gurnuo ispod sjedala, a zatim krenuo

na glavni posao te večeri.

Htio sam biti daleko od središta grada kad budem obavljao taj

poziv.

Odvezao sam se prema jugu i skrenuo s autoceste kod Boeinga, a

onda potraţio telefon. Telefoni su kao policajci: nikad ih nema kad

ih trebate.

Napokon sam stajao kod male govornice na zidu i telefonirao.

Bilo je teško ubaciti taj novčić.

Čuo sam kako zvoni tri puta u North Bendu.

"Halo."

"Crystal?"

"Da, tko je to?"

"Janeway."

Tišina je bila tako teška da ste je mogli jesti. Nisam znao kako bih

počeo pa sam počeo tako što sam to rekao. No ona je već znala.

"Policija je bila ovdje. Od podneva stalno dolaze i odlaze."

Dobro za murjake, pomislio sam: dobro za njih, ali za mene baš i ne.

Postajao sam nervozan. Već mi se činilo da sam dugo na telefonu.

"Je li policija sada tamo?"

"Ne. Moţda se vrate večeras."

Smiješno je bilo to što nijednom nije izrekla ono očito: nijednom

nije rekla: "Traţe vas, znate", ili bilo što slično. Ipak, neće mi reći

ono što trebam ako je ne navedem na to.

"Nešto ću vas zamoliti. Neću vam zamjeriti ako me pošaljete

kvragu. Do sada nisam učinio mnogo dobra."

Slušala je.

"Traţim od vas da imate povjerenja u mene. Volio bih da vjerujete da

sam, sve što sam učinio, barem nakon one prve noći, učinio za

Eleanor."

Kaznila me tišinom. Izdrţao sam sve dok više nisam mogao.

"Crystal."

"Da, čujem vas."

"Pokušavam naći vašu kćer."

"Mislim da sam to znala. I ne znam zašto, ali vjerujem vam."

Zid meĎu nama se srušio. Što god joj govorio njezin logički dio

mozga, povukao se pred instinktom.

"Čak i kad smo razgovarali s policijom, mislila sam na vas," rekla

je. "Nešto poput skrivenog aduta."

KIKA

"To i jesam. Moţda nije mnogo..."

"Ljudi mi daju neki osjećaj. Nisam vidovita, ništa takvo, ali osjetim

prema njima ili toplinu ili hladnoću. Kad sam vas zagrlila oko

vrata na trijemu one prve večeri, osjetila sam toplinu meĎu nama.

Nekad se ljudi jednostavno povezu, shvaćate na što mislim? Vidjela

sam to izmeĎu vas i Ellie odmah na početku. Bilo je toplo, ali ne tako

da bi se jedna majka trebala brinuti... osim moţda zbog sebe same."

Kratko se nasmijala. "Zato nikad nisam doista odustala, čak i kad

se saznalo zbog čega ste zapravo ovdje."

"Naći ću je ako budem mogao. Ne znam kako i u velikom sam

zaostatku. Trebam vašu pomoć."

"Recite mi što ţelite."

"Prisluškuje li policija ovaj razgovor?"

"Razgovarali su o tome. Sumnjali su hoće li od toga biti koristi.

Samo trenutak." Odloţila je slušalicu i ispuhala nos. Onda je rekla:

"Ne očekuju traţenje otkupnine."

"Kad ćete znati?"

"Moţda se vrate večeras i stave prisluškivač. A moţda i ne."

"Ako to učine i ja opet nazovem, moţete li mi dati znak?"

"Kako?"

"Pročistite grlo kad se javite na telefon. Pokušat ću vam nekako

reći ima li što nova."

"Ili moţete nazvati Archieja. On ţeli što i svi mi."

"Nekoliko pitanja. Znate li tipa po imenu Pruitt?"

"Njega policija traţi. Misle da je on odveo Ellie sa sobom."

"Jeste li ikad kontaktirali ili imali nešto s Pruittom prije nego što

se ovo dogodilo?"

Zastala je kao da traţi riječi. "Znala sam tko je on."

"Ispričajte mi to."

"LuĎak. Čini se da je mislio da nešto imamo..."

"Knjigu."

"Da, ali nisam znala o čemu govori. No on svejedno nije htio otići i

pustiti me na miru. Otišla bih u grad i vidjela ga kako gleda iz auta.

Zatim nas je počeo gnjaviti telefonom. Zvao bi noću, puštao

glazbu. Samo nekoliko nota, ali znali smo da je to on."

"Progonio je i Eleanor."

Ispustila je drhtav uzdah.

"Slušajte, jeste li dobili pismo od Eleanor u jučerašnjoj pošti?

Vjerojatno napisano na papiru hotela Hilton."

KIKA

"Ovamo nije stiglo."

"Moţda doĎe sutra. Kada vam dostavljaju poštu?"

"Kad god stigne. Najčešće rano prijepodne."

"Pokušat ću onda nazvati."

"Što je u pismu?"

"To moram saznati. Moţda i njezin račun za pranje rublja. Za naše

svrhe smatrajte to nekom mračnom tajnom koju radije ne ţeli nikome

reći. Ima li još tko kome bi mogla poslati nešto takvo?"

"Amy Harper", rekla je k'o iz topa. "Samo Amy."

Sjećao sam se imena. "Eleanor ju je jedanput spomenula. Rekla

je da ju je išla posjetiti, ali nije je bilo."

"Amy se preselila u Seattle, to sam joj i ja mogla reći. Ţivot joj se

ovdje u zadnjih šest mjeseci pretvorio u pakao, osobito nakon što joj

je umrla mama. Brinem za to dijete, ne znam što će biti s njom. U

posljednje je dvije godine donijela mnogo krivih odluka. Ali zaista je

slatko dijete. Ona i Ellie su cijelo školovanje bile kao sestre."

"Sjećam se da je meĎu njima došlo do nekog razdora."

"PosvaĎale su se oko Colemana Willisa. To je budala kojoj je

Amy dala da je napumpa još u niţem razredu srednje škole Mt. Si.

Onda je još i pogoršala stvar: udala se za kretena, napustila školu i

sljedeće godine rodila još jedno dijete. Njihov je problem bio

jednostavan. Ellie nije trpjela Colemana Willisa, nije mogla biti u istoj

prostoriji s njim. Amy se još trudila da brak uspije. Vidite što se do-

godilo."

"Naravno."

"Ali Amy nije budala. Došlo je vrijeme kad je čak i njoj bilo dosta

Colemana i njegovih sranja pa je uzela djecu i ostavila ga. Ona i

Ellie su se sastale jedanput ili dvaput nakon toga. Zaista mislim da

su izgladile stvar meĎu sobom, mislim da su kao nekada."

"Ima li Amy broj telefona?"

"Boţe, Amy nema novca za telefon, sretna je ako ima krov nad

glavom. Imam adresu ako ţelite... svratiste u ulici Wall. Poznajete li

četvrt koju zovu Belltown?"

Nisam je poznavao.

"Lako je, malo dalje od središta grada. Samo trenutak, dat ću

vam je."

KIKA

34

Bila je udaljena samo petnaest blokova od Hiltona, otprilike kao

i Oz od Kansasa. Sjetio sam se sebe kao klinca kad sam se godinu

dana vucarao okolo po mjestima ne mnogo boljim od ovog. Sad

opet prolazim kroz ove četvrti i sjećanje na stiješnjene i prljave

krevete djeluje na mene kao gutljaj lošeg viskija. To je sumoran

podsjetnik na ono što ţivot pruţa onima koji se poskliznu i više se ne

mogu popeti. Čini se da mlade ne smeta manjak uglaĎenosti: vjeru-

ju da će s vremenom toga nestati, a kad imate dvadeset vrijeme je

nešto čega vam nikad neće ponestati. Kad ţivite na rubu, moţete

spavati bilo gdje i ne brine vas mnogo slavina koja kaplje ili ispucali

i izblijedjeli zidovi ili miševi koji trčkaraju kroz vaš prostor. Mladi tr-

pe i nadaju se, a onda odjednom imaju četrdeset i vrijeme više nije

što je nekad bilo. Stari pate i čuvaju svoje nade za prave stvari u ţivo-

tu - sadašnjost na suhom i toplom i tiho mjesto za umiranje.

Na drugom katu ovakve zgrade, na kraju dugog i mračnog hodnika,

ţivjela je Amy Harper. Pod je škripao sa svakim korakom, zidovi

su bili tanki. Mogao sam čuti ljude kako razgovaraju - a u jednoj sobi

viču - dok sam prolazio pokraj vrata i stao kod broja 218.

Budi tu, pomislio sam i pokucao.

Bila je: mogao sam je čuti kako se kreće unutra. Meki koraci došli su

do mene, a blagi glas upitao je tko sam. Rekao sam da sam

Eleanorin prijatelj.

Otvorila je vrata i pogledala me kroz uzak prorez. Vidio sam lanac

namaknut preko otvora, komadić laţne sigurnosti koji je vjerojatno

sama kupila i ugradila. Čovjek poput mene mogao bi ga slomiti

jednim udarcem, mnogo prije no što bi imala vremena zatvoriti

vrata.

"Oprostite, tko ste vi?"

"Zovem se Janeway, Eleanorin sam prijatelj."

Na trenutak nije znala što bi učinila. Imao sam osjećaj da bi otvorila

vrata kad bi bila sama. No mogao sam čuti dijete kako plače i

znao sam da misli na svoju djecu.

"Crystal mi je dala vašu adresu", rekao sam i tada je odlučila da

me pusti unutra.

KIKA

Bilo je to upravo ono što sam i očekivao - jednosobna izba s ofucanim

kaučem koji se razvlačio u krevet; stol koji je bio tako izbrazdan

starim ratovima i vlaţnim bocama da niste mogli odrediti kakve

je boje nekad bio; dva drvena krevetića za djecu; kuhinjica s plinskim

štednjakom i starim hladnjakom; kupaonica veličine telefonske

govornice. Bila je jedna jedina dobra stolica: ona je bila sjedila

na njoj i čitala roman. Stephen King, veliki zabavljač svojeg doba.

Blagoslovio Bog Stephena Kinga kad nemate novca za televizor.

Dojila je dijete: još ga je drţala na rukama. Lijeva joj je dojka

promočila kroz ispranu bluzu koju je nosila. Prekrila ju je prebacivši

ručnik preko ramena, ispričala se i otišla staviti dijete u krevetić

koji se nalazio pokraj drugoga. "Dakle, zdravo", rekla je s veselim

osmijehom te stala i zabacila pramen riĎe kose. Crystal ju je nazvala

slatkim djetetom i taj se pridjev činio baš prikladnim. Amy Harper

imala je najslaĎe lice koje sam ikad vidio kod neke djevojke. Gledali

ste u nju i vidjeli mladu ţenu koja vas ţeli voljeti.

Nije mogla mnogo ponuditi - šalicu instant kave bez kofeina ili

moţda dijetnu Coca-Colu - ali manire su joj još bili ţive i netaknute.

Pristao sam da mi skuha kavu, uglavnom zato što se činilo da to ţeli.

Otišla je u kuhinjicu, dovoljno veliku da u njoj stoji samo jedan

čovjek, i upalila plin. "Pa kako je Eleanor?" upitala je preko sobe.

Očito nisu bile u vezi.

"Zapravo i nije tako dobro", rekao sam sjedajući na stolicu na

kojoj je ona bila. "Čini se da nam je nestala."

Pogledala je iz kuhinje, a lice joj je bilo napeto i odjednom blijedo.

"Pokušavam je naći."

"Što ste vi, nekakav detektiv?"

"Na neki način. Crystal se nadala da biste nam mogli pomoći."

"Da mogu, zaboga, znate da bih. Nemam pojma gdje bi mogla bi-

ti. Samo čas, voda vrije."

Čuo sam zvuk lijevanja vode i zveckanja Ţličice koja miješa zrnca

kave. Vratila se s dvije šalice koje su se pušile zahtijevajući da

ostanem na stolici. Ona je sjela na pod uza zid i pogledala me kroz

paru koja se dizala iz njezine šalice.

"Nemam pojma", rekla je još jedanput.

"Kad ste se zadnji put vidjele ili čule?"

"Nisam je vidjela... sigurno više od mjesec dana."

"Ikakva pošta od nje... razglednice, pisma... bilo što?"

KIKA

"Ne, ništa."

"Taţim jedno odreĎeno pismo. Nisam siguran je li imalo vremna stići.

Moţda ga je poslala u petak navečer."

"Mislite meni?"

"Ne znamo. Crystal misli da je moguće."

"Onda će vjerojatno stići sutra."

"Ako doĎe, biste li mi dali da ga vidim?"

"Da, svakako, ako vam pomogne; učinit ću sve što mogu."

Pijuckali smo kavu: vidio sam kako sve premeće po glavi.

"Ako mi je nešto poslala, vjerojatno neće stići ovamo. Nisam je

vidjela otkad sam se preselila u grad. Poslala bi ga na adresu moje

mame u Snoqualmieju."

"Moţemo li se odvesti onamo i provjeriti?"

"Da, naravno. Morat ću otići s posla... šef je malo osjetljiv na to...

Jednostavno ću mu reći da odlazim. Ako me otpusti, otpusti."

"Ne ţelim da dobijete otkaz. Moţda bih ja mogao otići i provjeri-

ti poštu umjesto vas."

Odmahnula je glavom. "Ne, i ja ţelim ići. Zabrinuli ste me. Isuse,

nadam se da si nije opet nešto učinila."

"Crystal je rekla da ste posebne prijateljice."

Vidio sam kako su je proţeli osjećaji. "O, da. Ona je moj duševni

par. Ne mislim..."

Znao sam na što ne misli. Rekla je: "Sjajno smo se slagale, kroz

cijelu osnovnu i srednju školu. Bile smo nerazdvojne. Ako ja nisam

spavala kod nje, ona je bila kod moje mame i mene. Sjedile bismo u

sobi i razgovarale o dečkima i teškom ţivotu na planini Uspjeh."

Tuţno se nasmijala. "Tako smo zvali srednju Mt. Si - planina Uspjeh -

zato što se činilo da tako mnogo ljudi koji su išli onamo poslije nije

nikamo otišlo. Ostajali su u tom gradiću zauvijek. Nikad to nisam

razumjela, ali sada razumijem. Evo me u velikom gradu, a sve

što ţelim je vratiti se kući."

"Zašto se ne vratite? To je samo četrdeset kilometara."

"Mnogo je dalje od toga." Slegnula je ramenima. "Morala sam

otići odande. Moj bivši ţivi tamo, a to je loša stvar. Da se vratim,

samo bi me maltretirao."

"Crystal je rekla da ste se vi i Eleanor razdvojile, a onda opet sastale."

"Razdvajanje je bilo moja pogreška. Udala sam se za tipa koji je

bio kreten. Hoćete još kave?"

"Moţe."

KIKA

Ustala je, natočila, vratila se, sjela. "Ovo je prvi put da sam to

rekla. Moj muţ je bio kreten. Eto, moţda se sada mogu toga riješiti.

Bio je gad prve klase." Nasmijala se. "Sve se bolje osjećam. Ako ga

nazovem onim što je stvarno bio, moţda ću biti kao nova. Iako baš

ne bi bilo damski."

Pustio sam je da govori.

"Ellie mi je pokušavala reći kakav je, zato smo gotovo prekinule.

Ja to nisam htjela čuti. Ali cijelo vrijeme dok sam bila udana za tog

tipa i nosila njegovu djecu, on je pokušavao povaliti moju najbolju

prijateljicu. Što radite s takvim tipom?"

"Ostavite ga."

"Da. I evo me, odgajam djecu u ovoj palači. Radim u baru i većinu

novca dajem za čuvanje djece. Divno, ha? Ali izdrţat ću ja to."

Nagnuo sam se naprijed drţeći šalicu meĎu rukama da ih zagrijem.

"Amy, u to uopće ne sumnjam."

Nasmiješila se onim slatkim osmijehom. Pomislio sam na Rosie

Driffield, veselu junakinju Kolača i piva. Maugham bi je oboţavao.

"No sjajna stvar kod Ellie", rekla je, "jest to što nikad nije dala da

je to smeta. Sva je ljutnja bila s moje strane."

"Ali vi ste to prevladali."

"Da, hvala Bogu. Čak i neznalica vidi svjetlo ako joj blješti ravno

u lice."

"A Crystal je rekla da ste se opet našle i izgladile stvar."

"Moja mama je umrla. Ellie je došla na pogreb pa smo plakale i

grlile se i sve je prošlo, eto tek tako. Onda sam našla one njezine

stvari..."

Pogledala je u stranu kao da smo dotakli nešto o čemu ne bi trebala

govoriti.

"Kakve stvari?"

"Samo neke stvari koje je mama imala."

"Stvari... Eleanorine?"

"Ne baš. Jednostavno... stvari. Papiri meĎu maminim stvarima...

zapravo nije to ništa."

Osjetio sam ţmarce uz kraljeţnicu. "Pričaj mi o tome."

"Ne mogu. Obećala sam."

Pogledao sam je ravno u oči. "Amy, što god mi rekla, trudit ću se

da zadrţim za sebe. To je sve što ti mogu obećati, ali ovo moţe biti

vaţno."

KIKA

Oči su joj bile zelene: lice je zračilo nadom, oči su traţile povjerenje.

No ona je takoĎer bila dijete s ovog planeta koje je počinjalo

učiti da ne moţeš svakome vjerovati.

"Ni ne poznajem vas."

"Naravno da poznaješ."

Nasmijala se na to, a ja sam se nasmijao s njom.

"Ti i ne znaš, zar ne", rekao sam, "u kakve je nevolje upala dolje

u New Mexicu."

Oči su joj se širom otvorile. Ne, nije znala.

Ispričao sam joj.

Suze su joj curile niz obraze. "Znala sam, znala sam, jednostavno

sam znala da će iz toga nastati nešto loše. To je moja krivnja, trebala

sam ih spaliti, nikad joj ih nisam smjela pokazati."

"Pokazati joj što?"

"Kad je mama umrla, ostavila mi je neke stvari. Boţe, nikad niste

vidjeli toliko stvari. Moja je mama bila kao hrčak, ona njezina kuća

prepuna je svega, natrpana do krova. Nećete vjerovati kad odemo

onamo. Znam da ću morati sve to pregledati, to se mora učiniti, ali

još se ne mogu suočiti s time. Iako uskoro moram... tu kuću

jednostavno treba raščistiti."

Činilo se da je izgubila nit u labirintu problema koje je morala riješiti.

Ponovno ju je našla, pogledala me i rekla: "Bilo je nekih papira meĎu

maminim stvarima... nešto što sam mislila da Ellie mora vidjeti."

Kimnuo sam, potičući je govorom tijela.

Ustala je i pošla do malog noćnog ormarića poluzakrivenog kaučem.

Čuo sam kako pri otvaranju škripi ladica i vidio je kako lista nekakve

papire. Izvukla je omotnicu od čvrstog smeĎeg papira, vratila

se i kleknula na jedno koljeno pokraj moje stolice. Otvorila je

omotnicu i pruţila mi fotografiju.

Bila je to crno-bijela fotografija dimenzija osam sa deset. Na njoj

je bila Eleanor u trapericama i bluzi bez rukava, snimljena ljeti pri

dobrom svjetlu. Naslanjala se na vrata neke stare orebrene kuće, pušila

cigaretu i smiješila se na vragolast, seksi način. "Lijepa slika",

rekoh.

No pogledao sam još jednom i zapravo to nije bila lijepa slika.

Zbog očiju, pomislio sam, i tog ubojitog osmijeha. Izgledala je gotovo

kao grabeţljivica.

"To nije ona", rekla je Amy.

KIKA

Okrenuo sam sliku. Na dnu je, ispisan rukom i izblijedjelom tintom,

stajao natpis.

Darrylova tiskara, svibanj 1969.

35

Nije li to šok", rekla je Amy gledajući preko mog ramena. "Zamislite

da vidite svoju sliku i priliku na slici snimljenoj one godine kad ste

roĎeni. Tjednima sam razmišljala o tome, trebam li joj

pokazati ili ne. Znala sam čim sam je vidjela da iz toga neće ispasti

ništa dobro. Cijelo sam vrijeme osjećala da sam je trebala spaliti."

"Zašto nisi?"

"Nije se činilo da imam na to pravo. To nije bila moja odluka."

"Što si učinila?"

"Jednog sam joj dana jednostavno pokazala sliku. Došla je do kuće

moje mame da mi pomogne pregledati stvari. Zafrkavale smo se

cijelo jutro na prvom katu - čak nisam ni htjela ići gore gdje su bile

sve te stvari - i sjedile smo u kuhinji i ručale. Cijelo sam jutro

razmišljala o tome, a još nisam znala što da učinim. Tada me ona

pogledala preko stola i rekla: "Ti si kao sestra koju nikad nisam imala,

tako si posebna i sretna sam više no što ćeš ikad znati što je opet sve u

redu s nama." Osjetila sam suze u očima i tada sam znala da joj

moram reći, nije se moglo spriječiti i najviše što sam mogla učiniti

bilo je da sve prikazem na veseo način."

"Kako je to primila?"

"Isprva nisam mogla otkriti. Nadala sam se da će me pogledati i

nehajno reći nešto poput: "Da, nisam ti nikad rekla da sam posvoje-

na", i to bi bio kraj. Onda bismo se mogle svemu tome smijati i pustiti

da stvar proĎe, a ja bih bila mirna znajući da sam ispravno postupila

prema njoj. No što je duţe sjedila, bilo je sve gore, a ja sam obišla oko

stola i primila je za ruke i tada sam sa sigurnošću znala da ju

je to smoţdilo. Cijeli njezin svijet bio je rastrgan i kao da dugo nije

mogla pravilno rasuĎivati, kao da nije mogla shvatiti ono što vidi.

Stavila sam joj ruku na rame i rekla nešto glupo o tome kakva je to

slučajnost, ali obje smo znale da nije. Nije bilo šanse."

KIKA

"Što je onda bilo?"

"Rekla je da ide kući, da se ne osjeća dobro. I onda je otišla."

"Jesi li je vidjela nakon toga?"

"Da, nazvala je drugi dan i pitala moţe li opet doći do kuće i

pregledati stvari na tavanu. Pa smo to učinile. Ja sam radila dolje, a

ona je cijeli dan sjedila na tom vrućem tavanu i pregledavala papire i

stara pisma."

"Je li ti rekla da je nešto našla?"

"Znam samo da ništa nije uzela... samo sliku ove ţene. No mislim

da je radila bilješke."

"Je li bilo i drugih slika?"

"Cijeli je film bio ispucan na istom ovom mjestu. Mislim da ih je

mama snimila; njezin je rukopis na poleĎini i znam da se tada bavila

fotografijom. Bilo je moţda dvadeset snimki različitih ljudi."

"Imaš li ostale slike?"

"Bit će da su još u kući, gore na tavanu."

"Jesi li poznavala te ljude?"

"Uglavnom, da: bilo je slika Gastona, Crystal i Archieja. Boţe,

kako su bili mladi!"

"A Darryl i Richard Grayson?"

"Mislim da ne. Ali ne bih ih prepoznala ni da ih vidim. Mislim da

su oni tada davno bili samo mamini prijatelji."

"Znaš li je li Eleanor ikad rekla Crystal za ovo?"

"Ne, a nisam namjeravala ni ja. Mislila sam da sam već učinila

dovoljno zla."

"Onda je moguće da oni još ne znaju."

"Da, naravno. Ali mi im ne moţemo reći. Zadnja stvar koju mi je

Ellie rekla bila je da nikome ne kaţem, a posebno ne Crystal i

Gastonu. Natjerala me da obećam da neću."

"Treba hrabrosti da bi se prekršilo takvo obećanje. No katkad

moraš, ako je dobrobit te osobe ugroţena."

"To misliš?"

"Ne znam što mislim. Je li još netko bio na tom tavanu otkad ti je

umrla mama?"

"Neki čovjek je došao odmah nakon što se to dogodilo."

"Kakav čovjek?"

"Samo čas da razmislim, rekao mi je ime. Kazao je da je on stari

mamin prijatelj koji je u novinama pročitao o njezinu pogrebu."

"Kako je izgledao?"

KIKA

"Star... čak stariji od mame. Nekako slabunjav."

"Što je htio?"

"Rekao je da mu je ona obećala pomoći oko nečega što je pisao...

neki članak za časopis. Ona je imala neke podatke koji su mu trebali

da bi cijela stvar uspjela."

"Zašto nije došao po njih dok je još bila ţiva?"

"Namjeravao je. Njezina je smrt bila prilično iznenadna. Bila je u

kuhinji i gulila krumpire za večeru kad ju je srce izdalo."

"I što si učinila?"

"Misliš, s tim čovjekom?... Pustila sam ga da kopa po tavanu. Nisam

mislila da gore ima bilo čega posebnog ili vrijednog."

"Znači, to je bilo još prije nego što se Eleanor popela?

"Da, barem dva ili tri tjedna ranije."

"I ne sjećaš se njegova imena?"

"Na vrh jezika mi je, sad ću se sjetiti."

"Je li išta uzeo odande?"

"Koliko se sjećam, nije. Imao je veliku platnenu torbu sa sobom.

Pretpostavljam da je mogao nešto staviti u nju. Ne znam, moţda ne

bih toliko trebala vjerovati ljudima. Misliš li da je nešto odnio?"

"Ako se sjetiš njegova imena, vidjet ću mogu li ga naći i pitati."

Slegnula je ramenima.

"Rekla si da je tvoja mama moţda sama snimila fotografiju. Jesi

li je ikad pitala o njezinu ţivotu kad je bila mlada - tko su joj bili

prijatelji, čime su se bavili i takve stvari?"

"Bila sam dijete. Znate kako je to, tada sam razmišljala samo o

dječjim stvarima. Sada bih rado da sam provela više vremena s njom,

ali tada su nas zanimali samo dečki, glazba i šminka. Kad imate

sedamnaest, roditelji su vam vjerojatno najmanje uzbudljivi ljudi u

svemiru. I nikad ne ţelite saznati previše o njima, uvijek se bojite da

bi i oni ispali samo ljudi, s istim osjećajima i brigama koje imate i vi."

"Rekla si da je na tavanu bilo i drugih stvari... osim slika?"

"Tone stvari... kutije i kutije dokumenata, papira i pisama. Cijeli

je tavan ispunjen time."

"Koja je bila svrha toga? Je li ti ikad rekla?"

"Uvijek je govorila da će napisati knjigu o gospodinu Graysonu

koji je godinama bio njezin prijatelj."

"Je li ti rekla kako su se upoznali?"

"Ne."

"Što je s tvojim ocem?"

KIKA

Čelo joj se smrknulo: tamni oblaci skupili su se iza očiju. "Što s

njim?"

"Tko je on bio?"

"Samo čovjek kojeg je mama poznavala. Nije ostao dugo."

"Je li njegovo ime bilo Harper?"

"Kakve to veze ima s Eleanor? Moj otac nije predstavljao ništa u

mom ţivotu."

"Vjerojatno nema nikakve veze ni sa čim. To je samo pitanje koje

murjak postavlja."

"Moj se otac zvao Paul Ricketts. Ne znam je li ţiv ili mrtav."

"Je li on tada bio ondje?"

"Kada?"

"One godine o kojoj govorimo... 1969."

"Morao je biti, barem na dvadeset minuta." Malo je pocrvenjela.

"Te sam se godine ja rodila."

"Odakle ime Harper?"

"To je bilo mamino prezime. Nikad se nije udala za tog čovjeka.

Zaista ne vidim zašto me to sve pitate."

Povukao sam se. Nisam je htio izgubiti. "Samo pokušavam otkriti tko

je bio ondje, tko je još ţiv i što bi mogli znati. Što je s tom knjigom

koju je tvoja mama pisala?"

"Nikad nije napisala ni riječi, nikad nije imala vremena. Uvijek je

bilo sutra. 'Sutra ću početi.' Ali sutra bi svanulo i pogodite?... Nije

imala vremena. Uvijek je morala raditi dva posla da bih ja bila

obuvena i da bismo imale dobru hranu. A onda je izišla ona druga

knjiga o Graysonu, znate, koju je napisala ona ţena iz Timesa i to je

bio kraj. Mama je znala da nakon toga više ništa neće napisati."

"Ali materijal je zadrţala?"

"U ţivotu nikad ništa nije bacila."

Sad joj je pala na pamet misao koja se meni stvarala u glavi. "Mislite

li da je moţda Eleanor našla nešto gore meĎu maminim stvarima zbog

čega je otišla u New Mexico i provalila u onu kuću?"

"To je prilično moguće. Izgleda da se tu za nju sve počelo raspadati."

"Kvragu. Poţelite otići onamo i prekapati po tome, zar ne?"

"Ako je to poziv, bilo bi mi jako drago."

KIKA

Odmahnula je glavom. "Kuća je mračna, nema struje, isključili su

svjetla prije tri tjedna. I mnogo bih se bolje osjećala sutra bez djece.

Mogu ih ostaviti u vrtiću u pola osam pa onda moţemo krenuti."

"Ako tako ţeliš."

"Nestrpljiva sam kao i vi. Samo baš nisam luda za idejom da mi djeca

provedu noć u mračnoj kući izvan grada... znate na što mislim?"

"Onda ujutro."

No ona je bila moja jedina prava veza s prošlošću i nisam je htio

ostaviti ondje.

Tada sam shvatio da ne moram.

36

Malo mi je trebalo da je nagovorim da doĎe u moju sobu u Hiltonu.

Objasnio sam joj da je to soba koju sam unajmio, ali ko-

ju ne mogu koristiti, a ona nije imala namjeru postavljati pitanja. Za

nju je to bio odmor iz Kola sreće: dvije noći u Ozu, s televizorom u

boji, golemim krevetom i poslugom u sobu. Rekao sam joj da naruči

što god hoće, već je bilo plaćeno; onda sam ostavio još sto dolara

pologa na recepciji da pokrijem trošak. Bilo je prošlo devet kad sam

stigao do Mercer Islanda, šumovite i brdovite stambene četvrti odmah

s druge strane mosta koji vodi do grada. Mercer se uzdiţe nad

donjom polovicom jezera Washington: siĎete s meĎudrţavne ceste

broj 90 i zatim idete uz prekrasnu obalu iznad autoceste; onda

skrenete prema unutrašnjosti na prilaz po imenu Mercerwood i

proĎete pokraj imanja koja se doimaju skupo. Nije to bilo mjesto gdje

bih zamišljao da ţivi zaposlena reporterka. Znači imala je brod, skupu

kuću i posao koji joj je dopuštao da radi što ţeli: no ipak nisam mogao

zamisliti da bi joj Times plaćao više od pedeset tisuća. Dok sam se

vraćao prema zapadu, kuće su se činile običnijima. Skrenuo sam

desno zavšivši u slijepoj ulici pred srednjom školom pa sam se na

kraju snašao i ušao u njezinu ulicu.

Bila je to starija kuća koja je odavala dojam imućna ţivota. Nalazila

se na velikom zemljištu okruţenom drvećem. Skrenuo sam na

prilaz i izvukao ispod sjedala paketić koji mi je ostavila. Ostavila je

KIKA

noćno svjetlo da gori kao i dva svjetla u kući. Izašao sam i prišao kao

da je kuća moja.

Ključ je bio u lončanici, baš kao što je i rekla.

Ušao sam u mračan hodnik. Kratko sjećanje na Pruittovu kuću

bljesnulo mi je kroz glavu prije nego što je mjesto oţivjelo - dva

zlatna retrivera nahrupila su odostraga u veseloj dobrodošlici. Spustio

sam se k njima i malo ih grublje pomilovao, onako kako izgleda veliki

psi vole. Mitzi i Pal, pisalo je na markicama na njihovim ogrlicama.

Mitzi je bila posebno umiljata i osjetio sam se dobrodošao, manje

strancem nego što sam se osjećao otkad sam došao u ovaj grad

beskrajne kiše.

Hodnik je vodio u veliku dnevnu sobu. Ondje je bio TV, video i

CD player, sve udobnosti. Odmah pokraj te velike sobe bila je

blagovaonica sa stolom od mahagonija za osam osoba, a još dalje bila

je kuhinja.

Nasred stola stajao je kasetofon s otvorenim vratašcima.

Pokraj njega stajala je poruka koja je njezinoj prijateljici Judy

Maples govorila koliko hrane treba davati psima i gdje se što nalazi.

Psi su dolazili i odlazili, vidio sam, kroz vrata za pse koja su iz

kuhinje vodila na trijem, a odatle u straţnje dvorište.

Otvorio sam hladnjak koji je bio dobro opskrbljen pivom; uzeo

sam jedno i sjeo za šank srčući pjenu. Izvadio sam kasetu iz omotnice

i ubacio je u kasetofon.

"Zdravo", rekla je. "Nije li udobno?"

Zastala je kao da smo zajedno pa je moj red da govorim. Rekao

sam: "Da, gospo, i velika vam hvala."

"Naći ćeš piva u hladnjaku," rekla je, "ali poznavajući tebe, već si

ga našao. Ozbiljno, osjećaj se kao kod svoje kuće. Psi će htjeti spavati

s tobom, ali neće te gnjaviti: ako zatvoriš vrata, zavijat će kojih pet

minuta, a onda će zašutjeti i otići svojim poslom. Dobro su odgojeni;

sigurna sam da ćete se sjajno slagati.

Hrane ima u izobilju. Zamrzivač je dobro napunjen, a ako ne vidiš

ništa što bi htio, u garaţi je velika škrinja. Moţeš odmrznuti gotovo

sve u mikrovalnoj. Opet predviĎam tvoje male posebnosti u

razmišljanju i nestrpljivost pa pretpostavljam da u ţivotu nisi pročitao

neku knjiţicu s uputama. Učini si uslugu i pročitaj dva odlomka ko-

je sam ostavila otvorene i označene na stolu. Nemoguće je odmrznuti

hranu ako ne znaš postupak. Moţeš provesti godine pokušavajući to

otkriti sam. No mislim da ćeš svejedno pokušati.

KIKA

Mislila sam bi ti bilo najudobnije u velikoj sobi odmah desno pri

vrhu stuba. To je muška soba - unajmila sam kuću od jednog agenta

FBI-a koji je sad na duţnosti u Texasu. Dakle, tamo trebaš otići - u

sobu na katu, ne u Texas - kad budeš spreman za spavanje."

Slijedila je još jedna stanka. Zaustavio sam vrpcu, pogledao u

zamrzivač, našao pizzu i stavio je u pravu pećnicu na komad

aluminijske folije. K vragu s knjiţicama s uputama koje je sastavio

neki odbor u Japanu.

Opet sam uključio kasetofon.

"Dakle", rekla je, "na posao."

Da, gospo.

"Murjaci su pokupili onog malog koji je bio s Pruittom i

Carmichaelom. Zove se Bobby John Dalton, datum roĎenja" - čuo sam

kako prevrće po bilješkama - "tisuću devetsto... umm... šezdeset i

šesta.

Ima dosje, ništa veliko: jedna ili dvije tučnjave, jedan fizički napad,

stvaranje nereda u pijanu stanju, nošenje oruţja bez dozvole, otvorena

limenka u vozilu koje se kreće. Sam sebe smatra opasnim frajerom,

čvrstim tipom. Moţda i jest - spominjem ti ovo zato da znaš...

misli da ti duguje za ono što si mu učinio u garaţi. Bio je izbacivač u

noćnom klubu, tjelesni čuvar... Quintana mi nije htio reći mnogo više

od toga. Snimam ovo u subotu uvečer. Avion mi polijeće za dva

sata i trenutno ne znam jesu li doista uhitili tog malog Daltona ili ga

samo drţe zbog ispitivanja. Još je bio u postaji kad sam zadnji put

provjerila, prije otprilike jedan sat. Ne znam ima li policija nekih

novih tragova koji vode do Pruitta nakon što su razgovarali s malim."

Opet je prelistavala bilješke. "Evo malo više osobnih podataka o

Daltonu... samo trenutak."

Pročitala je kućnu adresu, u ulici Pine istočno od ceste 1-5. To je

pansion koji drţi njegova majka. Čini se da je i ona osebujan karakter,

zapravo jednako opaka kakvim se i on smatra. Otac mu je mrtav

već godinama, iako vjerojatno ne dovoljno dugo. Stari je bio kockar

i pijanica i vjerojatno nasilan. Nije čudo da Bobby putuje prečicom

prema propasti.

"Zbog ovog bi se trebao prilično dobro osjećati. Policija barem

radi svoj dio. Gledaju na slučaj Rigby kao na ozbiljnu otmicu pa si

postigao što si htio a da se nisi morao prijaviti. Ipak, zarez, znaj da je

Quintana još na tvom slučaju."

KIKA

Čuo sam škljocaj, a zatim još jedan, kao da je aparat isključila, a

onda opet uključila. "Kao što si i mislio, murjaci drţe sve karte čvrsto

uz sebe i ne odaju ništa od pojedinosti na mjestu ubojstva. Saznala

sam, od izvora unutar policije, jednu čudnu informaciju. Trenutno

misle da je ţena u kući ubijena nešto ranije od Carmichaela...

moţda čak i dva sata. Znat će više kad laboratorij završi, a nadam se

da ću i ja. No pretpostavimo da je to točno, nije li ti čudno?"

Jest.

"To je sve što znam o tome. Pretpostavljam da bi trebao spaliti

ovu vrpcu. Pripremila sam ti vatru u dnevnoj sobi: sve što moraš

učiniti je da je zapališ i ubaciš ovo. Zapravo, ne znam hoćeš li stupiti u

kontakt s Judy ili čuti ovu vrpcu, a ako je čuješ, kada bi to moglo biti."

Duboko je udahnula. "Trebala bih se vratiti u Seattle do četvrtka

navečer... ranije, ako mi se posreći."

Sada sam mogao čuti sumnju u njezinu glasu, kao da je prešla na

neku drugu temu i nije sigurna koliko mi od toga, ako uopće išta, ţeli

reći.

"Jesi li već pročitao moju knjigu? Je li ti svidjela?"

Jest.

"Mislim da bi se moglo reći da ponovno pišem zadnje poglavlje."

Čuo sam je kako diše: primaknula je mikrofon bliţe ustima i prtljala

po njemu, pokušavajući ga uspraviti.

"Pomozi mi, Janeway, nije mi lako ovdje. Pošalji mi neke vibracije,

uputi me. Pokušavam ti reći neke stvari koje bi vjerojatno trebao

čuti, ali još sam novinarka i ovo je velika priča mog ţivota. Dugo već

ţivim s njom i ne dijelim s nekim te stvari olako."

Čekao sam. Vrpca je bila vruća i tekla je.

"Reći ću ti nešto što sam stavila u originalni nacrt rukopisa, a što

sam poslije morala izbaciti. Ali neću izreći imena ili mjesta i još ti ne

ţelim reći kamo sam otišla. Razgovarat ćemo o tome sljedeći tjedan

kad se vratim kući pa ćemo vidjeti gdje smo.

Bio je jedan čovjek kojeg sam ţeljela intervjuirati još onda kada

sam istraţivala. Ţivio je u gradu u koji večeras idem. Vjerojatno nije

bio bitan. Njegova veza s Graysonom bila je slaba - on je samo

sakupljao i volio Graysonove knjige. Mislim da se nikada nisu

upoznali i, da ti kaţem istinu, nisam sigurna koja je bila moja

prvobitna namjera kad sam ga potraţila... moţda vidjeti njegove

knjige ili dobiti neki uvid u tipičnog kolekcionara Graysona. Nisam

mislila da će on predstavljati više od retka u mojoj knjizi, ali bila sam

KIKA

u njegovu gradu, imala sam njegovo ime i nekoliko sati slobodnog

vremena.

Zato sam ga pokušala potraţiti.

Ispostavilo se da je umro... bio je ubijen mnogo godina ranije,

točnije 1969., nekoliko dana nakon što su Graysoni umrli. Ovo samo

po sebi moţda ne znači ništa, ali moj je put učinilo nekako

nelagodnim. Odlučila sam ostati još jedan dan i raspitati se okolo.

Policajac koji je istraţivao slučaj odonda je u mirovini. Našla sam ga

kao šefa osiguranja u robnoj kući. Nije ga smetalo da razgovara o

tome - tada je to bio stari slučaj, već godinama na njemu ništa nije bilo

učinjeno i stari mi je policajac rekao nešto o mjestu zločina što moţda

ne bi rekao nekoliko godina ranije. Jedna stvar je osobito upadala u

oči i jutros sam se toga sjetila kad si mi pričao o mjestu ubojstva kod

Pruitta. Ovaj kolekcionar Graysona naĎen je mrtav u sobi punoj

knjiga prije dvadeset godina. Odmah pokraj njegova tijela bila je hrpa

pepela."

37

Otvorio sam oči i ugledao zasljepljujuće svitanje. Bilo je šest i

četrdeset pet, radio sat se upravo ugasio i sunce je sijalo.

Otjerao sam pse s kreveta i otišao pod tuš. Obavijen parom razmišljao

sam o Trish i o vrpci koju mi je ostavila. Vatra je progutala

kasetu, ali dimnjak se gutio riječima. Visjele su u zraku i ledile jutro.

Promet na autocesti je dosizao vrhunac guţve, čisti horor prema

kojem se cesta 1-25 u Denveru činila kao osamljeni šumski put. No

sunce je sjalo: grad je svjetlucao poput krunskog dragulja izmeĎu

jezera i planina i u zraku nije bilo ni trunke prašine. Osjećao sam se

bolje nego danima prije toga, daleko bolje nego što bi se nakon toliko

teških sranja imao pravo osjećati. Proklet bio ako ovo nije prvi

dan ostatka mog ţivota. Dobre stvari prostirale su se u daljini i čekale

da ih otkriju. Mogao sam osjetiti potencijal dok sam puzeći silazio

s razdvajanja meĎudrţavnih cesta broj 90 i 5. Bio je tako jak da čak

ni borba s prometom cijelim putem do grada i natrag nije mogla

pokvariti taj trenutak.

KIKA

Kad sam pokupio Amy i kad smo njezinu djecu ostavili u vrtiću,

bilo je prošlo osam sati. Uhvatila je moje dobro raspoloţenje pa smo

otpuzali natrag po autocesti srca punih nade. Bila je očarana svojom

noći u hotelu: kad ste mladi i siromašni, a najbolje u čemu ste ikad

spavali je soba za 20 dolara pokraj pruge, Hilton se sigurno čini poput

buckinghamske palače. Brbljali smo cijelim putem do Issaquaha,

doručkovali u istom Denny'su gdje smo Eleanor i ja jeli cijelu

vječnost ranije i zatim napokon krenuli u North Bend tek nekoliko

minuta prije devet sati.

Bilo je to prvi put da sam dobro pogledao gradić: bio sam tu noću, u

kišnoj izmaglici i na brzinu. Sada sam vidio ono što je Grayson

ugledao kad je prvi put sišao ovdje 1947.; zemlju uskovitlanih

maglica, predivne krajolike, a iznad svega toga tu nevjerojatnu

planinu što se nadvila poput uspavana diva. Planine me u pravilu baš i

ne zadivljuju: odrastao sam u Coloradu i vidio sam mnogobrojne više

vrhunce, dublje kotline i masivnije gromade u svakom pogledu. No

nikad nisam vidio ni jednu koja je tako dominirala svojim krajolikom,

koja se nadnosila nad sve, a da pri tom nije bila veličanstvena.

Privlačila vas je poput velikog crnog vrtloga: stajala je sama nad

gradom i odreĎivala ga. "Impresivno, zar ne?" rekla je Amy. "Mama

je došla ovamo kao dijete 1942. i nikad nije ţeljela otići bilo gdje

drugdje.

Jednom mi je rekla da je stigla ovamo kad su raskapali ulice zbog

nove autoceste i grad je sav bio blatnjav. No od početka je htjela ovdje

proţivjeti svoj ţivot."

"To je zbog planine. Ona te opčini."

"Ljudi kaţu da je na planini Indijanac. Ako gledaš po vedrom danu,

kao danas, trebao bi mu vidjeti lice. Koljeno je negdje na pola

puta prema dolje. Ipak, nikad to nisam mogla. Ne vidim crnog vraga,

baš ništa."

Sestrinski gradići, North Bend i Snoqualmie, bili su povezani uskim

sporednim cestama. Ušli smo u Snoqualmie pokraj srednje škole,

planine Uspjeha, koju je Amy pratila očima dok smo obilazili

okolo.

"Cijela moja povijest leţi u toj glupoj zgradi", rekla je tuţno.

"Amy, nisi još dovoljno dugo ţivjela da izjaviš tako nešto. Tvoja

se povijest krije ondje negdje, u sljedećem stoljeću."

Nasmiješila se. "Dobar ste vi tip, zar ne, gospodine Janeway?"

KIKA

"Samo tip koji je proţivio dobar dio vlastite povijesti... Dovoljno

da poţeli da se dio nje vrati."

Zadnji je put zadrţala pogled na srednjoj školi. "U prvom su nam

razredu dali test inteligencije. Moj QI je bio sto dvadeset i osam, što

je iznenadilo neke ljude. Nekih tjedan dana mislila sam da sam

glavna. Pitala sam Eleanor koliki je njezin, no ona je to smatrala

nekako nevaţnim i rekla je da nije baš dobar. Saznala sam otprilike

godinu dana poslije, kad je jednog dana izletjelo Crystal."

Uputila me cestom nalijevo.

"Njezin rezultat", rekla je naglašavajući svaku brojku, "bio je

sto... osamdeset... šest."

Nasmijala se. "Ona je genij, potvrĎen i ovjeren."

Nekako nisam bio iznenaĎen.

Amy je, iznenada ganuta do suza, rekla: "Boţe, kako je volim."

Snoqualmie se sastojao od nekoliko poslovnih zgrada, dva bara,

dućana, praonice, agencije za nekretnine i kuglane. Mnogi su dućani

dobili ime prema planini: bila je tu trgovina oruĎem i alatima Mt.

