Kazniona - knjiga o zenikom zatvoru Koncept Muamer Spahi Selvedin Avdi Kenan Zeki Salih Jalimam Slavko Mari Rafet Spahi Selvedin Avdi i Muamer Spahi Muamer Spahi Kenan Zeki Dejan Veki Arhiv Kaznenog zavoda zatvorenog tipa Zenica i privatni arhivi Vrijeme Zenica & NAM Tuzla Sevlid Hurti B Panel Zenica Remzija Hukelji Denita Spahi BEMUST Sarajevo Zenica, 2008. 2008 Vrijeme Zenica

Autori teksta

Redigirali Urednik Likovno/grafiko oblikovanje Autori fotografija

Izdavai Za izdavae DTP Lektor Korektor tampa

Kazniona - knjiga o zenikom zatvoruGrad Zenica i Kazniona, koja se nalazi skoro u samom njegovom centru, nikada se nisu dobro slagali. Grad se odnosi prema zatvoru kao prema loem komiji kojeg se stidi, ali pomalo i plai. Zbog toga ve godinama pokuava da ga se rijei. Obraao se carevima i predsjednicima razliitih drava, ali bez ikakvog uspjeha. Kazniona je opstala punih 120 godina, bila i ostala simbol po kojem se Zenica prepoznavala u nekadanjoj Jugoslaviji pa i dobrom dijelu Evrope. Zeniani su, i prije nego to su imali priliku da ga upoznaju, odmah zamrzili upravnika Franju tela i dali mu nadimak Gospodin Krmak. Upravniku Fadilu Lipnieviu nisu dozvolili da zavri svoj ivotni projekat - gradnju velikog zida koji bi opasao zatvorsko zemljite, jer su se plaili da e beton zauvijek utvrditi opstanak zatvora u gradu. Biljke koje rastu na zatvorskim imanjima smatrali su prokletim i pazili da sluajno ne izrastu u njihovim dvoritima. Prezirali su park sa ukrasnim drveem, jer nisu mogli razumjeti da neko tako malo potuje zemlju i gaji beskorisna stabla. Zazirali su i od zatvorskih slubenika - udnog graevinca sa minuom koji je konstruirao strane isusove alke, delata sa cilindrom i bijelim rukavicama, brkatih austrougarskih straara koji su lako potezali sablje, pijanih erkeza, ustakih koljaa, arogantnih njemakih vojnika, mrzovoljnih krajikih partizana koji su silom natjerani da obuku milicijsku uniformu, utljivih udbaa... Ponaali su se kao da zatvor ne postoji, iako je zbog ubrzane poslijeratne izgradnje, on uskoro uao u sam gradski centar. Kazniona se nije obazirala na aroganciju grada koji je okruuje. Iza njenih kapija odvijao se paralelni ivot, tekla alternativna historija Bosne i Hercegovine sa svojim vanim datumima, vladarima, bunama, pobjedama, porazima, herojima, krvnicima, legendama... Sve velike drutvene promjene koje su pogaale grad, ulazile su i u zatvor, ali sasvim proiene i dovedene do svoje sutine. Grbovi na uniformama mijenjali su se preko noi, u jednom danu straari su postajali zatvorenici i obrnuto, jezici su se mijenjali na samo jednoj strani slubenih zabiljeki, sve zaraene strane robijale su u istoj eliji... Unutar svojih zidova Kazniona je krila tamne strane svih reima koji su stezali Bosnu i Hercegovinu, u njoj nije bilo razloga za ideoloka dotjerivanja i demagogiju. Grad nema opravdane razloge za toliku odbojnost prema Kaznioni. Koliko se zna, zatvor mu nikada nije naudio. Oduvijek se prialo da je sasvim neprikladno to to u centru grada robijaju teki kriminalci, ali ne pamti se da je zbog toga ikada bilo problema. Rijetki bjegunci iz zatvora trudili su se da to prije napuste podruje grada i izmaknu potjeri. Pobune se nikada nisu uspjele proiriti van zidova, najdalje to su pobunjenici otili su krovovi zatvorskih paviljona. S druge strane, grad je imao koristi od svog podstanara. Pomagao mu je kada je bilo najtee. Tokom gladnih vremena u zatvoru se pekao hljeb za itav grad, a u tamonjim metalskim radionicama proizvodile su se i pei na vrsto gorivo, dragocjene tokom posljednjeg rata. ini se da je grad mrzio zatvor iz iste tatine. Jednostavno, nije elio da mu se ime povezuje sa tako ozloglaenom institucijom.

