Koloidno srebro

5/20/2018 Koloidno srebro

1/32

Uvod

Koloidno srebro je najmoniji prirodni antibiotik u ijem prisutstvu bakterije, virusi i gljivice ive najdue 6 minuta.Ako je ispravno napravljeno, ono je u potpunosti netoksino, bez okusa, ne stvara ovisnost, primjenjivo interno ieksterno ak i za djecu, trudnice i dojilje, a tijelo prema njemu ne stvara toleranciju i rezistenciju te ne postojiopasnost od predoziranja. Ne moe napraviti nikakvu tetu na jetri, bubrezima ili bilo kojim drugim vitalnimorganima tijela. Mono je dezinficirajue sredstvo koje znaajno moe smanjiti trajanje i snagu mnogih

bakterijskih infekcija. Zbog ovih razloga koloidno srebro postaje jedno od najveih otkria u prirodno preventivnojzdravstvenoj njezi svih vremena.

Antibiotici ubijaju reda veliine 5 do 25 raznih patogenih organizama, ali srebro ih ubija 650, a zbog prirodedjelovanja bakterije ne mogu prema njemu razviti rezistenciju.

Koloidno srebro je jedan od neizostavnih zdravstvenih produkata koje bi svaka obitelj trebala imati u svom domugdje moe posluiti na stotine naina. Tome pridonosi injenica da ga je jednostavno proizvesti u kunoj radinostiuz minimalno ulaganje i trud tako da bi svatko mogao, a moda i trebao nauiti kako napraviti koloidno srebrovisoke kvalitete u vlastitom domu.

Mnogo halabuke se die oko toga da neke kompanije tvrde kako koloidno srebro lijei gotovo svaku bolest poznatu

ovjeku. Ono najbolje djeluje za poremeaje probavnog i urinarnog trakta te za eliminaciju gljivica, bakterija ivirusa. Obino nije toliko korisno protiv veih parazita osim u smislu openitog popravljanja imunolokog sustavakoji se onda sam lake bori s boleu.

Najvea prepreka u koritenju koloidnog srebra u kunoj upotrebi je upravo neinformiranosti ljudi te nedostatakinformacija o njegovu koritenju u bilo kojoj odreenoj situaciji, a to e bez standardizacije i kontrole kvaliteteteko biti mogue postii.

Ipak, bez pretjerivanja, moda je dolo vrijeme da se koloidno srebro prepozna kao jedan od najsigurnijih inajmonijih medikamenata na planetu Zemlji.

Povijest koritenja

Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar.

Skladitenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabiljeeno je jo kod starih Grka.Obini vojnici koji su pili iz bakrenih aa redovito su patili od raznih bolesti i infekcija probavnog trakta zarazliku od asnika koji su pili iz srebrnih aa.

Perzijanci su takoer, jo u 5 st. pr. n. e. koristili srebro kako bi ouvali svjeinu vode.

Rimljani su naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija.

Smrtonosna kuga u Europi koja je ubila milijune ljudi posve je zaobila Saracene koji su vodu drali u srebrnimposudama vjerujui da takva voda ne moe uzrokovati smrtonosne bolesti.

Pioniri amerikog zapada su stavljali srebrni dolar u upove s mlijekom kako bi ga odravali svjeim bez hlaenja.

Privilegirane obitelji u srednjem vijeku koristile su srebrni kuhinjski pribor iz kojega su jeli i pili da bi se zatitiliod epidemija koje su tada harale. Zbog toga su imale kou plavkaste boje jer su tako dnevno uz hranu unosiliestice metalnog srebra veeg promjera.

Narod Hunza, u sjevernom Pakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncentracije srebra, koloidnih estica i

minerala u tragovima. Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika.

Ajurveda, sustav holistikog lijeenja s korijenima u vedskoj filozofiji, koristi srebro kao sredstvo za odravanjemladolikosti i oporavak od rana te sterilizaciju vode.


2/32

ira upotreba srebra u medicini poela je u 19. st. kada je nekolicina lijenika istovremeno zapoela s velikimuspjehom lijeiti maligne bolesti koe, pospjeivati zacjeljivanje rana i suzbijati infekcije.

Jedan od utemeljitelja moderne kirurgije dr. William Halstead, zapoeo je praksu povijanja rana srebrnim zavojima,to je bilo uobiajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti.

Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao moni baktericid i

antiviralno sredstvo.

U SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjai poznati prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938.godine. FDA nema pravnu nadlenost nad istim mineralnim elementima i navodi kako se koloidno srebro smijekoristiti i dalje. Tada se u farmaciju ovode antibiotici, a sva istraivanja s koloidnim srebrom prestaju.

Meutim, vetridesetak godina kasnije, postalo je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoavajuantibioticima te da takvi antibiotici ne mogu biti dugotrajno rjeenje problema.

Poetkom 1970-ih godina situacija se zaotrila i broj istraivanja s koloidnim srebrom je naglo porastao. Svaispitivanja jasno su pokazala odlina svojstva srebra u zdravstvene svrhe.

Gledajui kroz povijest, jedna od prepreka za koritenje srebra u zdravstvene svrhe bila je veliina estica, kojanikada nije dosezala svoju optimalnu ultra mikroskopsku veliinu te se nije postizao najvii nivo uinkovitosti.

Zbog ega se ne koristi javno?

Veje velikom broju ljudi poznato da je dananja alopatska medicina posveena zatiranju simptoma i ignoriranjupravih uzroka bolesti. S druge strane postoji holistiki pristup ljudskome tijelu gdje se ono gleda kao cjelina ukojem svaki organ i njegovo zdravlje ovise o stanju cjeline. Da bi se izlijeio organ, treba izlijeiti ovjeka.

Ako bi se netko zarazio nekom patogenom bakterijom, doktor bi prepisao antibiotik za eliminaciju te bakterije. Akoto nije rijeilo problem ili bi se osoba zarazila drugom bakterijom, doktor bi prepisao neku drugu vrstu antibiotika.Poto se nije moglo dobro zaraditi s jeftinim koloidnim srebrom koje ubija gotovo sve patogene mikrobe, ono seprestalo razmatrati od farmaceutskih kompanija. Tako se o koloidnom srebru vie nije uilo u medicinskimkolama i vie nije bilo dostupno kroz sustave medicinske opskrbe.

Tako je usporedno s ulaganjem u zdravstvo rastao i broj bolesnih ljudi. Zdrav ovjek nije dobar kupacfarmaceutskih preparata je kada terapija izostaje, potencijalni lijek vie ne donosi zaradu.

Meutim, problem danas nastaje to su bakterije pametne pa stjeu otpornost prema antibioticima koji sada veimaju puno slabiju uinkovitost.

Dodatno, u poljoprivredi se koristi gotovo polovina od ukupne proizvodnje antibiotika. Ovo ukljuuje tretiranjebolesnih ivotinja, antibiotske dodatke prehrani, pricanje voa i povra. Ova pretjerana upotreba antibiotikaeliminira odreenu vrstu bakterija, ali ostavljajui za sobom bakterije koje stvaraju rezistenciju, a one opet dolaze udoticaj s nama kroz prehranu koju unosimo u organizam.

Tako su milijuni ljudi u svijetu dvostruko prevareni. Veliki dio njihove zarade je koriten da financira rastueprofite farmaceutske industrije,a zauzvrat su im ponuneni lijekovi koji zatiru simptome, a ne lijee nita.

Popularni mediji pokuavaju odgovoriti ljude od koritenja koloidnog srebra pokazujui plavu osobu koja,konzumirajui velike koliine loe napravljenog koloidnog srebra, pati od argirije.

Treba ipak naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju nita protiv srebra kao takvog. Njihovproblem lei u injenici da bi im proizvodnja koloidnog srebra, radi veoma jednostavnog naina dobijanja, moglaizmai kontroli. Konkretnije govorei, danas se u kirurkim dvoranama koristi srebro koje je poznato kao velikibaktericid. Koriste se takoer i srebrni zavoji zbog poznate sposobnosti srebra da ubrza regeneraciju tkiva.


3/32

to je koloidno srebro?

Forme srebra koje najee nalazimo u koloidnom srebru su ioni srebra i estice srebra s adekvatnim elektrinimnabojem. Mnogi pisci i korisnici koloidnog srebra brkaju pojmove iona i nabijenih estica i koriste ih naizmjeninopri opisu koloidnog srebra. Ostali piu o esticama koloidnog srebra kao da se radi o pojedinanim atomima srebra.Mnogo se pie i o tome da estice srebra imaju pozitivan naboj, to nije ispravno. Nije ni udo to su ljudi kojipokuavaju nauiti o koloidnom srebru zbunjeni i teko im je pohvatati izmeu redaka o emu se zapravo radi u

ovoj umi informacija. Da bi ispravno mogli shvatiti principe vezane za koloidno srebro moramo jasno poznavatirazlike izmeu atoma, iona i elektriki nabijenih estica srebra.

Ono to se popularno naziva koloidnim srebrom zapravo je kombinacija iona (rastopljenih), estica (skupina atoma,koloida), kristala (izoliranih i slegnutih na dno) i srebrnih soli (rijetko otopljenih i uglavnom slegnutih na dno).Naziv je vie povijesno i komercijalno odreen. Mnoge ionske otopine se prodaju pod krinkom pravog koloidnogsrebra.

Koloid se odnosi na supstancu koja se sastoji od ultra finih estica koje nisu rastopljene, nego ostaju izolirane irasprene u nekom drugom, tekuem mediju bez slijeganja na dno. Te estice su vee od mnogih molekula, ali ipaktoliko sitne da se ne mogu vidjeti golim okom. Promjer tih estica se mjeri u nanometrima. Osim estica srebra uotopini koloidnog srebra obino se nalaze i ioni srebra. Razlika izmeu prave otopine, koloidne otopine i suspenzije

definirana je veliinom estica. Prave otopine sadre estice manje od 1 nm, koloidne od 1 nm do 1 m, asuspenzije vee od 1 m.

Koloidno srebro nije kemijskih spoj koji sadri srebro, nego isto metalno srebro mikroskopskih veliina, grupiranou grozdovima od nekoliko atoma. Na okupu se dre Van Der Vaalovom silom privlaenja koja uzrokuje da seistoimeni atomi privlae, a s druge strane sitni naboj estica stvara odbojnu silu koja sprjeava nakupljanje estica uvee grupe. Ako estice postanu prevelike, one se pod utjecajem sile tee sputaju na dno boce.

Koloidno srebro je rezultat elektro magnetskog procesa koji povlai mikroskopske estice s veeg komada srebra(srebrnih elektroda) u tekuinu kao to je voda. Poto su estice elektriki nabijene, one su u stalnom pokretu imogu ostati u suspenziji (ako su manje od 1 m) nekoliko mjeseci. Stabilnost suspenzije ovisi o naboju i veliiniestica. Optimalna veliina iznosi od 5 do 15 nm u promjeru. Ako je proces ispravno napravljen, nisu potrebni

nikakvi kemijski dodaci, stabilizatori ili proteini.

Prilikom izrade koloidnog srebra u procesu elektrolize elektrina struja prolazi kroz serijski krug u kojem se nalazeizvor napajanja, elektrode i deionizirana voda. Struja moe biti izmjenina AC ili istosmjerna DC. Strujni tokuzrokuje da se Ag0(metal) i Ag+(ioni) otputaju s elektroda u deioniziranu vodu. AC proces je obino efikasniji odDC procesa u limitiranju koncentracije ionskog sadraja. Openito se pretpostavlja da se voda ionizira u H+i OH-te da H+u formi hidronij iona H3O

+migrira prema katodi (negativnoj elektrodi) gdje se reducira u vodikov plin H2koji se zatim oslobaa. Elektroni koji su preuzeti s katode se nadomjeuju na anodi (pozitivnoj elektrodi) s koje seAg0metal otputa u otopinu kao ion Ag+.

Savreni koloid nema iona pa ima vrlo malenu bioaktivnost poto su upravo ioni, ti koji koloidnom srebru pruajuubojitu snagu. Elektro koloidno srebro je istovremeno i koloidno i ionsko. Koloidnim se smatra zbog veliineestica, a ionskim zbog naboja estica. Krute estice koloida srebra su rasprene i izolirane u tekuini. Prekrupne suda bi se smatrale rastopljenima, a presitne da bi se izfiltrirale. Ovakve estice najlake je detektirati Tyndallovimefektom.

Veliina estica i boja otopine

Efikasnost elektro koloidnog srebra u zdravstvenom smislu direktno ovisi o broju i veliini estica te o njihovuelektrinom naboju. Veliina estica utjee na ukupnu povrinu dostupnog srebra u otopini za interakciju sokolinom.

