SVEUČILIŠTE U SPLITUProf.dr.sc. Branka Ramljake-mail:bramljak@efst.hr

"RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE ZALIHA MALE VRIJEDNOSTI"

UVOD

U bilancama poslovnih subjekata značajne vrijednosti pripadaju tzv. „zalihama male

vrijednosti“. Što je to „mala vrijednost“ regulirano je nacionalnim propisima. Odmah ističemo

da je „mala“ samo pojedinačna vrijednost, međutim zbirni podaci pokazuju nešto sasvim

drugačiju sliku. Kod nekih poslovnih subjekata upravo zalihe male vrijednosti bilančno mogu

predstavljati značajnu poziciju zanimljivu za korisnike računovodstvenih informacija. Iz toga

razloga potrebno je uvažavati i poznavati računovodstvene standarde koji reguliraju

priznavanje i mjerenje tih zaliha. O ovoj vrsti imovine manje se piše što je možda i

razumljivo, međutim, zbog važnosti koju te vrste zaliha imaju u obavljanju poslovnog

procesa, u ovom radu naglasak će se staviti na procese nabave i trošenja, odnosno

računovodstveno praćenje istih.

U ovom radu će se definirati što se misli pod pojmom „zalihe male vrijednosti“ a nakon toga

će se prići razmatranju tih zaliha s računovodstvenog aspekta uvažavajući pritom

računovodstvene standarde koji reguliraju njihovu problematiku s aspekta prikazivanja u

financijskim izvještajima a također će se dati i najčešći primjeri nabave i trošenja sitnog

inventara, autoguma i ambalaže.

1

1. POJMOVNO ODREĐENJE ZALIHA MALE VRIJEDNOSTI

Da bi mogli govoriti o zalihama male vrijednosti, prethodno je potrebno definirati predmete,

stvari, opremu, sredstva, imovinu koja se „krije“ pod tim imenom. U zalihe male vrijednosti

najčešće ulaze:

Sitan inventar,

Ambalaža,

Autogume

sitan inventar čine predmeti kao: razni sitni mjerni instrumenti (za mjerenje težine, duljine,

vlage, topline, frekvencije, izolacije, tekućine, plinova i dr.), sitniji pogonski i uredski

inventar kao: tepisi i staze, zavjese i držači zavjesa, vješalice, zastave, grbovi), pribor za

spremanje i posluživanje hrane, napitaka i pića (osim onih izrađenih od plemenitih metala),

pomagala za rad - alat (čekići, pile, svrdla, modeli, zaštitna odjeća, protupožarna i sanitetska

sredstva), u procesu poslovanja.1

Ambalaža uključuje raznovrsnu odvojivu ambalažu, kao: plastična – boce, kutije, vreće,

čaše, bačve, vjedra; metalna - sanduci, bačve, kante, limenke, kutije, vjedra, tube; papirnata-

kutije, vrećice, kesice, omoti; staklena - boce, staklenke, čaše; drvena – sanduci, bačve,

vjedra, itd.

U autogume se uključuju gume za teretna, radna, specijalna i putnička vozila.

Otpadni materijal se nigdje posebno ne definira ali možemo uzeti u obzir činjenicu da

ukoliko takva vrsta materijala ima neku vrijednost koja se može iskazati na tržištu i manja je

od vrijednosti kojom se definiraju zalihe male vrijednosti, svakako ulazi u ovo razmatranje.

Za potrebe ovog rada, govorimo o imovini materijalnog oblika koja ima svoj vijek trajanja,

pratimo je s računovodstvenog aspekta pa uvažavamo okvir koji je zadan zakonom,

standardima i pravilnicima. Iz samog naziva proizlazi da se radi o kratkotrajnoj imovini, a to

je imovina čiji je vijek trajanja kraći od godine dana odnosno, koja će se potrošiti u razdoblju

kraćem od godine dana. Međutim, ova imovina može, po svojim karakteristikama trajati i

1 T. Cirkveni: Računovodstvo sitnog inventara, RRIF, br. 3/08, Zagreb, 2008., str. 57

2

duže od godine dana, što znači da ima elemente i dugotrajne imovine.2 Budući su zalihe

pozicija financijskih izvještaja, onda nam je za njihovo računovodstveno određenje od velikog

značenja poznavanje računovodstvenih standarda koji reguliraju sastavljanje i objavljivanje

financijskih izvještaja. S druge strane procesi u kojima se zalihe male vrijednosti pojavljuju

iziskuju i poznavanje poreznih propisa.

