3

4

5

Za sve one koji će zavijek ostati sami...

Za moju porodicu i prijatelje,

A posebno za moju vjernu čitateljicu,

Dalilu.

6

7

Uvod

''Oh, ti Kraljice Samoće. Ti nemaš nigdje nikoga na svijetu i niko te

ne voli.Ti hodaš tako sigurno i ponosno i nikog se ne bojiš. Moţda i jesi

moćna, ali ta tvoja moć neće ti donijeti mnogo sreće. Neće! I ta tvoja

kruna što je nosiš visoko na glavi nekako mi čudno izgleda. Kao da ne

sjaji svojim punim časnim sjajem. Pa odakle si je onda nabavila? I te

tvoje oči, kao da svijetle nekom plamenom svjetlošću kada si bijesna. I

kako to hodaš? Način kojim zamahuješ kukovima i nije tako katolički.

Ti se pojavljuješ sa jednog mjesta na drugo. Oh, kraljice. Molim vas,

recite mi,što se to vi?

Ti se pretvaraš u plamen u tren oka i ta tvoja vatra poslije tebe gori

još dugo, dugo, dugo. I kakva je to jabuka koju tako silno ţeliš i koju

tako silno traţiš? Zar stvarno misliš da ćeš je naći? Na pogrešnim

mjestima je traţiš! I ti ţeliš krila. Zar ćeš da poletiš? Gdje? U raj? Ti

misliš da si anĎeo, ali ti tako savršeno anĎeo nisi. Ti misliš da si

pobjednica, ali ti si gubitnica.

Ti si prastari korijen čistog zla.''

8

9

I

DIO

''Nakazno tijelo ne unakazuje duh,

ali ljepota duše krasi tijelo.''

Seneka

10

1

RUŽNA KRALJICA

Na samom sjeveru Nessvilla prostirao se zamak sačinjen od sivog i

hladnog kamena. Stršio je svojim kulama visoko nad okolno područje,

bacajući ostatak grada u sjenu. U dvorcu je ţivjela samo jedna

usamljena djevojka.

Hodala je prostranim hodnikom prepunim mramornih pločica i

ogledala. Skuti njezine bijele pamučne haljine su lijeno pratili svaki

njezin korak. Odjekivanje njezinog hoda moglo se čuti u skoro svakom

dijelu dvorca. Toliko je bio prazan njezin dom. Sjela je za dugački sto

od stakla. Imao je samo dvije stolice jer nije imala puno posjetilaca.

Parnim danima je sjedila na sjevernom čelu stola, a neparnim na

istočnom. I uvijek, ama baš uvijek je jela sama. Lagano je rukom

podigla vilicu načinjenu od srebra. Bila je ukrašena urednim i

kompliciranim linijama cvjetova i lišća. Posmatrala je četri oštre i

dugačke bodlje vilice. Divila se njezinoj ljepoti. I sasvim slučajno je

ugledala svoj vlastiti odraz u sjajnom priboru za jelo. Namrgodila se

vidjevši sebe u tako prekrasnom predmetu. Zamahnula je rukom i ljutito

bacila vilicu na drugi kraj prostorije. Naglo je ustala i hitro koračala ka

svojoj sobi. Ušla je jednako bijesno i pogledala se na ogledalu za

uljepšavanje. Gledala je sve, svaki detalj na svome licu i tijelu. Gledala

je svoju tamnu kosu, svoje šiške i polukruţnu frizuru. Izgledala je kao

da nosi ogromnu kapu na glavi. Obrve su joj bile predebele i skoro

spojene. Nos istaknut i neravan. Gledala je svoje izduţeno lice, svoje

tanke i ispucale usne. Posmatrala je svaku tačkicu, svaku nesavršenost i

svaku neravninu. Gledala si je oči. Oči su joj lijepe, zelene sa dugačkim

trepavicama. Ali su tuţne, mnogo tuţne, samo što ne plaču.

''Ruţna sam'', rekla je sama sebe gledajući u ogledalu.

Pustila je suzu koja je tekla polako niz njezino nelijepo lice.

11

''Čak je i srebrna vilica ljepša od mene'', dodala je i pustila drugu

suzu.

Zvala se Stefani Silver i bila je kraljica Nessvillea. Još davno prije,

njezini preci su se doselili na Istočnu obalu i osnovali ovo malo i

neobično mjesto. Zbog svoje slave, moći i bogatstva, Silverovi su sami

sebe proglasili kraljevskom porodicom. Birani su kraljevi i kraljice

stotinama godina. Imali su pravo i vlast nad Nessvilleom. Neki su

vladali pošteno, milosrdno i mudro. Dok su neki krali, varali i ubijali

neduţno stanovništvo. Nessville se nalazio izoliran od ostatka svijeta.

Predaleko je ostalim okolnim gradovima, a ocean je previše uzburkan

da bi se moglo ploviti. Uvijek je proljeće i vrijeme je uvijek isto. Niti

previše sparno niti previše hladno. Kiša pada uvijek tačno u podne, a

prestane za oko sat vremena. Oko grada su livade i šume. Rijetko ko iz

Nessvilla je putovao van njegovih granica. Pa ni sama kraljica nije

nikuda išla, jer je nije niko ni ţelio. Otac joj je umro od tuberkuloze

kada joj je bilo trinaest godina. Majka je umrla godinu dana kasnije.

Niko nije znao od čega je umrla, iako je Stefani znala da je umrla od

tuge za njim. Kako dramatično. Tragično! Nije imala braću niti sestara.

Ostala je sama. Ţivjela je u ogromnom dvorcu i nosila je krunu. Imala

je sve što je ikada mogla poţeljeti. Nakit načinjen od safira i rubina iz

Afrike, dijamante iz Kine, ogrlicu načinjenu od karipskih bisera,

najskuplju odjeću dizajniranu samo za nju, jela za koja je samo ona

čula. Ali sav taj luksuz nije ju usrećivao. Njoj je potrebno nešto dublje,

nešto značajnije. Baš kao što je njezina palača bila prazna, tako je

njezino srce prazno. Nije imala nikoga ko bi je volio, onakvu kakva

jeste, onako kako zasluţuje. Mnogi iz kraljevstva su joj se rugali, a

stanovništvo ju je tajno nazivalo Ruţnom Kraljicom. Ali ona je znala,

sve je znala. Po cijele dane je provodila čitajući pored prozora.

To poslijepodne čitala je neku knjigu o otrovima kada se slučajno

zagledala kroz prozor. Znala se tako zagledati tokom čitanja, ali to se

12

dešavalo rijetko. I kada god bi joj pogled odlutao u daljinu, prisjećala bi

se iste priče.

Bilo je to prije tri godine. Svi su u Nessvillu znali da je kraljica

neudata te da je očajna za barem malo ljubavi. Nije imala udvarača, niti

jednog jedinog. Ma koliko god ona imala zlata niko se nije interesirao

za nju. Onda se pojavio on, Liam. Prilično lijep i atraktivan mladić

došao je u dvor kako bi popričao sa njom. Njoj se dopadalo njegovo

društvo i jedva je čekala kada će ga ponovo vidjeti. A on je dolazio

svaki drugi dan u isto vrijeme.

''Dobar dan Vaša Visosti!'' pozdravio ju je te se naklonio.

Ona se budalasto nasmijala stavljajući ruke na usta kako se ne bi vidjeli

njezini zečji zubi.

''Liam, molim te! Poznajemo se dovoljno dugo da bismo prešli na

'ti', a kamo li da mi se obraćaš sa 'Vaša Visosti', zar ne?''

''Kako ti kaţeš'', reče i namignu joj.

''I što bi ţelio danas da radimo?'' pitala ga je uzbuĎeno.

''Pa... moţda da mi konačno pokaţeš svoju riznicu? Molim te,

obećala si mi. Ţelio bih samo da malo provirim, da se mogu diviti

kraljevskom bogatstvu. Hoćeš li? Molim te!'' laskavo joj se ulizivao.

Kraljica na tren zastade da razmisli. On joj zavodljivo namigne.

''Ma što da ne? Naravno da ću ti pokazati. Slijedi me!'' pristala je.

Otišli su na kraj dvorca. Odvela ga je ispred velikih metalnih vrata. Iz

grudi je izvadila zlatni ključ i uz Liamovu pomoć otključala ih.

''Izgleda da se nisu dugo otključavala pa su zahrĎala'', rekla je i

vratila ključ nazad na mjesto.

Otvorila je vrata, a blještavo svjetlo ih je zaslijepilo. Ušli su unutra.

Liam je otvorio oči i zbunjeno razgledao. Jedno je sigurno znao; nisu u

riznici, nego su vani. Ispred njih se prostirala ogromna i ravna livada

koja je predstavljala straţnje dvorište dvorca. Na sredini livade, pasao je

13

travu crn pastuh. U daljini nazirala se nepregledna šuma. Liam pogleda

Stefani koja se smješkala škiljeći od blještave svjetlosti sunca.

''Stefani što je ovo? Ovo nije riznica?''

''Znaš, zlato ne svijetli kao sunce. Zlato samo reflektira svjetlost.

Čudesno zar ne?''

Tada ga je sasvim ozbiljno pogledala.

''Zar si stvarno imalo pomislio da ću te odvesti u svoju riznicu?

Gluplji si nego što sam mislila. Znam te kao knjigu. Znam da nemaš

nikakva osjećanja prema meni. Nisi ti kriv, do mene je. Ali to sada nije

vaţno. Htio si da me prevariš, a ja sam od početka znala koje su tvoje

namjere. Znala sam tvoj interes i tvoje ciljeve. Zar si stvarno mislio da

sam toliko naivna i glupa? Haha! Oh, dušo! Tebe čeka jako teţak ţivot.

Jer vidiš; neko je lijep, a neko je pametan. I ko će duţe opstati? Ha?''

Liam ju je prestrašeno gledao.

''Ali dosta brbljanja. Pokušao si me preveslati, i sada ćeš platiti.

Pretpostavljam da vidiš onog crnog pastuha. Da, dobro ga pogledaj jer

on ti moţe spasiti ţivot. A sada pogledaj iznad nas u one dvije kule. Da,

to su moji streljači naoruţani najpreciznijim lukovima i najoštrijim

strijelama. Znači ovako; igrat ćemo jednu malu igru. Ja ću brojati do

dvadeset, a ti ćeš dotle trčati do pastuha. Kada brojanje završi oni će te

gaĎati, a ti ćeš se spašavati. Ona tamo šuma u daljini djeluje mnogo

mirnije mjesto od Nessvilla, jer ovdje više nikada nećeš zakoračiti.''

''Stefani nemoj! Molim te!'' preklinjao je.

''Jedan, dva, tri...'' započela je brojanje.

''Molim te! Oprosti mi! Kajem se!''

I dotle bi obično stala. Ostatka se prisjećala u smijehu. Kako je Liam

uplašeno trčao i nespretno se popeo na konja, kako su ga strijelci gaĎali.

Kad dobro razmisli, zaključila je da je dobro i prošao. Samo ga je jedan

pogodio u rame. Izvukao se. Ali najvaţnije je da on više nikada neće

zakoračiti nazad u Nessville. Nikada! I samo to sjećanje, samo ta

14

pomisao ju je mnogo veselila. Toliko bi se zabavila da bi skoro izašla iz

svoje beskonačne depresije.

Zaklopila je knjigu i vratila je nazad na svoje mjesto. Imala je

mnogo knjiga. Njezina privatna biblioteka je bila veća od gradske.

Mnogo je voljela da čita. Čitala je knjige o znanosti, o prirodi i

naprednoj tehnologiji. TakoĎer je čitala ljubavne novele i avanturističke

priče. Tu bi pronašla sebe i utonula u svoj svijet. Bjeţala je od

stvarnosti koja je bila previše tmurna i nepodnošljiva. Knjiga joj je bila

najbolji prijatelj.

Izašla je na balkon kako bi udahnula svjeţi vazduh prije nego što

sunce zaĎe. Sa svoga balkona vidjela je čitav Nessville; centar,

periferiju, obalu, sve. Ali ovaj put za oko joj je zapeo park koji je bio

odmah preko puta njezinog dvorca. Na klupi pored fontane, sjedio je

zaljubljeni par. Mladić i djevojka su se grlili i ljubili. Stefani poznaje

mladića i to jako dobro. Djevojka nije bitna, ona je ne zanima. Bitan je

on.

Gledala ih je tako iz daljine, sa zlobom i zavidnošću. Ljubomora joj

se širila tijelom poput otrova zmije o kojima je čitala u svojoj knjizi.

''Jednog dana, ti ćeš biti moj,'' poluglasno je rekla gledajući

mladićevo lijepo lice.

15

2

DALEKI POGLEDI

Sutradan ju je posjetila bogata prijateljica. Stefani Silver je imala

samo jednu prijateljicu. Zvala se Allegra Lapaché. Bila je to stara dama

talijanskog porijekla. Bogata je ali ne kao i sama kraljica. Na glavi je

imala dugu i ravnu plavu kosu za koju bi Stefani ruku dala da je perika.

Oči su joj bile zelene i duboko usaĎene u glavu. Obrve su joj se jedva

nadzirale, a usne joj pretanke da bi joj se karmin uopšte i vidio. Inače je

na lice nanosila mnogo šminke, pogotovo pudera. U više slojeva!

Ţivjela je u drugom gradu, a svoju vjernu prijateljicu je obilazila svake

sedmice. Da nema Allegre, Stefani bi si davno prosvirala mozak. Ona

joj je bila jedino ljudsko biće sa kojim se druţila. Jedini izvor

socijalnog ţivota. Nisu bile osobito bliske, ali su se druţile. Godilo joj

je njezino prijateljstvo iako se samo svodilo na Allegrino ţaljenje i

pesimizam.

Sjedile su za dugačkim staklenim stolom i pile čaj od kamilice u

šoljicama izraĎenim od kristala.

''Pogledaj mi čelo'', progovori Allegra.

Stefani joj polako i bezvoljno pogleda u čelo znajući šta je čeka.

''Vidi ove crte! Ove bore! Gotova sam. Stara sam!'' počela je kukati.

''Allegra, draga, izgledaš predobro za svoje godine'', pokušavala je

utješiti.

''Predobro? Nisi normalna!'' vrisnula je na nju.

Kraljica otpije gutljaj čaja.

''Pogledaj mi kosu! Sva je ispucala i izblijedila. Ne znam što da

radim više sa njom. Koristim jedan losion od banana i maslinovog ulja,

ništa mi ne pomaţe. Morat ću si kupiti skuplji! Koliko samo novaca

moram dati na kosu!''

''Kosa ti je u redu. Pretjeruješ!'' prijateljski reče Stefani.

16

''Ti si djevojko slijepa ili me ne ţeliš uvrijediti. Koţa mi je mnogo

osjetljiva. Pijem B komplex ali mi ne pomaţe. Ne znam što da radim.

Da moţda posjetim nekog koţnog doktora? Imaš li nekoga da mi

preporučiš?''

''Allegra, ne brini se zbog gluposti. Znaš i sama koliko imaš godina,

a izgledaš deset mlaĎe. Budi zadovoljna sa onim što imaš. Neko bi ubio

da izgleda ko ti'', kazala je kraljica i zagleda se kroz prozor u daljinu.

''Misliš? Pa, eto trudim se. Ali ţeljela bih koţu malo da popravim! Ti

si prije imala akne po licu! Izliječila si se. Kod kojeg si doktora išla?

Reci mi! Molim te mi reci!''