Volumen kugle je: V = 4/3 R3, a povrina je: O = 4 R2. Najgua nakupina istovrsnih kugli zauzima74.048 % mjesta (/3sqrt(2)), a sluajne ili nasumine nakupine oko 64 %. Tako u jednu esticu od 0.1 m stanecca 70.000 estica od 0.001 m (stotinu puta manjeg promjera). Ukupna povrina (oploje) se u tom sluajupoveala 7 puta iako je volumensko zauzee prostora ostalo isto.


4/32

Jedina prava mjera kvalitete koloidnog srebra je njegova efikasnost ili bio dostupnost i bio aktivnost. Ovo se svodina to da estice moraju imati elektrini naboj i da budu to manje veliine. Veliina estica je od kritine vanosti,a optimalno je da iznosi od 0.005 do 0.015 m (5 do 15 nm). S tom veliinom, estice mogu ostati u otopini gotovoneogranieno bez obzira na silu teu koja ih vue prema dnu boce.

estice srebra u vodi mogu raspriti svjetlost pa otopina dobija boju. Veliina estica, koja omoguuje ovorazmatranje, iznosi od 0.2 do 1.2 m, a valne duine svjetlosti su od 0.390 (ljubiasta) do 0.780 m (crvena). Poto

je ova refleksija svjetlosti preko estica odraz njihove veliine, uta boja direktno pokazuje da je veliina estica

dosta vea od eljene optimalne veliine koloidnih estica.

Pravo koloidno srebro nikada nije prozirno kao voda jer nanoestice srebra apsorbiraju indigo svjetlost valneduine od 400 nm, a odbijaju inverznu blijedo utu to je razlog da i otopina postaje takve boje kada se promatrakroz nju prema izvoru svjetlosti. to su koncentracija i veliine estica vee, otopina je manje prozirna, a bojatamnija (ak smea ili siva) to je znak slabije kvalitete i efikasnosti koloidnog srebra.

Dodatni razlog promjene boje je taj to nabijene estice srebra tee kombiniranju s ostalim elementima u blizini. Tielementi u tragovima postoje ak i u destiliranoj vodi pa se formiraju srebrne soli. to je destilirana voda slabijekvalitete, tih elemenata je vie pa otopina postaje tamnija.

Ionske otopine koloidnog srebra najvie kvalitete su uglavnom sve prozirne i to je ono emu treba teiti.

Ionsko srebro

U sluaju koloidnog srebra radi se o krutim esticama srebra rasprenima u vodi, a obino su prisutni i otopljeniioni. To ustvari nije suspenzija jer bi po definiciji veliine estica za suspenziju trebale biti vee od 1 m. Veliineestica u koloidnoj otopini iznose od 1 nm do 1 m, a u pravoj otopini (ioni) estice su u promjeru manje od 1 nm.Ako otopina sadri samo ione onda se ne moe nazivati koloidnom. Gledajui znaenje termina, u idealnom sluaju,koloidna otopina ne bi trebala sadravati ione, a niti estice vee od 1 m.

Ako su atomi izolirani i raspreni u otopini radi se o koloidu, a ako su atomi/ioni rastopljeni u otopini radi se o

ionskoj otopini. Dakle nema puno logike u usporedbi koloidne i ionske otopine jer je to slino usporedbi jabuka ikruaka.

Ako je bitno da estice srebra budu to manje, zato onda otopina ne bi bila samo ionska, tj. bez prisutnih koloida?U tom sluaju javio bi se problem koji je vezan uz stabilnost otopine i zeta potencijal, to opet direktno ovisi oomjeru koncentracija prisutnih iona i koloida. Ovaj kompromis e biti opisan kasnije.

Najvea koloidna estica od 1000 nm ima isti volumen kao cca 60.000.000.000 (60 milijardi) iona srebra promjera0.23 nm. Ako zamislimo ione srebra kao srebrne metke koji pucaju na vojsku bakterija, a najveu esticu koloidakao topovsko tane, to bismo radije imali: 60 milijardi metaka ili samo jedno topovsko tane?

Ako uzmemo realniju sliku za otopine koloida ute boje s veliinama estica srebra od 0.1 do 0.2 m tadadobijemo volumenski ekvivalent od 50 do 500 milijuna iona. Onda ispada da neki medicinski hakeri rade koloidnosrebro milijune puta manje efikasnim nego bi moglo biti.

Po tome bi bilo idealno da otopina sadri to je vie iona mogue sa stajalita broja i veliine. Realno, u sluajuelektro koloidnog srebra dobivenog LVDC metodom, ionski sadraj kree se od 75 do 95 %, a tipino 80 %.Openito ljudi nisu dovoljno upoznati s time koje varijable se moraju kontrolirati da bi se sprjeilo formiranjenakupina atoma, kristala i srebrnih soli pa tako prave otopine s malim ili gotovo nikakvim sadrajem iona, a onenemaju gotovo nikakvu uinkovitost.

Drastino najbolju biodostupnost ima ionski oblik srebra u odnosu na ostale forme srebra. U odnosu premasrebrnim solima ovaj omjer kree se reda veliine od 300 do 17.000 u korist ionske otopine ili ekvivalentno 5 do

250 l loe otopine slabe kvalitete u odnosu na licu (15 ml) ionske otopine.Pojedinane atome srebra moemo promatrati kao atomske estice metalnog srebra Ag0. To su najmanje tvorevinesrebra koje postoje. Promjer jednog atoma iznosi 0.288 nm. Teoretski je mogue da imamo estice metalnog srebrakoje se sastoje od jednog atoma, ali u praksi to nije sluaj. Vese i sama estica od 1 nm sastoji od 31 atoma srebra,


5/32

a npr. estica od 15 nm sastoji se veod 100.000 atoma srebra. Promjer jednog iona srebra iznosi 0.230 nm, daklemalo manje od samog atoma srebra.

Ion srebra Ag+je pojedinani atom srebra kojemu nedostaje jedan elektron iz vanjske orbite. Ovaj nedostatakelektrona uzrokuje pozitivan naboj iona te dodatno mijenja njegova fizika svojstva na dramatian nain. Metalnosrebro nije topivo u vodi, ali ionsko ima odreenu mjerljivu topivost. Tipino, srebro je topivo u kiselinama, a kada

je otopljeno, ne radi se vie o metalnom srebru. Ono nije tada vie vidljivo niti pomou najjaih mikroskopa te nereflektira svjetlo. ak i otopina zasiena Ag+ionima ne pokazuje Tyndallov efekt za razliku od koloidne, koja ga

pokazuje ak i kod koncentracija od 0.1 ppm. Konstanta produkta topljivost Kspza srebrni hidroksid (AgOH) iznosi1.52 108, to znai da se u neutralnoj otopini moe oekivati 9.22 1022Ag+iona po litri vode bez taloenja.

Zbog pozitivnog naboja, srebrni ion nazivamo jo i kationom. Ionski naboj je, dakle vezan uz gubitak negativnogelektrona, to nije isto kao i kod estice srebra koja moe, ali i ne mora imati naboj. Naboj estice srebra, zvan jo izeta potencijal, vezan je za adsorpciju nabijenih grupacija, a uglavnom je negativnog iznosa za razliku od iona.

Ionsko srebro je ono koje nas u tzv. koloidnoj otopini najvie zanima. Na sreu u kunoj radinosti, LVDC metodomgotovo je nemogue proizvesti dominantno koloidnu otopinu, ali je zato mogue dobiti kvalitetnu ionsku otopinu sudjelom iona od cca 80 %, dok ostatak sainjavaju koloidi.

Ionska otopina je sastavljena od kationa ili estica srebra toliko sitnih da se smatraju rastopljenima, a u njoj ostajuzbog svojeg neto elektriki pozitivnog naboja. Ioni imaju izrazito drukija svojstva od metalnih estica srebra inalaze se otopljeni u vodi za razliku od koloida. Ioni se proizvode kontroliranim postupkom elektrolize pri niskomnaponu. Odvajaju se s pozitivne elektrode (anode), ali im dou do negativne (katode), opet dobivaju elektron ipostaju atomi srebra te se udruuju s ostalima kako bi napravili kristale srebra slabih kristalnih reetki kao to supahuljice snjega. Oni mogu otpasti s negativne elektrode (katode) ako su uznemireni.

Postupkom elektrolize se s povrine elektroda ne mogu odvajati atomi s punim komplementom elektrona uvanjskoj orbiti. Isto tako, niti kationi rastopljeni u otopini ne mogu natrag dobiti elektron u vanjskoj orbiti da opetpostanu ne ionski atomi. Mogue je da je jedini nain da atomi srebra mogu samostalno postojati u otopini da sesrebro smrvi u to sitniji prah i rastopi u vodi kako se to prije radilo poetkom 20. stoljea. ak i kada bi mogliprihvatiti injenicu da bi se atomi srebra mogli samostalno nalaziti rastopljeni u otopini, na neki udan neobjanjivi

nain, njihova germicidna uinkovitost u odnosu na katione srebra bila bi nikakva.

Ionsko srebro se u elucu, pri kontaktu s hidrokloridnom kiselinom, pretvara u srebrni klorid te tako gubi svojuuinkovitost. Ipak je ionski dio koloidnog srebra puno uinkovitiji u eliminaciji patogenih mikroorganizama, arazlog tome lei u injenici da patogeni organizmi imaju neto negativni naboj pa tako na sebe privlae pozitivnonabijene ione srebra. Tako srebro lake pronalazi patogene organizme ako je u ionskoj formi, a oni zbog toga imajuveu uinkovitost od ostalih neionskih atoma srebra ili ostalih formi srebra.

Stupanj oslobaanja iona sa srebrne elektrode je oksidacijski proces koji raste s porastom temperature i opadanjempH vrijednosti otopine. Ipak i pri najniem pH otopine ovaj proces zahtjeva O2. Nasuprot tome ak i pri najviimpH vrijednostima, u vodi zasienoj kisikom, oslobaanje iona ide sporo. Kod idealnih koloidnih otopina pHvrijednost bi trebala iznositi oko 6.5.

Ako se gustoa struje (A/cm2) ne kontrolira dobro, vrlo mali broj iona e se zapravo otopiti s anode, a bilo kakvitrzaji na elektrodama e uzrokovati da se od njih odvoje u otopinu atomi ili cijeli komadii kristala srebra. Nadalje,ako se ne koristi cirkulacija, tj. mijeanje otopine, stvorit e se izmeu elektroda vodljiva struja iona/atoma svelikom gustoom struje kao mostom koji potie rast kristala.

Ioni ne mogu biti proizvedeni u visokim koncentracijama ppm zbog svoje slabe topivost iona srebra u vodi.Metalne estice srebra nisu topive u vodi, nego su izolirane i rasprene kao koloidi. Ako se dosegne toka zasienjaod oko 15 do 20 ppm dolazi do taloenja estica na dnu.

to se tie monoatomskog koloidnog srebra za koje neki tvrde da se sastoji od estica pojedinanih atomaizoliranih u vodi, ono ne moe postojati u stvarnosti zbog van der Vaalsove sile uzajamnog privlaenja istovrsnihatoma ili molekula. Ova sila uzrokuje da se identini atomi nalaze zbijeni jedan do drugoga te tako ine nakupineili grozdove zvani srebrne estice. Kada je udaljenost izmeu dva atoma unutar nekoliko promjera jednog atoma,sila njihova uzajamnog privlaenja moe biti 100.000 puta jaa od sile tee. Na atomskom novou ne postoji


6/32

protusila koja bi sprijeila atome u privlaenju u nakupine u procesu zvanom agregacija. Monoatomsko koloidnosrebro je zapravo marketinki termin pod kojim se zapravo prodaju otopine ionskog srebra.

Najmanje veliine estica dobiju se postupkom elektrolize pri visokom AC naponu od 8 do 12 kV. estice se tadaslamaju u puno manje nakupine, ak i do jednog atoma, ali to su i dalje kationi srebra. Oni ne reflektiraju valneduljine ute svjetlosti tako da je otopina savreno prozirna bez obzira radi li se o otopini visoke ili niskekoncentracije. Dakle ako je otopina prozirna moemo biti sigurni da se ne radi o koloidnoj, nego o ionskoj otopini.Isto vrijedi i ako je otopina dobivena elektrolizom, tj. elektro koloidnim procesom bilo pri AC ili LVDC (Low

Voltage DC) ili HVAC (High Voltage AC) naponu.

Mnogi proizvoai koloidnog srebra stavljaju kemikalije u otopinu. Jednostavan nain da se ovo provjeri jest da seotopina zamrzne i nakon toga otopi. Ako sadri kemikalije, one e se povezati sa srebrom i spustiti na dno posude.Drugi nain je da se otopina ostavi na sunevoj svjetlosti zbog ega se isto tako dogaa da se kemikalije zajedno saesticama srebra spuste na dno tamne boce.

