Biskupije na području Panonije

U Panoniji su počeci kršćanstva isprepleteni s raznim tradicijama i legendama. Tako

jedna legenda tvrdi da je sv. Klement Rimski treći nasljednik apostola Petra na rimskoj

biskupskoj stolici, osnovao crkvene općine u Mursi, Singidiumu i Sardici. Druga legenda

tvrdi da su Pavlovi učenici Tito i Herma bili biskupi u Iliriku. Neki smatraju da je sv. Marko

Evanđelist propovijedao u Iliriku i utemeljio biskupiju u Akvileji, koju je povjerio Hermagori

(Mohoru). Sv. Kornelije i Marcel, koji se spominju u starom rimskom kanonu, bili su rodom

iz Siscije.1 Pod panonskim ranokršćanskim općinama podrazumijevamo one zajednice koje se

u izvorima spominju kao biskupije. 2 Pretpostavlja se da je na tom području bilo više biskupija

što mogu potvrditi i arheološki nalazi. Smatra se i da je svako naselje gradskog tipa u Panoniji

do polovice 4.st imalo svog biskupa. 3Međutim, većina od tih biskupija se ne može dokazati

jer se ne spominju u izvorima.4 Nama poznate biskupije koje su ujedno potvrđene kao

ranokršćanske preko svojih poglavara su općine u Sirmiju, današnja Srijemska Mitrovica,

zatim u Cibalama (Vinkovci), Mursi (Osijek) te u Sisciji (Sisak) i Joviji (Ludbreg). Iz ovih

gradova potječe većina ranokršćanskih predmeta , s tim da su još neki od značajnijih predmeta

otkriveni u Velikim Bastajima, Daruvaru, Varaždinskim toplicama i Budrovcima kod Đakova.

Još se spominju petonijska i emonska biskupija. Iako imaju jednako kršćansku važnost kao i

prethodne, izostavljene su zbog svog graničnog položaja i ranog otcjepljenja od Panonije. Ali

su nam petinijski i emonski izvori jednako važni zbog razumijevanja razvoja susjednih

područja. Na području kontinentalne Hrvatske još nije otkrivena nijedna izvorno

ranokršćanska crkva, jedino se pretpostavlja preuređenje javnih profanih zdanja u kršćanske

sakralne građevine. O postojanju kršćanskih crkava posredno nam još govore i ostaci

arhitekture i namještaja u Kamenici kod Vinkovaca i Daruvaru.5

1 http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=3372 M. JARAK, 1989, 4.3 B.MIGOTTI, 1994, 47.4 M. JARAK, 1989, 4.5 B.MIGOTTI, 1994, 47.

Slika 1- Crkveno jurisdikcijska pripadnost antičkih biskupija sjeverne Hrvatske ( M. JARAK, 1994, 37., karta 3)

Sirmium (Srijemska Mitrovica)

Sirmium je antički grad podignut na ušću rijeke Bosut. Smatra se da su ga osnovali Iliri u 1.st.

Bio je središte provincije Paonija Secunda, povremena carska rezidencija, te episkopalni

kompleks. Arheološkim istraživanjima otkriven je veliki dio starog naselja. Naime, grad je bio

prostran te okružen bedemima i rovovima unutar kojih se nalazila carska palaća. Vidljivi su i

ostaci termi, nekropole i sl. Biskupija u Sirmiumu nastala je vrlo rano, već u 2.st. Njoj su bile

podređene biskupije u Cibalii, Mursi, Siscii, Poetovii, Emoni i Singindunumu.6 Sirmij je bio

ranokršćanski centar sa biskupima i mučenicima koji su ušli u povijest, te su tamo, za vrijeme

cara Dioklecijana, mučeni i ubijani mnogi kršćani. Srijemska biskupija je postala jedna od

važnijih biskupija nakon 313. Godine, odnosno nakon proglašenja Milanskog edikta.

Arheološkim istraživanjima otkriveno je osam ranokršćanskih hramova, a oni najpoznatiji su

posvećeni Sv. Irineju, Sv. Dimitriju i Sv. Sinenotu.