I Kazniona i Grad mnogo su se promijenili tokom proteklih 120 godina. Grad je rastao, proirio se, potpuno okruio Kaznionu i uvukao je u svoj centar. Izgraena je ogromna fabrika elika koja je Zenici donijela nazive kolijevka proleterijata i centar crne metalurgije. Izvana, Kazniona je ostala skoro ista kao u vrijeme dok ju je gradio Edmond Stix, a nadgledao prvi upravnik Emil Taufer. Zidove i bodljikavu icu nije promijenilo moderno vrijeme, ni demokratske promjene, industrijalizacija, digitalno doba... Ostali su isti, simboli izolacije i torture. Promjene su mnogo vee unutar zidova - nema sablji, isusovih alki, okova, nema muenja u Staklari, pjeskarenja u podrumu... Straari u zatvorskom krugu nisu naoruani, osuenici mogu nositi svoju odjeu, irski progresivni sistem zamijenile su moderne penoloke metode... Ali, odnos izmeu Grada i zatvora, ini se, ostao je isti. Prave se da ne primjeuju jedno drugo. Skoro svake godine u Zenici se objavi bar jedna monografija ili turistiki prospekt. Pisalo se o istoriji grada, turistikim potencijalima, sportskim klubovima, o eljezari, rudniku, ali se postojanje zatvora ignoriralo. Da li su razlozi bezbjednosni ili je u pitanju tatina koju smo pominjali, moemo samo pretpostavljati. Kazniona je prva knjiga o zenikom zatvoru, pripremana bez politikih direktiva, cenzure i ogranienja zatvorske uprave. Po prvi put u svom postojanju zatvorske vlasti skinule su peate i oznake slubenih tajni sa svojih dokumenata. Kompletan arhiv otvoren je autorima ove knjige koji su u njemu otkrili fascinantne prie i fotografije koje su godinama bile nedostupne javnosti. Bilo je mnogo okolnosti koje su oteavale pripremu knjige. Smjene reima u Bosni i Hercegovini znaile su i poetak novog ivota u Kaznioni. S novim drutvenim ureenjem na ovim prostorima poinje i novo itanje historije, a za tako neto neophodna je prepravka i prilagoavanje dosijea. Najveu tetu nainile su njemake okupacione snage koje su pri povlaenju iz Zenice demolirale zatvor i unitile ogroman dio arhive. Istraiva se u takvim okolnostima mora osloniti na sjeanja, a i ona, poznato je, mogu biti sasvim nepotpuna, izmijeni ih zaborav i deformira protok vremena. Nita pouzdanijim ih ne ini ni zapisivanje jer autor tada podrazumijeva da e njegove uspomene vidjeti druge oi. A kada su u pitanju kaznionika sjeanja, bivi osuenici ponekad pribjegavaju dotjerivanju svoje uloge u historiji. Ne bismo im smjeli zamjeriti, jer velike drutvene promjene na ovim prostorima deavale su se bukvalno preko noi. Bivi robijai postajali su predsjednici pa i oevi nacija, a njihovi isljednici zavravali su kao rtve vlastitih propisa. Knjiga na tri naina pripovjeda o zatvoru. Priloena je precizna hronologija deavanja, od izgradnje do danas, bazirana na dostupnoj dokumentaciji. Kao posebnu zbirku pripovjetki mogue je itati prie iz Kaznione koje su prikupljene iz razliitih izvora, a tu su i ispovjesti, sjeanja i svjedoenja bivih osuenika. Sva tri naina pripovjedanja na stranicama su sloena zajedno, kako bi italac to lake pratio uzbudljivu priu.

Kazniona nam predstavlja udnu galeriju likova, sline karaktere koji su ivjeli u razliito vrijeme - od Ljutog Pikola do Buonija, od Plohovia do Mileta Matia, od Dragutina Karla Harta do Reufa Ibriagia, od Franje tela do Fadila Lipnievia, pa sve do danas - do Cara koji, ini se, nema dostojnog dvojnika u prolosti. Zahvaljujui ovoj knjizi imamo priliku da otkrijemo paralelni svijet koji je punih 120 godina skrivan od naih oiju. Ne moemo ignorirati da on postoji samo zato to je skriven zidovima.

