KONZERVATORSKA PODLOGA ZA URBANISTIČKI PLAN …€¦ · KONZERVATORSKA PODLOGA ZA UPU KUPARI I, PROSINAC 2019. 2 1. UVOD 1.1. Ciljevi izrade konzervatorske podloge, pristup Konzervatorska

KONZERVATORSKA PODLOGA ZA UPU KUPARI I, PROSINAC 2019.

0

KONZERVATORSKA PODLOGA ZA URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA KUPARI I

Radna grupa: dr. sc. Ambroz Tudor, dr. sc. Antun Baće, Kristina Zloušić Idjaković dipl. ing. arh., Marta Perkić dipl. arheolog, Sanja Radović dipl. ing. arh., dr. sc. Viki Jakaša Borić, dr. sc. Tatjana Lolić, Tomislav Petrinec dipl. ing. arh.

Ministarstvo kulture, prosinac 2019.


1

SADRŽAJ:

1.UVOD…………………………………………………………………………………………... 2

1. Ciljevi izrade konzervatorske podloge, pristup...................................................... 3

2. Obuhvat plana, obveze iz planova višeg reda, obvezujući dokumenti.................. 4

3. Analiza do sada izrađene konzervatorske dokumentacije.................................... 4

4. Stanje administrativne (pravne) zaštite kulturne baštine....................................... 5

2.POVIJESNI PREGLED I PROSTORNI RAZVOJ........................................................... 5

1. Topografski smještaj i karakteristike..................................................................... 5

2. Porijeklo naziva..................................................................................................... 5

3. Prapovijest……….................................................................................................. 5

4. Antika..................................................................................................................... 6

5. Srednji vijek……………......................................................................................... 6

6. Dubrovačka Republika.......................................................................................... 7

7. Razdoblje nakon pada Dubrovačke Republike..................................................... 7

8. Razvoj turizma do Drugog svjetskog rata.............................................................. 10

9. Turistička izgradnja u uvali Kupari do Drugog svjetskog rata................................ 11

10. Razvoj turizma nakon Drugog svjetskog rata........................................................ 14

11. Projekti Davida Fincija........................................................................................... 14

POPIS LITERATURE I IZVORI......................................................................................... 16

3. ANALIZA I VALORIZACIJA KULTURNE BAŠTINE...................................................... 20

1. STAMBENO-GOSPODARSKI SKLOPOVI ZA PROIZVODNJU OPEKE………... 21

2. PARNA TVORNICA KERAMIČKIH PROIZVODA………………………………….. 24

3. HOTEL GRAND………………………………………………………………………… 26

4. HOTEL GORIČINA I (HOTEL GORICA)…………………………………………….. 43

5. HOTEL PELEGRIN…………………………………………………………………….. 49

6. HOTEL KUPARI.................................................................................................... 56

7. HOTEL GORIČINA II............................................................................................. 60

POPIS LITERATURE I IZVORI......................................................................................... 65

4. OCJENA STANJA OČUVANOSTI KULTURNE BAŠTINE........................................... 66

5. PRIJEDLOG KONZERVATORSKIH SMJERNICA 66

6. ZAKLJUČAK................................................................................................................. 66

7. GRAFIČKI PRILOZI...................................................................................................... 66

PRILOG 1 KULTURNO-POVIJESNE ARHITEKTONSKE SASTAVNICE PROSTORA... 67

PRILOG 2 VALORIZACIJA............................................................................................... 68

PRILOG 3 SMJERNICE.................................................................................................... 69


2

1. UVOD

1.1. Ciljevi izrade konzervatorske podloge, pristup

Konzervatorska podloga za Urbanistički plan uređenja Kupari I, propisano čl. 56. Zakona o zaštiti

i očuvanju kulturnih dobara, (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 Ispravak, NN 87/09, NN 88/10, NN

61/11 , NN 25/12, NN 136/12 , NN 157/13,NN 152/14, 44/17 i 90/18), izrađuje se s ciljem cjelovite

prostorno-arhitektonske analize i valorizacije svih sastavnica kulturne baštine na području

obuhvata plana te definiranja konzervatorskih smjernica za rehabilitaciju područja s preporukom

za zaštitu svih utvrđenih vrijednosti budućim načinom korištenja i uređenja.

Temeljem poziva, vezano za Odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja Kupari I, dostavljen je

zahtjev Konzervatorskog odjela u Dubrovniku (KLASA:612-08/18-10/0498, URBROJ: 532-04-02-

17/10-18-2, 30. listopada 2018.) za izradom konzervatorske podloge.

Na području obuhvata plana evidentiran je kontinuitet naseljavanja od brončanog doba, a oblici

korištenja prostora kroz povijest su raznovrsni i višeslojni. Glavno obilježje područja je gotovo

stoljeće izgradnje turističko-ugostiteljske namjene započete 20-ih godina 20. stoljeća izgradnjom

Hotela Grand na mjestu nekadašnje Parne tvornice keramičkih proizvoda, potom promjena

vlasničke strukture i transformacija područja u vojno odmaralište te u sklopu toga izgradnja još

četiri hotelske zgrade tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, poznato kao turističko-

ugostiteljski kompleks Kupari.

Pristup izradi stručne podloge temelji se na poznavanju pravnog okvira i obaveza, sintezi svih

dosadašnjih spoznaja o području obuhvata, istraživanju arhivske građe, publikacija, nacrtne i

tehničke dokumentacije, fotodokumentacije i dr. Uključuje provedbu terenskih istraživanja i

sagledavanja prostora s aspekta evidentne, povijesne, estetske i društvene vrijednosti cjeline i

pojedinačne izgradnje i lokaliteta.

1.2. Obuhvat plana, obveze iz planova višeg reda, obvezujući dokumenti

Izrada urbanističkog plana uređenja za funkcionalnu cjelinu s pripadajućim akvatorijem,

izdvojenog građevinskog područja izvan naselja gospodarske-ugostiteljsko-turističke namjene

Kupari I, površine 14 ha, određena je Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije

(Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, srpnja 2016.

„Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije“, broj 6/03., 3/05.-uskl., 3/06*,7/10., 4/12.-

isp., 9/13. i 2/15.-uskl. i 7/16.); * - Presuda Visokog upravnog suda RH Broj: Usoz-96/2012-8 od

28.11.2014., „Narodne novine“, broj 10/15. od 28.1.2015.)

Plan navodi evidentiranu baštinu (povijesne cjeline, arheološke lokalitete kopnene i podvodne,

kulturni krajolik) i propisuje valorizaciju i razradu kroz planske dokumente nižih redova. Uz mjere

zaštite Plan propisuje nove smještajne građevine i prateće sadržaje (otvoreni športski,

rekreacijski, ugostiteljski, uslužni, zabavni i sl.) da budu, uz mjere poboljšanja komunalne

infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veličinom, osobito visinom u skladu s

obilježjem prirodnog krajolika,

Izrada i obuhvat Urbanističkog plana uređenja Kupari I definirana je Prostornim planom uređenja

Općine Župa dubrovačka („Službeni glasnik Općine Župa dubrovačka“, 06/08., 08/12., 07/13.,

09/17., 11/17. – pročišćeni tekst, 02/18.-isp.). Prostorni plan Općine Župa dubrovačka propisuje

da se u zonama neposredne okoline povijesnih ambijentalnih cjelina (ruralnih/poluurbanih)

označenim na kartografskom prikazu 3. Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, može


3

graditi na temelju prethodno provedenih arheoloških istraživanja. Između ostalog Plan navodi da

je u tu svrhu potrebno valorizirati: urbanistički (funkcionalno-oblikovno) povijesne cjeline iz raznih

razdoblja i ocijeniti prevladavajući stil; potom sve “stilove” u oblikovanju naselja i način njihove

dopune koji su tijekom vremena uklonjeni; revalorizirati sve hotelske cjeline i način njihovog

oblikovnog tretmana i to elemente fizičke strukture i namjenu kontaktne zone u odnosu more -

kopno.

Prema PPUO Župa Dubrovačka područje obuhvata UPU Kupari I čine zasebne cjeline: (T1-hotel)

– postojeće: podcjelina ex. ''Pelegrin'', podcjelina ex. ''Grand'', podcjelina ex. ''Goričina'', a koje su

složene građevine ugostiteljsko-turističke namjene iz kategorije hoteli; zona izdvojenog

građevinskog područja izvan naselja sportsko-rekreacijske namjene ''Kupari'' (R2-vodeni sportovi

i rekreacija, R6-kupališne zone); podcjelina ''luka otvorena za javni promet lokalnog značaja''

Planom su definirane namjene površina (na kartografskom prikazu 1. Korištenje i namjena

površina, u mjerilu 1:2000) s razgraničenim zonama različitih namjena: ugostiteljsko-turistička

namjena (T), hotel (T1), sportsko-rekreacijska namjena (R), vodeni sportovi i rekreacija (R2),

kupališne zone (R6), zaštitne zelene površine (Z) i površine infrastrukturnih sustava.

Prilog 1. Područje obuhvata Urbanističkog plana uređenja Kupari I (Preuzeto iz PPUO Župa dubrovačka)

Uz važeću prostorno-plansku dokumentaciju višeg reda, postoji niz obvezujućih dokumenata

nastalih u razdoblju od 2013. do 2019. g. vezano za projekt Kupari I i UPU Kupari I:

- Sporazum Vlade Republike Hrvatske i Općine Župa dubrovačka o utvrđivanju uvjeta i

obveza za realizaciju projekta Kupari I (KLASA: 940-01/13-003/1920, studeni 2015.).

- Suglasnost Ministarstva kulture iz rujna 2015. godine na Prijedlog odluke o davanju

suglasnosti na Prijedlog sporazuma o utvrđivanju uvjeta i obveza za realizaciju projekta

Kupari I. s korekcijom konačnog teksta Prijedloga koja je usvojena i glasi: Republika

Hrvatska će osigurati dobivanje uvjeta zaštite i očuvanja nadležnog Konzervatorskog


4

odjela Ministarstva u postupku pripreme dokumentacije kao i konkretnih zahvata za

obnovu Hotela Grand, posebno u dijelovima koji se odnose na pročelje, krovište, ulazni

vestibul te polukružnu peć kao i u postupku izrade dokumentacije za predviđenu gradnju

aneksa hotela srušenog 70-ih godina prošlog stoljeća.

- Ugovor o realizaciji projekta Kupari I između Državnog ureda za upravljanje državnom

imovinom i Općine Župa dubrovačka (KLASA 940-06/15-007/0739 iz ožujka 2016.)

- Odluka o izradi Urbanističkog plana uređenja Kupari I, Službeni glasnik Općine Župa

dubrovačka iz 2016.

- Zahtjev Konzervatorskog odjela u Dubrovniku za izradom konzervatorske dokumentacije

za područje obuhvata UPU Kupari I (KLASA: 612-08/16-10/0382, URBROJ: 532-04-02-

17/9-16-02, 27. rujna 2016.)

- Odluka o izradi Urbanističkog plana uređenja Kupari I, Službeni glasnik Općine Župa

dubrovačka, 27/2018.

- Zahtjev Konzervatorskog odjela u Dubrovniku za izradom Konzervatorske podloge za

područje obuhvata UPU Kupari I (KLASA: 612-08/18-10/0498, URBROJ: 532-04-02-

17/10-18-2, 30. listopada 2018.)

1.3. Analiza do sada izrađene konzervatorske dokumentacije

Jedno od polazišta za izradu konzervatorske podloge predstavlja dokumentacija Konzervatorskog

odjela u Dubrovniku koja se odnosi na arheološku topografiju područja Župe dubrovačke,

valorizaciju Hotela Grand u okviru prijedloga upisa u Registar kulturnih dobara Republike

Hrvatske, dokument Preliminarna tehnička procjena Hotela Grand te dokumentacija Odjela

izrađena za potrebe prostorno planske dokumentacije Dubrovačko neretvanske županije, Općine

Župa dubrovačka, Urbanističkog plana uređenja Srebreno I iz 2010. g. (Izrađivač: IGH d.d., Zavod

za planiranje studije i zaštitu okoliša, Odjel za urbanizam Dubrovnik). Dokumentacijom je detaljno

obrađen povijesni razvoj i kulturno-povijesne značajke prostora općine što uključuje i područje

obuhvata UPU Kupari I. Međutim, detaljna razrada obilježja i vrednovanja prostora s katalogom

zaštićenih i evidentiranih kulturnih dobara područja općine nije bila predmet obrade izvan

obuhvata UPU Srebreno I, stoga je konzervatorska podloga za UPU Kupari I komplementaran

dokument ranije izrađenoj konzervatorskoj dokumentaciji.

1.4 Stanje administrativne (pravne) zaštite kulturne baštine

Na kontaktnom, rubnom području UPU Kupari I u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

upisana je srednjovjekovna Crkva sv. Stjepana zajedno s grobljem s primjercima grobljanske

plastike iz 15-17. stoljeća. Arheološki lokaliteti, kao i stariji dijelovi hotelskog kompleksa su u

statusu evidentirane baštine o čemu postoji interna dokumentacija Konzervatorskog odjela u

Dubrovniku. Uz navedeno, najstariji hotel kompleksa Kupari – Hotel Grand bio je kratko upisan u

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Naime, na prijedlog Konzervatorskog odjela u

Dubrovniku, Ministarstvo kulture donosi rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra za Hotel

Grand u travnju 2013. godine. Na rješenje Ministarstva kulture, Agencija za upravljanje državnom

imovinom ulaže žalbu prema čl. 7. Zakona o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara. Povjerenstvo za

žalbe Ministarstva prihvaća žalbu i pobija rješenje o zaštiti Hotela Grand u srpnju 2013. godine.


5

2. POVIJESNI PREGLED I PROSTORNI RAZVOJ

2.1. Topografski smještaj i karakteristike

Župa dubrovačka predstavlja geografski jasno izdvojenu cjelinu koju čine župski zaljev od rta

Pelegrin do rta Prahivac s priobalnim naseljima Kupari, Srebreno, Mlini, Soline i Plat. Zaljev se

produžuje u polje koje okružuje vapnenačko-dolomitski niz brdskih uzvišenja s karakterističnim

flišnim padinama, klimatski vrlo pogodnim zbog prisojnog položaja. Obala je oblikovana u

vapnencima od rta Pelegrin do uvale Kupari i od uvale Kupari do rta Goričina sedimentima

eocenskog fliša i kvartara. Obala je niska, stjenovita, a na području od rta Pelegrin do uvale Kupari

je antropogeno uređena.

Niska obala pruža se od rta Goričina do rta Kostur, a predstavljena je u nevezanim sedimentima

pijeska, šljunka i blokova. Dio ove obale predstavljen je oblicima fluvijalnih plavina, posebice na

području Kupara i Srebrenog. Pješčane i šljunkovite plaže formiraju se u uvalama Kupari,

Srebreno i Mlini.

Klima u ovom kraju je ugodna blaga, mediteranska. Prostor Župe dubrovačke je pogodan za

zemljoradnju, ponajviše povrtlarstvo, ratarstvo i cvjećarstvo. Ostatak je neobradiva površina,

kamenjara, pašnjaka i makije. Osobitost je i obilje vode. Obradiva zemlja se smanjuje, zbog

stambene izgradnje, te turizma i drugih tercijarnih djelatnosti.

2.2. Porijeklo naziva

U srednjem vijeku Župa se nazivala Brenum (tal. Breno), a od ovog toponima ilirskog podrijetla u

latinskom obliku, izveden je i stari naziv za Srebreno – Subbrenum (Subrenum, 1272.) Uvale u

Srebrenom i Kuparima („portus Cuporum“, 1358.) razdvaja rt Punta („de Srebrno ad puntam“,

1358.). Naziv za Kupare - Cuppi (1317.) ili Coppi (1321.) romanskog je porijekla, a hrvatski oblik

Crijepi, poznat je već od kraja 13. stoljeća („di Creppo“, 1299.). Ovaj naziv odraz je vrlo duge

tradicije proizvodnje crijepa (kupa) i drugih opekarskih proizvoda na području Kupara koja

vjerojatno kontinuira od doba antike ili još starijeg ilirskog razdoblja.

2.3. Prapovijest

Povoljni klimatsko-geografski uvjeti i brojni prirodni resursi, utjecali su na vrlo rano naseljavanje

prostora Župe, što se manifestira velikim brojem prapovijesnih arheoloških lokaliteta.

Najstariji arheološki nalazi potječu iz brončanog i željeznog doba, a odnose se na gradinska

naselja, utvrde i kamene grobne gomile. Ovo razdoblje traje okvirno od 2000. g. pr. Kr. do 1. st.

pr. Kr. odnosno od vremena dominacije ilirskih plemena (područje Župe prema povijesnim

izvorima naseljavaju Plereji i Ardijejci), sve do rimskog osvajanja ovog prostora i uspostave rimske

vlasti. Smještaj Župe između dva povijesna središta - Dubrovnika i Cavtata odredio ju je kao važnu

prometnu poveznicu čijim rubnim područjem teku i dva glavna komunikacijska pravca prema

unutrašnjosti - na zapadu preko prijevoja Ivanica, na istoku iznad Plata prema Glavskoj. Ove

komunikacije osiguravala su dva najvažnija gradinska utvrđena položaja Spilan i Gradac,

međusobno povezana mrežom manjih gradina i utvrda.

U zapadnom dijelu Župe ističu se gradinski položaji na Trapitu i Goričini između kojih je smještena

kuparska uvala. Na zapadnoj strani brda Goričina iznad crkve sv. Stjepana, evidentirani su ostaci

utvrđenog gradinskog naselja koje je sigurno koristilo sve pogodnosti ove zaštićene uvale s

obiljem pitke vode. Na postojanje brončanog ili željeznodobnog naselja upućuju ostaci bedema,


6

sačuvanih do visine od 1 m te tragovi nastambi. Naselje na Goričini imalo je vizualnu komunikaciju

sa svim važnijim prapovijesnim naseljima i utvrdama na području Župe, a kontroliralo je i plovni

put kao i pripadajuće luke u Kuparima i Srebrenom.

2.4. Antika

Razdoblje grčke kolonizacije istočnog Jadrana koje započinje u 4 st. pr. Kr., na području Župe

zabilježeno je tek sporadičnim nalazima grčkog novca i uvoznog posuđa, helenističke keramike.

Rimska dominacija započinje u drugoj polovici 2. st. pr. Kr., a uspostavom rimske vlasti ovo

područje ulazi u sastav rimske provincije Ilirik. Glavno uporište rimske vlasti na dubrovačkom

području postaje Epidaurum (Cavtat) koji od utvrđenog ilirskog naselja prerasta u rimsku koloniju

čijem je ageru pripadalo i cjelokupno područje današnje Župe dubrovačke. Ostatke rimskih villa

rustica, naselja i utvrda nalazimo širom Župe: Goričina između Kupara i Srebrenog, Luka

Srebreno, Mlini kod crkve Sv. Ilara, Gradina u Zagrudi, Kostur između Mlina i Plata, te utvrde

Spilan iznad Plata i Gradac kod Grbavca.

