Biljana Lončarić, dr.sc. Turistička zajednica grada Slavonskog BrodaTrg pobjede 28/1, 35.000 Slavonski Brod, Hrvatska Tel. 00 385 35 447 721 Fax: 00 385 35 406 721 E-mail adresa: info@tzgsb.hr

Tanja Petrović, spec.oec.Turistički klaster „Slavonska košarica“Trg pobjede 28/1, 35 000 Slavonski brod, HrvatskaTel. 00 385 35 447 721 Fax: 00 385 35 406 721 E-mail adresa: info@slavonska-kosarica.hr

TURISTIČKI KLASTER „SLAVONSKA KOŠARICA“ KAO OKOSNICA TURISTIČKOG RAZVOJA REGIJE SLAVONIJE

SAŽETAK

Pod klasterizacijom danas podrazumijevamo interesno povezivanje gospodarskih subjekata radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, uključujući umrežavanja na geografskoj, horizontalnoj i vertikalnoj razini. Gledajući u svjetskim okvirima, organizacijsko umrežavanje postaje dominantnim organizacijskim oblikom 21. stoljeća. Pri tome, a radi dobivanja većih potpora od strane državnog i javnog sektora, u klastere se često, uz gospodarske subjekte, umrežavaju i različite institucije poput vladinih organizacija, sveučilišta i dr., čime, uz ekonomsku, na značaju dobiva i njihova društvena dimenzija. U turističkom sektoru, pojam „umrežavanja“ najčešće se odnosi na suradnju između gospodarskih subjekata međusobno, ali i sa državnim, odnosno javnim sektorom, što je, između ostalog, uvjetovano, nesigurnošću potražnje, nestabilnošću ponude, potebom za racionalizacijom troškova, boljim iskorištavanjem ljudskih potencijala, većom efikasnošću marketinških aktivnosti i dr. Kad je riječ o regiji Slavonija kao turističkom odredištu, kao primjer dobre prakse može se izdvojiti turistički klaster „Slavonska košarica“ koji je u sklopu aktivnosti predviđenih master planom turističkog razvoja, izrađenog od strane zagrebačkog Instituta za turizam, osnovao 2011. grad Slavonski Brod. Već 2012. klaster je postao regionalnim te danas umrežava više od stotinu proizvođača hrane, pića i rukotvorina; pružatelja turističkih usluga, kao i javnih institucija s područja svih pet slavonskih županija. Cilj rada bit će kroz primarno istraživanje koje će se provesti među članovima klastera ustvrditi je li članstvo u klasteru, za što je uvjet plaćanje godišnje članarine svakog člana ponaosob, opravdalo očekivanja umreženih subjekta i u kojem se segmentu, kad je riječ o zajedničkim marketinškim aktivnostima, očekuje povećanje efikasnosti.

Ključne riječi: klasteri, turizam, regionalizacija, umrežavanje, marketing

1. Uvod

Danas je rašireno mišljenje da je klastersko povezivanje osnova osiguranja uspjeha pojedinih područja u uvjetima globalne ekonomije. Stoga oni koji su zaduženi za stvaranje uvjeta za omogućavanje razvoja lokalne ekonomije često provode politiku stimuliranja klastera koja se u javnosti percipira poželjnom. Stoga je broj malih i srednjih gospodarskih subjekata (engl.: small and medium enterprises, skraćeno SMEs) koja se udružuju u klastere sve veći.

U suvremenoj ekonomiji poduzetnici sve više postaju svjesni da mogućnost njihovog globalnog natjecanja ovisi o stupnju njihove povezanosti s ostalim subjektima koji djeluju u lokalnoj sredini, u smislu da bolja povezanost znači i mogućnost postizanja veće efikasnosti, reduciranja troškova te regrutiranja najboljih ljudskih resursa. Pri tome, međusobna ovisnost postaje ključ uspjeha, dok se suvremenim klasterima upravlja se kao sistemom međusobno ovisnih dionika.

MacGregor i Hodgkinson, uz ilustraciju u Tablici 1. navode da se u tvrdim mrežama odnosi zasnivaju na kooperaciji, a u labavim na kolegijalnosti, dok su osnova klasterskih odnosa natjecanje i suradnja. Kod tvrdog umrežavanja članstvo je zatvoreno, kod labavog otvoreno, dok je kod klasterizacije pojam članstva nepoznat. Specifičnost klastera ogleda se i u tome što temelj klasterskog odlučivanja čine društvene norme, a osnovu za nastupanje prema van blizina (MacGregor, R.C., Hodgkinson, A., 2007, 230). Tablica 1. TIPOVI RAZLIČITIH MREŽA

Tip Tvrda mreža Labava mreža ClusterOdnos Kooperacija. Kolegijalnost. Natjecanje i suradnja.Članstvo Zatvoreno. Otvoreno. Nema ga.Osnova odlučivanja Clusteri. Većina. Društvene norme.Osnova za nastupanje prema van

Podijeljene funkcije. Članstvo. Blizina.