Selvedin Avdi

Centralna kaznionica za Bosnu i Hercegovinu Bosna i Hercegovina je Berlinskim kongresom (13. juni - 13. juli 1878. godine) ula u sastav Austro-Ugarske monarhije. Ve osamdesetih i devedesetih godina XIX stoljea evidentne su mnoge promjene u privrednom, vjerskom, politikom, kulturnom i posebno u graditeljskom pogledu. Gradovi su doivjeli znaajne promjene, a Zenica je, u kratkom periodu, izrasla iz kasabe u naselje regionalnog znaaja.

Zenica s kraja XIX stoljea

MUITELJ SA MINUOM

G Z

raevinski tehniar sa prezimenom Plohovi bio je jedan od glavnih projektanata Kaznione*. Nema mnogo podataka o njemu, ak mu se ne zna ni ime. Zna se da je bio nizak, debeo i veseo i da je u Zenicu doao iz Istre. Na jednom uhu nosio je veliku minuu, to je u to vrijeme bio izuzetno neobian nakit za mukarca. eniani su ga najee sretali kod zatvorskog zida, gdje je neprestano vrio neka udna mjerenja. Ne zna se im se Plohovi bavio do dolaska u Zenicu, niti kako je okonao svoj ivot. Moda je projektirao neke vane graevine, konstruirao korisne maine, ali na ovim prostorima ostae upamen po svom zlokobnom doprinosu kaznionikom ivotu.

ako nije imao ovlatenja za taj posao, Plohovi je projektirao i izradio brojne sprave za muenje koje su se koristile u zatvoru. Najzlokobnije su bile isusove alke. Muenje uz pomo tih alki, na prvi pogled, inilo se bezazlenim. Osuenik je morao unuti, provui ruke izmeu nogu i uhvatiti se prstima za pete. Straari bi mu onda ruke i noge privezali za alke. Prvih pet do est minuta nesretnik nije osjeao bolove. A onda bi poeli prvi blai bolovi u laktovima, koji bi se svake sekunde pojaavali sve do osjeaja kao da se ruke lome. Snanom bolu u rukama pridruivali su se bolovi u zglobovima i u stomaku.

I

*Zeniani su oduvijek u meusobnoj komunikaciji, bez obzira na este promjene zvaninih naziva, za zeniki zatvor koristili naziv - Kazniona.

Da mi je privesti enu i djecuDr. ore M. Bugarski, (Senta 1859. - Sarajevo 1902.), knjievnik i profesor Uiteljske kole u Sarajevu, bio je jedan od domaina ekskurziji Bugarskih aka iz estendila u Bosnu, koji su boravili i u Zenici aprila 1900. godine. Za vrijeme ove posjete obili su i zeniku Kaznionu.

...Od kole se uputismo da razgledamo Centralnu kaznionicu za Bosnu i Hercegovinu. Velika i visokim zidom ograena zgrada, obojena modrozelenom bojom. Pred glavnim ulazom u kaznionu velik je, engleski park. Na lijevo i izvan vide se manje gospodarske zgrade, velik vrt, kovanluk i vonjak, a jo bolje oranice. ini ti se, stupie u kakvu moderno ureenu tvornicu, jedino to ne vidi nigdje dimnjaka ni dim. Poto smo unili, zastadosmo pred staklenom kuom, dok nam je adunkt poneto ispriao o ureenju zatvora. Kaznionica je odreena za muke prestupnike, da tu izdravaju zatvor, ako su osueni na godinu i vie dana, a podignuta je u reiji i trokom Zemaljske vlade god. 1887. godine. Zanati, kojima se ue, veoma su razliiti i mnogobrojni. Neki su stolari, drugi knjigovesci, krojai, obuari, tokari, bojadije, kolari, bavari, kovai, bravari, mlinari, kuhari, pletikor-

0007

U toku etiri decenije austrougarske vladavine Zenica je porasla tri i po puta, to je najvei porast u odnosu na sve vee gradove u BiH. U 1879. godini Zenica je bila po broju stanovnika manja od Tuzle tri puta, a od Banja Luke i Mostara pet puta. Pred kraj austrougarske okupacije, zbog velikog zamaha industrijalizacije, od spomenutih gradova bila je manja samo dva puta.

Centralna kaznionica za Bosnu i Hercegovinu Zenica

slijedio bi jak pritisak krvi u licu, oima, nosu, ustima rtve su opisivale taj osjeaj kao duu u nosu. Kada se inilo da ne moe gore, strahoviti bol stizao je iz predjela kime, kao da jaka klijeta upaju kimeni stub. ada su ljudi uglavnom gubili svijest. Rijetki su bili oni kanjenici koji su mogli pri svijesti ostati na isusovim

U T

Isusovaa

alkama due od dvadesetak minuta. Ovo muenje nazivano je i vjeanjem na podu. Izvravanju kazne, po tada vaeim propisima, obavezno je trebalo da prisustvuje ljekar, jer je moglo da prouzrokuje smrt. lohovi je u razgovoru volio isticati: Ne zaboravite da sam ja prvi ovamo doao. Nee, meutim, biti upamen po tome. Historija e ga pamtiti po uasnim isusovim alkama.

