Kraljica mora

ČASOPIS POMORSKIH KAPETANA SJEVERNOG JADRANARijeka • prosinac 2014. • godina XI. broj 13 cijena 20kn

RIJEČANIMA PLAVA VRPCA VJESNIKA

CARPATHIA - ZABORAVLJENI BROD

BERO VRANIĆ - O POMORSTVU, BRODARSTVU,IDEJAMA I MOGUĆNOSTIMA

ZA IDUĆU GODINU NAJAVLJEN VEĆI BROJ CRUISERA

KRALJICA_MORA.indd 1 16/12/14 12:01

Spasiti jedan život u bespuću mora je veliko humano djelo, i hrabrost spasioca koji pružaju na-dljudske napore u spašavanju čovjeka. Zato je spašavanje ljudi i imovine humano djelo i obve-za zapovjednika broda, da pruži pomoć unesrećenom. Zapovjednik je dužan odmah krenuti u pomoć unesrećenima najvećom brzinom, te obaviještavajući unesrećene, ako je to moguće, da dolazi na mjesto pogibelji. I dok je spašavanje osoba obvezno, spašavanje imovine nije postavl-jeno tako strogo, ali postoji obveza spašavanja imovine u slučaju sudara brodova, gdje je zapov-jednik dužan poduzeti spašavanje drugog broda, a naročito kada je u opasnosti brod iste države.

Ovih obveza pridržavao se zapovjednik RMS Carpathia, kada je pohitao u pomoć unesrećenom RMS Titanicu, u noći 14. travnja, da bi stigao na mjesto pogiblje 15. travnja 1912. godine u ranim jutarnjim satima i spasio 702 brodolomca. Riskirajući svoju imovinu i strojeve opterečujući do maksimuma, došao je na mjesto pogiblje, iako je okolo unesrećenoga broda bilo pet brodova koji su bili bliži RMS Titanic-u. Za ovaj hrabri pothvat dobili su sva svjetska priznanja za iskazanu hrabrost i počasti države kojoj je pripadao. RMS Carpathia je održavala brodsku liniju za Sje-vernu Ameriku jedanest godina isplovljavajući iz Rijeke, uglavnom sa iseljenicima iz obližnjih država. Među članovima posade bila su i 84 člana posade iz Istre i Hrvatskog primorja, koja su za iskazanu hrabrostdobila brončane medalje.

SOLAS konvencija propisuje obvezu spašavanja, a koja je stupila na snagu u Londonu 1914 go-dine, dvije godine nakon potonuća RMS Titanic. Ističem izuzetnu spremnost posade RMS Car-pathia, jer bez spremnosti i izvježbanosti posade nema sretnog poduhvata.U našem gradu Rijeci je 1959. godine održana konvencija CMI (Comite maritime internation-al),gdje je prihvaćena izmjena međunarodne konvencije o spašavanju. Izmjena je prihvaćena protokolom usvojenim 27. svibnja 1967. godine u Bruxelles-u.CMI-Comite maritime international je nevladina organizacija osnovana davne 1897. godine sa sjedištem u Antwerpenu u Belgiji. U osnivačkom actu CMI stoji da je njezin cilj doprinositi svim prikladnim sredstvima i aktivnostima kako bi se ujednačilo pomorsko pravo na svim njegovim područjima. Danas su 56 nacionalnih udruženja za pomorsko pravo članovi CMI. Među njima i Hrvatsko društvo za pomorsko pravo.Da bi se otklonile neke nejasnoće navedene konvencije u pogledu pretpostavki za obvezno spašavanje ljudskih života, ta je dužnost normirana i u Glavi V konvencije o zaštiti ljudskih života na moru.

U dva navrata sam kao zapovjednik vodio akciju spašavanja ljudi na moru. Ističem da je veliko zadovoljstvoposade nakon uspješnosti izvršenoga zadatka, ali i potištenost nakon neuspjeha. Jedino mi po-morci znamo cijeniti kada se spasi neki život u bespućima mora, a okolo nigdje nikoga. Jedna akcija spašavanja nam je bila u blizini Grčke obale. Ističem veliku solidarnost brodova u blizini (što nije bio slučaj kod spašavanje Titanica), te obalne straže Grčke i zrakoplovstva. Na ot-vorenom moru posred oceana ovo nemamo, jer smo daleko od obale. Zato sve pohvale zapov-jedniku i posadi na uspješnosti izvršenoga zadatka, a u što smo se uvjerili u zadnjih nekoliko mjeseci kada je naš zapovjednik u dva navrata spasio veliki broj brodolomaca. Unazad stoljeće, mi Hrvatski pomorci, iskazali smo hrabrost i odgovornost u spašavanju ljudi na moru. Spasioci zaslužuju svu pažnju društva i želja mi je da se obilježi njihova stručnost i znanje u spašavanju ljudi na moru.

SPAŠAVANJE LJUDSKIH ŽIVOTA NA MORU

2

Nakladnik KRALJICA MORAUdruga pomorskih kapetana Sjevernog JadranaStudentska 2, 51000 Rijeka051 338 411 • 099 814 5654 www.kraljica-mora.net

TisakTISKARA SUŠAKMilutina Barača 54, 51000 Rijeka, 051 343 272

IMPRESUM

Glavni urednikVEDRANA LISICA

UredništvoJURAJ KARNINČIĆBERO VRANIĆIVO ŠANTIĆ

Voditeljica portalaKORANA STOJČIĆwww.korana-art.com

Juraj Karninčić


3


Putnički brod R.M.S. Carpathia cijelo je jedno desetljeće – uz kratke van-sezonske prekide – plovio na relaciji Rijeka – New York, postavši time značajan čimbenik u riječkoj pomorskoj povijesti. Bio je to samo jedan brod iz cijele flote sličnih putničkih brodova u vlasništvu kompanije Cu-nard Line, koji su početkom prošlog stoljeća odvozili stotine i stotine tisuća iseljenika iz riječke luke prema obećanoj zemlji Americi. Saxonia, Ultonia, Pannonia, Slavonia, Ivernia, Carmania i dr. bili su uz Carpathiju svojevrsna riječka vrata u svijet i sve do izbijanja Prvog svjetskog rata neizostavni dio riječke svakodnevnice. Carpathia se međutim jasno izd-vaja iz društva ostalih brodova Cunard Linea, jer je za razliku od njih, u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912., nakon unaprijed izgubljene bitke s prekratkim vremenom, ali nesvakidašnjim poduhvatom i požrt-vovnošću svoje posade, uspjela iz Atlantika spasiti 712 preživjelih putni-ka i članova posade s jednog potonulog putničkog broda.Naravno, samo po sebi to i nije neka informacija - brod na putu iz New Yorka prema Rijeci iz mora spasio ljude s drugog broda koji je prije toga potonuo. Ništa neobično!

No, kada se ta informacija nadopuni ovim podatkom, da se kod po-tonulog broda radi o legendarnom, nezaboravnom i najpoznatijem putničkom brodu na svijetu do danas – Titanicu – a hrabru posadu Carpathije činilo, između ostalih, i oko 80 hrvatskih mornara, tada je ta informacija za nas u Hrvatskoj već puno zanimljivija.Na veliku žalost, ta je važna povijesna činjenica cijelo jedno dugo stol-jeće više-manje bila zaboravljena. Dobro, možda ne baš sasvim zab-oravljena, ali se svakako vrlo rijetko isticala. Posljednjih se nekoliko godina po tom pitanju ipak dosta toga promijenilo iako se općenito o ulozi Hrvata u događajima oko potonuća Titanica još uvijek relativno malo zna. Što je ogromna nepravda! Kao autor dvije dosadašnje kn-jige o Titanicu, pokušavao sam posebno istaknuti, da su naši hrvatski iseljenici i mornari blisko povezani sa svjetski poznatom katastrofom iz 1912. Također sam i na mnogobrojnim predavanjima, u intervjuima za novine ili televiziju, kao i u raznim časopisima uvijek posebno isticao – uz opovrgavanje raznih poznatih, ali netočnih predrasuda o samom Titanicu – baš i ogromnu, povijesnu ulogu hrvatskih članova posade na Carpathiji. Najveći uspjeh ipak smatram – po pitanju isticanja povijesne važnosti Carpathije za grad Rijeku – dvije prekrasne i uspješne izložbe u Pomorskom muzeju i na Pomorskom fakultetu u Rijeci, organizirane povodom stote obljetnice potonuća Titanica. Imao sam tu čast i priv-ilegiju da sam i aktivno sudjelovao u pripremama tih izložbi, pa sam tom prigodom osjetio kod ljudi i veliku želju, da se uz poznatu priču o Titanicu istakne i riječka povezanost s tom tragedijom preko Carpathije i njezinih naših članova posade.