Izvor: MacGregor, R.C., Hodgkinson, A: Small Business Clustering Technologies: Applications in Marketing, Management, IT and Economics, Idea Group Publishing, London, 2007, 230

Gospodarski subjekti sve više postaju svjesni da mogućnost njihovog globalnog natjecanja ovisi o stupnju njihove povezanosti s ostalim subjektima koji djeluju u lokalnoj sredini, u smislu da bolja povezanost znači i mogućnost postizanja veće efikasnosti, reduciranja troškova, regrutiranja najboljih ljudskih resursa. Međusobna ovisnost postaje ključ uspjeha, vrijeme staromodne predodžbe hijerarhije u kojoj jedan član upravlja aktivnostima drugih prolazi, pa se suvremenim klasterima upravlja kao sistemom međusobno ovisnih dionika.

Pri tome je upravljanje klasterima moguće provoditi na različite načine i to najčešće u jednom od sljedećih oblika:

privatno upravljanje, gdje predstavnici privatnog sektora upravljaju resursnom osnovom te obavljaju poslove koordinacije,

kolektivno-privatno upravljanje, gdje ključnu ulogu u upravljanju ima formalna institucija koja objedinjuje privatni sektor i strategijsku koordinaciju poput trgovačke komore, profesionalnog udruženja i sl.,

javno upravljanje, kada resursima upravljaju javne institucije (država, lokalne vlasti,

centri za istraživanje i sl.), kombinirano upravljanje koje predstavlja kombinaciju prije spomenutih načina

upravljanja, s jednim dominantnim subjektom (Pitelis, C., Sudgen, R., Wilson, J.R., 2006, 163).

Teorija umrežavanja u turističkom sektoru datira desetak godina unazad, kad je prepoznato da odnosi između gospodarskih subjekata djeluju stimulativno na razmjenu znanja između različitih subjekata, što rezultira kvalitativnim i kvantitativnim koristima za gospodarski subjekt, zajednicu i odredište (Morrison, A.M. et al., 2004, 198).

Pri tome, i u turističkom sektoru umreženi mali i srednje veliki gospodarski subjekti (engl: small and mediumsize enterprises, tzv. SMEs) mogu se natjecati globalno, kooperirajući lokalno, uz evidentne koristi za poslovanje u smislu veće fleksibilnosti, boljeg marketinškog informiranja, inovativnosti, boljih prilika za ulazak u druge mreže ili klastere na nacionalnoj razini i preko nje, razvoja resursa i transfera znanja među dionicima (Novelli et al., 2006, 1143). Prema Lisabonskoj strategiji, Europska regionalna politika osmišljena je na način da konkretnim aktivnostima i promicanjem gospodarske i socijalne kohezije smanji jaz između stupnja razvoja različitih regija. Ova politika pomaže financirati konkretne projekte za regije, gradove i njihove stanovnike. Ideja je stvoriti potencijal, kako bi regije u potpunosti mogle doprinijeti postizanju većeg rasta i konkurentnosti te u isto vrijeme, razmjeni ideja i najbolje prakse (Vodič kroz informacije o Europskoj uniji, http://www.entereurope.hr, 2011).

2. Klasteri u RH

Kad je riječ o aktualnoj nacionalnoj politici kojom se regulira i potiče razvoj sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, treba reći da je ista zasnovana na odredbama Strategije razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013.-2020. koju je izradilo resorno Ministarstvo poduzetništva i obrta, s glavnim ciljem povećanja konkurentnosti malog gospodarstva u Hrvatskoj.

Prema podatcima Ministarstva poduzetništva i obrta RH, 2013. je godina prvih pozitivnih pomaka kao rezultata povoljnijeg i jednostavnijeg poduzetničkog okružja i olakšanog poslovanja u obrtu temeljem odredbi novog Zakona o obrtu (Narodne novine 143/2013.) Prema podatcima iz godišnjih financijskih izvještaja, te su godine mikro, mali i srednji poduzetnici ostvarili pozitivan financijski rezultat i poslovali s neto dobiti (Ministarstvo poduzetništva i obrta RH, 2015, 5).

Kako je umrežavanje, odnosno povezivanje malog i srednjeg gospodarstva u klastere aktivnost kojom je moguće povećati kako konkurentnost ovog sektora, tako i racionalizirati troškove umreženih gospodarstvenika, prvenstveno putem objedinjavanja određenih poslovnih funkcija, Sabor Republike Hrvatske je 2011. donio Strategiju razvoja klastera u Republici Hrvatskoj, iako tadašnje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva već od 2005., kroz projekt „Klasteri-zajednički proizvod“, potiče klasterizaciju i to u sljedećim djelatnostima: drvna industrija; kožna i obućarska industrija; tiskarstvo; graditeljstvo, ICT; turizam i ugostiteljstvo; brodogradnja; proizvodnja medicinske opreme; proizvodnja komunalne opreme; prehrambena inudustrija; metalurška industrija.