''Nisam išla kod doktora. Za lice sam koristila klindamicin, taj

ljekoviti i sveti antibiotik. Izliječio je do posljednje bubuljice, nije čak

ni oţiljak ostavio. Kupala bih se u njemu!'' objasnila je Stefani dok je

Allegra posmatrala i klimala glavom.

Stefanin pogled ponovo odluta u daljinu. Allegra je to ovaj put

primijetila. Ustala je i pošla ka prozoru. Pokušavala je da uoči što je to

kraljici zapelo za oko. Nije joj bilo teško shvatiti. Gledala je u park. Na

onoj istoj klupi sjedio je zaljubljeni mladi par. Mladić i djevojka, one

koje je jučer posmatrala.

''Usamljena si?'' briţljivo je pita Allegra polako se vraćajući na

mjesto.

''Molim?'' trzne se Stefani.

''Rekoh, usamljena si. Vidim, gledaš zaljubljeni par u parku već

otkako sam došla. Mora da sanjariš o svojoj savršenoj ljubavi? O svom

princu na bijelom konju? Ne?'' tiho je pričala prijateljica.

''Ma ne sanjarim, onako sam se zagledala...'' branila se.

''Oh, sada sam shvatila. Dopada ti se mladić, zar ne?'' pita je Allegra

te ponovo pogleda u par koji se neprestano ljubio.

''Nisam!''

''Vraga nisi, pogledaj ga samo. I ja sam se evo upravo zaljubila.

Haha!'' euforično će Allegra.

17

Primijetila je da kraljica pati. Prišla joj je.

''Ne budi tuţna. Na vrhu si svijeta. Nosiš krunu na glavi. Moţeš

imati sve na svijetu, zašto toliko depresije?'' tiho joj je šaptala milujući

joj lice.

''Ponekad sreća nije u tome. Ponekad je potrebno nešto više...''

odgovorila je tuţno.

''Ti si kraljica. Ti imaš moć. Učini nešto! Učini da budeš sretna. On

moţe biti tvoj i samo tvoj!'' predloţila je prijateljica.

''Ne ide to tako. Ruţna sam...'' očajno će Stefani.

''Svako je lijep na svoj način, a ti draga moja blistaš! I ja sam stara,

pa šta?! Budi ono što osjećaš, a ne kako izgledaš!''

''Lako je reći.''

''Promijeni frizuru, oboji kosu. Odmah ćeš izgledati mnogo ljepše!''

predloţi Allegra,

''Dugačka kosa mi smeta, a bojenje nije zdravo.''

''Našminkaj se. Uz samo malo maskare, pudera i dobrog ruţa,

svakog ćeš oboriti sa nogu!'' ponovo joj predloţi.

''Od maskare me peku oči i kapci mi se lijepe. Maskara prodire u oko

i izaziva bolove, upale i crvenilo. Puder začepljuje pore i čini lice

masnim. Karmin suši usne i čini ih ispucalim'', objasnila je kraljica.

''Kako lijepa priča. No dobro. Uvijek moţeš počupati obrve i nacrtati

ih'', dalje je predlagala.

''Od toga obrve još brţe rastu. Probala sam jednom. Boli ko' vrag!

Ne volim bol. Odustala sam!'', odbrusila joj je.

''A da jednostavno obuješ štikle?''

''I da deformiram stopalo?'' cinično će Stefani prevrćući očima.

Allegra iţivcirano otpuhne bacivši lice u ruke.

Kasnije tog dana, kada se pozdravila sa Allegrom, odlučila je da se

umiri šetajući parkom prekoputa dvorca. Razgledala je prirodu i biljke.

Park je bio lijepo ureĎen. U sredini je postavljena velika mramorna

18

fontana. Okolo su drvene klupe. U jednom dijelu je samo cvijeće i

drveće, a drugom je labirint napravljen od uredno podšišanog grmlja.

Park je sluţbeno pripadao njoj, ali je dopustila da se i drugi šeću njime

kako bi ponekad barem slučajno naletjela na nekog prolaznika koji bi ju

morao pozdraviti i nakloniti se. Zbog toga su mještani izbjegavali park,

dok je bio idealno mjesto za parove. Šetala se labirintom kada je sasvim

slučajno naletjela na njoj dobro poznat prizor. Ugledala je mladića,

stajao je i grlio se sa svojom djevojkom. Sakrila se iza zida i krišom ga

posmatrala. Gledala je njegovu crnu kosu, podignutu prema gore.

Gledala je njegovo neobično i lijepo lice.

''Lijep je kao lutka'', pomislila je.

Gledala je njegove smeĎe oči, njegove vragolaste usne, koje su je

dozivale, mamile je. Znala je o njemu sve. Već ga je više mjeseci

uhodila i divila mu se iz daljine. Ovo je prvi put da ga je vidjela ovako

blizu, da je vidjela koliko je lijep. Zove se Sebastian Hodge. Ima

dvadeset i šest godina, iako izgleda mnogo mlaĎe. On je prijatan

momak. Ima mnogo prijatelja i svi ga vole. U njegovom društvu je

zabavno i ludo. Kraljica je umirala od ţelje da zna kako je to biti pored

njega. Prvi put ga je vidjela u centru kada je išla sa Allegrom u

kupovinu. Tada ga nije vidjela sa djevojkom i dopadao joj se, onako

sam i izoliran. Odamh se zaljubila. Kasnije je doznala da je on u vezi sa

nekom krojačicom, i to već duţe vrijeme. Srce joj se slomilo, i sve do

danas, ona ga ţeljno gleda nadajući se da će prekinuti te da će on postati

njezin. Ali to se nije desilo.

Gledala ih je kako se grle i tepaju jedno drugom. Djevojka je

zaţmirila, a on ju je poljubio. Kraljica se rastuţi i zaplaka.

19

3

DAR S NEBA

Suze su kapale za njom. S rukama na licu trčala je što dalje od njih

dvoje, što dalje od izvora ljubavi i sreće; onoga što nikada imati neće.

Nagela se nad fontanu. Plakala je. Suze su joj tekle niz obraze i padale u

bistru vodu mramorne fontane. Znala je često plakati, ali ne ovako

tuţno i ovako mnogo. Molila je boga da je niko ne vidi. Kada se malo

umirila, obrisala je suze. Razgledala je okolo. Nema nikoga. Sva sreća.

Ali tuga nije prošla, i dalje je tu, u njezinom srcu.

Nebo je puklo. Tiho je zagrmilo i otvorilo se. Ljudski oblik je padao

sa neba rastjeravajući okolne oblake. Stefani je pratila njegovo brzo

kretanje. Kao zvijezda padalica ostavljalo je za sobom bijeli trag. Išlo je

prema njezinom dvorcu. Konačno je palo u njezino straţnje dvorište.

Još je jednom obrisala suze i krenula da vidi što se to srušilo na zemlju.

Za oko pet minuta stigla je u straţnje dvorište dvorca. Odmah blizu

izlaza, na travi, leţalo je prekrasno nebesko stvorenje. Prišla je bliţe da

vidi o čemu se radi. Lijepa ţena smeĎe kose obučena u bijelo, prostrla

se na mekanoj travi. Kao da je spavala. Na leĎima je imala dva pernata

krila. Je li to u njezino dvorište pao anĎeo? Stefani joj priĎe još bliţe.

Polako je koračala da je ne bi probudila, iako je vjerovatno u nesvijesti.

Divila s njezinoj ljepoti i čistoći. Njezina bijela krila i svijetla koţa, kao

da su svijetlile. Prekasan prizor za doţivjeti. Kraljica nikada nije vidjela

ništa slično. AnĎeo se trţe i otvori oči. Pogledala je kraljicu svojim

blistavim plavim očima punim dobrote. Protegnula je krila i ustala.

Dva-tri pera joj ispadoše i poletiše u zrak. Otresla je travu iz kose i

popravila si haljinu. Stefani je i dalje bez teksta zurila u nju.

''Š-što si ti? AnĎeo?'' isprekidano je priupita.

''Moje ime je Angela, i da ja sam anĎeo. AnĎeo čuvar'', rekla je tihim

i melodičnim glasom koji je bilo milina za slušati.

''Pa... zašto si pala? Što ţeliš ovdje?'' nastavila je sa pitanjima.

20

''Pala sam jer si me ti dozvala. Tvoja patnja i bol su me oborili i

bacili ovdje. I sada sam tu, ispred tebe. Došla sam da pomognem'',

rekao je anĎeo.

''Meni pomoći nema'', mrzovoljno će kraljica.

''Već te duţe vrijeme posmatram. Brinem se za tebe. Izgubit ćeš

cijeli ţivot pateći. Znam da patiš i da si mnogo tuţna. Najteţe je kada

srce pati od neuzvraćene ljubavi. Ne boj me se, ja sam ti prijatelj. Ja ću

ti reći onako kako jeste i povesti te na pravi put. Znam da ti je teško. I

biće ti teško do kraja ţivota ako budeš voljela tog mladića. On ne

pripada tebi i samo gubiš vrijeme na njemu. Mnogo je teško kada je

ljubav neuzvraćena, da. Vjeruj mi, nisi jedina. Ali moraš da shvatiš da

on nije jedini mladić na ovom svijetu i da on moţda nije za tebe. On ti

nije suĎen, niti će ikada biti. Tvoja sreća nije ova ljubav!'' objašnjavala

je Angela.

Kraljica se mršti.

''Nego koja?''

''Odgovor na to pitanje morat ćeš sama da potraţiš. Svijet je

ogroman. Moraš imati strpljenja. Za ljubav nikada nije kasno. Zaletiš li

se na pogrešnog, čitav ţivot ćeš se kajati.''

''Strpljenja? Dvadeset i osam mi je godina. Od svoje petnaeste

godine čekam na bilo kakvu ljubav. Nikada mi niko nije ni cvijet dao, a

kamo li volio. Zašto misliš da će me neko voljeti sutra ili za mjesec ili

za godinu? Ţivot je prekratak da bih samo sjedila i čekala da neko

odluči da me voli. Dosta mi je čekanja!'' nabrajala je uzrujana kraljica.

''Ali Stefani, znaš i sama da nije tako...'' pokuša je utješiti.

Kraljica buknu:

''Nije? Kako nije kada jest. Ruţna sam, to i svaka zvijezda na nebu

zna. Danas su poţeljne samo atraktivne i lijepe djevojke. E pa ja nemam

šta da ponudim. Osim ako nemaš čarobni štapić da me proljepšaš, gubiš

vrijeme na meni. Idi nekoj drugoj usamljenoj kraljici i pričaj prazne

priče. Ko zna? Moţda te neka zapravo i posluša.''

21

''Niko nije ruţan! Ne govori o sebi tako! Ako ţeliš da te drugi

poštuju, moraš naučiti sebe da poštuješ. Svako je lijep na svoj način, a ti

imaš ono što većina djevojaka nema, znanje. Mnogo si pametna

djevojka, ne troši to uzalud. Ovo je tvoja prepreka na putu, tvoj izazov.

PoĎeš li za tim mladićem, mnogo ćeš se kajati. Ako se strpiš i poradiš

na sebi, pronaći ćeš svoju savršenu ljubav.''

Kraljica se zamisli.

''I što ćeš učiniti?'' naposljetku je anĎeo upita.

Stefani se tada sjeti Sebastiana. Njegovih pokreta, njegovog govora,

njegovog lijepog lica i tijela. Utonula je u osjećanja njeţnosti i dragosti.

Osjećala se lijepo sanjareći o njemu. Svaku noć bi tako zagrlila svoj

jastuk i zamišljala da je to on. To bi privremeno ublaţilo njezinu tugu i

bila bi sretna. Ponekad, kada zamišljamo da smo pored neke osobe,

često proţivimo ljepša i njeţnija osjećanja od onih kada smo zapravo sa

tom osobom. I to je ljudska sreća i prokletstvo.

Otvorila je oči i njega više nije bilo. Iščeznuo je, pretvorio se u dim,

u ništa.

''Odlučila sam. Neću odustati od njega. Nikada! Zaljubljena sam u

njega. Volim ga i učinit ću sve, ama baš sve što je u mojoj mogućnosti

da ga se dočepam. A jednom kada uspijem, on će zauvijek biti moj, i

samo moj'', pakosno je govorila gledajući Angelu u plave oči koje su

postajala sve tuţnije i tuţnije zbog onoga što je izgovarala.

''Stefani, nemoj tako! Griješiš. Molim te, poslušaj me...'' pokušavala

je da je odgovori od njezine odluke.

Kraljica bijesno zagalami na nju:

''Odlazi!!!''

Njezin glas se čuo kroz cijelo dvorište i kroz svaku prostoriju

dvorca. Angela, preplašena i uvrijeĎena, raširi krila i poleti visoko u

zrak. Vratila se odakle je i došla.

Stefani se okrene i poĎe nazad u dvorac. Na usnama je nabacila

osmijeh. Nešto je opasno naumila. Smišljala je plan.

22

4

SRODNA DUŠA

-Prije pet godina-

Djevojka plače. Ţeljela je da pobjegne, da se sakrije kako je niko ne

bi vidio. Trčala je parkom. Svoj mir je pronašla kod fontane. I dalje je

plakala bez obzira koliko klokot vode u fontani bio ugodan i umirujuć.

Bijaše to lijepa djevojka sa gustom i bujnom smeĎom kosom dugom

skoro do kraja leĎa. Imala je lijepe smeĎe oči koje su sada prepune jada

i suza. Lijepe usne i obrazi uvijek su joj nasmijani, ali danas drhte.

Njezine tuţne suze su padale u vodu. Zagrmilo je i oblaci su se otvorili

propuštajući svijetlo i čisto biće koje je lebdjelo nebom. Krilato

stvorenje doleti do djevojke. Ona je nije primijetila. I dalje je plakala

zajapurivši lice u lakat.

''Zdravo Anita'', obrati joj se nebesko stvorenje.

Uplakana djevojka se obazre i iznenadi se. Promuklo je vrisnula

ugledavši krilatog anĎela u obliku ţene.

''Zar sam mrtva? Umrla sam od tuge?'' pitala je brišući suze.

''Ne, šašavice, ti si ţiva. Itekako ţiva. Samo ti je srce tuţno i to je

sve'', rekla je.

''Ko si ti? I kako mi znaš ime?'' pitala je djevojka.

''Ja sam Angela, anĎeo čuvar. Svojom tugom si me prizvala. Ja znam

tvoje muke i ovdje sam da ti pomognem'', dobroćudno je rekla.

''Momak me prevario sa mojom najboljom prijateljicom. Pa, više mi

nije najbolja. Više mi nije ni prijateljica. Rekao je da sam mu dosadna.

Ţelio je nešto više od mene, nešto što mu nisam mogla dati. Izgleda da

je to što je ţelio našao kod neke druge...'' ispričala je i ponovo briznula

u plač.

AnĎeo joj priĎe i podigne joj bradu. Dvije suze iz očiju joj potekoše

i padoše na zemlju.

23

''Anita, dušo. Znam da te boli, nije ti lako. Ali ti moraš biti snaţna i

nastaviti dalje. Njega zaboravi, on je tvoja prošlost i vjeruj mi, on neće

biti dugo sretan traţeći pogrešne stvari. Nije sve tako crno, svijet neće

propasti. Jedno vrijeme ćeš tugovati i plakati, to znaš i sama. I tu nema

pomoći. To je prirodan proces. Ali kada ponovo zablistaš vratit ćeš se u

svijet ljubavi. Tvoja prava i istinska ljubav čeka na tebe. Poslije će ti

biti smiješno kada se sjetiš ovog razgovora.''

Anita se malko umirila. Više nije plakala, ali su joj oči natekle.

''Što mi je činiti? Recite mi!'' pitala je.