Zeta potencijal/naboj estica

Na samoj dodirnoj povrini izmeu metalne elektrode i elektrolita uslijed prostornog ureenja razliito nabijenih

iona nastaje struktura koja se naziva elektrini dvosloj. Gouy-Chapman-Sternov model je najee koriteni modelpri opisu pojava na ovom dvosloju koji se sastoji od Sternovog sloja i difuznog sloja.

Sternov sloj povrinskog naboja sastoji se od dvije ravnine: unutranje Helmholtzove ravnine (UHR) i vanjskeHelmholtzove ravnine (VHR). Unutranja Helmholtzova ravnina (UHR) definira se kao sredite specifinoadsorbiranih aniona, a vanjsku Helmholtzovu ravninu (VHR) definiraju ioni koji nisu izgubili omotaotapala(hidratacijsku ovojnicu).

Difuzni sloj protee se od vanjske Helmholtzove ravnine i prelazi u homogenu otopinu (bulk). U difuznom slojuioni su difuzno rasporeeni i okrueni molekulama vode koje ograniavaju njihovu mobilnost, ali se mogu kretatislobodno u bilo kojem smjeru.

Ukupni naboj u difuznom sloju prema ovom je modelu iznosom jednak naboju na povrini, ali je suprotnogpredznaka tvorei tako elektriki neutralnu strukturu.

Slika 1: Slojevi na dodirnoj povrini izmeu metala i elektrolita

Jakost potencijala povrine metala u elektrolitu povezana je s nabojem povrine i sa irinom dvosloja. Sudaljenou od povrine metala, potencijal opada strogo linearno u Sternovom sloju (ali pad potencijala se razlikujeu UHR i VHR, iako je u oba sluaja linearan) i eksponencijalno u difuznom sloju pribliavajui se nuli naimaginarnoj granici dvosloja u sluaju kada se uz povrinu stvara sloj suprotno nabijenih iona iz otopine.


7/32

Slika 2: Raspodjela potencijala na povrini metala u elektrolitu

Ukupna razlika potencijala od unutranjosti elektrolita do povrine metala naziva se Sternov potencijal. Diodifuznog sloja je Coulombovim silama vezan za povrinu elektrode, dok se dio moe tranverzalno gibati podutjecajem tangencijalnih sila u mediju.

Premda prijelaz iz vezanog Sternovog sloja u slobodni difuzni sloj nije otar, konvencijom je uvedena ravninaposmaka koja odjeljuje ta dva sloja. Ravnina posmaka je teoretska granica u difuznom nivou, unutar koje se esticaponaa kao samostalna jedinica. Elektrini potencijal na toj ravnini (granici) povezan je s mobilnou estice inaziva se (zeta) potencijal.

Ovaj se potencijal obino koristi za procjenu koliine povrinskog naboja. U sluaju kada je zeta potencijaldvosloja jednak nuli, na povrini metala nema povrinskog naboja, veje sav naboj u difuznom sloju. Ovakvostanje dvosloja naziva se izo elektrina toka ili toka s nultim nabojem.

Sternova teorija uzima u obzir da ioni imaju konanu veliinu te se zbog toga mogu pribliiti povrini doudaljenosti od nekoliko nm. Dakle, prvi ioni iz difuznog dvosloja nisu na povrini vena nekoj udaljenosti odpovrine. Ta udaljenost se obino uzima kao radijus iona (u UHR je 0.1 nm, a u VHR 0.5 nm).

Karakteristina vrijednost dvosloja mjeri se Debyevom duljinom i obino se kree izmeu jednog i nekolikonanometara. Debyeva duljina se smanjuje s poveanjem koncentracije izdvojenih iona u elektrolitu.

Adekvatno ovoj prii o dodirnoj povrini izmeu metalne elektrode i elektrolita, slika se moe preslikati i nametalne estice srebra u elektrolitu.

U sluaju otopine koloidnog srebra ioni su pozitivno nabijeni, a estice srebra negativno nabijene. Ukupni netonaboj otopine je malo negativan ili vrlo blizu nule jer je Coulombova (kulonova) sila ekstremno jaka pa ak imalena nejednakost stvara dovoljno napona da ionizira sve izmeu i poniti ga. Ionizacija razbija molekulu vode uvodik H+i hidroksilne ione OH-koji su negativno nabijeni. Negativni naboj hidroksilnih iona OH-ponitavapozitivni naboj iona srebra Ag+zbog ega je ukupni neto naboj otopine uvijek blizu nule. Negativni hidroksilni ionise stvaraju u isto vrijeme kada se stvaraju i ioni srebra te estice srebra. Hidroksilni ioni su nemetalni ioni koji seveu na atome estica srebra te im tako pruaju negativan elektrini naboj. Kada se vodik H ionizira u H+ostajeOH-anion (negativno nabijeni ion kojega privlai pozitivna elektroda, anoda) koji je polaran (ima negativan kraj na

strani kisika O i pozitivan kraj na strani vodika H). Kada se OH

-

anion priblii atomu srebra Ag, vodik H, tj.pozitivan kraj hidroksilnog aniona je privuen atomu, ostavljajui negativan kraj da stri van prema otopini.Ovakvoponaanje je u knjigama dobro dokumentirano za koloidne estice koje imaju nabijene estice adsorbirane na njime.Obostrano odbijanje istoimenog naboja stabilizira koloidnu otopinu odravajui estice od aglomeracije.


8/32

Slika 3: estica srebra okruena molekulama vode

Zbog ega se onda pozitivni ioni srebra ne privlae s negativnim hidroksilnim ionima? Sila privlaenja ili odbijanjaelektrinog naboja obrnuto je proporcionalna dielektrinoj konstanti medija koji okruuje nabijene estice. Vodaima vrlo veliku dielektrinu konstantu od 80 na sobnoj temperaturi. To znai da e se dva suprotna elektrinanaboja u vodi privlaiti sa silom koja ima 1/80 jaine u odnosu na istu u zraku ili vakuumu. Termalna uzbuda iona

je dovoljno jaka da uzrokuje da se ioni rastapaju. Uobiajeno je da se u otopini mogu nalaziti ioni sa suprotnimnabojem. Npr. kada se sol otapa u vodi rezultirajua otopina sadri Na+i Cl-.

Koloidne estice srebra izolirane hidroksilnim skupinama i rasprene u vodi poprimaju negativni naboj, tj. zetapotencijal kao i veina otopina s niskim sadrajem iona. Zeta potencijal je ukupni elektrostatiki potencijal nabijeneestice koji ovisi o akumulaciji iona na povrini koloidne estice, a sastoji se uglavnom od aniona srebra. Steeninaboj estica dolazi djelomino od adsorpcije iona u otopini. Adsorpcija je sposobnost krute estice da premasvojoj povrini privlai molekule ili plinove otopine s kojom je u kontaktu. Oko svake estice postoji tekui slojkoji se sastoji od dva elektrina nivoa: prvi je nutarnji Sternov pojas u kojem su ioni vrsto povezani, a drugi jevanjski, difuzni pojas u kojem su ioni slabije povezani. U ionskom koloidnom srebru, ioni srebra su pozitivnonabijeni dok su estice srebra negativno nabijene. Smanjenje koncentracije ionskog srebra u odnosu na koloideuzrokuje da zeta potencijal postaje vie negativan, ime raste stabilnost otopine.

Zeta potencijal otopine koloidnog srebra koje sadri ione srebra, tipino se kree u rasponu od -35 do -45 mVovisno o sadraju iona. Zeta potencijal koloidnog srebra koje ne sadri ione srebra ima negativniji zeta potencijal,oko -50 mV. to je vei sadraj iona u otopini, zeta potencijal raste (postaje manje negativan), poto pozitivannaboj iona srebra anulira dio negativnog naboja estica srebra.

Odreivanje zeta potencijala je jedan od najvanijih aspekata koloidnog srebra poto on odreuje stabilnostkoloidne otopine. Mjerenje zeta potencijala otopine vri se instrumentima koji otopinu podvrgavaju elektrinompolju, nakon ega se promatra gibanje estica prema elektrodi elektroforeze (metoda za razdvajanje nabijenihmolekula u elektrinom polju na osnovu razlike u naboju molekula pri odreenom pH). Brzina gibanja nabijenihestica u elektrinom polju ovisi o netto naboju i masi estica te o jakosti elektrinog polja i svojstvima medija kroz

koji se gibaju. Predznak naboja estice u elektrinom polju odreuje smjer kretanja. Negativno nabijene esticekreu se prema pozitivnoj elektrodi, a brzina gibanja estica direktno odreuje koliinu naboja, tj. zeta potencijal.On se kree u rasponu od -70 do +70 mV, a kada je vrijednost potencijala manja od -30 mV, koloidna otopina sesmatra stabilnom jer estice imaju dovoljno energije za meusobno odbijanje. S druge strane, ako je zeta potencijalpozitivniji od -15 mV, radi se o graninom sluaju kada zapoinje aglomeracija i destabilizacija otopine.Koagulacija i flokulacija su najizraenije kod zeta potencijala oko 0 mV (-3 mV do +3 mV).

Utjecaj koloidnog i ionskog srebra na bakterije

Kroz cijeli niz istraivanja potvreno je da je ionsko srebro to koje nosi baktericidna svojstva ak tovie, daproizvod na bazi estinog srebra djeluje veinom zbog malih koliina ionskog srebra zaostalog u otopini. Imajui

u vidu jo neka svojstva ionskog srebra kao to su poveanje koncentracije matinih stanica, antikancerogenasvojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je da ionsko srebro u svakom sluaju treba biti zastupljeno u otopinamakoje koristimo. Zna se da su vee estice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije.


9/32

Preko 150 klinikih studija pokazuju da ionsko srebro dramatino nadmauje estine forme srebra u suzbijanjupatogenih organizama. Ovaj omjer se mjeri reda veliine i do 10.000 puta. Bilo kakvi dodaci ionskoj otopini(izuzev vodikova peroksida) smanjuju efikasnost istog srebrnog iona. Srebrne soli su tako i 100 puta manjeefikasne od otopine istog ionskog srebra.

Ioni pri ulasku u probavni trakt ulaze u eludac gdje pri kontaktu s ionom klora, koji je prisutan u kloridnoj kiselini,formiraju vrlo netopljivu sol srebrni klorid (AgCl) nakon ega gube svoju uinkovitost. Ovo potvruju i estineforme srebra s malim sadrajem iona koje gube gotovo svu antibakterijsku uinkovitost nakon uklanjanja ionskog

sadraja, kao posljedice reakcije s kloridnom kiselinom (HCl).

Dakle, bitno je da ionsko srebro ulazi u krvotok veu ustima i tamo obavlja funkciju zbog koje smo ga uzeli.

Izrada koloidnog srebra

Postoje dva osnovna naina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (Low Voltage Direct Current) i HVAC (HighVoltage Alternate Current). LVDC metoda je prilagoena proizvodnji u kunoj radinosti i vrlo je rairena, dok seHVAC metoda koristi uglavnom u sluajevima kada se pokuava proizvesti vea koliina koloidnog srebra. HVAC

metodom postie se vea koncentracija koloida u odnosu na ione srebra i adekvatno tome postie se negativniji zetapotencijal te stabilnija otopina.

Poto puno faktora utjee na kvalitetu otopine koloidnog srebra, najbolji nain da budemo sigurni u to to zapravodobivamo, jest da ga sami izraujemo kod kue. Na taj nain neemo tono znati to imamo, osim ako ga neodnesemo na labaratorijsku analizu, ali barem emo imati dobru okvirnu predodbu. Najjednostavniji nain izrade

je LVDC metoda.

istoa elektroda i vode:

Kvaliteta konanog proizvoda najvie ovisi o istoi vode, a zatim srebrnih elektroda. Dovoljna istoa srebrnihelektroda za izradu otopine u kunoj radinosti, je 99.9 % (0.999) istog srebra. Nikako se ne smije koristiti Sterlingkvaliteta srebra (92.75 %) jer sadri suvie bakra, nikla i primjese ostalih metala.