Ipak, koliko god se uloga Carpathije u noćnim događajima iz travnja 1912. uporno ističe, sve su to svojevrsni privjesci uz glavnu priču – po-tonuće Titanica. Kako sam u posljednje 34 godine svojega interesa za

Titanicom pročitao bezbrojne knjige i pregledao nebrojene dokumen-tarne filmove, razgovarao s vodećim svjetskim Titanic-ekspertima, nika-da se nije dogodilo da Carpathia nije spomenuta. Često uz podatak, da je bila na putu za Fiume (Rijeku), kada je stigao SOS-poziv s Titanica. No uvijek je Carpathia bila na neki način jedna vrsta Happy Enda u dra-matičnoj prići o Titanicu; Sve u stilu: Da, strašno je da je poginulo toliko ljudi, ali je ipak na kraju Carpathia spasila 712 preživjelih!Slobodan sam tvrditi, da će 95% ljudi, koji pročitaju neku knjigu ili po-gledaju dokumentarac o Titanicu, znati ime broda koji je preživjele spa-sio... I to je to!

Godine ozbiljnog bavljenja Titanicom (a time i nužno Carpathijom), dale su mi međutim i uvid u detalje događanja na Carpathiji u trenu-cima dok je plovila ususret teško oštećenom prekooceanskom brodu.

Slika jedne hrvatske putnice na palubi Carpathije, Zorke Sušanj rođ. Mavričić iz Opatije, jedan dan prije poziva u pomoć s Titanica. Nikada do sada objavljena slika. Vlasnica Sonja Žiganto

Odavanje počasti zaboravljenombrodu, ljudima i riječkoj povijesti

KNJIGA O CARPATHIJIautor: Slobodan Novković

4


Mogu svakako istaknuti, da se, dok je Titanic nestajao u Atlantiku, na Carpathiji odvijala također filmska drama koju bi vrijedilo pobliže opi-sati. Koja zaslužuje da ju se pobliže opiše!I tako sam počeo razmišljati o knjizi!Zašto ne napisati knjigu o Carpathiji? O Titanicu ih je napisano… ne zna im se ni broj! O Carpathiji… Jedna! Napisao ju je 1999. godine moj dragi kolega i bliski prijatelj Günter Bäbler iz Švicarske. Ustvari, nije ju on napisao, nego nadopunio - radi se naime o dnevniku švicarskog put-nika na Carpathiji, Josefu Karlu Lisibachu. Taj je dnevnik o događajima na Carpathiji objavljen 20-ih godina prošlog stoljeća u jednim švicar-skim novinama, Günter Bäbler ga je pretvorio u knjigu, nadopunjenu autorovim komentarima i ispravcima.

Prava knjiga o Carpathiji do sada nije objavljena, barem meni nije poznato da je itko objavio. Kako se krećem u tom Titanic-miljeu već preko tri desetljeća, vjerujem da bi prije ili poslije saznao za takvu kn-jigu… no do sada nemam tu spoznaju.Sagledavajući međutim sve aspekte događanja na brodu spasiocu to-kom akcije spašavanja, a naravno i samu činjenicu da je oko ili možda i preko 80 hrvatskih članova posade te travanjske noći bilo na brodu, nisam se mogao riješiti razmišljanja o pisanju knjige o Carpathiji. Otpri-like dvije godine ta me misao zaokupljala. Ideja mi se činila zanimljivom ali…

Nakon dvije već napisane knjige o Titanicu sada pisati još jednu knjigu o istoj temi? Jer, da se ne lažemo, knjiga o Carpathiji opet je u neku ruku ipak i knjiga o Titanicu, zar ne? Titanic i Carpathia! Carpathia i Titanic!Dva broda tako blisko sudbinski povezana. Nerazdvojni kao prst i nokat. No, koliko god mi voljeli našu Carpathiju i ponosili se njome, istina je da bi Titanic zbog svoga legendarnog potonuća ovako i onako ušao u po-vijest, bez obzira da li preživjele one noći spasila Carpathia ili neki drugi brod. No, o Carpathiji se danas ne bi govorilo da se tada u pravo vrijeme nije našla na pravom mjestu i punom brzinom zaplovila u povijest.Da skratim: Titanic bez Carpathije može (iako bi priča bila zakinuta za važan detalj spašavanja) – Carpathia bez Titanica nikako. Naravno, Carpathia nije postala poznata jer je plovila iz Rijeke u New York toliko godina, nije postala poznata jer je torpedirana od njemačke podmornice krajem Prvog svjetskog rata, čak nije postala poznata ni zbog svog kapetana Rostrona, koji je jednom prilikom na površini mora dvadesetak minuta pratio crni ovalni objekt metalnog sjaja, koji je odjednom nestao… Rostron je koristio izraz „nestao“, ali je u obiteljs-kom krugu navodno priznao da je objekt – odletio!Ne, katastrofa Titanica je od Cunardovog broda za prijevoz smrznutog mesa, pošte i putnika stvorila parobrod, čije je ime postalo simbolom hrabrosti, ljudskosti i spašavanja na moru.Bilo mi je jasno, a to je jasno i svakom imalo upućenom čitatelju, da će knjiga o Carpathiji težište priče imati na potonuću Titanica i s tim pov-ezanim spašavanjem preživjelih.Treba li već poznatu priču o još poznatijoj pomorskoj tragediji ponovno

ispisivati, pitao sam se nebrojeno puta. Zaključio sam napokon da tre-ba! Ali na potpuno drugačiji način nego do sada. I krenuo sam pisati…Danas, nakon gotovo 6 godina od početka pisanja, mogu najaviti kn-jigu o britanskom putničkom brodu Carpathia, koji je uvijek bio u sjeni Titanica. Ovaj put, glavni lik priče je taj sasvim običan putnički brod koji se igrom slučaja našao u sasvim neobičnoj situaciji, koja ga je doslovno preko noći lansirala u žarište zanimanja tadašnjih svjetskih medija, a nakon toga i u svjetsku povijest.Knjiga će prikazati zbivanja na palubama Carpathije tijekom dramatične noći, nevjericu među posadom i putnicima kada su saznali prema ko-jem to brodu jure usred noći, opseg priprema posade i putnika za pri-hvat brodolomaca, strahove i brigu pojedinaca hoće li stići na vrijeme, komunikaciju telegrafiste s Titanicom i ostalim brodovima… Želio sam čitateljima približiti tmurnu, ali i napetu atmosferu na Carpathiji, ali i ogromno herojstvo njezine posade i putnika.Obzirom na to, da su događaji na Titanicu u svim mogućim knjigama opisani i rekonstruirani iz minute u minutu, ova se knjiga niti jednom rečenicom neće dotaknuti zbivanja na tonućem Titanicu – jer se čitatelj nalazi pričom na Carpathiji i ne zna kakva je situacija na luksuznom par-obrodu. Dramaturgija zbivanja zasniva se najviše na pristiglim pozivima u pomoć i na telegramima, koje telegrafist Carpathije hvata prislušku-jući razmjenu telegrama između Titanica i mnogih drugih brodova te noći.Iako svi znamo da će Titanic na kraju balade potonuti i da će Carpath-ia stići tek 110 minuta kasnije, knjigom pokušavam dočarati tu utrku broda i njegove posade s vremenom, koje im je nezaustavljivo bježalo usprkos nevjerojatnim naporima ljudi i brodskih strojeva.Napokon, nakon jednog od posljednjih telegrama s Titanica, u kojem javljaju da su strojarnice pod vodom, postaje jasno da je nepotopivi brod pred potonućem, no kapetan Carpathije i njegovi časnici (a s nji-ma i čitatelj) još uvijek se nadaju… da stvari nisu tako loše kako se čine.Knjiga o našoj Carpathiji (nevjerojatno je koliko ja volim kroatizirati taj brod) svakako ističe i neke, od preko 80 hrvatskih članova posade, koji su sudjelovali u akciji spašavanja, a zanimljivo je i pročitati dramatične zapise jedne hrvatske putnice, koja je u svoj dnevnik zabilježila događa-je od 15. travnja 1912. i koji je dospio na svjetlo dana točno cijelo jedno stoljeće nakon katastrofe, 2012. godine.