U tretiranju zaliha male vrijednosti u Hrvatskoj svakako se nameće potreba poznavanja i

korištenja:

Zakona o porezu na dobit,

Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (u daljnjem tekstu MSFI) odnosno

Međunarodnih računovodstvenih standarda (u daljnjem tekstu MRS), te

Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (u daljnjem tekstu HSFI)

Zakon o porezu na dobit, NN. br. 177/04, u članku 12. st. 3 navodi: „ Dugotrajnom

materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni

trošak nabave veći od 2.000,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.“ Najnovije

izmjene Zakon o porezu na dobit, NN. br. 80/10, u čl. 6. navodi da se riječi: „od 2.000,00

kuna“ zamjenjuju riječima: „od 3.500,00 kuna“.

2. RAČUNOVODSTVENI OKVIR ZA MJERENJE I PRIZNAVANJE ZALIHA MALE

VRIJEDNOSTI

Računovodstveni okvir određen je računovodstvenim standardima koji uređuju pravila koja

treba uzeti u obzir prilikom sastavljanja financijskih izvještaja. Budući su zalihe male

vrijednosti dio imovine čija se nabavna vrijednost iskazuje u bilanci a trošenje u računu dobiti

i gubitka, važno je poznavati standarde koji to uređuju. Veliki poduzetnici prema Zakonu o

računovodstvu, oni koji su na burzama ili se pripremaju za „ulazak“ na burzu, obvezno koriste

MSFI/MRS dok mali i srednji poduzetnici uvažavaju odrednice HSFI.

Shodno navedenom, računovodstveno praćenje zaliha male vrijednosti zahtijeva poznavanje

sljedećih standarda:

2 Stalna (fiksna) imovina, koja traje duže od godine dana, biti će utrošena u razdoblju dužem od godine dana i ima procijenjeni vijek trajanja.

3

1. MRS 2 – Zalihe,

2. MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema,

3. HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina i

4. HSFI 10 – Zalihe.

Uzimajući u obzir MRS 2 – Zalihe, zalihe male vrijednosti tretiraju se kao kratkotrajna

imovina (to uključuje i HSFI 10). Polazi se od toga da su zalihe sredstva:

a) koja se drže radi prodaje u redovitom poslovanju,

b) u procesu proizvodnje namijenjene prodaji ili

c) u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu

odnosno pri pružanju usluga.

Ako navedeno povežemo sa zalihama male vrijednosti, onda možemo reći da se sitan

inventar, ambalaža i autogume mogu prepoznati u onom dijelu gdje MRS 2 govori o zalihama

koja se troše u proizvodnom procesu odnosno pri pružanju usluga.

Cilj MRS 2 - Zalihe i HSFI 10 - Zalihe je isti a to znači: propisati računovodstveni postupak

za zalihe. Pritom se postavlja ključno pitanje: Koji je iznos troška koji treba priznati i voditi

kao sredstvo sve dok ne dođe do priznavanja pripadajućih prihoda? Dakle, što se vrednovanja

zaliha, a onda i zaliha male vrijednosti tiče, zalihe se vrednuju:

a) Po nabavnoj vrijednosti ili

b) Neto vrijednosti koja se može realizirati, ovisno o tome što je niže a nikad ispod troška

nabave.

Nabavna vrijednost zaliha male vrijednosti obuhvaća sve troškove nabave, troškove

konverzije i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja zaliha male vrijednosti na

sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Neto vrijednost koja se može realizirati predstavlja

procijenjenu prodajnu cijenu umanjenu za troškove dovršenja i troškove u svezi s prodajom.

MRS 2 i HSFI 10 ne dopuštaju da se u nabavnu cijenu zaliha, a tako ni u zalihe male

vrijednosti uračunaju troškovi skladištenja, troškovi administracije, troškovi prodaje, odnosno

svi troškovi koji ne služe dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje.

Ako se uzme u obzir MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema, onda o zalihama male

vrijednosti možemo govoriti i kao o dugotrajnoj imovini. Takve zalihe predstavljaju

4

dugotrajnu materijalnu imovinu male vrijednosti, te se mogu, ali i ne moraju jednokratno

otpisati. Računovođe će na temelju svoje prosudbe, a slijedeći logiku jedinstvenog

razvrstavanja dugotrajne imovine istog pojavnog oblika, odrediti koju će imovinu jednokratno

otpisati, a koju će pratiti u okviru dugotrajne imovine i postupno otpisivati u korisnom vijeku

upotrebe.