''Idi kući. Čekaj trideset dana. To će biti teţak period za tebe. Patit

ćeš, mnogo. Ali biće ti sve lakše i lakše. Svaki dan kada ujutru ustaneš

duša će ti jednim dijelom postajati sretnija i smirenija. I tako trideset

dana. Nakon toga, postat ćeš osloboĎena, ponovo roĎena. Nakon

trideset dana, doĎi ovdje, na ovo isto mjesto u isto vrijeme. DoĎi ovdje,

kod fontane. Sjedi i zapjevaj pjesmu. Lijepu i ljubavnu pjesmu. I više

nećeš patiti. A sada idi, idi kući!''

Anita uzbuĎeno obriše lice i poţuri nazad.

''Hvala ti Angela! Hvala na svemu!'' zahvaljivala joj se.

''I ne zaboravi da doĎeš ovdje za trideset dana!'' opomenu je još

jednom.

Djevojka nestade. AnĎeo ostade čekajući još nekoga. Taman kada

joj je Anita nestala iz vidika, pojavio se on. Tuţno je doklipsao do

fontane. Angela ga je gledala. On je nije vidio. Za njega je bila

nevidljiva. Nagnuo se nad fontanu i tuţno zurio u uzburkanu vodu.

Izvadio je novčić iz dţepa. Poljubio ga je i bacio u fontanu. U sebi je

zaţelio ţelju. Sve je to anĎeo tuţno posmatrao. Kovanica zveknu i

potone na dno mramorne fontane meĎu ostalom hrpom davno

zatraţenih ţelja. Par trenutaka je gledao u vodu. Potom je pustio suzu

znajući da se njegova ţelja nikada neće ostvariti. Srećom po njega, bio

je u krivu. Njegova suza pade u fontanu. Tog trenutka anĎeo mu

postade vidljiv. Baš poput Anite, nije ju odmah primijetio. Prepao se

24

ugledavši ţenu obučenu u bijelo sa pernatim krilima. Odmaknuo se par

koraka i nespretno pao na tur.

''Ko si ti? Š-što se dogaĎa?'' zbunjeno je ispitivao.

''Ne boj se, ja sam ti prijatelj,'' reče mu Angela.

''Ali kako? Što si ti?'' ispitivao je podignuvši se na noge.

''Ja sam Angela, anĎeo čuvar. Ovdje sam da ti pomognem'', rekla je

prijateljski.

''Pa krasno, još jedna smicalica. Sigurno su te moja braća nagovorila

na ovo. Da obučeš taj kostim i prepadneš me'', rekao je podrugljivo.

''E pa ja nisam tako naivan'', reče pokušavši da joj skine krila, ali nije

uspijevao.

Angela snaţno zamahne krilima oborivši mladića na zemlju.

''Zar sumnjaš u moje postojanje? Zar je tako, Sebastiane?'' ljutito ga

upita.

Mladić ustade. Popravio je kosu i stao ispred nje.

''Izvinite, molim vas. Nisam tako mislio...'' rekao je stidljivo.

''U redu je. Nisi ti kriv. Vi ljudi niste navikli viĎati anĎele svaki

dan.''

''Zašto ste došli?'' pitao je.

''Ti si me prizvao'', rekla je.

''Kako? Nisam ţelio da se pojaviš'', rekao je.

''Svaki put kada neka nesretna duša pusti svoju suzu u ovu fontanu,

ja se pojavim. Sebastiane ja znam da patiš i ja ti mogu pomoći'',

objasnila je.

''Mislim da meni pomoći nema,'' rekao je tuţno.

''Znam što si poţelio bacivši novčić u fontanu. Ţelio su na naĎeš

svoju srodnu dušu, da nekog voliš, da te neko voli. Ja ti mogu pomoći i

tvoja se ţelja moţe ostvariti, a to zavisi od tebe'', rekla je.

''Kako?'' zbunjeno je pitao.

''Nije ti lako, znam. Osjećam tvoj usamljeni ţivot i tvoj gubitak nade.

Ali ljubav tvog ţivota je ovdje i postoji mogućnost da budeš sretan.

25

Poslušaj me, doĎi ovdje za trideset dana, na ovom istom mjestu i u isto

vrijeme. Neću te lagati, biće ti teško odlučiš li se za to. Svaki dan će ti

biti sve teţe i teţe. Ali vrijedit će, vjeruj mi. DoĎi ovdje nakon trideset

dana i sjedi kod fontane. Pjevat će pjesma, a ti je samo poslušaj i biti

ćeš sretan!'' reče mu anĎeo.

''U redu. Spreman sam poduzeti takvu ţrtvu. Hvala ti na svemu...''

Obazirao se na sve strane, a nje više nije bilo. Samo je par bijelih pera

letjelo nebom. Zadovoljan je pošao kući.

-Trideset dana poslije-

Anita uzbuĎena i sretna šeće se parkom. Gleda na sat. Prisjeća se

svega što joj je Angela rekla. Ne zna što će se na fontani dogoditi, ali

štogod bude, ne moţe joj naškoditi. Stigla je do mramorne fontane i

sjela sa jedne strane. Obazirala se. Nije bilo nikoga. Stavila je svu kosu

sa jedne strane ramena i zatvorila oči. Otvorila je usne i zapjevala. Lijep

i melodičan glas je ispuštala pjevajući ljubavnu pjesmu. I više ništa oko

sebe nije osjećala, bila je tu samo ona i njezin glas, njezina pjesma.

Par trenutaka poslije, stigao je i Sebastian. Tuţan je i usamljen.

Hodao je pognute glave. Sjeo je na drugi kraj fontane i naćulio uši.

Pjesma je tu uistinu bila. Čuo je Anitin glas. Slušao je pjesmu i divio se

njezinoj ljepoti. To ga je umirivalo i oraspoloţilo. Nije se usuĎivao da

se okrene i vidi ko je ta djevojka koja pjeva. Zatvorio je oči i ništa

drugo nije osjećao. Bio je tu samo on i njezin glas, njezina pjesama.

Kada je završila, otvorio je oči i vratio se u stvarnost. Oboje ustadoše.

Gledali su se sa suprotnih strana fontane. Gledali su jedno drugo u oči i

smješkali se.

Rodila se ljubav.

26

5

ZAROBLJENA

''Dovedite mi Anitu Collins. Odmah!'' naredila je jednog jutra svojim

straţarima.

U trenu su otišli. Stefani se zagrne svilenim ogrtačem i sjedne na

svoj tron. Voljela je tu da boravi. Jedino na tom mjestu se osjećala

onako kako bi se trebala osjećati, kao kraljica. Tron je raĎen po

specijalnoj narudţbi u Italiji. Načinjen je od bukovog drveta, uokviren

čistim zlatom, a cijeli tron je bio obavijen tamnoplavim šifonom.

Razmišljala je o svome planu, razmišljala je o nagradi. I cijeli dan je tu

provela u svojim ludim mislima sve dok se predveče straţari nisu

pojavili.

''Uspjeli ste! Nisam ni sumnjala!'' povikala je čim su ušli u njezinu

dvoranu.

Ustala je da bi bolje vidjela svoj plijen. Dvojica su drţali

onesviještenu djevojku sa crnim povezom preko očiju i usta. Imala je

par modrica i raščupanu kosu. Kraljica je odmah zamišljala kako se

Anita krvoločno borila kako bi se spasila dok su je straţari otimali, ali

uzalud. Opkolili su je i uspavali hloroformom. Njezina straţa je

pobijedila.

''Gdje da je odvedemo?'' pitao je glavni straţar.

''Pratite me!'' rekla je i prešla u narednu prostoriju.

Odvela ih je u podrum. Godinama se nije otključavao. Prije je sluţio

kao tamnica za zatvorenike i za mučenje, sada sluţi za skupljanje

prašine i štakora. Drţeći svjetiljku u ruci Stefani je predvodila svoju

straţu. Kada je našla dovoljno daleku tamnicu, naredila je da je odloţe

unutra. Lično ju je ona zaključala. Anita doĎe sebi i naglo ustane. Od

svog tog mraka i smrada na vlagu doţivjela je traumu.

''Gdje sam?! Šta je ovo! Upomoć! Ko je to?!'' panično je dozivala.

Vidjela je svijetlo uprto prema njoj, ali nije vidjela o kome se radi.

27

''Ko ste vi?!''

Stefani si posvijetli lice. Anita se još više prepade vidjevši kraljičino

namršteno lice.

''Zašto sam ovdje? Pustite me, molim vas!'' histerično je molila

drţeći se za hrĎave metalne šipke tamnice.

''Da te pustim? O, dušo! Taman sam te ulovila i sada da te

oslobodim'', cinično će Stefani svijetleći Anitino uplašeno lice.

''Što hoćete od mene? Što se dogaĎa!?'' vikala je na kraljicu.

''Djevojko, ti si uljez u mom ţivotu! Sprečavaš me da budem sretna!

Zbog toga sam te zarobila, da ţivim slobodno!'' reče kraljica.

''Što sam vam učinila? Jedva vas poznajem. Sigurno ste me

zamijenili. Molim vas, oslobodite me. Moj momak će se brinuti!''

''Što si učinila? Rodila si se, eto što si učinila. Sebastian je trebao biti

moj, a ne tvoj. A ti si ga vještice zavela svojim čarima. Stidi se droljo! I

zbog toga ćeš platiti!'' pakosno će kraljica.

''Zato ste me zarobili? Mora da se šalite. Sebastian će me naći, i onda

ste gotovi!'' prijetila je djevojka.

''Naći će mene, a ti ćeš trunuti u svom vječitom zatvoru.''

''On vas nikada neće voljeti kao mene! Nikada! Vi ste luda, luda

ţena koju niko ne voli! Zauvijek ćete ostati sami!'' isprovocirano je

vrijeĎala kraljicu.

Ova se još više namrgodi. Ljutito se sagnula i dohvatila komad

stijene. Spretno je ciljala i pogodila Anitu u glavu. Djevojka ponovo

pade u nesvijest.

''Draţa si mi kada začepiš!'' rekla je i pošla nazad ka izlazu.

Sutradan je ustala rano. Naredila je straţarima da daju djevojci nešto

hrane i vode.

''Bit će joj dovoljno za cijeli dan!'' rekla je i nasmijala se.

Kao što je i očekivala, u rano jutro došao je on.

28

''Vaše Visočanstvo'', na brzinu se poklonio kraljici koja je obukla

svoju najljepšu haljinu od plave svile koja se savršeno poklapala sa

samim tronom na kojem je sjedila.

Ovo je prvi put da joj se sluţbeno obratio. Nešto u njoj zatreperi i

ona se sva uzbudi.

''Dragi mladiću, izgledaš zaprepašteno. Što ti se dogodilo?'' laţirano

ga upita.

''Moju djevojku, Anitu Collins, neko je oteo prošlo veče. Nigdje je

nema. Niko je nije vidio. Došao sam da traţim vašu pomoć. Molim vas,

pomozite mi. Očajan sam!'' rekao je i zamalo zaplakao.

Kraljica postade ljubomorna na svu tu njegovu brigu prema djevojci.

Zašto se za nju ne brine?

''Naravno da ću ti pomoći! Obavijestit ću straţare da je traţe u

svakoj kući u Nessvillu. Proširit ćemo obavijest nestanka tvoje

djevojke. Zajedno ćemo je pronaći! Obećavam!'' rekla sa smiješkom i

namignula mu.

''Hvala vam. Mnogo vam hvala! Zaista ste sjajna kraljica'', rekao je i

pošao nazad.

''Ali čekaj! Ne idi nikuda'', reče mu.

On se okrene.

''Ostani ovdje. Preseli se na kratko u dvorcu dok je ne naĎemo. Brţe

ćeš saznati rezultate naše pretrage ako budeš stalno uz mene. Molim te,

soba ima i više nego dovoljno. Nećeš mi smetati!'' ljubazno je

predloţila.

''Ne znam baš, nisam vam ja za dvorac znate...'' skromno je rekao.

Ona ustade i priĎe mu.

''Svako zasluţuje barem djelić onoga što ja imam. Ali sreća nije u

bogatstvu i ti to dobro znaš. Ostani, ne mora niko saznati. Kada je

konačno naĎemo, vratit ćeš se svom ţivotu prepunom ljubavi'', reče i

potapša ga po ramenu.

''U redu. Ostat ću'', naposljetku je pristao.

29

Kraljica se zadovoljno nasmiješi.

Uskoro je naredila svojim straţarima da lijepe slike Anite po gradu,

da je traţe u svim ulicama i kućama. A ona je znala da je niko nikada

neće naći. A Sebastian bi postajao svaki put sve tuţniji i tuţniji. Kao da

je dio njega polako propadao.

Legao je kasno naveče u sobu koju je Stefani pripremila samo za

njega. Cijela prostorija je velika kao njegova kuća! Ali on je imao

drugih problema u glavi. Njegove djevojke nema, a ovo je sve tako

sumnjivo. Dugo mu je trebalo da zaspi. A kada je konačno zaspao

sanjao je nju. Sanjao je njezin glas, njezinu pjesmu. Ona ga zove,

poziva u pomoć. Zatočena je u tamnici negdje u dvorcu i boji se. A on

ne moţe da je naĎe. Naposljetku on više ne čuje njezin glas. Budi se.

Tri je ujutru. Sav se oznojio. Ubrzano je disao. Neki mu instinkt govori

da ustane. Poslušao ga je. Govori mu da ide dalje, da otvori vrata sobe i

luta mračnim dvorskim hodnicima prepunim mramornih skulptura i

biljaka. Osjećao se kao da posjeduje fenomen, šesto čulo. Hodao je tako

zapetljanim labirintom hodnika kroz koje nikada nije prošao. Stigao je

do velikih vrata. Zaključana su. Nije znao kako da ih otvori, ali je znao

da mora unutra ući. Taman se okrenuo da poĎe nazad, a vrata škripnuše

i otvoriše se. Nastavio je dalje u nadi da će pronaći ono što traţi.

Koračao je mračnim tunelima podruma i nije ga bilo strah. Tek nakon

duţeg hoda, konačno je čuo nešto. Neko je plakao. Poţurio je naprijed.

Njegov instinkt je nestao i sada je tu samo on.

''Anita? Anita?!'' dozivao je u tami.

Neko se trţe i prestade plakati.

''Sebastian?!''

''Anita! Hvala bogu! Gdje si?''

''Ovdje!'' oglasila se odmah ispred njega.

Nisu se mogli vidjeti. U mraku su traţili jedno drugo.

''Sebastian! Jesi li to doista ti?!'' uplakano je zborila.

''Ja sam, ne boj se'', tješio ju je.

30

Konačno su im se ruke pronašle. Čvrsto ga je primila. Potom ju je

privukao sebi i poljubio. Tek tada je shvatio da je odvojena od njega

metalnim rešetkama.

''Ne mogu da vjerujem da si me pronašao!'' izustila je.

''Ni ja. Ali... zašto si ovdje? Zar te kraljica zarobila?'' zbunjeno je

upita.

''Da. Ona je luda! Naredila je svojim straţarima da me ukradu i

dovedu njoj. Ona me ovdje zaključala kako je ne bih spriječila u onome

što je naumila!'' tiho mu je objasnila kao da bi je neko mogao čuti u

mraku.

''Što je naumila?''

''Ona je zaljubljena u tebe. Zatočila me ovdje kako bi te mogla

preuzeti! Ţeli da budeš njezin, a ne moj. Ljubomorna je i opasna.

Mnogo je opasna!'' upozorila ga je.

''O, boţe!'' uzviknuo je.