Klasterizaciju potiče i Hrvatska gospodarska komora pri kojoj djeluje Zajednica klastera osnovana 2007. Danas umrežava šesdesetak članova i dio je globalne TCI mreže kao svjetski vodeće, neprofitne vladine organizacije koja okuplja sve subjekte koji rade na poticanju i promicanju konkurentosti klastera, kao i European Cluster Alliance, platforme osnovane s ciljem održavanja konstantnog dijaloga s nacionalnim i regionalnim tijelima javne vlasti odgovornim za razvoj klaster politika u vlastitim zemljama i/ili regijama.

Osnove aktivnosti Zajednice klastera utvrđene su Programom rada, a mogu se svesti pod zastupanje interesa i pružanje stručne pomoći klasterima članicama; pribavljanje sredstava u okviru vladinih programa poticanja klasterizacije koje provode nadležna ministarstva i ostale institucije; upoznavanje članica o aktivnostima koje se poduzimaju glede poticanja i jačanja klastera i stvaranja gospodarskog okruženja održivog razvitka te poticanja članica da se preko strukovnih udruženja jače angažiraju i sudjeluju u kreiranju strategije i provedbi specifičnih mjera s ciljem uklapanja na globalno tržište (Hrvatska gospodarska komora, 2015, 1). Ministarstvo poduzetništva i obrta RH, kroz godišnje programe poticanja poduzetništva i obrta, potiče i sufinancira i rad klastera. U 2014., kroz mjeru A3: Poduzetništvo klastera, za aktivnosti sedam hrvatskih klastera odobreno je ukupno 3.570.052,03 kuna, s prosječnim iznosom dodijeljene potpore od 510.007.00 kuna i udjelom dodijeljenih potpora u ukupnom broju prijava od 36,84%. Program poticanja poduzetništva i obrta „Poduzetnički impuls 2015.“, u sklopu Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“, također predviđa podupiranje aktivnosti klastera kroz program „Umrežavanje poduzetnika“, s ukupnim planiranim raspoloživim sredstvima u iznosu od 304.000.000,00 kuna namijenjenih davanju podrške inovacijskim klasterima te drugim klasterima i zadrugama u svojim početnim ulaganjima, treninzima i savjetodavnim uslugama, koje se izravno odnose na ulaganja (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2015, 15, 75). Kao što je prethodno konstatirano, umrežavanje odnosno klasterizacija preporučljivi su i u turističkoj djelatnosti, i to iz sljedećih razloga:

heterogenost različitih aktivnosti vezanih za smještaj, ugostiteljstvo, prijevoz, djelatnost vanjskih institucija i dr. pridonosi izgradnji kvalitete strukture odredišta u funkciji turističkog razvoja, jer svaki subjekt ima pristup informacijama, što omogućuje bolju operativnu praksu te zajedničko rješavanje problema,

umrežavanja dovode do transfera znanja i strukturalnih sjedinjenja u funkciji turističkog razvoja,

kako pojedini subjekti u novu organizaciju donose svoje vještine, sistemi „najbolje prakse“ počinju izlaziti na površinu na razini mreže odnosno klastera povećavajući, kroz sposobnost, stratešku konkurentnost odredišta (Scott, N., Baggio, R., Cooper, C., 2008, 90-95).

Klasterizacija turističkog sektora u Hrvatskoj još uvijek je u začetcima i nije dostigla zadovoljavajuću razinu. Poglavito je to vidljivo kad je riječ o povezivanju turističkih subjekata na razini turističkih odredišta. Iako Ministarstvo poduzetništva i obrta kroz svoje programe dodjeljivanja bespovratnih sredstava potiče umrežavanja, ove mjere do sada nisu polučile značajnije rezultate, a i do sada dodjeljivana sredstva nisu bila izdašna. Rješenje se nazire u programima educiranja koje resorno ministarstvo odnedavno organizira po pojedinim regionalnim područjima, tijekom kojih se polaznici poslovnih radionica upoznaju kako s komparativnim prednostima klasterizacije, tako i s financijskim poticajima koje klasteri mogu koristiti.

Govoreći o umrežavanju na razini hrvatskih turističkih odredišta, kao nezaobilazan pozitivan primjer može se izdvojiti primjer klasterizacije provedene u Istri u kojoj je, sukladno master planu turizma Istre za razdoblje 2004.-2012., definirano sedam klastera: Umag-Novigrad; Poreč; Vrsar-Funtana; Rovinj; Labin-Rabac; unutrašnjost Istre i Pula-Medulin. Ovaj master plan definira klaster kao „dinamičnu koncentraciju i kombinaciju turističkih atrakcija, infrastrukture, opreme, usluga, poslova, ljudi i sl., u zatvorenim zemljopisnim područjima u kojima se razvija određeno turističko iskustvo“ (Turistička zajednica Istarske županije, 2002, 7).