Prema MRS-u 2 i HSFI 10 utrošak zaliha možemo obračunavati prema metodi FIFO –

metoda prvi ulaz prvi izlaz, PPC metodi – metoda prosječne ponderirane cijene ili metodi

specifične identifikacije (specifični projekti). FIFO metoda pretpostavlja da zalihe koje prve

nabavimo, prve i utrošimo. Iz tog razloga na zalihama se nalaze onaj sitan inventar primjerice

koji je kupljen na kraju obračunskog razdoblja. Primjenom ove metode postoji velika

vjerojatnost da su nam zalihe uistinu iskazane prema realnoj vrijednosti. Upotrebom metode

prosječnog ponderiranog troška , prilikom svakog izlaza (utroška) zaliha, vrijednosti svodimo

na srednju vrijednost i moguće je u određenom trenutku one na iskazuju realnu vrijednost

zaliha. S druge strane, ta nam metoda može biti više nego korisna u slučaju čestih promjena

cijena i nestabilnih tržišnih uvjeta.

Uvažavajući odrednice Zakona o porezu na dobit i računovodstvene standarde, za zalihe

male vrijednosti možemo konstatirati sljedeće činjenice:

Radi se o imovini materijalnog porijekla,

Vijek trajanja kraći od godine dana i

Pojedinačna nabavna cijena manja od 3.500,00 kn.

te ih je moguće:

1. Klasificirati u kratkotrajnu imovinu i jednokratno otpisati stavljanjem u uporabu uz

obvezu pojedinačnog ili skupnog praćenja u korisnom vijeku uporabe ili

2. Klasificirati u dugotrajnu materijalnu imovinu i postupno otpisivati tijekom korisnog

vijeka uporabe.

Treba napomenuti da poduzeće, ukoliko donese takvu odluku/računovodstvenu politiku, ne

mora nužno jednokratno otpisivati zalihe male vrijednosti. Ovo je česta zabluda, čak i u

profesiji, među računovodstvenim djelatnicima, da se zalihe male vrijednosti moraju

jednokratno otpisivati. Porezni propisi u pravilu ne utječu izravno na računovodstvene

politike.

5

Dodatna objašnjenja o zalihama male vrijednosti trebaju se dati u bilješkama. U tom smislu,

svako poduzeće će prema opsegu i udjelu takvih zaliha izraditi dodatna pojašnjenja. Uostalom

i MRS 2 – Zalihe, kaže sljedeće: „Zalihe treba potklasificirati u bilancama ili u bilješkama uz

financijske izvještaje na način koji odgovara poslovanju poduzeća, a u okviru svake važnije

kategorije zaliha navesti i njihove iznose.“ S obzirom na to da pod pojmom „zalihe“ u bilanci

nailazimo i zalihe male vrijednosti, radi korisnika računovodstvenih informacija potrebno je

objaviti njihovu prirodu, iznos i osnovu za vrednovanje svakog dijela zaliha.

U bilješkama će se objaviti i računovodstvene politike koje su usvojene radi vrednovanja

zaliha, uključujući korištenu metodu obračuna troškova. Ukoliko je došlo do promjena u

računovodstvenoj politici koja se odnosi na zalihe a koje imaju značajan učinak u tekućem

razdoblju ili koje mogu imati značajan utjecaj na naredna razdoblja, svakako treba objaviti uz

dodatna obrazloženja.

3. GDJE I KAKO SE VODI EVIDENCIJA ZALIHA MALE VRIJEDNOSTI?

Evidencija o zalihama male vrijednosti, kako prilikom nabavljanja tako i prilikom uporabe

(trošenja), vodi se na sljedećim mjestima:

1. U financijskom računovodstvu, zbirno i prema vrijednosti,

2. U analitičkoj evidenciji zaliha male vrijednosti, zasebno za sitan inventar, ambalažu i

autogume, prema vrstama, količini i vrijednosti

3. U skladišnoj (operativnoj) evidenciji prema vrstama i količini.

Da bi se zalihe mogle pratiti kroz te evidencije neophodno je ispostavljanje knjigovodstvenih

isprava. One su dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni vezanoj za nabavu i trošenje zaliha male

vrijednosti a također i temelj za unos podataka u poslovne knjige. Između ostalog to su:

popisna lista, skladišna primka, račun, izdatnica, zapisnik o rashodovanju, odluka o knjiženju

popisom utvrđenih razlika, temeljnica o vrijednosnom usklađenju, itd., što se slikovito može

vidjeti iz tablice 1.