''Otkud tebe ovdje? Kako si dospio u pola noći u njezin dvorac?''

pitala je čvrsto ga drţeći za ruku.

''Čim si nestala svuda sam te traţio. Mnogo sam se zabrinuo, ali sada

mi je laknulo kada znam da si ţiva i čitava. Nisam te mogao naći, tako

da sam odmah sutradan otišao kraljici kako bi mi pomogla. Sada mi je

tek jasno zašto je bila onako ljubazna prema meni. Ponudila mi je da

ţivim ovdje dok te ne naĎu kako bih mogao biti u toku. Isprva sam

odbio, ali poslije sam prihvatio. I nekim čudom, sada sam ovdje. Kao da

si me dozivala, kao da sam čuo tvoju muku u ovom mračnom paklu'',

objasnio je.

''O, Sebastian! Tako se bojim. Ovdje je stalno mrak. Gladna sam i

ţedna. Hladno je i zagušljivo. Spasi me, molim te!'' ţalila se.

Sebastian pokuša da probije rešetke, ali nije ih nimalo pomjerio.

''Ne mogu, prečvrste su! Bojim se da će mi trebati ključ! Ne brini se,

ja ću te spasiti! Obećavam!'' rekao je.

Zagrlili su se koliko su im rešetke omogućavale. Ona zaplaka.

31

''Sutra ću ukrasti ključeve od kraljice i doći ću po tebe. Moram sada

nazad dok još nije svanulo. Kraljica ne smije primijetiti da me nema!''

objasnio je.

Još ju je jednom poljubio što je duţe mogao.

''Volim te!'' reče joj pri odlasku.

''Volim i ja tebe!'' odvratila mu je i nastavila patiti u svome mračnom

paklu, jedva iščekujući njegov povratak.

32

6

BJEKSTVO

Sebastian više nije spavao te noći. Nije ni Stefani, cijelo vrijeme je

razmišljala o njemu. Sama pomisao da je on upravo sada u njezinom

dvoru je mnogo zadovoljavala. Od uzbuĎenja nije mogla zaspati.

Za doručak su jeli palačinke. Ovaj put, kraljica nije jela sama.

Nasuprot njezinog dugačkog stola, sjedila je druga osoba i nevoljno jela

sa njom. Sebastian je srebrnom vilicom okretao komad palačinke u

tanjiru. Mislio je samo na Anitu. Kako da je spasi? Kako da ukrade

kraljičin ključ i da pobjegnu zajedno? Njegova razmišljanja prekinuo je

prodoran glas kraljice.

''Je li ti lijepo ovdje?'' upitala ga je s osmijehom.

Nije odgovorio ništa. Znao je kakva je zapravo, znao je što smjera.

''Jesu li straţari pronašli išta?'' pitao je nervozno kako ne bi ništa

posumnjala.

''Ne, nisu. Ţao mi je stvarno. Nadam se da ćeš je uskoro preboljeti.

Vjerujem da je zašla duboko u šumu. Moţda ju je... neka zvijer...''

govorila je tuţno.

Glumila je tugu i ţalost za nestankom Anite.

''Sumnjam, ona je izdrţljiva. Vjerujem da je tamo negdje ţiva!''

rekao je u inat njoj.

Ona ljubomorno ostavi jelo i ustade. Brzo mu je prišla i uzela ga za

ruku.

''Dragi Sebastiane, znam da ti je mnogo teško. Ali preboljet ćeš je,

znam to. Moraš da zaboraviš na nju, ona je tvoja prošlost. Isplači se,

preboli je. A poslije ćeš biti sretan, ovdje sa mnom na dvoru. Voljet ćeš

me i poslije ćeš se kajati što me nisi prije upoznao'', govorila je tiho

zamišljajući svaki detalj svoje priče.

33

Nagela se nad njim i šaptala mu na uho. Bujno poprsje što je

izvirivalo iz njezine haljine zaslijepi mu oči. Ali odmah izmeĎu dojki

vidio je metalni ključ.

''Pusti me luĎakinjo! Znam što si radila i što si naumila! Svima ću

reći i više nikada nećeš biti kraljica! Ja te nikada neću voljeti, zapamti

to!'' ruţio ju je.

Uvrijedila se. Zario je ruku meĎu njene grudi i dohvatio ključ.

''Što to radiš! Stani! Hej!'' vikala je za njim dok je trčao.

Njegove riječi su je porazile. Sada je gotova, sada bjesni i u stanju je da

pobije svakog ko joj se naĎe na putu. Ljutito je pošla za njim znajući

tačno gdje ide.

Sebastian je trčao, što je brţe mogao. Pokušavao se sjetiti u kojem je

pravcu tamnica, ali raspored hodnika mu je djelovao drugačiji po

danjskom svijetlu. Primijetio je da su svi straţari u dvorcu zaspali. Kao

da ih je neko uspavao. Popadali su po podovima, sjedili oborenih glava

i drijemali.

''Čudno!'' pomislio je i preskočio dva straţara što su čuvala ulaz u

podrum preko dana.

Nedugo zatim, na isto mjesto se stvori i bijesna Stefani. Uspavani

straţari su je još više razjarili.

''Ustajte! Odmah! Što je ovo? Hvatajte ih! BuĎenje!'' derala se na

njih ali videći da se ne bude nastavila je dalje.

Sebastian je koračao tamnicom dozivajući Anitino ime. Odazvala se.

''Došao sam po tebe! Spašena si!'' govorio je izbezumljeno obazirući

se lijevo-desno.

Neko im priĎe, ali to nije kraljica. To je Angela. Obasjavala ih je.

''Sebastiane moraš poţuriti, kraljica samo što nije stigla. Ja sam ti

pomogla u snovima da pronaĎeš put do Anite. TakoĎer sam uspavala

sve straţare kako bi vas dvoje moglo pobjeći'', brzo je objasnila.

Sebastian ključem otključa Anitinu tamnicu. Rešetke se otvoriše i

oni se konačno zagrliše.

34

''Hvala ti na svemu! Hiljaditi put, hvala ti!'' zahvaljivali su se

uplašenom anĎelu.

''Nemamo vremena za priču. Moramo ići!'' reče im.

I baš tada , pojavi se još jedna ljudska figura u polusjeni. Ovaj put to je

bila ona, kraljica.

''Nekuda idete? Zar je zabava već završila?'' ironično im se obrati.

''Nama se zabava nije ni dopala'', odvrati joj Angela i zabliješti

bijelom svjetlošću kraljici direktno u oči.

Ova vrisne trljajući oči.

''Idite! Ja ću doći!'' naredila je Aniti i Sebastianu.

Poslušali su je.

''Poţuri!'' reče joj Anita.

Pobjegli su, ali anĎeo je ostao. Stefani uzme metalnu šipku i njome

udari Angelu. AnĎeo pade.

''Mene misliš omesti, glupa ptico!'' čangrizavo joj reče.

Uzela ju je za krila i vukla do obliţnje tamnice. Stavila ju je unutra i

zaključala onim istim ključem. Angela pokuša da izaĎe, ali nije

uspijevala. Pokuša da raznese kavez ali bez uspjeha.

''Što je ovo? Kakav je ovo zatvor?'' uplašeno je ispitivala i dalje

pokušavajući da se oslobodi.

''To je kavez napravljen od mjedi. TakoĎer poznata kao i mesing.

Predstavlja leguru cinka i bakra. Veoma otporan na razne vrste čarolija,

a posebno na anĎele. Sjajan izum! Zar ne znaš kako se u Nessvillu kaţe:

'AnĎeli ne bjeţe iz kaveza od mjedi!' A ti ne ideš nikuda! Moj otac je

dao da se izradi ovakav kavez. Namijenjen je baš za ptičice poput tebe.

Nije rijetkost da ovdje sa neba padne nebesko stvorenje! Meni su anĎeli

dosadili!'' objašnjavala je kraljica.

''Upropastila si moj plan, a nisi morala! Ti si kriva!'' dodala je.

''Stefani griješiš! Trebala si me poslušati onaj dan kada sam ti došla,

sada ne bi bila u ovoj situaciji u kojoj si sada'', kazala je Angela.

35

''U kojoj situaciji? Ti si zarobljenik, a ja sam kraljica. I ko je tu

pobjednik?'' cinično upita i napusti je.

''Sada idem. Moram da sredim jedan zaljubljeni par.''

36

7

MRAČNI ROĐAK

Kada se popela nazad u dvorac, straţari su počeli dolaziti sebi.

''Ustaj!'' naredila je jednom od njih.

Zbunjeni mladić ustade na njezinu zapovijed.

''Da, Vaše Visočanstvo?''

''Daj mi svoj pištolj!'' naredi mu.

''Ali vaše visočanstvo...''

''Odmah!'' zagalami još glasnije.

Zabio je ruku u pojas i oprezno joj pruţio svoj pištolj. Hitro ga je uzela i

nastavila dalje.

Penjala se uz najvišu kulu. Sa nje se mogao vidjeti čitav Nessville pa

i šire. Ali ona zna što ţeli da vidi, zato je poţurila uz kruţne stepenice

kako bi stigla na vrijeme. Popela se. Nije se umorila. Gledala je na sve

strane. Tada ih je ugledala kako sretno trče. Tek su izašli iz dvorca.

Sigurno im je dugo trebalo da pronaĎu izlaz iz svih tih silnih hodnika i

odaja. Gledala ih je kako jure njezinim vrtom. Odlaze.

''Niko ne odlazi bez pozdrava'', rekla je.

Uperila je pištolj i ciljala djevojku. Ona je ta koja je kriva za njezine

patnje, ona je ta koja je sprječava da bude sretna i da bude sa

Sebastianom. Ona je ta koja mora umrijeti! Ciljala je Anitu. Potegla je

okidač. Bum! Metak pogodi tijelo ravno u srce. Pao je. Pao je on!

Stefani pogleda.

''Što sam to uradila?!'' zaprepastila se vidjevši krvavo muško tijelo.

''Ubila sam njega! Sebastiana!'' vikala je drţeći se glave.

Promašila je djevojku i ubila je njega. Pao je mrtav i krvav. Anita se

okrene i ugleda svoju nesreću.

''Sebastian! Sebastian!'' dozivala ga je, ali on joj nije odgovarao

Pala je na njega i počela plakati.

Kraljica se još više razbjesni.

37

''Ti si trebala umrijeti mala gaduro!'' zagalamila je na nju.

Ova ju je čula i okretala se na sve strane. Ponovo se začuje pucnjava.

Ovaj put metak ju je promašio za samo tri centimetra. Tada je ugledala

kraljicu na vrhu kule. Spontano je ustala i dalje nastavila sama. Kraljica

ju je gaĎala ali bi svaki put promašila. Anita je trčala praveći vijugave

linije što je Stefani još više oteţavalo posao. Umakla joj je. Kraljica

bijesna baci pištolj na zemlju.

Djevojka nastavi trčati šumom. Okretala se kako bi posljednji put

vidjela Sebastiana. Trčala je sve brţe i brţe, ne što se boji nego što ţeli

da ne osjeti bol. Ako sada stane, neće moći dalje. Ostat će skrhana. Ali

uskoro se umorila. Nakon dva dana u tamnici nije navikla na blještavo

danjsko svijetlo. Pala je na zemlju i plakala satima.

Kraljica polako siĎe niz stube. Izašla je vani, na vrt gdje je par trčao.

Prišla je pogoĎenom tijelu i pala na koljena odmah pored njega. Niz

obraz joj poteče suza.

''Ţao mi je. Tako mi je ţao. Ovo nije trebao da bude tvoj kraj. Ovo

nije trebalo da ovako završi. Trebao si da budeš moj, a ne mrtav.

Nikada si neću oprostiti. Nikada! Sama sam ubila ljubav svog ţivota. O,

nesrećo ovoga svijeta! Što sam to učinila!?'' govorila je mrtvom tijelu.

Plakala je. Tek nešto poslije, kada je podigla glavu, primijetila je da

pored nje neko stoji. Okrenula se i ugledala nepoznatog mladića. Bio je

blijed, sasvim blijed i obučen u crno. Nosio je hlače i košulju, a na crnoj

kosi je imao i šešir. Nije pričao, samo je stajao i ravnodušno posmatrao.

Na licu mu se nije mogla prepoznati niti jedna emocija. Oko crnih očiju

imao je crne krugove i podočnjake. Nije treptao niti disao. Samo je

stajao.

''Zar nije malo rano za Noć vještica?'' upita ga nakon što se umirila.

Nije odgovarao. Prišao je tijelu. Sebastian zasvijetli i ustade. To je

njegova duša, a mladić je predstavljao Smrt. Došao je po njega, da ga

odvede na onu stranu. Smrti se u ruci pojavi kosa sa oštrim metalnim

38

vrhom. Njome rasiječe prazan zrak i otvori svijetleći portal. Uze

Sebastiana za ruke i obojica proĎoše. Kada su nestali portal se ugasio.

Kraljica ostade sama sa krvavim tijelom.

Poslije je naredila straţarima da Sebastianovo tijelo spale i pepeo

prikupe u urnu. Zajedno sa urnom, otišla je do obliţnjeg potoka i

prosula njegov pepeo u vodu misleći da će tako umiriti svoju dušu.

Poslijepodne. Anita je i dalje leţala na šumskoj zemlji i plakala. Nije

imala kuda. Njezina srodna duša je ubijena. Ţivot joj je uništen. Kako

će dalje? Kako? Ne moţe ni da ustane. Osveta? Kako da se osveti?

Ruţna kraljica je počinila ubistvo. Da je prijavi? Kome? Ona je vlast.

Ona je ta koja odreĎuje pravila. Previše je moćna da bi joj se

suprotstavila. Bespomoćna je.

Anita se nikada nije znala nositi sa smrću. Roditelji su joj poginuli u

saobraćajnoj nesreći kada joj je bilo tek osam godina. Do punoljetnosti

ju je izdrţavala starija sestra, Mallorie, koja je bila hladna i ravnodušna

prema svemu što diše. Odselila se u New York što je prije mogla iz

ovog neobičnog mjesta. I tako, Anita ostaje sama. I sada je sama. Nema

nikoga. Njezin cijeli svijet bio je u njegovim očima, i sada ga nema.

Razmišljajući tako o smrti, sama ju je prizvala.

''Zdravo djevojko'', reče joj Smrt, isti onaj bljedoliki mladić koji je

uzeo Sebastianovu dušu.

Anita se trţe i podigne glavu. Ugledavši ga takvog prepala se i naglo

skočila.

''Ko si... što si ti?'' mucala je.

''Ja sam AnĎeo Smrti, ili jednostavno, Smrt.''

''Došao si po mene? Zar sam ovaj put mrtva?'' pitala je što je hrabrije

mogla.

''Ne. Došao sam jer si me pozvala. Treba da naučiš nekoliko stvari.

Ţivot nije lagan. Ljudi se raĎaju, stare, umiru. I na kraju, svi će opet

sresti mene.''

39

Anita je strepila od njegove pojave. Bojala se svakog njegovog pogleda

i pokreta.

''Nemaš razloga da me se bojiš, djevojko. Ja sam prirodna pojava.

Umrijeti se mora'', reče joj.

''Zašto on? Zašto si njega uzeo? Zašto baš sada kada je još mlad!

Kada mi je najpotrebniji!'' zagalamila je na njega.

Odnekle joj se nakupi hrabrosti da mu sve to kaţe.