Na brdu Trapit evidentiran je ostatak jednog od lokalnih rimskih putova koji je povezivao sva

antička naselja u župskom zaljevu, pa tako i naselje na brdu Goričina s pripadajućim lukama u

Srebrenom i Kuparima. Manje naselje ili vojni stacionar smješteno je istočno od prapovijesnog

naselja neposredno iznad luke Srebreno, a na temelju arheoloških istraživanja 1971. g. trajalo je

od 4. st. pr. Kr. iz kojeg potječu nalazi spomenute helenističke keramike, pa sve do 4. stoljeća.

O korištenju kuparske uvale kao luke svjedoče i ostaci antičkih brodoloma utvrđenih kod rta

Pelegrin i Sv. Petar te se arheološki ostaci mogu očekivati i na kopnenom dijelu na rubnim

dijelovima kuparskog polja. Također, s obzirom na povoljne uvjete za proizvodnju opeka (obilje

vode, kvalitetna zemlja i blizina mora za transport), njene začetke možemo pretpostaviti već u

antičko i predantičko (ilirsko) doba.

Razdoblje kasne antike obilježeno je širenjem kršćanstva, a biskupsko sjedište u 5./6.stoljeću na

dubrovačkom području postaje Epidaur čiju vodeću ulogu raspadom rimske države postupno

preuzima Dubrovnik.

2.5. Srednji vijek

U dubrovačkom zaleđu se tijekom 8. st. formiraju nove slavenske zemlje tzv. sklavinije – na

zapadu Zahumlje, a na istoku Travunija. Župa čini sastavni dio dubrovačkog izvangradskog

teritorija – Astareje koju Dubrovčani kao baštinici antičkog Epidaura smatraju svojom baštinom –

djedinom. Ranosrednjovjekovno razdoblje obilježava snažan uspon dubrovačke komune koja

postupno prerasta u Republiku, a što se iščitava među ostalim i u intenzivnoj graditeljskoj

djelatnosti, posebno sakralnom graditeljstvu. Iako na području Župe nije sačuvana nijedna

ranosrednjovjekovna crkva u izvornom obliku, njihovu starost potvrđuju ulomci kamenog

namještaja s pleternom ornamentikom od kojih se kao najljepši primjerak ističe zabat oltarne

pregrade iz dominikanske crkve sv. Vićenca u Čelopecima koji je prihvaćen kao zaštitni znak u

vizualnom identitetu Župe dubrovačke. Po vrijednim arheološkim nalazima (srebrni bizantski

novac 10. st., ulomak tegule s glagoljskim natpisom iz 11. st.) ističe se i lokalitet sv. Đurđe sa

srednjovjekovnim grobljem između Petrače i Buića.

Posebno je bogato zastupljena sakralna baština gotičkog i renesansnog razdoblja sa specifičnom

kulturom pokapanja pod stećcima koji su u dubrovačkom kraju posebno često zastupljeni na

području Konavala, Župe i Dubrovačkog primorja. Među takve lokalitete spada i crkva sv. Stjepana


7

u Kuparima koja se najranije spominje u izvorima 1279. g., ali se pretpostavlja njena puno veća

starost. Oko crkve je djelomično sačuvano srednjovjekovno groblje s nadgrobnim pločama –

stećcima. Upravo ovo razdoblje od 14. do 16. st. je vrijeme najvećeg gospodarskog uzleta kada

je uslijed pojačane graditeljske djelatnosti rasla i potražnja za građevinskim materijalom, između

ostalog i opekama. Ovo potvrđuju brojni arhivski podaci iz kojih je razvidno da je već u 14.stoljeću

na području Kupara radilo barem 12 peći za sušenje crijepa i opeke te da se proizvodnja tijekom

14. i 15. stoljeća neprestano povećavala. Peći za sušenje opeka „kuparice“ bile su u privatnom

vlasništvu, ali su dubrovačke vlasti strogo kontrolirale distribuciju i izvoz.

2.6. Dubrovačka Republika

Za Republiku je Župa, kao prva crta obrane prema zaleđu, imala i strateški značaj. Obrani Župe

pridonosile su i privatne utvrde - kašteli raspoređeni na strateškim mjestima, poput castrum Marini

de Mence, na današnjem Brgatu Donjem. Tijekom druge polovice 14. stoljeća ove se utvrde ruše

kako ne posluže neprijateljima kao vojna uporišta.

Glavni predstavnik dubrovačke uprave bio je Župski knez, koji se spominje još od 13. stoljeća.

Početkom 14. stoljeća kneza bira Veliko vijeće na godinu dana, a od 1367. godine na šest mjeseci,

no nakon te godine nisu se redovito birali knezovi. Zbog toga je Malo vijeće biralo potknezove,

jednoga za Župu i Šumet, drugoga za Rijeku i Zaton. U drugoj polovici 16. stoljeća Senat odlučuje

obnoviti knežiju u Župi (contrada, comitatus Breni). Kneževo sjedište bilo je u Mandaljeni, a kasnije

je premješteno u Čibaču Donju. Knežija se dijelila na kaznačine, kojima je na čelu stajao kaznac

iz reda domaćih ljudi. Nazivi kaznačina, njihov broj i teritorijalni opseg tijekom vremena se donekle

mijenjao. Župa dubrovačka bila je podijeljena na kaznačine Čibaču, Čelopeke, Petraču, Brašinu,

Zavrelje, Soline, Plat, Brgat Gornji, Brgat Donji, Buiće, Makoše, Martinoviće i Grbavac. Ovakav

upravni ustroj duboko se ukorijenio, te se odražava se i u administrativnim podjelama nakon

ugasnuća Republike.

Blaga klima, plodno tlo i povoljne hidrološke prilike Župe bili su pogodni za razvoj poljoprivredne

kulture. Najveći dio obradivog tla u Župi, kao uostalom i na čitavom teritoriju Republike, pripadao

je vlasteli. Pored njih, no u mnogo manjoj mjeri, bila su imanja građana i crkve. Serafin Razzi u

16. stoljeću piše da je Župa puna gospodskih kuća dubrovačkih građana, koje dijeli na vlastelu i

pučane. Nikola Nalješković, upoređujući perivoj svog ljetnikovca u Župi s Kirovim, piše da ga

„možda nadmašuje svojim pogledom u okolicu, lijepim vidikom koji ga čini ljupkim ...“ Za razliku

od drugih dijelova dubrovačke Astareje, Lapada, Gruža, Rijeke dubrovačke i Zatona, renesansni

ladanjsko-gospodarski sklopovi Župe u većoj su mjeri koncentrirani u unutrašnjosti, no uz njene

obale. U Kuparima su se nalazili sklopovi obitelji Giorgi (kasnije Račić), Pozza, Menze, u

Srebrenom obitelji Bona (kasnije Ghetaldi, Milić, Madeško). Tijekom 18. stoljeća uz obalu uvale

Srebreno nastaju stambeno – gospodarski sklopovi dubrovačkih pučana, antunina i lazarina,

obitelji Turčinović, Čingrija i Trojani, koji u skromnijem mjerilu podražavaju raniju renesansnu

ladanjsku izgradnju.

2.7. Razdoblje nakon pada Dubrovačke Republike

Rat 1806. godine, između Napoleonove vojske i ruskih i crnogorskih trupa, na dubrovačkom

području je osim ljudskih žrtava, prouzročio i veliku materijalnu štetu na imovini dubrovačkih

građana. Očuvani popis štete za Župsku knežiju, koji je sastavilo francusko Povjerenstvo za

likvidaciju, zorno prikazuje razmjere stradanja, ali donosi i vrijedne podatke za proučavanje


8

strukture stanovništva i vlasničkih odnosa na zalazu Republike. Od 766 kuća spaljeno je 188, a

najveću štetu pretrpjela su naselja na liniji kretanja napadača: Plat, Soline, Zavrelje, Mlini i Kupari.

Nakon ukidanja Dubrovačke Republike, vjekovnog grada-države, 1808. godine, dolazi razdoblje

kratkotrajne francuske uprave, do 1814. godine, a zatim i dugotrajno razdoblje austro-ugarske

uprave od 1815. do 1918. godine. Ratna stradanja 1806. godine ostavila su dubok trag, a

oporavak je dodatno usporen naglom transformacijom višestoljetnog društvenog ustroja i novim

političkim okolnostima. O tome svjedoči i prva katastarska karta iz 1837. godine, na kojoj su još

uvijek brojne zgrade označene kao ruševine, a neke su kao takve zabilježene i na ranim

fotografijama Župe s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće.

U Kuparima, odnosno u uvali podno naselja, Knjiga zgrada u Arhivu mapa i karata u Splitu iz 1837.

godine donosi zanimljivu i jedinstvenu situaciju koja svjedoči o dugotrajnoj tradiciji izrade

opekarskih proizvoda na tom području.

Na jugoistočnom dijelu uvale nalazi se sklop organiziran oko manjeg trga, Piazzale, kako je na

mapi označen, koji se sastoji od peći za cigle na istočnom rubu (61), dva magazina na južnom

dijelu (60, 62) te kuće za stanovanje s jednim magazinom na sjevernom dijelu koji je glavnim

pročeljem okrenut prema vrtu na sjeveru (63). Nedaleko kuće za stanovanje je veća ruševina (64).

Vlasnici su nasljednici Petra Papija iz Brašine.

U izvorniku je navedeno sljedeće:

60. Papi Pietro, ——-, eredi, Brasina, Magazzeno, 19 cq (clafteri quadrati)

61. Papi Pietro, ——-, eredi, Brasina,.Fabbrica di mattoni con due scale 24 cq

62. Papi Pietro, ——-, eredi, Brasina, Magazzeno, 56 cq

63. Papi Pietro, ——-, eredi, Brasina, Casa di abitazione ad 1 piano con magazzino, 31 cq

64. Papi Pietro, ——-, eredi, Brasina, Rovina, 89 cq

Sličan proizvodni sklop nalazi se nešto zapadnije, a vlasništvo je Marije Turčinović, udovice

Nikole. Ovaj je sklop oblikovan u L-tlocrtu s peći za ciglu na sjevernom rubu (66) te dvije ruševine

magazina koje se pružaju prema jugu (67, 68). S istočne strane također oblikuju manipulativno

dvorište koje se u reambulaciji 1887. godine definira kao zasebna katastarska čestica (958/3). U

izvorniku je navedeno:

66. Turcinouich Maria, vedova Nicolo, Brasina, Fabbrica di mattoni, 22cq

67. Turcinouich Maria, vedova Nicolo, Brasina, Rovina di magazzeno, 21cq

68. Turcinouich Maria, vedova Nicolo, Brasina, Rovina di magazzino, 31 cq

Sjeveroistočno od navedenih sklopova stoji osamljena najveća peć u uvali koja je vlasništvo

Šimuna Sarinovića, 65.Sarinouich Simeone, —, Pietro, Sarseglie, Fabbrica di mattoni in Rovina,

23 cq.

Na zapadnoj obali rječice u uvali stoji ruševina kojoj je vlasnik Antun Kerša iz Dubrovnika, 119.

Chersa Antonio, Ragusa, Rovina, 17cq., dok reambulacija is 1887. godine donosi zgradu

označenu brojem 66/1 o kojoj nije ništa poznato jer ta dokumentacija nije sačuvana.


9

Prilog 1: Dio uvale Kupari 1837. godina Državni arhiv u Splitu – Arhiv mapa i karata za Istru i Dalmaciju,

Katastarska općina Brašina,

Zanimljivo je napomenuti da se na reambulaciji javlja još nekoliko okruglih tvorbi što moguće

upućuje na zaključak da je između 1837. i 1878. godine podignuto još peći.

Parna tvornica keramičkih proizvoda, koju su 1889. godine u Kuparima osnovali Bernard Henrikov

Caboga i Niko Srinčić, predstavljala je najznačajniji industrijski kompleks svog vremena na širem

Dubrovačkom području. Parna ciglana krajem 19. i početkom 20. stoljeća imala je proizvodnju od

40 000 tona godišnje, a različiti tipovi kupe, opeke te dekorativni keramički proizvodi bili su

većinom namijenjeni izvozu. No, kvalitetni keramički proizvodi historicističkoga oblikovanja iz ove

ciglane, prvenstveno vrtna galanterija, imali su velikoga udjela u uređenju dubrovačkih kuća i

vrtova toga vremena. Kompleks ciglane, koji je u godinama nakon Prvog svjetskog rata postupno

transformiran u turističko odmaralište, u arhitektonskom pogledu obilježavala je stroga utilitarnost.

Pogoni su smješteni u blizinu mora, u ravnici, omeđenoj sa sjeveroistoka brdom Goričina, a

jugozapadno potokom. Blizina mora je bila važna zbog transporta proizvoda jer su kopneni putevi

bili makadamski i neprotočni za veće količine roba.

U osvit Prvog svjetskog rata uz Cabogine hale niče „provizorna“ kasarna. Tako je iz 1912. godine

sačuvan tlocrt tvornice koja je imala niz natkrivenih prostora: radionice, sušare, spremišta i peći i

zauzimala je cijeli ravničarski dio.


10

Prilog 2: Ciglana grofa Caboge s položajem budućeg hotela), 1922. godina

Na padinama brdo Goričino 1912. grade se barake za vojnike tzv. provizorna kasarna. Provizorna

je jer je tu bio samo smještaj vojnika u drvenim barakama za spavanje, nešto kao privremeni radni

smještaj. Razloge smještaja vojnika uz pogone možemo protumačiti potrebama austrougarske

vojske za građevnim materijalom. Stoga oni da bi povećali proizvodnju za potrebe države šalju

vojnike za pomoć u proizvodnji opekarskih proizvoda.

Uz vojarne se grade i pomoćne građevine. Sačuvan je položajni nacrt štala za radne konje. Za

razliku od baraka za smještaj vojnika koje su bile drvene, štale za konje bile su zidane i imale su

ograđeno dvorište za istrčavanje. Konji su bili neobično važni zbog transporta gline i gotovih

proizvoda.

2.8. Razvoj turizma do Drugog svjetskog rata

Početak razvoja modernog turizma u Dubrovniku krajem 19. stoljeća odrazio se ubrzo i na Župu

dubrovačku. Pitome pješčane uvale Kupara i Srebrenog, s rijetkom okolnom izgradnjom, postaju

pogodne za razvoj sve popularnijeg kupališnog turizma. Oko 1900. godine uvedeni su povremeni

izleti iz Dubrovnika za Srebreno manjim parobrodima, a uskoro, 1912. godine, osnovano je

Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo s.o.j. u Pragu i s češkim kapitalom kupilo terene u

Kuparima i Srebrenom. Odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata Društvo nastavlja s

ulaganjima, 1919. godine kupuje zgrade ciglane u Kuparima i sljedeće, 1920. godine otvora prvi


11

hotel. Kompleks nekadašnje ciglane postupno se tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća

preobražava u elitno odmaralište, a u Srebrenom Društvo uređuje prostranu kupališnu zgradu.

Neostvarena vizija daljnjeg razvoja Srebrenog, Projekt lazni Srebrno, arhitekta J. Stribala,

objavljena je u publikaciji Zlata knjiha slovanske riviere (Rocnik I, 1926.), gdje je čitav zapadni dio

uvale (tada uglavnom u vlasništvu Dubrovačkog kupališnog i hotelskog društva), napučen vilama

i hotelima.

Nagli prosperitet turističke djelatnosti privlači i manje ulagače; grade se pansioni i restorani,

nekadašnji stambeni sklopovi prilagođavaju se turističkim sadržajima, obnavljaju se ruševne

zgrade i grade nove. U Kuparima je od 1934. djelovala podružnica društva „Dub “, a 1936. godine

osniva se društvo za unapređenje turizma u Mlinima (za Mline, Srebreno i Kupare). Krajem

tridesetih godina 20. stoljeća na području Župe (uglavnom u Kuparima i Srebrenom) devet je

hotela i pansiona s oko 300 soba i tridesetak ugostiteljskih radnji.

Procvat turizma nakon Prvog svjetskog rata u potpunosti je preobrazio karakter uvale Srebreno;

gotovo pusta uvala s tek nekolicinom skromnijih ladanjskih i stambenih sklopova kroz dva

desetljeća transformirana je u turističku i izletničku destinaciju. Na južnom kraju uvale početkom

dvadesetih godina gradi se lukobran i zidana obala, što omogućuje sigurno pristajanje manjih

parobroda, a do kraja tridesetih godina u središnjem dijelu uvale, uz pješčanu plažu formira se

obalni niz, uglavnom ugostiteljstvu namijenjenih zgrada, terasa i vrtnih prostora.

2.9. Turistička izgradnja u uvali Kupari do Drugog svjetskog rata

Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo s.o.j. osnovano je u Pragu 1912. godine, a do početka

Prvog svjetskog rata dolazi u posjed pansiona Marijin dvorac u Lapadu, kao i velikog građevinskog

zemljišta u Srebrenome. Već krajem Prvog svjetskog rata Društvo obnavlja aktivnost - na zemljištu

u Srebrenome namjeravalo je tada podići „hospicij za nastradale ratnike iz krugova inteligencije“

te „koloniju za mladež“, no ratne su okolnosti omele izvedbu.

Po završetku Svjetskog rata Društvo nastavlja s ulaganjima, od 1919. godine postupno preuzima

zgrade ciglane grofa Caboge u Kuparima, gdje 1921. godine otvara prvi hotel. Pension Kupari

(kasnije Štrand – hotel Kupari) nastao je preuređenjem zgrade koja je već ranije bila

prenamijenjena u vojarnu. Namjera je bila dobiti „provisorni hotel nižeg reda“ kako bi Društvo

dobilo prostor za „administrativnu kancelariju, stanove za činovnike, obrtnike i radnike u doba,

kada se počnu graditi velike kupališne zgrade u Srebrnom“. Smještena nedaleko od morske obale,

izdužena jednokatnica pravokutnog tlocrta s dva manja aneksa uz uglove začelja, uz minimalne

je preinake osposobljena za pružanje hotelskih usluga. U središnjoj osi pročelja izveden je

prostrani ulazni trjem sa stupovima, nad krovnim vijencem dodana je atika s imenom hotela, a

ritmizacija pročelja postignuta je izvedbom plitkih vertikalnih istaka u žbuci. Projekt preuređenja

potpisao je praški „arhitekt i graditelj“ Alois Zima (Kněžmost, 1873. – Prag, 1960.). Gradnju je

započeo poduzetnik Ivan Molner, a pred kraj izvedbe preuzeo Baldo Mišković, koji će i u buduće

izvoditi gradnje Dubrovačkog kupališnog i hotelskog društva.

http://cs.wikipedia.org/wiki/Kn%25C4%259B%25C5%25BEmost

http://cs.wikipedia.org/wiki/1873


12

Prilog 3: Južno pročelje hotela Štrand

Već sljedeće, 1922. godine, u Kuparima se otvara i drugi pansion nastao pregradnjom zgrada

ciglane. Dvije izdužene pravokutne, paralelno položene prizemnice kosih dvostrešnih krovišta

povezane su u novu cjelinu trima veznim traktovima. Uz uspostavu kratkih veznih traktova,

zahvatom se minimalno interveniralo u postojeće građevine; zadržano je oblikovanje pročelja, a u

unutrašnjosti su uspostavljeni nizovi soba uz duge uzdužne hodnike orijentirane prema

unutrašnjem dvorištu. Glavni naglasak zgradi daje novopodignuti jednokatni volumen na

prilaznom, jugoistočnom uglu građevine s monumentalnim lučnim portalom, manjom terasom kata

i poligonalnim tornjićem. Uz Aloisa Zimu i Balda Miškovića, nacrt potpisuje i arhitekt Jiří Stibral

(Prag, 1859. – Prag, 1939.). Student, a kasnije i asistent Josefa Ziteka, Stibral je arhitekturu

studirao na praškoj Njemačkoj visokoj tehničkoj školi. Dugogodišnji ravnatelj Škole za umjetnost i

obrt u Pragu (1886. - 1920.), rukovodi brojnim restauracijama u duhu historicizma, projektira

novogradnje, oprema interijere.