Sa neskrivenim zadovoljstvom mogu najaviti i neka nova otkrića, fo-tografije i slike, koje sam u suradnji s mnogim osobama (Fabio Juričić, Diana Muškardin, Juraj Karninčić, Nevenko Žunić, Sonja Žiganto, Nikša Mendeš i dr.) uspio pronaći i koje će po prvi put u jednoj knjizi biti ob-javljene.Vjerujem da će buduća knjiga o Carpathiji svakako prikazati petnaesto-godišnji život toga broda na način, kako to do sada nije učinjeno. Iako je centralni događaj u životu tog broda svakako legendarna katastrofa Titanica, glavni lik ovaj put je Carpathia i ljudi koji su se na tom travan-jskom putovanju nalazili na njoj.Iz tog razloga i podnaslov ovoga članka: Odavanje počasti zaboravljen-om brodu, ljudima i riječkoj povijesti.Knjiga o Carpathiji na neki je način i nastavak borbe za spomenuto oda-vanje počasti, odnosno za postavljanje potrebnog spomen obilježja tom brodu i njegovoj 84-članoj hrvatskoj posadi.U svojoj sam prošloj knjizi „Titanic – Hrvati u katastrofi stoljeća“ napisao, kako bih želio da ta knjiga bude svojevrsni spomenik svim hrvatskim iseljenicima poginulima na Titanicu, jer pravog spomena njima nema nigdje u Hrvatskoj i pitanje je hoće li ikada i biti. S velikim ogorčenjem ovdje moram konstatirati, da usprkos bliskoj povezanosti naše zemlje s Titanicom – ponovimo, trideset je hrvatskih iseljenika putovalo na, tada navodno Nepotopivom, troje ih je preživjelo – nikada se nigdje u Hrvatskoj tim ljudima u spomen nije ništa napravilo. Proširimo li taj po-datak na prostor cijele bivše Jugoslavije (s naravno istim rezultatom po pitanju spomenika) tada je sveukupno čak 39 iseljenika s ovih prostora putovalo na Titanicu, bez da su igdje zabilježeni.Tužno! Žalosno!

Slika trojce brodskih liječnika na palubi Carpathije. Objavljena samo jed-nom u “Areni”, negdje u sedamdesetim godinama.

Radi se naime o dnevniku švicarskog putnika na Carpathiji, Josefu Karlu Lisibachu.

5


Na ovom mjestu moram s veseljem istaknuti, da se po tom pitanju ipak nešto promijenilo 2012. godine. Tada je skupina potomaka nastradalih bosanskih iseljenikapreuzela inicijativu Udruge „Titanic 100“ i u vrlo kratkom roku u Bosanskoj Krupi podignula zgodan spomenik četvorici poginulih bosanskih putnika s Titanica, što je ujedno prvi i jedini spomenik toj katastrofi na području bivše Jugoslavije.Ne želim umanjiti i jedan drugi podatak, o kojem se prije par godina u našim novinama naširoko pisalo: jedan je američki vojnik, hrvatsk-og porijekla (imena se ne sjećam) smrtno stradao pri napadu Japana na Pearl Harbour. Usput, taj američki Hrvat nikada fizički u Hrvatskoj nije bio. No novine su o tome pisale toliko senzacionalistički, da se u jednom trenutku spominjalo čak i postavljanje spomenika tom vojniku negdje u Hrvatskoj. U redu, zašto ne? Pearl Harbour je izuzetno važan povijesni događaj, no ničime nije izravno doticao Hrvatsku! No, važan povijesni događaj je isto i potonuće Titanica! U kojem je sudjelovalo 30 Hrvata. 27 ih je pri tome poginulo! Zašto to novinare nije ponukalo da spominju neki spomenik negdje u Lici ili Sisku ili Čazmi ili…?Čini se da nas u Hrvatskoj zanimaju samo povijesni događaji i likovi u njima iz vremena raznih ratova; samo nek’ je nama dovoljno priča i prepucavanja oko ustaša i partizana! Jedan nepresušan izvor za priče i spomenike. Mirnodopske žrtve iz Hrvatske, nastradale u najpoznatijoj svjetskoj pomorskoj katastrofi na najpoznatijem putničkom brodu sv-jetske pomorske povijesti nikome nisu vrijedne spomenika. Samo nek’ je nama rata i puno pucanja i mrtvih heroja!Svjestan sam bio, da spomenika još dugo neće biti, pa sam želio osob-no učiniti nešto, da održim sjećanje na te ljude; Spomenike ne znam graditi, ali knjige znam pomalo pisati, pa sam tako uistinu želio da knjiga „Titanic – Hrvati u katastrofi stoljeća“ bude neka vrsta pisanog spomenika tim nesretnim iseljenicima.Za ovu, ovdje najavljenu, knjigu o Carpathiji koju sada polako privodim

Točno 102 godine nakon što je njezina posada spasila 712 brodolomaca s Titanica, na Pomorskom fakultetu u Rijeci predstavljena je maketa RMS Carpathije, ručni rad modelara Milana Vičevića.

Nastankom Republike Hrvatske ustrojene su i državne ustanove, među kojima je ustrojena i ona koja je trebala obavljati poštanski promet. Kao i ostale države i njihove poštanske ustanove, tako su i u Republici Hrvatskoj izdavane poštanske marke i druge vrijednosnice s oznakama nove države i nove poštanske uprave. Na poštanskim markama od 1991. godine pojavljuje se oznaka HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije), dok se1999. godine, nakon izdvajanja telekomunikacija, uvodi nova oznaka HP (Hrvatska pošta). Osim tih oznaka, na markama se pojavljuju i druge, među kojima su od značaja godina izdanja, ime autora predloška te naziv tiskare.

Tematika maraka je raznovrsna i bilo je za očekivati da će među inim temama, biti zastupljene i one koje tretiraju more, pomorstvo i sve što je vezano uz tu našu komparativnu prednost u odnosu na kontinentalne države. Istina takvih izdanja ima podosta, ali ipak, po mišljenjima filatelista premalo u odnosu na značaj primorskog položaja naše države i na pomorsku tradiciju hrvatskog naroda.

Percepcija pomostva vezana je uz prikaz brodova. Stoga u procjeni i odabiru tema za marke treba uzeti u obzir taj psihološki čimbenik. Brodovi su prikazani na samo 7 izdanja maraka u dvadesetak godina hrvatske samostalnosti. No ipak, prelistavajući katalog izdanja hrvatskih maraka nailazi se na još nekoliko tema vezanih uz more, kao što su primorski gradovi, svjetionici i granične teme simbolički vezane uz more.

No ipak, kako je rečeno, percepcija o tematici na hrvatskim markama je takva da je more i pomorstvo nedovoljno zastupljeno u odnosu na uk-upni broj izdanja. Tome doprinosi činjenica što su rijetke marke s prikazima brodova, bilo povijesnih jedrenjaka, bilo modernih brodova. Aktivni pomorci, jednako kao i oni koji se više ne otiskuju s kraja, percipira pomorstvo preko bodova, na kojima su nekad plovili njihovi preci i na nekim modernijima na kojima su sami proveli dobar dio života. Kako je časopis namijenjen upravo njima u ovom kratkom prikazu biti će opisana dva, međusobno tematski povezana, izdanja hrvatskih maraka.

Prva marka s temom brodova prikazuje karaku, jedrenjak kojeg se gradilo u Dubrovniku u dugom razdoblju od nekoliko stoljeća, kako još u sred-njem vijeku, tako sve do XVII. stoljeća. Marke koje prikazuju takav brod izdate su u dva navrata tijekom 1992. godine. Prva od njih je dio serije u okviru teme Otkriće Amerike 1492. godine i ima nominalnu vrijednost 30 HRD (hrvatskih dinara). Druga je takva marka istog likovnog rješenja, ali nominalne vrijednosti 60 HRD koja je dio serije izdate povodom prijama Republike Hrvatske u CEPT. Stoga nosi uz postojeća još i logo Konfer-encije europskih uprava pošta i telekomunikacija (CEPT).

Filatelistima su izdanja u okviru zajedničkih tema te Konferencije poznata od ranije, tako da ih i sada rado skupljaju. Predloške za ta izdanja napravio je akademski slikar Želimir Borić, a tiskane su u tiskari Zrinski.

kraju, to ne želim, neću i ne usuđujem se napisati jer vjerujem, želim vje-rovati i živjeti u uvjerenju da ona neće morati biti zamjena za spomenik. Ako će sve ići po planu, ta će knjiga biti samo izvor informacija, koje pri-kazuju i potvrđuju povijesne razloge zbog kojih je taj spomenik postavl-jen.Sanjam o danu, kada će prva knjiga o Carpathiji u Hrvatskoj na svojim stranicama moći prikazati i sliku prvog spomenika Carpathiji na svi-jetu… Tu, u Rijeci. Carpathijinoj Rijeci.

Promotor pomorske orjentacije Republike Hrvatske

POŠTANSKE MARKEProf. dr. sc. Julijan Dobrinić (Filatelističko numizmatičko društvo Rijeka)

6


Kap. Ivan Kucich učestvovao je na 19. skupštini CESMA-e kao delegat ZHUPK 16. i 17. svibnja 2014.

PETAK, 16.SVIBNJA 2014., U 10.00 U PROSTORIJAMA LUKE BARCELONA ODRŽANA JE SJEDNICA VIJEĆA CESMA-E KO-JEG JE I ZHUPK ČLAN.