''Moraš da shvatiš da ja nisam negativac. Ja samo prikupljam duše

umrlih i nosim ih na drugu stranu. Ja sam samo posrednik. Ja ne ubijam,

ja čistim. Ja sam neizbjeţan i nepobjediv. Nisam ni pozitivac. Neutralan

sam. Nemam emocije, niti potrebe. Kada nastupi smrtni čas, ništa me ne

moţe zaustaviti. Kada samo jednu dušu ne bih pokupio na vrijeme,

nastao bi haos. On je umro, jer je tako odreĎeno. I znam da ćeš me se

još dugo sjećati i mrziti me, ali samo zapamti da sam ja ipak, samo vrsta

anĎela.''

Anita se trznula. Sunce već polako dotiče horizont. U sred je šume i

hladno joj je. Obazire se. Nema ga. Je li sve to samo sanjala? Nije

sigurna. Ustala je. Obrisala je ostatak suza u očima. Kroz granje je

mogla vidjeti dvorac u daljini. Gledala ga je dugo.

''Slušaj me sada, ti bolesna kraljice što nas sve u svojoj šaci drţiš! Ja

ću doći, doći ću po tebe. Osvetit ću se za ono što si uradila, meni i mom

mrtvom momku. Osvetit ću ga. Ubit ću te! Obećavam da ću te ubiti. I

neću se smiriti dok ne osjetim miris tvoje krvi. I AnĎeo Smrti će tada

imati pravi razlog za dolazak. Neću ga se više bojati. I ja ću pobijediti!''

Još je par trenutaka gledala dvorac. Potom je pošla nazad u naselje.

Desetak metara od sebe, ugledala je ogromnu bijelu loptu. Sačinjena

je od vune. Pasla je vlati trave i radoznalo gledala u Anitu. Djevojka

pogleda u ovčicu i pomisli, da koliko god svijet bio okrutan i ispunjen

zlim ljudima, ipak postoje i oni dobri. Sada je zabavljena zlim ljudima,

a kada ih se riješi posvetit će se dobrima.

Inspirirana noću, pošla je nazad kući.

40

8

SUDBINA

''Razvedri se! Pogledaj kroz prozor. Vidi samo kako je vrijeme

lijepo!'' reče Allegra.

Pokušavala je da razvedri svoju prijateljicu, Stefani, koja je tugovala

danima nakon incidenta koji je počinila. Sve joj je ispričala jer joj je

vjerovala.

''Vrijeme je uvijek lijepo!'' mrzovoljno je odbrusila sjedeći na tronu.

''Ne budi takva. Nessville je prepun slobodnih mladića. A primijetila

sam da i ovi tvoji straţari nisu loši. Ha?''

''I oni imaju ţenu i djecu ili djevojke! Oni su ovdje radi posla, ne

radi mene. A naučila sam da nikada ne treba miješati posao i ljubav'',

objasnila je i popravila svoju krunu.

''A da malo prošećemo? Moţda konačno zaboraviš na svoje muke.

Vidi samo kako je fontana u parku lijepa. Hajde!'' predlagala je.

''A i svjeţ zrak i priroda su dobri za koţu, kosu i nokte!'' dodala je

ogledajući se u ogledalu.

''Ne mogu hodati. Nisam raspoloţena. Dobila sam'' reče kraljica.

''Šta si dobila?'' zbunjeno će Allegra.

''Ono što ti već godinama ne dobivaš!'' grubo joj odvrati Stefani.

Allegra se na tren umiri.

''Znaš, ako si stvarno nesretna. Imam jedan prijedlog'', naposljetku

progovori.

''Da?''

''Moţda će ti zvučati smiješno, ima jedna gatara. Čula sam za nju,

dobra je. Šta misliš da otiĎemo do nje, da ti ona prorekne sudbinu? Da

vidi koji su tvoji ljubavni putevi. Moţda će ti reći gdje se krije tvoja

srodna duša? Vrijedi pokušati'', objasnila je.

''Gluposti! Nikada nisam vjerovala u to. Zar stvarno misliš da mi

tamo neka baba moţe pronaći ljubav gledajući u kristalnu kuglu?''

41

''Poslušaj me. Ova je stvarno dobra. Dolaze joj ljudi iz cijeloga

svijeta. Moţda ti baš ona moţe pomoći!''

''Ne znam. Kako hoćeš'', bezvoljno će kraljica gledajući negdje u

stranu.

''Što kaţeš da sutra odemo? Sutra sam slobodna, a ti tebi će goditi

putovanje. Bolje ti je i to nego da samo sjediš ovdje'', reče Allegra.

''U redu. Moţe'', naposljetku pristade.

''Ali postoji jedan problem!'' ozbiljno je upozori prijateljica.

Stefani je pogleda.

''Mnogo je skupo'', rekla je.

''Koliko?''

''Jedna usluga košta... dvjesto pedeset hiljada dolara!'' izusti Allegra.

''Dvjesto pedeset hiljada?!'' uzbudi se kraljica.

''Znam mnogo je!''

''Ja si to mogu priuštiti! To je sitnica. Neću ni osjetiti. Ali zar nije to

previše za obično gatanje?'' sumnjivo će Stefani.

''U tome i jeste poanta. To nije obično gatanje, zato i jeste toliko

skupo!''

''Dobro. A gdje se nalazi ta ţena?''

''U Salexu!'' odgovorila je.

Kasnije tog dana Allegra je telefonom rezervirala vrijeme. Stefani joj

je dala novac koji će ova poslati na bankovni račun gatare. Sutradan su

krenule rano ujutro. Vozila je Allegra u kraljičinom crnom Mercedesu.

Salex je bio udaljen dva sata od Nessvilla i cijelim putem su se vozile

kroz hrastovu šumu.

''Do sad bismo se vratile da smo uzele helikopter!'' primijetila je

Allegra.

''Jao! Trebale smo onda uzeti avion. Šuti i vozi!'' odbrusi nervozna

Stefani.

''Još te nije prošlo'', nešto poslije reče Allegra.

42

''Tek mi je drugi dan, zato me se čuvaj!'' upozori je.

Ostatak voţnje ka Salexu nisu zato ni pričale.

Stigle su prije podne. Primijetile su da je Salex mnogo sličan

Nessvillu; malen gradić izoliran šumama, planinama i morem. Uz

pomoć GPS-a pronašle su gatarinu kuću. Pokucale su na vrata njezine

kuće. Otvorila im je visoka i stara ţena obučena u šarenu haljinu sa

turbanom na glavi.

''Dobar dan!'' vrisnula je.

''Vi mora da ste Allegra i Stefani?'' uzbuĎeno je pitala.

''Da, došle smo...'', započe Allegra ali je ţena prekide.

''Znam zašto ste došle. Molim vas, uĎite u moj skromni dom!''

piskavo im reče i uvede ih unutra.

Posjela ih je u dvije fotelje. Soba je bila ureĎena starim namještajem,

šarenim prostirkama i zavjesama. Kuća je inače bila prepuna biljaka i

mačaka koje su leţale na tepisonu, krevetu i televizoru.

''Moje ime je Barbara, i ja sam gatara!'' predstavi se te sjede nasuprot

njih.

''Jeste li za čaj?'' upita ih.

''Ne hvala!'' mrzovoljno će kraljica.

''U redu onda!'' nasmije se Barbara.

''Što te zanima djevojko?'' obrati se Stefani.

''Ljubav!'' brzopleto odgovori Allegra prije Stefani, na što je ova

grubo pogleda.

Barbara na to ustane i donese šaku bijelog nekuhanog graha. Tresla

ga je u šaci i nešto šaputala. Poslije je grah pruţila kraljici da u njega

puhne tri puta. Potom ga baci na sto. Posmatrala je stvorene oblike i

proučavala ih. Razmještala je zrnca graha i nešto sebi šaputala u bradu.

Desetak minuta je to potrajalo. Kraljica je od dosade počela zijevati i

maziti najbliţu mačku. Allegra je cijelo vrijeme gledala se na ogledalce.

Namještala si je lice i rukama stezala koţu. Stefani je sve to išlo na

ţivce.

43

''Evo ga!'' Barbara se drekne.

Njezini gosti se prepadoše.

''Što je bilo? Što vidite?'' radoznalo upita Allegra.

''Vidim jednog mladića. Stoji. Što znači da je sam. To je običan

momak, nije prelijep ali nije ni ruţan, nije genije ali nije ni glup, nije

bogat ali nije ni siromašan. On bi te mogao voljeti. Mogao bi trpjeti sve

tvoje nedostatke i mane, ali bi takoĎer volio i tvoje dobre strane. On je

savršen za tebe. I bojim se da je samo jedan takav na svijetu. On je

tvoja srodna duša, tvoja ljubav! To je to!'' pričala je netremice gledajući

u razbacani grah.

Stefani se zamisli. Paţljivo je slušala svaku Barbarinu riječ i pamtila

ih. Sve je to zvučalo lijepo, ali i nestvarno.

''Ali kao i uvijek, postoji problem. Ja ne vidim gdje je on. Ne mogu

vidjeti gdje ţivi. Kao da je u zemlju propao. Bojim se da ćeš ga morati

sama traţiti jer ovakvu ljubav je vrijedno pronaći'' završila je.

''Hvala vam gospoĎo Barbara. Mnogo vam hvala!'' zahvaljivala se

kraljica.

Ustala je, a za njom ustade i Allegra.

''Nema na čemu. I drugi put. Nadam se da će ti ovo pomoći djevojko.

Nadam se da ćeš ga pronaći, jer niko ne zasluţuje da bude sam,

pogotovo ne ti'', briţljivo joj reče.

Niko joj nije rekao nešto takvo. Koliko god joj se ova ţena činila

uvrnuta, bila je iskrena i dobrodušna. Stefani poĎe ka izlazu, ali tada se

sjeti nečega. Okrenula se i pitala Barbaru:

''Koliko sam duţna?''

Allegra se zaprepasti.

''Pa već sam uplatila novac za tebe!'' objasnila je.

''Da, već je tvoja prijateljica platila'', potvrdila je Barbara.

''Da, to znam. Ali ja pitam: koliko je platila?'' sumnjičavo je

nastavila.

44

''Pa onoliko koliko i svakome naplatim'', reče Barbara,''dvadeset

dolara!''

Vozile su se nazad. Nisu pričale. Ovaj put za volanom je sjedila

bijesna kraljica. Jurila je osamdeset na sat iako je ograničenje bilo

šezdeset.

''Stefani molim te, pričaj sa mnom!'' plačljivo joj se obrati Allegra.

Kraljica je dostojanstveno šutjela fokusirajući se na voţnju.

''Molim te, dopusti mi da objasnim!'' nastavila je moljakati.

''Hoćeš li više prestati pričati! Boli me stomak. Iritiraš me! Prestani

mi se obraćati!'' zagalami kraljica.

''Ali dopusti mi da ti samo objasnim!''

''Nema se tu šta objasniti. Kada se vratimo novac ćeš vratiti! Kraj

priče.''

''Tu i jeste problem. Novac sam već potrošila'', priznala je.

''ŠTA?!''

''Uplatila sam si estetske operacije kod dobrog doktora iz Californije.

Sutra ih trebam obaviti. Vidi, znam da sam pogriješila što sam uzela

novac. Ne osuĎuj me, molim te. Sve ću ti vratiti do posljednjeg novčića.

Ja i nisam toliko bogata kao ti, tebi je to sitnica, sama si i rekla, a meni

je to čitavo bogatstvo. Potrebna mi je ta operacija. Ţelim da izgledam

ponovo kao nekada; da imam zategnuto mladenačko lice, pune usne,

lijepu koţu i kosu, bujne grudi. Stara sam i momci se više ne okreću za

mnom kao nekada. Niko me neće!'' konačno je objasnila svoju

dramatičnu priču.

''To je tako tuţno!'' cinično se naruga Stefani.

''Prevarila si me i sada ćeš platiti!'' reče i zaustavi auto.

''Što se dogaĎa? Stefani što to radiš?!'' plašljivo će Allegra.

''Izlazi!'' strpljivo joj naredi.

''Ali Stef, mi smo prijateljice! Molim te!''

''Prijateljstvo završeno! No sada izlazi! Odmah!'' drekne na nju.

45

Allegra se prepade i izaĎe.

''Ali ne mogu pješke!'' ţalila se.

''Moţda bi helikopterom? Oh, ne. Avionom?''

''Stefani, molim te prestani! Plašiš me!''

Starica zaplaka.

''Igrat ćemo jednu igru. Ti ćeš trčati ispred mene što brţe moţeš, a ja

ću pokušavati da te zgazim. Imaš pet sekundi prednosti!'' predloţi

kraljica.

''Stefani! Jesi normalna? Mora da se šališ!''

Ali uskoro je shvatila da se ne šali jer je počela brojati. Nije imala kuda

da bjeţi. Morala je trčati ispred nje.

''Pet!'' izbroja kraljica i upali svoj crni Mercedes.

Pojačala je radio. Pjevala je pjesma ''We can't stop'' od Miley Cyrus.

Allegra je napravila par koraka i spotakla se. Njezine štikle nisu bile

namijenjene za trčanje. Pala je. Kraljica krene i zadovoljno je pregazi.

Allegra vrisne. Kada je prešla preko nje, pogledala je u retrovizor.

Starica se par puta okrenu i ustade.

''Kuja je ţilava!'' reče Stefani i pojuri u rikverc da je dovrši.

Ovaj put nije provjeravala jer je definitivno bila mrtva. Nastavila je

dalje. Taman kada je krenula srela je Smrt. Gledao je u nju. Kroz prozor

mu je pokazala srednji prst i isplazila jezik. Odjurila je nazad ka

Nessvillu brţe nego što je prije vozila. Smrt priĎe dvaput pregaţenom

Allegrinom tijelu i odnese joj dušu na drugu stranu.

46

9

UPOZORENJE!

''Dragi dnevniče, danas sam imala mnogo uvrnut dan. Neka gatara

iz Salexa mi je proricala budućnost iz graha. Rekla je da ipak postoji

ljubav za mene, da postoji tamo neki mladić koji bi mi mogao pruţiti

svoju iskrenu ljubav i s kojim bih bila sretna. Sve to zvuči tako lijepo i

toplo. Najeţila sam se dok mi je to pričala. Kada sam stigla u dvorac

čak sam i plakala ponovo se prisjećajući njezinih riječi. Ali ja sumnjam

sve u to. Priznajem da je primamljivo, ali budalasto. Zašto bih

povjerovala u neke gluposti što mi je rekla nepoznata starica za

dvadeset dolara? A uostalom, ni ona ne zna gdje je on, gdje se nalazi. I

da je pričala istinu ništa mi ne bi značilo jer ja ne mogu obići cijeli

svijet kako bih ga našla...

TakoĎer, moja dobra 'prijateljica', Allegra Lapaché, me prevarila.

Matora budala je htjela da ponovo bude mlada i lijepa. Trebala sam

znati. Ukrala mi je dvjesto pedeset hiljada dolara. Nisam joj mogla

oprostiti. Niti ikada hoću. Moţda za jedno deset godina, ali tada više

neće ni biti vaţno jer sam je ubila. Pregazila sam tu idiotkinju dva puta.

Dva puta sam morala crnim Mercedesom prijeći preko krmače. I

shvatila sam, da pravi prijatelji ne postoje. Postoje samo ljudi koji

imaju korist od vas.

Anitu Collins mrzim. Trebala sam je odmah ubiti dok sam imala

priliku, još dok je bila u mojoj tamnici. Mrzim je, mrzim što je ţiva.

Zbog nje sam morala da ubijem prekrasno stvorenje, Sebastiana. O,

neću si nikada oprostiti! Tuţna je moja priča, mnogo tuţna. Ali nema

veze, isplanirala sam za tu djevojku nešto specijalno.''