6

Tablica 1. Knjigovodstvene isprave koje prate kretanje i stanje zaliha male vrijednosti

R. B. NAZIV ISPRAVE SVRHA IZDAVANJA ISPRAVE KNJIŽENJE

1. Popisna lista Unos početnih stanja na početku poslovne godine

Ulaz/zaduženje

2. Skladišna primkaRačun

Nabava i zaprimanje na zalihe Ulaz/zaduženje

3. Izdatnica Izdavanje iz skladišta u uporabu Izlaz/razduženje4. Zapisnik o rashodovanju Isknjižavanje Izlaz/razduženje5. Odluka o knjiženju

popisom utvrđenih razlika

Višak sitnog inventara, ambalaže i autoguma

Ulaz/zaduženje

Manjak sitnog inventara, ambalaže i autoguma

Izlaz/razduženje

6 Temeljnica o vrijednosnom usklađenju

Smanjenje ili povećanje vrijednosti sitnog inventara, ambalaže i autoguma

Izlaz/razduženjeUlaz/zaduženje

Izvor: Prilagođeno prema T. Cirkveni: Računovodstvo sitnog inventara, RRIF, br. 3/2008., Zagreb, 2008., str. 58.

4. PRIMJERI KNJIŽENJA NAJČEŠĆIH POSLOVNIH PROMJENA U SVEZI SA

ZALIHAMA MALE VRIJEDNOSTI

Računovodstvena evidencija zaliha male vrijednosti svodi se na praćenje procesa u kojima se

one pojavljuju a to su proces nabave i proces trošenje zaliha. U primjerima koji slijede

prikazati će se efekti promjena kako na pribavljanje tako i trošenje zaliha. Računovodstvene

događaje pratit ćemo na primjeru poduzeća LAN d.o.o. i bit će prikazani na kontima glavne

knjige.

1. Primjer: Nabava sitnog inventara i izdavanje u uporabu1. Primjer: Nabava sitnog inventara i izdavanje u uporabu1. Primljena je faktura za kupnju 300 ručnih pila po cijeni 50,00 kn/kom i primljena je

faktura na 15.000,00 kn + PDV.2. Primljena je i faktura za prijevoz 1.750,00 kn + PDV.3. Obračun nabave sitnog inventara 4. Stavljanje sitnog inventara na zalihe.5. Sitan inventar je stavljen u uporabu.

Evidencija u glavnoj knjizi:

3003-Fakturna cijena za SI 1400-Pretporez 2200-Dobavljači

1) 15.000,00 15.000,00 (3

1) 3.450,002) 402,50

18.450,00 (1 2.152,50 (2

7

3010-Trošak transporta 309-Obračun nabave SI 350-SI na zalihi

2) 1. 750,00 1. 750,00 (3

3 ) 2.2500,00 2.250,00 (4 4) 16.750,00 16.750,00 (5

360-SI u uporabi

5) 16.750,00

Iz primjera nabave sitnog inventara vidljivo je da su ručne pile na zalihe ušle po trošku

nabave (fakturna vrijednost uvećana za troškove transporta), te su se nakon toga dale na

uporabu radnicima koji su zaduženi za iste (primjerice preko alatnih knjižica). Mnogi

poslovni subjekti sitan inventar uopće ne stavljaju na konto 350-Sitan inventar na zalihi, već

direktno od dobavljača idu u uporabu. Takav način praćenja trošenja sitnog inventara najčešće

primjenjuju oni poslovni subjekti kod kojih troškovi sitnog inventara čine manji dio troškova.

Na isti način možemo pratiti nabavu i trošenje autoguma. U sljedećem primjeru prikazat

ćemo evidenciju autoguma bez korištenja konta 352-Autogume na zalihi.

2. Primjer nabave i trošenja autoguma bez stavljanja na zalihu 2. Primjer nabave i trošenja autoguma bez stavljanja na zalihu 1. Kupljene su 4 gume pojedinačne vrijednosti 800,00 kn/kom i primljena je faktura na

3.200,00 kn + PDV. Autogume su odmah po nabavi stavljene u uporabu.