Predstavnik Luke Barcelona zaželio je dobrodošlicu svim prisutnima te zanimljivim video spotom predstavio Luku Barcelona. Predsjednik CESMA-e Capt. W.V.Pressentin otvorio je sjednicu i po predstavljanju svakog člana pojedinačno usvojen je dnevni red jednoglasno. Glavni tajnik Capt.F.van Wijnen podnio je izvještaj za 2013. godinu te je isti jed-noglasno prihvaćen. Svi zaključci sa Godišnje skupštine održane 2013. godine su usvojeni, a tajnik CESMA-e obrazložio je i objasnio prihode i rashode za 2013. godinu. Skrenuta je posebna pažnja na potrebe puto-vanja i prisutnost predstavnika CESMA-e za tu godinu u IMO, Europskoj komisiji i kada se prisustvovalo i pomoglo savjetom na suđenju bugar-skom zapovjedniku uhapšenom u Panami i optuženom za posjedovan-je droge na brodu.

Predviđen je i budžet za 2015. godinu od Euro 13.500 isključivo od čla-narine.

Glasovalo se također i usvojeno je jednim glasom protiv, povećanje čla-narine za 2015. godinu u iznosu od Euro 16.00 za aktivne članove Udruga koje imaju status stalne članice i Euro 8 za aktivne članove Udruga koje imaju status pridružene članice. Bilo je prijedloga da članarinu plaćaju i umirovljeni članovi kako bi članarina bila manja, a budžet veći, među-tim takav prijedlog nije prošao na glasovanju. Do sada je ZHUPK imala status pridruženog člana, a od slijedeće godine postaje punopravni član i iz razloga što je Hrvatska postala član EU. Raspravljalo se i o potrebi da se izabere pomoćnik glavnom tajniku zbog preopterećenosti poslom, a isti bi trebao biti iz praktičnih razloga iz Nizozemske zbog blizine, uštede putovanja i radi lakše komunikacije sa Bruxellesom gdje CESMA povre-meno učestvuje kao savjetodavno tijelo pri Europskoj komisiji.

Također je zamjenik gradonačelnika Barcelone prigodnim govorom i dobrodošlicom u gradskoj vijećnici pozdravio sve članove vijeća i zaže-lio dobar nastavak rada.

Sjednica vijeća završena je u 17.00 sati.

SUBOTA, 17. SVIBNJA U PROSTORIMA POMORSKOG MUZEJA BARCELONA U 10.00 SATI ODRŽANA JE 19. GO-DIŠNJA SKUPŠTINA CESMA-E.

Uz članove Vijeća učestvovalo je oko 50 ostalih članova većinom iz Bar-celone. Prisutne je pozdravio te zaželio dobrodošlicu domaćin Capt. Mariano Badell, a skupštinu je otvorio Predsjednik CESMA-e kratkim prigodnim govorom, te se prešlo na usvajanje dnevnog reda i nastavak rada prema istom.

Razni sponzori 19. skupštine predstavili su se svojim proizvodima i uslu-gama.

Predstavljen je također EU projekt ANNA. Tim projektom smanjila bi se količina dokumenata potrebnih pri ulasku broda u luku, a isti bi se pre-dali u prvoj ulaznoj luci nakon čega u slijedećoj luci ticanja ne bi bilo potrebno predavati iste papire, a sve kako bi se olakšalo Zapovjedniku i posadi kako bi se više mogli posvetiti stvarnom poslu za koji su ukrcani.Predstavljeno je i postupanje i iskustva PSC u luci Barcelona.

Prema dnevnom redu usvojeni su zaključci sa 18. skupštine i zakjučeno je da su učinjeni mali pomaci prema tim zaključcima.Raspravljalo se o radnom vremenu i vođenju dnevnika radnog vremena posade uključivo sa Zapovjednikom.

Rasprava je bila i o piratstvu i obrani te status naoružane straže na bro-du kao i odgovornost Zapovjednika za njihovo postupanje.Raspravljalo se i o pouzdanosti elektronske navigacije te prijedlozi za zamjenu kao dodatnu sigurnost za slučaj da ista ne radi.

Raspravljano je i o nedostatku europskih časnika i nemogućnost ukrcaja na brodove europskih kompanija. Glavni je tajnik napomenuo da je vlasnicima kompanija predstavljen taj problem te se sa nekim kompanijama počelo pregovarati kako bi ukrcavali europske kadete i časnike. Sa istim se prijedlogom ide i na Europsku komisiju pri EU.

Rad skupštine završen je u 18.00 sati.

U 21.00 domaćin je upriličio zajedničku svečanu večeru u restoranu ROCXY u Port Olimpic - Barcelona.

Zaključak je da su sjednica Vijeća i 19. godišnja skupština uspješne, a prijedlozi i govori bili konstruktivni i argumentirani.20. skupština CEMA- e održati će se 2015. godine u Crnoj Gori ili Varni u Bugarskoj.

Posebna zahvala Kap. Giorgiu Ribaricu iz Slovenske Udruge i Kap. Dim-itrovu iz Bugarske Udruge na savjetu i podršci.

Zahvala Pomorskoj agenciji Mustra koja je avio - kartama sponzorirala prisustvovanje na AGA – CESMA-e.

Kap. Ivan KucichDelegat ZHKPU

Učestvovanje ZHUPK na 19. skupštini CESMA

CESMA U BARCELONI

7


PLAVA VRPCA VJESNIKA

Prvi put u svibnju, a zatim i početkom srpnja riječki su pomorci spasili potencijalnu tragediju. Ukupno su iz mora između Libije i italije spasili 356 ljudi!

Posada suplajera “Kehoe Tide”, kojim zapovijeda Riječanin kapetan Željko Vuković, zajedno s drugim časnikom, također Riječaninom Bojanom Tasićem početkom svibnja spasila je 142 emigranata iz mora između Libije i Italije! Početkom srpnja u sličnoj situaciji spasili su 214 emigranata.

AKCIJA 1. - 12. svibnja 2014.

Nakon prevrtanja brodića, nakrcanog emigrantima, posada suplajera “Kehoe Tide”, kojim zapovijeda Riječanin kapetan Željko Vuković, zajedno s drugim časnikom, također Riječaninom Bojanom Tasićem, spasila je i trudnicu u devetom mjeseci trudnoće, zajedno s njeno četvero djece te još stotinjak ljudi!

“Primijetili smo unutar sigurnosne zone, gdje ne bi smio biti, brodić nalik na ribaricu i krenuli smo prema njima da ih odvojimo od plat-forme, a kad smo stigli blizu vidjeli smo da je to brodić pun ljudi koji su većinom bili bez pojaseva..U 27 godina nisam vidio takvu scenu, to vam izgleda suludo, mali brodić, prenakrcan, ljudi skoro ispadaju

Riječani Željko Vuković i Bojan Tasić u dvije uspješne akcije spašavanja!

iz njega. Tad smo skužili da brod nije dobro, naginjao se na način koji govori da su blizu prevrnuća. U pozivu s kapetanom platforme Zagreb 1, Mihom Boškovićem i s Talijanskom obalnom stražom iskomunicirali smo situaciju i Talijani su zamolili da ostanemo blizu njih. Pratili smo ih i kad smo im prišli 50 m ljudi na brodiću počeli su dizati djecu u zrak i tada smo shvatili da brod tone, da ima žena i djece...brod s 240 ljudi (kako se kasnije ispostavilo) se taman u tom trenutku prevrnuo nama pred očima i svi su završili u moru, srećom bila je bonaca...”Željko Vuković kaže kako se u tom trenutku počela odvijati prava dra-ma svi plivaju, vrište, tope se...

I u pojedinačnoj i u momčadskoj konkurenciji ovogodišnja Plava vrpca Vjesnika, priznanje koje se dodjeljuje najhrabrijim hrvatskim pomorcima, otišla je suplajeru Kahoe Tide. Nagrađena je posada broda pod zapovjedništvom riječkog kapetana Željka Vukovića- za spašavanje 142 sirijska emigranta, brodolomca, 60 milja od libijske obale u akciji u svibnju ove godine. U tom se pothvatu na moru posebno istaknuo drugi časnik palube, Bojan Tasić, koji je spasio sedamdesetoro ljudi te time osvojio priznanje u pojedinačnoj konkurenciji

8


svane i kad nestane svjetlo platformi onda ne znaju di su i tu krene sve naopako..”

Kapetan se tom prigodom našalio kako ga je već malo i strah pogleda-ti kroz prozor!

“ Ljudi ne znaju koji je to kažin s Libijom ...Talijani su u tom istom danu već 19 puta imali akcije spašavanja na istom potezu. Oni su isto fenomenalni i stvarno odrađuju odličan posao!”.

I tako hrvatski pomorci bilježe dva najveća podviga unatrag nekoliko godina i to u samo mjesec dana razmaka. Još jednom svaka čast našim pomorcima!

Inače, Tide Waterov brod kojem je na čelu Riječanin Vuković ima miješanu posadu (zapovjednik i drugi oficir su Hrvati a ostatak posade čine Egipćani, Rusi, Ukrajinci i jedan Filipinac) a rade na stand by-u za hrvatsku platformu Zagreb 1 koja buši u libijskim vodama.