Pri tome treba istaći da se u Istri u sklopu projekta klasterizacije naglasak daje upravo na potrebu suradnje privatnog i javnog sektora u cilju postizanja konsenzusa oko ključnih pitanja funkcioniranja odredišta, kako u smislu razvojnih pravaca, tako i u smislu razine kvalitete turističke ponude.

Prvi primjer turističke klasterizacije odredišta provedene u kontinentalnom dijelu Hrvatske je osnivanje turističkog klastera „Lonjsko polje“, registriranog u svojstvu udruge 2009. U udrugu su umrežena 44 člana i to davatelji ugostiteljskih usluga, turističke agencije, proizvođači vina, sira, eko proizvoda i suvenira s područja Sisačko-moslavačke županije, ali i Turističke zajednice, Gospodarska komora, javna ustanova „Lonjsko polje“, kao i županija (www. tk-lonjsko.polje.hr). 3. Umrežavanja u Slavoniji

Regionalne klastere možemo okarakterizirati kao proizvodne mreže snažno međusobno povezanih gospodarskih subjekata (uključujući specijalizirane dobavljače), agencija koje „proizvode“ znanje (sveučilišta, instituti za istraživanja, institucije za tehničku podršku), institucija koje „povezuju“ (brokeri, konzultanti) i kupaca, međusobno povezanih u vrijednosnom lancu dodane proizvodnje (Asheim, B., Isaksen, A., 2001). Kad je riječ o području regije Slavonije, pod pojmom razvijanja turističkog klastera podrazumijevamo provođenje regionalnog umrežavanja u funkciji regionalnog razvoja. Pri tome bi politika regionalnog razvoja trebala biti usmjerena na postizanje ujednačenog turističkog razvoja svih dijelova regije Slavonije, i to na način da se kroz umrežavanje osiguraju povoljni uvjeti za prijenos znanja, tehnologije, poduzetništva, financijskih sredstava te tako postigne ekonomski, odnosno turistički prosperitet cijelog područja (Lončarić, 2012, 46, 47).

Najčešći inicijatori surađivanja dionika u turizmu na razini turističkih odredišta u Slavoniji su turističke zajednice. Njihove veze s institucijama i turističkim subjektima koji sudjeluju u stvaranju turističkog proizvoda mogu biti čvršće ili labavije, što varira od slučaja do slučaja te ovisi o nizu čimbenika, a zorno je ilustrirano na Slici 1.

Kao što je na Slici 1. vidljivo, Turističke zajednice koje djeluju na lokalnoj razini suradnju ostvaruju kako s institucijama koje „s vrha“ nadgledaju (i sufinanciraju ) njihove aktivnosti (Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma), tako i s drugim institucijama na lokalnoj razini, bilo da je riječ o lokalnoj izvršnoj vlasti, društvima koja se bave komunalnom djelatnošću i obrazovnim institucijama, bilo da je riječ o subjektima koji direktno participiraju u stvaranju turističkih proizvoda (davatelji usluga u turističkom i kulturnom sektoru; nositelji zabavnih, sportskih i rekreacijskih aktivnosti; proizvođači hrane i suvenira).

Slika 1. TURISTIČKE ZAJEDNICE I OSTALI SUBJEKTI KOJI STVARAJU ILI UTJEČU NA STVARANJE TURISTIČKOG PROIZVODA NA RAZINI TURISTIČKOG ODREDIŠTA

Izvor: Modificirano prema Scott, N., Baggio, R., Cooper, C. (2008): Network Analysis and Tourism, Channel View Publications, Clevedon

Kako je u uvjetima globalizacije i sve veće konkurencije, suradnja i povezivanje u turističkom sektoru turistički slabije razvijenih područja nužnost za opstanak na turističkim tržištu, u konkretnom slučaju turističke regije Slavonije pokazalo se potrebnim stvoriti preduvjete za provođenje brze i efikasne klasterizacije na regionalnoj razini, i to polazeći od slijedećih načela:

izgraditi odnose povjerenja među svim turističkim subjektima koji sudjeluju u formiranju turističkog proizvoda na razini regije,

započeti s područjima od zajedničkog interesa svih subjekata poput objedinjenih marketinških aktivnosti kojima bi se turistička regija Slavonija promovirala i „prodavala“ kao cjelina,

formirati i koristiti zajedničke baze podataka u smislu njihovog analiziranja i primjene na razini regije,