Evidencija u glavnoj knjizi:

362- AG u uporabi 1400-Pretporez 2200-Dobavljači

1) 3.200,00 3.200,00 (3

1) 736,00 3.9360,00 (1

U poslovnim subjektima kod kojih troškovi autoguma ili nekih drugih dijelova zaliha male

vrijednosti čine manji dio troškova, nemaju ni potrebu voditi evidenciju o zalihama, već samo

evidenciju o uporabi.

3. Primjer za evidenciju i trošenje sitnog inventara i autoguma (s otpisom)3. Primjer za evidenciju i trošenje sitnog inventara i autoguma (s otpisom)1. Poduzeće LAN d.o.o. kupuje 30 kom pila pojedinačne nabavne vrijednosti 100,00 kn.

Primljena je faktura na 3.000 kn + PDV. Pile odmah stavljamo na zalihe.2. Kupljeno je i 60 komada autoguma pojedinačne nabavne vrijednosti 500,00 kn i

primljena je faktura na 30.000 kn + PDV. Stavljamo autogume na zalihu.

8

Ad 4) Kalkulacija nabavne vrijednosti

Fakturna vrijednost (kupovna cijena) 15.000,00Ovisni troškovi nabave 1.750,00NABAVNA VRIJEDNOST 16.750,00

3. Za potrebe proizvodnje izdano je 10 pila. Na pile se primjenjuje jednokratni otpis (to znači da se na troškove proizvodnje odnosi 10x100,00 kn = 1.000,00 kn, dakle najprije knjižimo izlaz sa zaliha, a potom i jednokratni otpis).

4. U uporabu je dano svih 60 autoguma. Na njih se primjenjuje 50% kalkulativni otpis. (troškovi razdoblja terećeni su s (60x500) : 2 = 15.000 kn, dakle, najprije knjižimo izlaz a onda otpis autoguma).

Evidencija u glavnoj knjizi:

350-SI na zalihi 1400-Pretporez 2200-Dobavljači

1) 3.000 1.000 (3

1) 6902) 6.900

3.690 (1 36.900 (2

352-Autogume na zalihi 4040-Trošak SI 363-Otpis SI

2) 30.000 15.000 (4

3a ) 1.000 1.000 (3a

362-Otpis autoguma 4042-Trošak autoguma 360-SI u upotrebi

15.000 (4a

4a) 15.000 3) 1.000

362-Autogume u upotrebi

4) 15.000

Prema MRS 2 – Zalihe, ovi dijelovi zaliha kao što su sitan inventar, ambalaža i autogume

mogu se voditi kao dio zaliha, odnosno dio kratkotrajne imovine koja se amortizira u

razdoblju od jedne godine, a mogu se otpisivati i jednokratno prilikom stavljanja u upotrebu.

Konačno, otpis može biti i kalkulativan u razdoblju od nekoliko godina. Odluku o otpisu

treba donijeti uprava poslovnog subjekta a sam mogući izgled Odluke o otpisu zaliha male

vrijednosti može se vidjeti iz slike 1. 3

Evidencija zaliha sitnog inventara može se voditi tako da jedna vrsta sitnog inventara čini

skupinu ili prema mjestu uporabu. Za iznos amortizacije (ako se otpisuje postupno) zadužuje

se konto 4040 – Trošak sitnog inventara uz istodobno priznavanje konta 363 – Otpis sitnog

inventara i vodi se dalje u uporabi sve do donošenja odluke o rashodu. Evidencija za

autogume u uporabi vodi se prema vozilima odnosno strojevima na kojima su i montirane.

Istakli smo već da se i zalihe male vrijednosti trebaju evidentirati prema trošku nabave. U

određenim je slučajevima omogućeno da vrijednost zaliha smanjimo ispod troška nabave, a

3 Prilagođeno prema T. Cirkveni: Računovodstvo sitnog inventara, RRIF, br. 3/08, Zagreb, 2008., str. 63

9

najniže do neto vrijednosti koja se može realizirati. To se može dogoditi u slučajevima kada

su zalihe oštećene, zastarjele ili kada je vrijednost zalihe veća u odnosu na vrijednost

proizvoda u koji će biti ugrađen ili korišten taj dio zaliha. U takvim slučajevima kada dolazi

do promjene vrijednosti zaliha, moramo vrijednost zaliha vrijednosno uskladiti (otpisati).