6 http://www.srijembiskupija.rs/index.php/biskupija-kroz-prolost

Slika 2 Sirmium, preuzeto: http://www.srijembiskupija.rs/index.php/biskupija-kroz-proslost

Slika 3 Carska palaća , preuzeto: http://www.srijembiskupija.rs/index.php/biskupija-kroz-proslost

Siscia (Sisak)

Primjer je arheološkog lokaliteta koji je zapušten i dosta neistražen u odnosu na njegovu

važnost i zastupljenost u antičkim izvorima.7 Naime, Sisciu su izgradili Rimljani, na drugoj

obali Kupe, nakon što je Oktavijan 34.g pr. Kr. razorio Segesticu koju su osnovali Kelti. Bila

je glavni grad Panonije Savie. U 3.st Siscia je bila carska kovnica i riznica Savije te kao

7 B. MIGOTTI, 1994, 46.

Slika 4 Tlocrt stare Siscije : 1. mogući položaj Kukuljevićeve bazilike, 2. zgrade s apsidama, 3. prostor ispred katedrale Uzvišenja Svetog Križa (Crkveno graditeljstvo, Građevinar 62, 2010, 1130)

provincijski centar dobiva novi sjaj, nove građevine i bedeme, a ujedno postaje i episkopalno

središte.8 Kršćanstvo se u Sisciji pojavilo vrlo rano, a nama najpoznatji biskup je Kvirin, za

kojeg se smatra da je stradao za vrijeme Doklecijanovih progona. Pedesetih godina 20.st.,

tijekom građevinskih radova pronađene su 2 apsidalne građevine. Jedna od njih je imala

apsidu na sjeveru te je ujedno poistovječena s bazilikom, a povjesničar Kukuljević ju je

opisao kao „veliku crkvu“. Unatoč tome, ne može se pouzdano ustanoviti da je riječ o jednom

te istom zdanju, kao ni da je ta građevina ranokršćanska. Druga građevina je bila orijentirana

prema istoku zbog čega se pretpostavlja da je imala sakralnu namjenu. Prema Migotti

ranokršćanska se lokacija nalazi unutar grada u jugoistočnom uglu, u blizini suvremene župne

crkve. Naime, ondje su zatečeni ranokršćanski sarkofazi Severille i Felicissime. Severillin

sarkofag je jedan od epigrafičkih spomenika pronađenih na području antičke Siscije.9 Pomoću

njegove datacije su se proširila saznanja o ranokršćanskom horizontu na području

kontinentalne hrvatske. Sarkofag je izrađen od vapnenca, sastavljen od velikog lijevanog i

osam manjih, netočno spojenih komada na desnoj strani, između kojih su pukotine premazane

cementom. Na bazi sarkofaga nalazi se dvoslivni poklopac, a na uglovima poklopca su

akroteriji, dok se sa strana nalaze žljebovi. Na prednjoj strani se nalazila nepravilna četvrtasta

8 M. HOTI, 1992, 133.9 V. VUKELIĆ, 2006, 201.

tabula ansata sa uklesanim natpisom.10 Sarkofag je dosta oštećen, a smatra se da je oštećenje

prouzrokovano pljačkom. Pretpostavlja se da je u Sisciji kao i u drugim ranokršćanskim

gradovima, jezgra kršćanske općine nastala oko prvobitne privatne zgrade, preinačene

„domus ecclesiae“. To se vidi iz istražene, raskošno opremljene kasnoantičke, stambeno –

trgovačke zgrade. U tom dijelu grada župna crkva iz 19.st. sagrađena je na mjestu starije što

navodi na kultni kontinuitet. Izvangradsku ranokršćansku topografiju Siscije odlikuje

miješanje poganskih i kršćanskih ukopa, odnosno nastavljanje kršćanskih groblja na

poganska. Otkrivene su tri veće nekropole gdje se miješaju poganski i kršćanski ukopi.

Ranokršćanski grobovi su otkriveni na sjeverozapadnom rimskom groblju te u sjevernom

dijelu južne nekropole. U grobovima su otkriveni brojni ranokršćanski predmeti, među kojima

je prsten s kristovim monogramom pronađen u sjevernom dijelu nekropole. Važan je i

lokalitet Pogorelec na kojem su pronađeni ulomci mramornih nadgrobnih natpisa, vjerovatno

ranokršćanski, od kojih je jedan bio s natpisom „domus aeterna“.

