1

KOJA JE JEDINA PRAVA CRKVA?„Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti,

Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu…“ (Ivan 17:20,21).

Često je postavljano pitanje, „Koja je denominacijaprava?“ Postoje stotine, ako ne i tisuće denominacija odkojih svaka tvrdi da je ta jedina prava crkva, ali da liBog priznaje ijednu od njihkao Svog predstavnika nazemlji? Ovoj bi temi trebalopristupiti pošteno i podmolitvom. Ako je na početkupostojala samo jedna crkva,koju je utemeljio našGospodin, tada bi trebalapostojati samo jedna crkvana kraju—pobjednička crkvau slavi. (Kol. 3:4)

Riječ crkva bila jenajprije korištena u NovomZavjetu i prijevod je Grčkeriječi ekklesia, koja značipozivanje van. Isus je rekaosvojim učenicima, „negosam vas ja izabrao iz svijeta.“ (Ivan 15:19) Pravacrkva je grupa vjernika koji su se, prihvativši Kristovpoziv, posvetili ili odvojili od svijeta, svjetovnih težnjii svjetovnih organizacija.

Oni iz rane crkve nisu nosili denominacijskaimena, nego su jednostavno bili identificirani posvojoj lokaciji. „Crkvi Božjoj u Korintu ­ posvećenimau Kristu Isusu, pozvanicima, svetima…“ (1. Kor. 1:2)Ti posvećeni pojedinci u različitim zajednicamaodvojili su se od svijeta i predali svoje živote Bogukroz zaslugu Njegovog Sina. Stoga, prava crkva nijeneko mjesto na koje možeš otići, niti denominacijakojoj možeš pripadati. Crkva je skup iskrenihvjernika. Pavao je to naglasio kada je potvrdio da suIsusovi sljedbenici bili kršteni u Krista a ne uzemaljsku organizaciju. Postoji samo jedno krštenje, ito ono u Krista. Stoga je krivo shvaćanje da sepojedinac pridružuje ili se krsti u određenu crkvenudenominaciju. (Efež. 4:4­6; Gal. 3:27; Rim. 6:3,4)

Rana Crkva, Uzorak

Kada je Krist uspostavio ranu crkvu kroz Apostole,nije bilo kompliciranih ceremonija, velikih građevina,ogromnih mramornih stupova, pjevačkih zborova i

skupocjenih kipova. Postojale su jedino male skupineu skromnim domovima gdje su se njegovi sljedbenicizajedno sastajali da proučavaju njegove riječi i

nadahnute riječi njegovihApostola. Njihov primjer„jednostavnosti koja je uKristu“ imala je služiti kaouzorak ili obrazac zabuduća okupljanja crkvetijekom Kršćanskog Doba.(2. Kor. 11:2,3)

U svojoj jednostavnosti,mala okupljanja rane crkveprvenstveno su se sastojalaod dva elementa: 1)skupština—oni koji suposvetili svoje životevršenju volje svognebeskog Oca, slijedećiIsusove stope; i, 2) pod ­

pastiri—muževi za koje je skupština glasala da služeduhovnim potrebama crkve: „Odredivši im starješineu svakoj crkvi…“ (Djela 14:23) Danas je ta riječodrediti općenito korištena u odnosu na ceremonijupostavljanja od strane neke vjerske sekte, ali to nijeznačenje Grčke riječi cheirotoneo. Umjesto toga onaznači izabrati podizanjem ruke. (Vidi isto 2. Kor. 8:19)Stoga, crkva je imala glasati za sluge koji su imalisvojstva vjernosti, poniznosti, marljivosti, dobrogvladanja, strpljivosti, itd. (1. Tim. 3:1­7) Budući sutrebali biti izabrani od skupštine to je trebalo služitikao kontrola i ravnoteža namijenjena da spriječirazvitak nadmoćne svećeničke klase.

Crkva je neko vrijeme bila neovisna od bilo kojesektaške sveze. Uskoro su se međutim, neki Kristovisljedbenici počeli grupirati pod imenom svojih učiteljaumjesto po svojim lokacijama. Vidimo da je tozabilježeno u pismu Apostola Pavla Korinćanima. „JerKlojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vamaima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: "Ja samPavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Iliste u Pavlovo ime kršteni?“ (1. Kor. 1:11­13) Pavaoupozorava braću da ne postanu sektašima, nego da

2

ostanu slobodni od ropstva koje bi se razvilo kao rezultatformiranja pod bilo kojim drugim razlogom od onogajedinstva razvijenog umom Kristovim. „Ništa ne činiteuz prkos ili za ispraznu slavu,… Jer ovo mišljenje trebada je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu“ (Filip. 2:3­5).