Si, video Mt. Si i dućan s opremom za kampiranje Mt. Si koji je u

izlogu imao natpis OVU OBITELJ IZDRŢAVA NOVAC OD SJEČE

DRVETA. Draga pjegasta sovo, nije nas briga gdje je tvoje sta-

nište, naĎi si drugo. Bili smo u glavnoj ulici i traţili benzinsku crpku.

Ulica se zvala Ţeljeznička avenija: išla je uz prugu i imala je starinsku

ţeljezničku postaju (je li ovdje Moon sišao prije toliko godina

kada ga je Grayson povukao u novi ţivot?) i povijesni muzej

drvosječa koji se dičio panjem velikim kao kuća, smještenim na

postolje.

Kao na neki znak, Amy je rekla: "Eno Archiejeve tiskare", i ugledao

sam mračan dućan sa slovima TISKARSKA TVRTKA VISTA

nasukanima na staklu, a ispod toga manjim slovima, The Snoqualmie

Weekly Mail. Izdavao je novine, sjetio sam se. Nazreo sam ga kroz

staklo kako razgovara s nekim koga nisam mogao vidjeti. Opet sam

pomislio na šumskog vuka, mršavog i ţilavog, i imao sam osjećaj da

bi tog čovjeka bilo dobro upoznati ako ikada budem imao vremena.

Stao sam kod Mt. Si 66. Amy je punila rezervoar dok sam ja zvao

Denver iz govornice.

Millie se javila u mojoj trgovini. Bila je zabrinuta, kaţe: zvala je

policija iz Seattlea. Posao ide loše, rekla je. S druge strane, nudio mi

se posao procjene, gotovo dvadeset tisuća knjiga, posao koji bi mogao

KIKA

trajati tjednima za 50 dolara na sat. No htjeli su da počnem sljedeći

tjedan.

Rekao sam joj da im prenese moje ţaljenje i posao uputi Donu u

Willow Creek Books. Ako policajci opet nazovu, neka traţi Quintanu

i kaţe mu da ću mu platiti piće u njegovu omiljenu baru kada sve ovo

proĎe.

Vratili smo se istim putem kroz grad. Ako me se Quintana ne dočepa,

dočepat će me se uboţnica, pomislio sam.

Selena Harper je ţivjela odmah izvan grada. "Ima strašan vodopad

nekoliko kilometara dalje ovim putem", rekla je Amy. "Navodno je

upola viši od Niagarina." No, nismo bili na razgledavanju pa je

rekla da skrenem na jednu od onih uskih asfaltnih cesta koje vode

prema zapadu. Vidio sam oznaku na kojoj je pisalo JI 80. Skrenuli

smo lijevo, zatim još jednom lijevo, a onda se oštrim zavojem vratili

na JI 82. Na kraju se nalazio poštanski sandučić, ali slova na njemu

su se već davno izbrisala i nikad nisu bila zamijenjena. "Mama nikad

nije vjerovala u obavljanje nepotrebna posla", reče Amy. "Znali su

je svi u oba grada pa zašto bi onda stavljala ime na sandučić?"

Poštanski je sandučić bio prazan.

Zemljana staza zamicala je meĎu drveće. Šume su ovdje bile guste i

nedirnute; staza je bila izlokana i blatna od prošlotjedne kiše.

Nigdje nisam vidio kuću, no uskoro se pojavila dok smo se tandrkali

kroz šipraţje. Rastvorila se čistina i ruševna je graĎevina zatitrala u

daljini kao priviĎenje. Nekad je postojala i ograda, no već se davno

srušila padajući dio po dio pa je sada tek nekoliko istrunulih stupova i

pokoji komadićak ţice označavao gdje se nekada nalazila.

"Dobro došli u moj dvorac", reče Amy. "Jedini pravi dom koji

sam ikad upoznala."

Skrenuo sam u zemljano dvorište, sklisko od blata i obraslo korovom.

Kuća je doista bila u ţalosnu stanju. "Jednostavno ne znam što

bih s njom", rekla je Amy: "Postala je pravi teret. Rekli su mi da

zemlja vrijedi nešto, ali ne toliko koliko je mama dugovala. Sumnjam

da ću vratiti dug kad je prodam, ako je uopće budem mogla

prodati. Imam velik problem s tim, znate. Kako smanjiti gubitke

komadićem svoga srca?"

Izašla je iz auta i stajala gledajući je. "Zadnja velika stvar zbog

koje se zaduţila bio je krov. Sve do samog kraja htjela je zaštititi sve

one stvari na tavanu, osigurati da ih ne uništi prokišnjavanje. Zato je

prije nekih pet godina pozajmila novac, platila radnika i popravila

KIKA

krov. Sve otada je plaćala kamate na zajam, ali glavnicu nije ni načela.

Tako je ovo što imamo ovdje, dame i gospodo, stolnjak od deset

dolara za stol od dva dolara. UĎimo."

Nastavili smo putem do trijema gdje je pronašla dvije poruke

prilijepljene na vrata. Na jednoj je bila načrčkana riječ KUJO; na

drugoj, koja je ondje bila duţe, Amy, kurvo, bolje ti je da prestaneš s

tim sranjem. Strgnula je obje i zguţvala ih u šaci. "Dakle, vidim da je

moj bivši bio ovdje. Sad mi je dan potpun."

Čuo sam zveckanje ključeva. Otvorila je vrata koja su zaškripala

na hrĎavim šarkama, a ja sam je slijedio u najrazbacaniju,

najnatrpaniju i najneuredniju sobu koju sam ikada vidio. "Nemojte

reći da vas nisam upozorila", rekla je Amy preko ramena. "Moja

majka je priroĎeno bila nesposobna bilo što izbaciti. Ovo je tek

početak." Okrenula se i naslonila na dovratak, gledajući me dok sam

sve to promatrao. Prvi problem bili su časopisi - godine takvih ugaslih

publikacija kao što su Coronet, Collier's, Look, Radio Mirror... bili su

natrpani u svakom kutu, po stolicama, na oba kraja kauča. Kao

trgovac knjigama posjećivao sam ljude koji su preţivjeli svoje

obiteljske hrčke, ali nikad nisam vidio ništa poput ovoga.

"Smiješno je što je doista pisala za neke od ovih časopisa", rekla

je Amy. "Bila je zaista dobar pisac, samo se teško odlučivala što bi

pisala, a onda i pronašla vremena da to učini. Jednom je dobila petsto

dolara za jedan od tih poslova. Mislim da je tada počela razgovarati s

Graysonom o tome da napiše knjigu o njegovu ţivotu. Radila

je za njega, znate, bila je prva osoba koju je uposlio kad je njegova

tiskara počela tako dobro poslovati onda u pedesetima. Javljala se

na telefon, pisala pisma, vodila poslovne knjige. A u poslu je bila

uredna ko sam vrag... Tako je bar govorila. Nikad nije otišla s posla,

a da sve nije vratila na svoje mjesto. Onda bi došla kući i bacila svoje

vlastite stvari na najbliţu hrpu."

Povela me kroz hodnik do kuhinje. I ormarići su bili pretrpani

papirima, časopisima, izrescima.

"Sretna Nova godina", rekla je.

Pokazala je na stube koje su se spuštale u tamu. "Podrum. Dolje

ima još toga. Što god je ondje prilično je uništeno od vlage... cijeli

podrum ima pljesniv miris. Nikad ne siĎem dolje, a da se ne ojadim i

ne poţelim sve to zaliti benzinom i spaliti do temelja."

KIKA

Iz kuhinje se na drugom kraju ulazilo u straţnju spavaću sobu.

Bio je tu još jedan kraći hodnik sa stubama za gornji kat.

"Ono što ţelite je ondje gore. Neće vam trebati ni baterija po

sunčanu danu kakav je ovaj. Na tavanu je velik prozor koji gleda na

istok i sunce će vas osvijetliti kao da je Dan nezavisnosti. Trebate li

me za išta?"

"Prvo ću se popeti i vidjeti što ću naći."

"Ja ću malo prčkati ovdje dolje. Udarite nogom o pod ako me

trebate."

Sunčane su zrake sjale niz stube poput svjetionika. Zrak je bio teţak i

ispunjen lebdećom prašinom. Prošao sam drugi kat popevši se

uz uţe stube do vrha. Svjetlost s istoka preplavjela je prostoriju i

davala vam osjećaj da ste uzorak na stakalcu ispod mikroskopa. Nije

to bio neugodan osjećaj - nakon kišnih dana bili ste spremni biti i

kukac ako bi vam to donijelo malo sunca - pa sam stajao ondje jedan

čas provirivši glavom na tavan prije nego što sam prešao posljednjih

nekoliko stuba. Tavan je davao dojam natrpanosti, kao i ostatak kuće,

ali prostorija je bila mala i ovdje je odmah bila očita jasna razlika.

Postojao je red... postojala je svrha... postojala je briga. Kutije su sve

bile iste veličine, sloţene u jedan veliki blok. Bile su uredno poslaga-

ne na paletama u sredini prostorije, daleko od zidova. Svaka je bila

umotana u polietilen i zalijepljena prozirnom ljepljivom vrpcom;

zatim je cijela hrpa bila prekrivena istim plastičnim pokrivačem, što ju

je činilo vodootpornom koliko je to bilo moguće.

Bio je to jedan od onih trenutaka koje samo knjiţar zna cijeniti,

onaj tren otkrića kada znate i bez otvaranja one prve kutije da ste

naišli na nešto divno. Usta vam se osuše, a srce vam brţe tuče i

činjenica da ništa od toga nije vaše niti će ikada biti, čini se čudno

nevaţnom. Hodao sam oko kutija premjeravajući ih. Bila je to

savršena kocka - četiri kutije visoka, četiri duga i četiri široka:

šezdeset i četiri kartonske kutije Graysonove ostavštine.

Maknuo sam plastični pokrivač i prignuo se da bolje vidim. Mogao

sam pročitati riječi koje je ispisala na kartonu debelim crnim

flomasterom.

Richard / Pisma, Pjesme, Razno

Crteži za Božičnu priču / Prepiska s Bentonom

Vrpce sa snimkama / Darryl Grayson i Selena Harper

KIKA

Radni rasporedi / Dnevnici

Prepiska / 1950-55

Ideje za Drugu fazu

Uzeo sam kutiju označenu kao Richardova pisma i strgnuo ljepljivu

vrpcu. Bila je sasvim nabijena originalnim bilješkama, a sve su bile

rukom ispisane na ţutom papiru s crtama. Selena Harper ih je

vjerojatno natipkala za njega i sačuvala originale, moţda i bez

autorova dopuštenja ili znanja. Odloţio sam kutiju na jednu stranu i

otvorio onu označenu s Prepiska. Bila je puna indigo kopija, pisama

koje je Grayson napisao i sam natipkao tijekom godina kad se

Grayson Press počeo razvijati. Ovdje su bili ţivot i filozofija tog

čovjeka... Mogli ste uroniti gotovo bilo gdje i biti uhvaćeni u bilo što

što je tada zaokupljalo njegove misli. Pisao je povijesne prikaze starim

prijateljima u Georgiji; imao je duge rasprave o umjetnosti s

nastavnikom kojeg je imao u srednjoj školi i pisao je zbrkana pisma o

gotovo bilo kojoj temi ljudima koje nikad nije upoznao. Bio je vjeran i

velikodušan pisac. Ako ste mu pisali i pohvalili neku njegovu knjigu,

odgovorio bi vam čak i ako nikad nije čuo za vas do tog trenutka.

Imao je juţnjački osjećaj kavalirstva i časti: ţenama bi posvećivao

više paţnje nego muškarcima, slao je tople, brbljave pozdrave

damama koje su voljele njegov rad. Više od pet godina nadugačko se

dopisivao s nekom ţenom iz Knoxvillea: bila je to intelektualna

romansa, budući da se čini da se nikad nisu sreli. Izvukao sam punu

ruku stranica, njih nekoliko stotina, i naišao na prepisku s Bruceom

Rogersom koja se protezala većim dijelom 1953. Bila je to okorjela

tipografija, nešto nevjerojatno. Grayson je sačuvao sve Rogersove

originale zajedno s kopijama svojih odgovora. Jedno su vrijeme slali

crteţe poštom, stari majstor obilato je ilustrirao svoje stavove na onom

jeziku koji su samo oni i drugi slični njima mogli pročitati. Ovo će

jednog dana biti objavljeno, pomislio sam - neko će sveučilište to

izdati u dvije knjige, Pisma Darryla Graysona, s učenim opaskama i

indeksom, i neki će stručnjak - moţda Huggins - napisati dug

predgovor pridajući Graysonu vaţnost koja mu pripada. Grayson se

prosječno snalazio u pravopisu i urednik će se vjerojatno ispričati

zbog toga i ostaviti tako kako jest. U konačnoj analizi, pisanje i

pravopis nemaju mnogo veze jedno s drugim.

Iza ove kutije bila je još jedna, Prepiska 11956-58, a iza te još jedna

koja je pokrivala sljedeću godinu. Grayson je volio pisati. Čini se

da je pisao barem jedno pismo na dan, katkad i više. Listao sam kroz

KIKA

1957. godinu i vidio mnogo pisama naslovljenih s Draga Laura. Bila

je to njegova stara prijateljica Laura Warner koja, čini se, ipak nije

netragom nestala. Preselila se u New Orleans poslije rata i izdaleka

je pratila njegovu karijeru. U jednom ga pismu peckavo naziva Moj

Petar, na što on ljutito odgovara da, kvragu, on nije Čajkovski, a ona

nije njegova svetica zaštitnica, na što se ona u sljedećem pismu

nasmijala i nazvala ga moj dragi dječače te rekla kako je temperament

jedna od karakteristika genija. Huggins bi umro da se ovoga dočepa,

pomislio sam. A i Trish. Kako bi samo drukčije bile njihove knjige.

Kutija s oznakom Vrpce sa snimkama bila je upravo ono što je pisalo -

dvanaest kolutova krhke magnetofonske vrpce stiješnjene izmeĎu

snopova biljeţaka. Selena Harper i Darryl Grayson: 4., 5., 6.

listopada 1958. Glas velikog majstora, ako se mogao ponovno čuti,

očito je bio sačuvan upravo ovdje. Izgleda da su najstarije snimke

potjecale iz sredine 1953., smeĎe na bijelom, oksid na papirnatoj

podlozi, a oksid se već počeo ljuštiti. Kopao sam dalje. Nije mi trebalo

dugo da shvatim što su Ideje za Drugu fazu. Materijal je datirao iz

1968. I 1969. - bilješke, pisma i popisi mogućih projekata zajedno s

grubim skicama novih abeceda. Bio je tu popis umjetnika čijem se

radu Grayson divio i koji su mogli biti pozvani da suraĎuju na

budućim projektima. Sjetio sam se nečega što je Huggins rekao, da je

Grayson vidio svoju karijeru omeĎenu tima dvama Gavranima, poput

konačnih ograĎenih iskaza, no Huggins je samo napola bio u

pravu. Grayson nipošto svoju karijeru nije smatrao završenom. Još

je bio mlad čovjek kojeg čeka mnogo sjajnog rada: uspješan Gavran

jednostavno bi označio kraj njegove mladosti i gurnuo ga u njegovu

glavnu fazu.

Našao sam kutiju skica za slova, na stotine crteţa rukom na tankom

papiru. Nije mogao ljenčariti, pomislio sam - ako je imao slobodnog

vremena, crtao bi slova. Neka su bila potpisana, a neka ne.

Sva su bili originali.

Bilo je previše toga. Počeo sam ovlaš pregledavati.

Razrušio sam blok i središnje kutije razbacao po prostoriji. Točno u

sredini nalazila se kutija s fotografijama. Bilo je tu slika Graysonova

doma iz djetinjstva, srednje škole, roditelja... No opet, nije

bilo slika same braće. Tu je bilo primjeraka novina na kojima je

Grayson radio u školi i slika bivših djevojaka. U odvojenoj su

KIKA

košuljici bile slike iz North Benda - Graysonova radionica u izgradnji,

njegova kuća, dovršena tiskara, starinski kolumbijski tiskarski stroj s

ornamentima izlivenim u ţeljezu - orao, morska guja, zmije - što su

se doimali ţivim na oštrom svjetlu što se slijevalo kroz prozor. Zatim

je slijedio niz snimki ljudi. Rigby i Crystal: ona se previja od smijeha

oko neke davno zaboravljene šale, on s donekle neudobnim izrazom

lica u sakou i kravati, uglaĎeno veseo. Moon u svojem elementu,

planinari po brdima. Opet Moon, stoji na rubu planinske kolibe dok

se iza njega proteţe alpski krajolik. I tu je ona, ţena koja izgleda kao

Eleanor Rigby, pozira u šumi s muškarcem kojeg nikad nisam vidio.

Ovila je ruku oko njega i oboje se smiju fotoaparatu zračeći

seksualnošću. U pozadini je druga ţena, očito nesretna. Da pogledi

mogu ubijati, pomislio sam, ţena u pozadini ubila bi ih oboje. Nije

bilo imena, samo onaj blijedi natpis Seleninom rukom, koji kazuje

mjesto i datum, uvijek svibanj 1969. No bilo je nešto kod te dvije ţene

što ih je spajalo i zadrţavalo ih tako u mislima.

Zatim je tu bila fotografija, gurnuta duboko meĎu papire i očito

snimljena mnogo jednostavnijim aparatom. Ţena nalik na Eleanor,

u odmakloj trudnoći, stoji na planini kod Moonove kolibe: Graysonov

rukopis na poleĎini (sad sam ga mogao prepoznati na prvi pogled)

daje datum (28. rujna 1968.) i kratak natpis, Kraljica svijeta.

Imala je onaj isti zavodnički osmijeh putene, seksualne ţivotinje čak

i u zadnjim danima trudnoće. Lijevom je rukom pokazivala na ono-

ga tko je slikao, a drugom na svoj nabrekao trbuh. Gotovo sam mogao

čuti njezin zadirkujući glas u prostoriji: O, ti zločesti čovječe, ti

nestašni dječače.

Eleanorin glas.

Čuo sam kako Amy stupa uza stube. "Hej", zazvala je. "Zar ćete

umrijeti tu gore?... Skoro su dva sata."

Ušla je kroz otvor i sjela na jednu od kutija. "Sad si moţda moţete

predstaviti s čime sam suočena." Ustala je, prohodala i uzdahnula.

"Što ću sa svim ovim stvarima?"

Njeţno sam joj priopćio. "Obogatit ćeš se njima."

38

KIKA

Tako nešto nije mogla ni zamisliti. "Vjerojatno bih se osjećala

prilično bogatom kad bi netko htio doći ovamo i dati mi sto dolara za

sve ovo", rekla je. Kad nisam zagrizao, odustala je. Neka, pomislio

sam: nema koristi od nagaĎanja, vjerojatno bi se onesvijestila

da joj kaţem i pola onog što sam mislio. No gledala me s druge strane

prostorije i taj je osjećaj počinjao ispunjavati prostor meĎu nama.

Zrak se činio svjetlijim: sunce je imalo drukčiju auru dok je sjalo

kroz prozor na zapadnoj strani i osvjetljivalo milijun lebdećih čestica

prašine. Amy se pomakla na sredinu prostorije i rastvorila jedan

od preklopa na kutiji.

"Mama mi nikad ništa nije rekla", kazala je listajući papire u kutiji.

"Nijednom nije rekla da misli kako bi ovo moglo vrijediti makar

koliko i papir na kojem je tiskano."

Moţda nije znala, pomislio sam. Moţda za nju vrijednost nije

imala nikakve veze s novcem. Moţda je mislila da će jednog dana

razgovarati o tome pa joj je jednostavno nestalo vremena. Ne moţe-

te planirati srčani udar.

"Vjerojatno sam trebala znati da ima nešto u tome", rekla je

Amy. "Zbog toga što nikad nisam smjela reći da je to ovdje, čak ni

Archieju ili Rigbyjima. Mislim da se uvijek bojala da će netko doći i

sve joj odnijeti."

"Da, ali odakle je sve to stiglo? Kako je došla do toga?"

"Kao i do svega drugog. Dio po dio, počela je još onda kad je prvi put

otišla raditi za Graysona. Mislim da su tada počeli razgovarati o tome

da ona jednog dana napiše knjigu o njemu. On je pročitao

neke stvari koje je objavila, svidjelo mu se ono što je napisala pa se

sloţio, ali bilo je prerano. Još nije dovoljno napravio. No dao joj je

ovo, katkad tek nekoliko stranica na dan, kako bi pročitala i razmislila.

Ona bi ih donijela sa sobom kući - nekoliko pisama, neke skice

koje je odbacio - tek stvarčice, znaš. Nikad nisam obraćala paţnju

kad mi je govorila o tome."

"I tijekom godina pretvorilo se u ovo."

Amy je čitala. Što god bilo na vrhu, probijalo se kroz njezin mozak

dok je pokušavala shvatiti širu vaţnost toga. "Ovo izgleda kao

obično staro pismo. Govori o pecanju... Što je tu tako posebno?"

KIKA

"To je nešto o čemu će drugi morati odlučiti."

"A ti drugi će htjeti ove stvari?"

"Moţeš računati na to. Htjet će ih."

"I ti znaš tko su oni?"

"Znam."

Podigla je stranice i pročitala sve - pismo od tri stranice koje je

Grayson napisao 4. siječnja 1954., vidio sam kad sam prišao i

pogledao preko njezina ramena. Otišao sam do prozora i stajao

gledajući na blatno dvorište, puštajući je da čita u miru. Kad sam se

opet okrenuo, oči su joj bile uperene u moje. Lagano se nasmiješila,

naivno i iskusno u isto vrijeme. Radi što ţeliš, činilo se da kaţe: neću

praviti probleme, pristat ću.

Jedino što mi se vrtjelo po glavi bilo je da sve to treba premjestiti.

Stajalo je tu dvadeset godina i nisam mogao dopustiti da ostane više

ni jednu jedinu noć. "Pravo je pitanje, kako nam ovo pomaţe da

naĎemo Ellie?" rekla je Amy. Nisam znao, bilo je preopseţno, kao da

stojite na rubu šume i traţite jedno drvo. No trebalo je sve premjestiti i

onda smo moţda mogli početi postavljati takva pitanja.

Tada se dogodilo nešto čudno - Amy se bacila na posao s nekom

vrstom pokretačke nestrpljivosti, kao da jednim potezom moţe

raščistiti kuću. Bila je odlagala dovijeka, no pomicanje te prve kutije

imalo je galvanizirajući učinak. "Ti kreni", rekla je, "ja ću dalje raditi

na ovome." Napunili smo auto. Trebat će nam šest odlazaka, a

straţnje sjedalo bit će puno kad budemo zadnji put kretali. Bila su

tri sata, njezinu je djecu trebalo pokupiti do sedam, a ja još nisam

imao pojma kamo ću smjestiti stvari ni koliko će nam dugo trebati

da sve premjestimo.

"Hajde", rekla je, sada nepopustljiva. "Hajde, kvragu, gubiš vrijeme."

Vozio sam kroz Snoqualmie, a zatim izašao iz njega cestom prema

North Bendu. Oblaci su nadolazili sa zapada i u zraku je mirisalo na

kišu. Spustila se, snaţna i pobješnjela, ispirući nadu u jutro. Više

nisam znao kako se osjećam, ni u što nisam bio siguran. Došao

sam do kolosalnog otkrića, ali nisam bio ništa bliţe Eleanor nego

jučer. A sve je to nadjačala depresivna pomisao da moţda spašavam

jedan ţivot, a gubim drugi. Amy Harper se više nikad neće vratiti u

Belltown, no gdje je Eleanor?

Odlučio sam se za motel North Bend, jednu od onih starijih zgrada

gdje su sobe poredane jedna pokraj druge u dugom prizemnom

nizu. Unajmio sam sobu na najdaljem kraju gdje neće biti tako

KIKA

uočljivo tipu na recepciji da se koristim njome kao skladištem. Platio

sam dva dana unaprijed. Soba je bila mala - poslagane po četiri jedna

na drugu oko stola i kreveta, kutije će je ispuniti. Brzo sam ih

istovario i krenuo natrag. Kiša je počinjala i prestajala, ali oblaci su

bili nisko i mogli ste vidjeti da će je biti još. Stigao sam na imanje

Harperovih u petnaest do četiri. Amy je premjestila dvanaestak kutija i

još je predano radila. Bila je donekle vesela, a to je potvrĎivalo ono

što sam ranije pomislio, da joj je čin premještanja stvari dao neko

emocionalno osloboĎenje koje joj je toliko bilo potrebno. Košulja

joj je bila tamna od znoja, vlaţna na plećima i pod pazusima, a lice

išarano prašinom. "Ne zaboravi provjeriti poštu", doviknula je dok

sam izlazio s drugim naramkom. U ushitu otkrića zaboravio sam

zbog čega smo došli.

No sandučić je bio prazan.

Nakon završetka petog prevoţenja naišao sam na nevolje. Zastao

sam kraj ceste i znao sam da je nešto drukčije.

Sandučić je bio otvoren. Znao sam da sam ga zatvorio.

Izašao sam i prešao cestu. Sandučić je bio prazan, ali jedna je cigareta

bila bačena na zemlju i još se dimila povrh vlaţne trave. Boca

od piva bila je odbačena u blato. Pokraj nje je bio otisak muške cipele

koji se još nije bio počeo puniti vodom.

Osjetio sam strah. Noć je brzo nadolazila, magla je prstima prelazila

po zemlji, a Amy je bila sama u kući.

Šljapkao sam duţ ceste s ugašenim svjetlima. Vidio sam titravo

svjetlo meĎu drvećem ispred sebe. Dobilo je jačinu i oblik i postalo

auto koji stoji upaljen na čistini.

Stao sam i posegnuo ispod sjedala gdje mi je bio pištolj. Zadjenuo

sam ga sprijeda za pojas blizu kopče. Izašao sam iz auta i pošao

kroz drveće.

Svjetla farova sjekla su maglu na rubu trijema. Ondje su u mraku

sjedila dva čovjeka.

Krenuo sam preko čistine. Odnekud me zaustavio glas.

"Hej!... Kamo ćeš?"

Pogledao sam ih preko praznine. "Idem vidjeti gospoĎu Harper."

"GospoĎa Harper je mrtva."

"GospoĎa Amy Harper nije bila mrtva kad sam je prije pola sata

ostavio ovdje."

KIKA

"Ona je za tebe gospoĎa Amy Willis, glupko. Sad je ne moţeš vidjeti.

Ima posla."

"Ima sastanak s muţem", rekao je drugi i obojica se nasmijaše.

Krenuo sam prema kući. Izašli su iz auta. Bili su to klipani, viĎao

sam njihovu vrstu mnogo puta, cijedio sam ih u policijskim postajama

kad sam kao mlad policajac radio na provalama. I u pedesetoj

godini još će imati sedamnaest.

Onaj koji je sjedio na suvozačevu mjestu izgledao je kao James

Dean, s crnom, valovitom kosom iznad drske njuške. Mislili su da su

opaki, a da sam ja stari prdeţ. To znači da su ih čekala dva

iznenaĎenja.

"Ovaj šupak ne čuje baš dobro", rekao je dvojnik Jamesa Deana.

Njegov je partner rekao: "Što ćemo onda, starkeljo?... Hoćeš li

odšetati odavde ili ćemo te iznijeti svezanog na poklopcu ovog

auta?"

"Izabrat ću poklopac, glupane, ako vas dvojica mislite da me moţete

staviti na njega."

Naglo sam skrenuo i brzo se obrušio na njih. Malom sam Jimmyju

zadao gadan udarac u prsa koji ga je zavrtio i odbacio preko

dvorišta kao krpenu lutku. Uvlačio je zrak sve dok se koprcajući nije

srušio u blato. Njegov je partner odskočio izvan domašaja. Kaput mi

je bio raskopčan i bio je vidio pištolj, no već je vidio dovoljno onog

Sto ide uz njega. Prekoračio sam malog Jimmyja kad se bivši ukazao

na trijemu.

"Tko si sad pak ti?" zareţao je.

"Rush Limbaugh8. Tko si, kvragu, ti?"

"Ne poznajem te."

"Provodim anketu da vidim tko sluša Radio Šupak. Moţda ti je

bolje da mi se skloniš s puta."

"Moţda ću ja sići i naprašiti ti guzicu."

"A moţda ćeš se posrati, ako budeš dovoljno jeo."

Htio se zaletjeti s trijema. Ustuknuo je, umalo se poskliznuo i

stao teturajući na rubu.

Onda je krenuo, preslabo i prekasno. Kompić mu je povikao:

"Pazi, Colemane, ima pištolj!" i opet je ustuknuo, promašio stubu i

pljusnuo licem u blato.

KIKA

Obišao sam oko njega u širokom krugu. "Za sada ste, momci,

strašni ko sam vrag", rekao sam. S mukom se pridignuo na jedno

koljeno. Upitao sam ga zna li pjevati Travanjske kiše. Mrzim potratiti

takvu rečenicu, ali znam da je nije shvatio. Prošao sam pokraj njega,

dovoljno blizu da me zgrabi za nogu, ali nije. Znao sam da neće. Kad

sam dozvao Amy da otvori vrata, već su bili otišli.

Amy je stajala do prozora i gledala kako odlaze. Bio je to zadnji

ostatak njezina djetinjstva, početak dugog i predivnog zastrašujućeg

putovanja.

"C'est la vie", rekla je danu koji nestaje.

Pomislio sam na ţenu u sjajnoj priči Irwina Shawa o trku od

osamdeset metara. Rekao sam Amy da je jednom pročita i da ne

klone duhom.

Nikad nije čula za Shawa. Osjetio sam ţalac tuge, ne samo zbog

prolazne prirode slave, već i samog ţivota. Rekao sam joj kako je

utjecajan bio Shaw kad je bio mlad i kako su ga kritičari zamrzili i

učinili od njega najpodcjenjenijeg pisca tog vremena. Nije razumjela

8 Voditelj radioemisije, poznat po svom desničarskom konzervatizmu i

izuzetno krupnoj pojavi.

zašto bi ljudi to učinili pa sam joj objasnio. Shaw je zaradio mnogo

novca, a to ti nikad ne opraštaju. Upitala je o čemu se radi u priči, a

ja sam rekao: "Radi se o tebi i vraţjoj budali za koju si se udala kad

ste još bili premladi da znate bolje." Nisam joj htio umanjiti doţivljaj

tako da joj ispričam išta više od toga.

Spremili smo se za put u grad. Ostavljao sam četrnaest kutija pod

krovom Selene Harper još jednu noć.

"Mislim da nismo baš mnogo napredovali", rekla je Amy.

"Nismo našli Eleanor. No moţda smo pronašli tebe."

Nije rekla ništa. Dala mi je ključ pa sam zaključao kuću. Zavalila

se u auto i sklopila oči poprimivši iznenada umoran izgled.

Rekao sam joj što namjeravam dok smo se vozili. "Nazvat ću čovjeka

koji zna sve što se moţe znati o ovim stvarima. Ako imam pravo, htjet

će doletjeti iz Los Angelesa i pogledati ih."

"U tvojim su rukama. Vjerujem tvojoj procjeni i neću te iznevjeriti što

god odlučio učiniti."

KIKA

Pokazao sam na motel gdje sam odloţio stvari. Uljudno je pogledala

pa smo zajedno s noći skrenuli na zapad, na autocestu, u kišu

što je pljuštala.

39

Noć je bila puna iznenaĎenja. Prvo je stiglo kad sam nazvao Leitha

Kenneyja iz Amyne sobe u Hiltonu. Sjedila je iza mene i diskretno

dojila dijete dok sam telefonirao.

Tri puta je zazvonilo u L.A.-u i javila se neka ţena.

"Gospodina Kenneyja, molim."

"Ţao mi je, nije ovdje."

"Znate li kad će se vratiti?"

"Doista ne mogu reći." Uslijedila je nezgodna stanka. "Večeras

je otišao na sastanak koji će vjerojatno trajati do kasna. Onda odlazi

iz grada."

Trepnuo sam gledajući u telefon, ali brzo sam se pribrao. "Zovem iz

Seattlea."

"Onamo odlazi. Je li to gospodin Pruitt?"

Osjetio sam kako mi je srce preskočilo. Pogledao sam Amy u

ogledalu, ali ona je bila zaokupljena premještanjem djeteta na drugu

dojku i ništa nije zamijetila.

"Da", rekao sam brzo razmišljajući. "Da, ja sam."

"Je li došlo do promjene plana? Ovdje gospoĎa Kenney. Lee će

me nazvati kad stigne tamo. Mogla bih mu prenijeti poruku."

"Ne znam... moţda ću morati promijeniti neke stvari."

Slijedila je kratka tišina. Zaista bi pomoglo, mislio sam, kad bih

imao i najmanjeg pojma o kojem vragu govorim.

"Pa," rekla je, "ţelite li meni ostaviti poruku?"

"Uhvatit ću ga ovdje. Hoće li odsjesti u istom hotelu?"

"Da, Four Seasons. Trebali bi stići sutra rano ujutro."

"Dolazi li i Scofield s njim?"

"Mislim da ga ne biste mogli zadrţati, gospodin Pruitt."

"Onda ću se vidjeti s njima. Hvala."

Poklopio sam slušalicu i zurio u pod, a Pruitt je zurio u mene.

KIKA

Kenney i Pruitt i Scofield, ha-ha, Kenney i Pruitt i...

Amy me gledala u zrcalu.

"Nešto nije u redu?"

"Ne", rekao sam. "Sve je u redu."

Prešla je na drugu stranu sobe i spustila djecu. Krenuo sam prema

vratima i doţivio drugo iznenaĎenje te večeri.

"Nečeg sam se danas sjetila", rekla je. "Pomislila sam na čovjeka

koji je došao i pregledao tavan odmah nakon mamine smrti. Njegovo

ime mi se pojavilo u glavi. Znala sam da ću ga opet zaboraviti pa

sam zapisala."

Posegnula je u traperice i izvukla papir. "Ime mu je bilo Otto."

Opet sam hodao kroz onu zakrčenu knjiţaru. Drţao sam torbu

knjiga Ayn Rand i pitao se zašto čovjek nije tamo. Pogledao sam uz

mračno stubište koje vodi do... čega?

"Otto Murdock."

Prodorno me pogledala. "Kako si znao?"

40

Nisam joj rekao što sam još znao. Krenuo sam autocestom na

sjever i nadao se da ću se sjetiti gdje je bio Murdock. Našao

sam ga nakon dvadeset minuta pokušaja i pogrešaka. Stigao sam s

osjećajem deja vua. Sve je izgledalo točno onako kako sam posljednji

put vidio - isto mutno svjetlo sjalo je odnekud duboko u zgradi,

isti znak OTVORENO bio je istaknut u izlogu i nagnut pod istim

malim kutom - čak je i kiša bila ista, kao da se svijet okrenuo natrag

oko osi i izbrisao zadnja 72 sata. Otvorio sam vrata i zazvao njegovo

ime. Nije bilo nikakva zvuka. Ako su ikakvi kupci ušli od prošlog

petka uvečer, nisu ostavili nikakva traga svoje prisutnosti. Došli su,

pogledali i otišli kao i mi, moţda s laganim osjećajem nelagode. Oni

koji su znali Murdocka smatrali bi to još jednim opijanjem

demonskim rumom: drugi bi gledali svoja posla.

Prošao sam kroz dućan i pogledao u straţnju sobu. Sve je bilo isto...

mutno svjetlo u kutu... pisaći stol s hrpom časopisa i papira...

platnena torba gurnuta na jednu stranu s mojom porukom još

KIKA

prilijepljenom za ručku... klimave gomile knjiga i debeli sloj prašine,

nedodirnut ondje gdje nismo hodali i opet u nastajanju onuda kuda

smo prošli. Slijedio sam naš tri dana star trag kroz prostoriju i do

stubišta. Pogledao sam gore u crnu rupu i zazvao ga, no znao sam da

me neće pozvati gore. Glas mi se doimao teškim, kao nekome tko viče

u jastuk.

Dotaknuo sam nogom podnoţje stubišta. Oslonio sam se na njega,

duboko udahnuo, čvrsto stisnuo pištolj i počeo se uspinjati.

Svjetlo je brzo nestajalo: poslije pete stube više ga nije bilo i morao

sam se ravnati prema osjećaju, znajući samo da će sljedeća stuba ići

naprijed i gore. Imao sam dojam da odnekud dopire nekakvo

kretanje... glazba!... i sada je osjećaj da se sve to već dogodilo bio

oštar poput vriska. Sada sam paţljivo kročio, puštajući da mi prsti

klize po unutarnjem rubu rukohvata i vode me prema gore. Nemoj

opet zaribati, mislio sam: nemoj dvaput učiniti istu pogrešku.

Sad sam mogao čuti melodiju, neko klasično djelo na radiju. Vidio

sam tanku crtu svjetla... procjep pri dnu vrata. Spuštao se ispod

razine oka kako sam se uspinjao naviše, a neka vrsta kiselkaste vlage

leţala je pri vrhu. Poznavao sam taj vonj, bolje nego što su ljudi u

Seattleu poznavali kišu. U mom prijašnjem svijetu dolazio je s

mirisom Vicksa, kreme kojom se policajci iz odjela za umorstva

koriste da lakše obave gadne slučajeve.

Stajao sam na vrhu, a staro mi se sjećanje prikazivalo u boji i zvuku.

Moj partner bio je mršav tip po imenu Willie Mott, koji mi je odavao

tajnu Vicks VapoRuba. Ovaj je zreo... stavi malu grudicu Vicksa u

svaku nosnicu i nećeš to toliko primijetiti.

Stajao sam na vratima pakla, a nitko nije ponio Vicks.

Opipao sam drvo člancima prstiju. Pronašao kvaku. Paţljivo je

uhvatio za rub zglobovima prstiju i palca.

Brava je škljocnula: vrata su se uz škripu otvorila, a topli vlaţni

zrak me usisao.

Ţeludac mi se podigao.

Ustuknuo sam, spotaknuo se i umalo pao niza stube.

U trećem pokušaju uspio sam ući u sobu. Dlanom sam prekrio

nos i stigao preko praga do ruba otrcanog starog kauča.

Jedna svjetiljka pokraj prozora bila je jedini izvor svjetla... četrdeset

vata, ocijenio sam po zamračenoj unutrašnjosti. Tamni zastori

zakrivali su prozor. Još nisam mogao vidjeti truplo, ali soba je bila

puna muha. Muzika je izvirala iz nekog starog radija. Nije bila Rigby,

KIKA

tek nešto što je slušao kad mu je na kraju isteklo vrijeme. Krenuo

sam prema njemu, boreći se sa ţelucem. Još nisam vidio bogzna što.

Bio je tu taj jedan prozor.

Zatvorena vrata na drugom kraju sobe.

Hrpa knjiga na stolu.

Pisaći stroj... gomila časopisa... kolut prozirne ljepljive vrpce...

... i boca tekućine za upaljače.

Krenuo sam oko stola pazeći gdje stajem. Val trulog zraka lebdio

je u oblaku muha.

Osjetio sam okus ţuči. Samo mi još treba, nakon što sam zabrljao

prvo mjesto zločina, da povratim po ovom.

Tekućina za upaljače mogla bi pomoći. Znam da je opako otapalo; čuo

sam da vam moţe kroz koţu ući u krv i oštetiti jetra. Ali daleko je jača

od Vicksa, a čak i miris kancerogenog otrova bio je poput

cvijeta kozje krvi nakon onog što sam omirisao.

Stavio sam rupčić na stol, a zatim prevrnuo plastičnu bocu na stranu i

otvorio čep. Tekućina je potekla po tkanini. Dirao sam samo

nazubljeni plavi poklopčić da ne bih pobrisao otiske na samoj boci.

Od mokre sam krpe napravio povez. Našao sam smotak uzice i

odrezao komad, a zatim sam povez svezao preko usta i nosa.

Udisao sam čisti benzin. Bio je hladan i oštar i odmah mi je smirio

ţeludac.

Ako me ne ubije, opet bih mogao funkcionirati kao policajac.

Našao sam ga ispruţena na drugoj strani stola. Po izgledu bi se

reklo da je tu proveo većinu tjedna. Lica nije bilo, ali po čupavoj

sijedoj kosi pogaĎao sam da je to vjerojatno bio Otto Murdock.

Nisam znao što ga je ubilo: nije ostalo dovoljno da bih mogao

odlučiti. Ono što je ostalo bilo je skriveno pod pokrovom od muha.

Neka mrtvozornik otkrije. Koliko god ga plaćali, nije dovoljno,

ali neka zaradi... i na kraju kaţe supermurjaku ono što sam ja već

znao.

Murdock se nije izvrnuo i umro od starosti.

A Janeway to nije učinio. Ovo će slomiti njegovo supersrce, ali

kad je smrt došla u posjet, Janeway je još bio u Denveru radeći ono

što mu je bilo prirodno. Pokušavao je Johna Gardnera smjestiti u

njegovu odgovarajuću nijansu narančaste, a ubojstvo mu je bilo zadnja

stvar na pameti.

Nisam vidio nikakva oruţja. Ništa na stolu nije odavalo neki motiv ili

trag.

KIKA

Nije bilo pepela.

Ni znakova borbe. Čak je i stolica na kojoj je sjedio bila uspravna,

lagano odgurnuta kao da je ustajao da pozdravi posjetitelja.

Otišao sam do drugih vrata i otvorio ih.

Njegova kupaonica. Tu nije bilo ničega neuobičajenog.

Do tada sam se već osjećao ošamućenim: benzin je radio svoj prljavi

posao. Osjećao sam kako mi na koţi pod očima izbijaju plikovi.

Strgnuo sam krpu i izašao odande.

Dolje sam pregledao njegov pisaći stol.

Neke od poruka u udubinama bile su stare tri godine.

Pregledao sam ladice.

Boca jeftinog viskija s malo toga pri dnu.

Pisma... računi...

Tuţni ostaci ţivota koji nikomu nije mnogo značio, na koncu, čak

ni čovjeku koji ga je ţivio.

Gurnuta na jednu stranu stajala je platnena torba. Eleanor je

htjela zaviriti u nju, ali ja joj nisam dao.

Sad sam je otvorio i našao glavni zgoditak.

Debela biljeţnica, stara i otrcana po rubovima...

Čini se da sam drţao originalnu listu pretplatnika Darryla

Graysona. S njom je bio i rukopis, dvanaestak stranica grubog

koncepta na ţutom papiru na crte. Poznavao sam rukopis, vidio sam

ga na drugim papirima na Amynu tavanu. Prva stranica bila je

naslovna, imitacija predmeta iz viktorijanskog doba.

SVRAKA

Tragična priča o padu jednog boga

koju u stihovima pripovijeda Richard Grayson,

svjedok

Sve sam to uzeo, vratio se u Aandahličinu kuću i pročitao. Pročitao

sam mnogo puta. Čitao sam opet u ponoć kad se Trish vratila

kući.

41

KIKA

Vratila se gotovo cijeli dan ranije. Začuo se škljocaj, a psi su nagrnuli

na nju na ulaznim vratima.

Pogledala me preko sobe, kao da nije očekivala da ću biti tu, a ja

nisam znao da li da budem razočaran ili da mi lakne. "Promijenio si

se", rekla je, a ja sam joj se starački nacerio. Bacila je kišni ogrtač

preko košare od pletenog granja, polako obišla oko kauča i sjela

nasuprot meni s usiljenošću konzervativne učiteljice.

"Razmišljala sam o tome", rekla je. "Sve sam premetala po glavi

cijelim putem kući iz Albuquerqueja, pokušavajući otkriti što bih

trebala učiniti."

"I kakva je presuda?"

"Sad sam u tome."

"Mislio sam da si oduvijek i bila."

"Sad je drukčije. U tome sam s tobom."

To su bile sretne vijesti. Osjetio sam topao ţar kada sam ih čuo.

Rekla je: "Što god se dogodilo, idemo zajedno."

Nismo trebali postavljati osnovna pravila. Kad se s nekim povezete,

takve se stvari podrazumijevaju. Odjednom smo bili poput policijskih

partnera koji usporeĎuju bilješke i mozgaju nad dokazima.

Mnogo je toga trebalo učiniti, a prva je zapovijed bila vatreno

iskušenje. Partneru se nikad ništa ne taji.

Pojeli smo kasnu večeru i razgovarali do jutra. Prvi put nakon dugo

vremena jeo sam sa zgodnom ţenom a da nisam mislio na Ritu.

42

Mnogo je proputovala u dva dana. Poletjela je s Tacome u devet

i četrdeset po pacifičkom vremenu u subotu uvečer. Odredište

joj je bio St. Louis, kamo je stigla po lakom snijegu u dva i dvadeset

ujutro. Imala je rezerviranu sobu, ali njezin stari pratilac, nesanica,

putovao je s njom. Slobodno vrijeme je ubila čitajući. U devet ujutro

KIKA

bila je u Odjelu za umorstva u gradu pregledavajući fotografije i

dokaze jednog starog slučaja umorstva. Ono što je nekad bilo dobro

skriveno podijelio je s njom, nesluţbeno, čovjek koji je u nedjelju

ujutro bio na duţnosti. Mnogo je vremena prošlo, godine, otkad je

bilo što zanimljivo dodano dosjeu i nisu se baš nadali da bi ga sada

mogli riješiti. Preletjela je tri tisuće dvjesto kilometara i to ih je

impresioniralo. Drţala se protokola, prvo je telefonom razgovarala s

načelnikom pa su joj dopustili da vidi dosje.

Ţrtva je bio Joseph Hockman, pedesetdvogodišnjak, neţenja.

Pogledala je slike, uključujući i krupne planove. Nije joj smetalo:

dugo je već bila reporterka i sve je to vidjela mnogo puta.

Ţrtva je leţala u lokvi krvi u kućnoj knjiţnici. Slike su bile snimljene

iz svakog kuta, tako da je mogla vidjeti police i poslagane knjige uz

sva četiri zida. Crno-bijele fotografije bile su ţive i oštre, dovoljno

jasne da se mogu pročitati naslovi i uočiti formati omota. Oči su joj

prelazile duţ jednog reda i vidjela je neke glasovite stare knjige.