P

pe; neki peru rublje, peku hljebove i najposlije, koji se ne ue ni jednom od ovih zanata, moraju raditi teake poslove oko stoke, u polju i bati. Ogromni kaktusi Svaki uznik, koji je ispod 30. godine, mora ii u kolu, u kojoj se ui pisati, raunati i crtati, osobito crtarije, to zasijecaju u dotini zanat, kome se odao. Oni apenici, to su preli 30 godina, polaze kolu jedino po vlastitoj elji, a nije im pod moranjem. Mjesta u kaznionici ima za 600 uznika, a ima ih oko 500, to iz raznih krajeva zemlje tu izdravaju dosuenu im kaznu. enske pristupnice opremaju se u Hrvatsku u Lepoglavu, da tamo odlee zatvor. Irski je sistem osnovan dalje na podjeli uznika na etiri kategorije. Osuenici I stepena, to su osueni radi tekog prestupa na vie od godinu dana zatvora, prvo izvravaju tzv. samotni zatvor, u zgradi sa izoliranim elijama, to je na lijevo od glavnog ulaza, kamo smo se prvo uputili, uljegavi u kaznionu. Uznici je zovu Staklenom kuom. Sredinom cijele zgrade udaren je krov od stakla, zato je uznici i okrstie tako laskavim terminom - Staklena kua. S jedne i s druge strane irokog trijema numerisane elijice, a izmeu njih sredinom trijema ogromni kaktusi i drugo egzotino cvijee u velikim loncima.Vi svake elije smjetena je tablica, na kojoj pie broj uznika i vrijeme na koje je osuen.

0009

Teko je decidno utvrditi razloge gradnje Kaznionice ba u Zenici. esto se navodi da su brojni ustanci, bune, hajduija i bezvlae najvie uticali na to. Vjerovatno se radi o sloenijim razlozima. Austrougarska vlast eljela je da Bosnu i Hercegovinu uredi i ozakoni poput svih ostalih pokrajina Monarhije. Takoe, geografski poloaj Zenice i blizina glavne eljeznike pruge svakako su uticali na odluku o gradnji Kaznionice. Treba spomenuti i topografske pretpostavke mjesta na kojem je planirana izgradnja; prije svih slobodan prostor na lijevoj obali rijeke Bosne izmeu zenikih mahala Odmut, Sejmen, Londa i Trgovie, na jednoj, i konglomeratnih obronaka (brdo Vujak) na drugoj strani. I na desnoj obali rijeke bilo je mnogo slobodnog zemljita, na kom su naeni ostaci rimskog gradskog naselja (antiko naselje Bistua Novae).

Program radova Emila Taufera od 24. marta 1886. godine

UPRAVNIK EMIL TAUFERjiti: Novo pitanje koje se odnosi na rvi upravnik Zeuslovni otpust iz 1880. godine, maljske kaznionice Nacrt hrvatskog krivinog zakona za Bosnu i Hercegou poreenju sa odredbama novog vinu u Zenici bio je Emil Taufer. Prije nego je pougarskog krivinog zakona i nacrta austrijskog krivinog zakonika stavljen na ovu dunost, iz 1880. godine, Napomene u radio je kao upravnik kavezi sa nacrtom Zakona o kazni znionice u Lepoglavi. Salienja slobode u Njemakom caruvan je program radova koji je Taufer sainio 24. stvu iz 1880. godine, Doprinos najnovijoj historiji penitensijarmarta 1886. i u kome su Uputstva za gradnju kaznionice u data uputstva o gradnji Zenici Emila Taufera nih sistema u evropskim dravama iz 1885. godine, Uspjesi proKaznione. Bio je izuzetno gresivnog sistema izvrenja kazne obrazovan ovjek, pobornik novih ideja u penolokoj teoriji i praksi. zatvora iz 1883. godine. aufer e biti zapamen i po tome to je Zahvaljujui njemu, zenika kaznionica je u lino odravao vrijedni sat na zgradi to vrijeme bila savremena ustanova u kojoj Prvog paviljona, koji je pod njegovim se primjenjivao irski progresivni sistem izdravanja kazne. Taufer je napisao niz lanaka nadzorom konjskom zapregom dovezen iz i knjiga iz oblasti penologije, uglavnom na Bea. mil Taufer roen je u Lepoglavi, a maarskom jeziku, zbog ega se pretpostavumro je iznenada u Zenici, u 46-toj golja da je bio maarskog porijekla. Od brojnih lanaka i knjiga koje je napisao treba izdvodini ivota.