„Zar je Krist razdijeljen?“

Apostol Pavao je konstantno upozoravao da ćeunutar crkve ustati ambiciozni ljudi tražeći da odvukuučenike za sobom. „Ja znam da će nakon mog odlaskameđu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, aizmeđu vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavatinauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijteimajući na pameti da sam tri godine bez prestankanoću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga odvas.“ (Djela 20:29­31)Ti mučnivukovi donijeli su sukob, i malesu se grupe počele dijeliti nafrakcije. „Jer još ste tjelesni.Doista, dok je među vama zavist iprepiranje, zar niste tjelesni, zarpo ljudsku ne postupate?“ (1.Kor. 3:3) Taj duh svađe zasigurnoje bio ispitom u ranoj crkvi, jerPavao je zaključio da oni koji bihtjeli biti priznati od Bogatrebaju ostati slobodni od takvogvladanja. „Ponajprije čujem,djelomično i vjerujem: kad seokupite na Sastanak, da su među vama razdori. Trebadoista da i podjela bude među vama da se očitujuprokušani među vama.“ (1. Kor. 11:18,19) Tako jeBog dopustio da se dogode različite podjele, kako bise razvio karakter vjernih—onih koji će ustati za istinui pravednost protiv napada lažnih učenja i praksi.

Pravila i Obredi Zamijenili su Načela

Da bi se sve te različite frakcije održalo zajedno svremenom su nastala pravila, obredi, ceremonije iobvezni sveti dani. Apostol Pavao je to kritizirao kaosamo obličje pobožnosti. „Ako ste s Kristom umrli započela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetuživite, dajete pod propise: "Ne diraj, ne kušaj, nedotiči"?...Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu [imasamo izgled] bogoštovlju…“ (Kol. 2:20­23; 2. Tim.3:5) Pavao je nadalje govorio o tim nepotrebnimpravilima da su učenja demona. „Duh izričito govorida će u posljednja vremena neki otpasti od vjere iprikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskimnaucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivacaotupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se i namećuuzdržavati se od jela…“ (1. Tim. 4:1­3)

Zbog tih učenja demona, koja su se već bilapojavila, Pavao je veliki dio svog učenja u ranoj crkviposvetio slobodi koja je u Kristu. „Za slobodu nas

Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno ujaram ropstva!“ (Gal. 5:1) „Netko razlikuje dan oddana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek jesvatko posve uvjeren u svoje mišljenje.“ (Rim. 14:5)

Sektaški sistemi vezali su njihove skupštinezajedno podrazumijevajući da se spasenje može dobitikroz prihvaćanje i pridržavanje takvih učenja (kreda ipravila) njihove organizacije. Ako bi bilo tko uskupštini doveo u pitanje nauk ili autoritet njihoveodređene denominacije, oni su često bili nazivanihereticima—Božjim protivnicima. Grupe koje neostavljaju prostor za dijalog ili za nepristranu istraguBiblijskih tema ne slijede Apostolove opomene. Svi biKršćani trebali biti slobodnima istražiti i diskutiratiučenja svoje crkve kako bi bili sigurni da ta učenja

mogu u potpunosti biti obranjenaSvetim Pismom i da su na častBogu. (2. Tim. 2:15)

„Glava Crkve je Krist“

Samo Krist mora biti priznatkao naš Spasitelj i glava crkve.„A vi ste tijelo Kristovo i,pojedinačno, udovi.“ (1. Kor.12:27) Ova ilustracija o glavi itijelu Kristovom je prekrasnoiznesena u 1. Kor. 11:3: „Ali htiobih da znate: svakomu je mužuglava Krist, glava ženi muž, a