Slika 5

Cibalae (Vinkovci)

Cibale je rimsko naselje osnovano na obali rijeke Bosut, odnosno na području današnjih

Vinkovaca. Osnovali su ga Rimljani na lokalitetu Hotel-Tržnica, kada su počeli sustavno

osiguravati granicu na Dunavu zbog obrane od barbarskih plemena. O duhovnosti

ranokršćanskih Cibala znamo nešto više nego o drugim gradovima zahvaljujući apologijskom

govoru lektora tamošnje crkve Poliona, u kojem je iznio javnosti dogmu i etiku tada

proganjanog kršćanstva u tom dijelu Panonije, s tim da je izostavio građevinu u kojoj se

10 V. VUKELIĆ, 2006, 202.

okupljala kršćanska zajednica.11 Prvi cibalski biskup bio je Euzebije, ujedno i prvi panonski

mučenik na hrvatskom tlu. Pretpostavlja se da je mučen za vrijeme cara Valerijana, što govori

o snazi cibalske kršćanske općine još za vrijeme kada je kršćanstvo bilo ilegalno. Prema

Ulmanu, biskupski sklop grada nalazio se u njegovom središtu, u blizini današnjeg glavnog

trga i župne crkve. Dok prema Migotti, unutar grada se nalaze dva moguća ranokršćanska

lokaliteta. Pretpostavlja se da je prvotna crkva bila na mjestu današnje obnovljene

pravoslavne crkve. U blizini te crkve iskopan je ulomak ranokršćanskog nadgrobnog natpisa.

Unutar sjevernog gradskog bedema pronađen je temelj kasnoantičke zgrade s uzidanim

ulomcima razbijenih kipova poganskih božanstava. Smatra se da je na tome mjestu došlo do

razaranja hrama koje bi prethodilo izgradnji kršćanske crkve. Sjeverno od mjesta tog

razorenog hrama, uz cestu prema Mursi, proteže se cibalska nekropola s koje potječu

najznačajniji ranokršćanski nalazi, sarkofag i nadgrobna ploča.

Slika 6

Memorijalno – cemeterijalni sklop u Kamenici

Najvažniji ranokršćanski lokalitet na području Vinkovaca, ali vjerovatno i na cijelom

području kontinentalne Hrvatske. Nalazi se 1,5 km od istočnog gradskog zida, uz cestu prema

Sirmiju te se nastavlja na smijer protezanja istočne nekropole Cibala. U okviru te nekropole

pronađen je grob s jako bogatim prilozima, među kojima se istiću tri brončane posude, ulomci

stakla, zlatni prsten i srebrna narukvica. Smatra se da su bliski kršćanskom sadržaju po nekim

detaljima. U istraživanjima iz 1968. Godine, otrkivene su i dvije podzemne grobnice s

nadzemnom konstrukcijom u obliku mauzoleja. Pripisuju im se ostaci mramornih tranzena i

oplatnih ploča od raznobojnog mramora, za koje se smatra da su bili dijelovi zidne oplate

mauzoleja. Pretpostavlja se da je u Kamenici postojala neka vrsta bazilike zbog veličine

11 B. MIGOTTI, 1994, 48.

kapitela koji su tamo pronađeni. Cijeli taj sklop možemo datirati u 4.- 5.st., međutim po

starijim nalazima smatra se da je kršćanski ambijent nastao u okviru privatnog imanja iz 3.st.

Iz „Acta sancti Pollionis“ doznajemo da je mučenik Polion spaljen na mjestu udaljenom

jednu rimsku milju, odnosno 1, 5 km od Cibala što podrazumijeva jednaku udaljenost kao i

ovaj cemeterijalni sklop. Kao mogući ranokršćanski lokalitet još se spominje i Meraja, a

nalazi se neposredno izvan gradskog bedema. Na ovom mjestu je nastao srednjovjekovni

kršćanski centar s crkvom Sv. Ilije, iako nije potvrđeno radi li se zaista o ranokršćanskom

horizotnu.

Mursa (Osijek)

Krajem 1.st.pr.Kr na ovom području Rimljani su uredili vojnički logor te ga pretvorili u

važno trgovačko i prometno središte, dok su za vrijeme cara Hadrijana izgrađeni forum te

javne i upravne zgrade. Ujedno, u to vrijeme Mursa dobiva status kolinije. Iako se o

crkvenom stanju ne zna mnogo, Mursa je jedina među panonskim gradovima koji ima izvorno

povijesni dokument o postojaju martirijalne crkve.12 Pretpostavlja se da je „basilica

martyrum“ utvrđena među ostacima arhitekture izvan jugozapadnog gradskog bedema,

odnosno u blizini mjesta gdje se smatra da se nalazio i amfiteatar. Neki dokazi upućuju na to

da je martirijalna bazilika bila jezgra većeg crkvenog sklopa koji je nedovršen, međutim to je

još upitno.