Svi kraljevi ljudi

Elmer Gantry

GospoĎica Lonelyhearts

Manhattan transfer...

Počela je biljeţiti. Gospodin Joseph Hockman skupljao je takozvanu

ozbiljnu beletristiku - bez krimića, bez znanstvene fantastike,

ništa što bi mirisalo na ţanr. Volio je svoju knjiţevnost čistu, bez

šećera i bez vrhnja. No ipak su mu slaba točka bila ekskluzivna

bibliofilska izdanja: pogled preko tijela prema zidu na kojem je bio

prozor otkrivao je povelik odjeljak knjiga u zaštitnim kartonskim

omotima. Zatraţila je povećalo i detektiv joj je, fasciniran, dao jedno

iz ladice stola.

Plodovi gnjeva u dvije knjige.

Anthony Adverse u tri...

"Izgleda kao Klub bibliofilskih izdanja", rekla je.

Detektiv je rekao: "Oh", onako kako to ljudi čine kad nemaju

pojma o čemu govorite.

Pri kraju police bila je praznina odakle su neke knjige bile uzete,

ali ne i vraćene.

"Čini se da ovdje nedostaje petnaest ili dvadeset knjiga", rekla je.

Detektiv, koji je čitao izvještaje prvotnih istraţitelja, rekao je: "U

to se vrijeme raspravljalo o kraĎi kao mogućem motivu. No mislili

KIKA

su da je to prilično labavo. Tko bi na takav način ubio čovjeka samo

zato da ukrade hrpu knjiga?"

"Piše li igdje u dosjeu jesu li se knjige ikad pojavile?"

"Koliko ja vidim, ne."

"Ili koje su bile?"

"Ne. Jedan od istraţitelja ispitao je to koliko je mogao, ali tip nije

biljeţio takve podatke. Sve je drţao ovdje." Kvrcnuo se po glavi.

"Netko je uzeo te knjige i istraţitelj je to znao - zato se time bavio",

rekla je. "Pogledajte ovu snimku, moţete vidjeti knjigu na podu, točno

ispod praznine na polici. Kad je izvukao knjige, povukao

je i ovu. Ali nije se trudio podići je."

"Što vam to govori?"

"Govori mi da nije htio tu knjigu, samo one koje su zauzimale

otprilike ovoliko mjesta na polici." Raširila je ruke na oko šezdeset

centimetara jednu od druge. "Druge ga nisu zanimale."

Išla je s povećalom od knjige do knjige. Neki od naslova nisu se

mogli pročitati, ali nigdje se u sobi nije mogla raspoznati niti jedna

Graysonova knjiga.

"Čudno", rekla je. "Čula sam da je ovaj tip imao sve Graysonove

knjige."

Detektiv je opet rekao: "Oh", kao da se još nije odlučio je li mu

dovoljno stalo da je pita tko je Grayson. "Istraţili su motiv kraĎe

knjiga, no to ih nije baš uzbuĎivalo. Smatrali su, da, počinitelj je

moţda odnio nekoliko knjiga, ali to nije bio glavni motiv."

"No motiv nikad nisu pronašli."

"Rano tijekom istrage, mislili su da je moţda bio osobne prirode."

"Je li gospodin Hockman imao neprijatelja?"

"Izgleda da se porječkao s nekim ljudima. Postajao je mrzovoljan

stari gad. Ali ne, nikad nisu pronašli ništa što bi nekome mogli prišiti."

"Jesu li poslije promijenili mišljenje?"

"Kao i uvijek kod ovakva zločina koji ne moţete riješiti. Neki luĎak."

Okrenuo je stranicu i nastavio čitati. "Ovdje ima nešto o nekoj

knjizi."

Digla je pogled.

"Razgovarali su sa ţenom po imenu Carolyn Bondy, koja je obavljala

tajnički posao za Hockmana. Jedanput na tjedan dolazila bi i

zapisivala što bi joj on diktirao, sreĎivala mu prepisku. Onaj tjedan

kad je ubijen poslao je pismo nekom izdavaču. Dobio je knjigu s

pogreškom i čini se da mu je to pokvarilo tjedan."

KIKA

"Zaista?"

"Zanima li vas to?"

"I te kako."

"Šteta što nisu istraţivali dalje od toga."

"Nisu je pitali koja je to knjiga i tko ju je tiskao?"

"Izgleda da se to jednostavno usput pojavilo."

"Ili kakva je mogla biti pogreška?"

"Samo da se naljutio. Radovao se toj knjizi... nešto posebno,

pretpostavljam. Nitko nije mislio da bi to mogao biti neki motiv za

ubojstvo. Ţena je rekla da je bio mnogo ljući nego što je pokazao u

svojem pismu. Pismo koje je napisao bilo je prilično blago i to ju je

iznenadilo. Gotovo kao da se Hockman ispričavao što kaţe tipu da

je zabrljao."

"Još nešto?"

"Samo to. Razlog Hockmanove ljutnje bio je taj što je to bila ista

pogreška koju je tip već bio učinio ranije."

"To je rekla?... Ista pogreška..."

"Tako ovdje piše."

"Ima li adresa ili broj telefona te ţene - kako se zove?"

"Carolyn Bondy." Detektiv je pročitao adresu i broj telefona.

"Sumnjam da još ţivi ondje. Prošlo je dvadeset godina."

Pregledala je druge dokaze. Uzela je prozirnu plastičnu vrećicu

punu pepela.

"Moram vas zamoliti da to ne otvarate", reče detektiv. "Mislim,

doista ţelimo suraĎivati, ali, uh..."

"Hej, cijenim sve što moţete učiniti. Mogu li je samo malo okretati?"

"Mislim da to neće naštetiti."

Uzela je vrećicu objema rukama i učinila kruţni pokret poput kopača

koji ispire zlato. Polako se kroz pougljenjenu masu na vrhu

ukazao komadić bijela papira.

Zagledala se kroz mutnu plastiku i vidjela dva slova.

"Pogledajte ovo... izgleda kao veliko S... i malo p... dio iste riječi."

Detektiv joj se nagnuo preko ramena.

Pogledala ga je u lice. "Jeste li raspoloţeni da mi učinite golemu

uslugu?"

"Neću vas ubiti ako zatraţite."

"Je li ono ondje stroj za kopiranje?..."

Nazvala je Wilbura Simona, pomoćnika glavnog urednika u St.

Louis Post-Dispatchu. Kao mlada reporterka iz Miamija, bila je

KIKA

osvojila Drţavnu stipendiju za društvene znanosti, godinu dana studija

i meditacije na Sveučilištu u Michiganu u Ann Arboru. Simon je

bio jedan od njezinih nastavnika. Dobro su se slagali i sve odonda

ţeli je pridobiti za svoje novine.

Sjedila je u praznoj novinarskoj sobi u nedjeljno popodne i čitala

dosje s isječcima o slučaju Hockman. Ona i Simon popili su kavu u

obliţnjoj zalogajnici i razgovarali o starim vremenima, kiši u Seattleu

i slučaju Hockman. Simon se ţivo sjećao Hockmana. Tada je

bio urednik vijesti i uredio je stranicu na kojoj se prvi put pojavila ta

priča, a zatim i većinu članaka koji su uslijedili. To mu se zadrţalo u

sjećanju kao početak ludog doba. Toliko je rekao i u dnevniku koji

je tada vodio, a koji je iskopao i pregledao odmah nakon što ga je

nazvala tog jutra. Pisao je o ţivotu i poslu i razvoju svoje osobne

filozofije. Problem s Hockmanom je što prije toga niste mnogo

razmišljali o nasumičnim ubojicama, a otada ste ih uvijek bili svjesni.

Ojednom više niste mogli pokupiti stopiste, a da ne stavite svoj ţivot u

svoje ruke. Stiglo je doba serijskog ubojice.

"Mislim da ovo nije bio serijski ubojica, Wilbure", rekla je.

Barem ne ona vrsta serijskog ubojice na koju ljudi misle kad koriste

taj naziv, pomislila je.

Oprostili su se zagrljajem i Simon joj je ponudio posao. Nasmiješila se

i rekla da je polaskana, ali da će trebati više od kiše da je natjera da

Seattle zamijeni St. Louisom.

Potraţila je Carolyn Bondy u telefonskom imeniku. Na toj adresi

postojao je George Bondy. Čovjek koji se javio rekao je da je Carolyn

Bondy, njegova majka, umrla upravo prošli mjesec.

Večerala je sama u gradu i uhvatila let u deset sati za Albuquerque.

Spavala je u avionu, upravo dovoljno da bude budna ostatak noći.

Unajmljenim autom stigla je u Taos u tri sata ujutro po stijenjačkom

vremenu, zahvalna što je rezervirala sobu i osigurala je kreditnom

karticom. Načinila je kopije isječaka iz Post-Dispatcha, ali ona jedna

stranica iz Odjela za umorstva sa sjenovitom slikom dva povezana

slova kopirana kroz plastiku, bila je ono što je sada gledala u susretu

s novim danom. Napravila je domaću zadaću: znala je da Charlie i

Jonelle Jeffords ţive u brdima dvadeset četiri kilometra od grada.

Izučila je karte i znala kuda mora voziti s tek povremenim

zastajkivanjem da osvjeţi pamćenje. Skrenula je s autoceste i

tandrkala se izlokanom cestom, ostavljajući za sobom oblak prašine.

Cesta je vijugala preko prijevoja obilazeći oko doline. Vidjela je

KIKA

površine prekrivene snijegom visoko u planini dok je cesta

polukruţno zaokretala i ponovno ponirala u brda. Cesta je

mjestimično imala rupe koje je izdubila voda, ali svaka je bila

popravljena i vozilo se lako. Stigla je do dvorišnih vrata u devet sati.

Na znaku pribijenom na stup pisalo je ULAZ ZABRANJEN pa je

pomislila kako je gostoljubivost na Rancho Jeffordsu kao i vrijeme,

prohladna s naznakom iznenadnih oblaka. Maknula je omčicu od

uţeta s vrata i uvezla se. Kuća je bila udaljena sto metara, zaklonjena

drvećem i skrivena od ceste breţuljkastim terenom. Bila je to

dvoetaţna planinska kuća s trijemom koji je gledao na zapad. Nije bilo

znakova ţivota. Uvezla se u dvorište i odlučila oprezno krenuti

naprijed, prisjećajući se sklonosti vesele gospoĎe Jeffords da uljeze na

imanju dočekuje s puščanom cijevi.

Izašla je na dvorište i stala na sunce.

Zazvala je bilo koga tko bi mogao čuti.

"Zdravo!... Ima li koga ovdje?"

Brda su upila njezin glas.

Pokušala je ponovno, ali bez odgovora.

Krenula je prilaznom stazom i pokucala na vrata. Unutra se nije

čuo nikakav zvuk.

Bio je rizik doći ovamo bez prethodne najave, ali to je znala kad

je rezervirala let. Krenula je kamenom popločanom stazom do ruba

kuće. Staza je vodila okolo do garaţe čija su je pokrajnja vrata nagnala

da poĎe dalje.

Pokucala je na vrata. "Ima li koga unutra?"

Nikoga.

Dotakla je vrata i ona se širom otvoriše.

Radna soba, odavno već pretvorena u mjesto za automobile.

Vladao je nered, ali takoĎer i ustajalost u zraku. Bila je to radionica

namještena za nekoga tko bi radio, ali već dulje vrijeme nekorištena.

Zidovi su odisali suhom truleţi i mošusom.

Vidjela je neku opremu koju je prepoznala i to ju je privuklo u

prostoriju. Teška ţeljezna preša za knjige bila je postavljena na rubu

radne klupe. Mnogo starija preša, izraĎena od drveta, stajala je na

stolu iza nje.

Alati knjigoveţe.

Kako je ulazila dublje u prostoriju, produbljivao se i dojam

neiskorištenosti. Soba je bila pod debelom prašinom i prepuna

KIKA

paučine.

Stolica za klupom bila je obrubljena paukovim mreţama.

Sad je bila nervozna, ali ušla je do kraja, ţeleći sve vidjeti na brzinu.

Opet je zamijetila alate knjigoveţe: malj od sirove koţe leţao je

na podu gdje ga je davno ispustio, prekriven prašinom; čelični malj

pri rubu klupe, nekoliko desetaka centimetara od preše za knjige;

klupko voštana konca; igle; papir. Bilo je mnogo vrsta papira, fini sa

mramornim šarama za predlist i zalist, standardni za knjiţni blok,

obojeni papiri, bijeli listovi i listovi s laganom kremastom bojom

breskve. Uza zid je stajao stalak za papir. A bile su tu i koţe, vrlo fine

ispod prašine, i alatke za pravljenje rubova koje su izgledale

poput rezača za kolačiće i koristile su se, znala je, za nanošenje

pozlate na koţnim knjigama sa zlatnim rubom. Tu se nalazila i ţarna

ploča za grijanje rezača, a iza nje je bio niz gadnih limenki s ljepilom.

Otvorila je jednu i namirisala, knjigovezačko ljepilo. Otvorene novi-

ne na stolu bile su stare godinu dana.

Izašla je i zatvorila vrata. Vjetar je fijukao s brda. Otišla je natrag

do auta, otvorila vrata i sjela pustivši nogu da visi van, u nadi da će se

vlasnici uskoro vratiti kući.

Prošao je jedan sat i sunce je postalo jako. Korito potočića prţilo

se pod njegovim sjajem, a hladnoća se otopila. Polako je postala

svjesna nelagodnog osjećaja, poput onog koji vas proţme kad se

vozite autocestom, a čovjek u autu do vašeg zuri u vas dok prolazi.

Pogledala je kuću i vidjela kako zavjese lelujaju na gornjem katu.

To moţda samo zrak iz ureĎaja za klimatizaciju puše uz prozor, no

njezin se osjećaj tjeskobe povećao dok ga je gledala.

Htjela je otići, ali nije mogla. Prešla je dalek put i iako je mogućnost

neuspjeha uvijek bila velika, nikad ni u čemu nije doţivjela

neuspjeh zbog propusta.

Zavjesa se opet pomakla. Nikakva toplinska cijev nije to učinila,

pomislila je.

Izašla je i prešla preko dvorišta. Popela se stazom do vrata i još

jedanput snaţno pokucala.

Negdje je nešto lupilo. Njezin je nemir sad bio na vrhuncu.

Obišla je oko kuće. Sa straţnje strane nalazio se manji trijem sa

stubama koje su vodile do vrata. Popela se i pokucala. Kroz mutnu

zavjesu vidjela je pokret, kao da je netko prešao iz jedne prostorije u

drugu.

KIKA

"Hej, ljudi", zazvala je. "Prešla sam dug put da razgovaram s vama.

Zašto ne bismo saslušali jedni druge?"

Ništa.

Nije se čuo ni šum, ali prisutnost iza vrata bila je jednako opipljiva

kao i torbica ovješena preko njezina ramena. Imala je viziju nečeg

bespolnog i bezličnog što zadrţava dah i čeka da ona ode.

"Radi se o djevojci Rigby i provali koju ste ovdje imali."

Mogla je osjetiti kako joj glas prolazi kroz staro drvo oko prozor-

skog okvira. Nema šanse da je ne čuju.

"Radi se o Darrylu i Richardu Graysonu i knjizi na kojoj je

Grayson radio kad je umro."

Činilo se da je čak i kuća uzdahnula. No jedan je trenutak prošao

i ništa se nije dogodilo pa se nakon nekog vremena zapitala nije li taj

šum bio u njezinoj glavi.

"Radi se o Graysonima i njihovim prijateljima... Vama i Rigbyjima."

Duboko je udahnula i dodala: "I Noli Jean Ryder."

Kao da je rekla čarobnu riječ, vrata su škljocnula i pomaknula se

prema unutra. Netko... muškarac, pomislila je... gledao je kroz uzak

procjep.

"Gospodine Jeffords?... Jeste li to vi?... Ne mogu vas baš dobro

vidjeti."

"Tko ste vi?"

Bio je to isti glas koji je čula na snimci preko telefona - isti, samo

različit. Snimka je odisala mačo arongancijom: ovaj čovjek zvučao je

umorno, staro i drhtavo.

"Što traţite ovdje?"

"Došla sam iz Seattlea da razgovaram s vama. Ja sam reporterka

Seattle Timesa."

Rekla mu je svoje ime, ali činilo se da je ne čuje. Tehnički i etički

to i nije bilo vaţno. Pravila su zahtijevala da ga samo pravedno

upozori. Razgovarao je s reporterom i sada je bilo sluţbeno. Mogla ga

je citirati ako kaţe išta vrijedno citiranja.

Ali ona nikad nije igrala igru na taj način. "Ja sam reporterka,

gospodine Jeffords." Njemu to još uvijek nije ništa značilo. Čuo je,

ali nije čuo. Slušao je, ali njegov je um čuo samo riječi, a značenja je

izbrisao. Obavila je previše intervjua s ljudima poput njega, povuče-

nim dušama koje iznenada postanu vaţni novinama, a da ne shvaća-

KIKA

ju kako ili zašto se to dogodilo. Uvijek su zgranuti kad sljedeće jutro

otvore novine i vide što su rekli.

"Trish Aandahl, Seattle Times", rekla je jasno i glasno.

Još ga nije mogla vidjeti. Stajao je odmah iza praga, sjena koja je

ispunjavala procjep s licem svedenim na oko, obraz i dio nosa.

"Mislite li da bih mogla ući i razgovarati s vama samo minutu?

Obećavam da vam neću uzeti mnogo vremena."

Činilo se da ni to nije čuo. Nagnuo se bliţe vratima i glasom jedva

jačim od šapata rekao: "Rekli ste nešto o Noli Jean?"

To je bio njegov ključ, jedini razlog zbog kojeg joj je otvorio vrata.

Upropasti to i izgubit ćeš ga, pomislila je.

"Moţemo razgovarati o Noli", rekla je, kao da cijeli ţivot poznaje tu

ţenu.

Širom je otvorio vrata i pustio je da uĎe.

Morala se provući pokraj njega u uzak hodnik. U tom su trenu dijelili

isti prostor, dovoljno blizu da joj se nakostriješe dlačice na vratu.

Okrznula mu je ruku i osjetila meki flanel njegove košulje dugih

rukava. Namirisala je njegov suncem opaljeni muški miris. Namirisala

je duhan, onu vrstu koju je nekad i njezin otac pušio, onaj

Edgeworth s nagovještajem gospina bilja.

Brzo je prošla pokraj njega kroz mračan hodnik do velike sobe na

kraju. Vrata su se lupnuvši zatvorila za njom i čula je kako je brava

škljocnula. Njegovi su koraci došli iza nje i u jednom se čudnom

trenutku oduprla porivu da pobjegne kroz kuću i van na prednja vrata.

Kuća mu je bila uredna. Pod od tvrda drveta sjajio se pod slojem

laka, a tepisi s onim što joj je nalikovalo Navajo uzorku nalazili su se

na mjestima gdje su ljudi najviše prolazili. Nije to bila nova kuća.

Pod je zaškripao pod njezinom teţinom i mogla je vidjeti blijede mrlje

na stropu gdje je krov procurio. Soba je bila natopljena davnašnjim

dimom. Upio se u tkanine, zidove i namještaj i ovdje nije imao

nikakvih naznaka arome. Oboje su bili lančani pušači, pomislila je,

prisjećajući se svojih roditelja i mirisa svojeg djetinjstva. Pušili su

ono što su voljeli kad su to imali, ali ako su vremena bila teška, po-

meli bi prašinu s poda i umotali je u duhanski papir.

Jedna je cigareta koju je sam smotao dogorijevala u pepeljari, a iz

šalice kave se još prilično pušilo. Dnevna mu je soba bila uska i

dugačka. Izlazila je na prednji trijem, a sporedni je hodnik vodio na

desno, vjerojatno u spavaću sobu. Okrenula se i pogledala ga. Bio je

to oronuo čovjek šezdesetih godina. Kosa mu je bila siva poput

KIKA

škriljevca, a koţa tamnosmeĎa kao kod kauboja ili farmera. Drţanje

mu je bilo pokunjeno, zadnja stvar koju bi očekivala nakon što je čula

njegov snaţan glas na telefonskoj snimci. Imao je čudnu naviku da

izbjegava kontakt očima: gotovo vas je gledao, ali ne sasvim. Činilo

se da gleda negdje pokraj njezina lijevog ramena dok mu je četvrti

put govorila svoje ime. Sjeo je ne ponudivši joj stolicu, a nije joj

ponudio ni kavu dok se naginjao naprijed i pijuckao svoju.

Mučila se kako da započne. "Čula sam mnogo o Noli."

Kakav grozan početak, pomislila je, no izgleda da on tu nije vidio

nikakve stvarne razlike. Oči su mu zasjale na spomen tog imena; tada

mu je um izgubio svoj fokus i ogledao se po sobi. Preletio je očima

preko njezina lica i zaustavio ih na točki negdje iza njezine glave. No

nije rekao ništa, a ona mu je polako prišla i sjela na tvrdu drvenu

stolicu njemu nasuprot. Njegove oči su je slijedile dok je sjedala, ali

nastavio je gledati malko iza nje, uvijek odabirući nešto odmah iza

njena lijevog uha. "Ondje iza nema ničega", poţeljela je reći, ali nije.

Tada je progovorio. "Tko... ste rekli da ste vi?"

"Trish Aandahl... Pišem za Seattle Times."

"Zašto ste došli ovamo? Jeste li doveli Nolu sa sobom?"

Nešto nije u redu s ovim tipom, pomislila je. Ponašao se kao prototip

svih glupavih šala koje ste slušali uokolo. Nisu mu sve ovce na

broju. Nije znala kako bi razgovarala s njim, no učinila je slabo

izgledan pokušaj i rekla: "Pokušat ću je naći, gospodine Jeffords."

"Dobro." Uputio joj je ono što je trebalo biti osmijeh. "Jako dobro."

Trepnuo je prema onome što mu je zaokupljalo paţnju iza

njezine glave i rekao: "Očajnički je ţelim vidjeti."

"I ja je ţelim vidjeti."

"Bila je ovdje." .

"Zbilja?"

"Da. Nola Jean."

"Kad je bila ovdje?"

"Nedavno."

Ovaj tip je iz zone sumraka, mislila je. Naslonila se na stolicu i

osmjehnula. "Kad će se gospoĎa Jeffords vratiti kući?"

"Otišla je u dućan."

"Kad će se vratiti?"

"Kupuje namirnice."

Morat će pričekati da se gospoĎa Jeffords vrati i kaţe joj, nadala

se, nešto suvislo. Pomisao da do tada zabavlja Jeffordsa nipošto je

KIKA

nije oduševila, ali činila je i gore stvari za manju nagradu nego što je

ova obećana priča.

Tada mu je pogledala u lice i vidjela u čemu je njegov problem.

ViĎala je to već i ranije, a jedina joj je zagonetka bila zašto joj je

trebalo tako dugo da shvati.

Snimka na telefonu bila je stara - godinu, moţda dvije godine ili

više.

Charlie Jeffords imao je Alzheimerovu bolest.

Od sljedeće se misli sledila dok je samo i pomislila na to.

Razmišljala je o vatrenom obračunu u noći provale i onome što je

Eleanor rekla. U ţivotu nisam pucala iz pištolja...

Pomislila je na gospoĎu Jeffords i temperatura u sobi pala je za

još deset stupnjeva. Ţmarci su joj prošli rukama pa se obgrlila i

nagnula naprijed na stolici.

"Mislim da neću moći čekati vašu ţenu."

"Zar nećete dovesti Nolu Jean natrag?"

"Voljela bih. Ţelite li mi pomoći?"

Ništa nije rekao. Pošla je na velik rizik i uzela ga za ruku.

Pogledao ju je u oči, a usne su mu drhtale.

"Nola", rekao je.

Stisnula mu je ruku, a on je briznuo u plač.

Jednu je minutu nekontrolirano jecao. Pokušala ga je utješiti

onoliko koliko stranac moţe. Drţala ga je za ruku, njeţno tapkala po

ramenu i očajnički ţeljela biti negdje drugdje. To je bilo prokletstvo

Alzheimerove bolesti: i kad vam izjeda mozak, imate trenutke

strašne bistrine. Charlie Jeffords točno je znao što mu se dogaĎa.

"Gospodine Jeffords", rekla je.

Šmrcnuo je, sjeo i pustio njezinu ruku.

"Noć kad se dogodila nezgoda. Moţete li mi reći nešto o tome?"

Ništa nije rekao. Ona je navaljivala dalje. "Ona djevojka koja je

provalila. Sjećate li se što je htjela?"

"Svoju knjigu."

"Koju knjigu?"

"Došla je po svoju knjigu."

"Koju knjigu?"

"Htjela je natrag svoju knjigu."

"Koja je to knjiga bila?"

"Ja sam joj je čuvao."

KIKA

"Čija je bila knjiga?"

"Nolina."

"Nije li to bila Graysonova knjiga? Nije li to bila knjiga Darryla

Graysona, gospodine Jeffords?"

"To je Nolina knjiga. Dala mi ju je da je čuvam."

Nagnula se naprijed. Pokušao je skrenuti pogled, ali nije mu dala.

"Umoran sam", rekao je.

Kvragu, pomislila je: više ne zna što je stvarnost.

Pokušala je ponovno. "Gospodine Jeffords..."

Ali nije došla dalje od toga. Kroz prednje je zavjese vidjela kako

kamionet zaokreće u dvorište.

GospoĎa Jeffords se vratila kući.

Ostavila je Charlieja Jeffordsa ondje na kauču. Poţurila se niz

hodnik i izašla kroz straţnja vrata.

Poslije će biti dovoljno vremena da razmišlja o tome. Pitat će se

cijeli ţivot je li se ponijela kao uplašena budala.

Sada se samo htjela udaljiti od ţene u kamionetu.

Stajala je na straţnjem trijemu, pripijena uza zid, i osluškivala neki

znak kako i kada da pobjegne.

Čula je kako ţena viče.

"Charlie!"

Zatim, kad se nije javio, vrisak.

"Charlie!"

Čula je stupanje nekoga tko trči uz prednje stube. U isto je vrijeme

ona na vrhovima prstiju sišla niz straţnje i zašla oko kuće.

Zastala je na uglu i pogledala u dvorište. Iz razloga koje je tek napola

razumjela, sada je bila potpuno prestrašena.

Nije bilo vremena za razmišljanje. Kamionet je bio prazan pokraj

njezina unajmljenog auta: ţena je iskočila a da nije zatvorila vrata ili

ugasila motor.

Idi, mislila je.

Trči, nemoj hodati.

Potrčala je preko dvorišta, uskočila u svoj auto i brzo se odvezla.

43

KIKA

Pogledala me preko stola i rekla: "Sada se čini luckasto i, da, pri-

je nego što pitaš, doista se osjećam kao budala. Nikad nisam uči-

nila ništa ni pribliţno slično tome. Otrgnuti se i pobjeći jednostavno

mi nije u prirodi. Ne mogu to objasniti."

"Ne moraš. I ja sam učinio nekoliko stvari koje ne mogu objasniti."

"Charlie Jeffords nikad ni na koga nije pucao, a mislim da nije ni

mala Rigby. I gdje smo sada? Mogu ti samo reći da je pomisao na to

da budem ondje kad se ta ţena vrati bila... ne znam. Jedino što mi

nalikuje na to je kad sam kao dijete morala noću prolaziti pokraj

groblja."

"Nalikuje na mene koji hodam kroz krv u Pruittovoj kući i sve

one glupe stvari koje sam otada učinio. Katkad radiš neke stvari."

"Ne znam, imala sam taj osjećaj apsolutne jeze. Krv mi se ohladila do

nule u upola vremena koje mi treba da to kaţem i jednostavno

sam... otišla, znaš?"

"I što si mislila o tome poslije, kad si imala vremena da razmisliš?"

"Stalno sam razmišljala kako je jedna osoba koja nedostaje u

ovoj priči ţena, ta Nola Jean Ryder. Ona je oduvijek bila karika koja

nedostaje."

"Nisi napisala mnogo o njoj u svojoj knjizi."

"Nisam znala mnogo o njoj. Ona je bila tek djevojka koju je Richard

sreo i doveo kući. Nisam mogla otkriti odakle je došla, a nitko

ne zna kamo je otišla. Kao da je nestala s lica zemlje kad su Graysoni

umrli."

"Koliko si zapravo posla napravila u vezi s njom, pokušavajući otkriti

gdje je?"

"Prilično. Vjerojatno ne dovoljno. Tada je već bilo očito čak i meni da

to neću moći staviti u knjigu. Još sam radila više promjena na

ozalidima nego što bi bilo koji izdavač htio dopustiti, a bili smo pod

strahovitim pritiskom. Knjiga je već bila najavljena i promovirana

kao oţujsko izdanje i izdavači su htjeli da sve bude gotovo jučer."

Slegnula je ramenima i nalila si još kave. "Morala sam je ostaviti.

Onda sam, nakon što je knjiga izašla, pokušala nastaviti s tim, ali

morala sam od nečega ţivjeti. Nisam baš bila Robert Ludlum pa da

KIKA

se obogatim tantijemima. Zaradila sam nešto novca, ali ne dovoljno

da prestanem biti zaposlena djevojka."

Posegnuo sam za loncem za kavu. "Dakle, što sada misliš o tome?

Misliš li da se ta nestala ţena krije dolje u Taosu?"

"Kad sam vidjela kamionet kako prilazi, uopće nisam razmišljala,

htjela sam samo otići odande. Na pola puta do grada shvatila sam da

sam zaista razmišljala o njima kao o jednoj osobi. U mojoj je glavi

Ryder postala Jeffords."

"Što je barem moguće, pretpostavljam."

Pogledali smo se.

Rekao sam: "Da se sada moraš kladiti na to, što misliš, što se dogodilo

prije dvadeset godina?"

"Mislim da je Nola Jean Ryder potpalila tu radionicu i ubila

Graysone. Oduvijek sam to mislila."

"U redu", rekoh napola sumnjajućim glasom. "Uvjeri me u to."

"Vjerojatno ne mogu, osim ako mi nisi spreman dati spomenicu

za intuiciju."

"Pristajem do neke granice. Ali moraš imati nešto konkretno, intuiciju

ne moţeš tek tako izvući ni iz čega."

"Imam tri stvari i to je sve, uzmi ili ostavi. Prvo, razgovarala sam s

istraţiteljem koji je radio na poţaru kod Graysona. Taj čovjek je

iznimno kompetentan i uvjeren je da se radi o paleţu. Imamo isti

pogled na ţivot, ako znaš na što mislim... govorimo istim jezikom,

prima iste vibracije kao ja. Ne srećeš mnogo takvih ljudi, a kad ih

sretneš, onda slušaš što ti govore. On zna da je poţar podmetnut i

ubijalo ga je što to nije mogao dokazati. U tridesetogodišnjoj karijeri

dobiješ moţda šest takvih slučajeva, tako snaţnih, a ipak

neuhvatljivih.

Zabiju ti se u utrobu i sjećaš se svakog prokletog detalja sve do smrti.

To je moj prvi argument.

Evo drugog. Nolu Jean Ryder često su viĎali kod Graysona tijekom

cijele zadnje godine njihovih ţivota i nakon toga je više nikad

nisu vidjeli. Bila je ondje na dan poţara. Archie Moon ju je vidio kako

se svaĎa s Graysonom. Njezina je veza s Graysonom bila nestalna,

vrlo burna: čini se da nije mogao ţivjeti ni s njom ni bez nje, a

pred kraj je postalo toliko loše da je utjecalo na njegov rad. Jedan

čovjek s kojim sam razgovarala vidio je Ryderovu u birtiji u North

Bendu to popodne kako pije s nekim momcima. Otišla je s jednim

od njih i nije je bilo dva sata. Tada su je vidjeli kako se vraća prema

KIKA

Graysonovu imanju rano ujutro po lakoj kišici. To je posljednji put

da je itko vidio ili, koliko ja znam, čuo za Nolu Jean Ryder. Nekoliko

sati poslije Graysoni su umrli, a ona je nestala s lica zemlje.

Zadnji argument. Nitko tko ju je poznavao ne sumnja da je bila

sposobna to učiniti. Imala je ćud koja bi planula poput petarde i sati-

ma bjesnila punom snagom. Još i danas je ljudima nelagodno govoriti

o njoj. Archie Moon mi je ponešto rekao, a zatim zašutio kao zaliven,

nazvao sve to davnom prošlošću i rekao da više ne ţeli govoriti. Rigby

uopće nije htio razgovarati. Crystal je bar bila voljna da je smatra ne-

duţnom dok se krivnja ne dokaţe, barem neko vrijeme. Nitko nije

mogao shvatiti vlast koju je imala nad Graysonom: kao da je nakon

ţivota ispunjena ţenama sreo onu koja ga je bacila na koljena."

"Sada govorimo o Darrylu Graysonu."

"Apsolutno. Richard je onaj koji ju je prvi upoznao, ali Darryl

Grayson je taj koji je završio s njom. Pretpostavljam da se takve stvari

ne daju objasniti, kako se ţena čak i jakom čovjeku moţe uvući

pod koţu i natjerati ga da učini praktički bilo što."

"I obratno."

"O, da. Nema mnogo toga što nas razdvaja kad se doĎe do bitnih

stvari."

Sjedio sam i razmišljao o onome što mi je ispričala, a onda je na

mene došao red da govorim. Ispričao sam joj o Amy Harper i slušala

je raširenih očiju poput djeteta, pokušavajući zamisliti to blago

skriveno tolike godine na Harperičinu tavanu. "Nikad nisam shvaćala

zašto je bila tako neprijateljski raspoloţena kad sam je pokušala

intervjuirati. Sada znam. Smatrala je Graysona svojim osobnim

područjem. Htjela je napisati vlastitu knjigu."

Zatim sam joj ispričao o Ottu Murdocku. Gledao sam kako joj

čuĎenje iščezava s lica ustupivši mjesto zgraţanju i jezi.

"Jesi li pozvao policiju?"

"Naravno. Čini se da mnogo vremena provodim radeći to."

"Odakle si ih nazvao?"

"Iz govornice nedaleko od Murdocka."

"Jesi li razgovarao s Quintanom?"

"Izgleda da nije bio tamo. Supermurjaci u ovim krajevima imaju

drukčiju radnu etiku od one koju sam imao ja."

"Rekao si operateru da je to dio Quintanina slučaja?"

KIKA

"Morao sam. Rekao sam ti koliko je vaţno da glavni tip odmah

sazna takve stvari."

Duboko je udahnula. "Zvuči mi kao da si učinio sve osim rekao

svoje ime."

"I to sam učinio. Htio sam biti siguran da će odmah stići do njega.

Čini se da taj dio više nije vaţan, ionako bi znao da sam to ja. Već su

mi dvaput snimili glas, a nikad nisam bio bogzna kakav trbuhozborac.

Naći će i papirić koji sam ostavio."

"Kakav papirić?"

"Prošlog petka kad sam s Eleanor otišao do Murdocka, odnio

sam neke vrijedne knjige iz njegova dućana. Ostavio sam svoju

ponudu prilijepljenu za platnenu torbu."

Zatvorila je oči, a onda ih širom otvorila. "Da vidimo jesam li

dobro razumjela. Ostavio si mu poruku i potpisao se na njoj. Zatim

si se večeras vratio onamo, poruka je još bila ondje, ali on je bio mrtav

i ostavio si poruku da je policija naĎe. Je li tako?"

"To je knjiţarev kodeks, Trish - ne ukradi knjige svojeg kolege.

Dugovao sam čovjeku tri tisuće dolara. Sad ih dugujem njegovoj

ostavštini, kamo god ona otišla. Moţda je bio jedan od onih luĎaka

koji sve ostave svojoj najdraţoj mački, ali to ne mijenja moju obvezu

prema njemu. Da sam otišao s tom porukom, ukrao bih njegove

knjige, u očima zakona, a i u svojim vlastitim."

Pogledala je Graysonovu biljeţnicu, ali je nije dotakla. "A što je s

ovim?"

"To nisam ukrao ja, već Murdock. Kad završim s tim, vratit ću je

Amy Harper."

Pogledala me dugim, tuţnim pogledom.

"U redu," rekao sam, "što bi ti učinila?"

"Ne mogu ni zamisliti. Nemoj misliti da se šalim, ali počinjem se

brinuti o tvojim šansama da se ikad vratiš u Denver kao slobodan

čovjek."

"I ja ću se brinuti ako misliš da će to pomoći. No još uvijek ću isplatiti

Murdockovu mačku da bih mogao čiste savjesti posjedovati te

knjige i da ne bih dodao kraĎu svemu ostalom što mi visi nad

glavom."

Ništa nije rekla, ali znao sam što zasigurno misli.

KIKA

"Ako ovo postaje preriskantno za tebe, razumijem to. Ţeliš li se

predomisliti, shvatit ću."

"Ne", rekla je prebrzo. Zatim, nakon nekoliko sekundi razmišljanja:

"Ne, dobro mi je."

Pokazala je na Graysonovu biljeţnicu. "Gle što si učinio, uneredio si

još jedno mjesto zločina. Quintana će ti nabiti glavu na kolac."

"Moţda mi se posreći pa neće morati otkriti."

"Mrzim što ti to moram reći, Janeway, ali sreća nije prva riječ koja mi

padne na pamet kad pomislim na tebe."

"Onda moraš priznati da sam zasluţio malo."

" Visiš o niti. Hodaš po ţici, a s obje strane ti je nevolja do grla.

Sigurno ti je sinulo da bi upravo ova mala biljeţnica mogla biti motiv

ubojstva tog starog."

"Zašto je onda ubojica nije uzeo?"

"Otkud ja znam?... Moţda je nije mogao naći... i sam si rekao da

je trgovina bila sva u neredu."

"Nije je ni tražio, kaţem ti. Trgovina je bila u neredu, ali bio je to

nagomilan nered. Nije bilo ispraţnjenih ladica, razbacanih papira.

Nisam vidio pepeo na podu. Mislim da ubojica nije ni znao da je

biljeţnica ondje."

"Zašto je onda Murdock ubijen?"

"To ne znam. Mogu ti samo reći da je ovo drukčije od ostalih."

"Različiti ubojice?... To ţeliš reći?"

"Ne, čovjek je isti i ako kopaš dovoljno duboko, naći ćeš jedan

motiv na dnu svega. No ovi su ga tipovi privukli iz različitih razloga.

Carmichael je ubijen zbog onoga što se nalazilo u Pruittovoj kući. Isto

je bilo i s Hockmanom godinama ranije: ubijen je zbog onoga što

je imao. Murdock je ubijen zbog onog što je znao."

Nagnula se i izbliza pogledala biljeţnicu. No nije ju htjela dodirnuti,

kao da je ono što se nalazi ispod korica bespovratno ukaljano.

"Još uvijek je to prekrasan motiv za ubojstvo. Zamisli koliko bi netko

poput Hugginsa platio za ovo. Prodao bi kuću da to dobije. To je

karta do Otoka s blagom, jedina stvar koju bi zaluĎenik Graysonom

ikad trebao u grabeţljivu lovu na svoje snove."

I ja sam mislio isto, sa Scofieldom u Hugginsovoj ulozi. Bogataš

bi mogao pronaći pretplatnike ili njihove nasljednike i u tren oka

isušiti trţište. Svake bi se godine sve manje Graysona pojavljivalo na

KIKA

draţbama, a nitko ne bi točno znao zašto. Odjednom bi ih trgovci u

katalozima navodili kao prave raritete i doista bi to mislili. Za deset

bi godina cijene onih nekoliko preostalih sitnica bile stratosferske.

Ispričao sam joj o Scofieldu i Kenneyju i zanimljivom razgovoru

koji sam vodio s gospoĎom Kenney ranije te večeri. Slušala je prsti-

ju prislonjenih na usne i došla do istog zaključka do kojeg sam došao

i ja nekoliko sati ranije.

Kenney i Scofield letjeli su na sastanak s Pruittom.

To je značilo da se Pruitt javio, negdje nakon mog posljednjeg

razgovora s Kenneyjem, vjerojatno unutar zadnjih dvadeset i četiri

sata.

"Boţe, pronašao je knjigu", rekla je Trish bez daha.

"Čini se... daje tako."

"Što bi drugo moglo biti?"

"Ne znam što to znači. Ili što bi moglo značiti za Eleanor."

"Što ćeš učiniti?"

"Bit ću ondje kad sklope posao. Nakon toga je sezona lova otvorena."

Prošaptala je nešto što je zvučalo kao "Isuse".

Gurnuo sam Graysonovu biljeţnicu u njezinu smjeru. "Moţda bi

trebala popustiti i pogledati ovo. Govori nam nešto što dosad nismo

znali."

"Kao na primjer?"

"Pokazalo se da je Grayson tiskao vrlo malu nakladu označenu

slovima svake od svojih knjiga. Superograničena izdanja koja su

odlazila nekolicini odabranih mušterija."

"Ne sjećam se da sam to vidjela u Hugginsu."

"Nije ni pisalo u Hugginsu. Provjerio sam."

"Huggins nikad ne bi izostavio nešto takvo."

"Osim ako nikad nije ni znao za to. Ili je moţda znao, a nije mogao

dokazati, kao i činjenicu da je Grayson radio na drugom Gavranu."

"Ovo je drukčije od drugog Gavrana. Gavran moţda i ne postoji,

no ako je postojalo oslovčano izdanje, Huggins bi ga morao imati."

"Ali naklada je bila tako mala da je bila gotovo zanemariva. Nijedna

od tih knjiga nikad se nije pojavila da dokaţe njihovo postojanje i sve

do sada svi su pretpostavljali da su Graysonove poslovne

knjige izgorjele u poţaru."

Još nije posegnula za biljeţnicom. Ja sam je uzeo umjesto nje i otvorio

na prvoj stranici.

KIKA

"Svaki naslov imao je petsto obrojčenih primjeraka. Bilo je takoĎer i

pet oslovčanih primjeraka. Oni su bili za klijente koji su bili uz

Graysona od početka... oni odani. Voljeli su njegove knjige još onda

davno kada nikoga drugog nije bilo briga."

Promatrao sam njezine oči. Sad joj se počinjalo ukazivati, počela

je zamjećivati mračnu stazu kojom smo krenuli.

"Ti oslovčani primjerci obično su prethodili kojih mjesec dana

regularnoj nakladi", rekao sam.

Odjednom je znala kamo idemo. Mogao sam joj vidjeti u očima.

"A", rekoh joj, "je bio čovjek po imenu Joseph Hockman iz St.

Louisa u Missouriju."

Ništa nije rekla. Posegnula je preko stola i uzela mi biljeţnicu iz

ruku. Pročitala je ime ispisano Graysonovom rukom kao da je ništa

manje od toga ne bi uvjerilo. Odloţila ju je na stol, pogledala mene s

druge strane, uzela je i ponovno pročitala.

"B", rekao sam, "je bio gospodin Reggie Dressier iz Phoenixa u

Arizoni. C je bio Corey Allingham iz Ellicott Cityja u Marylandu. D

je bio Mike Hollingsworth, čini se iz nekog sela negdje u Idahu. E je

bila Laura Warner iz New Orleansa. To su svi. Vjernih pet."

Napokon je pošla dalje od Josepha Hockmana i pustila da joj oči

prijeĎu po stranici. "Lauru Warner je poznavao iz Atlante."

"Znam. Pročitao sam tvoju knjigu."

"Isuse!... Jesi li već provjerio ova druga imena?"

"Ta vraţja stvar je tek dva sata kod mene. Nisam htio provjeravati kod

policije s ovog telefona, čak ni u upravama udaljenim tisuću i

petsto kilometara odavde. Ima drugih ureda kod kojih bih mogao

provjeriti, ali nisu otvoreni u ponoć."

"Ne, ali novine jesu."

Sjela je za telefon i obavila nekoliko poziva: noćnim urednicima

u Arizona Republicu, Baltimore Sunu, Idaho Statesmanu i

Times-Picayuneu u New Orleansu. Dok su ljudi u udaljenim

gradovima traţili bilo kakve dosjee s isječcima koji bi mogli postojati,

mi smo sjedili za stolom i pili kavu.

Sada kad je počela čitati Graysonovu biljeţnicu, nije je mogla ispustiti

iz ruku. "Intervjuirala sam neke od ovih ljudi. Gle, evo Hugginsa...

broj dvadeset tri regularne naklade. Rano se uključio."

Minutu nakon toga stigla je do Otta Murdocka, broj 215.

"Pogledajmo što još imamo", rekao sam. "Čujem da je zora ciknula."

KIKA

Naše smo fizičke dokaze raširili na stolu izmeĎu sebe. Imali smo

Richardovu pjesmu koju je Trish tek trebala pročitati. Imali smo

papirić iz Pruittove kuće i list koji je ona donijela iz St. Louisa s dva

mutna slova koja se ističu meĎu čaĎom. A ja sam iz auta donio

omotnicu s fotografijama koje sam našao na tavanu Amy Harper.

Trish je otvorila omotnicu i pogledala prvu sliku - ţena slična

Eleanor, snimljena pokraj Graysonove tiskare u svibnju 1969.

"Zamisli kako se mala osjećala kad je ovo našla", rekla je. "Od-

rasteš misleći da znaš odakle dolaziš. Dom i obitelj su ti istinske

konstante u ţivotu. Tada u jednoj sekundi shvatiš da ništa nije ono što

si mislio da jest."

Odloţila je sliku i pogledala onu ispod nje. Troje ljudi hoda šumom:

ţena slična Eleanor, još jedna ţena i muškarac.

Čuo sam je kako uvlači dah: više od uzdaha, ne sasvim hroptaj.

"Pogledaj ovo", rekla je. "Evo Charlieja Jeffordsa."

"Zbilja?" Uzeo sam joj sliku iz ruke. Tip je stajao na maloj čistini

i cerio se aparatu. Ţena slična Eleanor pozirala je s njim u istoj bluzi

bez rukava, prebacivši ruku preko njegova ramena. Druga je ţena

stajala nekoliko metara dalje, očito nesretna.

"Ovo je Jeffords?" rekao sam. "Sigurna si u to?"