P

T E

U svemu ima u Staklenoj kui do 60 elijica za samotni zatvor. Odatle se uputismo na desno, u glavnu zgradu, to je zovu Velikom kuom, jer je najvea meu svim zgradama to su podignute za ovaj zatvor. Prizemna je, ali visoka i ozidana na podobu vojnikih kasarni. Tu su smjeteni uznici II stepena ili kategorije, koji su besprijekorno izdrali prvi i samotni zatvor. U Velikoj kui ima mjesta za 450 uznika, koji izdravaju zajedniki zatvor. Robinzon u zatvoru Preko dana su po radionicama na poslu, a u noi spavaju u odijeljenim elijicama, koje su ograene gvozdenim reetkama, i zatvaraju se spolja na katanac. Sline golemim gvozdenim kafezima, to se viaju po menaerijama. Ali ovu jednu analogiju, koja ti se u prvi mah po nudi namee, ublauje velika istoa, to tu vlada. Mogao bi, to no u rijei, s poda liznuti! I osim toga na malenim stolovima pored postelje vide se naslagane knjige, svakidanja lektira uznika, pa se po tome dovija, da im ivot ipak ne e biti onako kukavan, kako si ga inae zamiljao. Razgledao sam ih nekoliko, da vidim, to im se daje na itanje. Nauka vjere, Stari i Novi zavjet, Hofmanove pripovijetke, ovjekova tragedija od Madaca, Robinzon, eto to sam naao da itaju.

0011

Gradnja Postoje sauvani pisani dokumenti pomou kojih se moe rekonstruirati poetak gradnje Kaznionice. Zemaljska vlada u Sarajevu je 1886. godine donijela odluku o kupovini zemljita, a Centralna zemaljska kaznionica za Bosnu i Hercegovinu u Zenici vjerovatno se poela graditi ve te iste godine. U arhivima Bea i Sarajeva sauvana je projektna dokumentacija za izgradnju koja datira iz 1886. i 1887. godine. Na kamenu temeljcu kod glavne kapije upisana je 1888. godina, kao zvanina godina izgradnje.Doek cara Franje Josipa u Zenici 1910. godine

KAZNIONIKI SAT

U

kupoli tavana Prvog paviljona, sve donedavno, bio je sauvan stari kaznioniki sat. Proizveden je u Beu, a u Zenicu je dopremljen konjskom zapregom. Pria se da je sat stao prilikom bombardiranja Zenice 13. aprila 1943. i da je sam proradio 1945. godine u aprilu, pred zavretak Drugog svjetskog Tauferov stari sat rata.

O

vaj sat imao je izuzetnu muzejsku vrijednost i spadao je u red najstarijih satova u Bosni i Hercegovini. Marta 1992. godine osuenici su poeli trajk postavljanjem barikada na krugu zatvora. Uskoro je trajk prerastao u pobunu. Pobunjenici su unitavali sve to im se nalo na putu. og aprila se i posljednji put uo otkucaj kaznionikog sata, koji je vie od sto godina pokazivao tano vrijeme. U ruilakom stampedu potpuno je uniten.