Najambiciozniji zahvat Dubrovačkog kupališnog i hotelskog društva bila je svakako izgradnja

Grand hotela Kupari, započeta 1923., i dovršena sljedeće 1924. godine. Izvedbom hotela i niza

manjih pratećih zgrada uključenih u projekt, nekadašnja tvornica opeka definitivno je

transformirana u odmarališni kompleks. Uz Jiříja Stibrala, projekte potpisuju graditelj Alois Zima i

arhitekt Severin Ondřej (Hořepník, 1889. - Prag, 1964.). Ni ovdje, kao ni u ranijim projektima,

naručitelji i projektanti nisu propustili iskoristiti postojeće građevinske strukture kao osnovu za

vlastitu gradnju, čime su, u još uvijek teškim poratnim vremenima, vjerojatno nastojali ostvariti

određenu uštedu. Tako je osnovu hotela odredila 120 metara duga prizemnica nekadašnje

ciglane, okomito položena u odnosu na obalu kuparske uvale. Ona je zahvatom rekonstrukcije s

južne strane povezana s kraćom, paralelno pruženom zgradom. Nad obje prizemnice dograđen


13

je kat, a većoj su na krajevima i u sredini dodani ulazni aneksi. Reprezentativnošću se posebno

ističe središnji aneks – vestibul, izduženom volumenu glavne zgrade dograđen sa sjeverne strane,

čijom unutrašnjošću dominira monumentalno mramorno stubište uokvireno kolonadom toskanskih

stupova. Kompleks hotela uključivao je i dvije prizemnice smještene jugozapadno, također

rekonstruirane zgrade ciglane, a koje su s opisanim hotelskim zgradama zatvarale prostrano,

tropskom vegetacijom ozelenjeno, unutrašnje dvorište i bile namijenjene smještaju osoblja,

praonice, skladišta i električne centrale. Dominaciji horizontalnog pružanja volumena u središnjem

dijelu kompleksa trebala se suprotstaviti vertikala vodotornja, rekonstruiranog dimnjaka velike

kružne peći ciglane, no od tog se zahvata ipak odustalo. Oblikovanje vanjštine hotela provedeno

je u duhu poslijeratnog klasicističkog revivala, apliciranjem stilskih elemenata; reprezentativno

sjeverno pročelje horizontalno je raščlanjeno pilastrima velikog reda koji nose gređe, istaknuti

volumeni ulaznih aneksa obrubljeni su ugaonom rustikom, portali naglašeni edikulama. Kod

oblikovanja začelja i unutrašnjih dvorišta primjetan je utilitarni pristup, bez apliciranja stilskih

elemenata, što je više u skladu s vrlo jednostavnom organizacijom unutrašnjosti – dugim

hodnicima uz koje se nižu gostinjske sobe.

Prilog 4: Turistički kompleks Kupara između dva svjetska rata

Iako nastao u ograničavajućim okolnostima poraća, iskorištavanjem zatečenih industrijskih

struktura, hotelski kompleks u Kuparima u nacionalnim okvirima predstavlja najcjelovitije proveden

projekt turističke izgradnje međuratnog razdoblja. Brižno hortikulturno uređenje okoliša s bujnom

tropskom vegetacijom, izgradnja niza sportskih terena, garaže, dućana, restorana i drugih


14

sadržaja, kao i neposredna blizina prostrane plaže, u znatnoj su mjeri zakrili nedostatke prostorne

organizacije cjeline turističkog sklopa.

2.10. Razvoj turizma nakon Drugog svjetskog rata

Nakon Drugog svjetskog rata, promjenom uređenja države, mijenjao se i odnos prema ciljevima

turizma. Umjesto elitnog turizma koji su pokrenuli Česi, naravno ravnajući se prvenstveno prema

dobiti koju su očekivali od ulaganja, novi sustav propagirao je druge vrijednosti podižući hotele za

smještaj širokih narodnih masa. U to su vrijeme bila popularna radnička odmarališta, te ih se gradi

niz, za tvrtke iz svih republika tadašnje države.

Za izgradnju između dva rata pa i za onu iza Drugog svjetskog rata može se reći da je bila

prihvatljiva kako po oblikovanju tako i po smještaju udaljenom od obale, paviljonskog tipa,

uglavnom nenametljivih volumena koji nisu narušili vizure lokaliteta i zatečene prostorne

vrijednosti.

Izgradnja velikih hotela karakterističnih za drugu polovicu 20. stoljeća, u zamahu masovnog

turizma šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća mijenja karakter prostora. Grade se tik

uz obalu, neprimjerenih gabarita i oblika, uglavnom su predimenzionirani turistički sklopovi.

Glavna privredna grana ovog područja postaje masovni turizam, koji traje ipak samo dva do tri

mjeseca, a poljodjelstvo zamire. Veliki hoteli traže puno radne snage koje nije bilo dovoljno u Župi,

dolaze radnici iz drugih područja čime se mijenja i struktura stanovništva. Za potrebe stanovanja

radne snage grade se nove privatne kuće bez planskih podloga. Uništavaju se velike

poljoprivredne površine divljom privatnom izgradnjom, te se u potpunosti mijenja karakter mjesta.

Nakon šezdesetih godina gradi se jadranska magistrala, a u neposrednoj blizini, u Konavlima gradi

se tada moderan aerodrom, tako da Župa dubrovačka postaje prometno preopterećena.

U Kuparima se grade hoteli: Goričina I1962., Pelegrin 1963., Kupari 1978. i Goričina II 1983.

godine. U ostatku Župe dubrovačke gradi se još u Mlinima Hotel Astarea 1970. godine, u Platu

Hotel Plat 1967. te u Srebrenom Hotel Orlando 1968. godine. Glavni zamah takvoj izgradnji je rast

popularnosti turističke destinacije Dubrovnika te nova prometna povezanost jadranskom

magistralom.

2.11. Projekti Davida Fincija

Početkom 60-ih godina 20. stoljeća započinje moderna turistička izgradnja u Kuparima među

kojom se posebno ističe opus sarajevskog, kasnije američkog arhitekta Davida Fincija.

David Finci rođen je 1931. godine u Sarajevu, a umro 2017. u Sonomi, u Kaliforniji. Najveći dio

života proveo je u New Yorku gdje je i djelovao veći dio profesionalne karijere. U New York je

došao s 35 godina, sredinom 1966., kao mladi arhitekt i asistent na Arhitektonskom fakultetu

Univerziteta u Sarajevu. Iza njega je bilo svega nekoliko, ali važnih realizacija u Jugoslaviji. Osim

Kupara jedini jugoslavenski projekt koji je radio bio je idejni projekt vojne bolnice u Sarajevu. U

New York dolazi kao jednogodišnji stipendist biroa Eggers and Higgins. Po isteku godine, David

Eggers traži od Arhitektonskog fakultetu u Sarajevu da Finciju produže ostanak u njegovoj firmi.

Finci tako postaje glavni projektant (design principal) u Eggers grupi od 1966. do 1994., a od 1994.

do 2003. u Hillier grupi. Eggers and Higgins postaju Eggers grupa 1976., a kasnije se spajaju u

Hillier grupu. Na prostoru Jugoslavije više nije djelovao.

U Americi je ostvario brojne radove, a pored kuparskih radova, ističu se projekti za sportsku

dvoranu s bazenom Sveučilišta Marshall u Huntingtonu u Zapadnoj Virginiji, bazen za County


15

College Morris u Randolphu u New Jerseyju te neizvedeni projekt za klizalište Sveučilišta Indiana

u Bloomingtonu.

Kako do sada nije pronađena, ili moguće nije ni sačuvana, dokumentacija hotelskih građevina koje

je JNA podigla u uvali Kupara 60-ih 70-ih, iskaz samog Fincija jedno je od rijetkih svjedočanstava

o tim gradnjama: Godine 1958. izabran sam za asistenta (na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu,

op.a.) i istovremeno sam radio kao projektant u arhitektonskom birou Vojne oblasti na projektu

vojnog odmarališta u Kuparima. Radio sam na master planu 1960. godine s lokacijama budućih

objekata. Taj master plan se detaljno diskutovalo u Beogradu .General Kuprešanin, treći po ranku

u Armiji, bio je aktivno zainteresovan za razvoj gradnje mene lično podržao i odobrio moje projekte.

Projekt je uključivao renoviranje postojećih i izgradnju novih objekata: Hotel Gorica (kasnije

Goričina, op.a), Coffeeshop kao odvojeni objekt, Hotel Pelegrin, koji je nagrađen za arhitekturu,

,Vila 1 i Vila 2., te Hotel III, koji je lociran preko puta Pelegrina s izgrađenim temeljima i čija je

gradnja prekinuta.

Dakle, opus Fincija u Kuparima sastoji se od 6 radova, od kojih je 5 realizirano: Hotel Goričina I

1962. godine, Coffeeshop, odnosno kavana i restoran u nastavku ovog hotela, također oko 1962,

potom Hotel Pelegrin 1963. godine, te Vile 1 i 2, zvane i Borovka 1 i 2, nedaleko od Pelegrina

1966. godine. Neostvaren je projekt Kupari III, koje se trebao graditi na mjestu kasnije Goričine II

i za kojeg su prema Fincijevim riječima već bili izgrađeni temelji ali se od gradnje odustalo.

Tri hotelska objekta čine jednu cjelinu, a vile drugu cjelinu, Coffeeshop je zasebno ostvarenje. Na

prvom Hotelu Goričina I iz 1962. godine, Finci postavlja snažne, duge kontrastirane horizontale

na čijem južnom rubu podiže kubus dormitorija, čime započinje oblikovanje sličnih zdanja među

kojima je najpoznatiji splitski Hotel Marjan. Isti se također ističe snažnim horizontalama pri čemu

je svaki viši kat istaknutiji u prostoru te se na taj način postiže efekt obrnutog zigurata. Hotel

Goričina I bio je zaključen pergolom koja danas ne postoji, a očito je natkrivale neke zajedničke,

hotelske funkcije na mjestu s kojeg se pružao izvrstan pogled.

Hotel Pelegrin temu obrnutog zigurata (ili obrnute krnje piramide) nad snažnim horizontalama

prizemlja i kata dovodi do punog i pravilnog oblika pri čemu je u središnjem dijelu otvoren atrij

ispunjen stablima i skulpturama. Sljedeća faza trebao je biti Kupari III. Kod kojeg je dormitorij

ponovno postavljen na vrlo dugim, kontrastiranim horizontala prizemlja i kata no ovog puta je

oblikovan u L-tlocrtu pri čemu je zapadni krak izrazito izdužen, a sjeverni kratak što je posljedica

smještaja hotela uz istočnu padinu uvale.

Zgrada koju Finci naziva Coffeshop srušila je sama JNA prilikom gradnje Hotela Goričina II

sedamdesetih godina. Ponovno se radilo o objektu snažnih horizontala ali i velikih ostakljenih

površina pri čemu je ova zgrada sličnija kasnijim vilama nego hotelskim objektima, iako se

oblikovno nastavlja na južni rub Hotela Goričina I.

Vile Borovka 1 i 2. imaju posve ostakljena prizemlja te jedan kat na Borovki 2, a dva kata na

Borovki 1. Zanimljive su betonske horizontale balkona koje opasuju zgrade sa svih strana: ovdje

nisu, kao kod hotela zakošeni rubovi, već zaobljeni, jedini takav element u kuparskom opusu

Fincija.

Valja napomenuti da su Fincijevi radovi u Kuparima također iznimno kvalitetno razrađeni i u

detaljima, koji su posve minimalistički ali promišljeni i razrađeni.

Hotel Pelegrin s radom prestaje 1991. godine s početkom rata. Veliku materijalnu štetu napravila

je sama JNA i paravojne jedinice koje su opljačkale sve vrijedne pokretnine tijekom okupacije

Župe. JNA također granatira hotel koji na južnoj i jugozapadnoj strani ima 11 pogodaka. Velika se


16

devastacija dogodila kada je, nakon demilitarizacije, prestala kontrola nad ulascima i izlascima iz

nekada zatvorene cjeline.

Sam Finci je o ovom problemu izjavio: “Ja sam subjektivan. Prošlo je 26 godina (2015., op.a) kako

je Pelegrin bombardovan i kasnije uništavan sve više. Ako je moguće sačuvati armirano-betonsku

konstrukciju po ocjeni građevinskog inžinjera-statičara, možda je moguće spasiti Pelegrin.”

Vile su još uvijek u funkciji i pod upravljanjem državnog protokola, sa sitnim preinakama od kad ih

koriste Oružane snage RH.

Fincijev opus u Kuparima jedno je od najznačajnijih ostvarenja kasne moderne u Hrvatskoj koji

zaslužuje punu znanstvenu obradu. Valja napomenuti da je sačuvan osobni Fincijev arhiv koji

dokumentira kuparske radove. Hotel Pelegrin je rijetko uspješan kontrapunkt velikog formata,

potpuno minimalistički postavljen, gdje je arhitektura amalgamirana s velikim plohama neba i mora

s prednje i surovošću kamene, rijetko zelene padine sa stražnje strane hotela.

Prilog 5: Hoteli Pelegrin i Goričina I, David Finci (Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Dubrovniku)

POPIS LITERATURE I IZVORI

1. Baće, A., Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata, doktorska radnja, Zagreb, 2015.

2. Bekić, L. Surić R., Istraživanja Župskog zaljeva i Lokruma, Potopljena baština, br.5, Zadar,

2015.

3. Batović, Š., Osvrt na područje Dubrovnika u prapovijesti, Izdanja HAD-a br. 12, Zagreb, 1988.

4. Bojanovski, I., Trebinje – rimski Asamo s kratkim osvrtom na ager kolonije Epidaura, Tribunia

7, Trebinje, 1983.

5. Bojanovski, I., Ilirska plemena u istočnoj Hercegovini i njihov smještaj, Tribunia 9, Trebinje,

1985.

6. Bojanovski, I., Epidauritana Archaeologica I, Dubrovački horizonti 26, Dubrovnik, 1986.


17

7. Čače, S., Naselje i nekropola u prostoru zajednice, Dometi V, Rijeka, 1981.

8. Čučić, V., Posljednja kriza Dubrovačke republike, Zagreb-Dubrovnik, 2003.

9. Čunčić, M., Perkić, M., Hrvatski glagoljski natpis Župe dubrovačke iz 11. st., Slovo, 59,

Zagreb, 2009.

10. Dautova – Ruševljanin, V., Goričina, Srebreno, Dubrovnik, Arheološki pregled 13, Beograd,

1971.

11. Dragutinac, M., Hilarion, Leksikon ikonografije, liturgike, i simbolike zapadnog kršćanstva,

Zagreb, 1990.

12. Evans, A. J., Antiquarian researches in Illyricum, Archaeologia XLVIII, Westminster-London,

1884.

13. Faber, A., Prilog kronologiji fortifikacija u primorskom Iliriku, Jadranska obala u protohistoriji,

Simpozij u Dubrovniku 1972., Zagreb, 1976.

14. Ferri, R., Prilog poznavanju ilirske mitologije, Anali Historijskog instituta JAZU-a u Dubrovniku

2, Dubrovnik, 1953.

15. Fisković, C., Stećci u Župi Dubrovačkoj, Zbornik Župe dubrovačke 1, Dubrovnik, 1985.

16. Fisković, C., Naši graditelji i kipari u 15. i 16. st. u Dubrovniku, Zagreb, 1947.

17. Foretić, V., Bratstva u Župi dubrovačkoj, Zbornik Župe dubrovačke 1, Dubrovnik, 1985.

18. Grujić, N., Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Zagreb, 1991.

19. Imamović, E., Rimska cestovna mreža na dubrovačkom području, Izdanja HAD-a, 12, Zagreb,

1988.

20. Jurković, S., Mogućnosti kontrole i ograničenja „potrošnje“ pejzaža uzrokovane turističkim

korištenjem, Prostor, 3(1995), 2(10), Zagreb, 1995.

21. Kapetanić, N., Župa dubrovačka na starim razglednicama 1889.-1944., Srebreno, 2008.

22. Kapetanić, N., Vekarić, N., Ratna šteta u Župi dubrovačkoj 1806. godine, Zbornik Župe

dubrovačke, III, Dubrovnik, 2000.

23. Kapović, M., Radnički pokret u Dubrovniku 1874.-1941., Dubrovnik,1985.

24. Kobašić, A., Osamdeset godina organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj, Zbornik Župe


25. Kobašić, A., Socio – ekonomske promjene u Župi dubrovačkoj i utjecaj turizma (tijekom 20.

stoljeća), Zbornik Župe dubrovačke, II, Dubrovnik, 1996.

26. Kojaković, V., Kuće dubrovačke vlastele i pučana u Župi, Dubrovnik 6, Dubrovnik, 1978.

27. Kojaković, V., Izabrani prilozi iz povijesti Župe dubrovačke, Zbornik Župe dubrovačke, Sv. II,

Dubrovnik, 1996.

28. Kovačević, N., Antička topografija Župe Dubrovačke i Konavala s posebnim osvrtom na

ranokršćanski horizont, diplomska radnja, Zagreb, 2000.

29. Latin, D., David Finci - Hotel Pelegrin, br. VIII-42, 2006.

30. Lekki-Hrdlička, H., Povijest kuće i obitelji kapetana Turčinović-Miloslavića sa Srebrena,

Zbornik Župe dubrovačke, IV, Dubrovnik, 2005.

31. Lučić, J., Dubrovačka Astareja (granice i područja do 1366), Beretićev zbornik, Dubrovnik,

1960.

32. Lučić, J., Stećci u dubrovačkoj Rijeci i Brgatu, Prilog povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split,

1961.

33. Lučić, J., Historijska topografija dubrovačke Astareje do godine 1366, Anali Historijskog

instituta JAZU-a u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik, 1962.


18

34. Lučić, J., O migracijama ilirskog plemena Ardijejaca, Živa antika XVI, Skopje, 1966.

35. Lučić, J., Grane privrede u dubrovačkoj Astareji, Anali Historijskog instituta JAZU-a u

Dubrovniku X-XI, Dubrovnik, 1966.

36. Lučić, J., Prošlost dubrovačke Astareje (Župe, Šumeta, Rijeke, Zatona, Gruža i okolice grada

do 1366.), Dubrovnik, 1970.

37. Lučić, J., Iz prošlosti Župe Dubrovačke, Zbornik Župe dubrovačke I, Dubrovnik, 1985.

38. Lučić, J., Uprava u Župi dubrovačkoj, Zbornik Župe dubrovačke I, Dubrovnik, 1985.

39. Lučić, J., Toponimija dubrovačkog područja do doseljenja Slavena, Izdanja HAD-a br. 12,

Zagreb, 1988.