Slika 7

12 B. MIGOTTI, 1994, 49.

Što se tiče imena bazilika, taj naziv je uporabio Sulpicije Sever, a to mjesto ujedno je bilo i

sklonište cara Konstancija za vrijeme bitke protiv Magnencija, što sve skupa govori kako se

vjerovatno radilo o većoj građevini. Djelomično je još istražena i bazilikalna građevina s

apsidom na zapadu. Bazilika se nalazi u blizini sjeverozapadnog ugla i datira se u 4.st. Tu je

pronađena i ranokršćanska fibula. Za baziliku se prvo pretpostavilo da je bila rezidencijalna

bazilika cara Valensa, ali to je također upitno jer se pretpostavlja da je ipak bila

ranokršćansko sakralno zdanje. Nadalje, u oviru nekropola Murse nije sigurno radi li se o

kršćanskim ukopima, ali se ipak smatra da je tu bio memorijalno – cemeterijalni sklop jer se

sa sigurnošću zna da je tu bila rimska nekropola. Kao važnije nalaze koji su pronađeni na

ovom području treba izdvojiti olovni sarkofag pronađen unutar gradskih zidina među

kasnoantičkim ukopima, a u sarkofagu se nalazila gema s ugraviranim pastoralnim prizorom,

vjerovatno Dobrim pastirom.13 Pronađeno je još nalaza sjeverno od rimskog bedema koji

upućuju na ranokršćanski lokalitet.

Slika 8

Aguea Iasae ( Varaždinske Toplice)

Termalni sklop u Varaždinskim Toplicama do početka 4.st imao je lječilišni karakter s

naglašenim kultnim sadržajem. Za vrijeme cara Konstantina preuređen je tako da je većinom

imao gospodarsku ulogu, a ističu se detalji koji odražavaju monoteističko opredjeljenje cara.

Na kapitoliju su se nalazili hramovi posvećeni Jupiteru, Junoni i Minervi, s tim da je od njih

13 B. MiGGOTI, 1994, 50.

najvažniji srednji hram posvećen Jupiteru. U natpisu o obnovi kupališta spominje se kako je

Konstantin dao uvesti nedjeljne sajmove (nundinae die solis). Prema Migotti, Konstantin je

time izrazio jednaku čast i bogu Solu i Kristu, međutim na toj odredbi ipak ima naznaka

kršćanske komponente u gospodarskom uređenju naselja. 321.godine Konstantin je donio

zakon o svetkovini nedjelje za cijelo Carstvo.

Slika 9

U drugoj polovici 4.st. provedena je postupna kristijanizacija adaptacijom kupališne bazilike

u kršćansku crkvu. Zatim joj je na južni zid prigrađena prostorija nalik narteksu koja je imala

više funkcija. Unutarnja strana tog južnog zida bila je oslikana geometrijski stiliziranim

prizorom rajske ograde u obliku mreže, tzv. Andrijinih križeva izvedenih crvenom bojom na

žućkastoj podlozi sa zelenkastim nijansama. Sačuvan je manji dio freske.14 U središnjoj

bazilikalnoj prostoriji pronađen je ulomak stropne freske na kojoj je prikazana glava sveca s

bradom i aureolom.15

14 B. MIGOTTI, 1994, 51. 15 B. MIGOTTI, 1994, 51.

Slika 10

Jovija (Ludbreg)

Antička Jovija osnovana je tijekom 1. st. na obali Bednje. Ne može se sa sigurnošću potvrditi

njena urbana jezgra, ali može se zaljučiti da se radilo o važnom gradu uz podravsku cestovnu

komunikaciju koja je povezivala Ptuj i Osijek (Mursu). Pretpostavlja se da je prva kršćanska

crkva u Joviji uređena na prostoru termi potkraj 4. st. Tako je jedan od tri bazena zamijenjen

trijemom. Takav sakralni objekt imao je tlocrt u obliku dvoapsidne građevine s bočnim

hodnikom. Urbanistički razvitak Jovije obilježen je orijentacijom arhitekture tako što su stare

građevine usmjerene sjever – jug, dok su kasnoantičke istok – zapad. Prema Migotti, to je

posljedica uvođenja kršćanskog elementa u gadsku strukturu. Spominje se da je u Joviju bio

prognan biskup Amancije nakon koncila 381.