“Moji dečki spustili su oba čamca za spašavanje u more, izrazito brzo su se u prvotnom kaosu sabrali i dao sam im komandu da idu prvo po žene i djecu...a s broda su pobacali sve što može plutati tako da se ljudi mogu uhvatiti...Pozvali smo drugi brod u pomoć koji nam je pomagao u spašavanju...Kako je u takvoj situaciji vrijeme najveći prob-lem moji dečki su iz mora kupili su sve što su mogli, dečki su odradili čudo...jednu curicu su oživili u brodici.

Naš brod je spasio 142 ljudi među kojima je bila i žena u 9. mjesecu trudnoće s četvero djece. Dvoje nisu uspjeli spasiti. Ostatak ljudi iz mora je izvukao drugi brod a iz razgovora s preživjelima procjena je da ih je ukupno bilo još trideset, od kojih su najvjerojatnije svi mrtvi. “Moram još jednom pohvaliti svoju posadu, osobito drugog časnika, Bojana Tasića koji je sam sa svojim brodićem potegao 70 ljudi...Moji dečki su stvarno heroji, ja sam tu najmanje važan. - skroman je kapetan Vuković.

Kako ste se osjećali u tom trenutku, što vam je prolazilo kroz glavu?

“Užas, prvo šok ...i Bojan i ja smo bili u šoku i nevjerici da gledamo u takvo nešto...ali vrlo brzo smo se trgnuli iz šoka i dalje ide automatika, trening, svi znaju šta trebaju raditi..Dečki su bili malo uzdrmani, isplakali smo se, teško je vidjeti leševe u moru i da vam netko umre na rukama...ali smo sjeli svi, popričali o tome i shvatili su da su napravili dobro djelo, da su spasili toliko ljudi....od 240 ljudi ukupno, iz mora je (uz pomoć oba broda) spašeno 205 ljudi. To mi je najvažnije.”

Nešto više od mjesec dana kasnije hrvatski pomorci opet su imali odlučujuću ulogu u spašavanju, ovaj puta 214 emigranata koji su se opet u prenakrcanom brodiću kretali prema Italiji. Naime, 30. lipnja emigranti su krenuli iz Libije prema Italiji, ostali bez goriva, bez pogo-na, iscrpljeni, na milost i nemilost moru.

AKCIJA 2. 30. lipnja na 1. srpnja 2014.

Riječaninu, Željku Vukoviću, kapetanu suplajera “Kehoe Tide” na kojem kao prvi časnik plovi također Riječanin, Bojan Tasić , stigla je obavijest od talijanske obalne straže da se negdje na tom području nalazi brodica koja je u opasnosti.

Željko nam je ispričao:

“... pa smo išli okolo i pronašli ih. Bili su izgoreni od sunca, dehidrirani, u lošem stanju, pa smo u dogovoru s Talijanima uzeli ih na brod, treti-rali ih za opekotine od sunca koje su bile baš izrazito jake.

Svi su spašeni, ovaj puta smo još promptnije reagirali tako da nema žrtava. Oko 2 ujutro su predani talijanima. Ne znam šta bi rekao..uvijek se ponavlja ista priča. Oni ih u Libiji potjeraju van noću kad ima dosta sjena od svijetala od platformi pa ih lažu da je to Italija i ujutro kad

9


Prve aktivnosti započele su u talijanskog luci Brindisi u kojoj su izrađe-na četiri kesona od kojih su tri morem dotegljena na Zagrebačku obalu. Prvi od četiri kesona dotegljen je remorkerom iz Brindisija u Rijeku u lis-topadu 2014. godine te je postavljen na prije pripremljenu privremenu lokaciju na kojoj će zajedno sa ostala tri kesona oformiti privremeni vez. Spomenuti vez će za vrijeme izgradnje nove obale služiti kao vez za pos-trojenje koje će proizvesti ostala 45 kesona potrebna za novu obalnu konstrukciju.Svih 49 kesona proizvesti će isti izvođač. Prva četiri kesona izgrađena su u Italiji zbog dubine mora koja je neophodna tijekom izrade istih. Ostale kesone biti će moguće proizvesti na gradilištu, odnosno na privremen-om vezu izgrađenom od prva četiri kesona.Keson je armirano betonski sanduk koji je zatvoren sa svih strana osim gornje. Njegova unutrašnjost je podijeljena u ćelije koje su prije završne montaže na potrebnu poziciju ispunjene zrakom pa zato keson pliva na moru.Nakon postavljanja kesona na konačnu poziciju u obalnoj konstrukci-ji isti se puni sa kamenim materijalom i zatvara odozgo sa betonskom konstrukcijom koja će formirati obalni plato.Tko će biti koncesionar?

Lučka uprava Rijeka je objavila Obavijest o namjeri davanja koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra – koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti, koja zahtijeva korištenje postojećih i gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na dijelu lučkog područja pod ingerencijom Lučke uprave Rijeka - Kontejnerski termi-nal na Zagrebačkom pristaništu, te je namjera koncesionara odabrati putem međunarodnog javnog nadmetanja.

Važnu ulogu imat će i D- 403; u kojoj fazi je status izgradnje te pro-metnice?

Cesta D-403 proteže se od čvora Škurinje do riječke luke (Zagrebačk-og pristaništa) i približno je dugačka 3,2 km zajedno sa dva odvojka za povezivanje s mrežom gradskih ulica - spoj na Zvonimirovu ulicu i spoj na Osječku ulicu.

Prema lokacijskoj dozvoli koja obuhvaća svih deset faza izgradnje, za državnu cestu D-403 izrađena je cjelokupna projektna dokumentacija, a do sada je ishođena građevinska dozvola za prvu fazu – Raskrižje u čvoru Škurinje na obilaznici grada Rijeke.

HC u suradnji sa Gradom Rijeka rješava imovinsko – pravne odnose za objekte koje je na trasi potrebno ukloniti i koji su preduvjet dobivanja ostalih građevinskih dozvola.

Usko je vezana i izgradnja željezničke infrastrukture?

S ciljem iznalaženja najkvalitetnijeg rješenja rekonstrukcije kolodvo-ra Rijeka za potrebe Kontejnerskog terminala Zagrebačko pristanište pripremljena je Studija s tehničko-tehnološkim rješenjem. Studijom je definiran utjecaj kontejnerskog prometa na željezničku infrastrukturu te željeznički promet na kolodvoru Rijeka. U pronalaženju najpovoljni-jeg rješenja aktivno su sudjelovali i predstavnici Grada Rijeke, Primor-sko-goranske županije i HŽ Infrastrukture.

ZAGREBAČKA OBALA

Koja je dinamika izgradnje?

Rijeka Gateway Projekt, povijesno najznačajniji projekt sveobuhvatne revitalizacije dijela riječkog obalnog prostora u punom je zamahu. Ovaj dinamični projekt već nekoliko godina na više razina mijenja sliku ri-ječkog lučkog područja koja u znatnoj mjeri utječe i na razvoj grada.

Treba reći da je Vlada RH donijela Odluku (svibanj 2014.) o proglašen-ju projekta strateškim za RH., što je od osobite važnosti za dinamiku izgradnje i svih aktivnosti s tim u vezi (ishodovanje potrebnih dozvola, postupci, dokumentacija i sl.)

Kontejnerski terminal na Zagrebačkom pristaništu kao najzahtjevnija komponenta Rijeka Gateway Projekta planira se graditi u fazama koje će predstavljati funkcionalnu cjelinu.

Prva faza podrazumijeva izgradnju pristaništa u dužini od 400 m sa sk-ladišnom površinom od 15 ha u zaleđu. Druga faza uključuje izgradnju dodatnih 280 m pristaništa kao i terminala u cijelosti sa svim uobičajen-im pratećim sadržajima i opremom. Očekivani prekrcajni kapacitet u pr-voj fazi izgrađenog terminala je 400.000 TEU-a godišnje, dok bi izgrad-njom druge faze kapacitet dosegao mogućnost manipulacije 650.000 TEU-a godišnje.

Izgradnja Kontejnerskog terminala predviđena je na zapadnom dijelu riječke luke, na lokaciji od jugoistočnog kraja Bratislavskog pristaništa do granice sa Petrolejskom lukom Mlaka. Nova površina terminala nas-tati će širenjem postojećeg kopna u more za 120/130 m, čime je moguće u finalnoj fazi stvoriti 680 m novog obalnog ruba širine 210 do 290 m i 21 ha površine. Površina budućeg kontejnerskog terminala sastojati će se od cca 10 ha nove površine koja će nastati nasipavanjem površine u moru uz postojeći lučki teritorij i priključivanjem dijela teritorija pred-viđenog za željeznički terminal koji će u konačnici činiti jednu cjelinu. Značajna pogodnost ove lokacije je dobra zaštićenost od vjetrova te velika dubina mora uz pristanište (20 m).

dr.sc. Vlado Mezak, ravnatelj Lučke uprave Rijeka

INTERVJU

Jahte i cruiseri sve su češća slika u našem gradu. Razvoj, nova gradnja, dosadašnji financijski učinci i planovi za 2015. bili su povod razgovora s ravnateljem Lučke uprave Rijeka Vladom Mezakom. Ravnatelja smo ispitivali o Zagrebačkoj obali, Terminalu Brajdica, Jahtama i o povećanju prometu tereta.