40. Luetić, J., Prinos Župljana hrvatskom pomorstvu, Zbornik Župe Dubrovačke II, Dubrovnik,

1996.

41. Macan, T., Pogledi s mora na Malašticu i Spijonu, Župski puti, Dubrovnik, 2001.

42. Macan, T., Župski puti, Dubrovački horizonti 12-13. Zagreb, 1973.

43. Macan, T., Dubačka kazivanja o Dupcu, Zbornik Župe Dubrovačke 1, Dubrovnik, 1985.

44. Macan, T., Crkve na području Župe velike, Zbornik Župe Dubrovačke 1, Dubrovnik, 1985.

45. Macan, T., Jaroslav Čermak u Župi dubrovačkoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13,

Split, 1961.

46. Marijan, B., Željezno doba na južnojadranskom području (Istočna Hercegovina, južna

Dalmacija), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 2001.

47. Marović, I., Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika, Anali Hist. Inst. JAZU-a u

Dubrovniku IV-V, Dubrovnik, 1956.

48. Maslać, M., Župa sv. Ilara u Mlinima, Zbornik Župe dubrovačke I, Dubrovnik, 1985.

45. Muljačić, Ž., Kupari nekad i danas, Naše more, vol.5,br.1, Dubrovnik,1958.

49. Novak, G. Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do početka VII st., Anali Historijskog

instituta JAZU-a u Dubrovniku X-XI, Dubrovnik, 1966.

50. Papazoglu, F., O teritoriji ilirskog plemena Ardijeja, Zbornik filozofskog fakulteta u Beogradu

7, Beograd, 1963.

51. Perić, I., Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine,

Dubrovnik, 1983.

52. Perkić, D., Prapovijesni lokaliteti na području Župe dubrovačke, Izdanja Hrvatskog

arheološkog društva, vol. 24, Zagreb, 2010.

53. Perkić, D., Stećci na području Župe Dubrovačke, Kurenat 4, Župa Dubrovačka, 2008.

54. Perkić, D., Komunikacije kroz župsku prošlost, Kurenat 6, Župa Dubrovačka, 2009.

55. Perkić, D., Arheološka baština Župe Dubrovačke, Kurenat 7, Župa Dubrovačka, 2010.

56. Perkić, M., Rezultati arheoloških istraživanja kod Crkve sv. Đurđa u Župi Dubrovačkoj, SHP

III ser. – sv. 35, Split, 2008.

57. Roller, D., Dubrovački zanati u XV. i XVI. stoljeću, JAZU, Građa za gospodarsku povijest

Hrvatske, Knjiga 2., Zagreb, 1951.

58. Rozić, M – Šimpraga, S., Umro je arhitekt Pelegrina, 11-09-2018., https://vizkultura.hr/umro-

je-arhitekt-pelegrina/

59. Sindik, I., Dubrovnik i okolica, Naselje i porijeklo stanovništva 23, Srpski etnografski zbornik

XXXVIII, Beograd, 1926.

60. Stipčević, A., Iliri, Zagreb, 1991.

https://vizkultura.hr/umro-je-arhitekt-pelegrina/

https://vizkultura.hr/umro-je-arhitekt-pelegrina/


19

61. Štuk, N., Starinska iznašašća u Mlinima, Bullettino di archaelogia e storia dalmata, XXXIII,

Split, 1910.

62. Šundov, M., Geomorfologija Dubrovačkoga primorja i geoekološko vrijednovanje reljefa,

Zagreb, 2004.

63. Zaninović, M., Villae rusticae na području Epidaura, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva

12, Zagreb, 1988.

64. Žile, I., Arheološka baština Župe Dubrovačke u kontekstu dubrovačkog kraja, Zbornik Župe

Dubrovačke II, Dubrovnik, 1995.

65. Žeravica, Z., Kovačić, L., Perkić D., Perkić M., Arheološka baština Župe Dubrovačke, Katalog

izložbe, Dubrovnik, 2007.

HR-DAST-152, ARHIV MAPA ZA ISTRU I DALMACIJU, k.o. Brašina, Državni arhiv u Splitu; Knjiga

zgrada 1837. godina.

HR-DADU-292, Građevinski planovi Općine Dubrovnik, svež. 45/15, 48/5, 73/3, 84/9, 87/15, 90/2


20

3. ANALIZA I VALORIZACIJA KULTURNE BAŠTINE

Područje obuhvata geografski je jasno određena cjelina kuparske uvale čija se zaravan ljevkasto

širi prema obali mora, omeđena s istočne i zapadne strane uzvisinama od 50-130 m n/v.

Geomorfološke značajke prostora, podneblje, vegetacija, vrste tla i pitka voda utjecali su na

gustoću i raznovrsnost kulturno-povijesnih slojeva na površini od svega 20-ak ha, te na kontinuitet

naseljenosti i korištenja prostora od brončanog doba pa sve do 20. stoljeća. Terenskim pregledom,

sintezom postojećih podataka i analizom područja sumarno se izdvajaju dva dominanta sloja:

1. arheološki sloj od 14. do 20. st. visoke kulturno-povijesne, znanstvene i društvene vrijednosti u

kojem se nalaze ostatci srednjovjekovnih i novovjekovnih stambeno-gospodarskih sklopova za

proizvodnju opeke, ostatci tvornice i keramičarske industrije 19. st, ostaci prvog izgrađenog Hotela

Štrand te dijelovi izvorne arhitekture kompleksa Hotela Grand iz poč. 20. st. Navedeni arheološki

sloj u kojem su sadržani napušteni i razgrađeni dijelovi arhitektonskih kompleksa tvornice i prve

hotelske faze postali su predmet arheoloških metoda istraživanja zbog niske razine očuvanosti

dijelova arhitekture, ispod današnje razine funkcioniranja područja kuparske uvale.

Međutim, ovaj sloj predstavlja izuzetan izvor informacija za razvoj industrijske arheologije koja je

danas proširila granice predmeta istraživanja izvan razdoblja Industrijske revolucije. Ostatci

srednjovjekovnih i post-srednjovjekovnih sklopova za proizvodnju opeke, transformirani u tvornicu

keramičkih proizvoda, predstavljaju visok potencijal za istraživanje proto-industrijskog i

industrijskog razdoblja koji na temelju materijalnih ostataka i arhivskih podataka mogu upotpuniti

interpretaciju procesa rada, tradiciju, način života zajednice vezane za opekarsku manufakturu i

industriju te ukupno značenje područja u kontekstu pripadajućeg mediteranskog kulturnog kruga

u navedenom razdoblju.

2. postojeći, prostorno dominantan i donedavno funkcionalni građevni fond kojeg predstavlja pet

hotelskih sklopova izgrađenih tijekom 20. st. u vremenskom slijedu: Grand, Goričina I, Pelegrin,

Kupari i Goričina II.

Od početaka 20. st. područje poprima sasvim drugi karakter transformacijom industrijske zone 19.

st. i integracijom ostataka tvornice u elitnu hotelsko-turističku izgradnju Hotela Grand Kupari koji

je, usprkos intervencijama iz 70-ih godina 20. st., i danas značajan u prostoru zbog očuvanja

glavnine supstance arhitektonskog sklopa zajedno s hortikulturno uređenim površinama te

središnjim položajem unutar kuparske uvale. Poslije Drugog svjetskog rata slijedi transformacija

društvenog karaktera koja se odražava i na pristup izgradnji hotelskih kompleksa koja će uslijediti

60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. st.

U tom smislu, u konzervatorskoj podlozi, vrednovani su svi slojevi hotelsko-turističke izgradnje s

obzirom na doprinos ili degradaciju zatečenih vrijednosti, ocjenjujući iz današnje perspektive

zatečeno stanje završenog prostornog razvoja turističkog kompleksa Kupari.


21

3.1. STAMBENO-GOSPODARSKI SKLOPOVI ZA PROIZVODNJU OPEKE

Položaj nalaza i nalazišta u obuhvatu UPU Kupari I Opekarska peć

Županija Dubrovačko-neretvanska

Općina Župa dubrovačka

Adresa K.č. k.č.zgr. 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68,

k.o. Brašina (n.i.: 2320/1, 2323/2, 2321/1,

2322 k.o. Brašina)

Nadležnost Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Vrsta Arheološko nalazište

Glavna datacija 14-19. st.

Pravni status Evidentirano

Trenutačna funkcija Bez funkcije

SMJEŠTAJ U PROSTORU, OPIS, DATACIJA

Stambeno-gospodarski sklopovi za proizvodnju crijepa i opeke smješteni su u uvali Kupari, a brojni

arhivski podaci potvrđuju da je već u 14.stoljeću na području Kupara radilo barem 12 peći za

sušenje crijepa i opeke te da se proizvodnja tijekom 14. i 15. stoljeća neprestano povećavala. Peći

za sušenje opeka „kuparice“ bile su u privatnom vlasništvu, ali su dubrovačke vlasti strogo

kontrolirale distribuciju i izvoz.

Na jugoistočnom dijelu uvale nalazi se sklop organiziran oko manjeg trga, Piazzale, kako je

označeno na karti iz 1837. g. (Knjiga zgrada u Arhivu mapa i karata u Splitu) koji se sastoji od peći

za cigle na istočnom rubu (61), dva magazina na južnom dijelu (60, 62) te kuće za stanovanje s

jednim magazinom na sjevernom dijelu koji je glavnim pročeljem okrenut prema vrtu na sjeveru

(63). Nedaleko kuće za stanovanje je veća ruševina (64). Vlasnici su nasljednici Petra Papija iz

Brašine.

Objekti označeni na austrijskom katastru iz 1837.g. predstavljaju tri stambeno-gospodarska sklopa

za proizvodnju crijepa i opeke u privatnom vlasništvu dvoje vlasnika. Prvi sklop u vlasništvu Petra


22

Papi, sastoji se od peći (k.č. 61), dva magazina (k.č. 60 i 62), stambene kuće s vrtom (k.č. 63) te

ruševne zgrade nepoznate namjene (k.č.64). Svi su objekti zaokružuju mali trg, a stambena kuća

je pročeljem okrenuta na suprotnu, sjeverozapadnu stranu. Drugi sklop u vlasništvu Marije

Turčinović smješten je nešto zapadnije, a sastoji se od peći (k.č. 66) te dvije ruševne zgrade,

vjerojatno magazina (k.č. 67 i 68). Treći sklop čini samo peć najveću od navedenih, u vlasništvu

Šimuna Savinovića (k.č. 65). Peći su bile kružnog oblika s ložištem u donjoj zoni, a građene su od

grubo klesanog kamena vezanog vapnenim mortom. Ovakvo stanje sklopova s djelomično

ruševnim objektima vjerojatno potječe još od Napoleonskih ratova iz 1806.g. kada je dubrovačko

područje pa tako i Župa, strahovito poharano i opljačkano, a mnogobrojne građevine stambene i

javne namjene spaljene. Prema statističkim podacima, Kupari su jedno od mjesta koji su najviše

stradali u ratu.

STANJE

Izgradnjom parne ciglane grofa Brnje Caboge 1889.g. većina ovih objekata je uklonjena ili

adaptirana za potrebe novog pogona. Peći na k.č. 61 i 65 su zadržane i sudeći po raspoloživoj

dokumentaciji, još su izvjesno vrijeme bile u funkciji. Magazin bivšeg vlasnika Petra Papi na k.č.

62, preuređen je u upravnu zgradu ciglane, a 1920. prenamjenom prostora i novom hotelskom

izgradnjom, adaptirana je u Hotel Štrand (objekt je proširen i spojen s bivšim magazinom na k.č.

60).

Jedna od peći, označena kao k.č. 61, sačuvana je i uklopljena u kasniju hotelsku izgradnju te je

vidljiva još na fotografijama iz 30-ih godina 20.st. Ova peć konačno je razgrađena 1959.godine

uoči nešto kasnije izgradnje Hotela Goričina I. Jedina peć koja je vjerojatno kompletno uklonjena

izgradnjom parne ciglane jest ona označena kao k.č. 66, jer je na njenom mjestu sagrađena nova

velika peć parne ciglane, kasnije adaptirana u sklopu izgradnje Hotela Grand 1922/23.g.

Prilog 1: Dio peći 1959. Prilog 2: Ostatci peći ucrtani na geodetskoj podlozi iz 1975.


23

VALORIZACIJA

Iako nalazište nije arheološki istraživano postoji niz potvrda o iznimno rijetkom nalazištu s

višestoljetnim kontinuitetom proizvodnje opeke, utemeljene u 14. st. s trajanjem do 19. st. Pisani

izvori i kartografski prikazi iz 19. evidentiraju razvoj stambeno gospodarskih sklopova, povećanje

broja peći i stambenih jedinica koji su u razvijenoj fazi krajem 19. st. organizirani kao naselje

formirano oko manjeg trga.

Iako je dio nalazišta oštećen, dijelovi sklopova uklonjeni, ostaci jedne peći su zadržani (k.č. 61) i

prenamijenjeni u kasnijoj hotelskoj izgradnji, a danas se nalaze ispod Hotela Goričina.

MJERE ZAŠTITE

Prilikom uklanjanja postojećih struktura, potrebno je osigurati stalni arheološki nadzor, a u slučaju

nailaska na navedene ranije strukture, potrebno je izvršiti detaljno dokumentiranje istih te ovisno

o stupnju njihove očuvanosti i planiranim zahvatima, eventualno omogućiti njihovu prezentaciju.

Na temelju značenja i potencijala arheološkog nalazišta predlaže se za upis u Registar kulturnih

dobara Republike Hrvatske.


24

3.2. PARNA TVORNICA KERAMIČKIH PROIZVODA

Položaj tvornice u obuhvatu UPU Kupari I Parna tvornica keramičkih proizvoda



Adresa Neidentificirane čestice k.o. Brašina


Vrsta Tvornički kompleks 19. st.

Glavna datacija 1889.

Pravni status Evidentirano

Trenutačna funkcija Bez funkcije

SMJEŠTAJ, OPIS, DATACIJA

Na području na kojem se danas nalaze dijelovi kompleksa Hoteli Grand i Goričina, zajedno s

parkovnim uređenjem, bio je smješten pogon Parne tvornica keramičkih proizvoda koju su 1889.

g. osnovali Bernard Caboga i Niko Srinčić. Osim tvornice koja je danas većim dijelom ispod zemlje,

u arheološkoj razini se nalaze i ostaci hotela Štrand te dijelovi kompleksa Hotela Grand kao npr.

zapadno krilo glavne zgrade i depadansa hotela. Stoga ih stanje niske razine očuvanosti određuje

potencijalnim predmetom arheoloških istraživanja, osobito u slučaju donošenja odluke o

rekonstrukciji Hotela Grand prema izvornom predlošku.

Parna tvornica, smještena na obali u neposrednoj blizini mora, krajem 19. i početkom 20. stoljeća

imala je proizvodnju od 40 000 tona godišnje, proizvodila je različite vrste kupe i opeke te

dekorativne keramičke proizvode. No, kvalitetni keramički proizvodi historicističkoga oblikovanja

iz ove ciglane, prvenstveno vrtna galanterija, imali su velikoga udjela u uređenju dubrovačkih kuća

i vrtova toga vremena.


25

Prilog 1: Proizvodi Parne tvornice, crijep

STANJE

Ostaci peći u sklopu nekadašnjeg pogona parne ciglane kasnijom su hotelskom izgradnjom

dobrim dijelom sačuvani u izvornom obliku. Dijelovi tvorničkog kompleksa su neistraženi i stanje

ostataka nije poznato.

Prilog 2: Tlocrt prizemlja Hotela Grand s integriranom opekarskom peći u arhitekturu hotela

VALORIZACIJA

Ostaci Parne tvornice u kuparskoj uvali, dijelom integrirani u arhitekturu Hotela Grand predstavljaju

najvrjednije materijalne ostatke industrijske baštine na području Kupara, a i čitave Župe.

Arheološka zona predstavlja izuzetno visok potencijal za istraživanje proto-industrijskog i

industrijskog razdoblja.

MJERE ZAŠTITE

Prostor peći potrebno je zadržati oblikovno i u postojećim gabaritima te prezentirati u okviru

adaptacije hotela. Dodatnim arheološkim i arhivskim istraživanjima moguće je bolje definirati

izvorne elemente koji su uklonjeni tijekom adaptacije u hotel (prvenstveno niža zona odnosno veza

prostora sa odlaganje i pečenje opeke s ložištem i kanalima).


26

3.3. HOTEL GRAND

Položaj unutar obuhvata UPU Kupari I Hotel Grand



Adresa K.č. 2322 k.o. Brašina


Vrsta Hotelski kompleks

Glavna datacija 20. st. (1923. – 1924.)

Autor Jiri Stibral, (graditelj Alois Zima)

Investitor Dubrovačko kupališno i hotelsko

dioničarsko društvo Prag – filijala

Dubrovnik - Kupari

Trenutačna funkcija Izvan funkcije

SMJEŠTAJ U PROSTORU

Hotelski kompleks longitudinalnog karaktera, okružen ostacima nekadašnjeg hortikulturnog

uređenja i samoniklom vegetacijom, smješten je na izduljenoj zaravni, zbijenoj između dva brijega

Goričina i Trapit koja se širi prema jugu do šljunčane obale. Veći dio hotelske zgrade s

orijentacijom na padine Goričine i Trapita, zaklonjen gustim zelenilom, uvučen je u odnosu na

obalu, rastvarajući se samo kraćim južnim pročeljem prema moru.

ARHITEKTONSKI SUSTAV

Jednokatnica izrazito izduženog oblika u smjeru sjever – jug, predstavlja dominantu uz koju se

vežu manji aneksi kojima je postignuta tlocrtna razvedenost i dinamika cjeline. Duž zapadnog

pročelja pruža se kraće jednokatno krilo naglašeno dvama vertikalnim istacima u formi plitkih

tornjića, dok se za istočno glavno pročelje vežu dva sasvim kratka ulazna jednokatna aneksa,

rizalitno istaknutih završetaka, čime je postignut određen stupanj reprezentativnosti. U kompoziciji

cjeline uočava se potpuna odsutnost simetrije koja s promjenom točke promatranja mijenja


27

karakter i akcente pa tako u pogledu zajedno s hortikulturno uređenim okruženjem iznenađuje

svojom reprezentativnošću.

Svi volumeni su bez obzira na tlocrtnu formu zaključeni dvostrešnim krovištima, osim

četverostrešnih krovišta plitkih tornjića na zapadnom traktu i jednog trostrešnog krovnog zaključka

nad volumenom kojim je zaključena sjeverna strana glavnog longitudinalnog trakta.

TLOCRTNA DISPOZICIJA I SADRŽAJI

Naglašena longitudinalnost tlocrtne forme zgrade Hotela Grand uvjetovana je dispozicijom zgrada

starije industrijske arhitekture čiji su strukture integrirane u zgradu hotela. Iz izrazito izduženog

tlocrtna oblika proizašao je jednostavan prostorni koncept koji se ponavlja u obje etaže, a temeljen

je na nizovima spavaćih jedinica praćenih uzdužnim hodnicima. Jednostavnom prostornom

konceptu oblikovni akcent predstavlja glavno reprezentativno stubište smješteno u ulaznom krilu,

vezanom za istočno pročelje glavne zgrade. Riječ je o otvorenom dvoetažnom prostoru u čijem

središtu je stubišni krak kojim se uspinje na kat. Podest katne etaže nose toskanski stupovi koji

predstavljaju dominantu i određuju karakter prostora. Podgled katnog podesta raščlanjen je

velikim kvadratnim kasetama klasične provenijencije što također doprinosi reprezentativnosti i

složenosti cjeline. Kamena balustradna ograda stubišta kao i drvena ograda katnoga podesta u

potpunosti su uništene.