Slika 11

Daruvar

Iako s ovog mjesta potječu neki važniji nalazi, Daruvar je gotovo poptuno neistražen. Da se

na ovom području nalazila nekakva sakralna građevina iz 6. Ili 7. st, preuređena na području n

rimskih termi, upućuju 2 važna predmeta ukrašena reljefnom skulpturom. Takvo

preuređivanje građevina javlja se i u Varaždinskim Toplicama i Ludbregu , zbog čega se

pretpostavlja da je to uređivanje kršćanskih sakralnih zdanja u rimskim termama opće mjesto

ranokršćanskog urbanizma u kontinentalnoj Hrvatskoj. 16 Naime, rječ je o cilindričnoj posudi i

stupu s bazom. Prema Migotti, oba predmeta su bila dio zajedničkog inventara jednog

prostora. Posuda i stup imaju sličnu stilizaciju biljnog ukrasa i isklesani su od istog kamena.

Posuda sa svojim reljefnim prizorima upućuje na krstionicu, tj. krsni zdenac, dok je stup

mogao biti u funkciji oltarnog postolja. Na posudi su prikazani golubovi i paunovi uz duboku

zdjelu, odnosno kalež, te zečevi uz stiliziranu biljku. Takvi motivi u ranokršćanskom

razdoblju označavaju krštenje. Stup sazdržava biljne motive, odnosno lepezasto raširene

šiljaste listove s grozdolikom cvjetnom čaškom.

16 B. MIGOTTI, 1994, 54.

Slika 12 Slika 13

Ranokršćanski objekti u ruralnim prostorima kontinetalne Hrvatske

U ruralnim prostorima ranokršćanski ambijenti se očituju u ladanjsko – gospodarskim

zdanjima (villae rustice) s kasnoantičkim horizontom. Primjeri takvih prostora su Drenje,

Jalžabet, Petrijanec itd. Kao jedini djelomice istražen lokalitet spominje se Ozalj. U njemu su

pod temeljima i u neposrednoj blizini otkriveni kasnoantički zidovi u kojima se pretpostavlja

ranokršćanska građevina.

NEKROPOLE

Kasnoantičke nekropole u kontinentalnoj Hrvatskoj su slabo istražene pa je i teže prepoznati

kršćanske sadržaje u njima. Kao sigurne kršćanske grobne cjeline može se izdvojiti Kamenica

kod Vinkovaca te dva manja groblja na lokalitetu Štrbinci kod Đakova.

Nekropola Štrbinci kod Đakova

Istraživanje kasnoantičke nekropole u Štrbincima započeto je slučajnim nalazom groba s

freskom 1991. godine17. Naknadno su još pronađeni manji nalazi: staklene perle, prsten,

narukvica itd. Ti predmeti pronađeni su u grobu A, dok je drugi grob, označen kao grob B

pronađen kasnije 1992. godine. Najvažniji među ovim nalazima je freska pronađena u grobu

A. Freska je trokutastog oblika sa crtežima oslikanima crvenom bojom na bijeloj podlozi. Na

njoj su prikazana dva pauna, kantharos i kristogram koji su vidljivi unutar mrežaste bordure

koja oslikava rajsku ogradu. Iznad svakog pauna nalazi se po jedan manji kristogram, a sa

strane većeg središnjeg kristograma sunčani disk sa zracima.18 Paunovi u ovom slučaju

predstavljaju vjernike koji piju iz izvora života, dok prikaz rajske ograde, kristogram i sunčev

disk sa zracima predstavljau kršćanski svemir.

Slika 14

Na ovom lokalitu, u blizini kasnoantičke građevine, su pronađeni zidani kasnoantički zidovi, a

iz tog mjesta potječe još i ranokršćanska nadgrobna ploča. 1966. godine istražena su još dva

groba iz 4st. koji su značajni po svom obliku latinskog križa, zbog čega i znamo vjersku

pripadnost pokojnika.

17 Z. GREGL, 1995, 181.18 Z. GREGL, 1995, 182.

Slika 15

Nekropola Gradina u Treštanovcima kod Požege

Na ovom lokalitetu je istražena kasnoantička nekropola sa oko stotinjak grobova. Pronađena

je velika količina novca s kršćanskom simbolikom koja se nalazila na prostoru između ukopa.

O tome da je bila kršćanska nekropola znamo po tome što je na njenom jugozapadnom dijelu

stajala grobna kapela koja je imala ulaz na istočnoj strani te jedan grob prislonjen na istočni

zid. Ta kapela nije imala apsidu pa se ne može sa sigurnošću pripisati kršćanskoj zajednici. S

ove nekropole potječu mnogi predmeti koji su obilježeni apotropejskim motivom zmijske

glave ili znakom x. Ovakav znak x se inače naziva crux decussata ili Andrijin križ.