T

Iza Velike kue preli smo treu zgradu, to je odmah iza nje. Odreena je za domazluk. Tu su kuhinje, pekarnice, kupke i sobe za moderno pranje i suenje rublja parom. Svugdje rade uznici pod nadzorom dotinih zanatlija i po nekog straara. Okuali smo im hljeb, to se ba tada vadio iz pei. Ukusan je, imaju ga u dovoljnom obroku. Razgledali smo i ta im se kuha za ruak. Okuali smo im orbu i ganjce to e toga dana ruati. Obili smo iz toga sve glavnije zgrade, u kojima su smjetene razne zanatlijske radionice. Krasni radovi Krasnim radovima od svake ruke divili smo se na svakom koraku! Gdjekoji su zbilja umjetniki, a svi solidno izraeni. Uznici nas gledaju otvoreno, gotovo bih rekao i veselim oima i dodaju nam svoj posao, da ga razgledamo. Jednom sam priao i upitao ga povjerljivo, da mi kae pravo, kako mu je tu u zatvoru: Pa da vidi, gospodine, nije mi ni loe. Da mi je jo privesti enu i djecu svoju, pa ma ostao i za uvijek ovdje. Da ih nijesam na svoje vlastite oi takve vidio, drugome muno da bih povjerovao. Rade veinom po narudbenici, ali imaju dosta izraenih predmeta, osobito pletarskih i stolarskih, i na prodaju. Nekoji smo i kupili po neto za uspomenu. Cijene su sasvim umjerene. Zavirili smo i u nekolikoja stovarita sirove grae za razne obrte, kao i za izraenu robu, vidjeli im bolnicu sa 60 postelja i upravnu zgradu. U Zenici, koji su asno izdrali prva dva stupnja zatvora, prelaze iza toga u jo laki zatvor tzv. III kategorije. Takvi ne stanuju vie u kaznioni izmeu etiri zida, nego su im kue za stanovanje izvan kaznione, ali u neposrednoj blizini. Dvije su zgrade odreene za njih. U jednoj su kanjenici, to se bave teakim, a u drugoj zanatlijskim poslovima. U obje zgrade mogu se smjestiti do 70 njih. Hodaju slobodno i mogli bi lasno utei, kad bi im se prohtjelo. Voa nam kazivae, da su od toliko godina jedan jedini sluaj imali, da je kanjenik III stupnja utekao, nemogavi saekati zakoniti kraj svome zatvoru, pa je i taj brzo uhvaen i povraen kao repetenat.

0013

Svi poslovi na izgradnji okonani su 1904. godine i stajali su 10.015.218 kruna, to je tada bila veoma velika suma. Edmond Stix, vladin savjetnik, vodio je Graevinski odsjek tokom izgradnje, a radovi su izvoeni u etiri etape. U prvoj etapi izgraene su Upravna zgrada, Glavna kua i Staklena kua. Upravna zgrada (koja ni do danas nije bitnije izmijenjena) smjetena je iznad ulazne kapije. Imala je kancelarije za upravnika, matinu evidenciju, protokol, sveenike i imame, blagajnu, zapovjednika strae, efa proizvodnje i kasarnu strae.

Prvi paviljon

LJUTI ARNAUT PIKOLOtraara Muniba Arnauta zvali su Pikolo, ali i Ljuti Arnaut. Oba nadimka zaslueno je dobio. Roen je u Zenici 1870. godine. Rano je ostao bez oca, pa ga je amida zaposlio na gradilitu Zemaljske kaznionice u Zenici. Radio je kao posluitelj i nosio vodu radnicima. Bio je marljiv i posluan mladi, omiljen na gradilitu. Talijanski majstori su ga prozvali Pikolo, a Munibu se taj nadimak dopao im ga je uo. akon zavrene izgradnje, podnio je molbu za posao i Munib Arnaut - Pikolo bio primljen kao jedan od prvih straara u Kaznioni.

S

N

Sasvim se promijenio kada je obukao uniformu. Poeo se bahato ponaati, opijati po kafanama, astiti sve goste i glasno hvaliti austrougarski reim. Ljudima se nije dopadao taj novi, uniformirani Pikolo. obijai su ga se plaili. Pikolo je bio vjet u rukovanju sabljom, koja je u to vrijeme bila obavezni dio straarske opreme. Sjeivo je potezao za najmanju sitnicu. Prialo se da je jednom robijau, zbog sitnog prijestupa, sabljom skinuo dio tjemena sa glave. Od tada je meu uznicima kruilo upozorenje: Nemoj da ti Pikolo sabljom skine kosu sa glave.

R

Laljive pjesme Izvan kaznione su jo nekoje zgrade, kue za stanovanje 12 uvara, nekoje ekonomske zgrade i tale, pa velika bata i vonjak, zimska bata, pelinjak i dalje od kaznione na desnoj strani rijeke Bosne prostrane oranice. Kanjenike IV kategorije raunaju se oni, to su puteni sasvim na slobodu, ali jo neko vrijeme, prema prilikama, stoje pod policajnim nadzorom onoga mjesta, u kome su se nastanili. Eto dakle u emu stoji taj progresivni ili irski sistem primjenjivanja kazne. Kanjenici se ue i navikavaju, da potuju slobodu i povjerenje, do koga su radom doli, polazei postupno iz zatvora od I-IV stupnja. Kakva golema razlika od takve moderne kazne i zatvora do kazne i tamnice srednjega vijeka i nekulturnih zemalja po narodnoj pjesmi: Tamnica je kua neobina: U tamnici voda do koljena Hoe zmije oi da popiju, A jakrepi lice da nagrde, Od junaka kosti do pojasa; Da otpanu noge do koljena Tude idu zemlje i jakrepi, i junaku ruke do ramena. Srdano smo zahvalili gospodi inovnicima na predusretljivosti, kojom su nam tumaili ureenje kaznione, pa se onda otpustimo dalje, do Rudokopa kamenog uglja, to je iza ugljenika u Kreki najbogatiji u zemlji...