glava Kristu Bog.“ Kao što glava misli za cijelo tijelo,tako će biti i s jednom pravom crkvom. Crkva, kaoudovi Kristovog tijela trebala bi nastojati razvitijedinstvo učeći o Kristovom umu. Čineći to, crkva,udovi tijela, imat će uzajamnu ljubav i brigu jedni zadruge. „Vi pak ne dajte se zvati `Rabbi`, jer jedan jeučitelj vaš, a svi ste vi braća.“ (Mat. 23:8) Nitko nemože imati veću istaknutost u tijelu kako bi mogaogospodariti nad stadom. (1. Pet. 5:3) U jednoj pravojcrkvi nema mjesta klasnoj razlici kao izmeđusvećenstva i laika. Biti će učitelja i pastora, ali oni ćebiti sluge stada, ne gospodari, jer mi imamo jednoggospodara i uzora—Krista. „Vi me zovete Učiteljem iGospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja­ Gospodin i Učitelj ­ vama oprah noge, treba da i vijedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da ivi činite kao što ja vama učinih.“ (Ivan 13:13­15)Kristov primjer bio je onaj poniznog pastira, i, premdaje on imao sva prava da to učini, on nije zahtijevaovisoke počasti ili da bude obučen u baršun i da se voziuokolo u sjajnim vozilima, ili da živi u kraljevskojpalači. Ne, njegov primjer je bio onaj sluge, koji perenoge svojim učenicima. (Mat. 11:29)

U drugoj prekrasnoj ilustraciji, Krist je prikazankao mladoženja i crkva kao njegova ljubljena nevjesta.„Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio

3

Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši jekupelji vode uz riječ, te sebi predvede Crkvu slavnu,bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta ibez mane.“ (Efež. 5:25,26) Ova ilustracija objavljujeda je jedna prava crkva zaručena za jednog muža, kojije Krist. (2. Kor. 11:2) Crkva se je zavjetovala svomGospodinu da će ostati čista od duhovnog kurvarstva.Ona se neće pridružiti svijetu, svjetovniminstitucijama ili vladavinama ovog svijeta. Isus je takobio univerzalno priznat kao glava rane crkve.

Oni koji su slijedili Isusa u časti bili su dvanaestvjernih Apostola kojima je bio dan poseban autoritetda govore i pišu pod nadahnućem Božjeg SvetogDuha. Apostol Pavao je potvrdio da se je Gospodinpobrinuo i za druge sluge u crkvi isto tako, kojima ćebiti dano posebno vodstvo da pomognu svojim su­udovima u tijelu. „On i "dade"jedne za apostole, druge zaproroke, jedne opet zaevanđeliste, a druge za pastire iučitelje da opremi svete za djelosluženja, za izgrađivanje TijelaKristova“ (Efež. 4:11,12).Svakoj je grupi bila dana slobodada sami odrede najbolje uređenješto se tiče tko će biti njihovimpotpastirima. Svi su imali bitivođeni ljubavlju i međusobnimpoštovanjem, radeći kao obitelj.(Rim. 12:10; Hebr. 10:23­25;Titu 1:5; 1. Tim. 3:1­7)

„Čuvajte se kvasca farizejskog“ (Mat. 16:6­12)

Naš je Gospodin upozorio na ponosit duh (kvasac)Farizeja. „Vežu i ljudima na pleća tovare teškabremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svojadjela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširujuzapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja nagozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave natrgovima i da ih ljudi zovu `Rabbi`. Vi pak ne dajte sezvati `Rabbi`, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vibraća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan jeOtac vaš ­ onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođamazovu, jer jedan je vaš vođa ­ Krist. Najveći među vamaneka vam bude poslužitelj.“ (Mat. 23:4­11) Prava jecrkva radosno poslušala ovo Isusovo upozorenje.

Tijekom proteklih devetnaest stoljeća, duh kvascadonio je visoke sektaške zidine sa bakrenim vratimasvjetovnosti. Kako samo ti ponosni sistemi sasukobljenim kredima izgledaju Svemogućem? Zašto jeOn dopustio da crkva postane plijenom takvihnesvetih oblika religije?

Prava crkva, premda iskušana, ostala je vjernom,premda je stoljećima držana u ropstvu pogrešnihučenja velikog lažnog sistema. Otkrivenje dano

Apostolu Ivanu nazvalo je taj sistem Babilon Veliki,Majka bludnica, dok je prava crkva bila nazvanačistom djevicom zaručenom za svog mladoženju. (Otkr.17:5; 2. Kor. 11:2) Babilon označava zbunjenost.Rimska Crkva oduzela je riječi Krista i Apostola odGospodinovog naroda i zamijenila ih sa kredima,obredima i tradicijama. Ali usred tog meteža, Kristovomalo stado ostalo je vjerno, i njih se često progonilokada su pokazali svoju lojalnost djelićima istine kojesu poštovali. Te su istine za njih bile glasom njihovogpastira, zasiguravajući im da ih on neće ostaviti niti ihnapustiti. „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajemi one idu za mnom. Ja im dajem život vječni…“ (Hebr.13:5; Ivan 10:27,28)