Dok su koncept i oblikovanje stubišnog prostora još i danas relativno očuvani, prostor restorana

koji je bio smješten u južnom aneksu zgrade s ulazom oblikovanim na isti način kao ulaz u aneks

s glavnim stubištem, potpuno je izmijenjen u kasnijim adaptacijama. Danas se u tom prostoru

nalaze ostaci spiralnog stubišta iz sedamdesetih godina koje vodi na kat, u veliku prostoriju za

blagovanje s pogledom na more. Prostorija prizemlja u kojoj su nekada bile recepcija i kavana kao

i katna prostorija s restoranom, formirane su sedamdesetih godina dogradnjom novoga volumena,

uz zapadnu stranu glavne zgrade. Ovom dogradnjom formirano je i današnje južno pročelje.

Zapadno krilo, podignuto većim dijelom na strukturi starije industrijske arhitekture - ciglane koja je

bila u funkciji peći iznimno je važno, za iščitavanje razvoja arhitekture zgrade hotela. Naime,

najstariji sloj Hotela Grand je izdužena prostorija masivnih perimetralnih zidova i stupova

kvadratnog presjeka od opeke koji nose bačvaste svodove. Uzdužni zidovi danas su rastvoreni

ujednačenim ritmom uskih, lučno zaključenih otvora koji su nastali povećanjem izvornih otvora

kroz koje se unosio materijal za proizvodnju opeke. Nad ovom prostorijom koja je u hotelskom

kompleksu mogla imati samo utilitarnu namjenu (pivnica?) podignut je kat sa spavaćim jedinicama

koncentriranim oko ozelenjene terase. Terasa je sa tri strane uokvirena svođenim, lučno

rastvorenim trjemovima iz kojih se ulazi u sobe. Identitet ovog malenog ambijentalno vrijednog

prostora određuju stupovi s kapitelima odrezanih uglova koji nose lukove trjemova.

KONSTRUKCIJA I MATERIJALI

Hotelske zgrade zidane su klasičnim materijalima i konstrukcijama. Perimetralni i pregradni zidovi

izvedeni su opekom, međukatne konstrukcije su drveni grednici, krovne drvene konstrukcije tipa

stolica, dok su dvostrešni krovovi prekriveni kupom kanalicom. Opečni svodovi nalaze se samo u

staroj peći te pripadaju ranijoj građevnoj fazi industrijske izgradnje. Pročelja su izvedena u žbuci

uključujući bogatu arhitektonsku plastiku.

Adaptacijama iz sedamdesetih godina uvode se novi materijali s ciljem stabilizacije konstrukcije.

Drvene međukatne konstrukcije zamjenjuju se novim punim i sitno rebričastim armirano-


28

betonskim pločama. Do promjena dolazi i u krovištu gdje se uvode armirano betonske ploče –

ravne u visini veznih greda i kose. U ovim se adaptacijama interpoliraju i nova betonska stubišta

od koji neka (spiralno u južnom aneksu) dobivaju kamenu oblogu. Kamen je korišten u izvornom

oblikovanju najreprezentativnijeg prostora, vestibula sa stubištem koje je bilo obloženo kamenim

pločama, a balustradna ograda bila je također kamena.

Prilog.1: Tlocrt prizemlja, snimak postojećeg stanja, (Geographica d.o.o.)

Prilog 2: Tlocrt kata, snimak postojećeg stanja, (Geographica d.o.o.)


29

Prilog 3: Tlocrt krovišta, snimak postojećeg stanja, (Geographica d.o.o.)

OBLIKOVANJE PROČELJA I STILSKA OBILJEŽJA

Vanjštinu hotela od samog početka određuje više različitih oblikovnih akcenata. Današnje stanje

rezultat je intervencija sedamdesetih godina 20. stoljeća kada se događaju promjene na južnom i

zapadnom pročelju, dok istočno i sjeverno pročelje ostaju u izvornom stanju.

Karakter hotelske zgrade određuju čvrsti zatvoreni volumeni i raščlamba pročeljnih platana

neostilskom arhitektonskom plastikom srednjoeuropske provenijencije. Iznimku predstavlja

zapadno krilo koje se u katnoj zoni rastvara plitkim lođama što je u skladu s podnebljem i funkcijom

hotelske zgrade.

Prvobitnim oblikovanjem cjeline, sjeverno pročelje kao i istočno uzdužno pročelje s ulaznim

aneksima, istaknuta su kao dominantna, što je povezano s komunikacijskim tokovima kompleksa.

Naime, sa sjeverne strane ulazilo se u kompleks, a glavna aleja pružala se prema jugu duž

istočnog pročelja hotela. Toj su ideji bili prilagođeni i ostali dijelovi pa je reprezentativnu cjelinu i

važnu vizuru kompleksa predstavljao ulazni aneks vezan za središnji dio istočnog pročelja i krilo

koje je vodilo u depandansu smještenu nasuprot glavnog istočnog pročelja hotela. Brojne

povijesne fotografije dokumentiraju ovu situaciju, a naročito su značajne one koje detaljno

prikazuju izgled zgrade depandanse koja je svojim sjevernim pročeljem s tornjićem sudjelovala u

kreiranju slikovite vizure ulaza u hotelski kompleks.

Sjeverni dio longitudinalne hotelske zgrade naglašen je volumenom čije pročelje predstavlja kulisu

reprezentativnog ulaza u hotelski kompleks. Njegovim sjevernim troosnim pročeljem i danas

dominira središnji, kupolno zaključeni tornjić (unutar kojeg je smješteno stubište) koji ujedno

predstavlja dominantnu vertikalu cjeline.

Ulaz u hotel smješten je na istočnom uzdužnom pročelju koje je artikulirano ujednačenim ritmom

pilastara velikog reda koji podržavaju trabeaciju sastavljenu od profiliranog arhitrava, glatkog friza

i potkrovnog vijenca s gustim nizom konzolica. Na taj način formirana su upuštena vertikalna

prozorska polja unutar kojih su smješteni po jedan pravokutni prozor prizemlja i kata jednostavne


30

arhitektonske plastike u vidu profiliranih klupčica, nadstrešnica i parapetnih glatkih ploča. Gusti niz

pilastara velikog reda naglašenog plasticiteta, kojima je određen ritam ovog dugačkog pročelja

rezultirali su neočekivanom reprezentativnošću zgrade relativno maloga mjerila. Značajni akcenti

koncepta su dva kratka ulazna aneksa suprotnog smjera pružanja koja se vežu za istočno pročelje

– jedno otprilike u središnjoj zoni, a drugo na njegovom južnom rubu. Njihova se bočna pročelja

oblikovno povezuju s glavnim uzdužnim pročeljem korištenjem pilastara velikog reda te na taj

način formiraju cjelinu s asocijacijom na srednjoeuropsku rezidencijalnu izgradnju ranijih

razdoblja. Dva glavna ulaza na kraćim pročeljima detaljima u stilu art decoa odražavaju duh

vremena, ali istovremeno se koriste i elementi klasične provenijencije u vidu npr. kaneliranih

pilastara.

Zapadno, uzdužno pročelje glavne zgrade većim je dijelom tretirano kao sporedno što se očituje

u korištenju manje reprezentativnog izričaja odnosno ispuštanju detalja arhitektonske plastike,

iako je i u ovom dijelu prisutan koncept ritmiziranja pilastrima velikog reda. Zapadno pročelje

kraćeg zapadnog krila kojim je integrirana stara peć ciglane ima posebna oblikovna obilježja.

Naime, katnu zonu raščlanjenu već u izvornom stanju plitkim nišama s balkonima obrubljuju

četvrtasti tornjići koji zadiru u zonu krovišta. U okviru brojnih intervencija na hotelu poduzetih

sedamdesetih godina 20. stoljeća balkoni su prošireni uvođenjem polukružnih konkavno isturenih

podesta sa željeznim ogradama.

Južno pročelje je u prvobitnoj situaciji bilo određeno spomenutim aneksom poprečno vezanim za

južni rub glavne zgrade, dok je njegov zapadni dio bio uvjetovan utilitarnom prizemnicom zabatnog

zaključka. Zaključuje se da je ovo pročelje bilo tretirano kao stražnje i manje važno mada je bilo

orijentirano na more. Sedamdesetih godina situacija će se izmijeniti kada prizemnicu na zapadnoj

strani zamjenjuje katni volumen koji se povezuje s postojećim istočnim aneksom ponavljajući

njegove oblike što će omogućiti formiranje reprezentativnog južnog pročelja na kojem će se

uspostaviti artikulacija pilastrima velikog reda, odnosno prozorska polja s prozorima ranije

utvrđene arhitektonske plastike.

Prilog 4: Istočno pročelje, stanje 2019. Prilog 5: Ulazni aneks glavne zgrade hotela i nekadašnje

depandanse, stanje 2019.


31

Prilog 6: Zapadno pročelje zapadnog krila Prilog 7: Južno pročelje, postojeće stanje 2019.

postojeće stanje 2019.

OPREMA INTERIJERA

Budući da je hotel temeljito obnavljan i pregrađivan sedamdesetih godina 20. stoljeća, izvorna

oprema iz vremena izgradnje nije očuvana. U većini prostorija evidentni su tragovi iz vremena

preuređenja hotela u vidu zidnih tapeta, kupaonskih pločica, ugradbenih sobnih ormara, vratne

stolarije koja je izrađena vjerojatno po uzoru na tada zatečena starija vrata s ukladama itd. Prostor

s glavnim stubištem, iako iznimno devastiran, još uvijek posjeduje elemente ili ostatke izvornog

oblikovanja toskanskim stupovima, kamenim podnim pločama, kamenim stubama, zidnim nišama

itd. Fotografije pokazuju da je stubište imalo kamenu balustradnu ogradu, a katni podest drvenu

ogradu. Očuvana su i dvoja vrata nad kojima je natpis „saloni“ koja obostrano uz stubište vode u

stražnje prostorije. Vrijedan interijerski prostor iz vremena izgradnje hotela je manja terasa

zapadnoga krila uokvirena trjemovima čije lukove nose još uvijek očuvani zidani stupovi s

kapitelima u žbuci. S ovog trjema se pristupalo luksuznim sobama s balkonima.

U prostoru kavane i restorana južnoga aneksa uočavaju se tragovi uređenja u vidu podnih pločica

iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Spiralno betonsko stubište iz istoga razdoblja ima tragove

kamenih obloga.

Prilog 8: Vestibul sa stubištem, izvorno stanje Prilog 9: Vestibul sa stubištem, stanje 2019.


32

Prilog 10: Katni prostor zapadnog krila Prilog 11: Katni prostor zapadnog krila, stanje 2019.

Prilog12: Peći stare ciglane, 2019. Prilog 13:Prostor kavane u prizemlju južnoga aneksa, stanje 2019.

UREĐENJE OKOLIŠA I VANJSKA OPREMA

Obuhvat hotelskog kompleksa, koji se jasno razabire na zračnoj fotografiji iz dvadesetih godina

kao i na situacijskim planovima iz istoga razdoblja, bio je na zapadnoj strani određen linijom

nekadašnjeg potoka, dok je istočna granica bila uvjetovana početkom strmine brijega Goričina.

Prostornu okosnicu predstavljao je put koji je iz smjera sjevera, zaobilazeći u blagom luku glavnu

hotelsku zgradu, vodio prema obali. Od njega su se pružali vijugavi pješački odvojci prema raznim

dijelovima hotela.

Duž glavne komunikacije bili su zasađeni gusti nizovi palmi (dijelom postoje i danas) koje su

doprinosile reprezentativnosti i slikovitosti kompleksa. Hortikulturno uređene površine bile su


33

značajan dio koncepta hotelske cjeline i imale su važnu ulogu u naglašavanju reprezentativnosti,

ali jednako tako i u podizanju kvalitete boravka u hotelu. Vrtovi geometrijskog koncepta, uređeni

sadnjom mediteranskoga bilja, nalazili su se uokolo glavne zgrade: duž njenog istočnog pročelja;

sa zapadne strane do same granice kompleksa i prema obali pred glavnim pročeljem hotela

Štrand. Zelenilo je bilo uključeno i u unutarnjim dvorištima i terasama hotela, gdjegod je bilo

moguće što je zasigurno imalo za cilj učiniti boravak u hotelu što ugodnijim. Povijesne fotografije

i situacijski plan iz dvadesetih godina otkrivaju detalje ovoga uređenja pa se sasvim jasno očitava

koncept svake zelene površine. Riječ je o geometrijskim shemama u vidu pravokutnih i kružnih

formi, dok se u sjevernom dijelu, kod prilaza hotelu, zamjećuju slobodnije oblikovane staze i sadnja

pejzažnog karaktera. Upravo ovi dijelovi kompleksa imaju do danas očuvanu matricu, a vjerojatno

i veliki broj starih stabala. Duž glavnoga puta koji vodi prema jugu nalazi se veliki broj palmi kao i

tragovi nekada geometrijski uređenih površina uz istočno pročelje. Zelene površine zapadnog

dijela kompleksa u potpunosti su nestale u kasnijim intervencijama preuređenja ovoga prostora.

U južnom dijelu kompleksa, sasvim blizu obale bilo je smješteno tenisko igralište.

Izgradnjom Hotela Pelegrin i formiranjem prilaznog puta novom hotelu duž padine brijega Trapit

proširuje se hortikulturno uređena površina sa zapadne strane Hotela Grand kojoj je u

međuvremenu prvotna geometrijska koncepcija zamijenjena pejzažnim uređenjem, uvođenjem

vijugavih stazica i sadnjom borova. Izdvojena je zelena sekcija uz obalu unutar koje se smještaju

moderni plažni objekti.

STANJE

Ratna razaranja nanijela su znatna oštećenja krovne konstrukcije i fasada, a tijekom okupacije

Župe dubrovačke devastirana je unutrašnjost hotela. Hotel dugi niz godina nije u upotrebi te je

uslijed neodržavanja i zapuštenosti nastupilo urušavanje dijela krovne i stropne konstrukcije, s

tendencijom daljnjeg propadanja. Stanje čitavog krovnog pokrova je izrazito loše. Veći dio vanjske

stolarije je uništen ili otuđen pa je unutrašnjost izložena daljnjim devastacijama.

Do sada nisu poduzete mjere tehničke zaštite, a otvoreni pristup hotelu predstavlja opasnost za

prolaznike.

KRONOLOGIJA IZGRADNJE

Tvornica keramičkih proizvoda: 1889. – 1920.

U iščitavanju povijesno-građevnog razvoja kompleksa Hotela Grand iznimnu važnost ima ranije

postojanje pogona za proizvodnju cigle po kojem uvala i nosi naziv Kupari. Povijesna

dokumentacija potvrđuje proizvodnju opeke još od ranog srednjeg vijeka, a potkraj 19. stoljeća,

grof Bernard Caboga i Niko Srinčić započinju industrijski tehnološki proces proizvodnje. Uvođenje

novoga procesa proizvodnje podrazumijevalo je i novu izgradnju u kojoj će se smjestiti inovativni

pogoni, a situacijska karta iz 1912. godine kao i nekoliko fotografija iz drugoga desetljeće 20.

stoljeća vrijedni su dokumenti koji pokazuju koncept i izgled nove Parne tvornice keramičkih

proizvoda. Riječ je, naime, o paralelno položenim izduženim prizemnicama dvostrešnih krovišta,

po dužoj strani smjera sjever-jug, koje su bile usklađene s prostornim predispozicijama i

karakterom terena. Samo je upravna zgrada bila položena paralelno s morskom obalom,

poprečno na smjer pružanja zgrada ciglane.


34

Prilog 14: 15: Kupari, situacija, 1922. Prilog 15: Zgrade parne tvornice keramičkih proizvoda.

Prilog 16: Pogled na zgrade Parne tvornice keramičkih proizvoda

Izgradnja kompleksa Hotela Grand: 1920. – 1924.

Ulaganjem češkog kapitala ovaj će industrijski pogon biti preoblikovan i prenamijenjen u jedan od

prvih turističkih kompleksa južnoga Jadrana. Prema projektu češkoga arhitekta Jiria Stibrala, dio

postojećih arhitektonskih struktura tvornice prilagođen je i stavljen u funkciju nove izgradnje što je

uvelike obilježilo koncept i pojavnost hotelskog kompleksa. Očuvana projektna dokumentacija za

izgradnju kompleksa svjedočanstvo je izvornog koncepta i oblikovanja te vrijedni materijal koji

omogućava iščitavanje i analizu izvornog stanja.


35

Godine 1920. upravna zgrada ciglane, izduljena zidanica položena paralelno s morskom obalom,

preoblikovana je i prilagođena hotelskoj namjeni. U njoj je bio smješten prvi hotel budućeg

kompleksa pod nazivom Hotel Štrand. Riječ je o izduljenoj katnici pravokutna tlocrta s uzdužnim

hodnikom i nizovima prostorija duž uzdužnih perimetralnih zidova. Zgrada hotela Štrand bila je

orijentirana prema obali reprezentativnim pročeljem oblikovanim u duhu art decoa pred kojim je

bila i raskošna altana s terasom.

U razdoblju od 1922. do 1924. izgrađen je cijeli kompleks Hotela Grand koji se sastojao od glavne

longitudinalne zgrade spojene s kraćim zapadnim krilima industrijske provenijencije i

novoizgrađene četverokrilne prizemne zgrade depandanse smještene podno zapadne padine

brijega Goričina.

Glavna zgrada Hotela Grand, duljine 120 m, nastala je integriranjem, odnosno pregradnjom i

nadogradnjom perimetralnih zidova jedne od zgrada ciglane, dok je zapadno kraće krilo većim

dijelom podignuto na kompletno očuvanoj arhitektonskoj strukturi koja je bila u funkciji peći. Ove

su dvije građevine međusobno povezane, a zbog reprezentativnosti i prilagodbe novoj namjeni

glavnoj se zgradi dograđuje nekoliko aneksa u kojima se smještaju potrebni sadržaji poput

restorana, recepcije, vestibula s glavnim stubištem. Nadalje, treba istaknuti da je kompleks hotela

uključivao još dvije starije izdužene prizemnice, koje su se pružale paralelno duž sjeverne polovice

zapadnog pročelja glavne zgrade s kojom su formirale zatvoreno dvorište, uređeno sadnjom

tropskih vrsta. Ove su zgrade bile servisnog karaktera, namijenjene smještaju posluge, praonice,

skladišta i električne centrale. Smještajne jedinice bile su u gustim nizovima poredane unutar

glavne zgrade sa središnjim uzdužnim hodnikom kao komunikacijskom jezgrom. Na sjevernom

rubu obiju etaža bili su sanitarni čvorovi za zajedničku upotrebu. Luksuznije sobe s balkonima bile

su smještene u zapadnom krilu iznad nekadašnje peći ciglane.