utvrditi turističke lidere po pojedinim turističkim proizvodima na razini regije s kojima će surađivati i svi drugi subjekti u cilju ostvarivanja zajedničkih i uzajamnih interesa,

fokusirati se na ona područja kako u smislu turističkih proizvoda, tako i u smislu tržišnih segmenata u kojima regija Slavonija u turističkim smislu ima komparativne prednosti,

upravljanje regijom kao turističkim odredištem provoditi postupno, u početku s naglaskom na jednostavnije zadatke s kojima se lakše upravlja,

provoditi kontinuirano educiranje turističkih subjekta o prednostima klasterizacije, a inicijatore klasterizacije „opskrbiti“ dubinskim znanjima o prednostima udruživanja,

koristiti outsourcing kao priliku, u smislu da turistički subjekti izvrše strateški odabir

temeljnih aktivnosti, odnosno onih u kojima ostvaruju najbolje rezultate u usporedbi s konkurencijom te usredotoče svoje potencijale samo na njih, a sve ostale aktivnosti povjere onima koji će ih obavljati bolje i jeftinije,

stvoriti partnerstva na razini regije u raznim oblicima te među različitim subjektima, što garantira visoku uspješnost,

poslovati efikasno, u smislu da se inzistira na stajalištu da svaki proizvod, odnosno usluga koji se nude na turističkim tržištu imaju svoju vrijednost (modificirano prema Christensen, P., Mclntyre, N., Pikholz, H., 2002, 19 -21).

U turističkoj djelatnosti, poglavito kad je riječ o regionalnoj razini, privatno-javno partnerstvo postaje preferiranom metodom supporta i upravljanja razvojem lokalnih turističkih aktivnosti i rješavanja problema s kojima se suočavaju mali i novi gospodarski subjekti na tržištima na kojima vlada velika konkurencija. U tom smislu je i klastere moguće sve više tretirati kao oblike za poboljšanje regionalne konkurentnosti i pozitivnih ekonomskih kretanja, poglavito za turističke aktivnosti u seoskim sredinama.

Pri tome, na području cijele države, a ne samo regije Slavonije, osnovna kočnica intenzivnoj klasterizaciji leži u činjenici da su sredstva za aktivnosti klastera koja dolaze iz državnih izvora u većini slučajeva jedini izvor financiranja međusobnog povezivanja članica. Moguće financiranje glavnine aktivnosti klastera iz članarina i donacija ovisit će prije svega o tome u kojoj će mjeri i kada članovi klastera postati svjesni koristi koje im donosi umrežavanje, a za pretpostaviti je da će to biti tek u trenutku pojave prvih ekonomskih rezultata. Rezultati do sada provedenih istraživanja pokazali su da je za turistički sektor regije Slavonije najprihvatljiviji oblik umrežavanja subjekata koji stvaraju turističke proizvode stvaranja ugovornog vertikalnog marketing sustava. Prema Kotleru (Kotler, 1998, 472), riječ je o sustavu koji čine turistički subjekti koji su pravno gledajući samostalni i nezavisni, ali kroz određene ugovorne odnose međusobno povezani, kako bi bili što efikasniji na turističkom tržištu.

4. Turistički klaster „Slavonska košarica“

Primjer dobre prakse u segmentu umrežavanja zasigurno je turistički klaster „Slavonska košarica“ organiziran kao udruga, koji je nastao regionalizacijom klastera „Slavonski Brod“ osnovanog od strane grada Slavonskog Broda, Turističke zajednice grada Slavonskog Broda i Razvojne agencije grada Slavonskog Broda, u okviru projektnih zadataka utvrđenih master planom turističkog razvoja grada 2012.

Danas ovaj klaster umrežava 117 članova i to: proizvođača hrane, pića i rukotvorina; predstavnika smještajno-ugostiteljskog sektora; vlasnika putničkih agencija i turističkih gospodarstava; predstavnika jedinica lokalne uprave i samouprave; turističkih zajednica i drugih javnih, kao i obrazovnih institucija, s područja cijele regije. Treba napomenuti i to da klaster ima potpisane ugovore o strateškom partnerstvu s osječkim Ekonomskim fakultetom, kao i sa slavonskobrodskim i požeškim Veleučilištem.

Osnovne aktivnosti klastera utvrđuju se godišnjim programima rada koje usvaja Skupština koju čine predstavnici svih 117 članova, s tim da se među najznačajnije mogu ubrojiti održavanje edukacijskih radionica za članove; usavršavanje interaktivnog web portala; nastupi na sajmovima i organiziranje posebnih prezentacija na pojedinim turističkim tržištima te benchmarking putovanja.

Tablica 2. PRIHODI KLASTERA „SLAVONSKA KOŠARICA“ U 2014.

R.b. Izvori prihoda Plan 2014. Izvršenje1.1.-31. 12..2014.