„Iziđite iz njihove sredine“

„Kakav sporazum ima hramBožji s idolima? Jer mi smo hramBoga živoga, kao što reče Bog:Prebivat ću u njima i hoditi međunjima; i bit ću Bog njihov, a oninarod moj. Zato iziđite iz njihovesredine i odvojite se, govoriGospodin, i ništa nečisto nedotičite i ja ću vas primiti.“ (2.Kor. 6:16,17)

Došlo je vrijeme da oni kojipripadaju toj klasi čiste djevicebudu svi jedno u pravomjedinstvu—da više ne budu

razdvojeni u sekte i partije kroz ograde kreda. Otkrivenje18:23 navodi o sektaškim sistemima da „Svjetlostsvjetiljke u tebi više neće sjati! Glas zaručnika izaručnice u tebi se više neće čuti!...“ Mi živimo uvremenu kraja kada je lažnim vjerskim sistemima bilosuđeno, i sada je vrijeme za „Iziđite iz nje, narode moj,da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničarigrijeha njezinih!“ (Otkr. 18:4) Ta zla su nevolje za lažnucrkvu, i namijenjena su da izvuku odatle bilo koga odonih koji su preostali od iskrenih u srcu, ali koji se bojeizići. Sveci bi se trebali ujediniti u srcu samo oko načela iučenja Božje Riječi, i trebali bi sada uživati slobodu zakoju nas je Krist oslobodio od sveg ljudskog ropstva isektaštva.

Ovo će biti težak ispit za Gospodinov narod dok sepokušavaju osloboditi od ropstva zablude idenominacionalizma. Međutim, to je upravo ispit nakojem trebaju da se dokažu „više negoli pobjednicima,“jer jedino će takvi sačinjavati članove Kristove nevjeste.U prošlosti je to ispovijedanje vjere često zahtijevalohrabrost dovoljnu da se izdrži okrutna progonstva.Danas, međutim, nema straha od toga da ćemo bitibačeni lavovima ili spaljeni na lomači zbog ispovijedanjanečije vjere. No ipak, Sveto Pismo je jasno, „A i svi kojihoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“

4

(2. Tim. 3:12) Da, današnja su vremena opasna zaKršćane u mnogo podmuklijem smislu. Vjerni suoznačeni ekstremistima ako inzistiraju na odbacivanjutradicije, zabluda i ljudskih filozofija iz njihovogobožavanja. Njima je rečeno da su te nauke i prakse bileoduvijek, i da je bolje samo prihvatiti ono što svećenstvopredstavlja. Mnogi će podleći tom argumentu iprilagoditi se crkvenim kredima i relativnom pogledudruštva na moral. Međutim prava će crkva nanovoispitati nauke i ustati za načela suočeni s progonstvombez obzira kakvog oblika bilo. Oni će biti predani istini ipravednosti, zato što je Isus, njihova glava, ljubiopravednost a mrzio bezakonje. (Hebr. 1:9)

Jedna prava Kristova crkva, nadahnuta s pravomvjerom, istinitim Biblijskim učenjem, biti će povezanikonopcima ljubavi „da svi budu jedno.“ (Ivan 17:21)Prava crkva neće trebati vezujuća pravila da ih učinejednima u duhu i doktrini, jer, kao što je Gospodar rekao,„upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ Tajnaovog pravog jedinstva je da je svaki vjerni član crkvepotpuno predan (posvećen) Bogu i Njegovoj službi. Onisu začeti Svetim Duhom i žele razviti razumijevanjeNjegove pravedne volje i Riječi. Međutim, tih koji suspremni izići i odvojiti se od popularnih sekti, Gospodarizjavljuje, će biti samo malo stado u usporedbi savelikom većinom koji se hvale velikim brojkama svojihsekti. I to malo stado će biti sjajećim svjetlima u svijetu.Postoji samo jedno stado, i ono je raspršeno posvuda, noipak, „Poznaje Gospodin one koji su njegovi“ i sakupitće ih k Sebi. (Luka 12:32; 2. Tim. 2:19; Mal. 3:17)