"Naravno da sam sigurna. Ovdje ima tamnu kosu i tog njegovog

pohotnog pogleda više nikad neće biti ondje, ali da. Isti čovjek s kojim

sam razgovarala u Taosu."

"Pitam se tko je druga ţena."

Odmahnula je glavom. "To me doista muči. Sad je već prilično

očito da je Jeffords igrao neku ulogu u Graysonovu ţivotu, a meni je

to promaklo. Kvragu."

Htio sam da se ostavi toga, svojih vlastitih nedostataka. Primio

sam drţak svoje ţličice i promijenio temu, gurajući komadićak papira

sve dok moje riječi znak i ječi nisu stale uz njezino Sp.

"Nisam stručnjak", rekoh. "No ova mi tipografija izgleda jednako."

"Čini se da je veličina ista, ali slova su različita pa je teško biti

siguran."

Razmotao sam kopiju originalnog Gavrana koju sam načinio u

knjiţnici i pokazao joj riječi znak i jed ondje gdje sam ih zaokruţio u

petoj strofi. "Evo odakle dolazi tvoje Sp. Četvrti stih, druga strofa,

prva riječ. 'Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše'."

KIKA

No vidio sam da je već prihvatila neumitnost činjenice da su ondje.

Uzela je ţute stranice i pročitala Richardovu pjesmu. Gledao sam joj

lice dok ju je čitala, ali cijelo vrijeme nije pokazala nikakve emocije.

"Što misliš o ovome?" rekla je odloţivši je.

Rekao sam joj što mislim, ono očito nadopunjeno nagaĎanjem.

Bila je to gruba skica nečega, rukom datirana kao srpanj 1967., dvije

godine prije nego što su Graysoni umrli. Bilo je brojnih prekriţenih

riječi i mjesta gdje su stihovi ponovno napisani izmeĎu redaka. Na

marginama su bili dugi stupci rima, a mnoge su bile vezane uz sufiks

ica. Pomiješane s običnim riječima - ptica, lica, kukavica, izdajica -

bile su egzotične i teške mogućnosti poput plitica, kamenica i tmica.

"Bludnica", rekla je podigavši pogled sa stranice. "To je jedna

koju Poe nije mogao upotrijebiti."

Po tehnici je bila kao Gavran, napisana u osamnaest strofa s

poeovskim metrom i ritmom. Ton je bio alegoričan, poput stare

verzije Julija Cezara u izvedbi Orsona Wellesa u plavom odijelu od

serţa.

Niste mogli biti sasvim sigurni što je stvarno, a što iskrivljeno zbog

efekta ili koliko bi od toga moglo biti samo autorova mračna mašta.

Stil je bio djelomično mitski. Pripovijedao je o dva mlada boţanstva,

jednom svijetlom, drugom tamnom: braći prisiljenoj da biraju

izmeĎu dobra i zla kad su još bili premladi da shvate posljedice. Put

do pakla bio je beskrajna orgija oţivljena smijehom i veselom obijesti.

Spasenje je došlo po većoj cijeni.

Jedan je krenuo putem najmanjeg otpora i survao se u pakao.

Drugi je odabrao uzvišeniji put, nalazeći snagu u svrsishodnosti i

zadovoljstvo u radu. No iskušenje nije prestajalo i na kraju je

tamnokosi bog sam bio uzrokom svoje propasti.

Rigby je bio simbol zaslijepljenog mladića. Njegovo ime je bilo

jedino vlastito ime u priči. Richard je odlučio da je tako napiše, svih

osamnaest strofa bile su prodika mladima.

Na papiru je to mogao. Mogao je posjesti Rigbyja i natjerati ga da

sluša. Mogao je pretvoriti kurve u svetice i prisiliti tamnog boga da

se pokloni Ďavlu pod nogama.

"Dva su stiha precrtana", rekla je, "kao da se predomislio oko nečega i

krenuo u drugom smjeru."

KIKA

"Htio je izostaviti bratovo ime. No još ga moţeš pročitati: povukao je

samo krivudavu crtu preko retka."

Pročitala je naglas:

Rigby bješe momak mlad, ko Fauntleroy on stiže tad

Da uz Graysonove skute skromno mjesto sebi ište;

Ali nije jadan znao da je Grayson zakucao

Na sva vrata iza kojih tuĎe žene sanak sniše.

Na stubama il' na podu s njime one uzdisaše,

Bludnik on je, ništa više.

"Zašto je to izostavio?" rekla je.

"Preizravno je. Htio je da drukčije teče, ţelio je onaj boţanski

okus. Osjećao je da to moţe postići bolje ako sebe i brata ostavi

bezimenima."

Telefon je zazvonio. Podigla je slušalicu i rekla nekoliko riječi,

načrčkala nekoliko biljeţaka, postavila nekoliko pitanja o tome kada,

gdje i kako. "Sjajno, prijatelju", reče. "Da, svakako mi pošalji kopije

tih isječaka i slušaj, dugujem ti uslugu ako ti ikad zatreba neki

podatak iz Seattlea."

Poklopila je i pogledala me. Ništa nije rekla, a ja nisam morao pitati.

Pogledala je pjesmu i rekla: "Mislim da imaš pravo, ako je to

vaţno. Richard je imao dobro izoštren osjećaj za gorku satiru. Izravan

napad nikad nije tako zabavan kao iznenadna zasjeda i bijeg."

"Naslov je bio prilično izravan."

"Svraka. Kakva bi to uvreda bila čovjeku poput Darryla Graysona."

"Omalovaţava njegovu genijalnost. Svodi Graysonov ţivot na

svoju vlastitu razinu. A opet ima trenutke istinske... čega?"

"Ljubavi."

"Pročitaj još jedanput."

Pročitala je naglas od početka: svijet prema Richardu, prva preraĎena

verzija.

Uz Gastona sjedeć' tako dok noć padaše polako,

Mrkla, bajna noć što hladnim prstima ga dira tiše;

Leden vjetar tad se diže, prijeteći ga poslah bliže

Da ga udes kobni stiže i sa vrata tuge zbriše.

No bez straha dijete dalje vjerom u svog boga diše;

Prestat neće - nikad više.

KIKA

"Ne vjerujem ovome", rekla je. "Ne poklapa se s onim što znam o

Richardu ili Rigbyju."

"Ne moţeš to shvatiti doslovno, na kraju ćeš sumnjati u sve.

Priznajem da ispočetka zvuči laţno. Znamo da Rigby ne bi istrpio ono

što dolazi poslije, ali to ne znači da ostali dijelovi nisu istiniti."

Pročitala je dvije strofe o prošlosti koje govore o skromnom podrijetlu

bogova.

"Imala sam pravo", rekla je. "Ako išta, onda sam to preslabo

naglasila."

Otac je bio zla pijanica i većinu vremena je bio pijan. Majka je bila

mrtva i nije joj bilo oprošteno. Ako je htjela razumijevanje, morat

će ga naći na onom svijetu jer joj ga sin kojega je ostavila na ovom

nije mogao dati.

Stihovi u sredini treće strofe ukratko govore o njih dvoje i jadnom

ţivotu koji su pruţili svojim sinovima.

Bludnice i tiranina porod taj je dala tmina

Crnom Ďavlu čije moći zle se tad nad njima sliše...

Pridruţio sam joj se u čitanju citirajući po sjećanju.

Vragu starom ode jedan, drugi os ta sebi predan,

Mirnim okom gledajući crnu pticu što se njiše...

"Ne vidim to ovdje."

"Prekriţio ih je. Ali ovdje su, sa strane stihova koje je zadrţao.

Moţeš ih pročitati ispod crta."

"Da, sad ih vidim."

Do tog je trenutka Richard slijepo oboţavao brata, baš kao što će

i Rigby jednu generaciju poslije. "U to je vrijeme i sam ţelio postati

bogom", rekoh. "Grayson mu je bio zaštitnik, jedina stvarna konstanta

u njegovu ţivotu."

"Tada se sve mijenja. Bog se pokazuje laţnim."

"Doţivljava svoju prvu pravu romansu i Richarda izjeda strah i

ljubomora."

KIKA

"Cecile Thomas", reče Trish. "Razgovarala sam s njom. Išla je s

Graysonima u osnovnu školu, a zatim su se njezini roditelji odselili u

Sjevernu Karolinu i vratili se u Atlantu kad je bila tinejdţerica.

Klasična romansa mladih na pragu punoljetnosti. Grayson ju je

smatrao derištem kad su bili djeca. Tada je iznenada opet bila ondje, s

osamnaest godina i lijepa."

"Ovdje je jedna precrtana strofa, tek djelomično dovršena, dok je

Richard još pokušavao pisati na polumoderan način, s imenima i

svim."

Pročitala ju je.

Uz Graysona drolja gmiže, što mu iz Charlottea stiže,

Makar dom joj u Atlanti, u Georgiji nekoć bješe...

"Tu je još jedan stih koji ne mogu pročitati", rekla je.

"Kaţe: Pitaš tko je gad taj bio da se Rigby razbjesnio. Ako pogledaš

pod povećalom, moţeš ga razabrati."

"Opet to čini, miješa svoju vlastitu ulogu s Rigbyjevom."

"Ali shvatio je prije kraja strofe i precrtao to."

Telefon je zazvonio.

Primila je dva poziva za redom, iz Phoenixa i Baltimorea. Pravila

je bilješke bezizraţajna lica, kao da prima najnovije podatke za

vremensku prognozu.

Bez riječi je digla pogled s telefona, gurnula bilješke na jednu

stranu i opet uzela Richardovu pjesmu.

"Moţeš vidjeti kako se riječi mijenjaju dok pjesma odmiče. Ton

postaje mračniji, ljući."

"On je bio privrţeno dijete", rekoh. "Koliko je imao?... Trinaest,

četrnaest godina. Brat mu je bio četiri godine stariji, upravo ona

razlika izmeĎu dječaka i mladića. Richard je računao da će brat biti uz

njega kad mu krene loše u ţivotu."

"A onda je prevršilo mjeru." Okrenula je stranicu. "Moţemo samo

nagaĎati kako se Darryl osjećao kad imamo samo Richardovu

stranu priče."

"Mislim isto što i ti. S jedne strane ga je gušio otac, a s druge Richard.

Zato je pobjegao s djevojkom na obalu i samo je njegov prijatelj

Moon znao kamo."

"A Moon nije htio odati."

KIKA

"Richard je bjesnio. Već je bio izgubio majku, a sada se dogaĎalo

ono nezamislivo, gubio je brata. Djetetu u tim godinama osjećaj

napuštenosti vjerojatno je bio golem."

"Mrzio je Moona iz očitih razloga."

"Moon je bio sve ono što on nikada nije mogao biti. Snaţan,

nezavisan... Onakav čovjek kakva bi Grayson ţelio za brata."

"U Juţnoj Karolini Grayson je pronašao cilj koji će slijediti i koji

će ga nositi kroz ţivot. Borio se s Ďavlom i pobijedio."

Pročitala je:

Mladi bog u borbu krenu, moćnu bitku on zadjenu;

Nakane mu čast daleko od Sotone otposlaše.

Ovako se uzdigao: rad svoj voljeti je stao

I ostali s udivljenjem sva mu djela razgrabiše.

Tog smrtnika što tu živi bogovi med' sebe skriše.

Eto to je, ništa više.

Tri je strofe bog hodao po vodi, bio je nepogrešiv. Sve što bi dotaknuo

bilo je blagoslovljeno: bio je na postojano uzlaznoj putanji.

Tada je došao Gavran.

Sve dotad nezastrašena opsjeda ga kao sjena

Grobak taj što okrutno i bez traga spomen briše

Na tog Boga kojeg s trona u pakao oboriše.

Ustat neće, nikad više.

"Krivo napisana riječ", rekla je. "Ali sve to ide krivim redoslijedom.

Pripisuje bratu sav taj uspjeh prije Gavrana, a on je u stvarnosti

došao tek pet ili šest godina poslije."

"Ponovno pjesnička sloboda. Smatrao je da tako dramatski bolje

djeluje. No pravo je pitanje kakva je to priča o krivo napisanoj riječi?

Ono što ti je murjak u St. Louisu rekao, da je Hockman upravo bio

primio novu knjigu s krivo napisanom riječi... to je vraški zanimljivo."

"I to ne bilo kojom riječi. Istom riječi."

"Kako je Grayson mogao ponoviti tu pogrešku?"

"Da to znamo, tada bismo nešto znali, zar ne?"

"Što god se dogodilo, bilo je pogubno."

KIKA

"Bog počinje griješiti. Počinje sumnjati u sebe, postaje opsjednut

vizijom svog neuspjeha. Pokušava ispraviti stvar, ali nikad to ne moţe

učiniti dovoljno dobro."

"Ništa što načini ga sada ne zadovoljava."

"Nikad ne moţe biti dovoljno dobro."

"Tone u očaj."

"I traţi utočište u alkoholu i seksu."

Ne vjerujuć' Rigby sluša kako Svraka druge kuša,

U pogibelj djeve mami iza vrata svoje niše.

Kobna mašta jednu stiže pa na sebe ruku diže,

Ne mogavši u njegovo svračje srce ući više.

Pustila je plin i dala da smrt život iz nje siše:

Smetat' Svraci neće više.

"Boţe, doista je postojala djevojka koja se ubila", rekla je Trish.

"Ja sam je otprašila jednim odlomkom. Nisam mislila da to ima toliko

veze s Graysonom, dogodilo se mjesecima nakon njihove veze, a

činilo se da je ona malodušna zbog svega, ne samo zbog njega."

Pogledala me, zbunjena sumnjom.

"Tko zna s čim to ima veze", rekao sam. "Moţda opet Richard

pokušava okriviti brata za neku uzgrednu tragediju."

"A Laura Warner?"

- "S njom si učinila što si mogla. Traţila si je prilično uporno."

"Ne dovoljno uporno."

"Zato postoje preraĎena izdanja."

Sad smo bili pri zadnjim recima. Tamnokosi bog idealiziran u

početnim stihovima iznenada je bio sveden na ruglo.

Tada ukalja iz tmine ta pogreška iz starine

Sve što ima u životu...

Pogledala me, a ja sam joj izrekao sljedeći stih po sjećanju.

I to mu još teže pade jer ga Poe sad mučit' stade...

KIKA

"Poe ga je porazio", rekla je. "Nikad to nije uspio ispraviti."

"Odakle onda knjiga?"

Odmahnula je glavom.

"I pepeo..."

"Ne znam."

"Ako je Grayson bio takav promašaj prije kraja ţivota," nastavio

sam uporno, "zašto njegova knjiga još uvijek izaziva tako prokleto

mnogo nevolja?"

"Ne znam. Jednostavno ne znam."

Nismo ponovno progovorili sve dok nije zazvonio telefon. Čovjek u

noćnoj smjeni u Times-Picayuneu u New Orleansu.

Neko je vrijeme razgovarala, a zatim spustila slušalicu.

"Spalio joj je kuću", rekla je sumornim glasom. "Ubio ju je, a za-

tim joj potpalio kuću."

"Laura Warner."

Klimnula je glavom. "Svi su mrtvi. St. Louis, Phoenix, Idaho... Svi

mrtvi. Svi osim slijepe, poludjele ţene iz slučaja u Marylandu."

KNJIGA TREĆA

GAVRAN

44

Ponovno je kišilo. Čuo sam dvije stvari, postojano bubnjanje kiše

i škljocaj vrata moje sobe kad je Trish ušla. Neko sam vrijeme leţao

nepomičan i slušao njezine korake dok je prilazila mojem krevetu.

Spavao sam dubokim snom svih devedeset minuta: brojke na satu

pokraj kreveta pokazivale su mi da je sada 4:52. Treptao sam očima i

KIKA

postupno se razbudio, svjestan njezine prisutnosti pola metra ili metar

od mene. Stajala je jednu dugu minutu, a zatim se sagnula i dotakla mi

rame njeţno me drmajući.

"Vrijeme je", rekla je.

"Da, budan sam."

"Moramo krenuti."

Otišla je, a ja sam leţao još minutu, razmišljajući o onome što

smo otkrili tijekom noći. Pomislio sam na pet starih slučajeva ubojstva

u pet različitih gradova i na slijepu ţenu koju je ubojica ostavio

ţivu u Marylandu.

Otišao sam pod tuš. Još sam malo razmišljao dok sam stajao u pari.

Osjetio sam miris slanine dok sam silazio niza stube. Stajala je u

polumračnoj kuhinji i kuhala pri svjetlu s nape iznad štednjaka.

"Nismo li upravo jeli?" upitao sam iznenaĎenim tonom.

"I to ne baš bogzna kako."

No ujutro imam uvijek apetita pa sam opet bio gladan. Sjeo sam

za njezin kuhinjski stol i pustio da mi ugaĎa.

"Scofield i Kenney trebali bi stići u šest i trideset ili tu negdje,

prema planu leta koji su ispunili u L.A.-u", rekla je. "Trebamo igrati

na sigurno i biti ondje, tako da nam ostane dovoljno vremena."

Sloţio sam se s tim. Vjerojatno smo sigurni ako krenemo u sljedećih

deset minuta. Već smo bili pomalo juţno od grada i to će nam

dati puni sat da prijeĎemo tih nekoliko kilometara do zračne luke

prije nego što počne prometna guţva.

Pitao sam ju je li imalo spavala. "Nisam ni pokušala", rekla je

dodajući mi tanjur s hranom. Sjela je preko puta mene sa svojim

tanjurom i rekla: "Ne mogu spavati kad se dogaĎaju ovakve stvari."

Razmišljala je o redoslijedu onih pet starih slučajeva umorstva i

došla do logičnog zaključka koji nam je promakao u ponoć. "Slučajevi

su svi slijedili Graysonov redoslijed slova, točno tim redom. A je

došao prije B, a zatim su slijedili C,Di E, svi unutar nekoliko dana

jedan od drugog. Razmisli malo o tome. Zamisli kartu Sjedinjenih

Drţava i upitaj se, kad bi namjeravao ubiti ljude u pet različitih

dijelova zemlje, kako bi to izveo? Ja bih prvo počinila ona dva na

zapadu zato što sam već tu i bliţe je. Prvo Idaho, a zatim bih odletjela

u Phoenix. Onda bih išla na istok i počinila ostala, St. Ix)uis, a zatim

New Orleans i Baltimore bilo kojim redom. No ubojica je prvo

počinio ono u St. Louisu... A Zatim je otišao u Phoenix, B; onda je

KIKA

preletio cijelu drţavu natrag do C, Baltimore. Zatim se ponovno preko

cijele zemlje vratio u Idaho. Onda natrag u New Orleans. Ima li to

smisla? Ne, ako nemaš Graysonov popis pa da moţeš uočiti vezu."

"Kao da nije vidio dalje od tog popisa."

"Samo bi otišao onamo, ubio i prešao na sljedeće."

"O čemu god se radilo, hitnja je bila tolika da nije ni razmišljao o

zemljopisu."

Zadrhtala je. "Zaista imamo pravog luĎaka."

"I još je na slobodi i ubija."

Četrdeset minuta poslije sjedili smo u kamionu sluţbe odrţavanja

na kraju zračne luke kamo su stizali najmanji putnički avioni i razni

privatni letovi. Naš je vozač bio veseo momak po imenu Mickey

Bowman. Bio je voditelj sluţbe za odnose s javnošću i činilo se da ga

nije smetalo što je morao ustati iz kreveta kad ga je Trish bila nazvala

u tri i trideset. Malo sam znao o čudnom odnosu koji se katkad

razvije izmeĎu ljudi za odnose s javnošću i tiska — policajci u

Denveru imali su stručnjaka za odnose s javnošću s činom načelnika

odjela i ovisno o tome tko se nalazio na tom poslu, mogli ste katkad

vidjeti dobre i loše rezultate njegova rada na naslovnim stranicama

denverskih novina. Ako izbjegava odgovore, oni ionako iskopaju

činjenice, samo što ih napisu na takav način da njegov šef ispadne

glup, smiješan ili pokvaren. Dobar čovjek za odnose s javnošću zna

kada treba navaljivati, a kada se povući i učiniti djevojci uslugu.

Uvijek je tu kad novinari zovu: nikad joj ne pruţa osjećaj da bi, kad se

SVE uzme u obzir, radije bio u Philadelphiji nego sjedio u kamionu

sluţbe odrţavanja u šest sati u kišno jutro i razgovarao s njom. On je

stručnjak za nadgledanje štete i ako priča bude kritička, katkad zaradi

plaću više zbog onoga što je izostavljeno iz članka, nego zbog

onoga što je napisano.

Bowman je i sam bio reporter u prošlom ţivotu i znao je rutinu.

Znao je koji joj je krajnji rok, baš kao što je znao i da rijetko radi na

pričama te vrste. "Htjeli bismo se sastati s nekim na aerodromu,

Mickey", rekla je, "a još nismo sigurni ţelimo li da zna za nas kad

stigne." Bowmanov tata bio je u mornaričkim inţenjercima u velikom

ratu, rekla mi je poslije: prenio je na sina taj sve-se-moţe mentalitet.

Bowman nas je čekao kad smo stigli. Proveo nas je kroz osiguranje,

provjerio kada i kamo stiţe Scofieldov avion i sada smo sjedili s

Trish čvrsto uglavljenom na sjedalu izmeĎu nas i s aerodromskim

oznakama POSJETILAC prikvačenim na revere.

KIKA

Sjedio sam tiho s podijeljenom koncentracijom. Jedna strana

mog mozga slušala je razgovor o poslu izmeĎu Aandahl i Bowmana

dok sam ja s drugom polovicom razmišljao o našem ubojici.

Razmišljao sam o slijepoj ţeni u Baltimoreu koja je ostavljena ţiva

usred devetodnevnog divljanja, a koja je poslije poludjela i bila

zatvorena u instituciju. Trish je govorila Mickeyju Bowmanu o

sjajnom čovjeku za odnose s javnošću kojeg je znala preko telefona,

ali kojeg nikad nije susrela. Tip je radio za United Airlines u Miamiju

i praktički je napisao za nju njezinu prvu veliku priču. Avion je bio

otet: snajperisti FBI-a došli su ispod aviona a da otmičar nije znao i

jedan od njih pokušavao se uspuzati uz nos aviona prije nego što

otmičar shvati gdje su. Čovjek iz Uniteda mogao je s prozora svog

ureda promatrati taj prizor. Trish je sjedila za stolom na drugom kraju

grada s telefonom priključenim na slušalice i zapisivala sve od riječi

do riječi dok joj je tip iz Uniteda prenosio priču. "Ubili su otmičara",

rekla je, "ali nikad nisam zaboravila tog čovjeka za odnose s javnošću.

I ti si prilično dobar, Mick."

Bila je to velika pohvala od nekog tko se nikad nije bavio sranjima i

Bowman je to znao. "Mickey je nekad bio šef ureda Associated

Pressa u Indianapolisu", pojasnila mi je Trish. Pridruţio sam se

brbljanju i naučio ponešto o telegrafskim reporterima. No još sam

razmišljao o slijepoj ţeni u Marylandu.

Točno u pola sedam snaţan val buke začuo se kroz Bowmanov

radio. "Vaša ptičica je sletjela", rekao je. Gotovo isti tren stvorio se

auto, crni Cadillac koji je polako prišao po pisti i zaustavio se, stojeći

u leru oko trideset metara desno od nas. Pretpostavljao sam da su

dvojica koja su sjedila u autu Scofieldovi tjelesni čuvari. Bowman je

upalio motor i ventilatorom uklonio paru s naših prozora. Jedno

sam mu morao priznati: sigurno je bio znatiţeljan k'o vrag u vezi s

našom pričom, ali ništa nije pitao.

Elegantan mlaţnjak skrenuo je oko ugla i krenuo prema nama.

"Pa, što misliš?" upitala je Trish. Rekao sam joj da pokušavam ne

razmišljati, već samo reagirati, na što se Bowman nasmijao, ali ona

nije. Puštala je da ja vodim igru, barem za sada. Moja je odluka bila

da počnemo pratiti Scofielda čim sleti na Sea-Tac; jednostavno mi se

nije sviĎalo čekati ga da se pojavi u Four Seasons. Kad imate posla s

luĎakom poput Pruitta, mnogo se toga moţe dogoditi u petnaest

kilometara.

KIKA

Avion je dorulao i stao. Aerodromsko osoblje ispruţilo je čelične

stube, vrata su se otvorila, a kroz njih je izašao čovjek i otvorio

kišobran. Tada je Rodney Scofield iskoračio na kišu. Nije mi trebalo

formalno predstavljanje: bio je to starac čija se snjeţno bijela kosa

kovrčala u čupercima ispod ruba šešira i na čijem se rumenom licu -

barem koliko sam mogao vidjeti s te daljine - ocrtavao samo posao.

Ovo je bila njegova zabava, on je bio šef. Potrčko pokraj njega drţao

mu je kišobran iznad glave, a dva potrčka iz Cadillaca izašla su i

stajala čekajući zapovijedi. Bio je pri dnu stuba kad se iz zrakoplova

pojavio Leith Kenney. Kenney je izgledao baš onako kako sam ga

zamišljao, a to se ne dogaĎa često kad moţete suditi samo prema

glasu.

Imao je uredno podšišanu bradu: bio je vitak i visok i riječ knjižar bila

je ispisana na njemu. Nosio je mali kovčeg i činio se spreman da ga

brani ţivotom. Podsjetio me na diplomatskoga glasonošu u ratno

doba, koji prenosi najveće tajne s kovčegom lancem privezanim za

zglob. No kladio bih se da je ovaj kovčeţić sadrţavao samo novac.

Počinjemo, pomislio sam.

Krenuli samo na jug, što je bilo iznenaĎenje. Bio sam sretan što

sam za promjenu nešto napravio kako treba i pokupio Scofielda na

aerodromu. Cadillac je iznenada skrenuo na 1-5 i krenuo prema

Tacomi kao golub listonoša. Bowman ga je slijedio bez pogovora:

Trish će mu dugovati golemu uslugu kad sve završi. Caddillac je

vozio gornjom dopuštenom brzinom, a Bowman je drţao naš kamion

dvije ili tri duţine auta iza njega. Nismo razgovarali: samo smo sjedili

ukočeni i napeti na sjedalu. Nakon dvanaest ili šesnaest kilometara

Cadillac je skrenuo s autoceste i prešao na cestu s dva traka brojem

označenu kao drţavnu. Bowman je posustao, ali ga je i dalje drţao na

oku, vozeći šezdeset.

Kiša je prestala i nebo se razdvajalo u duge trake plavog. Oštar

vjetar puhao je s Rainiera i udarao u kamion dok smo se njišući vozili

dalje. Pomislio sam da smo sada sigurno istočno od Tacome. Išli

smo uz rub grada po autocesti 161. Bila su to mala predgraĎa

ispresijecana komadima netaknute zemlje. Snijeg je prsio s planine u

daljini, vrtlog oluje pokretan istim vjetrom koji se spuštao u dolinu.

Došli smo do rijeke, prešli je i stigli u gradić Puyallup.

Cadillac je stao. Skrenuo je s ceste.

KIKA

Prošli smo pokraj njega i načas sam ugledao Scofielda i Kenneya

kako razgovaraju oko nečega na straţnjem sjedalu.

"Gledaju upute", rekla je Trish. "Provjeravaju još jedanput."

"Onda smo uskoro stigli."

Bowman je skrenuo lijevo, brzo se polukruţno okrenuo i oprezno

došao do ugla. U daljini smo mogli vidjeti Cadillac još parkiran

pokraj ceste. Sjedili smo sa strane i čekali.

Došli su minutu poslije. Bowman je stvorio baš onoliko razmaka

koliko treba, a zatim krenuo za njima. Nisam se previše brinuo:

nijedan od tipova u Cadillacu nije mi izgledao kao profesionalac, a to

je značilo da bi nas mogli otkriti jedino slučajno. Cadillac je skrenuo

desno na cestu po imenu Avenija Pioneer. Mjesto kamo su išli nalazilo

se oko petsto metara dalje. Bio je to kafić prilično udaljen od

ceste. Ispred njega se nalazila benzinska crpka i nekoliko odbačenih

auta s istočne strane zgrade. Dvorište je bilo nepopločano i prekriveno

lokvama od tolike kiše. "Stanite ovdje", rekao sam i Bowman je

stao, zauzevši poloţaj izmeĎu auta na udaljenijem kraju. Scofield i

Kenney izišli su i ušli, ostavljajući dva potrčka sama u autu.

"Pa", rekao sam. "Izgleda da je sad ili nikad."

"Pusti mene da uĎem", rekla je Trish. "Ako je Pruitt unutra, barem me

neće prepoznati kad me vidi."

"U redu, ali budi brza. Uzmi nam tri kave za van, a zatim se vrati

ovamo i reci mi što se dogaĎa."

Pustio sam je van s osjećajem nelagode. Čvrsto je primila svoj kišni

ogrtač i probila se kroz vjetar do ulaza. Ja sam se vratio u kamion

i čekao. Bowman nije ništa rekao i učas sam zaboravio da je tu.

Razmišljao sam o Pruittu i Graysonu i o slijepoj ţeni u Baltimoreu. I

odjednom sam bio vrlo nervozan.

Jedan od Scofieldovih potrčka izašao je iz Cadillaca i hrabro pokušao

zapaliti cigaretu. Stari ne dopušta pušenje u autu, pomislio

sam. No vjetar je bjesnio pa je morao odustati.

Kafić je postao prometan. Bilo je to mjesto u koje su svraćali radnici a

mušterije u traperu i flanelu ulazile su i izlazile. Parkirališna

mjesta ispred zgrade sada su bila ispunjena automobilima, a još se

jedan red počinjao oblikovati blizu ceste iza nas. Mladi par prošao je

odmah pokraj nas, zatim dva farmera pa tip u kombinezonu koji je

izgledao kao lokalni mehaničar. Svi su se oni sastali kod ulaznih vrata

baš kad su se otvorila i kad je Trish izlazila.

KIKA

Stala je u stranu, drţeći čvrsto smeĎu papirnatu vrećicu na grudima.

Izašao sam i pustio je u kamion pa mi je rekla novosti. Naši su

' prijatelji zauzeli odjeljak na najudaljenijem kraju zalogajnice i sjedili

su sami čekajući.

Trish je razdijelila kavu. "Nadam se da ne moraš biti na nekom

drugom mjestu", rekla je ispričavajući se Bowmanu. Samo se nacerio,

znajući dobro kolike bodove skuplja kod nje, i rekao da je njegovo

vrijeme i njezino vrijeme. Trebat će nazvati ured u devet i pobrinuti se

da se neke stvari naprave: osim toga, bio je sav njen. Još je

ljudi došlo i otišlo, starci u grupama od dvoje i troje izmiješani s

povremenim usamljenikom. Sjeli bi za stolove u kutu, pojeli svoja

meko kuhana jaja i kukali kao što to starci u malim gradovima uvijek

čine o lopovima i kujinim sinovima koji upravljaju u Washingtonu. I

ja bih se mogao u to uklopiti kad bi mi dopustili: bilo bi mnogo bolje

nego sjediti ovdje kao tri čvora na panju. Na ovom se mjestu teško

moglo nešto prikriveno promatrati. No na cesti biste bili mnogo

upadljiviji pa zato uzmete ono što vam situacija pruţa i nadate se da

ste se stopili s okolinom. Zgurio sam se na sjedalu sve dok mi oči ni-

su bile u ravnini s upravljačkom pločom. Još sam mogao vidjeti sve

što se dogaĎalo na ulaznim vratima.

Bowman i Trish su opet čavrljali o poslu. Slušao sam, ali nisam

čuo. Tada smo se svi smirili u onom tihom nemiru koji uvijek dolazi

u drugom satu. U glavi sam ponovno vrtio slučaj, pokušavajući se

sjetiti svega od početka. Slater je ušao u moju trgovinu i otplesali

smo naš mali macho ples. Ukriţao sam mačeve s Pruittom, upoznao

Eleanor i Rigbyje, upio legendu o Graysonima, susreo se s Huggin-

som i Amy Harper. No kroz sve to i dalje sam razmišljao o ţeni koju

nikad nisam upoznao a vjerojatno ni neću, o slijepoj ţeni koja je po-

ludjela u Baltimoreu.

Dobio sam priliku razgovarati o njoj kad je Bowman otišao tele-

fonirati. "Onaj tip u Baltimoreu", rekao sam. "Kad te je nazvao, je li

rekao išta o pojedinostima tog slučaja?"

"Pročitao mi je neke stvari iz isječaka. Nešto sam zabiljeţila." Ot-

vorila je torbicu i izvadila blok za stenografske bilješke. "S njim sam

provela više vremena nego s ostalima zbog slijepe ţene."

"Da, slijepa ţena."

"Što ti misliš?"

"Ne znam još. Reci mi što ti je kazao."

KIKA

"Ţrtva se zvala Allingham. Ţivio je sa ţenom na rubu Baltimorea, u

predgraĎu zvanom Ellicott City. Lijepa kuća, mirna četvrt,

dobrostojeći ljudi srednjih pedesetih godina."

"I ţena je preţivjela."

"Ne samo što je preţivjela, činilo se da je namjerno ostavljena sa-

ma. Ušao je s njom u sobu. Čula ga je kako diše."

"Njega... je li rekla da je bio muškarac?"

"Tako piše u isječcima. On je ušao... on je stajao ondje teško dišu-

ći. A i znala je što se dogaĎa: znala je da imaju uljeza i da je on upra-

vo ubio ili teško ozlijedio njezina muţa. Slijepi ljudi vide bolje nego

što mi mislimo."

"Što još?"

Okrenula je stranicu. Pogledao sam njezine bilješke i vidio zago-

netnu vrstu stenografije, vjerojatno nešto što je sama izmislila i što

je bilo nečitljivo ostatku svijeta. "Zvala se Elizabeth. Nikad nije bila

pouzdan svjedok. Poslije toga je jednostavno utonula u tamu. Ali

tko bi joj mogao zamjeriti?"

Sklopio sam oči i probao to vidjeti. Trish je rekla: "Policajci su

mislili da ju je moţda spasio pas. Imala je tog njemačkog ovčara za

slijepe, vrlo zaštitnički nastrojenog. Kaţu da je pas pobjesnio kad su

policajci stigli. Morali su dovesti čovjeka da mu stavi brnjicu prije

nego što su mogli razgovarati s udovicom."

"Mislim da pas nije imao ništa s tim."

"Kako to?"

"Psi obično ne obeshrabruju tu vrstu ubojica, barem ne dugo. Da

ju je ţelio, prešao bi preko psa da doĎe do nje."

"Moţda ga je buka uplašila."

"Moţda. I ne mogu a da se ne pitam kako je mogla čuti ubojicu

kako diše ako je pas lajao."

"Tko zna što je doista čula? Slušaj, ciljaš li ovime na nešto?"

"Još ne znam. Jednostavno mi ne da mira. Je li ijedan od tvojih

novinara spomenuo pepeo na mjestu zločina?"

"Ne, ali to ne bi pisalo u isječcima. Policija nikad..."

"Ali rekla si da je kuća u New Orleansu zapaljena i da je izgorjela."

"Da, tamošnji su policajci mislili da je to učinjeno da se prikrije

ubojstvo."

"To su moţda rekli tisku, ali kladim se da je ondje bilo policajaca

koji nisu u to vjerovali."

"Što ti misliš?" opet je upitala.

KIKA

"Moţda je netko palio knjigu. Ostavio ju je da gori pa se vatra

proširila i spalila kuću."

Bowman je izašao iz restorana i stao na jednu stranu da popuši ci-

garetu. Pogledao sam Trish i pitanje koje me je proganjalo cijelo jut-

ro iskočilo je van.

"Zašto bi ostavio slijepu ţenu ţivu?"

"Ti mi reci."

"Zbog sljepoće. To je jedina stvar koja je svima ostalima bila za-

jednička, a po kojoj se ona razlikovala. Oni su mogli vidjeti."

"Znao je da ga ne moţe vidjeti. Ne moţe ga prepoznati."

"To je logičan odgovor. Ali ova ptičica nije razmišljala logički. A

ja mogu zamisliti i drugu mogućnost."

Odmahnula je glavom. "Sigurno sam tupava."

"Bilo je nešto u knjizi. Nešto što su oni mogli vidjeti, a ona nije.

Nešto što je pogreškom bilo umetnuto ili uvezano. Nešto što je ubo-

jica smatrao tako uţasnim da je tu stvar trebalo uzeti i ubiti svakoga

tko ju je vidio."

"Ne znam, Jancway."

"Ne znam ni ja. Samo činim ono što policajci uvijek čine kod

slučajeva umorstva, odigravam sve u glavi. Moţda nikad nije

namjeravao nikoga ubiti. No otišao je u St. Louis po svoju knjigu, a

Hockman nije pristao. Sada ulazimo u mentalitet kolekcionara.

Hockman je odjednom postao svjestan da posjeduje nešto jedinstveno.

I nije to ţelio dati ni za Isusa Krista ni za samog Darryla Graysona.

Knjigu si mu mogao uzeti samo tako da ga ubiješ."

"Nastavi", rekla je, no u glasu joj se još osjećao tračak sumnje.

"Ubojica je uporno teţio samo jednom cilju, to si i sama shvatila.

Letio je od A do B i tako dalje. Samo mu je jedno bilo na pameti, da

doĎe do te knjige. Bilo je u tome neke očajne hitnosti, taj poriv je na-

dilazio zemljopis, nadilazio je sve: nije mogao misliti ni na što drugo.

Zato odlazi u St. Louis, a Hockman mu je ne ţeli dati. Ubija

Hockmana, moţda u napadu bijesa. Sada je ubojica."

Pustio sam je da to probavi nekoliko sekundi.

"Reći ću ti nešto o ubojicama, Trish... Nešto što si moţda znala,

ali nikad nisi razmišljala o tome. Ima ljudi koji ne ubiju sve do svoje

četrdesete ili pedesete godine, a zatim ubiju dvanaest puta. Prvo ih

ubojstvo gurne preko ruba, navede ih na mračan put kojim nikad ni-

su namjeravali poći. Prvo ubojstvo je katalizator: nakon toga nema

KIKA

pitanja. Odlazi u Phoenix i ovaj put ni ne pita. Upada, ubija ljude,

uzima knjigu. I tako to ide."

"Dok ne doĎe do Baltimorea..."

"Ulazi u sobu i ondje nalazi tu ţenu, očito slijepu, sa psom i svi-

me, moţda i sa štapom prislonjenim uz stol. Slijepa je, ništa nije vid-

jela, nije dio toga. Ostavlja je ţivu."

"Ali tko bi išao čak dotle? Tko bi učinio nešto takvo?"

"Samo mi jedan čovjek pada na pamet. Onaj koji je to stvorio."

Oči su joj se raširile. "Isuse, Janeway, što ti misliš?" upitala je tre-

ći put, glasom koji je sada bio nestrpljiv šapat.

"Jesi li ikad razgovarala s mrtvozornikom koji je obradio Graysone?"

"Ne", rekla je slabim glasom. "Nije bilo razloga."

"Nije postojala nikakva sumnja da su doista Darryl i Richard

Grayson poginuli u tom poţaru?"

i rekao: "Izvuci taj pištolj pa ću ti nogom odvaliti glavu", no znao

sam da ga to neće zaustaviti. Izvukao je hrpicu ţeljeza iz haljine, a ja

sam mu zabio cipelu pod pazuh. Posegnuo je prema nebu ispalivši

hitac u zrak kad sam ga čvrsto pritisnuo drugom nogom. Skvrčio se,

previjajući se u agoniji kao probušeni balon što se valja ispod kotača

s reskim, šištavim zvukom. Šutnuo sam pištolj koji se otkotrljao u

lokvu. Znao sam da sam ga ozlijedio, moţda mu i slomio rebra, ali

još nije bio gotov. Još je imao noţ i dok sam ga vukao, nasrnuo je na

mene s ispruţenom oštricom. Uhvatio sam ga za zglob mokrim stis-

kom. Nekoliko smo se sekundi nadjačavali dok je vršak noţa trepe-

rio poput seizmografa koji se ne moţe odlučiti treba li pokazati

sprema li se potres. Tada sam znao da ga imam. Prvo sam mu vidio u

očima onu napuklinu u tvrdom oklopu koja se pojavi svim nasilnici-

ma kad odigraju jednu kartu previše. Više nije izgledao opak. Izgledao

je malen, umoran i zatečen.

"Sad ćeš mi reći gdje je djevojka." Rekao sam to s noţem pod gr-

lom, no situacija se brzo mijenjala. Ruka mu je pala i ispustio je noţ

kao da ga predaja moţe spasiti. Snaţno sam ga opalio šakom tako da

nauči bolje, zatim sam ga udario još jedanput i još jedanput, a onda

sam se izgubio dok sam mu mlatio lice amo-tamo. Čuo sam svoj glas

kako ga takoĎer udara: "Gdje je ona... gdje je ona", sa svakim udar-

cem i nakon nekog vremena prestao je govoriti da ne zna. Osjetio

sam Trish za leĎima, čuo sam kako vrišti na mene da prestanem za

ime Boţje, ali jednu dugu minutu jednostavno je bilo nemoguće

KIKA

prestati. Skliznuo sam preko ruba i postao svaki loš policajac koji je

ikada u ljutnji dohvatio gumenu cijev ili zamahnuo pendrekom.

Trish me zgrabila oko vrata. Otresao sam je i opet navalio na

Pruitta.

I tada sam stao. Još jedanput sam u refleksu zamahnuo prema

njemu, no povukao sam se i ta zadnja šaka nije pala. Pogledao sam ga

krvava i hladna i znao sam da neko vrijeme neće nikome ništa reći.

Ustao sam i ogledao se oko sebe. Trish je sjedila u blatu dva met-

ra dalje. Bowman je stajao na priličnoj udaljenosti i gledao kao da

ne moţe sasvim povjerovati u ono što se upravo dogodilo. Još dalje

ljudi su istrčavali iz zalogajnice jer se proširio glas da s neba padaju

novčanice od sto dolara.

U ţamoru gomile čuo sam riječ policija. Imao sam najviše nekoliko

minuta da učinim ono što sam morao i nestanem odatle.

Odvukao sam Pruitta oko auta, izvadio Slaterove lisice i privezao

ga za kvaku na vratima. Nisam vidio Trish kad sam je opet potraţio

pogledom: nisam znao kamo je otišla, ali Bowman je još bio tu. Prišao

sam mu i rekao: "Daj mi ključeve kamiona, Mickey", a on me

pogledao kao nekog s kim se ne treba prepirati i dao mi ključeve. Ja

sam njemu dao ključeve lisica i rekao da ih preda Trish.

Krenuo sam prema kafiću. Gomila na vratima je uzmaknula, drţeći se

na sigurnoj udaljenosti od mene.

Čuo sam glasove dok sam se probijao kroz njih. Opet riječ policija.

Netko drugi je rekao da stiţu. Jedna ţena je pitala što se to do

vraga dogaĎa, a neki muškarac joj je rekao: "Neki luĎak je pretukao

staricu na parkiralištu."

Progurao sam se pokraj dijela za čekanje i vidio Scofielda i Kenneyja

kako sjede u separeu u kutu. Gledali su u nešto na stolu izmeĎu

sebe, proučavajući tako pozorno da čak nisu ni čuli guţvu sprijeda.

Krenuo sam ravno k njima i privukao stolicu. Scofield se trznuo,

preplašen kao da sam ga napao. Zgrabio je knjigu sa stola i sklonio

je od pogleda na krilo. Kenney me pogledao smirenim očima, a ja

sam uskočio kao da smo svi stari prijatelji.

"Drago mi je što niste prešli tolik put uzalud."

"Poznajem li vas?" Kenney je sada bio na oprezu, no u njegovu

sam drţanju uhvatio tračak prepoznavanja.

"Imate dobro uho. Ja sam tip s kojim ste razgovarali telefonom."

KIKA

Ništa nije rekao. Vidio sam da prati moje misli, ali pokušavao se

otresti toga. Ovo je bilo sporno pitanje: imali su ono po što su došli.

"Prije nego što odletite natrag u grad laţnih kulisa", rekoh, "mo-

ram vam reći da ima još mnogo toga ondje odakle je to stiglo."

"Još mnogo čega?"

"Nemam vam vremena crtati. Govorim o šezdeset kutija Graysonovih

svaštica. Govorim o bilješkama, dnevnicima, pismima, crteţima,

fotografijama. Imam sve što vam padne na pamet."

Kenney je primio vijest kao svjetski pokeraš. No Scofield se počeo

tresti.

"Ah, da", rekoh kao da mi je naknadno sinulo. "Usput sam slučajno

pokupio i Graysonov originalni popis pretplatnika... ako vas

nešto takvo uopće zanima."

Scofield je premetao po dţepu i izvukao bočicu s tabletama. Popio

je dvije s vodom. Kenney me pogledao u oči i rekao: "Što traţite?"

"Za sada me samo poslušajte. OtiĎite u Seattle i čekajte me u vašoj

sobi u Four Seasonsu. Ili ću doći k vama ili ću vas nazvati kasnije

danas ili večeras. Ne govorite nikomu o ovomu dok vam se ne javim.

Jesmo li se razumjeli?"

Pogledali su se.

"Da", rekao je Scofield slabašnim glasom. "Bit ćemo ondje."

Ustao sam i otišao, probijajući se kroz gomilu. Vani je dvorište iz-

gledalo kao skup luĎaka. Ljudi su trčali amo-tamo, puzali ispod au-

tomobila po blatu, vrištali jedni na druge. Sa strane su se odvijale

dvije tučnjave, a u daljini sam čuo sirenu.

Nisam vidio Bowmana ili Trish, a nisam ih imao vremena traţiti.

Ušao sam u kamion i odvezao se.

Bio sam već dobrano na autocesti kada sam vidio kako mi se neš-

to drţi za vjetrobran. Bila je to svjeţa stotica. Franklin9 je divljački

udarao o staklo dok sam skretao sjeverno na 1-5. Čak ni zbog nje ni-

sam stao. Nakon nekog vremena se odlijepila i odlepršala.