Izvršenje/Plan

Struktura u %

1. Članarina 20.000,00 10.640,00 53 10,302. Dotacije osnivača 10.000,00 15.800,00 158 15,283. Dotacija s razine

Brodsko-posavske županijje

10.000,00 10.000,00 100 9,67

4. Dotacije s razine državnih institucija

200.000,00 63.451,67 18 61,36

4.1. Hrvatska turistička zajednica

- 39.316,57 - -

4.2. Ministarstvo poljoprivrede - 24.135,10 - -5. Ostali prihodi 4.000,00 3.502,81 88 3,39

5.1. Prihodi od dotacija javnog sektora

2.000,00 - - -

5.2. Prihodi od dotacija privatnog sektora

4.000,00 - - -

5.3. Prihodi od kamata - 16,81 - -5.4. Prihodi od obavljanja

gospodarske aktivnosti- 3.486,00 - -

6. Ukupni prihodi 244.000,00 103.394,48 42 100

Izvor: Turistički klaster „Slavonska košarica (2015): Izvješće o radu i o financijskom poslovanju Turističkog klastera „Slavonska košarica u 2014, 8

Klaster „Slavonska košarica“ je 2014. ostvario prihod u iznosu od 103.394,48 kuna u čijoj strukturi je evidentan najveći udio dotacija s državne razine, i to Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske turističke zajednice. Prihod od članarina koja iznosi 200,00 kuna godišnje po članu, uz mogućnost obročne uplate u kvartalnim razdobljima, ostvaren je sa 10.640,00 kuna, s udjelom u strukturi od 10,3% i indeksom ostvarenja 53 (Turistički klaster „Slavonska košarica“, 2015, 8).

5. Rezultati provedenog primarnog istraživanja

Kako bi se ustvrdilo zadovoljstvo članova klastera članstvom u klasteru te spoznao njihov stav o aktivnostima na koje bi trebalo dati naglasak, u veljači 2015. je provedeno primarno istraživanje u kojem je sudjelovalo 85 članova klastera, što čini 71,4% ukupnog članstva. Rezultati istraživanja dati su u nastavku:

Slika 2. UMREŽAVANJA U TURISTIČKOM SEKTORU, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 3. PREPOZNATLJIVOST BRANDA NA DOMAĆIM TURISTIČKIM TRŽIŠTIMA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.Slika 4. PREPOZNATLJIVOST BRANDA NA TURISTIČKIM TRŽIŠTIMA SUSJEDNIH ZEMALJA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 5. KONCEPT UMREŽAVANJA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 6. AKTIVNOSTI KLASTERA PREMA OČEKIVANJIMA ČLANOVA KLASTERA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 7. SEGMENTI DJELOVANJA KLASTERA SUKLADNO OČEKIVANJIMA ČLANSTVA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 8. SEGMENTI DJELOVANJA KLASTERA NA KOJE TREBA DATI NAGLASAK, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 9. OČEKIVANJA ČLANOVA KLASTERA GLEDE POTPORA MINISTARSTVA PODUZETNIŠTVA I OBRTA, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Slika 10.. ČLANSTVO U KLASTERU, PITANJA I ODGOVORI ISPITANIKA

Izvor: Samostalno provedeno istraživanje, veljača 2015.

Rezultati provedenog primarnog istraživanja pokazali su da: 67,44% ispitanika smatra da je umrežavanje u turističkom sektoru najsvrsishodnije

provesti na razini regije, jedan četvrtina ispitanika prepoznatljivost branda „Slavonska košarica“ na domaćim

tržištima ocjenjuje ocjenom „odličan“, dok je nešto više od polovine ispitanika brand klastera na domaćim tržištima ocijenilo ocjenom „dobar“,

prosječna ocjena ispitanika glede prepoznatljivosti branda „Slavonska košarica“ na turističkim tržištima susjednih zemalja iznosi 2,61%,

gotovo polovina ispitanika koncept umrežavanja po kojem su u jedno udruženje umreženi proizvođači; pružatelji usluga te javne i obrazovne institucije ocjenjuje ocjenom „odličan“,

dosadašnje aktivnosti klastera opravdale su očekivanja 67,77% članova klastera djelomično, dok je jedna četvrtina članova klastera u potpunosti zadovoljna rezultatima rada klastera u prethodnom razdoblju,

nastupi na sajmovima su područje djelovanja koje je u najvećoj mjeri ispunilo očekivanja većine članova klastera (53,49%), a veći angažman klastera upravo u ovom segmentu djelovanja (sajmovanja) očekuje gotovo jedna trećina ispitanika,

60,47% ispitanika mišljenja je da će u 2015. klaster dobiti potporu za rad od strane resornog Ministarstva poduzetništva i obrta, dok ih nešto više od jedne trećine smatra da za to postoji mogućnost,

više od 90% ispitanika namjerava u članstvu klastera ostati i ubuduće.