10


Koji su daljnji planovi?

Najave novih jahti, a nakon izgrađene nove infrastrukture (ponton, priključci za struju, vodu, uređenje prilaza i sl.) potrebne za prihvat mega jahti u putničkom dijelu luke, učestale su. Ono što se od strane klijenata – vlasnika mega jahti zahtjeva u prvom redu je sigurnost, te u tom pogledu Lučka uprava Rijeka poduzima potrebne mjere kako bi istu i osigurala. Traže se i posebni, pojačani priključci struje i slično. Već se više godina poduzimaju mjere za privlačenje brodova na kružnim putovanjima u riječku luku. Obzirom da su se nakon izgradnje produž-etka obale za 300 m na području Kontejnerskog terminala Brajdica ot-vorile nove mogućnosti za privez cruisera sa većim gazom, u slijedećoj je godini najavljen veći broj ticanja ovih brodova. Manje cruisere biti će moguće vezati uz lukobran. Veći broj najavljenih cruisera rezultat je zajedničkih napora i aktivno-sti Lučke uprave Rijeka, Grada Rijeke i TZ Grada Rijeke i TZ Kvarnera na promociji Rijeke i regije kao atraktivne destinacije za brodove na kružnim putovanjima.

PROMET TERETA

Što je s Bakrom, kakva je situacija s Omišljem a kakva s riječkim ba-zenom?

Na terminalu za prekrcaj nafte u Omišlju na kojem usluge pruža konce-sionar JANAF d.d. u razdoblju od prvih deset mjeseci ove godine ostva-reno je 4.381.330 tona tekućeg tereta.

Na terminalu za rasuti teret u Bakru u prvih devet mjeseci ostvareno je 656.933 tona dok je prošle godine u istom razdoblju ostvareno 221.595 tona što pokazuje znatno povećanje prometa u ovom segmentu.

Od siječnja do rujna 2014. godine u riječkoj je luci ukupno je prekrca-no 1.892.666 tona dok je prošle godine u istom razdoblju prekrcano 1.686.954 tona što također ukazuje na povećanje ukupnog prometa u riječkoj luci.

Povećanje prometa vidljivo je i u kontejnerskom prometu koji je prošle godine u razdoblju od siječnja do rujna iznosio 135.794 TEU-a dok ove godine taj broj iznosi 145.982 TEU-a.

Kakvi su planovi i očekivanja za 2015.?

Izgradnjom novog kontejnerskog terminala riječka luka bliži se postavl-jenom cilju da postane najveća kontejnerska luka u regiji i jedna od na-jvažnijih za povezivanje Dalekog istoka i Srednje Europe.Očekujemo pomake u tzv „Port City Interface“ komponenti Rijeka Gate-way projekta - prenamjeni dijela lučkog područja Delte i Porto Baroša.

U putničkom smislu dio riječke luke razvijati će i dalje mogućnosti za kvalitetan prihvat mega jahti kao i brodova na kružnim putovanjima. Vodi se briga o suživotu grada i luke, otvaraju se i uređuju atraktivne šet-nice, uređuju prostori uz obalni rub, obnavljaju područja, čime cjelok-upna slika grada i luke dobiva na vrijednosti, a građani i posjetioci uži-vaju u novim mogućnostima i doživljajima.

Što će terminal donijeti Rijeci?

Riječka luka će raspolagati obalom sa gazom od 20 m koji će omogućiti prihvat i najvećih kontejnerskih brodova.Znatno će se povećati postojeći kapacitet kontejnerskog prometa luke i time omogućiti uključivanje brojnih privrednih subjekata koji su direkt-no i indirektno vezani uz lučki promet.

TERMINAL BRAJDICA

Koji su zadnji pokazatelji prometa na terminalu?

U razdoblju od prvih deset mjeseci ove godine na kontejnerskom termi-nalu ostvaren je promet od 126.537 TEU-a.

Kako će se izgradnja Zagrebačke obale odraziti na poslovanje Braj-dice?

Uz postignute mogućnosti koje nudi Kontejnerski terminal Brajdi-ca riječka će luka povećati postojeći kontejnerski kapacitet. Kada se ponuđeni kapacitet na Kontejnerskom terminalu Brajdica bude u potpunosti koristio, a što je za očekivati sukladno planovima, riječka će luka biti spremna prihvatiti nove količine tereta. Spremnost za nove terete/kontejnere je osobito važna jer će se time spriječiti odljev tereta u druge luke, odnosno povećati će se mogućnosti, a time i konkurentnost riječke luke u cjelosti.

Projekt izgradnje novog Kontejnerskog terminala na Zagrebačkom pristaništu prepoznat je od strane Vlade Republike Hrvatske te je proglašen projektom od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku zbog doprinosa hrvatskom gospodarstvu koje kroz izgradnju i modernizaciju riječke luke postaje dinamičnije i konkurentnije.

Riječka će se luka izgradnjom novog kontejnerskog terminala približiti cilju da postane najveća kontejnerska luka u regiji i jedna od najvažnijih za povezivanje Dalekog istoka i Srednje Europe.

JAHTE

Kakvi su financijski učinci zimovanja jahti?

Treba reći da do 2013. godine aktivnosti u smislu prihvata jahti u riječkoj luci nije bilo. Od 2013. godine pojavljuje se interes za zimovanjem jahti u putničkom dijelu riječke luke. Iste godine četiri (4) su jahte respekta-bilnih dimenzija (od 35 – 65 metara) odabrale riječku luku kao mjesto zimovanja. U 2014. godini interes za ovu vrstu djelatnosti raste, te su s tim u vezi od strane Lučke uprave Rijeka i poduzete određene aktivno-sti u smislu poboljšanja kvalitete pruženih mogućnosti za vez ovakvog tipa plovila (ponton, dostupnost adekvatne opreme - priključci za stru-ju i vodu i sl.). Tako je u 2014. godini u putničkom dijelu luke boravilo jedanaest (11) mega jahti. Korištenje struje i vode plaća se po utvrđenoj potrošnji, dok sav prihod od veza predstavlja direktan prihod Lučke uprave. Radi se o novim aktivnostima koje obzirom da ih do sada nije bilo donose nove prihode Lučkoj upravi. Cijene veza su konkurentne u usporedbi sa drugim lukama koje se bave istim i sličnim aktivnostima.

Hoće li Sušački bazen biti marina za mega jahte?

Komponenta projekta Rijeka Gateway uključuje prenamjenu dijela lučkog područja Delte i Porto Baroš-a u urbane sadržaje. Urbanističko arhitektonski natječaj, koji je tijekom 2013. g. bio proveden zajednički od strane Lučke uprave Rijeka i Grada Rijeke, ponudio je brojna rješenja područja smještenog u samom središtu grada. Od 56 pristiglih radova Povjerenstvo za odabir odabralo je tri jedakovrijedna. Ista će rješenja biti kroz natječajnu dokumentaciju ponuđena investitoru/develope-ru (koji se ima namjeru odabrati putem međunarodnog javnog nad-metanja) i poslužiti će kao baza za izradu detaljnih planova. U svim je rješenjima dio koji se odnosi na područje Porto Baroša predviđen kao nautički dio luke. Veličina brodova, jahti kao i raspored vezova i druge pojedinosti biti će definirane u detaljnom planu.

11


Nedavno ste se vratili s regate 1000. otoka u kojoj ste nakon drugog pokušaja (lani je jedrilica Damaco bila druga) i pobijedili. Uvjeti su bili grozni na jednom dijelu dionice?

Da, između Visa i ulaza u Kotorski zaljev je 7 brodova odustalo i 2 su se prevrnula. Nas je ulovilo kod Lastova nevrijeme ali smo se izvukli.

Što je presudilo da vi budete oni koji će se izvući a ne odustati?

Mislili smo unaprijed i sve smo na vrijeme posložili i spremili za nevri-jeme iako ta dva sata dok je trajala ta nevera to nije bilo regatavanje nego spašavanje.

Je li vas bilo strah?

Nemaš vremena da te bude strah jer misliš o sasvim drugim stvarima. Ove godine sam imao mladu postavu, uglavnom studenti, koji znaju jedriti i drži ih adrenalin da se pokažu i dokažu pa je to bio jedan od razloga ovogodišnjeg uspjeha.

Vjerujete da na mladima svijet ostaje?

Definitivno, u svemu. Jedini nedostatak mladih je da ne misle dovoljno unaprijed, ali to dolazi s godinama i s iskustvom. Znanja imaju i zabavni su.