0015

U prizemlju je bila smjetena straara. Zvonom, instaliranim sa unutranje strane, kod kapije, oglaavalo se buenje, poetak i prekid rada, vrijeme obroka, izlazak na etnju kao i poveerje. Na kapiji su postojala troja vrata (dvoja hrastova i jedna eljezna). Sva su imala mehanika zvonca. Glavna kua imala je tri krila. U srednjem krilu, na oba sprata i u prizemlju, nalazile su se sobe za smjetaj starijih i iznemoglih kanjenika (uznika). Druga dva krila, na prizemlju i svakom spratu imala su po jednu veliku salu. Svaka sala imala je po pedeset elija, rasporeenih u dva reda. elije su bile izgraene od lima i pletene ice. Na gornjoj i prednjoj strani elije nalazila se ica, a ostatak je bio pokriven limom.

Drugi paviljon

eki novi robija, koji nije znao s kim ima posla, bacio je na Pikola kiblu sa fekalijama. To je Munib doivio kao stranu uvredu. Natjerao je osuenog da polie neistou sa uniforme. Bio je to samo poetak, tek poslije toga slijedila je prava osveta, primjenjivana kao nepisano pravilo u ondanjem zatvoru. Odveo je nesretnika u podrum Staklare, vezao ga lancima i tukao vreama pijeska. Poslije tog pjeskarenja, kako su robijai zvali ovo batinanje, slijedilo je prisilno kupanje u hladnoj vodi. Osuenik je u mukama preminuo. Ovaj dogaaj su dobro zapamtili svi robijai... akon kapitulacije Austro-Ugarske monarhije, Pikolo je ostao u slubi, ali sada pod grbom Kraljevine Jugoslavije. Godine 1921. Atanasije J. ola posjetio je zeniku kaznionicu u kojoj je za vrijeme

N N

Austro-Ugarske monarhije robijao 12 godina. ola je zapamtio Pikolova zlodjela, pa je uz pomo Milana Srkia, ministra pravde Zemaljske vlade BiH, primorao direktora Kaznione Matia da ga penzionie. Mati je izvrio nareenje, mada preko volje, jer je cijenio stroge straare. Kada je Pikolu saopteno da e morati predati puku, pitolj, sablju i opasa, odmah je otiao u kafanu. Pio je tri dana i tri noi, i tek nakon te estoke pijanke predao oruje. im su nestali svi spoljni znaci njegove moi, Pikolo je ponovo postao Munib Arnaut i arija je mogla sobodno da mu se podsmijeva. Strogi straar, koji je samom svojom pojavom ulijevao strah u kosti robijaima, postao je gradska pijandura. unib Arnaut, zvani Pikolo, umro je u Zenici u 83. godini ivota.

M

Blago u samotnim zatvorimaFerdo Hefele, upravitelj Vie puke kole u Samoboru, bavio se kulturnom historijom i praktinom pedagogijom, a posebnu je panju posveivao prouavanju narodnih zanata. Autor je zbirke uzornih modela narodnih zanata i vjetina u zbirci Etnografskog muzeja u Zagrebu. U Zenici je boravio poetkom XX stoljea u okviru jedog od svojih mnogobrojnih studijskih putovanja.

Zenika kaznionica svojim rasporedom natkrivljuje Lepoglavu, prem je i jednu i drugu uredio za tu struku velezasluni pokojni Taufer. Zgrada za te osamljene zatvorenike izvana je i iznutra slobodnom ovjeku lijepa zgrada; nu kada unutra: Kroz jaka, debelim gvoem okovana vrata dolazi se u dugi hodnik, koji je nad prvim bojem, lijevo i desno poredanih samotnih zatvora, staklom natkriven, i prema tomu posve svijetao. U sredini tog hodnika su stube na zavoj kud se ide na prvi sprat, a odatle pokrajnim hodnicima u pojedine samotne zatvore. Svaki samotni zatvor ima debela okovana vrata i mali prozori gvozdenom reetkom zakovan. U svakom je samotnom zatvoru sam samcat kanjenik, pa tek ije, plete, kako je i to je koji nauio u kaznionici. im se otvore vrata od samotna zatvora, kanjenik mora skoiti na noge