Slika 16

.

GROBNI NALAZI

Najbrojnija kategorija ranokršćanskih nalaza su sarkofazi i nadgrobne ploče. Na području

kontinentalne Hrvatske poznata su tri ranokršćanska sarkofaga, s tim da je treći nestao. Jedan

od sarkofaga potječe iz Vinkovaca. On je maloazijskog tipa, izdužen s praznim natpisnim

poljem među ansama ukrašenim rozetama.19 Sa strana su urezani motivi ribe te biljni motivi.

Drugi sarkofag je Severilin sarkofag iz Siscije. Treći sarkofag također potječe iz Siscije, s tim

da je od njega ostao samo prijepis teksta. Jedan od najzanimljivijih sarkofaga je onaj iz

Bastaja kod Daruvara. Smatra se ranokršćanskim iako nema ranokršćansku simboliku. Nađen

je u podzemnoj grobnoj komori gdje se vjerovatno nalazila i ploča od vapnenca čiji se natpis

datira od 3. Do 5. st.

19 B. MIGOTTI, 1994, 60.

Slika 17

Nadgrobne ploče pronađene na području Panonije su ukrašene standardnim motivom

kristograma te se datiraju prema paleografskim značajkama natpisa u 4. i 5. st. Možemo

izdvojiti natpis Paulina, Lucerinova sina koji je u posljednjem redu sadržavao uobičajenu

formu pravovjernog kršćanstva „Deo gratis“ i još izraz „benedictus“.20 Venatorinus i

Martorija, kršćani iz Cibala, su u svojemu nadgrobnom natpisu nazvani ranokršćanskim

izrazom „nedužni“, odnosno innocentes.21 Smatra se da je možda riječ o mučenicima.

Slika 18

20 B. MIGOTTI, 1994, 6121 B. MIGOTTI, 1994, 61

Zaključak

Područje kontinentalne Hrvatske nedovoljno je istraženo stoga se i ne zna mnogo o

starokršćanstvu na tom području. Međutim, pronađeno je dosta nalaza koji upućuju da se

tamo razvijalo kršćanstvo tijekom prošlosti. Tek u 3. stoljeću se spominju u Panoniji gradovi

koji imaju biskupska sjedišta kao što su Srijemska Mitrovica (Sirmium), Sisak (Siscia),

Vinkovci (Cibalae) i Osijek (Mursa). Razvitak kršćanstva je bio bitno vezan uz urbanizaciju.

Kršćani su živjeli u gradovima i govorili latinskim jezikom. U gradovima nastaju prve

kršćanske zajednice te njihov predstojnik postaje biskupom, što znači da je svaki grad imao

svoga biskupa. Svaki grad gdje su bili prisutni kršćani funkcionirao je i kao biskupija. Izvan

novonastalih rimskih gradova, na „selima“, živjela su raznorazna. uglavnom keltska plemena.

Romanizacija tih plemena išla je vrlo sporo. Oni zadržavajući svoje jezike i svoju kulturu nisu

mogli doći u dodir s kršćanstvom koje je bilo prisutno jedino u gradovima i na latinskom

jeziku. Kršćani su ih nazivali poganima.

Popis slika:

Literatura:

GREGL, Z., Kasnoantička nekropola Štrbinci kod Đakova, Opuscula Archaeologica 18,

Zagreb 1995.

HOTI, M., Sisak u antičkim u izvorima, Opuscula Archaeologica 16, Zagreb 1992.

JARAK, M., Panonske ranokršćanske općine i problem kasnoantičkog kontinuiteta, Opuscula

Archaeologica 13, Zagreb 1989.

JARAK, M., Povijest ranokršćanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske, Od

nepobjedivog sunca do sunca pravde, Zagreb 1994., 17-39

MIGOTTI, B., Arheološka građa iz ranokršćanskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, Od

nepobjedivog sunca do sunca pravde, Zagreb 1994., 40-70

MIGOTTI, B., Pozlaćena stakla sa Štrbinaca kod Đakova, Zagreb 2002.

VUKELIĆ, V., Prilog istraživanju antičke Siscije, VAMZ, Zagreb 2006.

http://www.muo.hr/hr/aktualno/izlozbe/srebro-antickih-vinkovaca---arheoloski-nalaz-ostave-

blaga,19.html

http://www.srijembiskupija.rs/index.php/biskupija-kroz-proslost

http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=337