U uvodu smo propustili navesti još brojne titule do kojih ste došli i razne pozicije na kojima ste, ali sve su vezane uz more...kako Bero Vranić sebe doživljava, koja je vama najdraža funkcija?

Trenutno sam potpredsjednik komiteta za imenovanja u Nautical Insti-tutu u Londonu gdje sam sa svoje šezdeset dvije godine daleko najm-lađi član tog tijela koje se sastoji od šest osoba. Prvi do mene je 70 + a ostala četvorica su između 75 i 80 godina. Kadet na kopnu se to zove, u odnosu na ove ostale.

Postoji li neka profesionalna želja koju si još niste ostvarili?

Bero Vranić

INTERVJU

Kapetan, pomorac, bivši brodar, u slobodno vrijeme strastveni jedriličar, čovjek od mora u svakom slučaju...sve je to kapetan Bero Vranić. Novi broj Kraljice mora bio je odličan povod za razgovor o pomorstvu, brodarst-vu, idejama i mogućnostima.

Da, ja sam prije jedno desetak godina projektirao jedan brod u Finskoj i žao mi je što nitko za njega nije imao sluha, iako sam ja tada gledao i vidio ono što se danas dešava na tržištu brodova za prijevoz rashladnih tereta. Danas je taj projekt u mojoj ladici još uvijek i vjerojatno će tamo i ostati. Moji unuci će možda jedanput gledati o čemu je to nonić fan-tazirao.

Jeste ikad na godišnjem?

Ja sam uvijek na godišnjem, moj posao je takav da mogu reći da sam uvijek na godišnjem. Ako volite svoj posao, ako vam čini zadovoljstvo, ako ga uspješno obavljate onda izgleda kao godišnji. Svaki čovjek kad vidi da je napravio nešto dobro je zadovoljan sam sa sobom, a čim si zadovoljan sa sobom si sretan. Obzirom da većinu vremena provodimo radeći i spavajući zadovoljstvo je uglavnom u tom radu.

Napisali ste četiri knjige do sad, sudjelujete u raznim stručnim i sav-jetodavnim tijelima, jeste li u Hrvatskoj dovoljno prepoznati, je li vas itko iz Ministarstva ili Vlade ikad kontaktirao za savjet?

Nikada! Nikada nisam bio pitan jednu jedinu stvar od bilo kojeg pojed-inca ili ustanove u Hrvatskoj. Iako sam održao preko 50 predavanja u svijetu, uspio sam u Hrvatskoj održati samo jedno, u Rijeci, na Pomor-skom fakultetu i to zahvaljujući Udruzi kapetana koja je to organizirala.

Što se dogodilo s Rijekom?

Rijeka je nekad bila najveće brodarsko središte, ako gledamo druge gradove – Pula je zadržala svoje, Zadar je zadržao, pa i Split kao i Du-brovnik. Jedina dva grada koja su ostala bez su Rijeka i Šibenik. Zašto nismo dozvolili da se osnuje brodarsko poduzeće u Rijeci? Rukovodeći ljudi u politici su ti koji su to mogli dozvoliti, a reći ću vam i kako. Ima-mo primjer Plomina, za kojeg se govori da će biti termoelektrana. Nikad nisam čuo da je netko rekao “u redu, ako će taj Plomin zaživjeti jednog dana, netko treba voziti taj ugljen u Plomin”. Zašto se nitko nije sjetio osnivanja brodarskog poduzeća koje će prevoziti ugljen za termoelek-tranu. Vidim i da se radi terminal, nasipava Zagrebačka obala..slučajno sam vidio da talijanski brodovi voze blokove kamenja. Moje je pitanje zašto mi nemamo svoje brodove za to. Zar mi nemamo nekoga tko bi odradio taj transport. Ja vam garantiram da se u drugim zemljama to ne bi dogodilo. Ne bi Japanac dozvolio da mu Koreanac prevozi ugljen ili blokove ili nešto. To su stvari o kojima netko treba razmišljati, a da bi mogao mora prvo imati sluha za pomorstvo.

Postoji li još neka druga šansa, tko bi još možda mogao imati sluha?

Što se tiče brodarstva, ne vidim drugu opciju, jer danas nitko nikome ne vjeruje i samo gleda tko je što kome ukrao. Nekad je svaka obitelj imala karat ili bilo kakav udio u nekom brodu iz ovih pomorskih mjesta, to je ujedno bila i neka sigurnost da će članovi te obitelji imati zapos-lenje. Tada je svatko malo investirao i kupio se brod. Danas imamo bogatih ljudi u Kostreni, u Lošinju...i u drugim mjestima, koji bi mogli skupiti novce da se kupi brod i osnuje brodarsko poduzeće međutim nepovjerenje danas vlada među ljudima do te mjere da mislim da je nemoguće to izvest.Depresivno.. Ali istinito.

12


Kako je moguće da je nekad situacija s pomorstvom i brodarstvom kod nas bila toliko drugačija? U čemu je problem?

Nema brodarstva bez bankarstva. Rečenica koja svugdje u svijetu pos-toji. Nekada je Riječka banka bila osnovana od poduzeća koja su se bavila pomorskom privredom i ta banka je kreditirala ta ista poduzeća, neovisno radilo se o Transjugu, Jadroagentu, Jadroliniji , Jugolini-ji ili Trećem Maju. Preko te banke se razvijalo pomorstvo, međutim ja ne vidim razloga zašto i danas, u našem gradu netko nije mogao reći “gospodo, sva poduzeća koja su u državnom vlasništvu, a bave se po-morstvom, koristit ćete se novoosnovanom bankom koja će kreditirati brodarstvo!”. Siguran sam da bi na taj način i pomorstvo u našem gradu zaživjelo. No, bez bankarstva, bez pomoći utjecajnih ljudi na vlasti, koji moraju imati smisla za pomorstvo, mi se nećemo razviti.

Puno ste pisali i bavili se brodovima frižiderima, koja je njihova svrha danas?

Više ne vjerujem u klasični oblik poslovanja s brodovima frižiderima ka-kvi su do danas postojali jer se sve više tereta prebacuje na kontejnerski prijevoz. Manje jedinice i manji brodovi za prijevoz smrznutih tereta oni će još postojati iz jednostavnog razloga što su ribarski brodovi previše skupi da bi svoj ulov vozili u luke i vraćali se na područja ribolova, tako da će te manje jedinice postojati da bi se vršio prekrcaj tereta s velikih ribarica na ove brodove na otvoreno more.

Izjavili ste negdje da su tri uvjeta za uspješnu karijeru – voljeti svoj poziv, imati afiniteta i znanja za njega i imati sreće,.. kakvo znanje stiže iz Hrvatske danas?

U pomorstvu se stvari mijenjaju. Nekada dok komunikacija broda i kraja nije bila na jednoj razini gdje si svakodnevno mogao komunici-rati s poduzećem, gdje su odluke koje je donosio komandant na bro-du mogle značajno oštetiti poduzeće, znanje je bilo puno važnije nego što je to danas. Danas ste u svakom trenutku povezani s kompanijom, brodovima se diktira gotovo sve i u rukama zapovjednika je uglavnom sigurnost broda i posade. Međutim što se komercijalnih stvari tiče da-nas zapovjednik nema gotovo nikakvog utjecaja, tako da se i taj vid školovanja preusmjerio. Sada imamo te tečajeve i ispite i na taj način se napreduje na hijerarhijskoj ljestvici. Međutim, mislim da škole još uvijek daju dovoljno znanja da bi svaki koji to završi mogao bez srama obavl-jati svoju dužnost bilo gdje u svijetu i za biljnoga.

Koji su vaši planovi za dalje?

Radit ću i dalje, svake godine ću nastojati raditi manje a više ću se posvetiti jedrenju i regatama što mi čini zadovoljstvo. Sviđa mi se što se netko napokon sjetio da u našoj riječkoj luci gledamo jahte. Bilo bi dobro da je toga više i da se maknu ovi auti s rive.

U crkvici Svete Margarete u Bakru postavljena je bila izložba “Lanac ba-karskoga i kostrenskoga sidra”- iz života pomoraca bakarskoga kraja i Kostrene. Izložba je dio projekta “Kade j’ ono vrime”, Katedre Čakavsk-oga sabora “Bakarskoga kraja”, a ove je godine posvećen bogatoj po-morskoj tradiciji. Izložba je sastavljena od predmeta koji su prikupljeni od pomoraca i onih koji su uz pomorstvo usko vezani, a na projektu je angažirana i stručna savjetnica - Dunja Majnarić.Gđa Dunja Majnarić je u pripremi izložbe kontaktirala i predstavila i naše članove koji su svojim uspomenama i predmetima upotpunili izložbu:

Kap. Vitomir Pavešić (Kukuljanovo, 1944.)

U obitelji je duge pomorske tradicije. Djed je bio kormilar na brodu, u Philadelphiji je pao s brodskog dimnjaka, slomio se i nakon toga je 18 godina ležao kod kuće. No, Kap. V. Pavešić je oduvijek imao želju za morem i plovidbom.