Nasuprot glavne zgrade Hotela Grand, s njegove istočne strane bila je izgrađena depandansa s

četiri prizemna krila koja su jednim spojnim unutarnjim krilom formirala dva pravokutna dvorišta.

Ulazni jednokatni volumen, koji je očuvan do danas, složenijeg je koncepta u odnosu na

smještajna krila, rastvoren lučnim otvorom masivnog okvira i dekoriran elementima klasične

provenijencije u vidu kaneliranih pilastara. Zajedno s ulaznim aneksom glavne zgrade formirao je

reprezentativnu slikovitu kompoziciju kroz koju je vodila aleja palmi prema moru.

Pristup strukturiranju i artikulaciji pročelja glavne zgrade Hotela Grand ne pokazuje značajniji

utjecaj suvremene hotelske izgradnje kakvu na primjer zatječemo na sjevernom Jadranu. Naime,

dominantna osobina njegovih volumena čvrst je i zatvoreni obris naglašenih bridova, bez

značajnijih rastvaranja ili uvođenja balkona zbog povezivanja s vanjskim prostorom i uživanja u

blagodatima klime. Osim plitkih balkonskih niša kojima je bio rastvoren niz od šest luksuznijih soba

kraćeg zapadnog krila, sva su ostala pročelja rastvorena klasičnim pravokutnim prozorima.

Neostilski dekorativni sustav s dominacijom repeticije pilastara velikog reda poslužio je za

postizanje reprezentativnosti čime se vjerojatno željelo potisnuti industrijski karakter arhitekture

koja je postala dijelom novoga kompleksa. Iako je neostilsko oblikovanje kasnobarokne

provenijencije, karakteristično za rezidencijalnu izgradnju srednjoeuropskog prostora, predstavlja

pomalo neobičan spoj s mediteranskim podnebljem, treba istaknuti da su postignute visoke

ambijentalne vrijednosti naročito u spoju s hortikulturno uređenim površinama gdje je zastupljena

mediteranska vegetacija.


36

Prilog 17: Zračna fotografija kompleksa Hotela Grand

Prilog 18: Tlocrt prizemlja Hotela Grand, 1922., (Državni Arhiv u Dubrovniku)


37

Prilog 19: Tlocrt kata Hotela Grand, 1922., (Državni Arhiv u Dubrovniku)

Prilog 20: Pročelja Hotela Grand, 1922., (Državni Arhiv u Dubrovniku)

Prilog 21: Poprečni presjek glavnog i zapadnog krila hotela s peći stare ciglane, 1922., (Državni Arhiv u

Dubrovniku)


38

Prilog 22: Pogled na istočno pročelje glavne zgrade Hotela Grand

Prilog 23: Pogled na kompleks Hotela Grand sa zapada


39

Prilog 24: Pogled na kompleks Hotela Grand s juga

Prilog 25: Pogled na ulazne anekse depandanse i Hotela Grand


40

Prilog 26: Pogled na istočno pročelje glavne zgrade s aneksima, u prvom planu pročelje južnog aneksa s

restoranom

ADAPTACIJA

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, odnosno potkraj četrdesetih godina turistički kompleks u

Kuparima prelazi u vlasništvo JNA. Nakon izgradnje dvaju novih hotela – Gorice I podno brijega

Goričina i Pelegrina na zapadnom rtu uvale – s kojima se kompleks kvalitetno razvija u skladu s

kapacitetom prostora i prirodnim obilježjima terena, započinje obnova Hotela Grand.

U skladu s naraslim standardima turističke ponude bilo je neophodno unaprijediti kvalitetu i ponudu

hotela. Stoga se prije svega povećavaju smještajne jedinice na način da se u glavnoj zgradi ukida

dvostruki red manjih soba sa središnjim hodnikom u zamjenu za jednostruki niz većih soba s

kupaonicama i uzdužni hodnik duž zapadnog pročelja. Standard se poboljšava i povećanjem

balkona soba kraćeg zapadnog krila i to ugradnjom polukružnih podesta sa željeznim ogradama

koji izlaze iz ravnine pročelja matičnog volumena. Dio prizemlja glavne zgrade prenamijenjen je iz

smještajnih jedinica u salone za druženje i zabavu, a vrlo značajna promjena događa se u južnom

dijelu hotela. U produžetku zapadnog krila do ravnine južnoga pročelja, na mjestu starije

prizemnice industrijske provenijencije, podiže se katni volumen koji se oblikom i artikulacijom

pročelja usklađuje s postojećom gradnjom. Na taj se način formira veliki ulazni prostor s kavanom

u prizemlju i restoranom na katu povezani spiralnim stubištem. Ovi prostori s orijentacijom na

morsku stranu postaju najkvalitetniji dijelovi hotela, a istovremeno se formira i reprezentativno

južno pročelje na koje se apliciraju pilastri velikog reda kao i cijeli repertoar već poznatih

dekorativnih elemenata. U pozadini kavane i restorana na katu uređuju se velike kuhinjske

prostorije


41

U ovom se razdoblju uklanja zgrada depandanse uz očuvanje njenog ulaznog volumena koji je i

dalje predstavljao dio reprezentativne scene ulaza u kompleks. Prizemnice gospodarske namjene,

koje su se pružale uz zapadnu stranu glavne zgrade, uklonjene su prije sredine šezdesetih godina.

Na njihovom mjestu se početkom osamdesetih godina dograđuje dugačka kamena terasa s

paviljonom, koja se proteže sve do sredine zapadnog krila s balkonima, ponavljajući raniji koncept

zatvorenog pravokutnog dvorišta uz zapadno pročelje glavne zgrade.

VALORIZACIJA

Hotel Grand, izgrađen u razdoblju između 1922. i 1924. prema projektu češkoga arhitekta Jirija

Stibrala, jedan je od najstarijih hotelskih kompleksa južnoga Jadrana. U usporedbi s turističkim

razvojem sjevernoga Jadrana koji se prati već od sredine druge polovice 19. stoljeća kada se

dovršavaju gradnje prvih cesta kao i linije Južnih željeznica, južni Jadran s obzirom na udaljenost

i prometnu nepovezanost, osjetno zaostaje. Ipak, interes austrijskih dioničarskih društava uskoro

seli na prostor Dalmacije pa se za razvoj turizma odabiru mjesta pored Zadra, Šibenika, sedam

Kaštela kod Splita, otoci Hvar, Vis, Šipan kao i Koločepski kanal. Krajnji jug, međutim, i dalje će

zaostajati, a snažan će poticaj dobiti ulaganjem češkog kapitala u izgradnju turističkog kompleksa

u uvali Kupari što se uz postojanje nekolicine lokalnih manjih hotela (pensiona) može smatrati

početcima turističke izgradnje na ovom dijelu jadranske obale.

Stoga kod valorizacije Hotela Grand prije svega govorimo o povijesnoj vrijednosti koja proizlazi iz

visokog stupnja očuvanosti glavne hotelske zgrade kao i dijela hortikulturnog uređenja jednog od

najstarijih turističkih kompleksa koji predstavlja početak do danas najvažnije gospodarske grane

ovoga prostora. Nadalje, njegovoj povijesnoj vrijednosti doprinosi činjenica da je prostor Kupara

poznat po proizvodnji opeke još od srednjega vijeka za što je vezan i sam naziv naselja, a

arhitektonske strukture stare ciglane grofa Caboge izgrađene potkraj 19. stoljeća, koja se nalazila

na mjestu Hotela Grand, integrirane su u njegov volumen. Stoga je jedno od dominantnih obilježja

i vrijednosti ovog kompleksa slojevitost koja svjedoči o povijesti i kontinuitetu korištenja prostora i

vrlo specifičnoj i rijetkoj prenamjeni industrijske arhitekture u hotelsku.

Uključivanjem i preoblikovanjem starijeg građevnog sloja industrijske namjene u novi hotelski

kompleks nastala je cjelina specifičnog karaktera koja osim snažne povijesne vrijednosti donosi

oblikovnu posebnost koja negira suvremene trendove hotelske izgradnje, međutim kreira visoke

ambijentalne vrijednosti u sasvim neobičnom spoju možda neizbježnog neostilskog oblikovanja i

mediteranske vegetacije. Naime, budući da je glavna zgrada hotela nastala integriranjem,

odnosno pregradnjom i nadogradnjom perimetralnih zidova jedne od zgrada ciglane, dok je

zapadno kraće krilo većim dijelom podignuto na kompletno očuvanoj arhitektonskoj strukturi koja

je bila u funkciji peći, temeljna osobina kompleksa je izrazita longitudinalnost. Prilagodbu novoj

funkciji projektant rješava dodavanjem aneksa u koje smješta potrebne sadržaje (restoran,

recepcija, vestibul), dok vanjštinu u potpunosti transformira neostilskim oblikovanjem. Ovu

arhitekturu nije potrebno uspoređivati sa suvremenom turističkom izgradnjom sjevernog Jadrana

koja se oblikovanjem već uvelike prilagođava potrebama turizma pa je određuje rastvaranje

smještajnih jedinica balkonima, lođama i sl. Hotel Grand izrasta iz posve drugačijih okolnosti u

kojima je naglašeni neostilski dekorativni sustav poslužio za postizanje reprezentativnosti čime se

vjerojatno željelo potisnuti industrijski karakter arhitekture koja je postala dijelom novoga

kompleksa. Iako je oblikovanje kasnobarokne provenijencije karakteristično za rezidencijalnu

izgradnju srednjoeuropskog prostora te predstavlja pomalo neobičan spoj s mediteranskim


42

podnebljem, treba istaknuti da su postignute ambijentalne vrijednosti, naročito u odnosu sa

hortikulturno uređenim površinama s dominantnom mediteranskom vegetacijom.

Osobito se može kao vrijednost istaknuti mjerilo i dispozicija ove gradnje koja je u potpunosti

prilagođena karakteru krajolika, svojom visinom i razvedenošću od početka kvalitetno integrirana

i prožeta zelenilom, što se bez obzira na brojne promjene, devastacije i zapuštenost uočava i

danas.

SMJERNICE

Prijedlog rješenja o upisu Hotela Grand u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske zajedno

s povijesnim hortikulturnim uređenjem okoliša nadležni Konzervatorski odjel dostavit će

Hrvatskom vijeću za kulturna dobra Ministarstva kulture s ciljem pokretanja novog postupka

zaštite.

Postojeće zgrade Hotela Grand kao i ulazni dio srušene depandanse obnavljat će se primjenom

konzervatorskih metoda (sanacija, konzervacija, restauracija, rekonstrukcija) u očuvanju

volumena i kompletnog pročeljnog oblikovanja.

Potrebna je prethodna ekspertiza kojom će se utvrditi stanje konstrukcija hotelske zgrade i ovisno

o tome donijeti odluka o stupnju intervencije.

Vestibul sa stubištem potrebno je rekonstruirati prema postojećoj povijesnoj dokumentaciji i na

temelju očuvanih arhitektonskih elemenata. Trjemove na katu zapadnoga krila potrebno je obnoviti

metodom restauracije i rekonstrukcije na temelju očuvanih elemenata. Posebnu pažnju treba

posvetiti očuvanju i prezentaciji stare peći unutar zapadnog krila hotela. Ostatak unutarnjeg

prostora zgrade hotela moguće je prilagoditi suvremenim potrebama i načinu korištenja.

Srušene dijelove hotelskog kompleksa (četverokrilna depandansa, depandansa Kibela, prizemna

krila duž zapadnog pročelja) moguće je ponoviti u osnovnom volumenu primjenom suvremenih

materijala i oblika kojima će se nova izgradnja skladno povezati s povijesnim zgradama.

Potrebno je izraditi konzervatorsku studiju povijesnog perivoja kojom će se utvrditi matrica i sastav

biljnog fonda te izraditi idejno rješenje za obnovu i uređenje ovoga prostora.

Nadležni konzervatorski odjel izdat će posebne uvjete na idejno rješenje obnove i prenamjene

Hotela Grand te na idejno rješenje uređenja perivoja.


43

3.4. HOTEL GORIČINA I (HOTEL GORICA)

Položaj unutar obuhvata UPU Kupari I Hotel Goričina I (Hotel Gorica)



Adresa K.č. 2321/1 k.o. Brašina



Glavna datacija 20.st. (1962.)

Autor David Finci

Investitor Ministarstvo obrane SFRJ



Hotel Goričina I (Hotel Gorica) izgrađen je na stjenovitoj jugozapadnoj padini brijega Goričina, na

mjestu kavane predratnog češkog odmarališta, a nasuprot postojećeg Hotela Grand. Smještajem

podno padine i okomito na nju, hotelsko se zdanje udaljava od zatečene izgradnje, pritom

ostavljajući prostrane neizgrađene površine za parkovno uređenje. Namjera je bila hortikulturnim

zahvatima povezati građevine različitih stilskih/oblikovnih obilježja u jedinstvenu prostornu cjelinu.

U vrijeme izgradnje hotela, taj prostor još uvijek zatvara pansion Kupari, predviđen za uklanjanje,

dok se sa sjeverne strane nalazi depandansa Hotela Grand.

Ulaz u hotel postavljen je u osi novoformirane pješačke komunikacije usmjerene prema središnjem

obalnom prostoru uvale dok su zajednički prostori smješteni uz plažu, maksimalno koristeći

prirodno okruženje. Okolni prostor hortikulturno je usklađen s okolišnim uređenjem Hotela Grand

kao njegov produžetak, ali suvremenije oblikovan uz korištenje autohtonih biljnih vrsta.


44

Prilog 1: Situacija, smještaj u prostoru Prilog 2: Pogled na kompleks hotela Gorica


Raščlanjeni arhitektonski sklop sastoji se od niskog izduženog trakta položenog paralelno sa

slojnicama, na kojem leže dva naglašena zasebna volumena. Horizontalni volumen je u

sjevernom, smještajnom dijelu jednokatne visine te povišen u odnosu na teren, a prema jugu se

nastavlja, kao prizemni trakt spojen s razvedenim dvokatnim volumenom izgrađenim na rubnom

dijelu stijene čijem se obliku prilagođava. Prizemlje s trjemom u prvom planu, preko kojega se

ulazilo u lokale, spušteno je u odnosu na ulazni dio koji je naglašen rampom i stubištem.

Četverokatni smještajni blok položen okomito na slojnice dominira kompozicijom, dok je na drugoj

strani horizontalne osnove naglašena istaknuta duboka natkrivena terasa na vitkim stupovima iza

koje se nalazio ugostiteljski sadržaj s terasama orijentiranim prema moru. Svi dijelovi zgrade

zaključeni su ravnim krovom.

Prilog 3-4: Pogled na smještajni dio i na Coffeeshop


45

TLOCRTNA DISPOZICIJA, SADRŽAJI

Hotel je skromnih dimenzija i kapaciteta (200 ležaja za odrasle i 80 ležaja za djecu).

U središnji ulazni prostor u prizemlju prilazilo se preko stubišta, rampe i natkrivenog trjema. Iz

malog ulaznog prostora s recepcijom i boravkom jednokrakim stubištem i liftom pristupalo se

prizemnom dijelu smještajnog krila na sjevernoj strani. Iz uskog hodnika sa stražnje strane ulazi

se u manje sobe s uskim lođama. Na kraju hodnika nalazio se zajednički sanitarni čvor, wc i

kupaonica, dok je u sobama bio samo umivaonik. Iz središnjeg prostora jednokrakim stubištem

pristupa se gornjim isključivo smještajnim etažama. Sjeverno krilo na katu ponavlja koncept

prizemnog dok je okomito smještajno krilo koncipirano na način da iz zajedničkog prostora na

istok vodi hodnik koji dijeli nizove uskih soba s lođama na sjevernoj i južnoj strani. Na zapadnoj

strani iznad ulaza su dva apartmana s kupaonicama po etaži, a središnji zajednički prostor je

boravak s lođama orijentiranim na južnu i sjevernu stranu. Lođe formiraju linijske konzolne poteze

na fasadama, pregrađene laganim betonskim pregradama koje ne sežu do stropa lođe kako ne bi

narušavale izražene horizontalne linije pročelja.

Ugostiteljski sadržaj Coffeeshop je svojim položajem uspostavio kvalitetan odnos s okruženjem te

je na svim razinama imao terase. U stražnjem dijelu prizemlja nalazio se servisni blok i sanitarije.

U prizemlju se ispred zgrade nalazila duboka nadstrešnica na stupovima te otvorene terase.


Konstruktivni sustav i njegovo stanje utvrđeni su vizualnim pregledom. Osnovni konstruktivni

sustav čini armiranobetonska skeletna konstrukcija. Međukatna konstrukcija je sitnorebrasta

armiranobetonska ploča dok su zidovi od opeke. Beton je izvana obložen kamenim pločama

visoke kvalitete, ali s mehaničkim oštećenjima dok su ostale završne obloge uništene.

OBLIKOVANJE I OBRADA PROČELJA

U konceptu arhitektonskog oblikovanja prevladavaju naglašene horizontale katova i terasa. Iako

hotelski sklop nastaje u vrijeme poslijeratnog oporavka društva koje nameće funkcionalnost i

racionalnost, autor sagledava prirodni kontekst i obilježja okruženja te skladno komponira

volumene i uklapa građevinu u prostor. Superpozicijom punih i praznih horizontalnih poteza

ostvaren je koncepcijski čist arhitektonski izričaj. Četverokatni smještajni volumen kombinira pune

i prazne poteze u ritmu, naglašavajući ulazni dio konzolnim postupnim isticanjem svakog gornjeg

sljedećeg kata.

Oblaganjem horizontalnih punih dijelova kvalitetnim bijelim mramorom, naglašena je čistoća

arhitektonskog izraza. Zona sokla smještajnog dijela hotela obložena je priklesanim lokalnim

kamenom čime je naglašena povezanost zgrade s terenom i prirodnim okruženjem. Zajednički

prostori su bili ostakljeni u tankom drvenom rasteru kojeg dijelom preklapa betonski raster čime

se razlikuju izvana sadržajno prepoznatljivi prostori.


46

Prilog 5,6: Arhitektonski sklop hotela Goričina I (Hotel Gorica)

Prilog 7-8: Hotel Goričina I (Hotel Gorica), stanje 2019.

OPREMA INTERIJERA

U zajedničkim dijelovima interijera korišteni su kvalitetni materijali dok su sobe bile skromnijeg

uređenja. Lođe su uske, pregrađene sirovim betonskim pregradama. Zajednički prostori uz

stubište su mali boravci sa pristupom na lođu s nekada otvorenim pogledom prema moru ili parku.

Tijekom kasnije rekonstrukcije u sobe su ugrađene kupaonice opremljene suvremenom

keramikom te je ugrađen lift.

Prilozi 9-11: Stanje ulaznog dijela i oprema interijera


47

UREĐENJE OKOLIŠA

Ispred ulaza u hotel projektom je predviđeno uređenje vanjskog prostora kao dopuna uređenju

perivoja uz Hotel Grand. Od drvoreda palmi koji je dio ranijeg uređenja, prema hotelu Gorica

formirana su pravilna polja obrubljena ivičnjakom kvadratnog presjeka od bijelog mramora s

različitim stablima u središtu pravilne geometrijske forme. Ispred terasa za sjedenje je velika

platana, dok su ostali biljni elementi vanjskog uređenja autohtoni, više vrsta borova, rogač, divlje

naranče, mirte, agave, cvjetnice i sl. Šetnice i terase su pratile oaze s aromatičnim biljem,

agavama i drugim mediteranskim vrstama.