6. Zaključak Bez obzira na oblik umrežavanja, strategije konkurentnosti trebaju se prvenstveno zasnivati na interesnom povezivanju gospodarskih i izvangospodarskih subjekata unutar određenog područja usmjerenog na zadovoljenje potreba turista. Tako je korištenjem klastera moguće smanjiti regionalnu neravnotežu, potencirati poduzetničku aktivnost i stvoriti međusobno organizirane i povezane skupine turističkih atrakcija, infrastrukture, usluga i sl. koje se nadopunjuju s ciljem većeg uspjeha na tržištu, a u isto vrijeme tvore integralni turistički proizvod. Pri tome, a radi dobivanja većeg supporta od strane državnog i javnog sektora, klasteri često, uz gospodarske subjekte, uključuju i različite institucije poput vladinih organizacija, sveučilišta i dr., čime, uz ekonomsku, na značaju dobiva i njihova društvena dimenzija.

Prema MacGregoru i Hodgkinsonu (MacGregor, R.C., HodgkinsoN, A., 2007, 227), klasteri su aglomeracije malih i srednje velikih gospodarskih subjekata (engl. skrać. SMEs) lociranih u relativno ograničenom geografskom prostoru koji su angažirani u proizvodnji srodnih ili komplementarnih proizvoda. Ova dva autora zalažu se za moderni pristup klasterizaciji koji daje značaj ulozi društvenog kapitala, dakle i društvenoj (stvaranje odnosa povjerenja između gospodarskih subjekata, uključivanje institucija koje osiguravaju infrastrukturu poput vlade, obrazovnih institucija i sl.), a ne samo ekonomskoj dimenziji.

Prema Horvatu i Bogdanić, M. ( Horvat, Đ., Bogdanić, M., 2014, 312), klasteri predstavljaju organizacijski oblik koji povezuje poslovne subjekte iz ekonomskog sektora čiji su motivi integriranje koristi uvjetovane efikasnošću pri plasiranju proizvoda i usuga. Model upravljanja koji uključuje tri sektora naziva se triple – helix model.

Stoga klastere treba promovirati sustavno, jer pojedinačne promocijske inicijative koje poduzimaju gospodarski subjekti ne mogu biti koordinirane i izbalansirane u opsegu, poruci, regularnosti i pri izvješćivanju. Stoga u promoviranje klastera, gospodarskih subjekata u klasteru i njihovih proizvoda treba uključivati i institucije koje daju support poput znanstvenih institucija, gospodarskih komora, lokalnih vlasti i dr., a koje na taj način valoriziraju imidž klastera na domaćem i međunarodnim tržištima.

Kad je riječ o umrežavanju na regionalnoj razini, evidentno je da je ono postalo praksom u međunarodnim okvirima, uključujući i turističko gospodarstvo, gdje su česte veze između malih turističkih poduzetnika, razvojnih agencija, regionalnih turističkih organizacija i vlasti. Tako su npr. prema Porteru (Porter, M. E., 1998, 78, 88, 89) klasteri zemljopisno koncentirani, međusobno povezani gospodarski subjekti i institucije u određenom području pri čemu mnogi uključuju i vladine te druge organizacije poput sveučilišta, razvojnih agencija, institucija za edukaciju, trgovačkih asocijacija i dr., koje osiguravaju usluge edukacije, specijalnih treninga, informiranja, istraživanja i tehničke potpore.

Pri tome, gospodarski subjekti koji pripadaju gografskom klasteru mogu dijeliti resurse, nadležnosti, komunikacije i marketing, imati kolektivnu lokalnu marku, kolektivno upravljanje i /ili konzultiranje. Također mogu planirati i zajedničke aktivnosti koje uključuju analitički, strateški i prije svega operativni marketing poput zajedničkih promocijskih akcija koje poduzimaju i privatni i javni sektor.

I prema Strategiji razvoja turizma RH do 2020. (Ministarstvo turizma, 2013, 28), jedno od deset osnovnih načela hrvatskog turizma do 2020. je stvaranje partnerstva jer, s obzirom da je

„turistički proizvod“ agregatna kategorija, njegov razvoj podrazumijeva horizontalnu (međuresornu) i vertikalnu (nacionalno – regionalnu – lokalnu) suradnju, ali i suradnju nositelja javne vlasti s privatnim sektorom (poduzetnici), civilnim sektorom, institucijama u području zaštite okoliša, kulture, prometa, zdravstva, sigurnosti i sl.