Zatvorila je dnevnik i odloţila nalivpero. Svake sedmice je redovito

vodila svoj dnevnik. On joj je sluţio za jadanje i bio joj je najbolji

prijatelj. Ona je njemu pričala, a on ju je vječito i strpljivo slušao.

47

''Ovo je ona'', rekla je dajući nepoznatom muškarcu sliku.

Osoba pruţi ruku na kojoj je nosio koţnu rukavicu. Uzeo je sliku i

pogledao je. To je Anita.

''Zadatak već znaš. To sam ti objasnila. Znaš i gdje ţivi'', rekla je

osobi u crnom.

On klimne glavom potvrĎujući.

''Niko te ne smije vidjeti. Učinit ćeš onako kako sam ti objasnila.

Uspiješ li, novac ćeš dobiti kada se vratiš. Ako doĎe do promijene

plana, o tome ću te obavijestiti. Za novac smo se dogovorili?''

Nepoznata osoba opet klimne glavom slaţući se.

''Dobro onda. Reci mi, što imaš od oruţja?''

''Pištolj Walther P99 i dva noţa'', rekao je tihim neobičnim glasom.

''Dat ću ti i ja jedan svoj pištolj, za svaki slučaj'', rekla je Stefani.

''I čuvaj se te djevojke! Koliko god bezazleno izgledala, ona je

opasna i lukava. Ne daj da te nadmudri!'' upozorila ga je.

''I prije sam vršio mnogo gore poslove od vašeg. Ne brinite se.

Garantujem vam da će sve proći onako kako očekujete'', rekao je.

''Dobro onda. U ponoć ćeš krenuti odavdje. Niko te ne smije vidjeti.

Je li ti sve jasno?''

Klimnuo je glavom.

''Ima te li vi pitanja?'' pitao je on nju.

''Samo jedno. Kako se zoveš?''

''Mush Caddia'', rekao je tiho.

Te večeri Anita je kasno u noć ostala u svojoj radnji. Šila je haljinu

za jednu ţenu. Bila je poznata dizajnerica odjeće u Nessvillu. Šila je za

svakoga razne vrste odjeće, ali najčešće za bogate i ugledne dame. Par

puta je šila i za kraljicu Stefani. Sašila joj je jednostavnu crvenu ljetnu

haljinu, zelenu haljinu od muslina za bal i komplet bijelih rukavica sa

šeširom. Kraljici se naravno ništa od toga nije sviĎalo. Njezina malena

48

radnja nalazila se odmah na trgu Nessvilla, a iznad radnje je ţivjela u

svome stančiću. Nije bila siromašna, ali nije ni uţivala luksuz. Imala je

dovoljno za sebe i bila je zadovoljna. A mušterije su se borile da doĎu

na red za svoju narudţbu, tako da je svaku noć morala ostajati u svojoj

radnji do ponoći kako bi svakome stigla sašiti komad odjeće.

Kraljica je to znala, zato je poslala Mush Caddiu tako kasno, kada

svi spavaju, a umorna djevojka se znoji za svojom šivaćom mašinom.

Neko joj zalupa na staklena vrata. Trznula se. Pogledala je i ugledala

crni lik sa ogromnim šeširom na glavi. Nije mu vidjela lice. Još je

jednom snaţno zalupao. Prepala se. Uzela je tekstilne makaze i brzo

prešla u narednu sobu gdje je drţala gotovu odjeću. Zaključala se i

leĎima prislonila vrata. Drhtala je. Nije imala pojma ko je i šta hoće od

nje. Mnogo se bojala provalnika iako ih u Nessvillu nije često bilo. Par

trenutaka se nije ništa čulo. Tada provalnik još jednom snaţno udari i

razbi staklo na vratima. Malo joj je falilo da vrisne. Sada se još više

bojala. Srce joj je snaţno kucalo i mogla ga je osjetiti u vratu.

''Oh, kada bi sada barem on bio pored mene'', pomislila je.

Mislila je na Sebastiana. Pored njega se osjećala sigurna. Ali sada je

sama i mora da prevaziĎe svoje strahove ukoliko se ţeli osvetiti

nemilosrdnoj kraljici. Svakog trena je očekivala da će zalupati na

naredna vrata, ali nije se čulo apsolutno ništa. Prislonila je uho na vrata

i osluškivala. Ništa! Pet minuta je tako prošlo u iščekivanju. Kada je

skupila dovoljno hrabrosti otključala je vrata. Otvorila ih je za

centimetar, mic po mic. Provirila je i nije našla nikoga. Otvorila ih je

još više. Izašla je i razgledala svaki ugao svoje radnje. Nikoga nije bilo.

Ništa nije ukradeno. Samo je staklo na vratima razbijeno. Čudila se. Što

li bi to trebalo značiti? Ali na radnom stolu odmah pored šivaće mašine

pronašla je crvenu ceduljicu jednom savijenu. Otvorila ju je i pročitala.

Pisalo je:

''Odseli se iz Nessville! Kako god znaš i umiješ. Ili te sljedeći put

neću poštedjeti! Imaš tačno 24 sata!''

49

Poderala ju je odmah. Znala je. Znala je o kome je riječ.

''Kukavica nema hrabrosti da sama doĎe do mene, nego šalje svoje

špijune! Kako sramno!'' rekla je naglas.

Gorila je od bijesa. Shvatila je da je upravo dobila ucjenu od kraljice.

''Nema hrabrosti da me ubije, ţeli da otiĎem kako ne bi prljala svoje

već dovoljno krvave ruke. Jadno! Dosta mi je više! Dosta mi je

iščekivanja.''

Te noći nije spavala. Sutradan je ispitivala susjede da li su vidjeli

sinoć ikoga ispred njene radnje u kasnim satima. Iz onog što su saznali

zaključila je da je provalnik visok, obučen u crno sa čupavom kosom i

sa šeširom na glavi. Niko mu nije vidio lice. Neki su čak rekli i da je

djevojka, ali nije vaţno. Vaţno je da je Anita skupila hrabrosti. Odlučila

je, neće se odseliti koliko god to zvučalo spokojno i lijepo. Neće otići iz

njezinog rodnog kraja zato što joj je tako kraljica naredila. Selidbu

odbija! Otišla je u obliţnji bar koji se zvao Wild Horse. Nije često

zalazila u tu rupu ali je bila dobra sa vlasnikom.

''Znači odlučila si?'' upita je vlasnik.

Zvao se Mark. Bio je plećat i razvijen, kasnih tridesetih godina.

''Da. Hoćeš li mi ga onda posuditi?'' pitala ga je.

Mark je odvede u straţnju sobu gdje je drţao zalihe pića. Iza jedne slike

otvorio je sef i dao joj dvocijevni pištolj.

''Dobro ga čuvaj i pazi se!'' reče pruţajući ga.

Anita ga uze u ruke i dobro ga odmjeri. Voljela je oruţje i pištolje, ali

nikada si nije mogla priuštiti jedan. Mark je bio prijatelj sa njezinim

ocem, i kada su joj roditelji poginuli, on joj je bio poput oca. Nakon

Sebastianove smrti još su se češće druţili. Ispričala mu je sve; kako ju

je kraljica kidnapovala i zarobila u tamnicu, kako je kraljica nagovorila

Sebastiana da se preseli kod nje te ju je on oslobodio, i kako ga je

upucala kada su bjeţali. Mark joj je vjerovao i zato joj je pokušavao

pomoći.

50

''Čuvaj se! Znam da će tvoj plan uspjeti, ali pazi se. Pazi se

posljedica!'' opomenuo je.

''Više se ničega ne bojim. Idem! Večeras ću otići u dvorac i ubiti

kraljicu! Jednom za sva vremena, pa iako me to koštalo ţivota!'' rekla je

i još se jednom zahvalila Marku na svemu.

Kada je pao mrak, pripremila je svu svoju opremu i pošla ka dvoru.

''Ubit ću te Stefani! Ubit ću te! Kao što si i ti ubila moju ljubav!''

govorila je gledajući u obasjani dvorac.

51

10

VATRENA DJEVOJKA

New York. U Greenhouse clubu sjedi mlada i atraktivna djevojka.

Sjedila je sama za barom i pila svoj Bloody Mary. Nije obraćala paţnju

na nikoga, a svi su obraćali paţnju na nju. Gledali su njezinu plavu i

blistavu kosu uvijenu pri kraju u savršene lokne, gledali su njezine

zavodne i zamamne oči crne kao noć, gledali su njezine usne na kojima

je nanijela tamno rozi karmin koji zove na poljubac, gledali su njezino

tijelo, njezine bujne grudi i lijepe noge. Nosila je usku crnu sexy haljinu

i crne štikle sa vrtoglavo visokom platformom. Skoro je ponoć. Nije joj

se ţurilo. Opušteno je sjedila i uţivala u svakoj pjesmi koja je pjevala.

Ljudi su plesali, ludovali i opijali se, a ona je u svemu tome uţivala.

PriĎe joj tada mladić sa zalizanom smeĎom kosom i prejakom

kolonjskom. Nosio je preusku bijelu majicu sa izrezom na V. Tkanina

samo što nije pukla razvučena njegovim mišićima.

''Zdravo! Ovdje slobodno?'' pitao ju je glasno, a ona ga je savršeno

čula.

Nije mu ništa odgovorila. Ipak se usudio sjesti.

''Zašto tako lijepa djevojka sjedi sama?'' upitao ju je.

''Zato što ţeli da sjedi sama'', odgovorila je neljubazno.

''Dobro, dobro. Glumiš nedohvatljivu, shvaćam. Dobro'', govorio je

odmjeravajući ju.

''Ne glumim'', odgovorila je ne gledajući ga.

''Znaš, prijeći ću na stvar. Ti si zgodna, ja sam zgodan. Zašto ne

bismo otišli u malo intimnije mjesto. Znaš, imam stan prekoputa,

takoĎer imam...''

''Prekinut ću te odmah. Ne trudi se oko mene, jer nemaš, ama baš

nikakve šanse kod mene'', rekla je i otpila gutljaj Bloody Maryja.

''Smiješna si. Pa što onda radiš ovdje u takvoj haljinici?'' pitao je

smiješeći se.

52

''Radim što mi je volja'', rekla je i namignula mu.

''A hoćeš li raditi sa mnom što ti je volja?''

''Ponavljam. ZaobiĎi me. Nisam takav tip djevojke. Nemaš šanse kod

mene. DoviĎenja!'' uporno ga je odbijala.

''Ne glupiraj se. Glumiš sveticu, a drolja si. Daj molim te! Hajde

polazi dok sam još raspoloţen!''

''Okomio si se na pogrešnu djevojku. Od mene nećeš ništa dobiti.

Haha! Pa radije bih umrla nego provela jednu noć sa tobom!'' rekla je i

nasmijala mu se u lice.

''To ćemo još vidjeti!'' rekao je i pomilovao je po listu noge.

Pogledao je u svoju ruku kojom ju je dotakao. Prsti su mu se crvenjeli.

Oprţio se.

''Što je ovo?'' uplašeno je pitao puhajući u ruku.

''Boli ko ludo!''

''Vruća sam zar ne?'' cinično ga upita.

''Što si mi uradila kurvo?!'' psovao je trljajući opekotinu na ruci.

Ona ustade i uze svoj koktel. Poli ga po glavi.

''Dopusti mi da te ohladim'', reče mu.

DoĎe do njega i stavi mu ruţičaste usne na uho.

''Jesam li ti rekla da nemaš šanse kod mene?'' šapnula je.

Namignula je i napustila ga. Crvenio se od stida, boli i bijesa.

Otišla je do ţenskog toaleta i ušla u jednu od kabina. U tren oka

počela je gorjeti. Plamen joj obuze cijelo tijelo i ona nestade. Pojavila

se u nekom drugom gradu, u nekom tamnom mjestu, tamo gdje je čula

dozivanje. Neko ju je zvao. Nije znala gdje s nalazi. Čula je prigušeno

plakanje i stenjanje. Stvorila je maleni plamen na dlanu koji joj je davao

dovoljno svjetlosti. Nalazila se u podrumu kraljice Stefani Silver.

Stajala je tačno ispred kaveza od mjedi u kojem je zarobljen anĎeo.

Plakala je tiho. AnĎeli ne vole mrak i mjed. Patila je, mnogo.

''Ma je li to? Ne! Ne vjerujem. Ne mogu da vjerujem! Ma je li

moguće?'' obratila se slomljenoj Angeli.

53

Ona joj ništa ne reče. Nastavila je da pati kao da je ni nema.

''Ne mogu da vjerujem da je došao ovaj dan. Ma pogledaj se samo.

Slomljena si. Nisi više bijela, siviš! Propadaš. Ko li je samo smislio

ovakav lukav plan i zatočio te u kavez od mjedi?''

''Idi kvragu Victoria! Ti ne pripadaš ovdje! Gubi se!'' odvrati joj

Angela prikupivši snage.

''Ironija. Ja baš pripadam ovdje. Hvala što si me pozvala. Drugačije

ne bih ni pronašla ovo mjesto. Tvoje suze su me prizvale, znaš li to? Ma

sigurno znaš? Ti nikada ni ne plačeš. Sreća moja pa si nesretna, kako

bih drugačije i došla ovdje?'' reče Victoria.

''Što ţeliš ovdje? Zar stvarno misliš da ćeš uspjeti?'' upita je anĎeo.

''Pa s obzirom da si zatočena i ne stojiš mi na putu, duboko vjerujem

da ću uspjeti. Ali hej, tebi se trebam zahvaliti. Ti si mi pomogla pronaći

ovo mjesto. Stotinama godina sam traţila dvorac ali nisam ga našla. I

sada sam konačno ovdje! Previše sam uzbuĎena. Ako je ovo njegov

podrum, mogu misliti kako je samo ostatak divan!'' nabrajala je

brzopleto.

''Ali ne brini anĎelu moj, ja te neću ubiti. Za nagradu ću te ostaviti na

ţivotu...''

''Ti me ni ne moţeš ubiti!'' povika Angela.

''O, vjeruj mi da mogu. Ja mogu sve! Nismo se odavno vidjele. Pa

dobro, da si slobodna i blistava bilo bi mi teško. Ali ovakvu slomljenu i

sivu, mogu te ubiti kao od šale!''

''Ovo je tako lako!'' dodala je.

AnĎeo je s prezirom pogleda. Victoria načuli uši osluškujući nešto.

''No sada me izvini, mislim da me neko zove upomoć!'' reče i

ponovo se pretvori u plamen te nestade.

54

55

II

DIO

''Prepoznavanje ljepote,

čak i svoje vlastite,

samo je prednost taštine.''

The Sims 3

56

11

UGOVOR

-2011-

''Hajde!'' dozivala ga je.

Mladić je ţurio uza stube dok ga je djevojka nestrpljivo čekala na vrhu.

''Idem!'' odgovorio joj te se nasmijao.

Kada se konačno popeo do djevojke, poljubili su se. Malo im je falilo

da padnu i skotrljaju se dolje. Anita otvori tašnu i potraţi ključ. Od

uzbuĎenja joj je ispao. I dok je otključavala vrata svoga stana, Sebastian

ju je ljubio po vratu. Tresla se i smijala. Nije mogla otključati vrata od

smijanja i treme koja ju je obuzimala.

''Dopusti meni'', predloţio je i strpljivo otključao zahrĎalu bravu.

Ona ga je ţeljno gledala. Ušli su. Grlili su se i ljubili. Podne je. Kiša je

već počela padati. I dok se drugi ljudi po ulicama sklanjaju od vode, u

njezinom stanu cvijeta ljubav. Bacila ga je na krevet. Potom se sama

bacila na njega. Nastavili su se ljubiti.