9 Na novčanici od 100 dolara nalazi se lik Benjamina Franklina.

KIKA

46

Čekao sam za stolom u kavani u Hiltonu kad je Huggins ušao.

Nervozno se osvrnuo oko sebe, dvaput prešavši pogledom po

prostoriji prije nego me ugledao. Bljesak ljutnje preletio mu je pre-

ko lica, no on ga je otjerao i umjesto njega namjestio pasivnu masku.

Pomaknuo sam se tek toliko da malo podignem oči dok je išao kroz

prostoriju u mom smjeru.

"Gospodine Hodges", rekao je sjedajući.

"Moje ime nije Hodges, već Cliff Janeway. Ja sam trgovac knjiga-

ma iz Denvera."

Ako je i bio iznenaĎen, nije pokazao. Oči su mu pronašle mamac

koji ga je ovamo namamio, onaj pougljenjeni komadić papira koji ga

je progonio u snovima od subote uvečer. Stavio sam ga na stol, na list

papira koji je Trish donijela iz St. Louisa.

Nagnuo se nad stol i pogledao ga. "Mogu li?"

"Paţljivo."

Uzeo je papirić i opet ga dugo i pomno pregledao pod povećalom.

Dah mu je šištao kroz nosnice dok ga je promatrao. Kad ga je

napokon odloţio, oči su mu djelovale umorno, kao da je upravo

prešao pola svijeta.

"Što mislite?"

ZagunĎao je. "Teško je reći."

"Dajte, gospodine Huggins, nemojmo se poigravati. Dan brzo

prolazi, a ja moram još štošta obaviti."

"Nisam siguran da znam što ţelite od mene."

"Počnimo s ovim." Gurnuo sam mu pod nos papir iz St. Louisa

preko stola. "Izgleda li vam to kao ista abeceda?"

Bilo mu je bolno pogledati: mogli ste mu vidjeti u očima, sigurnu

spoznaju da ovdje ima nešto, ali da to nikad neće moći zadrţati.

"Gospodine Huggins?"

"Da... Moram reći da vjerojatno jest."

Pogledali smo se.

"Dakle," rekao je, "sad moţete reći Scofieldu i to će biti to."

Bilo mi je teško suprotstaviti mu se. Dio mene ga je shvaćao i

suosjećao s njegovim gledištem. Kao knjiţara vrijeĎala me mogućnost

KIKA

da Scofield pokupuje svaki preostali djelić Graysonova djela.

No morao sam misliti na Amy Harper. Te su stvari bile njezina

budućnost.

Odjednom je Huggins progovorio jednim od svojih sad već poznatih

monologa. No ton je bio drukčiji: glas mu je poprimio blagi

umor poraţenog. "Prije dvadeset godina, Grayson je bio nevjerojatno

plodno polje za sakupljača. Tek je bio umro i njegovih je knjiga

još bilo na gotovo svakoj draţbi luksuznih izdanja. Svoju sam vlasti-

tu zbirku načinio dio po dio, komadić po komadić. To vas tako ispu-

nja zadovoljstvom. Stvarate svoju stručnost, dajete joj obris i obliku-

jete je, a zbog vaše učenosti drugi ulaze u nju i nalaze iste uţitke i za-

dovoljstvo kao i vi. No ostajete voĎa, prvi na kojeg pomisle kad odu

onoliko daleko koliko ţele i kad su spremni prodati. Tada naiĎe netko

poput Scofielda i sve se mijenja."

Otpio je malo vode i vaţno me pogledao. "Već više od sedam go-

dina ne mogu kupiti ništa. Samo izdvojene komade tu i tamo, stvari

koje mi padnu u krilo. Moţete zaboraviti draţbovne kuće... Scofiel-

dov čovjek je uvijek tamo, uvijek. I njegovu ponudu ne moţete nad-

jačati, jedino ako ste Ross Perot... Ne znam, moţda je vrijeme da da-

rujem to što imam nekoj knjiţnici i prestanem se baviti Graysonima.

Nevolja je u tome što ne znam što onda postoji u ţivotu. Ne znam

ništa što bi mi moglo pruţiti ushit ravan pronalaţenju neke Grayso-

nove varijante... Pomisao da ostanem bez toga gotovo je veća nego

što mogu podnijeti. Sad kad više nema moje ţene, pomisao da počis-

tim svoju sobu s Graysonima i sve to darujem... a ipak, oduvijek sam

bio praktičan čovjek. Kad je s nečim gotovo, gotovo je."

"Moţete pokušati uţivati u onome što imate."

Gorko mi se nasmiješio. "Znate vi dobro. Uţitak je u potrazi."

"Naravno. I volio bih da vam mogu pomoći."

"No na kraju ste upravo ono čega sam se najviše bojao... Scofielilov

čovjek."

"Ne baš sasvim. Nisam vam lagao, nisam znao tko je Scofield."

"Ali sada znate i otići ćete k njemu. Ne krivim vas, shvatite, ali ne

mogu a da se ne ljutim zbog toga i zaţelim da novac ne vlada

svijetom."

Činilo se da smo završili. Tada je rekao: "Kako ste ga pronašli?

Preko Otta Murdocka?"

Uspravio sam se na stolici. "Što s Murdockom?"

"I ja bih to volio znati. Ime vam je očito poznato."

KIKA

"Kako se on uklapa u sve ovo?"

"Kao i svi drugi. I on ga je lovio."

"Mislite Graysonova Gavrana!"

"Njega ili bilo što drugo što bi mu omogućilo da lagodno provede

ostatak ţivota."

"Navodno je nekad bio prilično dobar poznavatelj Graysona."

"Slabiji jedino od moje malenkosti", rekao je s tuţnim smiješkom.

"Otto je doista bio zaluĎen njime prije petnaest-dvadeset

godina."

"I uvjeravaju me da je imao vraški dobru zbirku kojom je to mogao

dokazati."

"Dok je nije počeo rasprodavati komad po komad da bi platio

viski."

"Kome ih je prodavao?"

Kratko se nasmijao. "To nije teško pogoditi."

"Vi ste ih kupovali."

"Onoliko koliko sam mogao. Otto je prolazio kroz periode kad se

pokušavao osloboditi pića. Tada bi opet počeo piti i morao je nešto

prodati. Prvo je rasprodao sve manje vrijedne stvari. A onda je, baš

negdje u vrijeme kad je stigao do najvrjednijih primjeraka, došao

Scofield sa svim novcem ovog svijeta da ih kupi od njega. Bio sam

kao patka koju je netko izbacio iz vode. Scofield mu je platio petnaest

tisuća dolara za primjerak Bentonove Božične priče koji na

draţbi ne bi postigao ni tisuću petsto dolara. Kako se moţete natjecati

s nekim takvim?"

Šutio sam trenutak-dva, a onda rekao: "Jeste li skoro vidjeli

Murdocka?"

"Nisam ga vidio godinama sve do prije mjesec dana."

"Što se tada dogodilo?"

"Nazvao me jedne noći i pitao mogu li skupiti nešto novca."

"Nešto vam je pokušavao prodati?"

"Tako je zvučalo. Nisam ga mogao natjerati da se izjasni. Rekao

je samo da radi na graysonovskom poslu svog ţivota. Stvari za koje

je znao godinama, ali nikad nije mogao doći do njih. Onaj tko ih je

posjedovao nije prihvaćao nikakvu ponudu. No ta je osoba umrla i

netko drugi je postao njihov vlasnik, netko tko nije toliko znao ili nije

toliko mario za njih. Trebao mu je novac koji bi joj ponudio."

"Koliko novca?"

KIKA

"Nije bio siguran. Vidio je tu osobu jedanput i nije mogao procijeniti

je li tako naivna kako se činila ili ga samo vuče za nos. Moj je

dojam bio da nije velika zvjerka, ali s nečim takvim imaš samo jednu

priliku. Krivo je procijeni i izgubit ćeš. Plati premalo i ostat ćeš bez

svega. Plati previše i opet ćeš ostati bez svega. Traţio je pet tisuća."

"Spremao se da je dobije u bescjenje."

"To sam i ja mislio. Ako je bio spreman platiti pet, sigurno je vri-

jedilo pedeset. Sam Bog zna koliko bi platio luĎak poput Scofielda."

"Zašto se Murdock ne bi prvo obratio Scofieldu za novac?"

"Tko zna što je Otto smjerao? Ako je ovo zaista bila Graysonova

zbirka kakvu vidite jednom u ţivotu, pokušali biste je kupiti sami i

onda je prodati Scofieldu. Tako bih ja učinio da sam Otto i da mi

mala kraĎa leţi na srcu."

"Kad je zatraţio od vas pet tisuća, što ste mu rekli?"

"A što vi mislite? Rekao sam da moram točno znati što dobivam

za svoj novac. Ne dajete samo tako pet tisuća dolara čovjeku koji je

sasvim sposoban da ih zapije preko vikenda."

Sada se pokolebao. "Pogriješio sam. Vidim vam na licu."

"Obojica ste pogriješili. Mogao je kupiti sve za sto dolara. Mogla

mu je dati stvari samo da ih odvuče odande."

Izgledao je spreman da zaplače. Nije ţelio pitati, nije se usudio

pitati, no na kraju je morao.

"O čemu to, do vraga, govorimo?"

"Ne ţelite čuti."

"Ne", rekao je suho. "Vjerojatno ne ţelim."

"Dakle, Murdock je došao i otišao. Je li to bilo zadnji put da ste

ga vidjeli?"

"Vidio, da."

"Ali opet vam se javio."

"Nazvao me prije desetak dana. Odmah sam shvatio da je pijan.

Lupetao je gluposti."

"Kakve?"

"Buncao je o nekakvom bibliofilskom izdanju Graysonovih knji-

ga koje nisam naveo u svojoj bibliografiji. Mislio je da je Grayson ra-

dio posebno izdanje, tek nekoliko primjeraka svakog naslova, barem

od sredine pedesetih."

"Što ste mu vi rekli?"

KIKA

"Da naĎe dobar lijek protiv mamurnosti i da ode u krevet."

"Je li još što rekao?"

"Svi su mrtvi. To je rekao, svi su mrtvi, svih petero."

"Što ste vi pomislili?"

"Ništa. Halucinirao je."

"I tu je bio kraj?"

"Tako nekako. Još je neko vrijeme trabunjao. Govorio je kako će

se pribrati i opet postati pravi knjiţar. Rekao je da će napisati pravu

priču o Darrylu Graysonu: još nije ispričana, ali on će je ispričati, a

tada će ga s paţnjom slušati sav knjiţarski svijet. Sve je to bilo pijano

baljezganje."

Izgledao je umoran i odjednom stariji. "Ako ţelite juriti za privi-

Ďenjima jednog pijanca, samo izvolite. Archie Moon i Rigbyji moţ-

da nešto znaju. Otto je rekao da je otišao u North Bend i razgovarao

s njima o tome."

"Što je rekao?"

"Ne znam. Nisam više mogao podnijeti."

Bio je spreman otići. Dok je odmicao stolicu, rekao sam: "Usput,

jeste li znali da je Murdock mrtav?"

Trepnuo je i rekao: "Ne, nisam to znao."

"Siguran sam da je dosad već bilo na vijestima."

"Ne čitam novine, a gledam samo vijesti drţavne televizije. Ne

podnosim ove lokalne budale."

"U svakom slučaju, mrtav je."

"Kako? ...Što se dogodilo?"

"Ubijen je."

Opet je trepnuo. "Što se to, dovraga, ovdje dogaĎa?"

"Dobro pitanje, gospodine Huggins. Ne znam, ali otkrit ću."

47

Amy Harper očetkala je svoju dugu crvenu kosu i odjenula jedinu

dobru haljinu. Svakim je trenom sve manje nalikovala školarki s

očima srne koju sam spasio iz Belltowna. Našla je nekoga tko će ostati

s djecom preko noći: dobra stvar, jer ovo će potrajati dokasna.

KIKA

Danas neće ništa podizati ni nositi. Sjedit će na stolici i nadgledati dok

će milijarderov potrčko obavljati posao umjesto nje.

Zujali smo Nashom duţ ceste 1-90, a ja sam joj izloţio plan igre.

Negdje na cesti, ispred nas ili baš iza, Scofield i Kenney idu prema

istom odredištu: nazvao sam ih iz Amyne sobe i rekao kamo da odu.

Slušala je što joj govorim i ništa nije pitala. Imala je spartanski

karakter, strpljiv, odvaţan i bez kuknjave, i pri svakom mi se susretu

sve više sviĎala.

Neka je vrsta prigušenog uzbuĎenja ispunila auto dok smo letjeli

pokraj Issaquaha kako bi se sjurili u North Bend. Bio sam nestrpljiv,

ali ne i nervozan. Znao sam što imamo: znao sam kakvu će to moć

imati nad Scofieldom i čak je i Amy osjetila tu snagu dok se dan za-

huktavao. Preuzeo sam na sebe ulogu Amyna čuvara, njezina agen-

ta, u pregovorima koji će uslijediti. No i slučaj ubojstva je bio još ot-

voren, a sudbina još jedne ţene do koje mi je veoma bilo stalo još je

bila upitna. Ne radi se o novcu, opet sam pomislio. Sada sam vjero-

vao u to više nego ikad. Ali novac se tu umiješao do to mjere da mi je

samo bogataš mogao pomoći da to razmrsim, a ja se nisam libio is-

koristiti Graysonove dokumente kako bih ga njima pritisnuo.

Činilo se nemogućim, ali bilo je tek jedan sat. Pomislio sam na

Trish i zapitao se kako se snalazi s Pruittom. Ostavio sam Bowma-

nov kamion kod njezine kuće i prešao u Nash prije nego što ću se naći

s Hugginsom u Hiltonu.

Sada sam skrenuo na poznati odvojak za North Bend. Dan je bio

lijep, prohladan kao planinsko jezerce, a vjetar je kovitlao oblake iza

planine u daljini. Na trenutak mi se učinilo da sam u planini ugledao

Indijanca, no kad sam trepnuo i opet pogledao, više ga nije bilo.

Krenuo sam prema glavnoj ulici i došao do motela gdje sam sakrio

stvari.

Crni Cadillac stajao je u dvorištu.

"Ovdje su", rekao sam.

Izašao sam, otišao do recepcije i upitao za Rodneyja Scofielda.

Soba četiri, reče tip pa sam odšetao stazicom i pokucao na vrata.

Kenney je otvorio. U ruci je drţao čašu za koktel, a led je poskakivao

u tekućini oker boje.

Ušli smo. Privukao sam stolicu, a Amy je sjela na podnoţje kreveta.

"Ovo je gospoĎica Amy Harper. Ona vodi igru. Moje ime je Cliff

Janeway i trgovac sam knjigama iz Denvera."

KIKA

"Leith Kenney." Rukovao se, prvo s Amy, a zatim sa mnom.

"Gdje je Scofield?" upitao sam.

"U kupaonici. Doći će. Jeste li za piće?"

"Moţe. Što nudite?"

"Pijete li Scotch!"

"Ja sam bourbon tip poput Williama Faulknera. To znači da izmeĎu

Scotcha i ničega biram Scotch."

Nasmiješio se: prepoznao je citat. Odjednom smo bili dvojica starih

knjiţara koja su se prepustila meĎusobnom preseravanju. Pogledao je

Amy i rekao: "GospoĎice Harper?"

"Imate Colu?"

""7-Up."

"Moţe proći."

Kenney i ja smo se nasmiješili jedan drugom. Izvadio je 7-Up iz

torbe, napunio čašu ledom i natočio joj. Pitao me kako ţelim svoje

piće, a ja sam rekao baš onako kako su ga dopremili iz Kentuckyja.

Vrata su se sa škljocajem otvorila i Rodney Scofield ušao je u sobu.

Bio je mršav, blijeda, anemična izgleda. Njegova sijeda kosa još

se drţala sprijeda, povlačeći se do polumjesečasta ćelava mjesta na

zatiljku. Oči su mu bile sive, prodorne i oprezne: imao je čvrst stisak

ruke. Sjeo je za stol na kojem je njegov 7-Up čekao da mu udovolji.

Bilo je u njemu nečega što je sve ljude privlačilo k njemu, pretvara-

jući u vodeće bilo koje mjesto na koje bi sjeo. On je bio tvrd stari

orah, naviknut da zapovijeda i da svi skaču oko njega. Sada će sjediti,

slušati i primati zapovijedi od djevojke koja je jedva napunila dva-

deset.

Na meni je bilo da pripremim scenu i to sam učinio brzo. "Sve što

sam vam rekao u restoranu, istina je. Gospodo, ove Graysonove

stvari su posao vašeg ţivota. Ova mlada dama je njihova vlasnica i

zamolila me da doĎem s njom i zastupam njezine interese."

"Koliko god mi platili", reče Amy Scofieldu, "gospodin Janeway

dobiva pola."

Pogledao sam je oštro i rekao: "Ne dolazi u obzir."

"Ne ţelim raspravljati ni o kakvom drugom dogovoru." Pogleda-

la je Kenneyja i rekla: "Da nije bilo ovog čovjeka, sve bih to dala,

moţda i spalila na smetlištu."

"Amy, slušaj me. Ne bih mogao uzeti tvoj novac, to bi bilo krajnje

neetično i gospodin Kenney to zna."

"Odvjetnici to čine. Uvijek uzimaju pola."

KIKA

"Uzimaju i trgovci knjigama, ali ovo je drukčije. Moraš misliti i

na svoje dvoje djece."

"Moţda vam mogu pomoći da razriješite tu malu dvojbu", smire-

no reče Kenney. "Pretpostavimo na trenutak da doista imate ono

što mislite da imate. To ćemo još vidjeti, ali ako je istina, gospodin

Janeway ima pravo traţiti naknadu za posredovanje."

Osjetio sam kako mi je srce poskočilo na sam nagovještaj. Došao

sam ovamo ganjajući pet tisuća dolara, a sada se taj zgoditak počinjao

činiti malenim.

"Što to znači?" rekla je Amy.

"To je jedno načelo u knjiţarstvu", rekoh joj. "Ako jedan trgovac

navede drugog na nešto dobro, taj prvi dobiva naknadu za posredo-

vanje." Pogledao sam Kenneyja i podignuo obrvu. "Obično je to de-

set posto od kupovne cijene."

"Ne čini se mnogo", reče Amy.

"U ovom slučaju moglo bi biti malo više od toga", rekao je Kenney.

Nagnuo sam se i pogledao Amy u lice. "Vjeruj mi, dovoljno je."

"Nastavimo", rekao je Kenney. "Pretpostavimo da svi imamo

poštene namjere pa će svi biti zbrinuti. Gdje je materijal?"

"Nije daleko odavde", rekoh. "No prije nego što započnemo s

tim, ţelim vam postaviti neka pitanja. Rado bih vidio onu knjigu ko-

ju ste kupili u restoranu."

Kenney je odmah postao oprezan. "Zašto?"

"Ako mi ugodite, brţe ćemo završiti s ovim."

"To što traţite nije pošteno", reče Kenney. "Sigurno to znate. Is-

pričali ste nam fascinantnu priču, ali ništa nam niste pokazali. Moram

zaštititi naše interese. I vi biste učinili isto da ste na mom mjestu."

Ustao sam i obišao oko kreveta. "Prošećimo malo vi i ja." Pogledao

sam Amy i rekao: "Sjedi tu, odmah se vraćamo."

Otišli smo duţ prolaza do sobe na kraju. Otvorio sam vrata i sta-

jao vani dok je on ušao sam. Kada je izašao deset minuta poslije, bio

je blijed u licu.

Moja prva reakcija na Graysonova Gavrana bilo je razočaranje.

Precijenjena je kao velika knjiga, pomislio sam kad ju je Kenney od-

motao i kad sam je prvi put dobro promotrio. Uvez je bio napola

koţni s oslikanim koricama presvučenim svilom. Grayson je sam os-

mislio prednje korice: njegov se pozlaćeni inicijal isticao u donjem

kutu. Koţa se još doimala novo i svjeţe, no tkanina je bila mnogo

starija i vrlo fina, elegantna na dodir. U mutnom svjetlu motelske

KIKA

sobe odavala je dojam starine. Korice su bile iznenaĎujuće tanke:

mogli ste ih uzeti u ruke i svinuti, imale su neku vrstu britke gipkos-

ti, tanke i čvrste poput starog štapa za pecanje. Predlist je imao uzo-

rak mramora: papir se opet doimao kao da nije iz ovog stoljeća. Ta-

kav papir ne kupujete u Woolworth'su i ovakve knjige ne kupujete

na pultovima knjiţarskih lanaca. Kutija je bila izraĎena od istog ma-

terijala koji je korišten za korice i prekrivena istom starom svilom.

Varijacija dizajna knjige, samo jednostavnija, s ciljem tek da nagovi-

jesti, bila je utisnuta na prednjoj strani kutije. Moja je prva reakcija

prošla i osjetio sam kako počinjem shvaćati veću vrijednost knjige.

Bilo je to kao da je nešto iz nekog drugog vremena nedirnuto prolet-

jelo ovuda. Upravo je to Grayson namjeravao, pomislio sam.

Paţljivo sam je otvorio dok je Kenney budno motrio. Scofield se

nije pomakao sa svoje stolice, a nije ni Amy. Listao sam do naslovne

stranice gdje se datum, 1969., isticao deblje otisnut pri dnu. Tu je bi-

la umetnuta plastična vrećica s bilješkama: uzeo sam je i pomaknuo

u stranu tako da mogu ne prekidajući misli pogledati tip slova. Zna-

čajna su slova izgledala isto. Poslije ih moţemo povećati, mikros-

kopski usporediti i povezati izvan svake sumnje, ako baš budemo

morali. Što se mene tiče, bio sam uvjeren.

Okrenuo sam do impresuma na kraju knjige. Bio je to primjerak

označen slovom E i s Graysonovim potpisom.

E je bio New Orleans. Knjiga Laure Warner.

"Dakle", rekao sam Scofieldu. "Kako vam se sviĎa vaša knjiga?"

"SviĎa mi se."

"Znači zadovoljni ste njome?"

"Ne znam na što mislite." Oči su mu bile mirne, ali nešto je bilo u

njemu... treperavo, ustrajno nezadovoljstvo.

"Jeste li zadovoljni što ste dobili ono što ste platili? ... To vas pitam."

"Knjiga je original", rekao je Kenney. "Ako nije, zaraĎivat ću

prodajući cipele."

"Oh, mislim da nećete to morati, gospodine Kenney", rekao sam.

"Ali nešto nije u redu i stalno se pitam što."

Ništa nisu rekli. Kenney je otišao do stola i natočio si još jedno piće.

"Na telefonu ste mi rekli nešto", kazah. "Rekli ste da je Scofield

dotaknuo knjigu i drţao je u rukama."

Pogledao sam Scofielda. "Čini mi se da cijelo vrijeme u svoj ovoj

šutnji čujem kako to nije ta knjiga."

KIKA

"Ovo nije ona koju sam vidio", reče Scofield. "Ne znam što je

ovo. Mogla bi biti neko ranije izdanje ili varijanta, moţda nekakav

eksperiment koji je Grayson namjeravao uništiti, a nikad nije."

Kenney je pijuckao svoje piće. "Pomalo nas uznemiruje, zato što

znamo da Grayson nije knjige označavao slovima."

"I tako se lov nastavlja", rekoh sa zlobnim cerenjem.

Scofieldove se oči zaţariše. To ga je odrţavalo na ţivotu u njego-

vu sedmom desetljeću. Lov, potraga, ista ona gorljiva pohlepa koja

je Corteza nagnala da se probija kroz vruće i vlaţne prašume kako bi

opljačkao Azteke.

Opipavao sam plastičnu vrećicu.

"To su samo neke sitnice koje smo našli meĎu stranicama", rekao je

Kenney.

Otvorio sam vrećicu i pogledao bilješke. Jedna je bila od Laure

Warner, zagonetna, osim ako ne znate kako je iščitati. Petre, pisala

je, da se nisi usudio koriti me što te zadirkujem kad i ti sam toliko

zadirkuješ. Drago mi je da se sada možeš smijati sam sebi. Je li ovo

bio test da vidiš hoću li primijetiti? Kako si mogao sumnjati u onu

koja pažljivo prati svaku tvoju riječ? Vraćam ti tvoj mali trik, iako je

ljubak, i s radosnim nestrpljenjem očekujem pravu knjigu.

Nitko od nas nije izrekao to drugim riječima iako je zadnja rečenica

sumorno lebdjela u sobi. Otvorio sam drugu bilješku s jednom

rečenicom načrčkanom na papiru iz biljeţnice. Čuvaj mi ovo,

vjerojatno će vrijediti nešto novca. Nola.

"Što mislite o ovome?" rekao sam.

"Očito je prošla kroz nekoliko ruku", reče Kenney. "Ljudi ostavljaju

stvari u knjigama."

Prevrtao sam stranice traţeći pjesmu Annabel Lee. Brzo sam je

našao, a pogrešno napisana riječ opet je bila pogrešno napisana.

I Kenney je to primijetio. "Čudno, zar ne?"

Primio sam stranicu prstima i opipao papir. Sjetio sam se nečega

što je Huggins rekao: nema savršene knjige. Ako paţljivo gledate,

uvijek ćete nešto naći. Pritisnuo sam stranicu uz ostale i vidio da je

gornji rub neznatno neravan. Uvijek postoji nešto.

"Još samo nekoliko stvari i moţemo početi", rekao sam. "Znam

da jedva čekate da se bacite na to, ali prvo mi morate malo pomoći."

"Što ţelite?" reče Scofield.

KIKA

"Ţelim znati sve što se zbilo kad ste vidjeli tog drugog Gavrana i

drţali ga u rukama. Ţelim znati kada se to dogodilo, kako, gdje, tko

je bio upleten i što se poslije dogodilo. I ţelim znati nešto o Pruittu i

odakle se on stvorio."

"Ne razumijem kakve veze išta od toga ima s vama."

"I ja sam u lovu, gospodine Scofield. Lovim ubojicu i nešto mi govori

da vi, dečki, krijete odgovore koje traţim."

48

Prije dvanaest godina Pruitt je bio plaćenik za Scofield Industries.

Bio je lutajući stručnjak za otklanjanje problema i posao ga je

redovito vodio u petnaest saveznih drţava, Washington, Europu,

Juţnu Ameriku i Daleki istok. Unutar tvrtke bio je poznat kao Ko,

interna šala koja je imala dvostruku oštricu. KO je bila skraćenica

njegove nesluţbene titule, koordinator operacija, no u privatnim

dopisima koji su kolali meĎu šefovima odjela često su to pisali kao

TKO. Pruitt je znao kome treba ići, koga izbjegavati, tko će pognuti

šiju, a tko primiti mito. U zemljama trećeg svijeta, reče Scofield bez

isprike, mito je bilo način ţivota. Ako ste htjeli poslovati u Meksiku,

mito vam je otvaralo vrata. Istu ste igru mogli igrati i na Filipinima,

dokle god ste igrali prema filipinskim pravilima.

Kod Pruitta je paţnje vrijedna bila sposobnost da djeluje u stranim

zemljama bez i mrvice znanja jezika. Uvijek je bilo prevodilaca,

a Pruitt je znao koga i kako treba pitati. Tečno je govorio univerzalni

jezik koji je cijeli izvirao iz šest-sedam temeljnih riječi.

Ljubav i mrţnja. Seks. Ţivot i smrt. Strah. Novac i politika.

Stvari koje vas dovedu onamo kamo ţelite ići, u zabačena mjesta

koja se čine drukčijima jedino od grada u kojem ste odrasli. Vojna se

hunta doima poznato momku koji je pred gradskim odborom rodi-

telja u Ohiju traţio dozvolu za točenje alkohola.

Mito danas caruje, od Alabame do Argentine.

To je bio velik posao i Pruitt ga je dobro obavljao. Uvijek je drţao

konce u rukama kad je rizik zahtijevao prijevaru i smutnju. Bio je

čovjek iz sjene čija se najbolja djela nikad nisu mogla unaprijed

KIKA

planirati i nadzirati. Sudili su o njemu isključivo prema visokom

rezultatu, uspjehu, dok je šef sjedio izoliran u svojoj staklenoj kuli

iznad avenije Melrose, ne znajući nikad pojedinosti sklapanja nekog

posla.

"Nisam trebao znati te stvari", rekao je Scofield. "Ali nisam stigao tu

gdje jesam ne znajući što se dogaĎa. Imam izvrsne uši, a još

prije šezdeset godina naučio sam kako podijeliti koncentraciju."

Pruitt je bio svjedokom Scofieldova fetiša o Graysonu od samog

početka. Gledao je kako niče kao čarobna stabljika graha,

eksplodirajući u gotovo seksualnoj strasti. Pruitt je znao, iako sam

nikad nije shvatio tu privlačnost, da to znači novac.

Hladnim je očima gledao kako Scofieldova zbirka nadrasta samu

sebe deset puta u prvoj godini. Pri kraju druge godine nalikovala je

na omanju knjiţnicu, a kraj se još nije nazirao. Scofield nije bio ţu-

tokljunac koji bi ţarko gorio i zgasnuo kad njegov trenutni hir pre-

sahne i ostavi ga bez ičega. Scofield je znao što ţeli ostatak ţivota.

Bio je ozbiljan igrač u Graysonovoj igri. Moguće je da je Pruitt bio

prvi od Scofieldovih suradnika koji je shvatio pravi cilj ovog starca:

biti ne jedan od igrača, već jedini igrač.

Do polovice treće godine, Scofield je pribavio mnoge probrane i

unikatne primjerke koji svoje vlasnike dovode do paranoje. Preselio

je zbirku iz ureda u svoju vilu u holivudskim brdima gdje joj je

dodijelio cijelu sobu u jednom krilu na drugom katu. Scofield je

postao nervozan. Sazvao je svoje ljude iz osiguranja, razmotrio

planove za nov sistem, nesavladiv, zadnja riječ tehnike. Pruitt, koji je

bio stručnjak za te stvari, doveden je kao savjetnik te je pomagao u

nadgledanju postavljanja.

Uvjeren tako u umjetnu sigurnost, Scofield je lakše disao. No ni-

jedan sistem nije bolji od ljudi koji su ga stvorili.

Pruitt je čekao i promatrao, vrebajući pogodnu priliku.

"Te sam godine počeo kupovati knjige od Morricea i Murdocka u

Seattleu", rekao je Scofield. "Sve sam poslove obavljao s Murdockom

kojeg su tada smatrali vodećim trgovcem Graysonovim knjigama u

zemlji."

Bila je to godina raskida izmeĎu Morricea i Murdocka kada je

Murdock posrtao sam u alkoholnoj obamrlosti. "Još je imao mnogo

knjiga", rekao je Scofield, "stvari koje je zgrnuo tijekom godina. No

bio je oprezan i teţak. Znao je da Grayson doţivljava uspon, ali knjige

su bile njegov skriveni adut. TakoĎer je znao da ja predstavljam

KIKA

trţište: kada bih umro ili izgubio zanimanje, stabiliziralo bi se i

Grayson bi došao na svoje prirodno mjesto, s tendencijom uspona,

ali mnogo sporijeg. Murdock je ţelio zaraditi što je moguće više na

svakoj knjizi, no čak i tada se bojao prodaje. Ma koliko mu ja platio,

potrošio bi to nevjerojatnom brzinom.

"On je bio od onih ljudi koji bi vam obećali mjesec i dali vam taman

dovoljno pravih mjesečevih zraka da niste mogli a da mu ne

povjerujete. Govorio je o čudesnim stvarima, skrivenim na mjestima

za koja je samo on znao i cijelo to vrijeme prodavao je tu i tamo jednu

ili dvije svoje knjige. Kupovao sam sve što bi mi pokazao i plaćao

koliko je traţio. Znao sam da će doći dan kad će mu preostati samo

značajni primjerci i onda ću vidjeti što doista ima. Imao sam iskustva

s alkoholičarima. Na koncu izgube sve."

U četvrtoj je godini nastupio veliki trenutak. Murdock je nazvao,

tvrdeći kako ima klijenta koji posjeduje jedini primjerak zadnje

knjige Darryla Graysona.

No, poslu je trebalo prići u rukavicama. Ţena je bila krajnje nervozna.

Htjela se sastati sa Scofieldom samo pod tajanstvenim uvjetima, na

mjestu koje sama odabere i s punom zaštitom svojeg identiteta.

"Jeste li ikad saznali", upitao sam, "što je bilo razlog tomu?"

"Meni je bilo prilično očito," reče Scofield, "ali Murdock je pos-

lije objasnio. Njegova je klijentica osobno poznavala Darryla

Graysona. Imali su intimnu vezu. Bila je udana onda i sada i da se

nešto od toga saznalo, brak bi joj bio ugroţen."

"Pali ste na to?"

"Zašto ne, činilo se savršeno mogućim. Jeste li pročitali Aandahličinu

biografiju o Graysonima?"

Klimnuo sam.

"Onda znate kakav je Grayson bio sa ţenama. Činjenica da je lijepa

mlada ţena udana za nekog drugog ne bi ga mnogo usporila.

Ne bi bila prva ţena koja bi odrţavala vezu s Graysonom i bila udana

za nekog drugog. A zna se da je Grayson darivao svoje ţene -

knjigama, bilješkama, nacrtima... suvenirima dovršenih projekata.

Bio je to dio zadovoljstva koje je nalazio u svom djelu, darivati

vrijedne komadiće nakon što je glavnina posla završena. Kad bi neki

projekt bio gotov, Grayson se nije baš trudio voditi poslovne knjige

ili čuvati probne primjerke. Godinama se pretpostavljalo da su svi

oni uništeni, ali ja nikad nisam bio uvjeren u to."

"I što se dogodilo?"

KIKA

"Odletjeli smo u Seattle."

"Tko to mi!" Pogledao sam Kenneyja. "Vi?"

Kenney je odmahnuo glavom. "Tad još nisam bio zaposlen."

"Poveo sam gospodina Pruitta", reče Scofield.

"Niste valjda", rekoh istinski ojaĎen.

"U to doba nisam imao razloga sumnjati u njega."

"Ali čemu je on sluţio?"

"Bio je ono što je uvijek bio: tjelesni čuvar. Davno sam naučio da

se isplati imati takve ljude uza se. Kad imate novca i kad je ta

činjenica opće poznata, prilaze vam svakakvi ljudi."

"Ali zar niste imali nikoga uza se tko bi djelovao kao stručnjak...

Nikoga poput Kenneyja?"

"Murdock je bio moj stručnjak. Već se jedanput bio sastao s tom

ţenom i ispitao je knjigu. Nije nimalo sumnjao o čemu se radi."

Nisam mu naglasio da su Murdockove pobude bile tako sebične

da bi se kraj njega Jago doimao kao milo dijete. Ne bi pomoglo da

sada to ističem.

"I tako ste poveli Pruitta", rekao sam. "Što se dogodilo kad ste

stigli?"

"Murdock nas je dočekao na aerodromu i poveo nas ravno do

mjesta sastanka. Nisam se baš najbolje osjećao: sklon sam prehlada-

ma i gripi i osjećao sam da me nešto hvata. Vrijeme je bilo loše:

sjećam se daje kišilo."

"Što se drugo uopće i dogaĎa u ovom gradu?"

"Otišli smo na mjesto koje je odabrala, restoran u središtu grada.

Htjela se naći na javnom mjestu, vjerojatno zbog vlastite sigurnosti.

Murdock je rezervirao stol u udaljenom kutu kamo mu je rekla da

ode. Ondje je bilo mračno, ali tako je ona ţeljela. Učinili smo kako

je htjela... sve onako kako je htjela."

Otpio je svoje piće i malo se nakašljao. "Kasnila je. Čekali smo

pola sata, moţda i više. Murdock i ja imali smo malo o čemu

razgovarati. Činilo se da čekanje traje vrlo dugo, a ja se nisam osjećao

dobro."

"Gdje je bio Pruitt cijelo to vrijeme?"

"Stajao je sprijeda na vratima."

"I kad je.ona napokon došla..."

"Morala je proći pokraj njega."

"I on ju je morao vidjeti."

KIKA

"Ali ne i prepoznati. Nosila je veo... crni kaput, crni šešir, veo... i

tamnocrvenu haljinu. Veo je dobro sakrivao. Nikad joj nisam vidio

lice, a nije ni Murdock. S tim velom i mrakom za stolom, mogla je biti

bilo tko."

"Je li donijela knjigu?"

"O, da." Zadrhtao je pri sjećanju na to. "Bila je veličanstvena...

divna... upravo prekrasna. Izvan svake sumnje, Graysonovo remek-

-djelo."

"Sve ste to mogli vidjeti u mraku?"

"Murdock je došao spreman. Imao je malu bateriju pa smo uz nju

pregledali knjigu. U takvim uvjetima ne moţete biti sigurni, ali ipak.

Još nisam znao što ţeli. Činilo se da ni ona sama ne zna. U jednom se

trenutku činilo da je u velikom novčanom škripcu, a u drugom da je

to ne brine, kao da su njezina dva najveća straha prodavala knjigu i

kvarila posao koji smo došli sklopiti. Ja sam bio na potezu: osjećao

sam da moram nešto poduzeti ili riskirati da izgubim. Ponio sam

nešto gotovine - ne mnogo, oko dvadeset tisuća dolara u novčanica-

ma od tisuću dolara. Ponudio sam joj to u zamjenu za priliku da knji-

gu pregledavam tjedan dana. Novac moţe zadrţati bez obzira na to

što na kraju odlučimo učiniti. Potpisat ćemo potvrdu o tome, ja ću je

vlastoručno napisati s Murdockom kao svjedokom. Točno za tjedan

dana opet ćemo se sastati u istom restoranu. Ako se pokaţe da je

knjiga prihvatljiva, platit ću joj dodatnih pedeset tisuća. Njezina je

reakcija bila opipljiva: to je bilo više nego što je i sanjala... prihvatila

je, a ja sam osjećao da sam uspio."

U sobi je vladala tišina. Kenney je stajao straga kao komad

namještaja. Amy je sjedila na rubu stolice. Ja sam čvrsto gledao u

Scofieldove svijetle oči.

"Dobili ste knjigu", rekao sam. "Što je onda bilo?"

"Odletjeli smo s njom natrag u Los Angeles. Napisao sam Murdocku

ček za njegov trud i tada odlučio dovesti nezavisne procjenitelje da je

pregledaju. Nazvao sam Harolda Brennera u New York."

Pogledao me s iščekivanjem. Čuo sam ime, vidio sam Brennerove

oglase u AB-u, ali nikad nisam poslovao s njim. Kenney je rekao,

"Brenner je jedan od najboljih ljudi u zemlji za suvremene knjige

malih izdavača."

"No Brenner nije mogao doći prije kraja tjedna", reče Scofield.

"To nam je još ostavljalo vremena da knjigu pregledamo i vratimo

se u Seattle na sastanak sa ţenom u crvenom početkom sljedećeg

KIKA

tjedna. Tada sam se razbolio - što god sam uhvatio u Seattleu opasno

se pogoršalo pa su me drugog dana kod kuće iz opreza smjestili u

bolnicu. Te je noći provaljeno u moju kuću. Odnesena su moja

ponajbolja Graysonova djela."

"Uključujući i Gavrana, siguran sam", rekoh. "Koliko vam je tre-

balo da shvatite kako Pruitt stoji iza toga?"

"Policija je bila iznenaĎujuće djelotvorna. Pruitt je te noći kartao:

četiri druga čovjeka zaklet će se da je kartanje trajalo do zore i

da je iz prostorije izašao samo jedanput ili dvaput na zahod. No od

početka je jedan od detektiva znao da je provalio netko iznutra. Ka-

ko bi i moglo biti drukčije? ... Tko bi drugi znao kako svladati sistem

i tako lako ući? Velik problem bilo je dokazati to... Morali su uhva-

titi počinitelja i natjerati ga da prizna. U četrdeset osam sati ispitali

su sve koji su imali ma i najmanje veze s postavljanjem sigurnosnog

sistema, uključujući i sve Pruittove lokalne kompanjone. Rano trećeg

dana uhitili su sitnog kriminalca po imenu Larson, koji je Pruitta

poznavao godinama. Kad su ga pokupili, još je imao kod sebe jedno

od oruĎa za provalu."

Suho sam se nasmijao. Čak i nakon moje duge policijske karijere

glupost nekih kriminalaca me zapanjuje. Zato su zatvori puni.

"Bio je to odvijač", reče Scofield. "Jedan od onih dodataka na vi-

šenamjenskom noţu, znate, šest pomagala u jednom. Njime je obio

bravice na policama. To je bilo lako: kad je jednom ušao u kuću, a

zatim u knjiţnicu, razvaliti same ormare bilo je relativno jednostavno

- jednostavno je ugurao odvijač u metalnu bravicu i razvalio je.

No odvijač je ostavio zarezotinu identičnu uzorku koji je policija

poslije načinila istim alatom. TakoĎer je ostavio djelomičan otisak

pete u vrtu izvan kuće. Njegova je peta savršeno pristajala. Tek smo

bili pognojili cvjetnu gredicu i ostatak kemikalije naĎen je u rupicama

za čavle na njegovim petama. Gnojivo sam nabavljao iz Njemačke, još

nije bio široko dostupno u Sjedinjenim Drţavama pa je šansa

da se upravo ta smjesa sastojaka naĎe u nekom drugom vrtu bila

prilično mala. Još nismo bili dobili nalaze iz kriminalističkog

laboratorija, no gospodin Larson - i što je još vaţnije, gospodin Pruitt -

sigurno su znali što će pokazati. Larson je bio dvostruki osuĎenik, pa

ga je čekala poduţa kazna. Njegova ţelja za nagodbom svakog je sata

bivala sve veća."

"Da im preda Pruittovu glavu na pladnju."

"Moglo bi se i tako reći."

KIKA

"Ostalo mogu gotovo pogoditi."

Klimnuo je. "Odjednom je mog odvjetnika nazvao Larsonov

odvjetnik... Larsonov novi odvjetnik. Rečeno nam je da će nam sve

ukradeno biti u potpunosti vraćeno ako bez buke odustanemo od

tuţbe."

"Kladim se da vas je policija oboţavala zbog toga."

"Detektiv koji je riješio slučaj u najmanju ruku nije bio oduševljen.

Pjenio se, galamio i govorio da nije na meni da odlučim."

"No uskoro je shvatio pouku, zar ne? I u L.A.-U mito caruje

svijetom."

"Nešto morate razumjeti. Nikad nije bilo izrečeno, ali postojali su

snaţni nagovještaji da ako ne pristanem taj tren, moje bi knjige mog-

le završiti u Tihom oceanu. Sto sam trebao učiniti? Pristao sam na

odustajanje od tuţbe i u ponedjeljak ujutro u ured mi je stigla poru-

ku. Ako se pojavim na odreĎenom uglu u odreĎeno vrijeme, doći će

taksi, a moje će knjige biti kod vozača u dvije velike kutije. To sam i

učinio. Više nikad nisam vidio Pruitta sve do ovog jutra. Kraj priče."

"Ne sasvim, gospodine Scofield. Niste rekli što je bilo sa ţenom u

crvenom."

"Istu sam večer odletio natrag u Seattle. Nije bilo vremena da

knjigu pregleda ni Brenner ni bilo tko drugi. Vodio sam se instinktom,

kao što kaţu, i nije mi bilo prvi put u ţivotu. Još sam bio iscrpljen od

bolesti, a šok što sam ostao bez knjiga veći dio tjedna takoĎer je uzeo

svoj danak. Nisam poslušao liječnikove naloge, morali su

mi pomoći da doĎem do stolice u restoranu. Već je bila ondje kad

sam stigao. Činila se prilično nervoznom, nesigurnom. No čak ni tada

nisam slutio da nešto nije u redu. Razgovarali smo moţda tri minute.

Imao sam spreman novac za nju, u malom kovčegu, baš kao što

sam ga jutros donio Pruittu. Knjiga i kovčeţić bili su na stolu izmeĎu

nas. Osjećao sam se tako sigurno... a tada..."

"Što?"

"Sjećam se da sam dobio napad kašlja... i to teţak. I kao da ju je to

na kraju natjeralo da odbije i raskine dogovor. Posegnula je i uzela

knjigu, ne novac, i na trenutak još nisam shvaćao što to znači. Tada

se ispričala i rekla da je ipak ne moţe prodati. Pokušao sam je

uvjeriti... ako je trebala više novca... ali ne, bilo je više kao..."

Čekao sam, očiju uprtih u njegove.

"Ne znam kako bih to rekao... griţnja savjesti moţda. Pretpostavljam

da je to, mučile su je savjest i krivnja. Posegnula je u torbicu i izvukla

KIKA

novac koji sam joj bio dao. Nagovorio sam je da ga zadrţi. Mislio sam

da ću tako moţda imati više prava na knjigu ako se ikad

opet predomisli."

Pogledao je okolo od lica do lica. "Zatim je izašla. Nikad nam se

više nije javila."

Dugo nitko ništa nije rekao.

"Baš kao Dillinger", rekao sam.

Činilo se da nitko od njih ne zna o čemu govorim.

"Vi i John Dillinger", rekoh. "Obojicu je sredila ţena u crvenom."

49

Ostavio sam Kenneyja i Scofielda njihovu poslu i Amy da ih nadgleda

sa stolice blizu vrata. Odvezao sam se sam u North Bend.

Imao sam vaţna posla.

Ovdje se sve dogaĎa, pomislio sam: nema nikakve veze s

Baltimoreom ili Phoenixom ili čak Seattleom, osim što su svi ti

slučajevi potekli odavde. Razmišljao sam o Graysonu koji je radio

posao koji voli, a nije se morao natjecati s vlastitim ugledom i slavom.

Starimo: katkad čak i postajemo mudriji. Ugled i slava ne znače toliko

kad imamo pedeset godina i kad su nam napokon nadohvat ruke,

koliko su značili kad smo s dvadeset mogli samo sanjati o njima.