Na slici 11. prikazani su mogući članovi jednog sveobuhvatnog geografskog klastera regije Slavonije među kojima bi, uz prethodno horizontalno povezane subjekte koji stvaraju turističke proizvode; istraživačke i financijske institucije te lokalne vlasti, značajno mjesto trebalo pripadati i institucijama za promociju (županijske Turističke zajednice koje djeluju na području regije te regionalna turistička organizacija koja bi se formirala na razini regije), odnosno kompanijama za prodaju turističkih proizvoda (receptivne putničke agencije u funkciji menadžment kompanija odredišta) (Lončarić B., 2012, 333).

Slika 11. MOGUĆI ČLANOVI GEOGRAFSKOG KLASTERA REGIJE SLAVONIJE

Izvor: Lončarić, B. : Marketing u turizmu Slavonije i Baranje, doktorska disertacija, 2012, 333

Organizacijski, ali i ekonomski gledano, turistički klaster „Slavonska košarica“ dobar je primjer umrežavanja i zajedničkog marketing djelovanja različitih dionika turističkog razvoja regije Slavonije, bez obzira na skromna financijska sredstva i ograničeni broj izvora iz kojih se financiraju njegove aktivnosti. Isto su pokazali i rezultati provedenog istraživanja.

U narednom razdoblju, temeljeno na prikazu iz Slike 11., upravni odbor klastera trebao bi usmjeriti svoje napore na lobiranje pri vladajućim državnim strukturama za ulazak predstavnika državne vlasti u članstvo u klasteru, čime bi se (barem je za očekivati) povećala zainteresiranost države za podupiranje rada klastera u financijskom smislu. S druge strane,

učlanjenje u klaster i neke od financijskih institucija (banaka) za sigurno bi bilo u funkciji kako veće likvidnosti članstva, tako i ostvarivanja različitih benefita u segmentu unaprjeđenja uvjeta poslovanja članstva.

7. Literatura

Asheim, B., Isaksen, A. (2001): Regional Innovation Systems: the Integration of Local Sticky and Global Ubiquitous Knowledge, Journal of Technology Transfer

Christensen, P., McIntyre, N., Pikholz, I. (2002): Bridging Community and Economic Development – A Strategy for Using Industry Clusters to Link Neighborhoods to the Regional Economy, Shorebank Enterprise Group

Horvat, Đ., Bogdanić, M. (2014): Competitiveness clusters – paradigm for economic development of the Republic of Croatia, in: 3rd International Scientific Symposium: Economy of Eastern Croatia – Vision and Growth, Uiniversity of J. J. Srossmayr in Osijek, Faculty of Economics in Osijek, May 22-24, 2014, pp. 310-320

Hrvatska gospodarska komora (2015): Program rada Zajednice klastera, http://www.Hgk.hr/o–zajednici–11, (accessed 1 April 2015)

Institut za međunarodne odnose (2011): Vodič kroz informacije o Europskoj uniji, http://www.entereurope.hr/, (accessed 1 April 2015)

Kotler, Ph., Bowen, J., Makens, J. (1998): Marketing for Hospitality and Tourism, second edition, Prentice Hall, Upper Saddle River

Lončarić, B. (2012): Marketing u turizmu Slavonije i Baranje, doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

MacGregor, R.C., Hodgkinson, A. (2007): Small Business Clustering Technologies: Applications in Marketing, Management, IT and Economics, Idea Group Publishing, London

Ministarstvo poduzetništva i obrta (2015): Poduzetnički impuls 2015., Program poticanja poduzetništva i obrta, Zagreb

Ministarstvo turizma (2013): Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020., Zagreb

Morrison, A.M. et al. (2004): International Tourism networks, International Journal of Contemporary Hospitality Management, Vol. 16, No. 3, pp. 197 - 202

Novelli, M. et al. (2006): Networks, clusters and innovations in tourism: Networks, clusters and innovations in tourism: A UK experience, Tourism Management, Vol. 27, No. 6, pp. 1141 - 1152

Pitelis, C., Sudgen, R., Wilson, J.R., Wilson, J.R. (2006): Clusters and Globalization, The Development of Urban and Regional Economics, Edward Elgar Publishing, Cheltenham

Porter, M.E.(1998): On Competition, Harward Business Review Book

Scott, N., Baggio, R., Cooper, C. (2008): Network Analysis and Tourism: From Theory to Practice, Channel View Publications, Clevedon

Turistički klaster Lonjsko polje, http:// www. tk-lonjsko-polje.hr/, (accessed 8 April 2015)

Turistički klaster „Slavonska košarica“ (2015): Izvješće o radu i o financijskom poslovanju Turističkog klastera „Slavonska košarica“ u 2014., Slavonski Brod

Turistička zajednica grada Slavonskog Broda (2010): Turistički master plan za grad Slavonski Brod, Slavonski Brod

Turistička zajednica Istarske županije (2002): Master plan turizma Istre 2004. – 2012., Poreč

Zakon o obrtu (2013), Narodne novine 143/2013.

Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (2008), Narodne novine 152/ 2008.