''Oh, Sebastiane!'' uzviknula je Anita.

Skinula mu je majicu i prstima mu prešla preko golog tijela. Ljubila mu

je grudi i vrat, a on ju je zadovoljno gledao i uzdisao. Uspravio se i

otkopčao joj košulju. Strastveno ju je gledao. Gledao je njezine dojke u

crnom grudnjaku. Ţelio ju je.

''Volim te'', šapnula mu je.

''Volim i ja tebe!'' glasno je rekao i poljubio je.

Mazili su se i ljubili. Počela mu je otkopčavati hlače.

''Jesi li sigurna? Da... ţeliš ovo?'' nesigurno ju je pitao.

''Jesam'', rekla je.

''Vjeruješ li mi?'' pitala je ona njega.

''Uvijek!'' odgovorio je.

57

Snaţno su se poljubili i uzdisali. Svoje prste je zarila u njegovu kosu

ponavljajući njegovo ime.

-Sadašnjost-

-2013-

Taj dan su prvi put vodili ljubav. Anita će zauvijek pamtiti taj

momenat prepun ljubavi i strasti. Voljela je Sebastiana kao što nikada

nikoga prije voljela nije. Ne zna kako će dalje jer je previše bolno. Ne

zna kako da se vrati u svijet ljubavi kada je izgubila sve što je ikada

vrijedno imala. Nije više sigurna u sebe i svoje ţelje. Za nju je ljubav

sada ništa osim crne marame tuge.

Stajala je ispred kraljičinog dvorca. Bijesna je, mnogo je bijesna.

Došla je samo radi jedne stvari, da se osveti. I ne planira se vratiti dok

ne uspije. Gledala je u nebo proţeto zvijezdama i prisjećala se svega.

Pustila je suzu. Ovo je moţda njezina posljednja noć. Ako umre, moţda

konačno ponovo vidi svoju izgubljenu ljubav. Brojala je do dvadeset.

Potom je korak po korak krenula u taj hladni dvor. I svakim korakom

postajala je sabranija i svakim uzdisajem postala je hrabrija.

Čitav plan je detaljno osmislila. Iz svoje radnje je uzela lutke za

odjeću. Imala je dvadesetak lutaka na kojima je šila odjeću u svojoj

radnji. Neke od njih nisu glavu, ruku ili noge, ali taj nedostatak joj neće

puno odmoći. Dovukla ih je Markovim kombijem. Lutke je prerušila u

napadače, stavila im je u ruke laţno oruţje. Takvih dvadesetak lutki je

poredala po straţnjem kraljičinom dvorištu do kojeg je došla kroz

šumu. U krugu lutaka, postavila je par zamki, a u blizini dvorca je

napravila par laţnih bombi uz pomoć solne kiseline i aluminija. Kada

bombe puknu, kraljica će narediti straţarima da provjere o čemu je

riječ. Tada će straţari ugledati lutke misleći da su napadači. I dok se

budu sa njima borili, Anita će neprimjetno ući u dvorac i što je brţe

moguće pronaći kraljicu.

58

Tako se i desilo. Ušla i trčala hodnicima pokušavajući da se sjeti

smjerova. Ali ništa se nije sjećala jer je dvorac bio ogroman. Drţala je

pištolj u ruci nadajući se da neće nikoga sresti, jer ne bi voljela ubijati

neduţne straţare koji joj se naĎu na putu. Prošla je kraj staklenog

prozora sa kojeg je mogla vidjeti kako straţari prilaze lutkama i upadaju

u njezine zamke. Nema još mnogo vremena. Mora pronaći kraljicu što

prije. Već je i ponoć. I sasvim slučajno, naišla je na straţara. Nije imao

oruţja u rukama. Iznenadio se. Anita hrabro uperi pištolj u njega.

''Ne mrdaj! Digni ruke!'' naredila mu je.

Straţar je posluša.

''Razoruţaj se!''

Izvadio je sve oruţje koje je imao.

''Okreni se!'

Okrenuo se. Ona mu priĎe i snaţno ga udari pištoljem po glavi. Pao

je. Divila se svojoj izvedbi, a srce joj je snaţno kucalo u grudima od

uzbuĎenja. Ali tada se pojavi sjena iza nje. Neko je snaţno odgurne

licem ka zidu pritiskujući je za ruke. Pištolj joj ispade. Neko obučen u

crno ju je davio crnim koţnim rukavicama. Bio je isuviše snaţan i nije

se mogla osloboditi. Kako je bila okrenuta leĎima nije uspjela vidjeti ko

je, ali je znala da je to osoba koja joj je prošlo veče provalila u radnju.

Nije mogla pričati i gubila je glas. Osjećala je kako se polako guši.

Uskoro joj je lice poplavilo. Nije se mogla pomaknuti, niti išta poduzeti.

To je to. Ovo je njezin kraj. Otvorila je usne.

''Upomoć...'' jedva čujno je izustila.

Nije mogla ni sanjati da će neko čuti njezino dozivanje. Pojavila se

atraktivna plavuša u crnoj uskoj haljinici. Anita nije čula odakle je

došla. Mush Caddia se iznenadio. Stisak je malko popustio, što je Aniti

produţilo ţivot za još par minuta. Tada ju je opet nastavio daviti.

Mogao ju je jednostavno upucati, ali se bojao. Ako samo jednu ruku

pusti, ona bi se mogla oduprijeti i tada je gotov. Zato ju je davio, polako

ali sigurno.

59

''Zdravo! Ja sam Victoria.'' predstavila se gledajući pomodrilu Anitu.

''Da skratimo vrijeme, pomoću ti da ne umreš samo ako potpišeš

ovaj ugovor'', rekla je i u rukama stvorila komad starog papira.

''Samo se potpiši na ovaj papir i garantujem ti da nećeš umrijeti'',

objasni Victoria.

Anita se zamisli. Što sada? Ovdje će umrijeti sigurno. Ubica će je

ubiti. Ali ko je ovo? Nije ni Victoriju mogla vidjeti kako treba, a kamo

li pročitati ugovor. Što je ona? Neka vrsta anĎela? Nije znala što da čini,

nije mogla više da razmišlja.

''Koliko vidim, imaš još manje od trideset sekundi ţivota'', opomenu

je Victoria.

Mush Caddia još jače poče daviti Anitu. Očajna, glavom je dala znak

Victoriji da će ipak potpisati ugovor. Uz mnogo napora izvukla je ruku

koja je krvarila od pritiska na zid. Victoria joj u ruku stavi pero i ova

napisa par linija po ugovoru. Potpisala ga je. Victoriji oči zablistaše.

Ugovor zasvijetli i nestade.

Anita vrisne. Probudila se u svom krevetu. Pogledala je na sat. Osam

je ujutro. Dirala si je vrat. Skočila je iz kreveta i prišla ogledalu. Nema

oţiljaka. Kao da je niko nije ni davio. Ruka joj je nepovrijeĎena.

Zbunjeno je sjela na krevet. Osjećala se neobično. Nije više sigurna u

ništa. Sumnjala je u sve. Sumnjala je u sinoćni dogaĎaj jer nije bila

sigurna da li se sve ono desilo ili je samo sanjala.

60

12

DJEČAK

''Kako misliš nestali su? Kako? Objasni mi!?'' iznervirano je vikala

kraljica.

Mush Caddia ju ispred nje sjedio na sofi. Sljedeće jutro obavijestio je

kraljicu o sinoćnjem dogaĎaju.

''Tako, jednostavno je nestala. Pronašao sam je sinoć u dvorcu. Imali

ste pravo, trik sa lutkama bilo je njezino maslo. Bila je uznemirena,

mislim da je traţila vas. Sreo sam je i prislonio uza zid. Davio sam je i

polako je umirala. I tada se pojavila ona, mlada djevojka koja je Aniti

ponudila ugovor. Rukama je od ničega stvorila papir i pero. Nisam

siguran ni sam što sam vidio. Mislio sam da ludim. Uglavnom, kao što

sam vam već rekao, djevojka je obećala Aniti da neće umrijeti ako

potpiše ugovor. Potpisala je. I u tom trenu obje su nestale. Kao da ih

nikada nije ni bilo'', ispričao je kraljici priču već po ko zna koji put.

A njoj ništa nije bilo jasno. Mislila je da se radi o Angeli, ali nakon

što su straţari provjerili da je ona i dalje u kavezu, odustala je od te

misli. Sve joj je to čudno i sumnjivo. Šetkala se gore-dolje dok je on

sjedio.

''Sljedeći put ću bolje paziti i ubit ću je odmah!'' obećao je Mush

Caddia.

Kraljica se uznemiri. Prestade hodati i stade ispred njega.

''Nećeš, jer neće ni biti sljedećeg puta! Dosta mi je slanje drugih za

obavljanje mojih poslova. Kao su svi nesposobni. Pogotovo vi,

muškarci! Obična djevojka vas je preveslala! S te strane joj se divim.

Ipak su lavice pravi lovci! Ali nije bitno, jer ću je ja lično ubiti. A ti

dragi moj junače, si otpušten!'' rekla je.

Mush Caddia ustade. PriĎe kraljici sasvim blizu. Skinuo je šešir.

Stefani ga tek sada zaista vidjela kako treba jer je uvijek bio pognute

glave krijući se u tami šešira. Imao je crnu kovrdţavu kosu. Lijepo i

61

glatko lice sa krupnim crnim očima. Obrve su mu guste i crne, kao da

su nacrtane. Nos sitan i pri vrhu oštar. Kraljica se zbuni. Nešto tu ne

štima. Vidjela je Mush Caddiu onakvog kakvog jeste. Vidjela je i

shvatila. Ali već je bilo kasno, jer je on se nagnuo nad nju i njeţno je

poljubio u usne. Stefani ga odgura i obrisa usta.

''Ti si djevojka!'' reče Mush Caddiji.

Shvatila je njegovu tajnu.

''Ti si ţensko! Zašto se praviš da si muško? Zašto si me poljubila?!

Što je ovo?'' izbezumljeno će kraljica.

''Ja sam muško, tako se i osjećam. Zar je vaţno kako izgledam?''

rekla je Mush Caddia.

''Što si ti umišljaš? Zar misliš da samo tako moţeš poljubiti kraljicu?

Gubi se iz mog dvora! Odmah!'' naredila je.

''Ali Stefani... ja vas volim,'' rekla je.

''Kako me moţeš voljeti?! Zar si slijepa? Zar ne vidiš da sam

ruţna?!''

''Ja vidim u vama ljepotu koju niko drugi vidjeti neće...''

''Marš napolje lezbo, ili ću zvati svoje straţare!'' zapovjedila je i

pokazala prstom na vrata.

Mush Caddia ponovo stavi svoj šešir na glavu i sakri se u njegovoj

tami. Okrenula se. Pognute glave je odlazila od kraljice.

''Kako je to ime Mush Caddia?'' čula je iza sebe kraljičin glas nakon

što je izašla.

To ju je još više pogodilo. Bila je tuţna. Izašla je iz kraljičinog dvorca

kuneći se da više nikada neće zakoračiti u njega. Išla je nazad u grad

sjećajući se svoje ţivotne priče.

Njezino ime je Lisa Mark. Ţivjela je u Ormond Cityju do svoje

punoljetnosti kada je odlučila da obiĎe svijet traţeći sreću. Mnogo je

patila. Još kao mala djevojčica je ţeljela da bude dječak. Ţeljela je da

trči, da po cijeli dan bude na suncu, da se valja u blatu i penje po

62

drvećima. Ţeljela je da se druţi sa ostalim dječacima. Ali nije, ništa od

toga nije. Bila je ipak djevojčica. I zato je bila tuţna.

U Nessville je došla sasvim slučajno. Čula je za gradić izolovan od

ostalih mjesta u kojem vlada vječiti mir i harmonija. Morala je da ga

posjeti, ali nije znala kako da doĎe do njega. Znala je da se nalazi na

Istočnoj obali, i tako je obišla cijelu obalu dok ga nije našla. Smjestila

se u stan i našla si je posao. Radila je kao konobarica u Markovom baru.

Mislila je da će tu biti sretna, ali nije. I dalje je patila.

Šetala se tako jedan dan kraljičinim parkom gdje je vidjela brojne

parove kako se drţe za ruku, šetaju se ili ljube. Tu su bili čak Sebastian

i Anita. To ju je rastuţilo. Plakala je. Nagela se nad fontanu i gledala

svoj odraz u vodi. Suze su padale u fontanu. Zagrmilo je i ispred nje se

pojavio anĎeo. Samo ga je ona mogla vidjeti.

''Što? Šta je ovo? Ko... ko si ti?'' uplašeno je pitala trljajući suzne oči.

''Ja sam Angela, anĎeo čuvar. Svojim suzama si me prizvala i došla

sam da ti pomognem. Znam da patiš i dugo vremena te posmatram.

Tvoja priča je neobična, ali ipak sam odlučila da svako zasluţuje sretan

kraj'', rekla je.

Trljala je oči. Preispitivala je samu sebe o Angelinoj pojavi. Gledala

je okolne ljude, oni je nisu vidjeli. Poludjela je, pomislila je. Ipak je

odlučila da joj se otvori.

''Mrzim se. Osjećam se tako... drugačije. Kao da imam neki sukob u

sebi. I ne znam kako da pobijedim, ne znam kome da dopustim

pobjedu, jer ne znam što dobivam, a što gubim...'', objasnila je.

''Teško ti je znam, osjećam to. Pogrešno je mrziti sebe. Moraš da

naučiš da voliš svoje dobre pa i one loše osobine. Ţena si to znaš. I ne

postoji način da postaneš muškarac. I dokle god se ne pomiriš sa time,

patit ćeš. Lisa, poslušaj me, ţena si sa razlogom. Jer da si roĎena kao

dječak, moţda ne bi doţivjela svoj sretan kraj kao ţena. Ko zna, moţda

ipak postoji neko specijalan samo za tebe. Reći ću ti odah, jer to znam.

Tvoja sreća nije u Nessvillu. Ovo jeste lijepo mjesto, ali nije za

63

svakoga. Ti moraš dalje. Moraš nazad u svoj rodni kraj, Ormond City.

Tamo ćeš pronaći svoju sreću i poslije će ti biti smiješno što si ţeljela

da se promijeniš!'' objasnila je Anglea.

Lisa ju je slušala. Ali nije razumijevala njezine riječi. Nije ţeljela da

napusti Nessville. Nije naučila da voli sebe i nije otišla u svoj rodni

kraj. Otišla je od fontane i anĎela. Otišla je u svoj stan. Pustila je kosu,

pustila je obrve. Kupila si je koţnu jaknu i hlače. Oblačila je samo crno.

Ali i dalje je izgledala kao djevojka. U jednoj prodavaonici je pronašla

šešir. Ogroman i lijep. Morala je ga je imati. Stavila ga je na glavu i

postala ono što je oduvijek ţeljela, tama. Tokom svog putovanja naučila

je borilačke vještine, pucati iz pištolja, samoobranu, korištenje hladnog

oruţja i mnogo toga. Odlučila je. Od tog dana više nije bila Lisa Mark,

obična depresivna konobarica u Markovom baru. Od toga dana postala

je Mush Caddia, profesionalni ubica.

64

13

ČUVAJ SE SVOJIH ŽELJA

Nastavila je nazad prema svom stanu pognute glave. Pustila je koju

suzu jer joj je srce slomljeno. Neuzvraćena ljubav mnogo boli, ali ona je

jaka, preboljet će je, kao i sve. Otključala je vrata i ušla u svoj mali

stan. Skinula je šešir s glave nemajući se od koga kriti. Iznenadila se.