STANJE

Izgradnjom Hotela Goričina II kojom je obuhvaćena i rekonstrukcija Hotela Gorica (Goričina I)

znatno je reduciran i izmijenjen izvorni prostorni koncept hotela autora Davida Fincija. Svi

zajednički prostori ugrađeni su u novi hotel višeg standarda. Oprema i dijelovi uređenja interijera

su otuđeni ili su uništeni, a građevinsko stanje se ocjenjuje lošim jer je očuvana jedino izvorna,

dotrajala betonska konstrukcija obložena kamenom. Rekonstrukcijom iz 1983. g. zgrada prvotnog

hotela je reducirana, pregrađena i inkorporirana u građevnu strukturu novog hotela nametljivog

mjerila u odnosu na stariju, arhitektonski odmjereniju gradnju. Zgrada je napuštena, devastirana i

otvorena utjecaju atmosferilija.

Prilozi 12-15: Stanje hotelskog sklopa i interijera 2019.


48

VALORIZACIJA

Hotel Gorica prvi je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata unutar kuparske uvale i novoformiranog

vojnog odmarališta Kupari. Koncepcijski i oblikovno je jednostavan, ali inovativan i promišljen u

oblikovanju te predstavlja vrijedan pionirski rad u turističkoj izgradnji poslijeratne Jugoslavije,

nastao u novim društvenim okolnostima.

U konceptu arhitektonskog oblikovanja prevladavaju naglašene horizontale katova i terasa. Iako

hotelski sklop nastaje u vrijeme poslijeratnog oporavka društva koje nameće funkcionalnost i

racionalnost, autor sagledava prirodni kontekst i obilježja okruženja te skladno komponira

volumene i uklapa građevinu u prostor. Superpozicijom punih i praznih horizontalnih poteza

ostvaren je čist arhitektonski izričaj. Četverokatni smještajni volumen kombinira pune i prazne

poteze u ritmu, naglašavajući ulazni dio konzolnim postupnim isticanjem katova svakog gornjeg

sljedećeg kata. Upravo ovo oblikovanje daje prepoznatljiv karakter sklopu te predstavlja

arhitektonski uzorak koji će se ponavljati u različitim varijacijama do 21. st.

Projekt je poslužio kao predložak godinu dana mlađem, uspješnijem i većem Hotelu Pelegrin na

kojem su, usvojeni koncept i oblikovanje hotela Gorica, dalje razrađivani u drugačijem prostornom

kontekstu, uspijevajući ga dovesti do forme koja je svojom pojavnošću markirala šire okruženje.

Kasnija izgradnja Hotela Goričina II degradirala je izvorne arhitektonsko prostorne vrijednosti

sklopa prevelikim kapacitetom izgradnje mjerilom kojim je u znatnoj mjeri demantirana prvotna

ideju te predstavlja puko povećanje hotelskih kapaciteta bez odnosa s izvornim konceptom.

SMJERNICE

Smještajni dio Hotela Gorica koji je rekonstruiran i inkorporiran u Hotel Goričina II izgubio je

izvornost, cjelovitost i ambijentalnu vrijednost stoga se u valorizira kao neodvojivi dio hotela

Goričina II. Hotel je demoliran i u lošem građevinskom stanju. S obzirom da je koncepcijski i

oblikovno prethodio Hotelu Pelegrin, potrebno je prije radikalnih zahvata dokumentirati ostatke

izvorne supstance u svrhu vrednovanja arhitekture moderne i njenog utjecaja na kasniju turističku

izgradnju na jadranskoj obali.


49

3.5. HOTEL PELEGRIN

Položaj unutar obuhvata UPU Kupari I Hotel Pelegrin






Glavna datacija 20.st. 1963

Autor David Finci




Hotel Pelegrin smješten je na masivnoj stijeni istoimenog rta koji sa zapadne strane zatvara uvalu

Kupari, predstavljajući istovremeno najistaknutiju točku ovoga prostora. Apstraktni volumen

položen na dva konzolno istaknuta horizontalna elementa, dominira okolinom snažno se

suprotstavljajući kamenitom krajoliku iz kojeg izrasta, ali i povezujući se s morskim horizontom koji

ga okružuje.


Dominanta cjeline je četverokatna zgrada u formi obrnute krnje piramide, strukturirana konzolnim

širenjem svakog sljedećeg kata čime je postignuta zasjenjenost balkonskih prostora nižih etaža i

povećanje tlocrtne površine smještajnih jedinica. Naglašena horizontalnost proizlazi iz odnosa

punog i praznog, odnosno suprotstavljanjem glatkih bijelih parapetnih balkonskih ploha i

balkonskog zasjenjenog prostora, dok je geometrijska čistoća piramidalnog oblika postignuta

skošenim plohama i spojnim bridovima balkonskih parapeta. Ova je kristalična forma položena na

dva horizontalna volumena s restoranom, kavanom i terasama koji u oblikovnom smislu

preuzimaju funkciju postamenta, ali i aktivnog sudionika u kreiranju cjeline. Naime, snažan akcent


50

hotelske zgrade predstavlja ostakljena, konzolno istaknuta kavana na istočnom pročelju s

pogledom na uvalu, kojoj skladnu protutežu čini dugačko kameno stubište koje vodi od plaže do

ulaza u hotel. Na južnoj je strani, s obzirom na čistoću odnosa horizontale postamenta iz kojeg

izrasta tijelo obrnute piramide i prirodne stijene na kojoj je hotel izgrađen, naglašeniji kontrast ovog

vrlo smjelog spoja. Prema zapadu se prizemlje hotela široko rastvara i spaja s vanjskim prostorom

zahvaljujući pogodnoj konfiguracija terena koja nije strma kao na istočnoj i južnoj strani.

Arhitekturu hotelske zgrade značajno određuje središnji atrij koji se može opisati kao prizmatični

isječak pa su njegove obodne stranice definirane ravninama raščlanjenim horizontalnim

galerijskim parapetima u četiri kata, a galerije su naknadno ostakljene. Snažna skulpturalnost i

dinamično prožimanje vanjskog i unutarnjeg prostora ovom je intervencijom zatomljena.

TLOCRTNA DISPOZICIJA I SADRŽAJI

Hotel je projektiran u skladu sa suvremenim tendencijama u arhitekturi što podrazumijeva

korištenje galerijskog sustava s otvorenim atrijem u sredini. Smještajne jedinice ujednačenim

ritmom nižu se duž perimetralnih zidova, a pristupa im se s otvorenog galerijskog prostora koji

kontinuira oko atrija. Vertikalna komunikacija omogućena je dvama stubištima, koja su smještena

unutar galerijskog prostora, uz sjevernu i južnu ravninu atrija, kao i liftovima koji su inkorporirani

unutar nizova prostorija duž sjevernog perimetralnog zida. Svaka jedinica projektirana je na način

da se u ulaznom dijelu obostrano nalazi toalet s umivaonikom (tuševi su zajednički za svaku

etažu), ugrađeni ormar, balkon u širini sobe, odijeljen betonskim pločama od susjednih balkona.

Na uglovima su veće smještajne jedinice u vidu apartmana s vlastitim tuševima i većim balkonima.

Atrij je koncipiran kao veliki otvoreni prostor uokviren horizontalama galerijskih parapeta, plohama

koje su kao i na vanjskom obodu bile zamišljene u odnosu punog i praznog. Dinamika i prožimanje

vanjskog i unutarnjeg prostora na taj su način bili osigurani, ali su galerije naknadno ostakljene

zbog funkcionalnih potreba (bolja izolacija od buke u sobama i sl.).

U prizemlju su smješteni zajednički ostakljeni prostori foajea, recepcije, restorana i sl. koji se

kontinuirano nižu oko atrija, dok se vanjske terase vežu za horizontalne konzolne volumene s

pogledom na uvalu i morsku pučinu. Najatraktivniji je prostor kavane, smješten unutar snažno

istaknutog horizontalnog volumena, povezan reprezentativnim zavojitim stubištem s gornjom

etažom.


51

Prilozi 1-2: Tlocrti karakterističnih etaža


Konstruktivni sustav i njegovo stanje utvrđeni su vizualnim opažanjem u sklopu terenskog

pregleda za potrebe izrade ove podloge. Osnovni konstruktivni sustav čini armiranobetonski skelet

sa stupovima i gredama, a samo dijelom i armiranobetonski zidovi, Ostali zidovi su nenosiva

ispuna od opeke. Međukatne konstrukcije izvedene su u vidu sitnorebrastih armiranobetonska

ploča. Konstrukcijski sustav se koncentrično širi prema zadnjoj etaži.

OBLIKOVANJE PROČELJA

Vanjštinu četverokatne kristalične forme obrnute krnje piramide određuju odnosi punog i praznog

temeljeni na principu kontrasta. Dominantne su horizontale balkonskih parapeta, obložene bijelim

bračkim kamenom koje se bjelinom suprotstavljaju zasjenjenim horizontalama uvučenih balkona

ritmiziranih pregradnim betonskim pločama. Vanjske plohe perimetralnih zidova hotelske zgrade

uvučenih u odnosu na istaknute parapetne plohe balkona, izvedene su u betonu krupnog

granulata, tamno zelene boje što doprinosi željenom dojmu kontrasta tamnog, zasjenjenog i

bijelog. Rezultat ovoga odnosa je, osim snažne horizontalnosti, dojam lakoće ili „lebdenja“ etaža

kojom se strukturira apstraktna forma zgrade. Postament obrnutoj krnjoj piramidi predstavljaju dva

horizontalna volumena koja se sijeku pod pravim kutom. Horizontalnost istaknuta već karakterom

njihovog volumena naglašena je i pročeljnom artikulacijom. I ovdje je prisutan kontrast temeljen

na odnosu punog i praznog. Vanjskim betonskim terasama, vrtovima i kamenim stepenicama koje

također sudjeluju u artikulaciji i doživljaju vanjštine, cjelina se povezuje s okolišem.


52

Prilozi 3-4: Arhitektonski sklop hotela, postojeće stanje 2019.

Prilozi 5-6: Atrij i unutrašnjost Hotela Pelegrin, postojeće stanje 2019.

OPREMA INTERIJERA

Usprkos krajnjoj devastaciji, uočavaju se materijali ili ostaci materijala kojima su interijeri hotela

bili opremljeni. U zajedničkim prostorijama prizemlja kao podna obloga korišten je bijeli kamen u

kontrastu s tamno sivom bojom betonskih stupova, dok je atrij bio popločan granitnim kockama.

U atriju se i danas nalaze dva masivna kamena postamenta za skulpture. Galerijski hodnici po

etažama bili su obrađeni glatkim betonskim teracom vrlo sitnog granulata (očuvanim do danas), a

betonske stepenice u južnom i sjevernom traktu bile su obložene bijelim kamenom. Na balkonima

koji uokviruju svaku etažu prisutan je kontrast grube teksture tamnozelenog betona (zida i

pregradnih zidova) i glatkih teraco podova svijetlosive boje te bijelih kamenih parapeta. Kamen

parapetnih naslona je većim dijelom otučen.


53

Prilog 7:Balkon s betonskom pregradom i Prilog 8: Stubište s ostacima kamene obloge, 2019.

kamena obloga parapeta, 2019.

UREĐENJE OKOLIŠA I VANJSKA OPREMA

Odnos Hotela Pelegrin s okolnim krajolikom temelji se na odnosu apstraktnih formi njegova

volumena i prirodne stijene na kojoj je položen, bez značajnijih zahvata koji na prilagodbi okoliša.

Odnos je uspostavljen konzolno istaknutim terasama s pogledom na uvalu i morski horizont koje

su obradom i opremom prilagođene boravku na otvorenom. Osim betonskih podnih obloga prostor

je opremljen manjim betonskim stolovima i klupama (nekoliko očuvanih) kao i velika pravokutna

kaseta zasađena zelenilom kod glavnog ulaza na istočnom pročelju. Veza s okolnim terenom

uspostavljena je dugačkim kamenim stubištem koji od plaže vodi do glavnog istočnog ulaza u

hotel, a kraćim stubišnim krakom terasa je povezana s vanjskim prostorom na južnoj strani. Atrije

se prema zapadu cijelom širinom, u blagom nagibu, spušta i povezuje s vanjskim prostorom gdje

je naknadno dograđena betonska pergola.

Od glavnog sjevernog ulaza u turistički kompleks do hotela vodio je kolni put koji je, tangirajući

stepenice kojima se s obale uspinjalo do glavnog ulaza, kružnom linijom obilazio hotel i završavao

na platou pred njegovim zapadnim pročeljem. Jedan je odvojak vodio do zidanog pristaništa za

brodove ispod južnog pročelja hotela.

STANJE

Terenskim pregledom uočena su znatna mehanička oštećenja konstrukcije i materijala. Zgrada je

dugo izvan funkcije, napuštena, devastirana i otvorena za prodor vode i vlage te utjecaja soli zbog

blizine mora. Vidljivi su brojni izravni pogodci projektilima osobito na jugozapadnoj strani zgrade.


54

Dijelovi konstrukcije su odlomljeni, uočeno je otpadanje zaštitnog sloja armature i uznapredovala

korozija. Odlomljeni dijelovi zgrade zadržavaju se isključivo na armaturi te predstavljaju opasnost

za kretanje unutar i oko zgrade zbog mogućeg urušavanja. O stanju zgrade izrađen Elaborat

mehaničke otpornosti i stabilnosti Hotel Pelegrin IGH d.d. iz siječnja 2018. koji daje stručnu ocjenu

stanja konstrukcije.

Prilozi 9-10: Postojeće stanje 2019.

VALORIZACIJA

Hotel Pelegrin, izgrađen prema projektu sarajevskog arhitekta Davida Fincija, 1963. godine danas

je autentična vrijednost i snažna dominanta kuparske uvale. Projektant je u skladu s tendencijama

vremena i tradicijom purističkog modernizma propitivao mogućnosti metode kontrasta

suprotstavljajući čistu, veliku, kristaličnu formu hotelske zgrade kamenitom krajoliku koji je

okružuje. Riječ je o radikalnom pristupu kojim se geometrijska forma obrnute krnje piramide,

naglašenih dimenzija, kao slobodnostojeća, smješta na istaknuto mjesto određeno tipičnim

mediteranskim krajolikom. Njena kvaliteta i potencijal temelji se na dobro izbalansiranim masama,

vrlo uspjelim proporcijskim odnosima i iznimno dobroj uklopljenosti u prostorni kontekst unatoč

snažnom kontrastu.

Strukturiranje cjeline konzolnim horizontalnim istacima kao i galerijski ophodi etaža iz kojih se

pristupalo sobama bila su inovativna rješenja koja uvode tada vodeći arhitekti međunarodne scene

poput Frank Lloyd Wrighta (Muzej Guggenheim u New Yorku) ili Oscara Niemeyera (neizvedeni

projekt za Muzej moderne umjetnosti u Karakasu). Riječ je o primjeru koji potvrđuje tezu o

turističkoj gradnji druge polovice 20. stoljeća koja je bila shvaćena kao važna tema i mjesto

istraživanja projektantskih pristupa koji će kasnije biti primijenjeni u kolektivnom stanovanju kao i

drugim namjenama.

Hotel Pelegrin treba vrednovati zajedno s hotelom Gorica i pripadajućom zgradom kavane čiji

projekt potpisuje isti autor, a svojim konceptom i strukturom predstavlja srodno rješenje iz kojega

se razvija projekt Pelegrina. Rješenja koja se u ograničenim okolnostima primjenjuju na hotelskoj

zgradi Gorica, u punom se zamahu realiziraju na Pelegrinu.

Prostor turističkog vojnog odmarališta Kupari realizacijom Fincijevih projekata obogaćen je

izgradnjom koja prezentira prvu konceptualno jasno definiranu fazu turističke poslijeratne


55

izgradnje u Hrvatskoj, dostiže visoke arhitektonske i ambijentalne vrijednosti te predstavlja novi

kulturni sloj.

Prilog 11: Hotel Pelegrin i Gorica

Prilog 12: Hotel Pelegrin

SMJERNICE

Svi navedeni parametri koji uključuju ikoničku vrijednost zgrade i njenu postavu u prostoru te

stanje i održivost arhitektonskog sklopa Hotela Pelegrin, ukazuju na potrebu sagledavanja

odgovarajućeg pristupa investitora i projektanta u smislu uspostave kvalitetnog turističkog

sadržaja na predmetnoj lokaciji.

U slučaju bilo koje vrste zahvata vezanog za arhitektonsko prostorni sklop, potrebno je izraditi

detaljnu dokumentaciju što uključuje arhitektonsku snimku postojećeg stanja i foto dokumentaciju

koja, osim nužnog dokumentiranja za potrebe zahvata, treba osigurati i mogućnost znanstvenih

obrada i upoznavanja javnosti o vrijednostima i dosezima arhitekture 60-ih godina u Hrvatskoj.


56

3.6. HOTEL KUPARI

Položaj unutar obuhvata UPU Kupari I Hotel Kupari






Glavna datacija 20.st. 1978.

Autor -




Hotel Kupari izgrađen je na stjenovitoj jugoistočnoj padini brda Pelegrin. U nastavku prema

sjeveru, istodobno je izgrađena zgrada Centralnog ekonomskog pogona katnosti P+1 koja s

hotelom čini graditeljsku cjelinu. Ranijom izgradnjom Hotela Pelegrin na samom rtu područje

odmarališta je prošireno preko potoka Taranta čime je nastala mogućnost gradnje na položaju

između ruba padine i potoka. Položajem i izduženim tlocrtnim oblikom zgrade smještajnog dijela

hotela na zapadnoj strani prati konfiguraciju terena.

Od okolnog terena je odijeljen usječenom pristupnom cestom od koje se prema parku spušta kroz

četiri etaže do prizemlja s istočne strane. Razvedenim širokim volumenom u kojem se nalaze

zajednički sadržaji tlocrtno se prilagođava rubu parka uz Hotel Grand, odnosno, toku potoka

Taranta koji je izgradnjom hotela natkriven do ušća. Ulaz u hotel smješten je na zapadnoj strani s

pristupne ceste dok je s istočne strane ulazom iz parka osiguran pristup zajedničkim sadržajima.

Okolni prostor hortikulturno je uređen kao dopuna perivoju uz Hotel Grand, a s južne strane

povezan je s vanjskim uređenjem Hotela Pelegrin.


57


Osnovni vertikalni volumen stambenog dijela hotela ima izduženu usku izlomljenu tlocrtnu formu

čija dubina i visina varira u skladu s dijelovima različite frontalne širine. Izdužena forma tako prati

slojnice u pomaku od osam vertikalno raščlanjenih tlocrtno vezanih cjelina čija katnost varira od

tri do šest smještajnih etaža iznad razine gornjeg (zapadnog) prizemlja. Naglašeni niski široki

horizontalni volumen sa zajedničkim sadržajima na istočnoj strani čija visina varira od razine parka

do razine pristupne ceste od VP do četiri etaže, zasebna je cjelina koja i oblikovno funkcionira

zasebno. Veliki natkriveni bazen na južnoj strani povezan je sa središnjim ulaznim, servisnim i

restoranskim dijelom na sjeveru povezan s polivalentnom dvoranom. Središnji ulazni dio na

zapadnoj strani povezan je kaskadnim oblikovno naglašenim volumenom kroz četiri etaže

povezane različitim vertikalnim komunikacijama, liftovima, stubištima i vanjskim terasama. Svi

volumeni zaključeni su ravnim krovovima.