Dozvoljene neistoe u 99.9% istom srebru su 1 ppm, tj. jedna molekula neistoa na 1000 molekula srebra.Maksimalni iznosi tih primjesa neistoa su: 800 ppm za bakar, 250 ppm za olovo, 200 ppm za eljezo i 10 ppm zabizmut. Kada se ovakve elektrode koriste u procesu izrade otopine elektro koloidnog srebra koncentracije 5 ppm,totalne primjese ovih neistoa u otopini iznose: 0.004 ppm za bakar, 0.00125 ppm za olovo, 0.001 ppm za eljezoi 0.00005 ppm za bizmut. S ovim vrijednostima nema nikakvog razloga za brigu, a pogotovo ako ih usporedimo sasvim primjesama neistoa ionako prisutnima u vodi iz slavine.

istoi vode bi svakako trebali posvetiti veu pozornost prilikom izrade koloidnog srebra, nego potroiti dodatni

novac na srebrne elektrode vee istoe od 99.9%.

istoa vode je najvaniji faktor u procesu izrade koloidnog srebra. Ona je jedan od faktora koji odreuje kolikositne e estice srebra biti. Stoga nikako nije dobro koristiti vodu iz pipe, ili flairanu vodu, ili filtriranu vodu, negoistu destiliranu ili deioniziranu vodu s ~ 0 ppm. Proiena ili filtrirana voda jo uvijek ima previe otopljenihminerala (cca 100 do 200 ppm). to je voda ia to e reakcija sporije tei, pogotovo na poetku dok je otpor vode

jako velik.

Nikakve soli bilo kakve vrste se ne smiju dodavati u vodu kako bi se poveala njezina vodljivost. Sol unosi ioneklorida u vodu koji reagiraju sa srebrom i stvaraju srebrni klorid. Poveanje vodljivosti u svakom sluajudramatino utjee na brzinu reakcije prilikom izrade otopine, ali se zbog toga stvaraju vee estice srebra. Ovakavprodukt ima nepromjenjivo bijelu boju, a provjera elektronskim mikroskopom dat e fotografije koje pokazuju

veliinu estica od cca 50 do 150 m to je daleko previe za otopinu kakvu traimo. Uostalom te estice e se ukratkom vremenu taloiti na dno boce.


10/32

Temperatura vode:

Jo jedna varijabla koja utjee na veliinu estica srebra je temperatura vode. to je temperatura vea, to je reakcijabra i veliina estica manja. Zagrijavanjem vode raste njezina vodljivost za cca 2% sa svakim C stupnjem rastatemperature. Vodljivost vode omoguuje bri poetak reakcije. S porastom od svakih 5.5 C iznad sobnetemperature od 22 C, u jednakom danom vremenu za elektrolizu, koncentracija otopine u ppm se udvostruava.Npr. ako se za 30 min pri temperaturi od 30 C dobije koncentracija otopine od 5 ppm, onda e se za istih 30 minpri temperaturi od 35.5 C dobiti otopina koncentracije od 10 ppm.

Odnos koncentracije srebra u otopini i vodljivosti otopine dan je priblino sljedeom formulom:

TDS [ppm] 0.64 x EC [S/cm]

Zagrijavanje vode nije dobro raditi u metalnoj posudi i potom je prebacivati u staklenku u kojoj se vri elektroliza,jer se tako voda oneiuje prilikom prebacivanja. Najbolje je zagrijati destiliranu vodu u plastinoj boci u kojoj jekupljena tako da se onda stavi u veliku posudu punu vrue vode. Nakon to je destilirana voda zagrijana, prebacimo

je u staklenku za elektrolizu, a staklenku takoer drimo u posudi s toplom vodom, tako da se ne ohladi brzo zavrijeme trajanja procesa od nekih 30 ndo 60 min. Potrebno je paziti da se promjena temperature staklenke ne vrinaglo da ne bi puknula.

Napon i struja:

Da bi ograniili struju u sluaju kratkog spoja srebrnih elektroda ili ica, moemo u strujni krug ubaciti otpornik od150 /5 W i lampicu 6.2 V (20 ili 40 mA).

Otpornik je dobro podesiti prema jaini napona i jaini maksimalne struje koja ovisi o maksimalnoj gustoi stuje,odnosno povrini elektroda. Dodatno se na njemu moe mjeriti pad napona te tako indirektno pratiti struja zavrijeme reakcije kako bi se lako mogla proraunati koncentracija srebra u otopini, u sluaju da nemamo TDS metarili za provjeru TDS mjerenja.

Lampica nam dodatno moe posluiti i za provjeru stanja baterije te za provjeru jaine struje preko intenzitetaosvjetljenja. Svjetlina lampice nam jasno daje indikaciju o vodljivosti vode, tj. otopine koloidnog srebra.

Napon koji koristimo za reakciju bi mogao iznositi od 15 do 30 VDC. Neki smatraju da se elektrode najmanjeprljaju pri naponu od 30 VDC. Koliki je napon zapravo i nije toliko bitno,a dobro ga je poznavati orijentacije radi.Ono to je bitno je jaina struje ili preciznije gustoa struje. Maksimalna jaina struje bi se mogla kretati u podrujuod 1 do 15 mA, to ovisi o maksimalnoj gustoi struje koja je definirana povrinom elektroda.

Narinuti napon na srebrnim elektrodama, svojim potencijalom gura iz srebrne metalne reetke estice i ione srebra.Poto nas zanimaju koloidne estice to sitnijeg promjera, ne smijemo dopustiti da po jedinici povrine elektrodedolazi prevelika jaina struje. U suprotnom se stvara dovoljno jaka sila koja izbacuje u otopinu cijele komadie

elektroda. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. to je nia struja, reakcija je dugotrajnija paje lake moemo kontrolirati, te stoga dobivamo otopinu vee terapeutske vrijednosti.

Preporuena maksimalna gustoa struje na srebrnim elektrodama iznosi od 0.10 do 0.15 mA/cm2. to su elektrodevee ili deblje, imaju veu povrinu i kroz njih se moe putati jaa struja. Dakle, za elektrode povrine 20 cm2maksimalna jaina struje, da bi reakcija bila kontolirana, ne bi smjela premaiti 3 mA

to je manja gustoa struje to su manje estice i vei udio ionskog srebra u odnosu na koloidne estice. Iako ionskosrebro ima puno veu terapeutsku vrijednost te nije sklono aglomeraciji, potrebne su u otopini i estice koloida jerone svojim negativnim nabojem pridonose negativnijem zeta potencijalu i stabilnijoj otopini.

Nakon zatvaranja strujnog kruga zapoinje reakcija, u poetku spora jer je otpor destilirane vode jako velik. Kako

razlika potencijala na elektrodama prisiljava srebro da polako odlazi u otopinu, tako se poveava vodljivost otopine,tj. pada njezin otpor. Uz konstantan napon, struja sve vie raste i reakcija se ubrzava ime rastu koncentracijasrebra i veliina estica. Porastom struje, raste i gustoa struje na elektrodama, to nakon nekog vremena uzrokujenemogunost kontroliranja veliine estica.


11/32

U sluaju da nemamo strujni izvor ili sklop koji odrava struju konstantnom, jainu struje moramo kontroliratismanjivanjem napona. U tom sluaju moramo pratiti jainu struje, ili preko pada napona na otporniku ili prekoosvjetljenja lampice (to je potrebno badariti prilikom prve reakcije).

Veina generatora koloidnog srebra na tritu bazira se na manjkavom sustavu koji se oslanja iskljuivo nakonstantni napon. Puno bolja alternativa je generator srebra sa sklopom za konstantnu struju. Takav generatoromoguuje lagano kontroliranje reakcije limitiranjem maksimalne jaine struje vena poetku reakcije

Potreban materijal:

izvor napajanja 15-30 VDC (moe 2 ili 3 baterije od 9 VDC) lampica 6 VDC /20 mA i otpornik u seriji za ogranienje jaine struje 2 (ili 4) ice koje povezuju izvor napajanja s elektrodama 2 (ili 4) krokodilske hvataljke koje se veu na kraj ice za laki prihvat na elektrode 2 (ili 4) elektrode od srebra istoe minimalno 99.9%, duljine cca 15 do 20 cm (www.wishgranted.com,

cijena $36 za par elektroda duljine 20 cm)

staklenka u kojoj se vri elektroliza destilirana voda to vee istoe (idealno 0 ppm) tajmer ili alarm filtar za kavu lijevak za presipavanje otopine koloidnog srebra u bocu tamna boca za pohranu koloidnog srebra papirnati ubrusi za brisanje elektroda fina tkanina ili spuvica (koja se koristi za ienje bakrenih cijevi prije lemljenja) za ienje elektroda TDS instrument za mjerenje koncentracije srebra u ppm (cca 50 kn s potarinom na eBayu) laser za provjeru prisutnosti koloida u otopini (cijena cca 10 kn s potarinom na eBayu) baterijska lampa za promatranje ute maglicen

digitalni multimetar za mjerenje napona i struje na elektrodama otpornik 10 za mjerenje pada napona i proraun struje

Postupak izrade LVDC metodom:

Oistite staklenku, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom. Nakon to ste ih oistiliobinom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u destiliranoj vodi barem dva puta tako da ne unosite ppmneistoe iz vodovodne vode u staklenku s destiliranom vodom.

Nakon toga ulijte toplu destiliranu vodu skoro do vrha u toplu staklenku koja se nalazi u posudi s toplom vodom.

Elektrode savinite i postavite na drvene nosae ili direktno na rub staklenke na meusobnu udaljenost od 4 do 6 cmtako da budu paralelne jedna s drugom.

Malo zamraite prostoriju. Slabo svjetlo arulje je za proces izrade (fotoosjetljivog) koloidnog srebra puno bolje oddnevnog svjetla ili tek pogotovo direktnog sunevog svjetla.


12/32

TDS instrumentom provjerite poetnu koncentraciju primjesa neistoa u destiliranoj vodi jer kasnije koncentracijusrebra gledate kao razliku u odnosu na tu poetnu vrijednost.

Spojite elektrode na izvor napajanja od 15 do 30 VDC sa icama te krokodilkama na krajevima. Prvo reakcijazapoinje jako sporo i prvih 15 do 30 minuta izgleda kao da se nita ne dogaa. Zatim se poinje pojavljivati utamaglica oko anode (pozitivne elektrode) koja se lijepo moe vidjeti pod svjetlom baterijske lampe.

Koncentraciju otopine (ppm) stalno provjeravamo TDS instrumentom. Naravno, oduzmemo poetnu vrijednost i to

pomnoimo s 1.2 (empirijski odreeno). to je vie srebra u otopini postoji vea mogunost agregacije. Brownovogibanje sitnih estica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju veih estica koje pokuavamo izbjei. One nisutoliko efikasne pa moramo paziti da ne prekoncentriramo otopinu. Kada reakcija ubrza, elektron u otopini moereagirati s kationom srebra te na taj nain stvoriti atom srebra koji e u kontaktu s esticama srebra (nakupinamaatoma srebra Ag0) poveati njihovu veliinu te tako smanjivati uinkovitost.

Otopinu je za vrijeme trajanja procesa potrebno nekoliko puta promijeati kako bi se sprijeilo koncentriranje

estica srebra izmeu elektroda i shodno tome anglomeracija. Mogue je instalirati neku vrstu mjealice koja trebabiti ista i napravljena od netoksinih materijala. Moe se montirati u obliku drvenog tapia za jelo koji bi biopovezan na DC motori(npr. ventilator za CPU iz raunala) na poklopac staklenke. Kroz isti poklopac mogle bi seprobuiti i rupe kroz koje bi prolazile elektrode. U sluaju da nije mogue mijeati otopinu, bilo bi dobro da se svremena na vrijeme promijeni polaritet na elektrodama i smanjuje napon. Bez mijeanja otopine za vrijeme


13/32

elektrolize, gotovo je nemogue dobiti kvalitetan proizvod. Naravno moe se otopina promijeati i obinimdrvenim tapiem ili dvenom licom.

Nakon pojave ute maglice i mijeanja, ostavimo proces da traje jo 5 do 10 minuta. To je najbolji nain zastandardizaciju otopine. Nakon to se estice ravnomjerno raspre, otopina e opet biti prozirne boje.

Ako paljivo promatramo nastajanje maglice onda vidimo da se na katodi (negativnoj elektrodi), ovisno o jainistruje, temperature i kvaliteti vode prvo ponu stvarati sitni plinoviti mjehurii vodika koji se kasnije pretvaraju uoblak srebrne boje koji se iri u otopinu. To je prva indikacija veih estica srebra koje u pravilu treba izbjegavati.

Vee estice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj nain boje otopinu odbijajui utu svjetlost. iste ionske otopineimaju premalene estice koje ne lome svjetlost. Kad reakcija ubrza, vidimo jae izluivanje mjehuria vodika naanodi (pozitivnoj elektrodi) gdje se otputa oblak zlatno ute boje, a na njezinom dnu se pone stvarati aavi crnitalog (srebrni oksid). On se poinje stvarati nakon to jaina struje prijee prag potencijala potreban za oksidacijusrebra. Da bi se usporilo njegovo stvaranje, dobro je promijeati otopinu, a ukoliko se reakcija odvija kontrolirano,pri emu pazimo na jainu struje, stvaranje bi trebalo biti minimalno. U suprotnom e srebrni oksid otpasti uotopinu, pa, iako nije otrovan, dobro je otopinu profiltrirati kroz filter za kavu.