0017

U Staklenoj kui (zgrada je naziv dobila zbog toga to je na pojedinim dijelovima bila prekrivena staklom) smjetene su 64 samice, a u sredini su podignute spiralne stepenice od eljeza. Na zidu iznad ulaznih vrata i danas visi bronzano zvono, koje je tu postavljeno 1888. godine. Samice su bile smjetene u prizemlju i na prvom spratu. Svaka elija je bila duga tri metra, visoka dva, a iroka metar i po. Kaznionika bolnica je graena od 1888. do 1910. godine. Imala je devet prostorija sa pedeset kreveta, odsjeke za duevne bolesnike, one bolesti, apoteku, laboratoriju, jo tri bolesnike sobe i mrtvanicu. U treoj etapi izgraeni su objekti za izuavanje zanata i praktinu obuku, skladite za ugalj i drva, kotlovnica, mlin i mrtvanica.

Bolnica

GOSPODIN KRMAKranjo tel bio je upravnik zenike kaznionice punih devetnaest godina. Izgledao je kao tipini oficir. Kada je govorio, svaku svoju rije pratio je ustrim pokretom ruke, a prodoran pogled sijevao je ispod nakostrijeenih obrva. Ali, bez obzira na impresivnu pojavu, tel je u zenikoj ariji doekan sa prezirom, pogrdama i sujevjerjem. Sve zbog svinjaca koji su podignuti u Kaznioni. Zeniani nisu znali da je tel jo prije polaska iz Bea na novu dunost znao za proteste zenikih muslimana zbog podizanja tri velika svinjca u dijelu grada u kojem Zenica s kraja XIX stoljea ive preteno muslimani i u neposrednoj blizini damije. Odmah je od Ministarstva pravde traio da se razmotri mogunost premjetanja svinjca. Ali iz Bea, prema kome je godinje odvoeno deset vagona dobro ugo-

F

jenih svinja, stizali su negativni odgovori. U jednom odgovoru, telu je reeno da svinjski izmet ne zaudara vie od jareeg, na koga su Bosanci navikli, pa zahtjev ne moe biti prihvaen. enika arija nije znala za ova pisma, pa je svu krivicu za svinjce pripisala upravniku telu. Neko je kroz ariju proirio priu da je tel veliki ljubitelj svinja, da uiva u milovanju prasnih krmaa i da svaki dan pojede jedno peeno prase. Zbog tih pria poela se pripremati delegacija koja e otii kod cara i moliti ga da rijei Zenicu afirskog smrada, a novi upravnik dobio je pogrdan nadimak Gospodin Krmak. Vijest o nadimku telu je saoptio Marko Boti, bogat i vispren seljak, koji nije nikada skidao s glave svoju almu. Bio je redovan gost kod tela, a Kaznioni je isporuivao velike kolii-

Z

do svoga stolca, pa tamo, skinuv kapu, mora jednako onoga gledati u oi, koji ga to pita. Na kratka pitanja imade svakako kratki odgovori slijediti. Neki tkalac iz Prnjavora u Bosni, koji je jo danas u Zenici, prilino me je upoznao s tkalakim izrazima svoga Prnjavora. U kavezu Skupne radionice, gdje imade po 10-30 i vie kanjenika zajedno, strae meu njima dva ili vie straara s nabijenim i bodom naperenim pukama. Svaki se zanat posebice tjera, pa tako su za sebe tkalci, za sebe opet krojai, kovai, kolari, bavari, uari itd. Prigodom obroka idu sve jedan po jedan u red, te bude svaki pregledan, da ne nosi nikakvo orue uza se, i stupa u skupnu prostoriju (nosei sebi jelo u limenoj alici i drvenu licu) gdje se nalaze dva reda kaveza, u koje se samo sprijeda vidi, pa tako kanjenik nikad ne moe svoga lijevoga ili desnoga druga u kavezu vidjeti, niti s njima razgovarati. Postavivi se svaki u svoj kavez, pojede svoju porciju, te eka dok mu se ne ree, da izae na posao. Sretnim se cijene ti ljudi, kad imadu vanjskog rada ali kad nestane poljskoga ili u ope vanjskog posla, pa nastane runo vrijeme ili bilo na blagdane, onda moraju probaviti vei dio dana u tijesnom kavezu.

0019