Hotel je većeg kapaciteta (554 ležaja), suvremeno oblikovan, dopunjen svim sadržajima koji su

manjkali unutar turističkog kompleksa (bazen, polivalentna dvorana, veći smještajni i zajednički

kapaciteti). U središnji ulazni prostor koji se kroz četiri etaže spušta do parka ulazilo se kroz duboki

natkriveni trjem sa zapadne strane. Ulazni prostor s recepcijom, boravkom, restoranom, kavanom,

terasom i drugim zajedničkim sadržajima, vertikalnim komunikacijama, glavnim i sekundarnim

stubištima i liftovima povezan je s donjim etažama bazenom i dvoranom te smještajnim dijelovima

na katovima. U razini prizemlja sa zapadne strane, izgrađen je natkriveni koridor prema Hotelu

Pelegrin koji je tako dobio vezu sa svim sadržajima izgradnjom novog hotela višeg standarda.

Smještajni dio hotela orijentiran je na zapadnu i istočnu stranu, tako da su nizovi soba po sredini

spojeni dugim hodnicima. Sve sobe su opremljene kupaonicama. Sobe orijentirane prema istoku

imaju lođe dok su one na zapadnoj strani bez lođa.

Dio građevinske cjeline Hotela Kupari predstavlja zgrada Centralnog ekonomskog pogona u

kojem su bili smješteni zajednički servisni sadržaji za cijeli kuparski kompleks (skladišta,

hladnjače, kuhinjski pogon, pekarnica, slastičarica i dr.).


Osnovni korpus hotela je u cijelosti izveden od skeletne armiranobetonske konstrukcije s

međukatnim monolitnim betonskim pločama. Zasebnu konstruktivnu cjelinu čini čelična rešetkasta

konstrukcija bazena s krovom i nizom kupola od termo plastike. Vanjski betonski elementi

zajedničkih prostora orijentiranih prema parku imaju konzolne istaknutu zaštitu od sunca lučnog

oblika s donje strane, stvarajući dojam valova. Na bočne strane dodane su segmentne betonske

tende te manje nadstrešnice polukružnog tlocrta na raznim manjim elementima npr. vanjskim

stubama.


Dominantno istočno pročelje stambenog dijela hotela vertikalno raščlanjeno u pomaku na šest

dijelova različite visine i širine. Prizemna zona sadržajno i oblikovno je različita i opterećena nizom

funkcionalnih i oblikovno neusklađenih dijelova. Zapadna strana je oblikovno jednostavna, funkcija

unutrašnjih prostora odredila je izgled pročelja, naglašena je jedino ulaznom dubokom betonskom


58

nadstrešnicom na stupovima dok su na stambenim dijelovima dominantni prozorski otvori u

rasteru.

OPREMA INTERIJERA

Iz zatečenog stanja koje je posljedica ratnog razaranja, nagorijevanja i vandalizma moguće je

samo naslutiti unutrašnje uređenje na sačuvanim dijelovima podova, zidova, instalacija i dr..

Evidentno je da je unutrašnjem uređenju posvećena veća pažnja nego vanjskom oblikovanju što

je promjena u odnosu na hotelsku izgradnju šezdesetih godina.

UREĐENJE OKOLIŠA

Vanjsko uređenje hotela minimalni je zahvat prilagođivanja zatečenom uređenju parka te je

hortikulturno uređenje hotela teško izdvojiti iz današnjeg opsega parka koji je cjelovito uređen, ali

zapušten. Iz ostatka parka izdvaja se uređenje staza obloženih lomljenim kamenom u odnosu na

opločenja u pravilnom rasteru uz hotele sagrađene šezdesetih godina. Nasadi su dopunjeni

autohtonim vrstama.

STANJE

Ratnim djelovanjima hotel je devastiran, a poslijeratnim vandalizmom potpuno demoliran.

Oprema i dijelovi uređenja interijera su odneseni ili uništeni te se stanje ocjenjuje izrazito lošim i

neodrživim. Preostala je betonska nagorena ljuštura koja je u potpunosti izložena utjecaju

atmosferilija.



59

VALORIZACIJA

Izgradnja hotela Kupari bila je posljedica podizanja standarda hotelske ponude, potrebe za većim

kapacitetima i sadržajima koji su manjkali unutar postojećih hotela. Njegovom izgradnjom

izmijenjeni su do tada uspostavljeni prostorni odnosi unutar turističke zone kuparske uvale. Jedno

od ključnih obilježja koji ovaj hotel svrstava u prostorni konflikt je predimenzioniranost, novo mjerilo

izgradnje i odnos s prirodnim okruženjem koje postaje isključivo zaleđe novoj arhitekturi.

Prenaglašeni volumen i oblikovanje degradiralo je prostor elitnog povijesnog turističkog krajolika

u cjelini, a posebno je utjecalo na doživljaj Hotela Pelegrin, narušavajući koncept u kojem je

izdvojeni smještaj na stijensku masu bitan dio njegovog postava i vrijednosti, asimilirajući ga u

nekim vizurama, u bezobličnu masu totalne izgrađenosti zapadnog ruba slikovite morske uvale.

Prilog 5: Hotel Kupari i Pelegrin, postojeće stanje 2019.

SMJERNICE

Hotel Kupari svojim mjerilom izgradnje arhitektonski i ambijentalno izdvojio i nametnuo unutar

oblikovno kontroliranog, dominantno prirodnog okruženja te je degradirao i usmjerio karakter

buduće turističke izgradnje i razvoja šireg okruženja. Demoliranost i loše građevinsko stanje hotela

određuje njegovu neodrživost.


60

3.7. HOTEL GORIČINA II

Položaj unutar obuhvata UPU Kupari I Hotel Goričina II






Glavna datacija 20. st. 1983.

Autor -




Hotel Goričina II izgrađen je na stjenovitoj južnoj padini brda Goričina kojem je prethodilo

uklanjanje južnog dijela ranije izgrađenog hotela Gorica. Horizontalno izduženi volumen razdvojen

je u dva uža koji se terasasto usijecaju u padinu dok je naglašeni vertikalni volumen u središnjem

dijelu zgrade. Tlocrtno prelomljenim izduženim volumenom zgrada prati oblik padine, a nižim

etažama zajedničkog dijela spojena je sa stambenim dijelom ranije izgrađenog hotela Gorica.

Glavni ulaz u zajednički dio hotela je s proširenog platoa uz plažu dok je gospodarski pristup sa

stražnje strane starijeg dijela hotela u razini P1 te prilaz za vozila po rampi u razini P2.


61

Prilozi 1-2: Pogled na hotelski sklop Goričina II


Osnovni izduženi tlocrtni oblik čine po dva paralelna izdužena uža volumena smještajnog dijela

hotela spojena pod kutom s komunikacijskim čvorištem kvadratnog tlocrta u središtu zgrade.

Izdužena forma prati slojnice padine, povisujući se do katnosti P+P2+IE+6 (IE-instalacijska etaža).

Na položaju ranijeg Coffeeshopa starijeg hotela Gorica uz plažu, izgrađen je niži razvedeni tlocrt

katnosti P+P2 s ulazima i svim zajedničkim sadržajima. Naglašeni ulazni dio je u razini prizemlja

i kata spojen sa smještajnim dijelom ranijeg hotela Gorica. Svi dijelovi zgrade zaključeni su ili

ravnim ili blago skošenim krovom, osim natkrivene komunikacije sa starijim dijelom hotela koja je

konstruirana od lučnih metalnih nosača u razini kata te nekoliko zajedničkih prostora zatvorenih

metalnom konstrukcijom pokrivenom staklom. Instalacijski spoj novog hotela sa smještajnim

dijelom ranijeg hotela Gorica proveden je kroz tri trakta koji su položeni na stijeni i pokriveni

termoplastikom. Na oba kraja zgrade su požarna stubišta neposredno povezana s okolnim

terenom.



Hotel je srednjeg kapaciteta (352 ležaja), opremljen svim obaveznim zajedničkim sadržajima.

Ulazni prostor osim prostranog hola s recepcijom sadrži kavanu i restoran te sve druge zajedničke


62

prostore u funkciji starijeg i novog hotela i to kroz dvije etaže. Iz zajedničkog prostora pristupa se

vertikalnim komunikacijama u smještajna krila. Sve instalacije smještene su u stražnjem dijelu

zgrade uz padinu, a iza zajedničkih dijelova zgrade u prizemlju nalazi se zasebna instalacijska

etaža. U središnjoj komunikacijskoj vertikali smješteni su liftovi i centralno stubište. Smještajni uski

volumeni sa stražnje strane sadrže uske hodnike iz kojih se pristupa sobama s kupaonicom i

lođom, skošenim prema morskoj obali u odnosu na ravninu pročelja s izvrsnim pogledom. Između

izduženih usporednih smještajnih volumena su uski atriji koji osiguravaju prodor svjetla na

horizontalne stražnje komunikacije.

Prilozi 5-8: Postojeće stanje vanjskih i unutarnjih dijelova hotela Goričina II


Osnovni korpus hotela je u cijelosti izveden od skeletne armiranobetonske konstrukcije s

monolitnim međukatnim betonskim pločama. Zasebnu konstruktivnu cjelinu čine čelične radijalne

konstrukcije nad pojedinim zajedničkim dijelovima hotela koje su bile pokrivene staklom.


Izduženi volumen strukturalnog oblikovanja stambenog dijela hotela čiju saćastu strukturu prekida

komunikacijska vertikala, dominantan je oblikovni element sklopa. Niži, zajednički dio u podnožju

smještajnog volumena, uklopljen je u zatečeno okruženje jedino se oblikovno nameću naglašeni


63

dodani dijelovi različitih zatvorenih formi koje su bile ostakljene. Sadržajno i oblikovno ovaj dio

zgrade se homogenizira sa starijim hotelom Gorica, naglašavajući horizontalne poteze obložene

kamenom čime se razlikuje od dominantnog betonskog volumena. Stijenska masa između starog

i novog dijela hotela, kao i spoj sa stijenom na drugoj strani hotela, obložena je priklesanim

kamenom što je dodatan odmak od prirodnog okruženja. Hotel se svojim volumenom nametnuo

neposrednom okruženju i zaklonio siluetu brda Goričina.

Prilozi 9-10: Postojeće stanje ulaznog dijela hotelskog kompleksa

OPREMA INTERIJERA

Iz zatečenog stanja koje je posljedica ratnog razaranja, požara i vandalizma moguće je samo

naslutiti unutrašnje uređenje na sačuvanim dijelovima podova, zidova, instalacija i dr.

UREĐENJE OKOLIŠA

Vanjsko uređenje hotela minimalni je zahvat uklapanja u zatečeno uređenje parka te je

hortikulturno uređen prostor ispred ulaza i plaža ispred hotela.

STANJE

Ratnim djelovanjima hotel je devastiran, a u poratnim godinama, izvan funkcije, potpuno je

demoliran. Oprema i dijelovi uređenja interijera su odneseni ili uništeni te se stanje ocjenjuje

izrazito lošim i neodrživim. Preostala je betonska ljuska u potpunosti je izložena utjecaju

atmosferilija.


64

Prilozi 11-12: Potojeće stanje interijera 2019.


VALORIZACIJA

Svojim mjerilom arhitektonski i ambijentalno hotel se izdvojio i nametnuo volumenom koji izlazi

izvan zaravni uvale, negirajući prirodni morfološki okvir prostora. Time je radikalno utjecao na

cjelokupan doživljaj prostora, ambijentalne i prirodne vrijednosti i trajno devastirao započeti

koncept organizacije odmarališta u zaravni kuparske uvale koju uokviruje prirodni okoliš.

SMJERNICE

Hotel Goričina II se arhitektonski i ambijentalno nametnuo unutar okruženja te je na taj način

degradirao prostor. Zbog navedenog utjecaja na širenje gradnje izvan zaravni kuparske uvale i

morfološki zadanog prirodnog okvira, demoliranost i evidentno veoma loše fizičko stanje hotela,

predviđa se uklanjanje.


65

POPIS LITERATURE I IZVORI

1. Katastarske i situacijske karte iz 19. i početka 20. stoljeća, Državni arhiv u Splitu

2. Projektna dokumentacija iz vremena izgradnje hotela, Državni arhiv u Dubrovniku

3. Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Dubrovniku

4. Povijesne fotografije publicirane u stručnoj literaturi

5. Kapetanić, N., Župa dubrovačka na starim razglednicama 1989. – 1944., Srebreno, 2008.

6. Kobašić, A., Socio – ekonomske promjene u Župi dubrovačkoj i utjecaj turizma (tijekom

20. stoljeća), u: Zbornik Župe dubrovačke, II, Dubrovnik 1996.

7. Kobašić, A., Osamdeset godina organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj, u: Zbornik Župe


8. Perić, I., Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine,

Dubrovnik, 1983.

9. Finci, D., Novi hotelski objekti u odmaralištu Kupari kod Dubrovnika,

Arhitektura/urbanizam, 1963., 22-23

10. Latin, D., Hotel Pelegrin, David Finci, Oris, 42, 2006., 106-115

11. Šerman K., Mrduljaš, M., Moderna tradicija hrvatske turističke arhitekture, u: More hrvatsko

blago, Zbornik radova, (ur. Z. Radić), Matica Hrvatska, 2008., 1056-1062

12. Štraus, I., 99 arhitekata sarajevskog kruga, 1930. – 1990., 2010., 48-51

13. Venturini, D., David Finci: Dva hotela u Kuparima, Arhitektura, 90, 1965., 45-48

14. https://vizkultura.hr/umro-je-arhitekt-pelegrina/ autori: Morana Rozić i Saša Šimpraga

15. Elaborat mehaničke otpornosti i stabilnosti Hotel Pelegrin, IGH d.d. TD br. 7212-EL-0018-

2018 iz siječnja 2018.

16. Antešević N, Socijalistički estetizam u turističkoj arhitekturi Jugoslavije (1960-1980),

Beograd 2015.

17. Ban, I., Vrtiprah V. (1999): Turizam u Dubrovniku pod utjecajem rata, Acta turistica, 11

(1999.), 2, str. 226-246.

18. Grupa autora: Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–

1980, Hardcover 2018.

19. Finci D., Novi hotelski objekti u odmaralištu Kupari kod Dubrovnika, Arhitektura Urbanizam,

Godina IV, br 22-23, Beograd 1963.

20. Kapetanić, N., Vekarić, N., Ratna šteta u Župi dubrovačkoj 1806. godine, Zbornik Župe

dubrovačke, III, Dubrovnik 2000.

21. Kobašić, A. Osamdeset godina organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj, Zbornik Župe

dubrovačke - Svezak III., Čibača 2000.

22. Marić J., Prostorno-programska studija ugostiteljsko-turističke zone „Kupari I“ Dubrovnik

2014.

23. Štraus I., Arhitektura Jugoslavije 1945-1990, Sarajevo 2013.

24. Šundov M., Geomorfologija dubrovačkoga primorja i geoekološko vrijednovanje reljefa,

Zagreb 2004.

25. Vrtiprah, V.: Kulturni resursi kao činitelj turističke ponude u 21. stoljeću, u: Ekonomska

misao i praksa, Sveučilište u Dubrovniku, god XV. (2006), br. 2, str. 279-296


66

4. OCJENA STANJA OČUVANOSTI KULTURNE BAŠTINE

Stanje očuvanosti kulturne baštine na području obuhvata UPU Kupari I ocijenjeno je zasebno i

detaljno u okviru svake pojedinačne kataloške jedinice. Osim razgradnje supstance kulturno

povijesnih slojeva, smjenom funkcionalno-vremenskih sekvenci u razdoblju od pola tisućljeća, na

stanje očuvanosti utjecala su još dva bitna čimbenika od kojih je jedan izgradnja 70-ih i 80-ih. g.

20. st. koja nije vrednovala i unaprijedila povijesni podložak, a drugi, ratna razaranja uz još jednu

društvenu-ekonomsku transformaciju kojoj je u prvom planu promjena vlasništva, održivost

razvoja i investicija. Dugotrajan gubitak funkcije kao posljedice razaranja tijekom Domovinskog

rata, neisplativost obnove, zapuštenost i vandalizam, uzrok su sveukupnog izrazito lošeg

građevinskog stanje zgrada i cjeline turističko – ugostiteljskog kompleksa Kupari.

5. PRIJEDLOG KONZERVATORSKIH SMJERNICA

Konzervatorske smjernice detaljno su navedene u svakoj kataloškoj jedinici zasebno za svaki

pojedinačni kulturno-povijesni sloj, odnosno zatečeni arhitektonski sklop. Izdvojeni su prioriteti za

očuvanje i/ili obnovu vrijednosti područja s aspekta kulturne baštine (smjernice i mjere zaštite

arheoloških nalazišta, povijesnih građevina i sklopova). Konzervatorski pristup usmjeren je prema

rehabilitaciji područja u smislu uravnoteženja između prirodnih obilježja i vrijednosti područja s

graditeljskim intervencijama. Posebno se usmjerava dionike razvojne politike za područje

obuhvata, na vrednovanje naslijeđenih graditeljskih intervencija u odnosu na potencijalne nove

projekte kao i redefiniranje prostora u svjetlu nove mogućnosti za održivim turističkim razvojem

područja.

6. ZAKLJUČAK

Terenski pregled, sinteza podataka iz arhivskih izvora i literature, analiza i valorizacija svih

kulturno povijesnih slojeva, koja uključuje arheološke slojeve i arhitektonske sklopove postojeće

hotelske izgradnje 20. st., za potrebe izrade Konzervatorske podloge za Urbanistički plan uređenja

Kupari I, rezultirala je identifikacijom vrijednosti kulturne baštine, objašnjenjem njenog značenja,

procjenom stanja, rizika i ograničenja te prijedlogom konzervatorskih smjernica za zaštitu

vrijednosti primjenom zakona i propisa, načinom korištenja i uređenja područja.

Konzervatorska podloga rezultirala je i zaključkom o potrebi daljnjih istraživanja i cjelovitog

pristupa temama proto-industrijske baštine, povijesne turističko-hotelske izgradnje na Jadranu,

kao i arhitekturi hrvatske moderne, posebno njenog razvoja nakon Drugog svjetskog rata.

7. GRAFIČKI PRIKAZI

PRILOG 1 – KULTURNO POVIJESNE ARHITEKTONSKE SASTAVNICE PROSTORA

PRILOG 2 – VALORIZACIJA

PRILOG 3 – KONZERVATORSKE SMJERNICE


67

PRILOG 1


68

PRILOG 2


69

PRILOG 3

Documents

KONZERVATORSKA PODLOGA ZA URBANISTIČKI PLAN …€¦ · KONZERVATORSKA PODLOGA ZA UPU KUPARI I, PROSINAC 2019. 2 1. UVOD 1.1. Ciljevi izrade konzervatorske podloge, pristup Konzervatorska