Gdje su orlovi sakupljeniAko smo pozvani da iziđemo iz sektaškog ropstva,

kamo ćemo ići? Jedna prava crkva je uvijek bila gdje godje bilo dvoje ili troje sakupljeno u Isusovo ime. (Mat.18:20) I, danas, čak i gdje je samo jedan, može postojatizajedništvo s drugima preko pošte, telefona iliproučavanja na Internetu. Kada se mi približavamo Ocu,On će se približiti nama i voditi nas sa Svojim SvetimDuhom k drugima slične i dragocjene vjere. "Gdje budestrvine [istina o Isusovoj dragocjenoj žrtvi], ondje će seskupljati orlovi.“ (Mat. 24:28) Mi ne čitamo, okupljajmose oko Kalvina, Lutera, Wesleya, Pavla, Apolona ili Petra,nego umjesto toga mi imamo na umu božanski poziv,„Skupite mi svece moje; one koji žrtvom savez sa mnomsklopiše.“ (Ps. 50:5) Oni nisu sakupljeni ni iz kojegdrugog razloga nego da imaju udjela u njihovoj ljubaviprema Bogu, Njegovom Sinu, Njegovoj istini i NjegovojDjeci. Istupajući u vjeri da će „Bog moj ispunit svakuvašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u KristuIsusu,“ sve i jedan od Božje djece preuzima osobnuodgovornost, moleći za njegovo vodstvo. „Sa strahom itrepetom radite oko svoga spasenja!“ (Filip. 2:12; 4:19)

Vjerujući da će nas Bog voditi k drugima jednake,dragocjene vjere, nastavimo proučavati Njegovu Riječ,„dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere… da više ne

budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje gonisvaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, ulukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavida poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnimzglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenojsvakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast nasaziđivanje u ljubavi.“ (Efež. 4:13­16)

Tko su Istraživači BiblijeSkupštine Istraživača Biblije širom svijeta zajedno

uživaju u slobodi u Kristu još od 1870—ih. Iza našihmalih skupština ne stoji nikakva organizacija, skupštinesu strukturirane neovisno jedna od druge, no ipaksurađuju u našoj potrazi za Božjom istinom i upromoviranju iste. Naši su sastanci oblikovani po uzoruna one rane crkve i sastoje se od molitve, hvaljenja imarljivog proučavanja Biblije da nauče kroz to istinuBožje Riječi. Mi ne propovijedamo sebe nego Krista. Mine potkrijepljujemo s ničim drugim osim iz Božje Riječi.Ne stvaramo nikakve zakone, ne formuliramo nikakvakreda, ne lišavamo ovce njihove pune slobode u Kristu;ali na svako pitanje citiramo Riječ Gospodnju, krozApostole i Proroke. Ne hvalimo se ničim niti išta tvrdimoza sebe. Mi smo zadovoljni da dobrovoljno služimoGospodinu i Njegovom stadu najbolje što možemo—nezahtijevajući desetak, nikakvu „čast za ljude,“ nikakvopriznavanje autoriteta, nikakve naknade; nadajući sesamo ljubavi od Gospodina i od svih onih koji suNjegova djeca i imaju Njegov Duh. Daleko od toga dapravimo ili želimo napraviti novu sektu, mi ignoriramosve sektaške sisteme i njihovu tvrdnju autoriteta; mipriznamo jedino „jednog Gospodina, jednu vjeru i jednokrštenje“ Svetog Pisma, i mi priznamo u zajedništvo kaobraću svakoga tko ispovijeda vjeru u „otkupljenje krozkrv Kristovu.“ Mi priznajemo kao pravu crkvu sve kojiispovijedaju potpuno posvećenje Gospodinu, Njegovojvolji i Njegovoj službi—gdje god oni bili. (Efež. 4:3­6; 2.Tim. 2:15; Kol. 1:14; Hebr. 12:23)

Iako mi svi djelujemo neovisno jedni od drugih,grupe Istraživača Biblije vole dijeliti njihovo dubokopoštovanje prema Gospodinu i Njegovoj istini sNjegovom djecom posvuda. Naš cilj kod slanjaliterature jeste ohrabriti druge istraživače Biblije unjihovom proučavanju i podijeliti mir i radost koje smonaučili kroz naše istraživanje. Na našoj straniciwww.istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com ponuđena vamje mnoga literatura koju nije napisala i izdala samo našamjesna grupa, nego i druge udružene grupe IstraživačaBiblije širom svijeta. Ti materijali su rezultat našihkooperativnih Biblijskih studija.

Za naručiti bilo koji primjerak naše literature ili ječitati online posjetite:

www.istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com