3. Primjer za računovodstveno praćenje ambalaže (tuđe ambalaže)1. Ugovorena je isporuka robe u ambalaži dobavljača i plaćena je kaucija za ambalažu u

vrijednosti 15.000,00 kn2. Primljena je roba zajedno s ambalažom, a vrijednost ambalaže je 15.000,00 kn.3. Vraćena je ambalaža dostavljaču u vrijednosti 13.000,00 kn a preostali dio u

vrijednosti 2.000,00 kn je uništen. Dobavljač je sam preuzeo ambalažu.4. Dobavljač je vratio kauciju u iznosu 13.000,00 kn a 2.000,00 kn je zadržao kao

naknadu za štetu koju je pretrpio zbog uništene ambalaže.

Knjiženje u glavnoj knjizi izgleda ovako:

Kaucija za ambalažu Žiro-račun Tuđa ambalaža

1) 15.000,00 15,000,00 (4

4) 13.000,00 15.000,00 (1 2) 15.000,00 13.000,00 (3 2.000,00 (4

1

LAN d.o.o.Splitska b.b.Split

ODLUKA O OTPISU SITNOG INVENTARA

Temeljem točke 10. osnivačke izjave donosim Odluku o otpisu sitnog inventara.

Točka 1.Stvari i oprema čiji je vije trajanja do godine dana i stvari i oprema čiji je vijek trajanja dulji od godine dana čija je pojedinačna nabavna cijena u trenutku nabave manja od 3.500,0 kn, iskazuje se kao sitan inventar.

Točka 2.Sitni inventar iz točke 1. ove Odluke, kojem je vijek trajanja do godine dana, otpisuje se jednokratno. Sitni inventar kojem je vijek trajanja dulji od godine dana otpisuje se 50% u trenutku stavljanja u upotrebu, a preostalih 50% u trenutku prestanka upotrebe.

U Splitu, 02. siječnja 2011.

Direktor društva S.S.

Vlasnici ambalaže

3) 13.000,004) 2.000,00

15.000,00 (2

Ostali izdaci za štete

4) 2.000,00

Ona ambalaža čija je pojedinačna nabavna vrijednost manja od 3.500,00 kn također ulazi u

grupu zaliha male vrijednosti. Ovdje možemo govoriti o povratnoj, nepovratnoj i tuđoj

ambalaži. Vlastita ambalaža (povratna) i nepovratna ambalaža vode se u okviru razreda 3 dok

se tuđa ambalaža knjiži izvanbilančno u okviru razreda 9.

ZAKLJUČAK

Vidjeli smo da zalihe male vrijednosti imaju obilježja dugotrajne i kratkotrajne imovine,

ovisno s kojeg se aspekta promatraju te je vrlo teško raditi razgraničenja. Ipak, uvažavajući

računovodstvene standarde i porezne propise zaključujemo da se radi o imovini materijalnog

porijekla čiji je vijek trajanja kraći od godine dana i pojedinačna nabavna cijena manja od

3.500,00 kn.

Njihova razrada po kategorijama sitnog inventara, ambalaže i autoguma u financijskim

izvještajima (prije svega bilješkama), omogućava korisnicima informacije o iznosima

pojedinih vrsta, kao i obujmu promjena od jednog do drugog razdoblja. Ukupna im vrijednost

nije beznačajna te im se i u računovodstvenom smislu treba pridati određena pozornost.

Nadamo se da će ovaj rad pomoći u daljnjem razumijevanju problematike zaliha male

vrijednosti, za čije su ispravno prezentiranje zainteresirani kako unutarnji tako i vanjski

korisnici računovodstvenih informacija.

LITERATURA:

1. Cirkveni, T.: Računovodstvo sitnog inventara, RRIF br. 3/2008, Zagreb, 2008.

2. Odluka o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, NN br.

136/2009

1

POSTULATI:1. Tuđa ambalaža vodi se izvanbilančno (razred 9)2. Vlastita ambalaža (povratna) vodi se u okviru

razreda 33. Nepovratna ambalaža vodi se kao materijal u okviru

kto 3100

3. Pravilnik o računovodstvu i računskom planu proračuna, NN br. 114/2010

4. Vašićek D.: Ispravak vrijednosti dugotrajne imovine u sustavu proračuna za 2010.

godinu, RIF, Riznica, br.1/11, Zagreb, 2011.

5. Zakon o porezu na dobit, NN. br. 80/10, Zagreb, 2010

6. Zakon o porezu na dobit, NN. br. 177 /04, Zagreb, 2004.

1