Dvorišna vrata na imanju Rigbyjevih bila su zaključana pa sam

produţio do Snoqualmieja. Sunčevi traci pokazivali su mi put, sjajeći

kroz nakupine magle što je lebdjela nad oba gradića. U cijelom tom

području ţivo se trgovalo usred popodneva. Turisti su se slijevali niz

aveniju, dolazeći ili odlazeći, od vodopada ili prema njemu. Poštar je

prošao uz zgrade, zastajući kod svakog dućana. Pokraj ugla je skupina

staklara bila zaposlena mijenjanjem razbijenog izloga.

Provezao sam se pokraj krčme Smokyja Joea, skrenuo iza ugla i

stao uz rub ceste. Tiskara Archieja Moona bila je mračna i zaključa-

na. Izašao sam i otišao do vrata, skupio dlanove i provirio kroz staklo.

Negdje u straţnjem dijelu radionice sjalo je slabo svjetlo, no kucao

sam po staklu i nitko nije došao.

"Mislim da je otišla za danas", reče neki glas.

KIKA

Okrenuo sam se i pozdravio poštara.

"Ako traţite Carrie, ona obično utorkom uzme pola dana slobodno",

rekao je.

"Zapravo, traţim Archieja."

"Carrie vam moţe reći gdje je: pazi na njega kao kvočka na mlade. No

morat ćete je potraţiti sutra."

Zahvalio sam mu i vratio se u auto. Gledao sam kako razvrstava

poštu i ubacuje ju kroz prorez na vratima. Tada je krenuo dalje niz

ulicu, a ja sam otišao iz grada prema kući Selene Harper.

Stvari su se ubrzo popravile. Trish je sjedila sprijeda na stubama

trijema kad sam skrenuo u dvorište.

"Mislila sam da ćeš se pojaviti ovdje", rekla je. "Bilo je teško jedino

pronaći ovo mjesto. I psihički se pripremiti na dugo čekanje."

Htio sam čuti sve što se dogaĎa na drugim poljima, o Pruittu i

murjacima i svemu što se dogodilo otkad sam je vidio prije pet sati.

No njezino je drţanje bilo hladno, gotovo neprijateljsko, dok me

gledala kako joj prilazim.

"Oprosti što sam onako zbrisao. Stvari su se počele odvijati ludom

brzinom."

"Ma nemoj mi reći", kazala je ne opraštajući. "Svaka ti čast, Janeway.

Ali ne mogu reći da me nisi upozorio."

Nagnula je glavu na jednu stranu, pokazujući veliku masnicu ispod

lijevog oka. "Zgodno, ha?"

"Što ti se dogodilo?"

"Razmisli malo. Bistar si ti momak, shvatit ćeš."

Promislio sam i ništa mi nije palo na pamet.

"Htio si Pruitta pretvoriti u hranu za pse. Zgrabila sam te oko

vrata, a sljedećeg trena leţala sam na leĎima u blatu."

"Čekaj, stani malo. Reci još jedanput."

"Odalamio si me, kujin sine."

Prvi put u ţivotu ostao sam bez riječi.

"Ţeliš čuti još jedanput?"

"Ne... Mislim da ne ţelim."

"Znaš li što sam učinila zadnjem muškarcu koji je digao ruku na

mene?"

"Imam osjećaj da ću saznati."

"Pomisli na klistir od vrelog ulja pa ćeš si moţda dočarati."

KIKA

"Jao." Dalje od toga nisam se usudio nasmijati. Pokušao sam je

dodirnuti, no pogledala je moju ruku kao što biste pogledali

pljuvačnicu.

"Daj, Trish."

Buljila je u sivo nebo.

"Hajde."

Nije se pomakla.

"Daj. Molim te."

"Što me moliš?"

"Ustani i reci mi da je u redu pa da nastavimo."

"Je li to potpun tekst tvoje isprike? Sad znam zašto imaš toliko

uspjeha kod ţena."

"Ţao mi je. Doista."

Nije odgovorila pa sam rekao opet. "Ţao mi je."

"Koliko ti je ţao?"

"Ne znam. Koliko ţeliš da mi bude ţao?"

"Ţelim da učiniš nešto za mene."

Nisam ništa rekao. Mislio sam da znam što ţeli.

Primila me za zglavak pa sam je povukao gore. Poravnala je suknju

slobodnom rukom i rekla: "Ţelim da se predaš i razgovaraš s

Quintanom."

Prošao sam pokraj nje do vrha trijema.

"Mislim ozbiljno", rekla je ne zaostajući za mnom.

Okrenuo sam se i bila je ondje, tako blizu da smo se sudarili.

"Dobro će postupati s tobom. Ali moraš to učiniti odmah."

Otključao sam ulazna vrata i stao sa strane, tako da ona moţe prva ući.

Kuća je mirisala na mošus i izgledala je zlatna i siva. Počela je

lagana kišica, sunce je još sjalo na zapadu, a tamna mjesta bila su

isprekidana izljevima zrakasta sunčeva svjetla. Ušla je oklijevajući,

kao nevjernik koji oskvrnjuje svetište, a ja sam je slijedio kroz dnevnu

sobu do kuhinje. Na trenutak je stala, činilo se da nešto sluša, a

onda se okrenula i pogledala me preko snopa vodenaste ţute maglice.

"Jesam li si samo umislila", rekla je, "ili se nešto dogaĎa meĎu

nama?" Pitanje je bilo iznenadno i nevjerojatno i ispunilo je zrak

erotičnim nabojem. Sjetio sam se naše ponoćne večere i kako je lako

učinila nemoguće, zauzela Ritino mjesto na drugom kraju stola.

"Tako se čini", rekoh. Ali još nisam znao u što bi se to moglo

pretvoriti ili kamo bi nas moglo odvesti. Ona je ţivjela u Seattleu, ja

KIKA

sam ţivio u Denveru, a nijedno od nas nije imalo vremena razmišljati

mnogo o tome.

Skrenula je pogled na zakrčenu kuhinju. Stao sam iza nje, dovoljno

blizu da je dotaknem. No ona nije bila ţena kojoj biste to učinili

sve dok niste bili vrlo sigurni.

Osjetila me iza sebe, zakoračila pola koraka unatrag i naslonila

se lagano na mene.

Obgrlio sam je jednom, a zatim drugom rukom. Zabacila je glavu

pa sam je zagrlio malo čvršće.

"Nešto se svakako dogaĎa", rekla je. "Znam da to ne umišljam."

"U Rimu su imali naziv za to."

"Lustus profundus", rekla je, otevši mi ga iz usta.

"Najbolja stvar nakon utrke dvokolica."

Nasmijala se i odmakla, krenuvši kroz sobu. "Boţe, ne znam što

ću s tobom. Kad bih bar znala."

"Što god ţeliš. Nije tako komplicirano. Uz mene ne dobiješ knjiţicu s

uputama na japanskom."

Duboko je udahnula. "Nisam spavala ni sa kim gotovo dvije godine."

"Ne vidim zašto. Jedino kao stvar izbora."

"Bila sam povrijeĎena. Doista sam se opekla. Odrekla sam se

muškaraca. Tako sam i mislila sve dok..."

Pocrvenjela je. Koţa joj se doimala vrućom.

"Ne znam što ţelim učiniti", rekla je.

"I ne moraš znati. Saznat ćeš kad za to doĎe vrijeme. Nitko te ne

tjera."

"Sada kad sam ovdje", rekla je i oboje smo se nasmijali.

Upitala je gdje su Graysonove stvari pa sam je poveo natrag do

stuba i na tavan. Uzverao sam se u prostoriju i pruţio joj ruku. Ruke

su nam se spojile i pomogao sam joj da se popne. Sve je bilo onako

kako sam i ostavio, dva preostala reda bila su razdvojena metrom

praznine i prekrivena komadom prozirnog polietilena. Zakoračio

sam na plastiku i uzdigao ruke kao Mojsije kad je prelazio Crveno

more.

Rekla je iza mene: "Ma koga ja to farbam?"

Kad sam se okrenuo, bila je izvukla bluzu iz suknje i otkopčala

gornje gumbe.

"Što misliš?" rekla je vedro. "Je li ta plastika hladna?"

KIKA

50

Oduvijek sam mrzio plastiku, simbol svega laţnog na svijetu.

Više ne.

Bilo je vruće i brzo, silovito. Oboje smo već odavno bili zagorjeli.

Uronio sam lice u njezinu kosu, voleći je, a ona je strgnula dolje

plastiku i umotala nas u nju. Sklizali smo se okolo kao dva oguljena

avokada spojena zajedno u vakuumiranom pakovanju.

Zatim smo leţali na pokrovu i hladili se, a nakon nekog vremena,

kad je bila spremna, ispričala mi je o Pruittu. Smjestili su ga u okruţni

zatvor u Pierceu prema nalogu iz Seattlea. Quintana će poslati

nekoga onamo, moţda još večeras, da ga pokupi. Trish nije točno

znala moguće optuţbe. Quintana je sada htio razgovarati s njim i

vidjeti koliko se njegova priča poklapa s verzijom koju su dobili od

malca, Bobbyja Johna Daltona. "Dugo sam telefonom razgovarala s

Quintanom. Zaista je htio razgovarati sa mnom. Sigurno vodim

ispravan ţivot."

"Murjaci to rade kad misle da znaš više od njih."

"Zapravo se činio gotovo ljudskim. Dobila sam neke sjajne podatke od

njega, nesluţbeno."

"Što ti je rekao?"

"Nesluţbeno. To znači da ne smiješ nikomu reći bez moga dopuštenja

i to pod prijetnjom smrtne kazne."

Naravno, rekao sam: i ja se mogu igrati reportera.

"Bobbyjeva verzija o toj noći ostala je ista tijekom dva dana

ispitivanja. Usput, slomio si mu čeljust - policajci su morali slušati

njegovu izjavu kroz stisnute zube. Jede na slamčicu, a to je teško

nekomu tko jede meso."

"Poslat ću mu svoje ţelje za ozdravljenjem."

"Bobby i Carmichael odveli su Rigbyjevu u Carmichaelovu kuću.

Ona je pokraj avenije Aurora, nedaleko od središta grada. Kad je

Pruitt stigao, Rigbyjevu su već bili svezali, začepili joj usta i smjestili

je u sobu pokraj kuhinje. Prepirali su se oko toga što da učine s njom.

Carmichaela je zabrinjavao Pruitt - odjednom se prestrašio da bi

KIKA

Pruitt mogao otići predaleko i ozlijediti je, ako mu ne da knjigu. Čini

mi se da se Pruitt ne zna uvijek zaustaviti kada jednom krene."

Sjetio sam se Slaterova izudarana lica i rekao joj da je Carmi-

chael imao dobar razlog za brigu. "Gdje je u svemu tome Bobby?"

"Tada ga je već toliko boljelo da se brinuo samo za sebe. Carmi-

chael je bio taj koji je prolazio kroz muke. Ako Rigbyjevoj doista

naudi, Carmichael to nije ţelio znati - a svakako nije htio da se to

dogodi u njegovoj kući. No nije se mogao suprotstaviti Pruittu. U

jednom je trenutku Pruitt izgubio ţivce i udarcem ga oborio na

kuhinjski stol, tako da je stol ostao bez nogu. Pruitt je urlao na njega i

rekao mu da je gori od Slatera. Da nije bilo Slatera, pokupio bi dje-

vojku prošli tjedan i do sada bi već imali knjigu."

"Što je vjerojatno istina."

"Pruitt je ušao u sobu s Rigbyjevom. Nije se čuo nikakav zvuk, tako

bar kaţe Bobby. Rekao je da je bilo jezivo, njih dvojica stajali su u

mrtvoj tišini i gledali jedan drugoga a da nisu znali što se dogaĎa u

drugoj sobi. Onda je Pruitt izašao i rekao da ide po knjigu."

"Strahom ju je natjerao da mu kaţe. On je bio njezina babaroga,

rekao je Slater. Ne znam zašto."

"Moţda nije vaţno zašto. Knjiga je bila na autobusnoj stanici, u

zaključanom pretincu. Stavila ju je ondje prvi dan kad je došla u

grad."

Kratko sam se nasmijao i odmahnuo glavom.

"To je to. Pruitt je rekao Carmichaelu da odvede Rigbyjevu u

njegovu kuću, a on će doći čim stigne do središta i uzme knjigu. Onda

će srediti račune s njima pa mogu obojica ići kvragu. Bobby je otišao

do najbliţe Hitne pomoći i tada ih je zadnji put vidio ili čuo za

njih, sve dok nije pročitao o Carmichaelu u novinama."

''Odatle sami moţemo dovršiti priču. Carmichael je odveo Eleanor do

Pruittove kuće. Olga je već bila mrtva u kući, a ubojica je još

bio unutra i čekao. Jedino u što ne mogu povjerovati u svemu tome

je da bi ti Quintana sve to ispričao."

"Ţeli da se predaš."

"Napredovao je u razmišljanju. Sada je prošao Pruitta, baš kao i

ja. Zna da nije Pruitt i zna da nisam ja. Rekao ti je sve ovo zato da mi

pošalje poruku. Taj vraţji tip je prilično dobar policajac."

"Idi k njemu, Cliff. Učini to za mene, molim te, učini to odmah,

prije nego što postane gore. Tko zna kad će se mjesec opet ispuniti i

Quintana ponovno početi sisati krv."

KIKA

"Nagodit ću se s tobom. Ako do sutra ne riješim ovo sranje,

Quintana me moţe dobiti. Časna riječ."

Leţala je odvagujući, očito nesretna.

"Moram ovo dogurati do kraja, Trish. Ako griješim, Quintana mi

moţe uzeti sve što imam, a ti me moţeš posjećivati svaki treći utorak

u mjesecu u prugastom hotelu."

- "Juriš za utvarom."

"Kladim se da je sve te smrti pokrenulo nešto u tim knjigama.

Nešto što ga je nezamislivo ponizilo. Pogodilo ga je u ţeludac, u srce,

ondje gdje ţivi: pomisao da su negdje vani gdje ih netko drugi

moţe vidjeti, učinila mu je ţivot nepodnošljivim. To je prijetilo da

uništi jedinu stvar zbog koje je bilo vrijedno ţivjeti. Graysonov čar."

"Ali sve to temeljiš na slijepoj ţeni."

"Ne radi se samo o slijepoj ţeni, sada je nešto mnogo više. Imamo

kronologiju, umorstva slijede Graysonovu shemu oslovčavanja do te

mjere da nema nikakve zemljopisne logike. Imamo pepeo iz

Hockmanove i Pruittove kuće i u što se kladiš da i u ostalima nije bilo

pepela? Kuća u New Orleansu se zapalila i ondje je bilo mnogo

pepela. Znamo da nije otišao onamo paliti stare novine, znamo točno

zašto je bio ondje i što je došao spaliti. Zašto se moram toliko muči-

ti da te uvjerim u to? - Čak je i u tvojoj knjizi ona scena kad je htio

spaliti sve Gavrane iz 1949. zbog pogrešno napisane riječi. Ovaj put

je uvreda bila deset puta gora. Ovo je trebalo biti njegovo remek-

-djelo, knjiga koja će napokon raskrstiti s onom starom. I nekako je

opet sjebao cijelu stvar i remek-djelo se pretvorilo u prah. A to ga je

tako duboko povrijedilo da čak nije mogao pričekati da odnese knjige

s mjesta zločina kako bi ih uništio. Tko bi drugi učinio to, osim samog

Graysona?"

"Tvrdiš da ubija ljude zbog pogreške koju je napravio."

"Ne. Ubija ljude zato što je ubojica. Samo nije to znao sve dok nije

prvi put ubio."

Tako to ide. Sine ti neka ideja. Obično imaš krivo. No katkad

imaš pravo. U policijskom poslu slijediš svoju ideju dok se ne isplati

ili ne propadne.

Jedna stvar vodi drugoj...

I odjednom sam znao gdje je Eleanor.

"Ima jedna koliba u planinama", rekoh. "Odlazi onamo kad ţeli

biti sama."

KIKA

Ugurao sam se u hlače, navukao košulju, ustao, sjeo na kutiju i

obuo cipele.

"Što sad misliš?" upitala je Trish. "Da se slobodno kreće?"

"Ne znam. Ali kladim se da će biti ondje."

"Gdje je ta koliba?"

Zastao sam. Nisam znao.

"Što znaš o njoj?"

"Navodno je Moonova, ali svi se njome koriste. Nalazi se sat vremena

voţnje odavde."

"Moţda je ipak još u okrugu King."

"Moon je rekao da ju je sagradio prije četrdeset godina i da ju je

postupno okruţilo zemljište drţavnih šuma."

"Ali još je njezin vlasnik."

"Takav sam dojam stekao."

"Ako glasi na njegovo ime, mogu je naći. Postoji tvrtka koja ima

kopije svih zemljišnih knjiga kojom se novine sluţe kad pišemo

članke koji imaju veze sa posjedima. Oni mogu naći bilo što. Ako ih

uhvatim prije kraja radnog vremena, moţemo je ucrtati na topografsku

kartu."

Sloţili smo se da pratimo jedno drugo preko Amy u motelu. On-

da smo se razdvojili. Trish je odjurila natrag u Seattle, a ja u

Snoqualmie da vrebam na tiskaru Archieja Moona.

51

Čekao sam, ali nije došao. Na kraju sam krenuo prema North

Bendu. Bilo je skoro šest sati, gotovo mrak i samo što nije kišilo

kad sam se dovezao do imanja Rigbyjevih i našao dvorišna vrata

otvorena. Sunce je nestalo, a noć se spustila s Kaskadskog gorja,

istiskujući zadnje tračke svjetla prema Pacifiku. Kuća je izgledala

manjom nego što sam je pamtio. Crystal je ostavila svjetlo na trijemu

koje je dvorište obasjavalo nekako prigušenim, gotovo tajnovitim

sjajem. Imali ste osjećaj da će se ronioci spustiti s brda, zaplivati oko

prozora i streha i pitati se kakva to čudna stvorenja tu ţive.

KIKA

U tiskari iza kuće bio je mrak. Iza nje se prostirala livada sve do

šume. Jedno kratko vrijeme, moţda ne više od tih nekoliko trenutaka

samo ove noći, polje je uhvatilo zadnje danje svjetlo na taj poseban

način i raširilo srebrno-plavi pokrov u podnoţju drveća.

Crystal je čula da dolazim i stajala je na vratima. Zaklepetao sam

po stubama, a ona je otvorila vrata.

"Dakle, Janeway, nisam vas očekivala ovdje. Izgledate kao starac."

"Ja jesam starac i svaku minutu sve više starim. Jesu li se policajci

vraćali?"

"Samo jedanput, istu onu noć. Odlučili su da neće prisluškivati

telefon. Izgleda da nisu bili tako zabrinuti zbog vas, kao što se u prvi

mah činilo."

"To je dobro znati. Moţemo razgovarati?"

"Naravno. UĎite."

Kuća je bila mračna, kao i prvu večer kad sam je vidio, osim jedinog

svjetla koje je iz kuhinje dopiralo na hodnik. Ušao sam kao da

sam član obitelji. Ona je ušla iza mene i pokazala na stol, a ja sam

izvukao istu stolicu na kojoj sam sjedio prije.

"Gdje vam je muţ?"

"Radi u radionici."

"Vani nisam vidio nikakvo svjetlo, zato pitam."

"Ne moţete vidjeti svjetlo kad je u straţnjoj sobi."

Natočila je kavu iz lonca na radnoj plohi i ponudila jučerašnje pecivo.

U mikrovalnoj je odmah gotovo, rekla je, i jednako je dobro dan

poslije. Odmahnuo sam glavom da neću, a ona je sjela nasuprot meni,

lica izbrazdana tugom godina. Otpila je mali gutljaj kave, pogledala

me kroz naočale i rekla: "Što vam se vrti po glavi?"

"Nola Jean Ryder. Mogli bismo početi s tim pa odatle krenuti dalje."

Lice joj se nije promijenilo, ali mogao sam osjetiti kako joj srce

počinje tući brzinom sličnoj onoj hidrauličnog čekića.

"Dvadeset godina nisam čula to ime."

"Zaista?"

"Ona ţena koja je napisala knjigu o Darrylu i Richardu htjela me

pitati o njoj. Nisam joj mogla mnogo pomoći. To je nešto o čemu

Gaston, Archie i ja nikad ne razgovaramo."

"Zašto?"

"Nije to bilo nešto što biste nazvali ugodnim druţenjem. To je

nešto što bismo svi radije zaboravili."

KIKA

Čekao sam da kaţe do kraja.

"Nola Jean je bila Darrylova... Ne znam točno kako bih to rekla."

"Huggins ju je nazvao njegovom kurvom."

Buljila je u mračan prozor. "A tko je do vraga Huggins i što on zna

o tome? Je li bio ondje? Srela sam tog čovjeka samo jedanput ili

dvaput, davno, i tada se nije činilo da ga Nola Jean pretjerano

zanima."

"Onda, je li bila kurva?"

"Ako mislite je li hodala ulicama i zaraĎivala prodajući se, odgovor je

ne."

"No ima raznih vrsta kurvi."

"Govorite iz iskustva?"

"Izgleda da zaboravljate da sam bio policajac. Odradio sam svoje

u Porocima."

"Naravno. Vjerojatno ste vidjeli kurve u njihovoj beskrajnoj

raznolikosti i sve to po duţnosti. Nekako mislim da nikad niste sreli

nekog poput Nole Jean. Ona je bila tip ţene mračna duha o kakvoj

ljudi pišu knjige."

Ustala je i otišla do lonca za kavu, ali nije natočila. Gledajući preko

livade, rekla je: "Mogla je natjerati muškarce da učine bilo što.

Nikad nisam znala kako joj to uspijeva. Jedini do kojeg nije mogla

doprijeti na taj način bio je Gaston. Svakako je pokušala, ali ništa nije

djelovalo. Valjda ga je zato mrzila."

Isprala je svoju šalicu i okrenula je dnom prema dolje na radnoj

plohi. Opet je zurila kroz prozor, pokraj ruba radionice prema livadi.

Okrenula je glavu prema meni i rekla: "Sve je to davna prošlost.

Ne vidim kakve to veze ima s bilo čime danas."

"Imate li kakvu ideju kamo je otišla?"

"Baš nikakvu. Jednostavno je odlutala, tako bar svi misle."

Prostorija je bila oteţala od prisutnosti te dugo izgubljene ţene.

Crystal je ovila ruke oko sebe kao da će je to opet zagrijati.

"Više ne razmišljam o njoj." No skrenula je pogled. Ona nije bila

ţena koja olako laţe.

"Čak se ne mogu sjetiti ni kako je izgledala", rekla je, pokušavajući

poduprijeti jednu laţ drugom.

"To ne bi trebalo biti tako teško. Samo pomislite na Eleanor."

Naglo se okrenula i odgurnula šalicu u sudoper, razbivši je.

IznenaĎenje je postalo tjeskoba, zatim očaj i na kraju beznaĎe.

"Kako ste saznali?"

KIKA

"Vidio sam neke stare fotografije. Zaista nema mnogo sumnje."

"O, Boţe." Snaţno je zadrhtala. "O, Isuse Kriste."

"Crystal", rekoh što sam ljubaznije mogao. "Sada moramo prestati s

laţima. Dovedite muţa da razgovaramo."

"Ne!... Ne. S Gastonom ne razgovaramo o tim stvarima."

"Morat ćemo početi. Više se ne mogu prikrivati."

"Nemojte to učiniti. Molim vas, nemojte to učiniti. Pitajte mene... što

god ţelite, pitajte mene."

"Zašto bi Gaston Rigby odgojio kćer Nole Jean?"

Tiho se nakašljala i skinula naočale. Drhtavim je rukama obrisala oči.

"Crystal..."

"Zašto imam osjećaj da već sve to znate? Postavljate pitanja, ali

već znate odgovore."

"Samo jedan odgovor ima smisla. Grayson je njezin otac."

Pogledala je radionicu i ništa nije rekla.

"Što je Gaston mislio kad je počela rasti? Kad ste svaki put kad

biste pogledali u njezino lice, vidjeli tu zlu ţenu koju ste svi mrzili?"

"Nije bilo tako."

Okrenula se i pogledala ravno u mene, ţeleći da joj vjerujem.

"Istina je", rekla je i zaista sam joj vjerovao.

"Onda mi recite kako je bilo."

"Ne znam mogu li. Trebali ste biti dio toga, gledati ih zajedno kad

je rasla. Tada uopće nije nalikovala na Nolu, na njezinu smo licu

mogli vidjeti samo Darryla. A Gaston je mislio da s tim djetetom

sunce izlazi i zalazi, jednostavno je osvjetljavala njegov ţivot. Nikad

nisam čula onu pjesmu Osvjetljavaš moj život a da nisam pomislila na

Gastona i Ellie. Beskrajno ju je volio. Čitao joj je svaku večer, vodio

je u Seattle da šeću po dokovima. Bio je tako lud za tim djetetom da

sam joj katkad zavidjela. Poveo bi je u šetnju, a poslije bi mi rekao da

je bilo kao da je sam Darryl šetao s njima. Tako je bilo. Naša je, ali

došla je od Darryla, ona je njegov zadnji ţivi dio. Bilo je kao da ju je

on stvorio, poput knjige, bez ikakve pomoći bilo koje ţene, i ostavio

je ovdje nama. Što je lice? Mislim, zbilja, koga briga kako netko iz-

gleda? Ellie doista nimalo ne sliči Noli Jean u bilo čemu što je vaţno.

Od mame nije naslijedila srce, a ni um... svi znamo odakle je to došlo.

I kad je počela rasti i sličiti Noli, Gaston uopće nije primijetio. Za

njega je ona bila Darrylova djevojčica i mislim da se nikad nije brinuo

niti razmišljao o tome tko joj je majka."

"A vi, Crystal? Jeste li vi razmišljali o tome?"

KIKA

Na to nije htjela odgovoriti. Mnogo je razmišljala o tome. "Ona

više nema nikakve veze s Nolom Jean Ryder. Ne moţete odgojiti

dijete od kolijevke i ne voljeti je." Ruke su joj bile nemirne. "Samo su

mi dvije stvari bile vaţne u ţivotu - prvo Gaston, a zatim Eleanor.

Tko god misli da nisam voljela to dijete, prepun je one stvari i bolje

mu je da mi to ne kaţe. Sa mnom je gotovo od dana roĎenja. Nola

nikad nije marila: čim se Ellie rodila, nestala je odavde, zbrisala je s

nekom propalicom kojeg je upoznala u krčmi. Počeli smo Ellie

smatrati našom, odmah te prve zime. Čak i kad se Nola vratila ovamo

na proljeće i opet počela vezu s Darrylom, uopće je nije bilo briga za

kćer. Nakon Darrylove smrti, nikad se nije vratila."

Gledali smo netremice jedno drugo. Nagnuo sam se preko stola

tako da nije mogla umaći mom pogledu. "Mrzim što vam ovo moram

reći, Crystal, ali još mi laţete."

Još jedan val šoka prešao joj je preko lica. Dotakla je usne prstima i

činilo se da zadrţava dah.

"Stalno govorite o Darrylu Graysonu kao da je doista mrtav."

"Naravno da je mrtav. To svi znaju."

"Ja mislim da je ţiv i zdrav."

"Vi ste ludi."

"Mislim da je ţiv i da još radi nakon svih ovih godina."

Odmahnula je glavom.

"A vi, Rigby i moţda Moon posvetili ste svoje ţivote njegovoj tajni.

Stvorili ste utočište gdje u miru i odvojenosti moţe stvarati svoja

djela, otraga u onoj radionici, u straţnjoj sobi u koju nitko ne zalazi."

"Sasvim ste izgubili razum."

"Onda vam mogu reći i ostatak, budući da tako mislite. Mislim da

je Grayson opsjednut idejom svoje vlastite genijalnosti. Mislim da

mu je nakon nekog vremena samo to postalo vaţno. Mističnost,

legenda o Graysonu, gotovo religijsko sljedbeništvo koje dolazi iza

njega. Mislim da se u cijelom ovom slučaju radi o tome. Ako nekomu

dovoljno dugo ponavljate da je Bog, nakon nekog će vremena u

to povjerovati. I to ga je odvelo ravno preko ruba, sve dok nije postao

najhladnokrvniji ubojica kojeg sam ikad vidio."

"Sigurno ste poludjeli."

"Da vas pitam. Jeste li ikad čuli za Otta Murdocka?"

KIKA

Pokušala je odmahnuti glavom. Nisam joj dopustio.

"On je knjiţar, ili je bio, no to znate. Sada je mrtav. Ubijen."

"Vidjela sam... u novinama."

"Jeste li kad čuli za Josepha Hockmana?"

Glavom je napravila mali niječni pokret.

"A za Reggieja Dresslera? ... Mikea Hollingswortha?"

"Ne znam o čemu govorite."

"A Laura Warner?"

Ništa nije govorila. Lice joj je bilo poput kamena.

"Svi su bili kolekcionari knjiga. Grayson ih je ubio."

"Sada ţelim da odete", rekla je tupo.

"Sjećate se vašeg progonitelja? ... Tipa po imenu Pruitt?"

Oči su joj se podigle i prikovale za moje. O, da, sjećala se Pruitta.

"I on bi sada bio mrtav da nije imao sreće. Netko drugi je probo-

den noţem namijenjenim njemu."

"Hoćete li sad otići?" procijedila je.

"Da, završio sam. I ţao mi je, Crystal, doista. Svi ste mi se svidjeli."

Ustao sam od stola. "Pretpostavljam da ćete reći Graysonu ono što

je večeras ovdje izrečeno. Vjerojatno će mene sljedećeg napasti."

Buljila je u prazno, izgledajući posve skrhana.

Zadnji put sam je tuţno pogledao. "Recite mu da ga čekam."

Izašao sam.

Dolje u dvorištu gdje je sasvim zavladala noć, skrenuo sam od auta i

pošao stazom do tiskare. Jedanput sam se osvrnuo, ali Crystal nije bilo

nigdje na vidiku. Sada sam osjećao pouzdanje, ojačan vjerom

u svoju postavku. Stari gad je bio ondje negdje, a njegov povratak

neizbjeţan poput kiše. Sjetio sam se noći koju sam proveo ovdje,

skriven u potkrovlju, i neprestanog osjećaja da je netko prisutan u

blizini. Netko dolje. Netko prostoriju dalje. Netko tko hoda po kući

na kiši u četiri sata ujutro. Lupanje u noći. Osjećate ga kako stoji u

sjeni iza vas, a kad se okrenete da pogledate, nema ga više. No ako

ga naljutite, naći će vas i iskopati vam srce.

Stajao sam u potpunom mraku na vratima tiskare. Stavio sam ruku u

dţep i uhvatio pištolj. Onda sam otvorio vrata i ušao.

Otišao sam do unutarnjih vrata. Oštro su škljocnula kad sam ih

gurnuo.

"Crystal?"

KIKA

Bio je to Rigbyjev glas, negdje naprijed. Stao sam u dovratku i

ugledao ga kako sjedi na visokoj čeličnoj stolici na pola puta dugog

radnog stola. U prostoriji nije bilo nikoga s njim, ali to nije ništa

značilo. Ljudi mogu biti bilo gdje, iz bilo kojeg razloga.

"Tko je tamo?"

Sasvim sam ušao, drţeći obje ruke u dţepovima. Moje su oči

premjerile širinu i duţinu, od daljeg prozora do zaključanih vrata na

ovom kraju koja su se činila tek kao skladište. Tada, kad sam bio

siguran da je sam, obišao sam oko stola da mi moţe vidjeti lice.

Osjetio sam hladnoću, zato što sam bio leĎima okrenut vratima.

Skinuo je naočale i zaškiljio.

"Janeway. Tako mi svega."

Pravio je nešto za stolom, radio je na nekakvom crteţu. Otvorio

je tanku, plitku ladicu, ubacio unutra svoje djelo, zatvorio je i

zaključao. Tada je spustio jednu nogu sa stolice na kojoj je sjedio i

oslonio se na koljeno.

"Izgledate drukčije", rekao je.

"To je zbog ovog slučaja. Mnogo me postarao."

"Slučaja?"

"Da, znate već. Vaša nestala kći."

Dugo ništa nije rekao. "Ovo su teška vremena", reče nakon nekog

vremena.

"Siguran sam. Moţda je sada sve skoro gotovo. Mogli biste pomoći...

Moţda odgovoriti na nekoliko pitanja?"

"Naravno", rekao je, ali isti tren je postao nemiran. Nije od velikih

riječi, sjetih se. Bio je povučen i osjetljiv i nerado je dopuštao

strancu da mu zaviri u srce.

Ljubazno se nasmiješio kroz bradu i pokušao. "O čemu ţelite

razgovarati?"

"O Graysonu."

Osmijeha je nestalo, a zamijenila ga je ona sjena tjeskobe koju

sam opazio na njemu one prve večeru "To je bilo davno. Ne znam

što bih vam mogao reći, a što bi danas bilo vaţno."

Čekao sam, osjećajući kako s mukom traţi riječi. Neka se samo

izmuči, pomislih.

"Teško mi je govoriti o tome."

"A o Noli Jean Ryder?"

Oči su mu se suzile na proreze. Nikad nisam saznao što bi rekao

jer su se u tom trenutku vanjska vrata uz tresak otvorila, Crystal je

KIKA

povikala: "Gaston!" i čuo sam je kako ulijeće kroz mračnu prednju

prostoriju.

Otvorila je vrata i uskočila u straţnju radionicu.

"Da nisi rekao ni riječi!" doviknula je Rigbyju.

"Što je—"

"Zaveţi!... Samo... zaveži! Ništa mu nemoj reći."

Pošla je prema meni. Pomaknuo sam se na jednu stranu.

"Rekla sam vam da se gubite."

Kruţili smo jedno oko drugog kao gladijatori. Kad sam došao do

vrata, ona i Rigby bili su jedno pokraj drugog.

"I ne vraćajte se. Da se nikad niste vratili ovamo."

"Vratit ću se, Crystal. Računajte na to."

Prošao sam kroz radionicu s onom hladnoćom za vratom. Hla-

dnoća je ostala uz mene dok sam se vraćao prema Snoqualmieju.

Pomislio sam da će vjerojatno potrajati.

52

Farovi su presjekli noć kad je Archie Moon skrenuo s avenije

Railroad i uz škripu se zaustavio na ulici ispred svoje tiskare.

Neko je vrijeme sjedio ondje kao da je izgubljen u mislima: zatim je

umorno, odajući svoje godine, izašao iz kabine kamiona i polako se

zaputio prema pročelju zgrade. Privjesak s ključevima zveckao mu

je u lijevoj ruci: drugom je rukom izvukao naočale iz dţepa košulje i

stavio ih tek toliko da gurne ključ u bravu, okrene kvaku i otvori vrata.

Skinuo je naočale i upalio unutarnje svjetlo zakoračivši u malu

čekaonicu u prednjem dijelu radionice. Zastao je, sagnuo se i podigao

poštu koju je poštar ranije tog dana ubacio kroz prorez.

Odsutnom je ravnodušnošću premetao pisma. Kad nije vidio ništa što

bi ga zanimalo, bacio je hrpicu na prijamni stol i krenuo u straţnju

radionicu.

Izašao sam iz auta na drugoj strani ulice, gdje sam čekao više od

sat vremena. Prešao sam ulicu, bešumno otvorio vrata i ušao u ured.

Čuo sam ga kako se kreće naokolo iza otvorenih vrata. Straţnja

je radionica bila mračna, tek s jednim jedinim svjetlom negdje, koje

KIKA

se odbijalo od crnih strojeva. Sjene su poskakivale u svim

smjerovima, poput figura u starinskoj dječjoj slikovnici u kojoj je sve

nacrtano u siluetama.

Čuo sam pisak automatske sekretarice, a zatim zvuk premotavanja

vrpce. Preslušavao je poruke, odmah iza ugla, metar ili dva od

mjesta na kojem sam stajao.

"Archie, ovdje Ginny. Ne budi takav stranac, strance."

Još jedan pisak, još jedan glas. "Bobbie, dušo. Nazovi me."

I još jedan. "Gospodine Moon, ovdje Jewell Bledsoe. Razmišljala

sam o onom poslu o kojem smo raspravljali. Krenimo s tim. I da, rado

bih jednom večerala s vama. Vrlo rado. Zato me nazovite. Sutra."

Moon se kratko nasmijao s primjesom trijumfa. "O, Jewell", uzviknuo

je u praznoj prostoriji. "O, da!"

Bio je zaposlen čovjek s mnogo društvenih obveza. U tom je pogledu

uvelike sličio svojem prijatelju Darrylu Graysonu. Mnoge su

ga ţene traţile.

Na vrpci je bila još jedna poruka. Nije se predstavila, a nije ni trebala.

Bio je to glas koji je slušao svaki dan već dvadeset godina.

"O, Archie, gdje si! Sve je poludjelo, osjećam se kao da gubim razum.

Molim te, nazovi me... Za ime Boţje, nazovi me!"

Podigao je slušalicu i birao broj. Prekinuo je, pokušao ponovno,

opet prekinuo, još jedanput preslušao poruku.

"Kvragu, dušo", reče suprotnom zidu. "Kako da te nazovem kad

stalno blebećeš na tom prokletom telefonu?"

Pokušao je još jedanput i poklopio slušalicu.

Čuo sam ga kako hoda. Stao sam na jednu stranu i naslonio se na

prijamni stol, stavivši lijevu ruku na neke papire. Prošao sam očima

uokolo i pogledao van na pustu ulicu. Pogled mi je napravio puni

krug i završio na stolu gdje mi je počivala ruka.

Na hrpici pošte koju je onamo bacio.

Na pismu koje je Eleanor poslala iz Hiltona.

Dotaknuo sam papir i osjetio kvrţicu nečeg tvrdog unutra. Savezni je

zločin uzeti ga: nema mnogo vremena za odluku.

"Janeway." Stajao je tu, deset metara od mene. "Odakle ste se vi

stvorili? Izgledate kao da vas je netko dobro gonio i onda ostavio

mokra."

"Ovaj mokar dio ste pogodili." Odmaknuo sam se od stola da ne

bih bio previše očit. "I točno je, prilično dobro su me gonili."

"Kako ste ušli? Nisam čuo vrata."

KIKA

"Samo sam ušetao. Vidio sam svjetlo, ušao, čuo vas kako

telefonirate... Mislio sam sjesti na stol i pričekati da završite."

"Poluslijep sam, a sad više i ne čujem. Što ste naumili?"

"Razmišljao sam o onoj vašoj kolibi."

"Valjda sam rekao da ću vam pokazati tu krasotu, zar ne? Ipak,

nisam vas večeras očekivao."

"Samo sam htio svratiti i vidjeti je 1' ponuda još vrijedi."

"Naravno, zašto ne? Ako budete još nekoliko dana tu..."

"Često odlazite onamo?"

"Više ne, ne kao prije. Danas je preteško zaraĎivati za ţivot; moram

raditi subotom i katkad nedjeljom, a postajem prestar i prespor.

Dvaput ili triput na godinu, to je sve."

Prinio je ruku očima. "PoĎimo u radionicu. Ovo jako svjetlo me

ubija."

Pošao sam za njim i naslonio se na dovratak, drţeći ruke u dţepovima

i očima provjeravajući prostoriju. Bila je to radionica vrlo zaposlena

tiskara, zakrčena poludovršenim radovima i ostacima novina od

prošlog tjedna. Dugi komadi novinskog papira bili su istrgnuti i bačeni

na pod. Papir je stajao u kutu naslagan u rolama i u stupovima na

ručnim i transportnim kolicima. Noćna mora nekog vatrogasca,

pomislili biste. Imao je Chandler i Price poput Rigbyjevih, linotip i

stroj za offset koji je bez prekidanja uvlačio novinski papir s

role dugačke pola metra.

Stajao je u sjeni nekoliko metara dalje. "Crystal je rekla da još

pokušavate naći Ellie. Imate li sreće?"

"Zapravo, izmučim se dok natjeram ljude da razgovaraju sa

mnom."

"Moţda pitate krive ljude."

"Ne znam, Archie, pomislili biste da će ljudi koji bi je trebali voljeti

nagrnuti da mi pomognu. Ali čini se da sve njih više zanima da

podilaze taštini mrtvog čovjeka nego da naĎu tu djevojku."

Ovo ga je dobro podbrusilo. Tako sam i mislio.

"Tko to svi? O kome to, do vraga, govorite?"

"Crystal... i Rigby."

"K vragu, pa to je lako razumjeti."

"Onda mi pojasnite."

"Zašto ovdje osjećam nabusitost? Očito je gdje se nalazi njihov

problem ako ste nastupili prema njima kao sada prema meni."

"Mislite, Rigbyjev odnos s Graysonom."

KIKA

"Naravno. U tu kuću se ne ulazi i ne govori protiv Darryla... Ne

ako ţelite izaći s glavom u jednom komadu. A isto vrijedi i ovdje, zato

se okanite govorancije pa ćemo svi biti sretniji."

"A ja i dalje ne dobivam odgovore na pitanja."

"Ako imate pitanja, pitajte. Van s kujinim sinovima."

"Počnimo s ovim. Mislite li da je Nola Jean Ryder podmetnula

poţar?"

Posrnuo je, ali se nastavio kretati pokušavajući prikriti svoje

iznenaĎenje tako što je nenadan pokret htio učiniti namjernim. Popeo

se na visoku čeličnu stolicu za stolom na kojem je automatska

sekretarica treperila svojim crvenim svjetlom i gledao me odande,

njišući se iz sjene i natrag.

Nisam ga namjeravao pitati ponovno. Neka se malo prţi. Napokon ga

je tišina nadvladala pa je rekao: "Poţar je bio nezgoda."

"Neki ljudi ne misle tako."

"Neki ljudi misle da je Zemlja ravna. Što ţelite da učinim s tim?"

Tko je sada nabusit? pomislio sam. No rekao sam, "NagaĎajte."

"Darryl je umro, tu je bio kraj. To je moje nagaĎanje. Više nije bilo

razloga da Nola Jean bude ovdje. Sumnjam da je ikad u ţivotu ostala

negdje dulje od šest mjeseci dok nije došla ovamo. Zašto bi ostala

nakon Darrylove smrti? Svi su je ovdje mrzili."

"Jeste li je vi mrzili?"

"Nikad nisam toliko razmišljao o njoj."

ZagunĎao sam glasom koji u potpunosti izraţava sumnju bez

zajedljivosti.

"Slušajte", rekao je, ljut što sam ga uhvatio u laţi. "Ona je bila

Darrylova ţenska. To znači da je za mene bila izvan dosega, ma što

ja mislio s vremena na vrijeme i koliko god ona bila voljna poigravati

se."

"Nabacivala vam se?"

"Ta bi se ţena nabacivala i zelenoj banani. Slušajte, teško mi je

shvatiti kako će vam bilo što od ovih starih sranja pomoći da

pronaĎete Ellie."

"Ovo zvuči kao da se opet diţe kameni zid, Arch."

"Jebo ga ja, što vi očekujete? Bolno je o tome razgovarati."

"Kome je bolno? Grayson je mrtav, je li tako? Njega ne moţe boljeti."

Ništa nije rekao.

"Koga boli? ... Vas? ... Rigbyja? ... Crystal?"

"Sve nas. Kad izgubiš nekog takvog, to boli."

KIKA

"Ali pravi ljudi to prebole. Ili barem prerastu onu svjeţu bol i

nastave sa ţivotom. Ne kaţem da zaboravite čovjeka: moţda ga volite

do smrti. Ali ne iskazujete tu svjeţu bol dvadeset godina."

Nagnuo se natrag, s licem u mraku.

"Dakle, koja je prava priča ovdje? Zašto se Rigby trese svaki put

kad se spomene Graysonovo ime? Zašto se Crystal ponaša zaštitnički

i šuti kao da je sluša Veliki brat? Mislio bi da je čovjek jučer umro."

"Gaston..."

Čekao sam.

"Gaston je mislio da Darryl hoda po vodi. Gotovo doslovno. Zar

nikad niste imali nekog takvog u ţivotu, Janeway?"

Odmahnuo sam glavom. "Imam dovoljno problema s konceptom

pravog boga. Ne traţite da se još bakćem s ljudima bogovima."

"Kako onda očekujete da moţe shvatiti?"

Posegnuo sam u sako gdje sam gurnuo omotnicu pod ruku. Izvukao

sam sjajnu fotografiju i drţao je na svjetlu tako da je moţe vidjeti.

"Moţete li prepoznati ljude na ovoj slici?"

Napravio je cijelu predstavu. Uzeo je sliku i zagunĎao. Nagnuo

se prilično unatrag na svojoj čeličnoj stolici. Stavio je naočale,

zaškiljio i napokon rekao: "Pa, ovo naprijed je Nola Jean Ryder s

rukom oko tog momka."

"Ţelite mi reći da ostale ne poznajete?"

"Ne sjećam ih se."

"Čudno, Archie, zaista čudno. Jer evo još jedne slike na kojoj ste

svi zajedno. Mislim da je ovo vaše lice u kutu i da razgovarate s tim

tipom kojeg se, kaţete, ne moţete sjetiti."

"Ne mogu upamtiti svakog s kim sam ikad razgovarao. Ovo je bilo

davno."

"Probajte s imenom Charlie Jeffords. Sjećate li se sada?"

"To je onaj tip u New Mexicu..."

"U čiju je kuću Eleanor provalila. Sad se sjećate. Moţda uviĎate

zašto me toliko muči činjenica da ste svi vi od početka točno znali

tko je Jeffords. Čim su je uhitili i pojavilo se ime Jeffords, znali ste

zašto je otišla onamo i što je pokušavala saznati. Mogli ste podijeliti

tu informaciju sa mnom kad je mogla nešto značiti, prošli tjedan na

sudu. Ali zbog svojih razloga, svi ste mirno sjedili i pustili da mala

nastrada."

KIKA

U prostoriji je tinjao bijes. "Kaţem vam, Janeway, moţda ste trideset

godina mlaĎi od mene, ali ako se nastavite tako nabacivati sranjima, vi

i ja ćemo razvaliti ovu tiskaru."

"Tko je bio Charlie Jeffords?"

Još se lagano ljuljao. Čelična je stolica jedva čujno škripala dok se

naginjao naprijed-natrag na njoj.