Nain na koji moemo prije pojave zlatno ute maglice utvrditi da li se koloidne estice otputaju u otopinu jepomou lasera. Slabi Tyndallov efekt mora biti prisutan. Iako ionske otopine ne pokazuju Tyndallov efekt,prisutnost koloida u otopini proizvedenih LVDC metodom je pokazatelj prisutnosti odreene koliine iona srebra uistoj otopini.

Ako se na povrini otopine zamijete metalni ostaci srebra potrebno ga je ukloniti injekcijom, drvenom liicom iliusisavanjem kroz slamicu.


14/32

Nakon to procijenimo da je reakcija gotova, prekidamo strujni krug (otspajamo krokodilke) i ostavljamo elektrodeu otopini kojih 10 min da se srebrni oksid stabilizira i na padne u otopinu. Zatim jo jednom lagano promijeamootopinu i dok ekamo, demontiramo aparaturu. Nakon to je prolo 10 min, potrebno je laganim pokretima izvuielektrode iz otopine i prebrisati ih suhim papirnatim ubrusom ili maramicom. Nakon toga elektrode njenoispoliramo finom ianom tkaninom koja se inae koristi za poliranje bakrenih cijevi prije lemljenja. Nakon toga ih

jo jednom prebriemoi i spremimo za sljedeu upotrebu. Na srebrnim elektrodama ima dovoljno molekula srebraza nekoliko godina upotrebe.

Crnilo je vie prisutno na anodi (pozitivnoj elektrodi). Radi se o sloju srebrnog oksida koji je nastao oksidacijomsrebra zbog kisika proizvedenog elektrolizom. Na katodi se taloi neutralno srebro i puno manji sloj srebrnogoksida ukate boje, koji moe posluiti i kao zatitni sloj kako bi se onemoguilo kidanje veih estica u otopinuiako to dodatno usporava reakciju.

Gotovo je nemogue standardizirati otopinu koloidnog srebra kao i sam proces izrade. ak i kada su napon, voda injezina temperatura isti, u razliite dane e proces ii razliitom brzinom. Zbog toga je potrebno slijediti precizneupute za izradu, jer snaga ionskog srebra u otopini koloidnog srebra ovisi o mnogim faktorima kao to su: istoisrebrnih elektroda, istoi destilirane vode, istoi aparature, osvjetljenju, veliini estica srebra, koliini ionasrebra u odnosu na kolide...

Cilj elektrolize je doi do otopine s koncentracijom od cca 3 do 5 ppm srebra okruenog samo esticama vode.Nakon to odstoji preko noi, trebala bi zadrati prozirnu boju ili u najgorem sluaju djelomino poutjeti. Uidealnom sluaju u otopini bi se trebali nalaziti samo ioni srebra i koloidne estice veliine cca 1 do 15 m, topokazuju i fotografije (otopine izraene ovom procedurom) dobivene elektronskim mikroskopom. Koloidne esticesrebra ostaju na onom nivou u otopini na kojem su proizvedene, a jedino u sluaju da su prevelike tada padaju nadno otopine.

Koncentracija produkta (ppm)

Koncentracija srebra u destiliranoj vodi mjeri se jedinicom ppm (parts per million) koja oznaava broj dijelovasrebra na milijun dijelova vode, a to se odnosi na svo otopljeno srebro. PPM je zapravo mjera za omjer, a nekoliinu koju moemo iskazati u miligramima po litri (mg/l) to je stvarna mjera prikaza teine u nekom volumenu.

Po definiciji 1 ppm koloidnog srebra odnosi se na cca 1 mg srebra otopljenog u 1 litri (1000 ml) vode, drukijeprikazano s 1 mg/l. Tako npr. jedna liica koloidnog srebra koncentracije od 5 ppm sadri oko 25 g istog srebra.Dakle, radi se o pokazatelju koliine srebra u litri vode, ali ne i o broju estica.

Veliina estica

Veliina estica srebra u koloidnoj otopini se obino mjeri u mikronima (m) ili u nanometrima (nm). 1 m = 1000nm. Za usporedbu, vlas kose je iroka 100 m, promjer eritrocita je oko 7 m, veina bakterija su irine 4 do 15m, dok virusi mogu biti maleni i do 0.01 m.


15/32

Puno ljudi misli da vea koncentracija (ppm) koloidnog srebra znai i veu uinkovitost produkta. Iakokoncentracija jest bitna, sama po sebi nije dovoljna i vodi u zabludu bez poznavanja veliine rasprenih esticasrebra u otopini.

Tako u otopini moemo imati istu koliinu srebra po teini, ali dijelei je u sitnije i sitnije estice neusporedivoraste njezina efikasnost. to su estice srebra sitnije u otopini koloidnog srebra, postoji vie prilika za njih da douu doticaj s patogenim mikroorganizmima u tijelu i eliminiraju ih. Isto tako sitnije estice imaju vei doseg uorganizmu zbog injenice da se puno lake apsorbiraju u tijelu te transportiraju i raspodijeljuju do raznih organa,

tkiva i stanica tijela gdje se patogeni organizmi koloniziraju te se na kraju izluuju.

to je vie estica malene veliine u suspenziji koloidnog srebra, to je vea povrina estica, a to poveavauinkovitost. Jako nepoeljan produkt je onaj gdje su veliine estica prevelike, a to se obino dogaa upravo privelikim koncentracijama srebra (ppm) u otopini. Tijelo se prema takvim esticama ponaa kao i prema prljavtini,koja bez ikakve hranjive vrijednosti ulazi na jedan kraj, a izlazi na drugi. Idealna suspenzija koloidnog srebra, smaksimalnom uinkovitou, sastoji se od estica ija veliina je manja od 10 nm (0.01 m).

Ako su estice 10 puta manje, onda ih ima 10 puta vie za isti ppm. Potrebna je jedna estica srebra da uniti jedanpatogeni mikroorganizam. Npr. ako imamo otopinu koloidnog srebra koncentracije 1 ppm, to znai da imamo 1 mgotopljenog srebra u litri destilirane vode. Ako je taj 1 mg srebra raspren po otopini u 500 000 estica onda imamo500 000 prilika za unitenje patogenih mikroorganizama. Ali ako je taj isti 1 mg finije raspren u 5 000 000 esticaonda imamo 5 000 000 prilika, tj. 10 puta vie prilika i 10 puta efikasniju otopinu. I dalje se radi o onih istih 1 ppm,ali s daleko veom snagom unitenja patogenih organizama.

Onda je oito da visoka koncentracija ne znai veu uinkovitost. Posve je mogue imati nisku koncentraciju ppm(malu koliinu srebra u litri vode) s finijom raspodijelom sitnih estica srebra koja je efikasnija od otopine svisokom koncentracijom srebra, ali grubljom raspodijelom estica vee veliine.

Dakle, zakljuak je da ono to se stvarno broji nije ppm oznaka za koncentraciju otopine, nego koliko fino jeukupni sadraj srebra raspodijeljen u otopini, tj. koliko desetaka miliona sitnih mikroskopskih estica je naraspolaganju u jednoj dozi. Zbog toga zaista nije potrebno praviti otopinu s prevelikom koncentracijom (ppm).

Visoke koncentracije otopine ne mogu se jednostavno napraviti produavanjem procesa izrade koloidnog srebra,nego je potrebno zagrijavati vodu. Za porast od svakih 5.5 C iznad sobne temperature, moemo raunati da sekoncentracija udvostruuje. Npr. ako nam je pri temperaturi vode od 30 C za proizvodnju otopine od 5 ppmtrebalo 20 min, pri temperaturi od 35.5 C za isto vrijeme dobili bi koncentraciju od 10 ppm. Za zagrijavanje vodenije preporuljivo prebacivati vodu iz staklenke u neku drugu posudu jer se na taj nain oneiuje voda, a istoavode je jedna od najbitnijih stavki u procesu. Najbolje je staviti staklenku s destiliranom vodom zajedno u nekuveu posudu s toplom vodom i postupno je zagrijavati tako da voda iz posude, koja se nalazi okolo vode u staklenci,zagrijava staklenku s vodom u njoj.

Odreivanje koncentracije

Totalna koliina srebra u otopini koloidnog srebra je suma estica srebra i srebrnih iona. Tona mjerenja vri seatomskom apsorpcijom ili atomskom emisijom atoma srebra za to je potrebna skupa aparatura. Postoji i nekoliko

jeftinijih naina na koje moemo okvirno odrediti koncentraciju srebra u otopini:

1. Mjerenje otopljenih krutina (TDS)2. Mjerenje struje kroz vrijeme trajanja procesa i procjena naboja (Faraday)3. Laserski snop (Tyndallov efekt)4. Promatranje mikroskopom i prebrojavanje mikroskopskih estica

Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerai

TDS (Total Disolved Solids) je mjera kombiniranog sadraja svih organskih i anorganskih tvari sadranih umolekularnoj, ioniziranoj ili mikro granularnoj koloidnoj suspenziji. To je aproksimacija koncentracije krutina kojesu otopljene u vodi. Obino se koristi za okvirnu estetsku procjenu kvalitete vode kao indikacija prisutnosti irokogspektra oneienih tvari.


16/32

PPM je indirektna mjera za koliinu. Centrifugom se mogu razdvojiti estice koloida ostavljajui otopljene ione.

Uobiajenim mjerenjem vodljivosti otopine koristei TDS mjerae (PPM metre) mjerimo samo nabijene estice. Toukljuuje estice koloida (atome, tj. klastere atoma), ione srebra i otopljene srebrne soli, a ne ukljuuje kristale ilinenabijene klastere atoma. Mjera za vodljivost su mikrosimensi po centimetru (S/cm), a u sluaju koloidnogsrebra to iznosi 1.6 S/PPM.

TDS mjerai badareni su tako da mjere koncentraciju tvari otopljenih u vodi (ppm) na nain da mjere vodljivostvode. Za malu cijenu, na ovaj nain moemo imati najlake dostupne podatke o koncentraciji srebra u otopini.

Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize te mnoenjem razlike tih dvaju mjerenja sfaktorom koji je obino empirijski utvren i u veini sluajeva iznosi oko 1.2.

Ovim instrumentom moe se lako provjeriti koncentracija raznih otopljenih tvari u vodi iz pipe (cca 200 do 500ppm) i u destiliranoj vodi (0 do 10 ppm). Moe se isto tako vidjeti da Brita filteri zaista smanjuju koncentraciju, tj.vodljivost (cca 15 do 30 %) i to ovisno o tome koliko su koriteni i to svakim prolaskom kroz filter (ako istu vodufiltriramo u vie navrata).

Mjerenje struje i procjena naboja

Najjednostavniji, mada ne i najuinkovitiji postupak, je praenje napona i jakosti struje te uz pomoFaradayevekonstante procijeniti koliinu naboja koji je proao kroz otopinu te na taj nain broj iona u otopini.

Faradayeva konstanta (F) elektrini je naboj jednog mola jednostruko nabijenih pozitivnih iona:

F = NAe = 96487 C/mol

gdje jeNAAvogadrova konstanta (6.0221023mol-1), a enaboj elektrona (1.60210-19C).

Mol je kemijska jedinica za koliinu tvari. Jedan mol sadri Avogradov broj estica. Avogadrov broj govori namkoliko atoma ugljika ima u 1 molu ugljika, a on iznosi 6.0221023to je jednako masi od ~12 g ili molarnoj masiMod 12 g/mol. Dakle, 24 g ugljika pretstavlja 2 mola. U jednom molu srebra ima 6.0221023atoma/iona srebra to je

jednako masi od ~107 g. Jedan mol neke tvari, tj. njegova masa je zbroj atomskih molarnih masa elemenata kojiine molekulu.

Prvi Faradayev zakon elektrolize govori nam da je koliina tvari (mol), koja se izlui na jednoj od elektroda,proporcionalna koliini naboja (Q = I t) koji protjee kroz otopinu za vrijeme elektrolize.

n = Q / (z F) = (I t) / (z F)

gdje su: n koliina tvari [mol]Q naboj estice [C]

I jaina struje [A]t vrijeme protoka struje [s]

z broj elektrona koji se izmjeni u reakciji (izlui s elektroda)F Faradayeva konstanta od 96487 [C/mol].

Drugi Faradayev zakon elektrolize govori nam da su mase elemenata koje se izlue s istom koliinom struje,direktno proporcionalne njihovim kemijskim ekvivalentima (ekvivalent tvari je koliina tvari koju na katodi ilianodi izlui jedan mol elektrona). Drugim rijeima, jednake koliine naboja Qizluuju razliite tvari u omjerunjihovih ekvivalentnih masa.