1959. upisao se u Srednju pomorsku školu u Bakru gdje je bila obav-ezna praksa nakon svakog razreda. Nakon 1. razreda bio je na putnič-kom brodu „Orebić“, nakon 2. razreda na brodu „Zagreb“ na putu za Bliski Istok - 1,5 mjeseci. Poslije 3. razreda Škola je poslala 3 nautičara i 2 strojara na brod „Jesenice“ za Japan, preko Sueza. Bio je to prvi brod „Jugolinije“ koji je prošao kroz Suez. Vratili su se za 3 mjeseca pa je tako Kap. Pavešić već odradio svoju praksu za cijelo školovanje. Položio je poručnički ispit, a 1969. i kapetanski. Radio je za „Jugoliniju“ do 1970. kada odlazi ploviti za stranu kompaniju Müller na brodu za rasuti teret na Sjevernom moru. To su vrlo teški uvjeti. 1974. odlazi raditi za „Jadro-agent“ - to je pomorski prijevoz tzv. „trampa“ u kojem su u svakom ugovoru novi uvjeti. Tako je radio 17 godina (1974..-1991.) kod 11 Ju-goslavenskih brodoagenata. Od toga je 5 godina radio na brodu koji je prevozio ugljen (za koksaru u Bakru) na relaciji Rijeka - Amerika.1991. odlazi raditi na kopno za Jugoliniju, kao direktor trampe (broker) s 15 brodova (25 - 30 članova posade + nekoliko u rezervi). Zadnje tri go-dine je poučavao ljude u Sloveniji za posao brokera. U mirovinu odlazi 2000. godine.

Iz svijeta ima puno uspomena među kojima:- vrlo tešku navigaciju kada je vozio u brodu kompanije Müller iz Budim-pešte za Sjevernu Europu ,- različite uvjete, npr. zaključen ugovor na 10 putovanja Amsterdam - Engleska gdje je u Amsterdamu ukrcaj trajao 45 minuta, a nakon puto-vanja po rijeci, iskrcaj u Brickstonu je po nevremenu trajao cijeli dan- veliku razliku rada na teretnom ili putničkom brodu. Putnički brod ima veći broj posade i drugačija je struktura posade.

Cijeli život živi u Rijeci. Prošao je puno svijeta, gradova, a imao je uvijek veliki interes za povijest i zemljopis. Prateći očeva putovanja, kćer Kap. Pavešića se od malena jako dobro snalazila na zemljopisnoj karti.

Kap. Juraj Karninčić (Bol na Braču, 1945.)

Iz ribarske je, težačke obitelji, uvijek su bili vezani uz more. Stric mu je plovio za Jugoliniju, tako da otac nije imao ništa protiv da Juraj krene u Srednju pomorsku školu u Splitu.1964. je počeo raditi za Jugoliniju. Praksu je imao na brodu pa je 1966. položio i poručnički ispit u Bakru. Od 1968. - 1970. pohađao je Višu po-morsku školu u Rijeci gdje je položio i ispit za kapetana duge plovidbe. Od 1977. do 1992. bio je zapovjednik broda/kapetan u Jugolinijji (od 1992. Croatialine). Od 1992. g. radi tri godine kao direktor Jadroinspecta u Rijeci (po-morska kontrola robe).Od 1995. plovi za strane kompanije. 1998. se zaposlio u Pomorskoj školi u Bakru, bio je zapovjednik školskog broda „Vila Velebita“ i predavao je praksu u razredu.2002. godine odlazi u mirovinu.

Prošao je sva svjetska mora (na teretnim brodovima od 2.000-100.00 t., dužine od 82m - 250m)Prošao je sve svjetske vodene kanale. Položio je ispit za pilota na rijeci Temzi (taj certifikat imaju 3 Hrvata, jedan je položio prije njega, a drugi poslije Kap. Karninčića)Za talijanskog brodovlasnika preuzeo je dva nova broda (za more i za rijeke) u Hullu (Engleska). Čekajući brodove proveo je 3 mjeseca u bro-dogradilištu. Tamo je u Klubu imao izlaganje o Hrvatskom školovanju pomoraca. Iz svijeta mu je upečatljiv dojam ostavio posjet Bijeloj kući u Washingtonu. Posjeti Indiji pokazali su tu mnogoljudnu zemlju kao demokratsku s engleskim ponašanjem. Ploveći njemačkim rijekama uočio je bogatstvo Njemačke, njihovu disciplinu, točnost, urednost, ali je česta magla i hladnoća. U svijetu plovidbe cijene znanje i vještinu hr-vatskih pomoraca. Obilazeći svijet čovjek stekne ponašanje slobodnog čovjeka.

IZ ŽIVOTA POMORACA

13


Pod predsjedanjem Udruge pomorskih kapetana otoka Raba, održana je na Rabu 1. ožujka 2014. godine, Skupština Zajednice Hrvatskih udru-ga pomorskih kapetana, koju čine udruge pomorskih kapetana Rijeke, Kostrene, Zadra, Šibenika, Splita, Zagreba i Raba.

Tijekom 2013. godine Zajednicom Udruga predsjedavala je Udruga po-morskih kapetana Šibenik.

Predsjedavanje Zajednicom Hrvatskih udruga pomorskih kapetana, ti-jekom 2014. godine povjereno je Rapskoj udruzi pomorskih kapetana i to: Kap. Branko Pahljina – predsjednik, Kap. Ivo Kucich – dopredsjednik i Kap. Marin Keko - tajnik.

Glavna rasprava na Skupštini vodila se oko potrebe izmjena i dopuna Pomorskog zakonika u cilju rješavanja otvorenog pitanja računanja dana provedenih kući na bolovanju u minimalna 183 dana za porezne olakšice Hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi.

Nadalje, ponovno je ukazano na problem nemogućnosti ukrcaja na brod velikog broja vježbenika palube i stroja što zahvaća zabrinjavajuće razmjere.

Sadašnji sustav osposobljavanja budućeg časničkog kadra postaje neefikasan u odnosu na konkurentne države te je nužno pristupiti re-formi srednjoškolskog i visokoškolskog sustava obrazovanja. Posebno je ukazano na neprihvatljivu praksu potrebe pohađanja sve većeg broja dodatnih tečajeva uz redovito školovanje u pomorskim školama i po-morskim fakultetima. Članovi udruge koji još uvijek plove upozorili su da vježbenici i mlađi časnici iz drugih država u tom kontekstu pokazuju bolju pripremljenost.

Na Rabu održana sjednica skupštine zajednice hrvatskih udruga pomorskih kapetana

UDRUGA POMORSKIHKAPETANA

Kako do sada nadležna tijela i institucije nisu pokazale spremnost na dijalog o navedenim pitanjima i prijedlozima Zajednice, dogovoreno je da se ponovno zatraži održavanje sastanaka, javnih tribina i upozorenja putem sredstava priopćavanja, i ovo je najvažniji zadatak Zajednice u 2014. godini.

Zajednica je podržala prijedlog Sail Training International da se i naše luke kao domaćini uključe u predstojećim regatama velikih jedrenjaka u cilju promoviranja Hrvatske i njene pomorske baštine.

Kap. Branko PahljinaPredsjednik ZHUPK

14


KAPETANSKI BALTradicionalni Kapetanski bal i ove je godine održan u Grand hotelu Bonavia. Organizator ove zabave je Udruga kapetana sjevernog Jadrana - Kral-jica mora, koja je ovom prilikom okupila i značajan broj kapetana Kostrene i Crikvenice, a koji su se izvrsno zabavljali uz odličnu glazbu i pjesmu glazbenika Vlade Miklera kojem je asistirao i kap. Mladen Vičević. Plesna večer odlično je prošla uz delicije hotela, koje su bili izvrsne.

Svečanu tortu je presjekla jedini zapovjednik - žena, članica naše Udruge - Kraljica mora, kap.Vera Zec-Dešković.

Zabava je završila u kasnim noćnim satima,nakon čega se zadovoljno društvo uputilo svojim kućama.

15


Bankarite brzo i kvalitetno. Kada ste odsutni, želite da i dalje sve funkcionira. Usluga osobnog bankarstva Erste banke želi vam osigurati bezbrižnost. Uz Banku i financijskog savjetnika kojem vjerujete, pružamo vam sigurnost na svakom koraku uz visoku kvalitetu usluge.

Osobni bankar vam omogućuje posredovanje u svim oblicima bankarskog poslovanja te uz individualan pristup, pronalazak rješenja za Vaše financijske potrebe. Tradicija je Erste banke ponuditi vam rješenje na dohvat ruke.

U Erste savjetodavnim centrima radujemo se vašem dolasku!

Važno je s kim bankarite.

Erste bankaZa sigurnu plovidbu vaših financija.

www.erstebank.hr Info telefon: 0800 7890


Documents

Kraljica mora