"Charlie Jeffords", rekao sam.

"Pustite to."

"Tko je druga ţena na slici s Jeffordsom? Ona koja stoji otraga i

probada ih pogledom izmeĎu drveća?"

Slegnuo je ramenima.

"Čini se da sav posao ovdje radim ja. Moţda mogu prokljuviti i

sam; vi samo sjedite tu i recite mi ako pogriješim." Dugo sam gledao

sliku. "Kad sam je prvi put vidio, nešto sam zamijetio kod ove dvije

ţene. Previše nalikuju jedna drugoj, a da ne bi bile u rodu. Imaju istu

liniju kose. Obje imaju Eleanorine visoke jagodice."

Nagnuo se naprijed i pogledao sliku kao da mu takva misao nikad

nije pala na pamet. "Ta prokleta Ryderova krv je neko moćno sranje."

"Pokušavajte još, Archie, moţda naĎete nekoga tko bi na to na-

sjeo. Ja više ne nasjedam. Kad čovjek jednom radi u tvornici stolica,

obraća paţnju na to gdje sjeda."

"Što hoćete?"

"Jedino što je ostalo. Sve."

"Mislim da tu ne mogu pomoći."

"Onda ću ja reći. Charlie Jeffords je bio knjigoveţa Darryla

Graysona."

Udahnuo je kroz nos punim plućima.

"Grayson nikad nije htio da se to zna, zar ne? Zato ste svi tako

šutljivi oko toga, još štitite legendu, ustrajete na mitu da je svaku

knjigu ni iz čega stvorio samo jedan čovjek, od početka do kraja.

Mistika se hrani time. Čak ni Huggins ne moţe shvatiti kako ih je

Grayson mogao izraĎivati tako brzo, tako savršene i u tako mnogo

varijanti. Pa, imao je pomoć. Nije to smrtni zločin, na koncu, on je

bio samo čovjek. Većina nas bi se ponosila svojom ljudskošću. Ali ne

Grayson."

"Mislim da ne bismo više trebali razgovarati o tome."

KIKA

"Ja ne nagaĎam, znate. Moja je prijateljica išla u Taos posjetiti

Jeffordse. Što mislite, što je pronašla ondje? Garaţu punu alata za

uvezivanje. Vrlo fine koţe, jednu ili dvije preše za knjige... Da

nastavim? Charlie Jeffords je bio knjigoveţa po zanimanju, sve do

prošle godine kad se razbolio. Jeffords je uvezao svaku Graysonovu

knjigu koja je izašla odavde."

"To nije istina."

"Što onda jest?"

"Darryl je mnogo toga napravio... i te kako mnogo. I ja sam napravio

neke. I Gaston. I Richard, prije nego što je počeo tako mnogo

zaraĎivati vlastitim knjigama. No Charlie je bio najbolji... on i Gaston.

Ta dvojica bi tako uvezala knjigu da biste je poţeljeli odnijeti

kući i pojesti." Nagnuo se naprijed, pljesnuo po koljenu i s uzdahom

rekao: "Ah, sranje."

S mrţnjom je odmahnuo glavom. "Ne moţete Darrylu uzeti sve

samo zato što je pred kraj nešto prepustio drugima. On je razradio

sve koncepte. Dizajn, slova, izgled stranice - tu leţi istinska

genijalnost. Svima nam je rekao kako ţeli da budu uvezane i činili

smo tako do zadnje pojedinosti. On ih je nepogrešivim okom

pregledavao i bacao svaku koja nije bila kako treba. Ne kaţem da uvez

nije vaţan, vraški je bitan, to je prva stvar koju vidiš kada pogledaš

knjigu. No to je zanat, moţe se naučiti. Ono što je Darryl radio

dolazilo je s nekog drugog mjesta, tko zna odakle. Nije li to genij?"

"Valjda."

"Znate vi prokleto dobro."

"Neka bude tako. Hoćete li mi sada reći tko je druga ţena?"

"Jonelle."

"A ona je bila..."

"Sestra Nole Jean."

Sišao je s klupe pa sam se napeo. No opet je sjeo i ljuljao se

naprijed-natrag neumornom energijom.

"Richard se zabavljao s objema u neko vrijeme. Onda ih je obje

doveo ovamo i nevolje su počele. Valjda je godilo njegovu smislu za

humor. Dvije sjebane sestre i dva sjebana brata. Sjećam se da je

jednom to rekao. Nola je mislila da je to smiješno k'o vrag."

"Je li itko ikad pitao Jonelle što je bilo s njezinom sestrom?"

KIKA

"Ni ona nije znala. Tako je rekla ljudima koji su istraţivali poţar.

Mene se ţivo fućkalo za to. Sretan joj put, svi smo mislili. Onda se i

Jonelle odselila."

"Ona i Jeffords zatekli su se u Taosu."

"Očito."

"I završili zajedno."

"To valjda nešto dokazuje. Bajke se ostvaruju ili tako nešto. Jonelle je

uvijek ludo ţudjela za Charliejem Jeffordsom, ali Nola Jean

joj je uvijek otimala muškarce. To joj je bilo prirodno poput disanja.

Mučila je Charlieja Jeffordsa i jadnika sasvim izludjela. Poigravala

se i draţila ga, a nikad mu nije dala ni da je dolje dobro pogleda."

Telefon je zazvonio. Činilo se da se ne ţeli javiti. No obojica smo

znali tko je pa je podigao slušalicu baš kad se uključivala snimka.

"Da", rekao je. "Da, sada je ovdje."

Onda mu je Crystal rekla nešto zbog čega je zinuo.

Drţao je telefon dalje od sebe, pogledao me i rekao: "Moram ovo

preuzeti."

"Naravno."

"Zatvorite vrata, ali nemojte otići. Još nismo završili."

Zakoračio sam u prednju prostoriju i zatvorio vrata. Ništa nisam

mogao čuti. Izgleda da je samo Crystal govorila.

Pogledao sam stol i Eleanorino pismo. Uzeo sam ga i stavio u

dţep.

Što je mali savezni zločin na ovom stupnju igre? pomislio sam i

izašao.

Prešao sam ulicu i stao na mračno mjesto izmeĎu zgrada. Gledao

sam pročelje njegove radionice i čekao. Činilo se da se dugo zadrţao

ondje straga. Kad je napokon izašao, učinio je to polako. Došao je

do ulaznih vrata i zatim van na pločnik.

"Janeway", zazvao je na praznoj ulici.

Nisam se pomaknuo.

"Janeway!"

Uskočio je u kamion i odvezao se, ostavivši vrata širom otvorena.

Pustio sam ga da dobro odmakne. Nisam se brinuo. Znao sam kamo

ide.

KIKA

53

Archie, pisala je. Opet sam to učinila. Uzela sam jednu od knjiga

misleći da ću je za koji dan vratiti. Onda su me uhitili, a knjiga je

još u mom autu, umotana u ručnik ispod prednjeg sjedala. Znam,

upzorio si me na to, ali čini se da on nikad ne primijeti da ih nema, a

meni je život vedriji kad imam jednu uz sebe. Toliko ih volim. Kad bih

barem mogla ljude tako voljeti, ali ne mogu. Te me knjige nikad ne

razočaraju.

Vječno su lijepe i istinite, u središtu su mog života otkad znam za sebe.

Čak i kad sam daleko, samo saznanje da su tamo diže me s dna i čini

da opet poletim. Sama mogućnost da bi ih mogao uništiti ispunjava

me očajem. Mislim da bih umrla kad bi se to dogodilo, osobito ako bi

uzrok bila neka moja glupost. Zato te molim da uzmeš knjigu i vratiš

je natrag u sobu tako da ne primijeti da je nema. Evo mojih ključeva

da možeš ući. Misli sretne misli i smiješi se za mene.

Volim te.

Ellie.

U omotnici su bila tri ključa - jedan za auto, dva za malo veće

brave. Stavio sam ih u dţep, izišao iz auta i krenuo preko zemljišta

kroz šumu.

Bilo je lako hodati. Zemlja je bila vlaţna, ali tvrda: nisko raslinje

rijetko. Slijedio sam svjetlost baterijske lampe sve dok drveće nije

postalo rjeĎe, a mjesečeva se zraka pojavila da osvijetli put. Vidio

sam Rigbyjevu kuću u daljini dok sam se pribliţavao s istoka, krećući

se uz rub srebrnog proplanka. Tamni oblaci plovili su preko mjeseca u

pramenovima i činilo se da livada leprša i leluja u mirnoći oko

nje. Svjetlo s kuhinjskog prozora isticalo se poput svjetionika, a

zamračena tiskara šćućurila se kao bunker iza njega. Ostao sam na

rubu šume, prolazeći uz mračan zid kako bih se stopio s noći. Dok

sam hodao, tiskara kao da je plutala sve dok polako nije zakrila svjetlo

s prozora poput pomrčine. Kad je zamračenje bilo potpuno, okrenuo

sam se i pošao ravno preko livade.

KIKA

Došao sam do straţnjeg dijela radionice i skliznuo uz vanjski zid.

Oblaci su prekrili mjesec i opet je svuda zavladala noć. Svjetlost iz

kuhinje bila je prigušen odsjaj u kutu radionice, kao nagovještaj sjaja

iz neke crne rupe. Krenuo sam na drugu stranu, obišao zgradu s

juga i došao do ulaznih vrata na uglu gdje je bilo dosta mraka da me

sakrije.

Gledao sam prednje dvorište i, još dalje, bočnu stranu kuće. Rigbyjeva

kamiona nije bilo, ali Moonov je bio kod ulaznih stuba. Jedino svjetlo

bilo je ono iz kuhinje. Kliznuo sam uz prednju stranu radionice, drţeći

se sjene koliko sam mogao. U glavi mi je počeo otkucavati sat, osjećaj

hitnosti koji me tjerao naprijed.

Došao sam do vrata s ključevima u ruci. Izvadio sam ključ od auta i

prebacio ga u drugi dţep. Teţak ključ od mjedi lako je ušao pri

prvom pokušaju i brava se uz škljocaj otvorila. I taj sam ključ spremio

i zakoračio u radionicu. Miris olovnog sloga, slab, ali nepogrešiv, bio

je dokaz da je Rigby bio tu, marljivo radeći svoj posao. Pomaknuo

sam prekidač na bateriji za jedan stupanj, tako da je na

dodir mogla bljesnuti i ugasiti se. Bljesnuo sam jedanput, zadovoljan

što se ništa nije nalazilo izmeĎu mene i straţnje prostorije: zatim sam

zaključao ulazna vrata, prošao kroz prostoriju i ušao u Graysonovu

radionicu.

Čudno je tako razmišljati o njoj, kao o Graysonovoj, iako je to bila

moja pomisao kad sam je prvi put vidio. Znao sam da se svjetla iz

straţnje sobe ne mogu vidjeti iz kuće, ali nisam ţelio riskirati.

Bljesnuo sam baterijom, tri brza bljeska uokolo po prostoriji. Vidio

sam visoku čeličnu stolicu na kojoj je Rigby sjedio prije tri sata i

prazan prostor gdje smo Crystal i ja zauzeli borbeni poloţaj kao u bici.

Na drugoj strani prostorije bila su vrata koja sam opazio s

polufrivolnom mišlju možda ondje leži odgovor na sve.

Zasun je bio čvrsti Yale, iste boje kao treći ključ u mojoj ruci. Otvorio

sam ga, lagano gurnuo i vrata su zaškripala prema unutra.

Ovo je vinski podrum, bila mi je prva misao.

Prohladno mjesto bez prozora, savršeno za odlaganje stvari daleko od

topline i svjetla. No nešto je drugo, a ne vino, starilo na tim policama.

Knjige.

Deseci knjiga.

KIKA

Stotine...

Stotine!

I sve su bile Gavran.

Disneyland Gavrana, red za redom, elegantno uvezanih i savršena

izgleda, svi isti, svi drukčiji. Neki tako različiti da su se naoko rugali

drugima zbog njihove istovrsnosti.

Smiješne misli prolete vam kroz glavu.

Eureka!

Dr. Livingstone, pretpostavljam...

I Stewart Granger, ţiv zakopan u onoj afričkoj planini puţe do

odaje s blagom s bakljom iznad glave i čudesnošću otkrića na usnama.

Rudnici kralja Solomona!

Tako sam se osjećao.

Uzeo sam jednu knjigu i otvorio je na naslovnoj stranici.

1969.

Pogledao sam još jednu.

1969.

Još jednu... i još jednu... i još jednu...

1969...

...1969...

...1969...

Godina zauvijek zamrznuta, bez krivo napisanih riječi.

U ovom poslu se trudim da ne nagaĎam previše. Tako se pogriješi.

No vjerojatno se sa sigurnošću moglo reći da sam pronašao

Graysonova Gavrana.

54

Nisam se mogao otresti ushita niti otjerati čovjeka bez lica koji je

to stvorio. Stajao sam na mračnim ulaznim vratima i gledao ku-

ću, ne znajući što da učinim. Zatim me stresao drugi dojam i morao

sam se vratiti da još jedanput pogledam. Soba je sada bila drukčija,

promijenjena u nekoj vrsti treperave mistične mješavine. Bila je ţiva

i rasla je, još ni blizu onoga što je ţeljela postati. Prije dvadeset godina

bila je prazna. Tada je stigla prva knjiga i ţivot je započeo.

KIKA

No kamo je sve to išlo? Kada će završiti?

Pretpostavljao sam da će završiti kada umjetnik umre, a njegovo

traganje za savršenom knjigom doĎe kraju. Moţda je čak dostigao

to savršenstvo, stotinu puta ispočetka, a da nikad nije prihvatio ono

što je učinio.

Nikad neće biti dovoljno dobro. Bio je lud, luĎi od Poea. Uhvatio

se u smrtonosnu borbu sa samim sobom, u rat u kojem nitko nikad

ne pobjeĎuje.

Opet sam gledao kuću. Sjena je prošla pokraj kuhinjskog prozora i

iskočila na livadu.

Počela je lagana kišica.

Stajao sam vrlo miran, ali nisam bio sam. Grayson je bio tu. U

zraku. U tami. U kiši.

Čuo sam kako su se s druge strane dvorišta otvorila vrata. Dvije

sjene izašle su na trijem, a ja sam se kretao uz ţivicu, nekoliko metara

od mjesta na kojem su stajali.

"Archie." Glas joj je bio tih i pun bola. "Kako nam se to moglo

dogoditi?"

Ovio je ruke oko nje i čvrsto je zagrlio.

"Zar smo bili tako zli?" rekla je. "Zar je ono što smo učinili bilo

tako loše?"

"Nemam jednostavnih odgovora, dušo. Učinili smo ono što se tada

činilo najboljim."

Tada je zaplakala. Drţala je to u sebi cijelu vječnost i sada je izašlo

sve odjednom. Gorko je jecala, a Moon ju je tapšao po ramenima

i tješio je koliko je mogao: "Proći će. Naći ću Gastona i dovesti ga

natrag da zajedno smislimo što ćemo." No ona nije mogla prestati

plakati, a Moon nije bio čovjek koji se mogao nositi s tim. Njeţno ju

je odgurnuo i okrenuo, poslavši je natrag na to osamljeno bdijenje u

kuću. Ţurno je sišao niza stube i uskočio u kamion, a ja sam stao iza

ţivice i stajao sam ondje mirno sve dok njegovi farovi nisu prošli, a

on otišao.

Neko sam vrijeme još bio tamo: nisam znao zašto. Crystal je sada

bila sama, ali to nije bio razlog. Bila je potresena i ranjiva i pomislio

sam da bih je mogao slomiti da sam htio pokušati ponovno. No

pomaknuo sam se tek toliko da zakoračim od ţivice do ugla kuće.

Nakon nekog vremena svjetlo u kuhinji se ugasilo i kuća je utonula u

prazninu. Javile su se slike s bojom i zvukom i slučaj se odvijao, sav i

gotovo završen, onako kao što utopljenik, kaţu, pri kraju vidi cijeli

KIKA

svoj ţivot. Zbor glasova uzdigao se iz prošlosti - Richard, Archie,

Crystal, Grayson - borili su se da ih se čuje. Nisam ih mogao čuti sve,

samo se jedan probio. Dijete Eleanor, rasla je kao što je rasla i ta soba,

a knjiţar radio u svojoj samoći. Čitala je Gavrana i čitala Gavrana i

čitala Gavrana i sa svakim čitanjem njezino je znanje raslo, a

mudrost se produbljivala. Sve njezino shvaćanje ţivota proizlazilo je

iz te pjesme, ali bilo je dovoljno. Čula je lupanje na vratima i podigla

glavu sa stola na kojem je čitala Gavrana uz svjetlo svijeće.

Posjetilac, promrmlja ona, što u sobu ući ište...

Posjetilac sam bio ja.

Imala je šest godina, što je mogla znati? No njezino je lice nosilo

knjiţarev biljeg: majka se još nije vratila po nju. Stajao sam na pragu

i čekao da nešto kaţe, neku sitnu oštroumnost koja nam je svima

promakla. Ono što je imala za mene bilo je drsko pitanje.

Ne znaš što je batrljak uveza?... Koliko si dugo u ovom poslu?

Gazio sam preko livade po neprekidnoj kiši. Opet sam bio mokar, ali

nije me bilo briga. Bio sam zaključan s Eleanor u onoj sobi s

knjigama, uhvaćen u njezinu divotu i tajnovitost. Stao sam kod ruba

šume i osvrnuo se na kuću, sada nevidljivu u izbijeljenoj tami. Poţe-

lio sam da Crystal upali svjetiljku. Moćna vojska duhova zauzela je

šumu, a kiša je nosila odjek njihovih glasova. Nakon nekog vremena

krenuo sam meĎu drveće. Svjetlo iz kuće nije se pojavilo, ali i bez

njega sam mogao slijediti knjiţarev trag.

55

Koliba se nalazila osamdeset kilometara na sjever, daleko preko

ceste U.S. 2, blizu mjesta po imenu Troublesome Lake. Bila je

to divljina kojoj se prilazilo šljunčanom cestom, a zatim zemljanim

putem. "Ne moţemo znati kakvih je zadnjih osam kilometara", rekla

je Trish raširivši kartu preko prednjeg sjedala. "Ovdje je prikazano

kao neureĎeno. To moţe biti u redu, a moţe biti i staza za dţip."

Pitala je za policiju pa sam joj rekao što mislim. U Skykomishu bi

se mogla nalaziti lokalna šerifova postaja, rupa od ureda u kojem radi

jedan prezaposleni zamjenik koji neće ni prstom mrdnuti bez

KIKA

osnovane sumnje. Ako mu ne moţemo prikazati slučaj, prepušteni

smo sami sebi.

Trish je bila napeta i previše se trudila da se tome odupre. Oboje

smo znali da bih odavde trebao krenuti sam, ali nekako nismo mogli

doći do toga. Ona je bila moj partner, zasluţila je svoj poloţaj i nisam

imao namjeru vrijeĎati je macho sranjem. Svih mojih godina u

denverskoj policiji nikad nisam imao ţenu kao partnera. Uvijek sam

mislio da ne bih imao problema s tim - ako je ţena naoruţana,

školovana i čvrsta, mogao sam staviti svoj ţivot u njezine ruke. Trish

nije bila školovana i bila je nenaoruţana. O čvrstini nikad ne znate

dok ne doĎe vrijeme, ali je to isto tako vrijedilo i za muškarce.

Moralo je biti izrečeno pa sam to učinio kratko i bez okolišanja,

sve prema propisu. "Ako se dvoumiš o odlasku onamo, sada je

vrijeme da kaţeš. Odluka je tvoja, ali nemaš oruţja, ne znamo što je

ondje... Nitko te ne bi manje poštovao."

Turobno mi se nasmiješila. "Bit će mi dobro. Postajem nervozna

prije bilo čega što me moţe staviti u ţarište dogaĎaja. To je sve. Ako

se stvari pokrenu, bit ću u redu."

Posudila je novinarski auto opremljen dvosmjernim radijem spojenim

na njezin ured u gradu. Noćnom je uredniku ostavila kopiju

karte zapečaćenu u omotnici. Barem joj je zdrav razum još dobro

funkcionirao. Problem je što radio moţda ne radi na toj udaljenosti,

rekla je: njegov čujni domet bio je oko šezdeset pet kilometara, no

planine su onemogućavale signal i mogle su ga spriječiti na bilo kojoj

udaljenosti. Jednom se javila iz Bellinghama, sto šezdeset kilometara

sjeverno: drugi put se jedva probila po oluji iz Issaquaha. Nikad se ne

zna.

U zadnji je čas zatraţila nekoliko osnovnih pravila. "Ako ondje

gore naĎemo tvoju prijateljicu, umotat ćemo je i povesti dolje. Bez

teatralnosti, bez kaubojskog junaštva, bez čekanja nekog da naiĎe.

Vodimo je dolje. Točka, kraj priče. Ideš Quintani i dalje nastavlja

policija."

Da je bar ţivot tako jednostavan. Rekao sam: "Dogovoreno",

zagrlio je i istinski se nadao da će tako ispasti. Još me trenutak čvrsto

drţala. "Dobro sam", rekla je i tu je bio kraj. Više ništa nećemo reći

o ţivcima i pravilima, nema naknadnog pogaĎanja.

Upalila je auto i povezla nas sjeverno autocestom 203.

KIKA

Nekih tridesetak kilometara udaljavali smo se od mjesta kamo

smo ţeljeli otići. Karta je kazivala da je koliba na sjeveroistoku, ali

cesta je skretala na sjeverozapad. Cijeli središnji dio okruga bile su

planinske zabiti bez glavnih cesta pa smo morali ići okolo. Stali smo

da kupimo kavu, ponijeli smo je sa sobom i nastavili dalje. Nisam bio

umoran: pokretalo me visokooktansko gorivo dok se slučaj raspet-

ljavao, a ja se bliţio njegovu kraju. Noć je bila otkriće. Prokljuvio

sam problem krivo napisane riječi nakon što sam još jedanput dobro

pogledao Scofieldovu knjigu Laure Warner u motelu. Jedna stvar

vodi drugoj. Kad jednom znate kako se to dogodilo, moţete pokušati

zamisliti ostatak.

Kako je moglo doći do poţara.

Tko su i zašto ţene u crvenom.

Što se dogodilo Noli Jean Ryder.

Kako je izgledalo knjiţarevo lice.

Prepustio sam joj volan i dao da mi se slučaj odmotava u glavi. Vrtio

sam ga kao ponovljenu snimku i zamrznutu sliku, premještao sam

pojedine kadrove naprijed i natrag. Virio sam na zamagljene slike i

pitao se je li se ono što sam mislio da vidim doista tako i odigralo.

Cesta je ponirala i vijugala. Kiša je pljuštala.

Negdje na putu prema sjeveru počeo sam ga prikazivati Trish.

"Richard je sabotirao bratovu knjigu. Trebao sam to davno uvidjeti.

Gorčina meĎu njima bila je očita u tvojoj knjizi, a još se mnogo

više nalazilo u onoj pjesmi "Svraka" koju je napisao. U "Svraki" čak

postoji stih koji govori kako je to učinio. "Sve dotad neustrašena,

opsjeda ga kao sjena." Stih nakon tog je onaj na koji mislim. "Gro-

bar taj što okrutno i bez traga spomen briše." Upravo je to učinio -

sišao je u radionicu, otključao klišej, zamijenio slova, otisnuo

nekoliko stranica na Graysonovu papiru za knjige, a zatim namjestio

klišej onako kako je bio, oprao tiskarski stroj, uzeo krivotvorene

stranice i otišao. To je jednostavan postupak. Tiskar to moţe učiniti za

nekoliko minuta.

"Sjeti se kako je Grayson radio. On je bio tiskar staroga kova koji je

volio sloţiti cijelu knjigu, izraditi sve klišeje prije nego što bi išta

od toga tiskao. Tako je dobivao onu tečnost, mogućnost da mijenja

stvari od jednog primjerka do drugog: nije tiskao pet stotina stranica s

KIKA

istog klišeja, mijenjao je i premještao stvari tijekom cijelog procesa.

Izlijevao je vlastiti tip slova, tako da je uvijek imao dovoljno

čak i za velik tiskarski posao. I eto Graysona i Rigbyja spremnih da

tiskaju Gavrana. Napravili su pet oslovčanih primjeraka. Zamisli sve

to silno provjeravanje i pregledavanje kroz koje su prošli. Nijedna

točkica nije tako mala da je ne bi vidjeli - nikad u povijesti Grayson

Pressa nisu stranice bile tako pomno pregledane. Ne smije biti

pogrešaka ni isprekidanih slova, čak ni najmanje neujednačenosti

crnila i - moţeš biti vraški sigurna - niti pogrešno napisanih riječi.

Dovršene knjige opet su ispitane. Rigby je vjerojatno radio završnu

provjeru i proglašavao ih dobrima. On je bio onaj s okom sokolovim

- sjeti se da si pisala o tome, kako se Grayson oslanjao na njega da će

vidjeti svaku sitnicu. Slaganje u kutije i umatanje bilo je točka bez

povratka. Kad je jednom tih pet knjiga bilo otposlano, Gavran je bio

stvarno objavljen. To je bilo to, nema opoziva: govorio je svijetu da

je to njegovo najbolje djelo. I znao je da trećeg pokušaja neće biti,

ispao bi budala.

"Ne znam kako je Richard došao do knjiga. Mislim da su se nalazile

na otvorenoj polici ondje u tiskari noć prije nego što su poslane.

Radionica je sigurno bila zaključana, ali Richard je imao ključ.

Njegov veliki problem bio je taj što je Rigby stanovao iznad, u

potkrovlju. Moţda je Grayson poveo Rigbyja van da proslave pa je

tada to učinjeno. Moţda je Richard čekao dok nije bio siguran da je

Rigby zaspao, a zatim tiho ušao u radionicu, podignuo knjige, odnio ih

u svoju kuću i ondje obavio posao. Nema veze gdje je to učinio - sada

jedino znam što je učinio. Izrezao je onu jednu stranicu iz svake

knjige i uvezao svoju stranicu. Krivo napisana riječ opet je bila krivo

napisana."

"Po tebi se to čini jednostavno."

"I jest jednostavno. To je poput ambulantnog kirurškog zahvata

za prvoklasnog liječnika. Ljudi mnogo manje spretni od njega radili

su to za komercijalne izdavače. Izreţeš stranicu ţiletom, sasiječeš

korijen batrljka gotovo ni do čega, staviš na novu stranicu velike

graške ljepila tako da se hrbat čvrsto zalijepi i korijen se uopće neće

vidjeti. Mislim da bih i ja to mogao napraviti, sada kad znam kako se

to radi, a ja nisam knjigoveţa."

"Kad ti je to sinulo?"

"Eleanor me spasila da ne kupim knjigu koja je bila sreĎena na

taj način. To nije bilo ništa neobično za izdavače u prošlosti. A

KIKA

poslije, kad sam pregledao knjigu koju je Scofield donio od Pruitta,

primijetio sam da je gornji rub tek neznatno neravan. U tom trenutku

me se to nije baš dojmilo, ali kad sam malo prije ponovno pregledao

knjigu, vidio sam da je izvaĎena samo ta jedna stranica. Kad sam je

pogledao odozgo, vidio sam razmak meĎu skupljenim stranicama

ondje gdje je jedna umetnuta tik do batrljka. Čak i kad znaš da je

ondje, nije ju lako zamijetiti. Napravio je vraški dobar posao, a knjiga

to dokazuje. Cijela priča sadrţana je u toj knjizi - jedinom sačuvanom

primjerku od pet Graysonovih Gavrana.

Bilješka Laure Warner govori nam kako se knjiga vratila u North

Bend. Vidjela je krivo napisanu riječ i pomislila da je Grayson

zafrkava. Trebala je biti mudrija - Grayson se nije šalio, ne oko

ovakvih stvari. U St. Louisu je Hockman već vidio pogrešku i napisao

Graysonu pismo o tome. Što je Grayson učinio kad je dobio takvo

pismo?

Nekoliko trenutaka buljio u njega s nevjericom, a zatim odmah nazvao

u St. Louis. Ţelio je knjigu natrag, no Hockman je imao vremena

razmisliti. On je prije svega bio kolekcionar i palo mu je na pamet

da bi mogao imati nešto jedinstveno, moţda neki pripremni primjerak

koji nikad nije trebao biti otposlan. Bilo je ironično - poslao je

pismo u ţelji da Grayson uzme knjigu natrag, a na kraju se nije htio

odvojiti od nje."

"Tada je Grayson otišao u radionicu. Pogledao je klišej..."

"I što je vidio?" Pustio sam je da nekoliko minuta razmišlja o tome.

Onda sam rekao: "Da si ti Richard i ţeliš izludjeti svog brata, što

bi učinila? Ja bih čekao da knjige budu otpremljene, a zatim se vratio

u radionicu i na klišeju opet namjestio pogrešku. Doista dijabolično

- Grayson bi posumnjao u svoj zdrav razum. Ne bi mogao vjerovati

očima, no pogreška bi bila tu pred njim. Trudeći se tako silno da ne

pogriješi, opet je učinio staru pogrešku. Takve se stvari dogaĎaju u

tiskanju. Upravo stvari koje si mislio da znaš, obiju ti se o glavu."

"I što je onda Grayson učinio?... Otišao u St. Louis? Ubio

Hockmana?"

"Ne znam. U to više nisam tako siguran."

"Netko gaje morao ubiti."

"Slijedimo prirodan tok stvari. Mislim da je Richard podmetnuo

poţar. Jedna stvar vodi drugoj. Ako je Richard sredio knjigu, sredio

je i poţar. O tome je li znao da mu je brat mrtav pijan u straţnjoj sobi,

moţemo nagaĎati do sudnjeg dana. Richard je bio sjebani jadnik

KIKA

i svi su to znali. A nitko bolje od njega samog. Nitko nije mogao reći

da je taj čovjek imao ma i jedan sretan dan u cijelom svom bijednom

ţivotu. Mrzio je brata, ali ga je i volio. Zbog onog što mu je učinio

čas je skakao od radosti, a čas prezirao sam sebe. No bilo je učinjeno,

a takvo nešto ne moţeš popraviti. Nije to mogao isprati sa savjesti -

nikad neće smoći hrabrosti da prizna. Srušio je bratov san, uništio

njegovu viziju i razorio njegovo remek-djelo. Godinama je to

planirao, vjerojatno otkad je Grayson odlučio stvoriti još jednog

Gavrana. Znamo da je razmišljao o tome barem dvije godine prije

samog čina: njegove bilješke o Svraki potječu iz 1967., a tada piše o

tome kao da je već učinjeno. Sada je to učinio i bilo mu je drago, ali

na kraju si nije mogao oprostiti. Dobio je što je htio, no još je imao

dovoljno bijesa da povuče Graysonovu tiskaru sa sobom."

Neki se gradić pojavio na mokroj cesti. Vidio sam znak za U.S. 2,

a ona je skrenula desno prema istoku.

"Tu je priča trebala završiti", rekoh, "ali njezini mračni dijelovi

tek počinju. Knjiga Laure Warner vratila se u North Bend. DogaĎaji

su brzo slijedili jedan za drugim - knjiga je mogla stići dan ili dva

prije ili poslije poţara, ili moţda baš taj dan. U svakom slučaju, kod

Graysona je vladao kaos, a sve se vrtjelo oko te jedne knjige. Knjiga

je stigla, podigla ju je Nola Jean Ryder i dala sestri na čuvanje.

NagaĎam da je Nola uzela knjigu prije nego što je itko znao da je

ondje.

Tada se dogodilo nešto, ne znam što, zbog čega je nestala s lica

zemlje. Razmisli trenutak o tome. Nešto se dogodilo, ne znamo što. I

to je nagnalo našeg ubojicu na lančanu reakciju koja još traje."

"Ubio ju je."

"To i ja mislim. Ona je bila prva ţrtva. To ga je pokrenulo i otada

se pozdravio s pameću."

"Ubio ju je", ponovila je Trish. Glas joj je bio čudna mješavina

sigurnosti i sumnje. "Imaš li kakvih dokaza?"

"Ne mnogo, još ne. Ništa što bi se bez tijela moglo podastrijeti sudu.

No tvrdnja i dalje nosi priličnu teţinu. Postavimo pitanje drukčije.

Kakve dokaze imamo da je ţiva? Nikakve. Nema je dvadeset godina,

tri puta dulje nego što zakon zahtijeva za pretpostavku smrti.

Tih sedam godina čekanja nije se ustalilo u zakonu tek tako. Kad

ljudi nestanu tako dugo bez ikakva traga ili razloga, gotovo su uvijek

mrtvi. Vraški malo njih se opet pojavi ţivo. Dodajmo tome činjenicu

da je Nola bila sebična i pohlepna - znaš da bi se vratila po tu knjigu

KIKA

ako ona vrijedi novca. No ni vlastita je sestra nije vidjela - Jonelle je

još imala knjigu, nakon svega, dvadeset godina poslije. Charlie

Jeffords ti je rekao da je Nola bila ondje, ali to nije bila Nola, već

Eleanor.,To je ono što ga je toliko uznemirilo. Zato je Jonelle bila

tako uzrujana kad joj se Eleanor bez ikakve najave pojavila na pragu.

Kakav šok, ha? Eto Nole Jean od krvi i mesa. Ţene koja je uvijek

pomalo izluĎivala Charlieja, a sjećanje na nju to još uvijek čini kad

su loši dani. I kvragu, nimalo se nije promijenila."

Stali smo sa strane, a ja sam sjedio zatvorenih očiju dok je Trish

proučavala kartu. Opet sam razmišljao o slijedu dogaĎaja, ispitujući

ga na slabim točkama. Laura Warner vratila je knjigu, ali tada je

ubojica već bio na putu i išao je k njoj. Hockman je poslao pismo iz

St. Louisa čak cijeli tjedan ranije. Hockman je već bio mrtav, a

ubojica negdje izmeĎu St. Louisa i New Orleansa na nekoj sporednoj

cesti. Stigao je u St. Louis nakon kratkog stajanja u Phoenixu,

Baltimoreu i Idahu. Ubio je Lauru Warner, ali nije mogao naći njezinu

knjigu. Zato je spalio cijelu kuću misleći da će je tako uništiti.

Opet smo se vozili: čuo sam Trishin nervozan mali uzdah i auto je

opet ušao u svoj postojani ritam. "Nema još mnogo", rekla je, a ja

sam joj odgovorio mrmljanjem, tako da zna da sam još meĎu ţivima.

Razmišljao sam o ţeni u crvenom, nervoznoj zbog prodaje Gavrana,

voljnoj da razmisli o tome zbog novca, ali koja se na kraju povukla u

napetom prizoru koji će Scofield pamtiti kao iznenadan napad sa-

vjesti. TakoĎer sam razmišljao o Rigbyjevu imanju gdje su bili svi

Gavrani i opet sam pomislio kako jedna stvar vodi drugoj u ovom

pokušavanju da se otkrije tko su ubojice.

Stali smo. Otvorio sam oči i vidio da je skrenula na dugu, ravnu

šumsku cestu, mješavinu blata i šljunka koja se protezala poput vrpce

i postupno nestajala. Gledala me u odsjaju upravljačke ploče i imao

sam osjećaj da čeka da se nasmijem i kaţem, k vragu s ovim, vratimo

se u grad i naĎimo si neko suho i toplo mjesto. Pruţio sam ruku i

stisnuo njezinu.

"Idemo po nju", rekao sam.

Usne su joj lagano zadrhtale. Ubacila je auto u brzinu i krenuli

smo u šumu.

KIKA

56

Kraj je bio pust, a cesta izlokana i puna vode. Truckali smo se

brzinom od dvadeset i pet kilometara na sat, a i to se činilo prebrzo,

i još nikamo nismo stigli. Uspravio sam se na sjedalu i gledao kako se

brojač kilometara pomiče desetinu po desetinu kilometra. Cesta će

deset kilometara ići na sjever i sjeveroistok, a zatim će promijeniti

smjer, sjećao sam se prema karti: onda ćemo naići na raskriţje, a

odvojak koji nama treba ići će uz potok i postupno se penjati pokraj

jezera. Koliba će biti u šumi na vrhu uspona. Naše šanse da stignemo

do nje ovisit će o uvjetima na cesti nakon raskriţja. Ovdje dolje ju je

šljunak činio tvrdom, ogoljelom i dosadnom, a svaki je prijeĎeni

kilometar bio posve isti kao sljedeći. Doći ćemo do zavoja, ali vrpca

će se i dalje odmotavati, utječući u crni zid što se uporno udaljavao od

nas. Imao sam viziju prostranog planinskog lanca meni zdesna iako

se ništa nije moglo vidjeti dalje od uskog ţutog traka kojeg su bacali

farovi. Moţemo biti bilo gdje na svijetu, pomislio sam.

Ovio sam ruku oko Trishina ramena i prstom joj gladio vrat. Blijedo

se nasmiješila ne skidajući oči s ceste. Dodirnuo sam je ispod lijevog

uha i nakostriješio joj dlačice navratu. Namjestila je usne kao

za poljubac i opet se pokušala nasmiješiti. Koţa joj je bila hladna na

dodir i zamijetio sam da je zrak prohladan. Počela je drhturiti, moţda

čak i tresti se - nikad do tada nisam razmišljao o toj razlici - ali nije

posegnula da upali grijanje pa sam se na kraju ja nagnuo i učinio

to umjesto nje. "Ne diraj me, Janeway, dobro sam." Isti je trenutak

posegnula i uzela me za ruku, snaţno je stisnula uz obraz, poljubila

mi članke na prstima i čvrsto me drţala. "Ne brini se za mene", rekla

je. "Dobro sam."

Nevjerojatno, prešli smo tek tri kilometra. Činilo se da smo već

pola noći na toj cesti koja ne vodi nikamo. Brojač kilometara je mi-

rovao dok je sat stalno napredovao, bljesnuvši brojkom na 1:35 u

maršu prema sivoj zori četiri sata daleko. Već smo raspravili je li

mudro doći po mraku, a najvaţniji razlozi za i protiv bili su

mogućnost da se pribliţimo prije nego što nas itko moţe vidjeti kako

dolazimo, nasuprot bauljanju po nepoznatom krajoliku. Najbolje je ne

brinuti se o tome, pomislio sam: vidjet ćemo što ćemo naći kad

KIKA

stignemo. Moţemo parkirati i čekati meĎu drvećem ako se to čini

najboljim. S obzirom na moju narav, nijedno od nas neće to dočekati.

Cesta se postupno počela uspinjati iz doline, a kiša je sada bila

tek nešto više od fine izmaglice. Svjetla su pokazivala kamenu stijenu

što se izdizala s desnog hrpta i naglo poniranje slijeva. Došli smo

do kratkog strmog dijela, zatim je opet uslijedila ravnina, a uspon se

postojano nastavio. "Mislim da je jezero ondje", rekla je Trish,

kimnuvši prema klancu. "Raskriţje mora biti ovdje negdje."

Došli smo do njega nekoliko minuta poslije dok se sat prebacivao

na 2:04. Sada bi trebao početi teţak dio. No uopće nije bio teţak. Kiša

je ovdje gore prestala igrati vaţnu ulogu, a cesta se pretvarala u

jednostavne brazde na travnatom obronku. Trava je čak i na kiši

odrţavala zemlju tvrdom. Mogli smo se popeti, ali bit će to sporo

uspinjanje na cesti punoj dubokih rupa. Auto je malo poskakivao

naprijed-natrag, prošljapkao kroz nešto nalik vododerini, a zatim se

opet počeo uspinjati. To se nastavilo sve dok nismo stigli do vrha

nekog brda.

"Vjerojatno je ovdje jako lijepo po sunčanu danu", reče Trish. Boţja

netaknuta priroda, pomislio sam. Nadao sam se samo da je Bog kod

kuće da nas provede kroz nju.

"Učinimo to", čuo sam sebe kako govorim. "Idemo naprijed."

Bilo je glupo to reći i malo se nasmijala. Rekla je: "Isuse", tihim

glasom i činilo se da ime dolazi od neke nadzemaljske sile u autu

izmeĎu nas. Kako smo dospjeli ovamo, prkoseći logici, bez odrţivih

alternativa na vidiku? Sada sam htio obaviti stvar, upotrijebiti sva

sredstva i nastaviti dalje. No tandrkali smo se puţevim korakom. Bilo

je 2:30 ujutro.

A onda smo stigli. Znao sam. Ona je znala. Nije bilo nikakvih

znakova i nikakvih koliba na vidiku, ali nešto ju je natjeralo da stane

na obronku i pusti auto da dugo radi u leru. "Mislim da smo vrlo

blizu", rekla je glasom tek nešto jačim od šapata. Teren je postao teško

prohodan u zadnjih stotinjak metara kao da ulaţe konačan napor da

nas odbije. Sjedili smo na strmom nagibu, a farovi su bili upereni u

nebo. "Budi paţljiva kad ideš preko brda", rekao sam. "Bolje smanji

svjetla i vozi s parkirnima." Previše je okrenula prekidač i svijet je

uronio u tako crnu tamu kakvu još nisam iskusio. Upalila je parkirna

svjetla i jedino olakšanje od noći koja nas je pritiskala bilo je

svjetlo na upravljačkoj ploči koje se upalilo i obasjalo nam lica. "S

KIKA

tim parkirnim svjetlima neću vidjeti ni prst pred nosom", rekla je.

No nismo se usudili naše konačno prilaţenje učiniti svjetlijim.

"Da vidimo u kakvu je stanju radio", rekla je.

Podigla je mali prijenosnik s kukice, pritisnula gumb i rekla, "Auto

šest zove ured, auto šest zove ured."

Statika je preplavjela auto.

Uzdahnula je i pokušala ponovno.

Ništa.

"Bez uvrede, dušo", rekla je, "ali ne sjećam se da sam se ikad osjećala

ovako sama."

"Krenimo dalje."

Lagano je prešla autom preko izbočine. Cesta je naglo ponirala

na desno pa sam se upro nogom u vrata i naslonio na nju da je zadrţim

u istom poloţaju za upravljačem. Ispravili smo se i zatim opet

nagnuli. Donji trap je grebao po kamenju dok smo prelazili preko

dna dubokih rupa. Opet smo se uspinjali, Trish je bila zgrbljena nad

upravljačem, boreći se sa sjenama i utvarama kojih prije nije bilo tu.

Parkirna svjetla nisu bila mnogo bolja od ničega. "Boţe, sad više ne

vidim ni cestu", rekla je. "Ne znam koliko ću još moći ovako."

"Stani malo."

Stala je, a ja sam joj rekao da ću izaći i voditi je pješice. To joj se

nije svidjelo, ali ni ovo joj se nije sviĎalo. Uzeo sam bateriju, otvorio

vrata i zakoračio na kameniti obronak. Nisko raslinje gusto je raslo

na kosini ispod mene: mogao sam vidjeti njegov gotovo neprobojni

pokrov u blijedom odsjaju parkirnih svjetala. Kiša je bila postojana,

ali slaba: uopće mi nije smetala. Upalio sam bateriju i pokazao joj

kamo da ide, hodajući polako metar ispred nje. Tlo se opet uzdizalo

pa smo nastavili polako i postupno napredovali prema vrhu.

Nešto je bljesnulo meĎu drvećem. Ugasila je svjetla, a ja sam pi-

pajući došao natrag do auta.

Sjedili smo u mraku i slušali kako kiša lagano bubnja po krovu.

"Izgleda da je netko kod kuće."

Bio je to moj glas koji je došao ni iz čega. Primaknuo sam joj se pa

smo neko vrijeme samo sjedili i gledali svjetlo iz kolibe.

"Tko god bio ondje, budan je do kasna", rekoh.

Stavio sam svoj pištolj na sjedalo pokraj desne noge, zajedno s

baterijom. Teško je bilo znati što učiniti, učiniti mudru i ispravnu

stvar. Bit će mučno uspinjati se po mraku, a nisam mogao riskirati i

KIKA

upaliti bateriju. Mogao bih se okliznuti po kamenju i slomiti nogu.

No isto tako sam znao da ne mogu sjediti ovdje do prvog danjeg

svjetla.

Trish je opet pokušavala s radijem. "Auto šest zove ured."

Izlomljen glas dopro je do nas iz upravljačke ploče."... ure... še...

ti... ish?"

"Pričekajte, molim." Okrenula je lice i rekla mi u uho. "Ne znam

da li me doista čuje. Što da mu kaţem?"

"Što god ţeliš."

Nema veze, turobno sam pomislio. Sve ovisi o nama.

Ispravak. Ovisi o meni.

Osjetio sam laganu mučninu pri pomisli na svoj udes. Trish nije

imala što traţiti u ovom pothvatu osim da ga komplicira. Trebao si

to uvidjeti, Janeway, i u skladu s tim joj pročitati pravila. U podnoţ-

ju brda drukčije gledaš na stvari. Igraš po njezinim pravilima i svijaš

se da bi bio korektan u odnosu na njezin spol, a onda se previše svi-

neš i završiš s mudima u tijesku.

No više nisam bio na potezu jer je tada ubojica krenuo po nas.

57

Ovo se dogodilo u manje vremena nego što je potrebno da bi se

ispričalo.

Osjetio sam njegovu prisutnost. Znao sam da je ondje i onda je

bio ondje.

Vjetrobran se rasprsnuo i krhotine su poletjele na nas. Čuo sam

udarac kuke i nekoga kako poteţe vrata s vozačeve strane. Posvijetlio

sam i vidio bljesak čelika pa sam ugasio bateriju i bacio se preko Trish

dok su dva udarca probila staklo na vratima.

Straţnje se staklo razletjelo i smrvilo u stotine grumenčića. Po-

segnuo sam iza sebe i spustio bravicu - taman na vrijeme, kad je

zgrabio kvaku i snaţno je povukao, njišući auto svojom snagom.

Nešto teško spustilo se na krov: munjeviti udarci obasuli su auto,

kao da ga nešto divovsko tuče panjem. Čizmama je udarao vrata

kao da ih moţe probiti i raznijeti nas sirovom snagom. Čuo sam kako

KIKA

se leptir-staklo razbilo: još jedan udarac i sasvim je ispalo iz okvira.