Nas u vom sluaju najvie zanima kation srebra Ag+. U reakciji na elektrodama, u kojoj atom srebra prelazi u ion,dolazi do otputanja jednog elektrona. Za usporedbu, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+, za stvaranjejednog kationa iz atoma potrebno je otputanje dva elektrona. Zakljuak bi bio da je potrebno dvostruko manjeelektrona (struje) u sluaju srebra, nego da se otpusti ista koliina bakra pri istim uvjetima.


17/32

Prema Faradayevim zakonima elektrolize znamo da e koliina naboja od 96487 [C]biti dovoljna za bilo kojielektrokemijski ekvivalent, u ovom sluaju 1 mol (~107 g) srebra. Koliinu naboja koja je prola za vrijemeelektrolize moemo mjeriti (mjerei prosjek stuje u odreenim vremenskim intervalima) i korelirati je s koliinomsrebra koju je ta struja otpustila u otopinu.

Primjer: Recimo da pravimo 1 litru koloidnog srebra. Na elektrode smo doveli napon od 30 VDC. U seriju selektrodama smo stavili otpornik od 10 tako da na njemu mjerimo pad napona kako bi izraunali struju kojaprotjee kroz otopinu (I = UR/ R). Struja bi trebala biti reda veliine A do cca max 15 mA, a pad napona na

otporniku max 150 mV. Recimo da je proces elektrolize trajao 30 min i da smo mjerili prosjenu struju kroz svakih5 min. Zatim smo za svaki interval od 5 min (300 s) izraunali koliinu naboja prema formuli Qi= Iit, te na krajuzbrojili te koliine naboja da bi dobili ukupnu koliinu naboja za 30 min. Npr. ako bi to iznosilo 2 C, a znamo da jeza izbacivanje jednog iona srebra potreban 1 elektron, dolazimo do toga da je u otopini zavrilo 2 [C] / 96487 [C]= 3.10910-5molaili 1.2481019ionasrebra. To proizlazi iz Faradayevog zakona gdje je za 96487 [C]potrebnoza 107.8 [g]srebra. Molarna masa srebra je 107.8 g/mol, to bi znailo da je u 1 litri vode otopljeno 3.10910-5[mol] 107.8 [g/mol] = 0.003352 [g]ili 3.3352 [mg], a to je jednako 3.3352 ppmto je ipak malo premalo. Dakle,trebalo bi jo nastaviti s procesom elektrolize do barem 7 ppm (tj. do naboja od 6.3 [C]), jer u ovom proraunupodrazumijevamo da se samo ioni otputaju u otopinu, to nije tono. ak se cijeli komadii srebra mogu ponekadodlomiti s elektroda u otopinu, ali oni nisu bioloki aktivni pa ih moemo zanemariti. Meutim koloide ne moemozanemariti raunski jer za vie srebra, ti koloidi troe znatno manje elektrona pa time kvare raun. Dakle ako ovimraunom idemo do 7 ppm, mogli bi procijeniti da se u otopini nalazi 5 ppm aktivnog ionskog srebra. Naravno, to jesamo pretpostavka, a stvarne vrijednosti ovise o kvaliteti procesa. Na ovaj nain moemo barem meusobnousporeivati svoje elektrolize i doi do nekog orijentira o koncentraciji srebra kojeg imamo u otopini.

Laser

Drugi nain na koji moemo od oka i prema iskustvu procijeniti koncentraciju je uz pomolasera. Dovoljan je laseru obliku olovke koji se koristi za prezentacije. Prolaskom laserskog snopa svjetlosti kroz otopinu koloidnog srebra,koherentna zraka svjetlosti se lomi preko koloida te se ocrtava njezin put kroz otopinu. Moe biti vidljiva vekodkoncentracija od samo 0.1 ppm. Ovaj efekt poznat je kao Tyndallov efekt, a zasniva se na efektu loma svjetlosti ukoloidnim sustavima npr. suspenzijama ili emulzijama. Efekt se koristi da se na lagan nain razlikuju drukije vrste

otopina, npr. iste otopine, koloidne otopine ili suspenzije. Jedan tipian primjer Tyndallovog efekta suautomobilska svjetla u magli. Manje valne duljine se lome bolje.

U naem sluaju nastaje kao posljedica prisutnosti koloida u otopini pa je to jedan od naina na koji moemopotvrditi njihovu prisutnost. Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida iz istog e razloga biti zlatno ute boje i naobinoj bijeloj svjetlosti. Ionske otopine srebra nemaju to svojstvo pa ne daju Tyndallov efekt te su posve prozirne.LVDC metodom nastaje oko 15% koloida i 85% ionskog srebra tako da Tyndallov efekt moemo smatratiindirektnom indikacijom pojave ionskog srebra u otopini.

Tyndallov efekt nam moe doarati i koliinu veih estica jer e one, a sukladno tome i koloidi, lomiti svjetlostlasera dok otopljeni srebrni ioni nee. Vee estice na laserskom snopu zaiskre pa se na taj nain moe u otopinidetektirati njihova uestalost. Prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida to moe ukazivati

na veliku koncentraciju ili lou izvedbu eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina i slabali vidljiv Tyndallov efekt.

Na ovaj nain se moe, uz dosta iskustva, pretpostaviti kolika je otprilike koncentracija i kvaliteta otopine. Dobro jekombinirati ovu metodu s metodom mjerenja struje i procjene naboja te TDS mjeraem da bi se steklo iskustvo idobila vea mjerodavnost. Ako usporeujemo dvije otopine koloidnog srebra jednake koncentracije ppm, bolja jeona koja je vie prozirna i koja ima slabije izraen Tyndallov efekt.

Za usporedbu, snop laserske zrake nije vidljiv u destiliranoj vodi, ali niti u vodi iz pipe koja ima cca 300 do 400ppm raznih otopljenih tvari, a vidljiv je u koloidnom srebru puno manje vodljivosti, npr. 5 ppm.


18/32

Pohrana i uvanje koloidnog srebra

Nakon to je proces izrade otopine koloidnog srebra dovren, otopinu je potrebno dobro promijeati drvenim(kineskim) tapiem za jelo. Najbolje je ne koristiti metalni ili plastini pribor.

U samom procesu izrade otopine koloidnog srebra, sitne estice srebra se otapaju sa srebrnih elektroda u destiliranuvodu pod utjecajem elektrinog napona na elektrodama koji svakoj estici daje elektrini naboj, koji jest dugotrajan,

ali nije vjean. Nabijene estice srebra su istog (pozitivnog) polariteta tako da se odbijaju jedna od druge, a bilo to,to bi moglo maknuti ovaj naboj estica, degradira samu kvalitetu koloidnog srebra. Taj proces naziva sekoagulacija ili zgruavanje, tj. neutraliziranje naboja i grupiranje sitnijih estica u vee skupine koje se taloe nadnu boce poto su u veoj mjeri podlone utjecaju sile tee u odnosu na odbijanje od ostalih estica istog polariteta.Ovaj efekt nije tetan, ali u znaajnoj mjeri umanjuje uinkovitost otopine.

Sitne estice koloidnog srebra (i do 0.001 m) potrebno je adekvatno zatititi od neutralizacije pozitivnog nabojaiona srebra koji odrava estice u suspenziji. Faktori koji u najvioj mjeri na ovo utjeu su sunevo svjetlo(ultraljubiaste zrake), magneti i magnetska polja (kompjutori, mikrovalne penice), plastine boce, izlaganjevruini, smrdljiva atmosfera te sama prolaznost vremena.

Iako je koloidno srebro osjetljivo na svjetlost nije toliko foto osjetljivo kao to je film kamere. Na podnevnom

ljetnom suncu oksidirat e za cca 10 minuta, a u zatvorenom prostoru pod dnevnim i umjetnim svjetlom za otprilike3 dana pretvarajui otopinu iz blijedo ute u sivu ili crnu.

Zbog toga je potrebno otopinu koloidnog srebra pohraniti daleko od direktnog sunevog svjetla, najbolje u tamnubocu na mrano i hladno mjesto (npr. ormariu kuhinji ili stalaa u pajzi, ali ne i friider).

Prije svake upotrebe bocu je potrebno dobro protresti i za doziranje koristiti najbolje drveni, stakleni ili keramikipribor ispred plastinog ili metalnog.

Srebro kao metal, ali i mineralSrebro i ostali minerali igraju vanu ulogu u organizmu ovjeka. Npr. mineralno eljezo ima ulogu da apsorbira itransportira kisik kroz organizam. Kisikom bogato eljezo se kombinira s eritrocitimna u formiranju hemoglobinaunutar stanica te zajedno opskrbljuju tijelo kisikom. Srebro, slino kao i eljezo isto ima ulogu da apsorbira itransportira kisik te potpomae mnogim funkcijama u organizmu koje ovise o kisiku.

Srebro je prirodni element i kao mineral u tragovima se nalazi u prirodi u ivoj zemlji. Jedan je od osnovnihminerala kojeg zahtjevaju biljke, ivotinje i ljudi. Biljke ga pretvaraju u formu prilagoenu njima. Srebro i sveostale minerale unosimo u organizam putem biljne prehrane. Hranjive tvari iz biljaka, pa tako i minerali, prolazekroz probavni trakt i putem crijevnih resica ulaze u krvotok do raznih organa u tijelu. Nedostatak srebra uorganizmu je vjerovatno jedan od glavnih razloga to u dananje vrijeme rak postoji i tolikom brzinom napreduje. S

druge strane ako ga ima dovoljno u tijelu, to je kao da imamo rezervni imunoloki sustav.

U svijetu prirode samo biljke mogu proizvesti srebro ili zlato tako malenih estica kao to su koloidi. To rade naisti nain na koji proizvode eljezo. Uzimaju metalno eljezo iz zemlje, koje nae tijelo ne moe iskoristiti imijenjaju ga u ionsku ili koloidnu formu pogodnu za ovjeka.

Jedno od najranijnih istraivanja o prisutnosti srebra u hrani prikupljeno je 1940. g. Istraivaorganizacije UCLAR. A. Kehoe izjavio je da e pod normalnim okolnostima, normalan dnevni unos voa i povra osigurarati izmeu50-100 g srebra kao elementa u tragovima.

U meuvremenu je zbog raznih faktora dolo do deficita minerala u tragovima. Prema nekim istraivanjima (W.S.,"Report of the Task Group on Reference Man") jo davne 1975. prosjeni dnevni unos srebra kroz prehranu i

tekuine procjenjen je na 70 pg to je oko 1000 puta manje od koliine iz istraivanja od 1940. g. Dodatno je uizvjeu Svjetskog Summita 1992. g. objavljeno je da je u zadnjih 100 godina, prisutnost minerala u zemlji pala zapreko 85% u Sjevernoj Americi.


19/32

To ne znai da treba pretpostaviti da je koloidno srebro isto to i mineralno srebro ili da ima jednak metabolikiefekt kao mineralno srebro u tragovima kojim nas opskrbljuju biljke. Ipak, zbog pomanjkanja srebra u organizmu udananje vrijeme te zbog njegove vane uloge za nae zdravlje i imunoloki sustav, koloidno srebro je vjerovatnonajbolja zamjena za mineralno srebro.

Doziranje i nain upotrebe

Ne postoji jednostavan recept po kojem se moe doziranje odrediti za svakoga i rei da je neka doza sigurna.Sigurnost je relativna i nivo rizika u ivotu ovisi o mnogim nepoznanicama. S druge strane osoba se moepredozirati bilo ime. Ipak ako govorimo o ispravno napravljenom koloidnom srebru, anse za predoziranje njimesu otprilike jednake kao predoziranje vodom. Ako je pije previe moe se raspuknuti, a ako se kupa u njoj,moe se utopiti.

Prema istraivanjima organizacije EPA (Environmental Protection Agency), referentni dnevni unos oralnogunoenja koloidnog srebra je oko 5 g/kg teine ovjeka. To znai da osoba teka 70 kg moe slobodno unositi0.350 mg koloidnog srebra dnevno tokom cijelog ivota (prosjeno 70 godina) bez straha od taloenja srebra uorganizmu. Za dijete od 20 kg sigurna doza bi iznosila 100 g.

Ako uzmemo u obzir mogui svakodnevni unos srebra putem hrane, pia ili udisanja zraka, za svaki sluaj moemoovu sigurnu dozu od 5 g/kg dodatno prepoloviti i smatrati je preventivnom dozom. Vie od toga moemo smatratiterapeutskom dozom.

Jedna ajna liica ima 5 ml (100 kapi), a velika juna lica 15 ml. Ako imamo koncentraciju koloidnog srebra od10 ppm, to bi znailo da bi za dijete od 20 kg, preventivna doza mogla iznositi dvije ajne liice dnevno (2 x 5 mlx 10 ppm = 100 g).

Za usporedbu reda veliine 30 ml ionskog koloidnog srebra sadri red veliine od oko 1000 trilijuna (1015) iona toje puno vei iznos od broja stanica od kojih se nae tijelo sastoji (procjena je od 10 do 100 trilijuna, tj. 1013do 1014).S druge strane imamo vie bakterija u probavnom traktu, nego stranica tijela, jer su bakterije oko 1000 puta manje

volumenski.

Za terapeutske svrhe kod lijeenja neke bolesti dobro je razlomiti uzimanje srebra na to je mogue manjevremenske intervale (npr. dosljedno svakih 30 min uzimati odreenu koliinu ovisno o bolesti). U tom sluajupodie se kumulativno koncentracija koloidnog srebra u organizmu na nivo u kojem se efikasno unitavajupatogeni mikroorganizmi. Uinkovitost, naravno o kvaliteti koloidnog srebra, ovisi i o koncentraciji koloidnogsrebra u odnosu na koncentraciju patogenih mikroorganizama u tijelu te o odravanju njezinog nivoa dok senametnici ne suzbiju.

Kod oralnog uzimanja otopina koloidnog srebra mora se drati u ustima (ispod jezika) barem 30 60 sek prije negose proguta. Na taj nain osigurava se bra apsorpcija koloidnog srebra iz usta direktno u krvotok te se zatim brzomoe transportirati do stanica tijela. to su estice srebra sitnije apsorpcija je vea.

Koloidno srebro se iz organizma eliminira putem bubrega urinom (cca 10 %), te jetre, crijeva i limfnog sustava (cca90 %) nakon nekoliko tjedana.

Ukoliko se uzimaju velike koliine i/ili koncentracije srebra potrebno je obratiti pozornost na reakcije na koi.Mogui su blagi svrbe ili iritacija koe to nisu opasne nuspojave i obino odmah nestanu, ali ipak one govore da

je koliinu unesenog srebra potrebno smanjiti.

Ovaj toksini odgovor organizma posljedica je nemogunosti bubrega i jetre da normalnim putem izbace odreenukoliinu nekog elementa (u ovom sluaju srebra) pa ga usmjeravaju prema koi. Ovaj efekt nam je poznat prilikomuzimanja enjaka kada sumpor iz enjaka hlapi kroz pore na koi.

U ovom kontekstu spominje se i Herxheimerov efekt koji se ponekad javlja kod uzimanja velike koliine koloidnogsrebra u poetku terapije. To je efekt trenutnog pogoranja zdravstvenog stanja uslijed naglog oslobaanjaorganizma od infekcija, bakterija, parazita i slino. On nije vezan za srebro veza naglu pozitivnu promjenu uorganizmu uzrokovanu djelovanjem srebra. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti. Uobiajeni


20/32

simptomi su nalik poetnom stadiju gripe uz malaksalost organizma. Dakle, za najbolju uinkovitost, potrebno jedovesti koncentraciju srebra u organizmu na najviu moguu i zatim je odravati na nivou tik ispod toga.

Crijevna fluora

Unoenjem koloidnog srebra u organizam, smanjenje broja prijateljskih bakterija crijevne fluore jest mogu, ali nijeest sluaj, to naravno ovisi o koncentraciji te nainu unosa.

Postoji nekoliko naina na koje se ovaj problem moe umanjiti. Jedan je veopisan, da se koloidno srebro zadri30 60 sek u ustima prije gutanja, to utjee na apsorpciju srebra direktno u krvotok tako da se zaobilazi crijevnitrakt. Drugi nain je uzimanje malih doza vie puta dnevno ili uz obroke.

U bilo kojem sluaju dobro je uzimati probiotike proizvode za nastanjivanje crijevne fluore korisnim bakterijama(Pro Life, Kombucha, mlijeni kefir, voni kefir na bazi vode, Acidofil i sl.).

U sluaju da se patogeni mikroorganizmi nalaze u urinarnom ili crijevnom traktu tada je dobro da se koloidnosrebro proguta bez zadravanja u ustima.

U sluaju trovanja hranom ili vodom, odlino je kombinirati koloidno srebro s tabletama aktivnog ugljena.

Inhalacija

Prilikom oralnog unoenja, koloidno srebro ne dospijeva ravnomjerno u sve organe, te stoga, srebro unoeno natakav nain ne daje rezultate kod bolesti kao to je upala plua, vese u tom sluaju uzima nazalno u obliku spreja.

Rasprivanjem koloidnog srebra putem inhalatora dobiju se fine estice srebrne aerosoli, a njezinim udisanjem ionisrebra, kao najmanje estice, direktno putem plua ulaze u krvotok. To je jedan od najuinkovitijih nainakoritenja koloidnog srebra. Na ovaj nain zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi odreeni dio srebra.Tretiranje bolesti respiratornog sustava kao to su upala plua, bronhitis ili tuberkuloza, na ovaj nain mogu datifantastine rezultate. Ipak, kod ovakve primjene treba biti oprezan u sluaju tekih oboljenja kod kojih je disanjeoteano. Isto tako vano je biti siguran u kvalitetu koloidnog srebra (veliina estica, istoa produkta, to finijadisperzija estica).

Dnevna doza za inhaliranje u terapeutske svrhe obino se kree od 15 do 30 cm3(15 30 ml) otopine koloidnogsrebra koncentracije 5 ppm (75 150 g). Ovakav nain unosa odlina je alternativa oralnom unosu te je jednakoprimjenjiv kod svih tipova bolesti kao i kod preventivnog uzimanja.

Kod bolesti, kao to je upala plua, bitno je da inhalirano koloidno srebro dubokim i pravilnim disanjem dosegnedonje dijelove plua gdje je obino centar infekcije, poto srebro jednostavno mora dosei tkivo zahvaenoinfekcijom da bi je izlijeilo.

Sigurnost i toksinost

Kvalitetno napravljeno koloidno srebro je otopina pozitivnih iona srebra i manje koliine vrlo malenih esticasrebra okruenih vodom. U toj otopini nema nita osim vode, kationa srebra i estica srebra veliine otprilike0.0003 do 0.05 mikrona. Openito je bezbojna ili blijedo zlatno uta otopina, a proizvodi ute, zelene, crne ilismee boje pokazuju da se u njima nalaze estice veeg promjera to oznaava smanjenu kvalitetu i uinkovitost.to su estice manje manja je i opasnost od nakupljanja srebra u dermalnim tkivima jer se na laki nain moguapsorbirati direktno u krvotok (npr. preko membrane ispod jezika ili inhalacijom) i na taj nain zaobii probavnisustav.

Bezopasnost je vjerovatno jedan od glavnih atributa koloidnog stanja bez obzira na sadraj. Srebro u organizmumoe djelovati kao otrovni teki metal, ali moe djelovati i kao hranjivi mineral u tragovima. Razlika je u veliiniestica, a ne u koncentraciji. to je estica manja, manja je i mogunost da e se ponaati kao toksin. Npr. arsen,


21/32

nikal i olovo su samo neki od 65 minerala u tragovima na listi sastojaka koje koristi ovjek. To bi znailo da ako suestice dovoljno malene mogue je piti i arsen. Elementi sami po sebi nisu otrovni, nego to ovisi o tome kako suspojeni, kakve su im valentne veze atoma, tj. vrsta konstrukcije. Neka vrsta spoja s istim elementom mnoe bitiotrovna otrovna, a druga ne.

Koloid je stabilna mjeavina mikroskopski rasprene krute supstance (cca 10 nm do 1 m) u drugoj tekuojsupstanci. Npr. koloidno srebro je mikroskopski raspreno srebro u destiliranoj vodi. Mlijeko je koloidna tekuina.Krv je takoer tekuina koja je pod normalnim uvjetima stabilna i u kojoj su izolirane estice takvih veliina da se

moe smatrati koloidom. Tek kada je pod utjecajem jakih sila (npr. centrifugalna) vie nije stabilna i dijeli se ukomponente.

Koloidno stanje moemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskogmetabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. S druge strane, zanimljivo je da mnogi dananji lijekovi dolaze ukristalininom stanju pa organizam troi veliki dio svoje energije da lijek prenese u koloidalno stanje, a za vrijemetog procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje je potrebno izluiti van iz tijela.

Kako koloidna tehnologija napreduje ona e revolucionizirati nain na koji smo do sada koristili mineralne dodatkeprehrani. Medicinska znanost je, bez ikakve sumnje, dokazala da tijelo apsorbira osnovne minerale u koloidnomstanju puno bre, nego u formi pilule, praha ili nekom drugom obliku.

injenica da tijelo ima vitalnu potrebu za srebrom da bi odravalo imunoloki sustav i proizvodilo nove zdravestanice kao i harmonian nain na koji koloidi ulaze u tijelo mogu zasigurno biti razlozima koji ine koloidnosrebro jednim od najsigurnijih medikamenata na planetu Zemlji.

Onda, kako se plai ljude s najsigurnijim lijekom na planeti? Kae im da e ih napasti udovite iz ormara ako gakoriste. Ako su presofisticirani za to, onda im kae da e dobiti udnu arhainu bolest kao to je argirija, a zapravonema niti jednog dokumentiranog sluaja da je itko ikada dobio argiriju od koloidnog srebra dobivenogelektrolitskom metodom, s elektrodama istoe 99.9% i istom destiliranom vodom, a tisue pojedinaca dugi nizgodina, koriste ga svakodnevno u malim koncentracijama (cca 5 do 10 ppm) bez ikakvih negativnih posljedica pozdravlje.

Srebrne soli

Prilikom procesa proizvodnje koloidnog srebra, nepanjom, u otopini mogu zaostati srebrne soli. Nastaju prikemijskom vezivanju srebrnih iona za ostale elemente u tragovima prisutne u poetno pripremljenoj vodi. Obinosu slabo topive pa se formiraju u kristalne strukture koje se taloe. Treba ih izbjegavati jer pretstavljaju rizik zadobivanje argirije. Manje koncentracije nisu toliko opasne, ali je bolje da ih u otopini uope nema.

Ovo su detalji na koje je potrebno paziti prilikom procesa izrade koloidnog srebra u kunoj radinosti:

koristiti destiliranu vodu to vee istoe (najbolje 0 ppm) nikako ne koristiti vodu iz slavine (pipe) jer sadri dosta klorida i raznih drugih otopljenih tvari, neistoa i

tekih metala (cca 200 do 500 ppm), niti flairanu vodu, niti izvorsku vodu, niti proienu Brita filterima istoa srebrnih elektroda treba iznositi barem 99.9% nikako ne koristiti srebrne elektrode Sterling kvalitete (92.5% istoe srebra) ako se prilikom procesa izrade koristi toplija voda (preporuka je cca 30 do 50 C), proces e trajati krae i

estice e biti sitnije nego u sluaju hladne vode ne koristiti napon vei od 30 VDC jer se elektrode vie prljaju srebrnim oksidom paziti da koncentracija srebra ne prelazi cca 15 ppm

to je vea koncentracija srebra u otopini postoji i vea mogunost grupiranja estica pod utjecajem kaotinoggibanja sitnih estica koje se sudaraju i stvaraju vee estice koje pokuavamo izbjei (Brownovo gibanje). Onenisu korisne i jedine su u koloidnom srebru koje se mogu taloiti u dermalnom tkivu. Dakle, nije potrebno raditi

prekoncentriranu otopinu (preporuka do 15 ppm, max 25 ppm).O srebru i srebrnim spojevima (srebrnim solima) govori se kao o toksinima koji uglavnom nemaju nikakvi znaajnitoksini efekt osim svoje sposobnosti da ofarbaju kou.


22/32

Koloidno srebro samo po sebi u koncentracijama koje se prodaju na tritu nema snagu izazvati argiriju. To mogujedino srebrne soli ili srebro s raznim stabilizatorima u velikim koncentracijama. Proizvodnja takvih preparata kao injihova prodaja na tritu uglavnom su plod velike neinformiranosti svih ukljuenih u proces.

Srebrni spojevi koje je potrebno izbjegavati:

1. Najopasnija srebrna sol je vjerovatno srebrni nitrat (AgNO3) koji se prije upotrebljavao kao jedan odglavnih naina tretiranja srebrom za suzbijanje patogenih mikroorganizama, a danas je uglavnom naputen

zbog mogueg rizika od argirije. Moe biti korozivan (koji nagriza), bolan te lako zaostane u koi jer ga seorganizam tee rjeava. Njegova upotreba moe uzrokovati argiriju, kod nekih proizvoda na tritu, i nakonsamo tri tjedna upotrebe.