Znao sam da će za koju sekundu uvući ruku i zgrabiti bravu. Nisam

mogao naći pištolj - u komešanju na sjedalu nekamo je pao, a ja

ga nisam imao vremena traţiti. Ono što sam učinio bilo je

instinktivno: zgrabio sam mjenjač, povukao ga prema dolje i šakom

opalio po gasu. Auto se poskakujući spustio niz strminu, bez vozača i

slijep, stropoštao se s ceste, upao u duboku rupu i grubim nas trzajem

bacio zajedno. Trish je podnijela nalet moje teţine: ispustila je zrak

poput probušene gume, auto se opet nagnuo i primila je još jedan oštar

udarac. Mislio sam da ćemo se prevrnuti, ali ne - osjetili smo posrta-

nje i teţak tup udarac kad su se kotači spustili. Čuo sam zvuk grmlja

koje nas je šibalo: jurili smo kroz raslinje, mahnito se okrećući na sve

brţem putu prema dolje. Posegnuo sam za kočnicom kad je došlo do

sudara - tup udarac, lomljava i smrskavajuće zaustavljanje koje me

bacilo na pod s Trish povrh mene. Osjetio sam bockanje u nogama i

u tom me trenutku obuzeo golem strah da sam slomio kraljeţnicu.

Nogom sam otvorio vrata i skliznuo van na sag od mokre trave.

Leţao sam ondje teško dišući i osluškivao pribliţavaju li nam se

koraci. Čuo sam kako se Trish miče u autu, nekoliko metara dalje.

"Gdje si?" promrmljala je, a ja sam je utišao i privukao se bliţe.

Posegnuo sam rukom u auto, pipajući duţ sjedala i po podu. Napipao

sam njezinu nogu, bedro, grudi, ruku... i ispod ruke, svoj pištolj.

"Budi mirna", prošaptao sam. "Nemoj se micati."

Odvukao sam se okolo do straţnjeg dijela auta, okrenut prema

onome za što sam mislio da je uzvisina. Sada, kujin sine, promrmljao

sam. DoĎi sada.

Sada kad mogu uzvratiti.

No naravno, nije došao, bio je prelukav za to. Sjedio sam na kiši i

čekao, nagaĎajući da bi mogao biti bilo gdje. Mogao bi biti tri metra

od mene, a ja to ne bih znao dok ne bi bilo prekasno. Vrijedilo je i

obratno - ni on nije u mraku vidio ništa bolje od mene, nadao sam

se, i u bilo kakvoj obostranoj paljbi imao sam prilično dobre izglede.

Već sam prije bio u pucnjavama i ostavio sam dvojicu razbojnika u

zamrzivaču; on je samo pobio ljude.

Sad sam se osjećao bolje. Pištolj mi je bio topao u ruci, poput po-

datna tijela stare djevojke. Dušo, pomislio sam, tatica te voli. Osvrnuo

sam se prema mjestu gdje sam znao da su otvorena vrata: htio

sam reći nešto što bi je razvedrilo, ali nisam se usudio. Nisam znao

KIKA

kamo je nestao: nisam mogao riskirati ni najmanju buku koja bi

odjeknula u postojanom udaranju kišnih kapi po listovima. Sigurno

pretpostavlja da sam sada naoruţan. Propustio je priliku da nas svlada

i sada će znati - ako zna išta o meni - da sam imao vremena izvaditi

oruţje. Ako ne, bila je to velika prednost za našu stranu. Moţda

će nas čak napasti na isti onaj nepromišljen, mahnit način. Naprijed,

Fagane, mislio sam - doĎi i uzmi. Ţelio sam da doĎe i čekao sam u

travi kao škorpion. No nije ga bilo.

Proţeo me osjećaj velikog smirenja. Pokušao je i promašio - tim

gore po njega. Iskoristio je svoju priliku, ali ja sam još bio tu,

šćućuren kao policajac s pištoljem u ruci. Čuo sam kako se iza mene

nešto miče. Trish je izišla iz auta i pribliţavala se na rukama i

koljenima.

Opet sam je utišao, uzeo u naručje i povukao je dolje uz sebe. Rekao

sam joj da je sada sve u redu, sve će biti dobro. Bio sam prokleto

nepobjediv i htio sam da to zna, da joj pomognem utišati očajnički

strah koji ju je, mislio sam, sigurno ţivu izjedao. Tada je prošaptala:

"Što ţeliš da učinim?" glasom tako prekrasno smirenim da me po-

dignuo još jedan stupanj više od policajca, do mjesta na kojem još

nisam bio.

Više tu nisam bio samo ja koji štitim bespomoćnu ţenu. Opet je

bila moj partner i napajao sam se na njezinoj snazi.

"Janeway."

"Razmišljam."

"Dosta s tim."

Pustio sam kroz nos kratak zvuk nalik na smijeh i čvrsto je zagrlio.

Nemoj se previše uzoholiti, mislio sam: ne pokušavaj biti Doc Savage

ili Conan Barbar. Više to ne moraš biti, ona je tu, uz tebe.

Moram stvoriti plan, mislio sam. Moram biti više nego jak, moram biti

pametan.

Izvuci ga van. Iskoristi okolinu, koji god vrag bio ondje. Cvjetaj

ondje gdje te posade, u zemlji slijepih.

Ugledaj ga prvi i imaš ga. Privuci ga k mjestu na kojem misli da se

nalaziš, a onda budi negdje drugdje.

H.G. Wells je imao pravo. U zemlji slijepih, jednooki je čovjek

kralj.

Svjetlo bi to moglo postići.

Buka bi mogla.

KIKA

Prislonio sam usta uz njezino uho i rekao: "Idem natrag do auta.

Budi na oprezu."

Otpuzao sam do vrata i popeo se na prednje sjedalo. Statički

elektricitet izlijevao se iz radija kroz otvorena vrata i stapao s kišom.

Još nisam bio siguran što činim: prvo je trebalo otkriti što je izvedivo.

Morao sam vidjeti. Skinuo sam sako da napravim štit od svjetla,

a zatim posegnuo i okrenuo prekidač za svjetlo kako bih osvijetlio

upravljačku ploču. Začuo se glas iz radija - "Ured zove auto šest" -

pa sam odskočio uz sjedalo, iznenaĎen. No glas se prekinuo i nestao

u statici. Otvorio sam pretinac za rukavice. U njemu nije bilo mnogo

- nekoliko papira, prometna dozvola, priručnik o vozilu, odvijač,

nekoliko autokarti i rola ljepljive izolacijske trake. Što sam mogao

učiniti s tim?

Radio je rekao "šest" i opet se izgubio, a meni je sinula ideja.

Nagnuo sam se van i zašištao. Trish je dopuzala pa sam joj rekao što

ću učiniti. Statički elektricitet na radiju sada je bila zbrka glasova,

dovoljno tiha da se ne čuje dalje od otvorenih vrata, ali šum je bio

konstantan. Nema veze, mislio sam: neće ga čuti. Rastrgao sam jednu

od autokarti, zguţvao jednu četvrtinu, dodao nešto pljuvačke i

pretvorio je u gumastu masu, lopticu od papira i pljuvačke, veliku

kao pola moje šake. Dovoljno dobro će pristajati u male udubine na

prečkama upravljača gdje su se nalazili gumbi trube. Uzeo sam

ljepljivu vrpcu i nagnuo se van na kišu. "Krećemo", rekao sam.

Zatrubio sam. Dvaput... triput.

"Vrišti", rekoh, a ona je zavrištala moje ime prema crnom nebu.

Ugurao sam zguţvani papir u gumb trube i neprekidno zavijanje

je počelo. Okolo sam čvrsto omotao vrpcu, tri, četiri, pet puta, i

ostavio je da visi. Truba je drečala: zdravoga bi izludjela, a lud bi

podivljao. Sada mora doći, pomislio sam: mora.

Uzeo sam je za ruku i udaljili smo se od auta.

Oprezno... korak po korak.

Osam koraka... deset...

Raslinje se uzdiglo oko nas.

"Spusti se ovamo", rekao sam. "Lezi ravno ispod tog grmlja i ne

miči se."

Pala je na zemlju i nestala. Mirno sam stajao i čekao.

Pokušao sam prizvati u sjećanje ono malo što sam vidio od terena.

Auto se nagnuo nadesno kad se stropoštao niz strminu. Prešli

KIKA

smo stotinu metara, nagaĎao sam, što bi značilo da je koliba negdje

lijevo iznad nas.

Truba je ispunila noć svojom limenom glazbom. Osjećao sam se

kao da stojim iznad nje, toliko je bila glasna.

Negdje u daljini bljesnula je svjetlost. Dvaput se upalila i ugasila.

Rekao sam: "A-ha", i čekao. Kockao se, nadajući se da će se snaći, a

da ne otkrije svoj plan. Gubiš, pomislio sam. Baterija se opet upalila,

okrenula u brzom polukrugu, kratko spustila niz padinu, a zatim

opet udaljila. Sada sam znao da je cesta oko četiri i pol metra iznad

mene, da je tlo strmije nego što sam mislio, a da je on udaljen

četrdeset do šezdeset metara i kreće se meni zdesna. Neće se usuditi

opet upotrijebiti svjetlo, mislio sam, no gotovo isti tren još je jedanput

kratko bljesnuo, kao da je vidio nešto u što nije mogao sasvim

povjerovati prvi put. Da, uhvatio je djelić auta kad je svjetlost prošla

pokraj njega: sada ga je vidio i da je podigao zraku za nekoliko

stupnjeva, vidio bi i mene kako stojim kraj drveća i čekam. Da je

imalo pomaknuo svjetlo, napao bih ga odavde. Oborio bih ga i onda je

gotov... Ranio bih ga, slomio mu ruku, prozračio jetra. Na vatrenoj

liniji bio sam ubojit - pucao iz boka, stojeći, iz bliza ili iz daljine, nije

vaţno. Mogao sam isprazniti pištolj u tri sekunde i izbušiti središte

mete. To je instinkt koji neki murjaci imaju i katkad ti spasi ţivot.

Trebao sam ga napasti tada, no svjetlost je nestala i nije se opet

pojavila. Minute su prolazile, a ja sam se borio sa svojim nestrplje-

njem. Sjetio sam se stotinu i jedne zasjede u dugoj karijeri: petnaest

sati čekanja na snjeţnoj vijavici nije nam smetalo. Naučio sam kako

čekati: stekao sam vrlinu strpljenja - i odučio se od nje u samo neko-

liko minuta. Vidio sam knjiţarevo lice ispred sebe u mraku.

Rigby.

Tko se drugi po svemu uklapao u graysonovski uzorak?

Na koga je Grayson računao? Tko bi bio ovako pogoĎen krivo

napisanom riječju? Tko bi taj propust shvatio tako osobno, mučio

sebe i krenuo oruţjem na one koji kaljaju uspomenu na Graysona?

Tko je bio dovoljno vješt i zaslijepljen da potroši ostatak ţivota

pokušavajući dovršiti Graysonovu knjigu?

Imao je najvještije ruke, rekao je Moon. Imao je najbolje oko.

Rigby.

Eto što se dogodi kad od ljudi radiš bogove, pomislio sam.

KIKA

I sad je bio ovdje. Osjetio sam kako mi ruka lagano podrhtava, nimalo

svojstveno meni. Pripišite to mraku: još ga nisam mogao vidjeti i

naprezao sam se protiv noći, trudeći se da ne počinim onu veliku

fatalnu pogrešku. Bili smo nekoliko metara jedan od drugog,

mikroorganizmi, smrtni neprijatelji koji bi se poubijali kad bi slučajno

naletjeli jedan na drugog dok plutamo kroz jušast eter koji čini naš

svijet.

Ništa se nije čulo. Drečava truba prestala je postojati. Zna se to

dogoditi kada stalno trubi, bez obzira koliko glasna bila.

Polagao sam svoj ţivot na jedan pucanj u tami.

Budi Bog s tobom, pomislio sam i otvorio vatru.

Pola sekunde prije nego što je pištolj opalio proţela me kobna

sumnja. Prekasno, poţelio sam opozvati pucanj. Umjesto toga sam

ispucao još jedan, pretrpio njegovu uzvratnu vatru i padina je buknula

u uţasnoj bici u mraku. Svalio sam se dolje - nisam se sjećao pada,

nisam znao jesam li pogoĎen ili sam se poskliznuo na mokrom

obronku. Nešto tvrdo me udarilo po glavi. Prevrnuo sam se na leĎa i

tada shvatio da mog pištolja nema, a on još stoji. Sada se pojavilo

svjetlo i poskakivalo iznad mene. Vidio sam mu cipele, čuo sam

škljocaj pištolja kad je udarna igla pala na prazan okvir za metke,

vidio sam kako čvrsto u drugoj ruci drţi kladu kojom me udario.

Ispustio je pištolj i potegnuo noţ. Pokušao sam se uspraviti na noge,

ali nisam sasvim uspio. Podignuo sam se na jedno koljeno i pao poput

ošamućena boksača kojeg su nokautirali. Nadvio se nad mene, a

onda je nešto došlo iz mraka i udarilo ga.

Trish.

Nije tu bilo neke borbe. Svjetlo je palo u travu, a oni su se borili

iznad njega. Snaţno joj je zario noţ u trbuh. Uhvatila se rukama,

okrenula na drugu stranu i, nevjerojatno, opet se okrenula i napala ga.

Ubo ju je u bok i ovaj put je pala.

Kupila mi je mnogo vremena, petnaest sekundi.

Pridigao sam se na jedno koljeno s pištoljem u ruci i raznio mu

srce.

KIKA

58

Odnio sam je do auta i poloţio na sjedalo.

Nemoj umrijeti, mislio sam. Molim te, nemoj umrijeti.

Skinuo sam joj odjeću...

Njeţno.

Sve je bilo natopljeno krvlju. Rana na trbuhu bila je ona koja me

plašila. Noţ je ušao do balčaka, točno iznad pubične kosti. Pupak joj

je bio lokvica krvi, kao dvjesto pedeset grama pasirane rajčice u

limenci. Rana je bila otvorena i ruţna. Pritisnuo sam je i pokušao

potisnuti krv, ali ona je opet izvirala kao što se lonac prelijeva. Prekrio

sam je rukom. Zadnja stvar o kojoj sam se sada brinuo bila je

infekcija.

Krv je probijala izmeĎu mojih prstiju i navirala dalje. Umrijet će,

baš ovdje na ovom sjedalu, a ja nisam mogao učiniti baš ništa da je

spasim.

Nije bilo pomoći. Čak i da mogu zatvoriti ranu, krvarit će unutra.

Gledao sam je kako umire.

Nasmiješila se. Lice joj je imalo smiren, sanjiv izgled.

"Tam-poni", rekla je. "Skoro će... ono vrijeme u mjesecu."

Tamponi. Isuse Kriste, tamponi.

Izvukao sam ih iz njezine torbe. Paketić mi se činio mali u ruci.

Što je, tu je.

Strgnuo sam ljepljivu traku s upravljača. Nije ostalo dovoljno da

bih je omotao. No imao sam svoj remen, košulju...

Strgnuo sam košulju i omotao je najbolje što sam mogao.

Probušio sam rupu u remenu kako bi joj čvrsto pristajao, provukao joj

košulju izmeĎu nogu i svezao je za remen sprijeda i straga.

Bit će to poput nedoraĎenog pojasa nevinosti i djelovat će gotovo

jednako uspješno kao i ta starinska naprava.

Ugurao sam tampone i bio je potreban cijeli paketić da zaustavi

krvarenje sprijeda. Rana na boku prošla je kroz meso, no cijeli je

sloj još visio ondje. Pritisnuo sam ga natrag i čvršće pritegnuo košulju

da bi drţala.

Umjetničko djelo.

KIKA

Gubitak vremena i oboje smo to znali.

Tada sam pokušao s radijem. Zvao sam dva sata bez prestanka, a

nisam imao pojma da li me čuju.

Primio sam je za ruku i rekao joj da bude hrabra. Bile su to tek riječi.

Tko sam ja da njoj govorim o hrabrosti?

Zapala je u dubok san.

Gubio sam je.

Zora je svitala kad se helikopter pojavio iznad drveća.

Prepustio sam je bolničarima. Morao sam se maknuti odande:

ţeludac mi se okretao.

Uspeo sam se na brdo. Koliba se iznenada pojavila, a svjetla su

još sjajila. Jedna je ţena stajala u sjeni pokraj prozora.

Eleanor.

Cipele su mi udarale uza stube, ušao sam. Jedan pogled na moje

lice i znala je. Plakala je, a ja sam je drţao i gledao obronak s

njegovom aurom smrti i blještanjem crvenih svjetala.

Uskoro je jedan od bolničara došao uzbrdo. "Upravo je odvoze",

rekao je. "Budna je i ţeli vas vidjeti."

Zamolio sam ga da sjedi uz Eleanor, a ja sam se spustio niz strminu.

Netko je Rigbyja prekrio dekom, a ja sam ga zaobišao na putu

do helikoptera. Ušao sam i sjeo na pod pokraj nosila na kojima je

leţala Trish, blijeda kao smrt.

Ništa nije rekla, samo me trenutak drţala za ruku.

"Moramo krenuti", rekao je bolničar. Oči su nam se susrele i

znao sam što misli. Stanje je bilo kritično.

"Vozite je njeţno", rekao sam. "Ona je hrabrija od svih nas zajedno."

Sreo sam drugog bolničara koji se spuštao niz brdo. Stajao sam

na strmini i gledao kako se helikopter polako uzdiţe iznad šume. U

daljini sam vidio policijske aute koji dolaze.

Ušao sam u kolibu da potraţim Eleanor, ali nije je bilo.

59

Sjedio sam u postaji s one strane stola s koje sjede počinitelji kad

sam napokon upoznao Quintanu. Ušao je u prostoriju sa šalicom koja

KIKA

se pušila u ruci, sjeo nasuprot meni i spustio na mene

zloban pogled.

"Ti glupi drkadţijo", rekao je nakon nekog vremena.

Kava je bila za mene. Pio sam je bez ičega, kao i on.

Ispitivali su me dva sata. Njegov partner, Stan Mallory, donio je

slatko pecivo pa smo nastavili do podneva. Dvaput tijekom ispitivanja

Quintana mi je dopustio da nazovem bolnicu gdje nije bilo

promjena.

U dvanaest i petnaest je rekao: "Idemo odavde."

Činilo se da govori meni pa sam ga slijedio do parkirališta gdje

me ugurao na suvozačevo sjedište najnovijeg modela Forda.

"Ovo bi mi trebao biti slobodan dan", rekao je vozeći mokrim

ulicama.

Jedan sam trenutak čekao i kada nije nastavio misao, rekao sam:

"Nema slobodnih dana, Quintana. Zar to još ne znaš?"

Znao je. Bio je otprilike mojih godina i prolazio je kroz isti onaj

zamor koji je moju zadnju godinu na poslu učinio tako nemirnom.

"Čujem da si bio dobar policajac", rekao je.

"Bio sam OK."

"Prokleto dobar policajac. To svi kaţu. Malo sam telefonirao."

"Smjestio sam nekoliko gadova iza rešetaka."

"Mrzim kad policajac nastrada. Osobito dobar policajac."

Sada je bio na autocesti i vozio na sjever. No sišao je kod odvojka

za ulicu John. Prošli smo pokraj zgrade Timesa na kojoj je sat okrenut

ulici Fairview pokazivao petnaest do tri.

"Moramo razgovarati s Eleanor", rekao je.

"Nikad je nećeš naći. Sada bi već mogla biti bilo gdje."

"Sjećaš se gdje si ostavio njezin auto?"

"Mislim da da."

"Pokaţi mi."

Krenuli smo prema sjeveru i nakon nekoliko pogrešnih skretanja

i vraćanja, našao sam ga. Otvorio je vrata, pogledao pod sjedalo i

izvukao Gavrana kojeg je ostavila ondje.

"Što misliš, moţda je uzela ovoga da ga usporedi s onim drugim?"

upitao je.

"Mislim da je dijelom tako. A dijelom i zbog onog što je rekla.

Jednostavno ih je voljela imati."

KIKA

Dodirnuo je knjigu vršcima prstiju. "Nije li to prokleto lijepa

stvar?"

"Rigby je bio pedantan. Kaţu da je Grayson bio dobar, ali ovo je

besprijekorno."

Odvezli smo se natrag u centar. Kroz radio se začuo glas i rekao

nam da je operacija gospoĎice Aandahl završila. Stanje joj je pod

nadzorom.

"Imam čovjeka u bolnici koji prati situaciju", reče Quintana.

"Čim nešto sazna, saznat ćemo i mi. Da sam na tvom mjestu,

naspavao bih se. Gdje ti je brlog?"

Pogledao sam ga ozbiljna lica. "U Hiltonu."

"Kujin sine", reče suho se nasmijavši.

IznenaĎujuće, ali spavao sam. Šest čvrstih sati nakon dobrog tuširanja.

Probudilo me lupanje na vratima. Bio je to Quintana.

"Nisam rekao da umreš, Janeway, rekao sam da spavaš. Diţi guzicu i

oblači se."

Pitao sam ga što je čuo iz bolnice.

"Stanje joj je poboljšano do teškog. Nema posjeta još barem tri

dana, a nakon toga se neko vrijeme neće penjati na Rainier. No

izgleda da će poţivjeti."

Poveo me na večeru u restoran s morskim plodovima na doku.

Bilo je izvrsno. Platio je karticom.

Nismo razgovarali o slučaju. Razgovarali smo o njemu i meni,

dvojici prilično dobrih murjaka. Bio je i te kako umoran i frustriran,

vidjelo se na njemu. S trideset osam je ozbiljno premišljao o odlukama

koje je donio s dvadesetak godina. Bio je boksač, pekar pereca,

varilac, tjelesni čuvar, barmen i, na koncu, s dvadeset i tri, policajac.

Bio je predani rimokatolik, vjernik, ali na nesreću grešnik. U mladosti

se obrazovao za svećenika, ali je opetovano padao na kušnji celibata.

Čovjek moţe izludjeti pokušavajući obavljati takav posao. Sada,

nakon što je proveo nekoliko sati sa mnom, bio je očaran nečim

što mu nikad prije nije padalo na pamet. Svijet je u Quintani dobivao

novog prvoklasnog lovca na knjige.

"Ovo je tako prokleto fascinantno", rekao je.

"Moj svijet i dobro došao u njega." Nisam znao je li uočio knjiţevnu

vezu pa sam mu pomogao. "To je rečenica iz jednog Thurberova

djela."

"Znam odakle je. Misliš da sam neki tupavi Meksikanac koji je

tek dopuzao preko granice? Walter Mitty je iz te knjige."

KIKA

"Dobar si."

Već je imao prednost u toj igri.

Upitao sam ga kako mu je ime.

"Shane", rekao je, izazivajući me da mi se ne svidi.

No nisam mogao ostati ozbiljan. "Shane Quintana!"

"Vidim da si odrastao u bjelačkom dijelu grada gdje se sva smeĎa

djeca moraju zvati Jose."

"Shane Quintana."

"Dali su mi ime po Alanu Laddu. Klinci danas i ne znaju tko je

bio Alan Ladd." Pojačao je ehicano naglasak u glasu i rekao: "Ej,

čovječe, Shane je bio strašan hombre, ha? Nabio je Jacku Palanceu

muda u blato i naprašio ga po gringo guzici."

"Mislim da je bilo obrnuto. A Shane je takoĎer bio gringo."

"Ne zajebavaj se sa Shaneom, Janeway. Još te mogu strpati u zatvor."

"To je tvoj veliki izazov u svijetu knjiga, Quintana. Shane. NaĎi

taj biser i zaradit ćeš gotovo dvije tisuće."

Otišli smo na jedno mjesto koje je znao i igrali bilijar. Nijedan od

nas ne bi nikad izmamio grašku znoja Minnesota Fatsu10

, ali dobro

smo izmučili jedan drugog. Imao je biper za pojasom, no nitko ga nije

zvao. Mogao sam pretpostavljati da je Trish ţiva i drţi se.

Kasno te noći opet smo završili u postaji u središtu. Mallory je još

bio tamo, tipkajući s dva prsta papirologiju na starom pisaćem stroju.

Sjedili smo i razgovarali. Na koncu je Mallory postavio presudno

pitanje.

"Što ćeš poduzeti?"

Mislio je u vezi sa mnom.

Quintana je slegnuo ramenima. "Razgovarat ću sa šefom. Ne

znam, Stan, ne vidim da imamo previše dokaza da pokrenemo slučaj

protiv ovog čovjeka."

Mallory mu je uputio sigurno-se-šališ pogled.

"Vidjet ćemo što će šef reći sutra", rekao je Quintana.

Uskoro je Mallory otišao. Quintana reče: "Bit će čudo ako te izvučem

iz ovog sranja. Ni čarobnjak Merlin ne bi uspio."

Slijedio sam ga u susjednu prostoriju. Sjeo je za stol s video opremom.

"Danas sam razgovarao s gĎom Rigby. Zanima te?"

"Naravno."

Ubacio je kasetu u napravu i Crystalino izmučeno lice pojavilo se

na ekranu. "Većina ovoga je rutinska. Stvari koje već znaš. Pravo

iznenaĎenje nalazi se na kraju."

KIKA

Pritisnuo je gumb za brzo premotavanje i potraţio u svojoj biljeţnici

broj na brojaču gdje je ţelio stati. "Njezin je problem što nikad

nisu imali novca", rekao je. "Posjedovali su imanje na kojem su

ţivjeli, kupili su ga davno prije no što su cijene skočile nebu pod

oblake.

A ona je imala i komad zemlje u Georgiji koji je naslijedila. Pretpos-

tavljam da toga više nema. Dala ga je Eleanor i zaloţili su ga kao

jamčevinu."

Naprava je zujala.

"Rigbyja nije zanimalo ništa što bi donosilo svakodnevni prihod.

Uvijek je radio tog svog Gavrana. No ona ga je voljela. I tako je on

sjedio u onoj radionici i izraĎivao knjige, a one su bivale sve bolje i

bolje. Nakon nekog vremena mislila je da su bolje od Graysonovih.

Jednog je dana Rigby otišao u Tacomu pogledati neku opremu u

jednoj tiskari u stečaju i Crystal je dovela Moona da vidi knjige.

Moon nije mogao vjerovati očima. Mislio je da je Grayson oţivio,

bolji nego ikad.

Iskušenje da jednu proda, nakon toga ju je stalno pratilo. Počela

je slušati koliko ljudi plaćaju - toliki novac kolao je od ruke do ruke,

a oni ga nisu imali. Kad bi barem mogla prodati jednu za dovoljno

love. Mogla bi sakriti novac i malo po malo ga stavljati na njihov

račun pa ne bi cijelo vrijeme bili u prokletoj besparici. Činilo se da

Rigby ne primjećuje takve stvari. Dokle god su imali hranu na stolu i

krov nad glavom, nije se mnogo brinuo. Ni do knjiga mu baš nije bilo

stalo. Završio bi jednu, bacio je u onu sobu i više je nikad ne bi

pogledao. Katkad je govorio da će ih uništiti, ali nikad to nije učinio,

zato što ih je Eleanor voljela, a on ne bi mogao podnijeti da je

povrijedi. No svi su oni znali - Crystal, Moon, Eleanor - svi su znali

da će, napravi li ikad jednu kojom će biti zadovoljan, uništiti sve

ostale.

Kušnja ju je ubijala. No plašila se, nasmrt se bojala. Da Rigby

ikad otkrije... Nikad joj ne bi oprostio, zar ne?"

"Ako bi imala sreće."

"Da, samo što ona nije razmišljala na taj način. U njegovim bi

očima izdala Graysona i to ju je uţasavalo. Vrhunac je bio prije

otprilike sedam godina. Odjednom su imali cijeli niz novčanih

problema pa je počela nazivati. Na koncu je doprla do Murdocka koji

je tada bio vodeći trgovac Graysonom u zemlji. Ostatak uglavnom ide

KIKA

onako kako vam je Scofield ispričao. Njegov napad kašlja ju je

uplašio. Sinulo joj je s kako starim čovjekom ima posla. Da Scofield

umre i knjiga izaĎe na vidjelo... Bila bi to velika vijest, zar ne?"

"U knjiţarskom svijetu bi."

"A postojala je i mogućnost da Rigby čuje za to, ode pogledati i

vidi da nema knjige u straţnjoj sobi."

"Čak mu je i Eleanor mogla reći. Mogla je pročitati u AB-u,

"pronaĎena nova Graysonova knjiga", istrgnuti to i pokazati mu."

Zaustavio je vrpcu, malo je vratio natrag do mjesta koje je ţelio i

zatim se naslonio na stolici. "Tada je Pruitt ušao u priču. Kad je

izgubio posao kod Scofielda, sve mu je krenulo nizbrdo. Ako nade tu

ţenu u crvenom, mislio je, moći će učiniti dvije stvari - osvetiti se

Scofieldu i sebi pribaviti novac. No imao je krivo. Mislio je da je to

sigurno jedna od Graysonovih nekadašnjih djevojaka i veći dio godine

slijedio je taj trag, pokušavajući ih sve naći."

"Kakav posao."

"To je i on otkrio. Ta Nola Jean - mjesecima je radio na njoj i završio

u slijepoj ulici kao i svi drugi. Jednom je otišao razgovarati s

Rigbyjima, čak je išao u Taos, našao njezinu sestru i pokušao

razgovarati s njom. Ništa od toga nije urodilo plodom. Na koncu mu je

ponestalo tragova i morao je odustati. No nikad nije prestao

razmišljati o tome.

U zadnjih pet godina, Pruitt se doista spustio na svoju prirodnu

razinu u ljudskoj vrsti. Bio je sitna propalica koja sanja o slavi. Tada

su Eleanor uhitili u New Mexicu. To je bio katalizator, ono što je

pokrenulo ovaj novi val dogaĎaja. U jednim od novina u Seattleu

pojavio se člančić, ništa veliko, tek dnevni izvještaj o radu policije. U

priči nije bilo navedeno ime autora, bio je to samo dugačak odlomak,

ţena iz Seattlea uhićena u Taosu zbog pokušaja pljačke i ubojstva, no

mislim da ga je napisala vaša prijateljica Aandahl. Pruitt ga je vidio i

nešto mu je sinulo. Ţena u crvenom bila je Crystal. Tada je uvukao

Slatera u to; njih su dvojica otišli u New Mexico i bacili se na Eleanor.

Proganjanje. Maltretiranje. Prijeteći pozivi noću. Zatim je počeo

pjevušiti onu pjesmu... Sve samo da je izludi i uzme joj knjigu."

"To je bilo kad je izašla uz jamčevinu."

"Da, bio je period od oko tjedan dana kad su je Pruitt i Slater mučili.

Tada nije imala knjigu, ali znala je gdje je. Charlie Jeffords joj je

rekao, bila je to Nolina knjiga. Zato se vratila, uzela je i pobjegla.

KIKA

Smiješno je što moţda ništa od toga ne bi učinila da je samo

Jeffordsova htjela razgovarati s njom."

"Ona je samo ţeljela pronaći svoju majku."

"Vraćaju se ovamo i Pruitt počinje maltretirati Crystal. Proganja

je, naziva. Prijeti joj smrću. Zvao bi je noću i puštao onu pjesmu, tek

jedan dio, no taman dovoljno, taman dovoljno. Ali glasno, prijeteći.

Zatim se okomio i na Rigbyja i to mu je bila velika pogreška.

Namjerio se na krivog tipa. Rigby je završio u Pruittovoj kući i znaš

što se

nakon toga dogodilo? Pretresao je kuću i pronašao fotokopije

Graysonova Gavrana - to je ono što si našao spaljeno u kanti za

smeće. Pretpostavljam da je Pruitt napravio tu kopiju kad je ukrao

Scofieldovu knjigu, prije mnogo godina."

"U toj čak nije bilo krivo napisane riječi."

"Kladim se da nije ni pogledao."

Pokrenuo je kasetu. Crystalin glas ispunio je sobu.

"Stajali smo okolo u šoku", glas joj je drhtao.

Quintana se nagnuo natrag na stolici. "Govori o jutru nakon poţara."

"Bili smo u Archiejevoj radionici u Snoqualmieju", rekla je. "Bili

smo kao tri mrtvaca. Gaston i Archie su bili izvan sebe. Gaston je bio

neutješan. Bio nam je to najgori dan u ţivotu... sve do ovog. Mislim

da cijelo vrijeme nismo progovorili ni riječi. Što smo mogli reći? Tada

smo čuli da se vrata otvaraju... Netko je ušao u radionicu. Sjećam

se da je Archie povikao da je zatvoreno... odlazite, jednostavno...

odlazite. No koraci su se pribliţavali i onda je stigla. Nola. Čekala

sam da nešto kaţe... moţda zaplače. No ona je pogledala Gastona

preko prostorije... pogledala je ravno u njega i rekla, zla kao pakao:

Tlačite ako hoćete, naivčine. Meni je drago što je kujin sin mrtav'."

Crystal je zašmrcala i obrisala oči. "Znala sam da ne misli tako,

bio je to samo prkos. Dan prije se ţestoko posvaĎala s Darrylom... a

Gastona je oduvijek mrzila zato što njime nikad nije mogla vladati

onako kao drugim muškarcima. Kada je to rekla, pozlilo mi je. Ok-

renula sam se od nje, nisam je mogla gledati... i tada... tada se začuo

taj tupi udarac ili neka vrsta... zvuka nečeg smrskanog... i kad sam se

ponovno okrenula, leţala je ondje, a mozak joj je... Gaston je stajao

nad njom sa okrvavljenim čekićem, a Archie... Archie se nekako

povukao uza zid i svi smo samo... samo..."

Lice joj je bilo blijedo. Doimala se slabom.

KIKA

Quintanin glas se ubacio. "Ne ţurite se, gospoĎo Rigby. Ţelite li

vode?"

"Ne."

No primila je čašu koju joj je dodao i ţedno ispila.

"Što se tada dogodilo?"

"Archie je rekao... nešto kao... dobro je da si to učinio, inače bih

ja. No to su bile samo riječi, Gaston je bio taj koji je to učinio. Sjeo je

i nije bilo nikakve zabrinutosti ili... bilo čega... na njegovu licu... i

netko je spomenuo policiju. Ja sam rekla ne... ne moţemo ih pozvati,

zatvorit će ga i Sto ću onda bez njega? On je bio moj ţivot, kako

bih ţivjela? I tako smo je umotali u sag pa smo je te noći Archie i ja

odvezli u kamionu i pokopali."

Iza kamere Quinatana je rekao: "Što je s drugim ljudima koje je

ubio?"

"Ne znam." Opet je počela plakati.

"Da vjerujemo u to, gospoĎo Rigby?"

"Nije me briga u što vjerujete. Moj ţivot je gotov."

Quintana je zaustavio napravu i premotao vrpcu. Nijedan od nas

nije progovorio dok nije škljocnula.

"Je li znala da je Rigby odveo Eleanor?"

"Mislim da nije. Ona kaţe ne. Ja joj vjerujem." Spremio je kasetu i

odmaknuo se od stola. "Otkrio sam još neke stvari dok si se ti igrao

Usamljenog jahača. Rigby je bio taj koji je nazvao u četiri ujutro.

Pozvao je policiju na vlastito dijete. Mislim da se bojao samog sebe,

onog što bi mogao učiniti ako se ispostavi da Eleanor doista ima tu

knjigu s pogreškom. K vragu, imao je pravo što se bojao, bio je ubio

sve ostale koji su ikad imali jednu. Pokušao je prikriti glas, ali imam

vrpcu i to je bio on. Bio je na vezi dovoljno dugo da otkrijemo broj pa

tako znamo da je poziv stigao s tog telefona. Mislim da je iz istog

razloga upalio gramofon u Pruittovoj kući. Jedan dio njega je htio da

ga ulovimo."

Razmišljao sam o Crystal i Archieju i pitao što misli da će im se

sada dogoditi.

"Što god bilo, neće biti ništa u usporedbi s onim kroz što su već

prošli. Vidjet ćemo hoće li činjenice poduprijeti njezinu priču.

Sumnjam da će odleţati u zatvoru; jedina optuţba bila bi pomaganje

pri zločinu, a za to je vjerojatno već nastupila zastara. Čini se da ih

sada nije briga. Odrekli su se prava na odvjetnika, svojevoljno su dali

izjave koje se poklapaju i ja im vjerujem."

KIKA

Okrenuo je dlanove. "Moţda ti bude i plaćeno ako uspijem to

srediti. Ima samo jedna stvar. Moraš me podučiti tom traţenju knjiga.

Recimo da je to usluga koju mi duguješ."

"Dat ću ti dvodnevni ubrzani tečaj, naučit ću te svemu što znam."

"Ja brzo učim. Jedan dan će biti dovoljan."

Ujutro je došao po mene. Trish je provela besanu noć, ali stanje

joj se poboljšalo na dobro. Pitala je za mene, ali liječnici su joj rekli

još ne, moţda sutra.

Quintana i ja smo zajedno doručkovali, a zatim obišli nekoliko

knjiţara. Bez komentara sam ga gledao kako kupuje, a poslije smo

sjedili u kafiću i ja sam mu govorio gdje je pogriješio.

Nikad ne kupuj loš primjerak dobre knjige. Što je bolja knjiga,

tim više joj se mane uvećavaju.

Uvjet, uvjet, uvjet...

Odvezli smo se do zatvora i pokupili Moona. Izgledao je star u

zatvorskoj odjeći i čudno malen dok je sjedio izmeĎu dva šerifova

zamjenika na straţnjem sjedalu.

Stigli smo do Rigbyjeva imanja po blistavoj sunčevoj svjetlosti.

Moon je hodao izmeĎu nas dok smo prelazili livadu. Išli smo stazom

kojom sam se ja bio udaljio od kuće, zašli meĎu drveće i stali nakon

stotinjak metara u šumi.

Jedan sat poslije, šerifovi su zamjenici iskopali sag u kojem su bile

kosti Nole Jean Ryder.

Na proljeće su doletjeli u Denver zbog Quintanine dugo odgaĎane

Odiseje s knjigama. Trish je izgledala dobro, a ja sam bio ushićen

kad sam je ugledao. Te smo večeri jeli u meksičkom restoranu na brdu

blizu stadiona Mile High, a ujutro smo krenuli za Nebrasku,

Iowu i neka mjesta na istoku. Nevolja je s Denverom u tome što je

svjetlosnu godinu daleko od bilo kojeg mjesta, udaljen je dobar dan

voţnje od bilo kojeg drugog grada s knjiţarama. Krajolik je turoban

iako ima onih koji vole smeĎe zaravni, suhe krajeve i ceste što se

proteţu u beskraj. Taj smo dan ispunili razgovorom o poslu, o

knjigama i zločinima i ljudima koji ih čine. Smijali smo se cijelim

putem kroz Nebrasku, vučeni rijekom Platte i povezani prijateljstvom

koje lov na knjige čini tako posebnim i bogatim. Pretraţivali smo

gradiće gdje ljudi u dućanima rabljenom robom nisu iskvareni

pohlepnom paranojom trgovina u velikim gradovima. Na takvom je

mjestu Quintana učinio prvi dobar pogodak na putovanju, krasan

KIKA

primjerak Tragača Alana Le Maya. Nije bio Shane, ali predstavljao je

solidnih sto dolara, što nije loše za trideset pet centa.

Pretraţili smo Lincoln i pronašli neke bisere u Bluestemu, oazi

knjiga odmah izvan središta grada; zatim smo krenuli u Omahu gdje

nikad ničega nema. Vrijeme je cijelim putem bilo prekrasno pa smo

se tome smijali, a Trish se zaklela da u Seattleu nije pala ni kap kiše

otkad sam bio ondje prošlog listopada. Quintana je zakolutao oči-

ma, ali morao se sloţiti da je zima bila neuobičajeno suha. Skrenuli

smo sjeverno u Minneapolis i proveli dan smucajući se okolo s

Larryjem Dingmanom iz Dinkytown Booksa. Još sam imao

Eleanorinu sliku koju mi je davno dao Slater i pri svakom

zaustavljanju pokazivao sam je knjiţarima u nadi da ju je netko vidio.

U Chicagu sam vidio tipa kako besramno krivotvori knjigu Stephena

Kinga, baš kao što je Richard Grayson učinio s Gavranom. Sjedio je

za pultom i ubacivao naslovnu stranicu iz prvog izdanja - izrezanu iz

vrlo oštećene i bezvrijedne knjige - u drugo izdanje. Knjiga je

bila Isijavanje, laka prijevara zato što druga izdanja toliko nalikuju

prvima po uvezu, omotima i količini. Jedina primjetna razlika nalazi

se na naličju naslovne stranice, čarobne riječi prvo izdanje pri dnu

one prave, a kojih nema na ostalima. Cijeli je postupak trajao manje

od pet minuta, a kad je bio gotov, čak bi i stručnjak za Kinga teško

uočio razliku. Tip je stavio cijenu od 200 dolara. Quintana se nagnuo

preko pulta, nazvao ga lopovom i još nekim imenima prije nego što

ga je Trish uspjela odvući pa smo krenuli prema Indianapolisu.

Te sam noći sanjao prvog Graysonova Gavrana. U snu je Richard

i toga sredio: promijenio je dva tiskarska slova nakon što je Grayson

završio s poslom i otišao provesti ostatak večeri u pubu. Tada bi to

bilo lako, 1949., kad su dvojica braće radili sami i kad je pogrešku bi-

lo lako previdjeti. Bez ljepila, bez umetaka koji bi posvjedočili godi-

nama poslije: samo se zamijene slova i ljudi će uvijek pretpostavlja-

ti, čak i Grayson, da su bila sloţena na taj način. Ujutro sam za do-

ručkom ispričao Trish i Quintani i nitko se od nas nije smijao. Još se

dugo nismo mogli otresti dojma da je cijela Graysonova tragedija bila

ni zbog čega.

Bili smo na putu deset dana, po svemu sjajno putovanje. Ostali su

kod mene još tri dana u Denveru i kuća se doimala praznom kad

sam ih smjestio na avion i gledao kako odlijeću.

Godina je došla i prošla. U Denveru je zima, kasna snjeţna subotnja

noć dok sjedim za pultom i ispisujem mali dnevnik koji sam

KIKA

počeo voditi o svojem ţivotu meĎu knjigama. Daleko gore uz ulicu

zakrabuljen lik izranja iz snijega, boreći se s opakim vjetrom što

zavija s istoka, a ja mislim na Eleanor Rigby. Još gajim iluziju da će

jedan od ovih dana ušetati u moju knjiţaru i pomoći mi da napišem

prikladan kraj slučaja Grayson. Grayson mi je bio prekretnica kao

knjiţaru. Vratio sam se kući s dovoljno Scofieldova novca da, za sada,

mogu kupiti gotovo bilo koju zbirku knjiga koja mi doĎe na vrata. Još

imam Graysonovu biljeţnicu: Amy mi ju je darovala. Kenney

zove jednom na mjesec i pita jesam li spreman da je prodam.

Vjerojatno bih trebao to učiniti: novac kojim se razbacuju jednostavno

je prevelik da bih ga i dalje odbijao. No Kenney razumije kad se

nasmijem i kaţem mu kako bi ţivot tog starca bio osiromašen kad bi

odjednom imao tu kartu do svega.

MeĎu pronalascima iz Graysonovih papira bila su i pisma koja

pokazuju pravi identitet oca Amy Harper. Ime Paul Ricketts bilo je

jedan od pseudonima kojima se koristio Richard Grayson u svojim

ranim radovima, a pisma su razotkrila dugogodišnju vezu Richarda

i Selene Harper. "Dakle, sestrične smo", pisala je Amy za sebe i

Eleanor. "Zamisli to." Vijesti sa sjeverozapada postupno su

presahnule. Morao sam vratiti knjige Ayn Rand u Murdockovu

ostavštinu, budući da se njegova posljednja dva roĎaka nikad ni oko

čega nisu mogla dogovoriti. Moja najbolja pretpostavka, ona koja mi

se čini najvjerojatnijom, jest da su to bile zadnje Murdockove doista

dobre knjige, koje je sakupio za veleprodaju kako bi namaknuo novac

i ponudio ga Amy. Policija je pronašla velik broj pravih Graysona –

sve oslovčane primjerke svega osim Gavrana iz 1969. - meĎu

krovnim gredama iznad Rigbyjeve radionice. Nije mogao odoljeti, a

da ih ne uzme, svete knjige stvorene Boţjom rukom, na svom putu

kroz St. Louis, Phoenix, Baltimore, Boise i New Orleans. Što se tiče

njegovih vlastitih, sada ih nazivaju Rigbyjevim Gavranima i ljudi koji

su ih vidjeli naširoko im se dive. Scofield ih ţeli, ali čini se da

njegovoj ţeni u crvenom više nije toliko stalo do novca. Knjige će

pripasti Eleanor, gdje god se nalazila.

Slučaj iz New Mexica još je otvoren. Charlie Jeffords je nedavno

umro i preostaje vidjeti tko je pucao iz pištolja, ako i kada policajci

pronaĎu Eleanor. Gotovo sam odlučio da je prelako da ljudi nestanu

u toj uličnoj knjiţarskoj subkulturi. I dalje pokazujem njezinu sliku

kad putujem. Čeka je mnogo novca, a Scofield ne postaje mlaĎi.

KIKA

Deset je sati - vrijeme je da se maknem odavde i krenem kući.

Lik na ulici stigao je do mojih vrata i u tom trenutku, u manje od

sekunde, pomislim hej!... možda... možda. Na rubu kapuljače vidim

obrise lica mlade ţene. Okreće glavu, oči nam se susreću kroz staklo

izloga i ona se slabašno nasmiješi. To je najnovija kurva u susjedstvu,

ide prema samoposluţivanju Safeway nakon naporna dana. Prijateljski

joj mahnem i brzo pogasim svjetla. U dvorištu iza dućana gledam

crno nebo i pitam se kakve će mi knjige donijeti sutrašnji dan.

KRAJ

KIKA

19.09.2010.