2. Srebrni klorid (AgCl) je jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. Atomklora (Cl) ima nekompletiran vanjski elektronski omotapa se ponaa kao gladni lopov koji e uvijekpokuati ukrasti elektron nekog drugog atoma. Kada se atom klora nalazi u vodi on uzima elektron od biloega drugog te postaje negativno nabijeni klorid Cl-. Pozitivno nabijene molekule i negativno nabijene seprivlae pa tako i Ag+ i Cl- kombiniraju AgCl molekulu u vodi. To je netopljiva sol koja u malimkoliinama nije opasna za organizam (ni blizu kao srebrni nitrat) jer moe uzrokovati argiriju tek nakonnekoliko mjesecu unoenja. Nastaje prilikom procesa izrade koloidnog srebra koritenjem vode iz slavinekoja sadri dosta klorida i raznih drugih aniona. Manifestira se kao bijela maglica koja se taloi na dnustaklenke u bijeli mulj. Ovakva otopina ima puno manju uinkovitost od ispravno proizvedenog koloidnog

srebra.3. Najei, gotovo obavezno prisutan, je srebrni oksid (Ag2O) kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom.

Manifestira se kao crni talog na elektrodama koji prilikom nepaljive elektrolize moe pasti na dno, no uprincipu je posve bezopasan u koliinama proizvedenim uobiajenom elektrolizom. Ovaj problem moemoumanjiti koritenjem napona 30 VDC, mijenjanjem polariteta na elektrodama i stalnim mijeanjem otopineza vrijeme trajanja procesa izrade koloidnog srebra.

4. Sljedei je ionski spoj srebra i sumpora srebro sulfat (Ag2SO4) koji se inae koristi za galvaniziranje iposrebrivanje te kao zamjena za srebrni nitrat. Stabilan je pod normalnim uvjetima koritenja i pohrane, alipotamni nakon izlaganja zraku i svjetlu. Minimalno je topiv u vodi.

5. Mild Silver Protein (MSP)je takoer jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja od argirije. To jesrebro stabilizirano biolokim molekulama s ciljem sprjeavanja grupiranja estica srebra u otopini.

Argirija

Argirija je bezopasno i ekstremno rijetko kozmetiko stanje u kojem koa (trajno) prelazi u plaviasto sivu bojunakon unosa pretjeranih koliina srebrnih spojeva (srebro nitrat, srebro sulfat, srebro oksid, srebro klorid iliprevelike estice koloidnog srebra) kroz dulje vremensko razdoblje. Ovo stanje je rezultat taloenja srebrnihspojeva u tkivu i koi, u blizini korjena vlasi te znojnih lijezda kao i srebrom potaknute proizvodnje melanina, tj.vezivanja srebra na pigment.

Viak srebrnih estica koje jetra i bubrezi, zbog brzine dolaska, ne mogu preraditi i izluiti van organizma, tijelo

alje prema gornjim slojevima koe, tik ispod povrine. Na tim mjestima se pod utjecajem srebra nalazi i poveanakoncentracija melatonina. Kada jako sunevo svjetlo obasja kou, ona mijenja boju prilikom oksidacije i gubljenjasjaja srebrnih estica. Srebro se ravnomjerno taloi u eksponiranim i neeksponiranim podrujima, ali se promjenaboje koe dogaa najee na licu jer je ono najvie izloeno sunevom svjetlu.

Nataloene estice srebra kao sastojka srebrnih soli, nije lako izluiti van iz organizma jer je mehanizamizbacivanja srebra unesenog u formi soli i koloidnog srebra drastino razliit. Ipak, ovo nije povezano s bilo kojimdrugim zdravstvenim tegobama pa su ljudi, koji imaju argiriju, zdrave i posve funkcionalne osobe. Dakle, argirija

je stanje organizma koje nema zbiljski utjecaj na zdravlje ovjeka, ne uzrokuje fizike nelagode niti bilo kakvedruge popratne nuspojave, ali to je najbitnije jest da se bez ikakvih problema moe izbjei.

Sluajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali kao rezultat pretjeranog unoenja toksinih srebrnihsoli ili srebra stabiliziranog biolokim molekulama (Mild Silver Protein) u koncentracijama i koliinama kojeviestruko nadmauju preporuene oralne doze unosa koloidnog srebra, a ne ispravno, elektriki pripravljenokoloidno srebro.


23/32

Koliina srebra koju bi trebalo uzeti, da bi se primijetili prvi simptomi argirije, ovisi o pojedincu i stanju njegovaorganizma, ali recimo da se najnie procjene kreu od 3.8 do 6 g, iako neke govore ak i do 40 g.

Ako uzmemo u obzir da se u jednoj litri kvalitetno napravljenog koloidnog srebra nalazi najvie 15 mg (15 ppm)srebra (preporuka je od 5 do 10 mg, tj. 5 do 10 ppm), u najboljem sluaju trebalo bi popiti cca 250 l takve otopine,naravno pod uvjetom da je tako loe napravljena da je uope u stanju prouzrokovati argiriju. Iako je teko procjeniti,ali opet je puno realnije da e jedna litra koloidnog srebra biti dostatna jednoj prosjeno bolesnoj obitelji za partjedana tako da bi konzumacija 250 l za jednu osobu trajala desetljeima.

Dakle, s pravilno pripremljenim koloidnim srebrom, u odgovarajuoj koncentraciji, nemogue je dobiti argiriju topotvruje i injenica da nema niti jednog dokumentiranog sluaja gdje bi osoba koja pije normalne koliinekoloidnog srebra koncentracije od 5 ppm dobila argiriju.

ini se da sve ovo s argirijom nije puno smetalo informirane evropske kraljevske obiteljiplave krvi, koje su ostalezdrave kroz vrijeme poasti i kuge u srednjem vijeku, konzumirajui velike koliine srebra. Mogue je da je i samizrazplava krvnastao u srednjem vijeku, odnosei se na blago argirijsko stanje uzrokovano stalnim koritenjemsrebrnog pribora za jelo. Iako su stari Grci imali naine kako da dobiju srebro istoe 99%, vjerojatnije je da jeposue u srednjem vijeku bilo napravljeno od srebra istoe cca 95 ili 96%, dok se danas za izradu srebrnog posuai nakita koristi Sterling srebro istoe 92.5% (ostalih 7.5% je metalna legura). To je ogromna razlika u odnosu napreporuenu istou elektroda od 99.9%, koje se koriste za izradu koloidnog srebra.

Lijeenje argirije

Osim navedenih uzroka argirije zbog pretjeranog unoenja toksinih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog biolokimmolekulama, postoji jo cijeli niz faktora koji mogu odrediti je li je neka osoba vie ili manje sklona argiriji.

Jedan od faktora je i koliina minerala selena u organizmu, a njegovo pomanjkanje pridonosi poveanju rizika odargirije. Selen je jaki antioksidans koji usporava proces starenja i podie imunoloki sustav. Preporuena dnevnakoliina (RDA) za selen je 50-100 g do max 200 g. Koliina selena u bilo kojoj biljnoj hrani ovisi o koliiniselena u zemlji u kojoj je ta hrana uzgojena. Najbogatiji izvori selena su: brazilski oraii, sjemenke suncokreta,

mekinje, itarice, bijeli i crveni luk, gljive, jaja, prokulica, koraba, otrige, jetra, slanina, ribe (tuna, sardina, losos).

Selen u tijelu sposoban je vezati se za srebro pa stoga ima jak utjecaj na brzinu izluivanja srebra iz organizma.Kada se pojavi pomanjkanje selena, srebro se pojaano taloi u organizmu, a konzumiranje veih koliina krozdulje vrijeme u stanju je potroiti zalihe srebra u organizmu i na taj nain smanjiti rizik od argirije.

Mnogi korisnici koloidnog srebra tvrde da e uzimanje 200 g selena i 400 IU vitamina E dnevno pomoizatititi jetru od potencijalnog toksinog efekta pretjeranim unosom srebra.

Nekoliko popularnih web stranica o koloidnom srebru objavljuju svjedoanstva ljudi koji tvrde da su imaliargiriju godinama i da su se zatim izlijeili unosei neke popularne dodatke prehrani. Tvrde da se njihova koavratila u normalno stanje nakon to su prestali s unosom velike koliine srebra i poeli s unosom velikih dozavitamina E, selena, vitamina C, MSM, vitamina B, prah Kelp alge i velike koliine iste vode, najboljedestilirane.

Formula:

3 vitamina E 1000 mg (100% prirodni D-Alpha Tocopheryl). Ovo moe biti opasna koliina E vitamina jeron moe djelovati kao antikoagulant i uzrokovati probleme s krvarenjem. Povjerenstvo za hranu inutricionizam Instituta za medicinu je postavilo gornju podnoljivu granicu unosa (UL) vitamina E na1.000 mg (1.500 IU). Dana doza u formuli je tri puta vea od dozvoljene pa se preporua oprez.

1 tableta selena 100g (bez kvasca)

2 vegetarijanska vitamina C 1000 mg 1 ajna liica organskog MSM (Metil Sulfonil Metan, forma sumpora koja se primjenjuje kod lijeenja

konih bolesti kao to je psorijaza, ekcemi, perut, folikulitis, bradavice. Nalazi se u mesu, jajima, ribi,anjaku, luku, klicama, parogama i kelju).


24/32

1 super potentni vitamin B 100 1 ajna liica Kelp praha (dobiva se od Kelp alge, najbogatijeg izvora joda koji regulira rad titnjae i koji

se koristi u kozmetikim proizvodima, a sadri i natrijev alginat kojega tijelo koristi za uklanjanje tekihmetala)

Ovo se uzima svako jutro s dvije ae od 5 dcl vode. Dnevni unos vode trebao bi biti izmeu 3 i 4 L.

Ukratko o mikrobima: virusima, bakterijama i gljivicama

Ova tri tipa mikroorganizama uzronici su mnogih bolesti, a slini su otprilike kao mi i slon, pa je stoga dobromalo rasvijetliti ovo podruje. Razlike meu ovim mikrobima odnose se na njihovu bit, relativnu veliinu,razmnoavanje i otpornost prema lijeenju.

Virusi

Prosjena relativna veliina virusa je 10 do 100 puta manja od veliine bakterije.

Virusi su vrlo maleni i ekstremno jednostavni organizmi, nesposobni za samostalan ivot. Ne mogu metabolirati,rasti ili se sami reproducirati, vemoraju preuzeti stanicu domaina/nositelja koja ih opskrbljuje ovim funkcijama.Zbog toga se virus ne smatra ivim biem.

Virus se, uspavan, moe nalaziti i na nekim drugim povrinama, a pri kontaktu ovjeka i te povrine prelazi nanjega. Da bi virus mogao preivjeti on se jednostavno mora nalaziti u nekom ivom organizmu, bilo ovjeijem iliivotinjskom.

Nakon to je virus uao u ivi organizam trai prihvatljivu stanicu domaina kako bi ovladao njome. Zatim sepripoji na povrinu stanice ili u nju ubaci fagocitozom. Nakon to ue u ivu stanicu, virus mijenja originalne DNA

ili RNA naredbe svojim vlastititim genetskim instrukcijama. Stanica, zatim, prestaje s proizvodnjom proteina,kojeg obino proizvodi te poinje koristiti novi plan i program virusa u kojem je sadrana njegova misija, a to je dase stvori to vie kopija identinog virusa kako bi se osiguralo preivljavanje vrste. Nakon to je energija i materijalstanice iskoriten u ovu svrhu, ona eksplodira i alje mnogobrojne kopije originalnog virusa u susjedne stanice kojezatim ponavljaju isti proces.

Virusi ne mogu biti ubijeni na nain kako antibiotici ubijaju bakterije ili insekticidi insekte. Virusna infekcija moraii svojim tijekom dok tijelo ne razvije vlastitu otpornost. Ako u odreenom sluaju postoji terapija, ona radi naprincipu blokiranja virusnih destruktivnih metoda. Virusne infekcije obino prati vie simptoma kao to sugrlobolja, curenje iz nosa, kaalj, povraanje i proljev.

to radi domain da bi se obranio od napada virusa? Na bilo koje strano tijelo u organizmu tijelo daje svoj imuni

odgovor te stvara anti tijela. To su supstance koje e unititi uljeza i sprijeiti domaina da prihvati istu bolest ubudunosti. Anti tijela su specifina za svakog uljeza i svakom novom boleu stvaraju se nova anti tijela. Ovajproces stvaranja anti tijela specifinih za infektivni virus traje oko tjedan dana. U meuvremenu, stanica zaraenavirusom proizvodi male proteine interferone koji se otputaju izmeu treeg i petog dana od napada virusa i slueza zatitu infekcij

Documents

Koloidno srebro