Na njezinom prašnjavom kauču sjedila je mlada i atraktivna djevojka.

Gledala je u Mush Caddiu svojim crnim očima i smiješeći se usnama.

''Reklo bi se da ovdje ţivi neki muškarac!'' rekla je i ustala.

Cijeli stan je neuredan. Nad sudoperom hrpa neobranog i zakorjelog

posuĎa. Cvijeće u vazi na prozoru davno se sasušilo. Po svuda neoprana

odjeća i papiri, te polupune čaše. Djevojka je jedva imala gdje sjesti, te

se sva roba, kada je ustala, prebacila na njezino mjesto.

''Ko si ti? Kako si ušla?!'' odbrambeno je upita.

Na brzinu je čak izvadila noţ i uperila ga ka djevojci. Ona se nasmija.

''Zovem se Victoria. Ja sam ti samo neka vrsta anĎela. Nemaš

razloga za brigu'', rekla je nastavivši se smijati.

Prišla je Mush Caddiji i rukom pretvorila noţ u pepeo. Mush Caddia

protrlja ruku nevjerujući njezinom djelu.

''Ne vjerujem anĎelima, već duţe vrijeme!'' namrgoĎeno joj reče.

''Oh, dušo! Ja tako savršeno nisam anĎeo'', reče joj Victoria i još se

više nasmija.

''Kako god. Što ţeliš ovdje? Što ţeliš od mene?'' hladno je upita

Mush Caddia.

''Došla sam da pomognem'', reče i namignu joj.

''Ako ćeš mi pričati bajke kao i prošla vila, gubiš vrijeme.''

''Smiješna si. Zar misliš da sam glupa kao onaj blještavi anĎeo iz

čijih krila izlazi dobrota? Varaš se. E pa, upravo taj anĎeo je posrnuo.

Imaš sreće što je nisi poslušala. Zato sam sada ja ovdje, da popravim

stvari onako kako treba!'' objasnila je Victoria.

65

''Sigurna sam da znam kako se loše osjećaš. Pa biti ţena i nije tako

lako, muškarcima je mnogo lakše. Ne moraju trpjeti nemilosrdnu

menstruaciju, ne moraju raĎati djecu i cijeli dan biti kod kuće. Teško je,

mnogo je teško. Pogotovo tebi, Mush Caddiji, kojoj nije suĎeno da

osjeti lakoću i sreću muškog ţivota. Ali ne brini se, nećeš to još dugo

trpjeti i bojati se. Došla sam da to promijenim.''

''Slušam'', grubo će Mush Caddia gledajući s divljenjem prelijepu

djevojku ispred sebe.

''Imam jedan prijedlog, a do tebe je hoćeš li ga prihvatiti. Predlaţem

ti ugovor sa mnom. Vidjela si kada sam pritekla Aniti u pomoć i

ponudila joj ugovor te sam joj spasila ţivot. Tako i tebi nudim ugovor

koji kada potpišeš postaješ muškarac zauvijek!'' rekla je Victoria.

Mahnula je rukama i od ničega stvorila komad papira i pero.

''Mogu li da vidim taj ugovor?'' pitala je sa interesovanjem.

Victoria joj ga pruţi. Musha Caddia ga pročita naglas:

''CONSENSUS

Prema ovom ugovoru, odlučujete da ćete prodati svoju dušu u zamjenu

za transformaciju u muškarca. Vaše tijelo će se u potpunosti promijeniti

i neće ličiti na svoj prvobitni oblik. Dobit ćete sve primarne i

sekundarne spolne karakteristike muškarca. Jednom kada pristanete i

potpišete se, zauvijek ćete postati muško. Kada umrete, vaše tijelo će se

pretvoriti u prvobitno, a vaša duša pripada meni. Ugovor je neraskidiv

i ne moţe se poništiti ni na bilo kakav način.''

''Hmm...'', zamišljeno će Mush Caddia razmišljajući o ponudi.

''I? Što misliš? Hoćeš li pristati? Hoćeš li potpisati neraskidivi

ugovor sa mnom i riješiti se svojih muka?'' naposljetku ga upita

Victoria.

66

''Mislim da nemam što da izgubim. Odlučio sam. Pristajem!'' rekla je

i uzela pero.

Potpisala se sa Lisa Mark i vratila nazad Victorijin ugovor. Ona ga

uzme i pretvori u svjetlost.

''Jesi li spremna?'' pitala je uzbuĎenu Mush Caddiju.

''Jesam, spreman sam'', rekla je.

Victoria sa samješkom škljocne prstima. Mush Caddiju obasja svjetlost

u trenu se pretvori u muškarca. Pogledao je u svoje muške dlakave ruke

i nasmijao se.

''Je li upalilo?'' upitao je grubim glasom.

''Pogledaj se na ogledalo i sam se uvjeri!'' reče mu Victoria.

Otišao je u toalet, a za njim i ona. Stao je ispred ogledala je ugledao

svoju nesreću. Jeste, Victoria ga je pretvorila u muškarca. Ali ne lijepog

i privlačnog, nego starog i neprivlačnog. Bio je ćelav sa prosijedom

kosom sa strane. Izgledao je da ima preko šezdeset godina. Debeo i

nizak muškarac sa licem prepunim borama i krezavim ustima. Mush

Caddia se gadio samom sebi.

''Što si mi ovo uradila? Vještice!'' vikao je na Victoriju.

Ona se valjala od smijeha. Prešli su u dnevni boravak gdje su i sklopili

ugovor.

''Pa dala sam ti da ga pročitaš. Nigdje nije pisalo da ćeš biti lijep,

mišićav sa bujnom i mekom kosom. Ovo je pravi ţivot, ovo se zove

patnja!'' rekla je.

''Vrati me! Odmah me vrati kako sam i izgledao!'' govorio je bijesno.

''Ali dušo moja, zar ne znaš da je ugovor neraskidiv? Što si to sebi

uradila? Mora da si jedna jako glupa djevojka! Zar ne znaš da je ţenama

mnogo lakše!? Zar ne znaš koje su prednosti u ţenskom ţivotu!?

Muškarci idu u rat, bore se i ubijaju. Muškarci uništavaju mir, gledaju

djevojke kao sex objekt. Rade teške fizičke poslove. Ţene ţive duţe,

ljepše su, njeţnije i osjećajnije. Svi im ugaĎaju, muškarci trče za njima.

67

Ali što je najvaţnije, pametnije su od muškaraca! I zato, draga moja,

Lisa Mark, osuĎujem te da budeš muškarac do kraja ţivota!''

''Kurvo! Ubit ću te! Pronaći ću te i ubiti!'' prijeteći je govorio

shvativši da je pogriješio te da je još odavno trebao poslušati Angelu.

Victorijine riječi su svakim trenom pojačavale bijes u njemu.

''Mene ubiti? Smiješan si. Mene ne moţeš ubiti. Budi oprezan što

ţeliš, jer ponekad su naše ţelje ubojite! Opasne. I sljedeći put dobro

razmisli prije nego što sklopiš ugovor sa vragom!'' rekla je i nestala

pretvorivši se u vatru.

68

14

NEMRTVA

Anita te večeri nije mogla da zaspi. Nije spavala cijelu sedmicu.

Zato je jučer otišla ljekaru i objasnila mu svoje nevolje. Naravno, neke

stvari mu nije mogla reći. Rekla mu je da pati za svojim preminulim

mladićem te da zbog toga ima insomniju, a i kada zaspi, ima noćne

more. Doktor joj je propisao benzodiazepine koje je to veče popila prije

spavanja. Patila je za Sebastianom, ali ne toliko koliko se bojala. Bojala

se kraljice i njezine straţe. Svaki čas je očekivala da će joj se pojaviti na

vratima i ubiti je. Bojala se djevojke koja joj je ponudila ugovor i

spasila joj ţivot. O njoj ne zna ništa, niti o posljedicama tog ugovora.

Jedino što je trenutno znala je bojati se. Kada bi barem nekako mogla

da ljudi zapravo vide pravo lice kraljice. Kada bi samo saznali da je ona

ubila neduţnog mladića, moţda bi pobunom mogli da je skinu sa vlasti.

Ali nije se usuĎivala da to govori ljudima. Iz prostog razloga što je

previše bolno da se iznova i iznova prisjeća tog dogaĎaja, a time ne bi

ništa ni postigla jer nema dokaza, a i sam narod se boji kraljice. Niko joj

se ne smije usprotiviti, niko joj ne smije ništa. Previše je moćna.

Brinući se tako o opasnim stvarima, zaspala je opijena lijekovima.

Nešto poslije ponoći, crni Mercedes se oprezno parkira ispred

njenog stana. Neko obučen u crnu kapuljaču uĎe u zgradu. Jednim

snaţnim udarom noge razvali krhka drvena vrata stana. Anita je tvrdo

spavala ne čuvši provalnika. Osoba u kapuljači se nadvije nad nju.

Mjesečina joj obasja lice. To je kraljica Stefani Silver. Baš kao i Anita

ni ona nije dobro spavala. One večeri od kada je Anita provalila u

njezin dvorac, kraljica se još više uznemirila. I još ju je više mrzila i još

je više ţeljela da je ubije. I sada je ovdje, da je uništi. Ţeli da to obavi

sama, ne preko neke djevojke sa krizom identiteta.

''Ako će te neko ubiti, onda ću to biti ja'', tiho je šapnula gledajući

njezino mirno usnulo lice.

69

Rukama sa crnim koţnim rukavicama, iz kaputa je izvadila golemi

lovački noţ. Na njegovoj oštrici svijetlio je mjesec. Skroz joj se

pribliţila.

''Laku noć ptičice'', šapnula je i snaţno zamahnula noţem ciljajući

vrat.

Anita prenaglo otvori oči. Nije vidjela što se dešava, vidjela je samo

jedno, kraljičino lice. Prekasno se probudila da bi išta poduzela. Ovo su

njezini posljednje sekunde ţivota. Posljednji tren. Stefani Silver će biti

posljednja osoba koju će ikada vidjeti. Oštrica noţa joj prereza grkljan.

Kraljica se zadovoljno nasmije. Ali odmah je primijetila da nešto nije

kako treba. Rana koju je napravila djevojci na vratu nije krvarila. Na

brzinu je stvorila i drugu ranu. Anita ju je zbunjeno gledala. Nije

osjećala bol, niti se opirala. Odmah pored njih pojavljuje se Smrt.

Gledao je u njih dvije čekajući da na miru pokupi Anitinu dušu. Ali

Anita ne umre. Njezine rane na vratu nisu ispuštale krv. Zarasle su u

trenu i nisu ostavile ni traga na njenoj koţi. Ustala je gurnuvši kraljicu

sa sebe. Upalila je svjetlo.

''Što hoćeš ovdje?!'' povika na nju škiljeći.

Smetala im je svjetlost.

''Šta hoću? Hoću da te ubijem! Umri!'' derala se na Anitu.

Djevojka se dirala po vratu traţeći posjekotine. Nije ih bilo. Ţiva je.

Stefani potrča ka njoj i zabode joj noţ ravno u srce. Anita je začuĎeno

stajala i gledala noţ zaboden u sebi. I sama se čudila ovome. Nije

osjećala bol, niti noţ, uopšte. Nije krvarila, nije umrla. Kraljica se sada

prepala. Trebala ju je do sada tri puta ubiti.

''Što se dogaĎa? Zašto ne umreš? Što si to radila?!'' galamila je

isfrustrirano.

Potom se obratila Smrti:

''Vodi je!''

Ali Smrt je ne odvede. Na neki čudesan način, Anita je svaki njen

napad preţivjela. I sam AnĎeo Smrti nije imao razloga da je odvede.

70

Anita hrabro izvuče noţ iz tijela, a rana automatski zaraste. Smrt

nezadovoljna nestade, a kraljica ostade uplašena obrtom. Anita je

shvatila zašto se ovo dogaĎa.

''Vidiš, to je zbog ugovora koji sam sklopila sa posebnom

djevojkom'', napokon reče kraljici.

Drţala je noţ u ruci i polako joj prilazila.

''Kada me ubica u dvorcu davio, ja sam zvala u pomoć. I pojavila se

ona. Spasila me. Rekla mi je da neću umrijeti. Izgleda da ugovor vaţi

zauvijek. Izgleda da ne mogu umrijeti. Draga moja kraljice, meni je

mnogo ţao, ali vi me ne moţete ubiti'', govorila je izbezumljenoj

Stefani.

''Čestitam. Pobijedila si. I kako ćeš objasniti svijetu kad u tvom stanu

pronaĎu mrtvu kraljicu. Ţivot ti sigurno neće biti lagan'', rekla je

poraţeno ali dostojanstveno.

''O, ne. Ja te neću ubiti. Nikada te neću ubiti. Prije sam ţeljela da te

ubijem, ali više to ne ţelim. DoĎe mi zlo i kad samo pomislim na tebe.

Vjeruj mi, ţeljela sam te u grobu više nego iko, ali sada se to

promijenilo. Smrt je prelagan odlazak za tebe, kukavički. Sada kada

sam besmrtna, ne moţeš mi ništa. Ne moţeš mi nauditi, više te se ne

bojim. A kada bolje i razmislim, ti si ta koja ubija. Ja nikada nikoga

nisam ubila. Tvojim ubistvom samo bi isprljala svoje ruke, pala bi na

tvoj nivo. A to ne ţelim nikako. Ne mogu se sa tobom porediti, to mi je

ispod časti, dakako!'' iritantno je govorila ţivcirajući kraljicu.

''Ja sam kraljica glupa gusko. Ja sam iznad tebe! Ja sam viša klasa!''

odurno je prekine.

''Pa moţda i jesi kraljica, da. Ali ti si jedna jako očajna, nesretna i

usamljena kraljica. Mislila si da će te Sebastian voljeti ako mene budeš

drţala u podrumu. Ubila si ga! Zato ćeš platiti. Ne, neću te ubiti, ostavit

ću te da ţiviš, da patiš, da te svojom pojavom iritiram! I usput, što si

učinila sa Angelom?''

71

''Ko je Angela?'' pitala je zbunjena Stefani pokušavajući da se sjeti

imena.

''Ne pravi se budala znaš ko je ona, anĎeo. Spasila me onog dana iz

podruma zajedno sa Sebastianom. Što si joj učinila? Je li? Gdje je ona

sada? Odgovori mi!'' nareĎivala je.

''Pobjegla je onog dana. Odletjela je na nebo prije nego što sam

uspjela išta poduzeti'', slagala je.

Angela je zapravo u njezinom podrumu zatvorena u kavezu od mjedi.

''Sreća. Sreća njezina jer ti sve što dotakneš uništiš! To ti je u prirodi.

Uništila si i moj ţivot, i zato ću ja tvoj! Skupo! Svaki dan ću te

obilaziti, šetat ću tvojim vrtovima samo da me ti gledaš. Znam da me

mrziš do srţi. I treba! Hoću da te iritiram svojom pojavom. Jer ipak sam

ja bila Sebastianova djevojka, a ne ti!''

''Neću ti dopustiti taj luksuz'', hladno reče kraljica.

''To ćemo još vidjeti!'' namigne joj Anita.

''A sada se gubi!'' zagalami na kraljicu stjeranu u kut.

Stefani se uspravi i ljutito je napusti. Upalila je svoj crni Mercedes i

vratila se nazad u svoj dvorac načinjen od sivog i hladnog kamena.

72

15

SPIRITU SPIRITUS

Maj. Prošlo je tačno mjesec dana od kako je kraljica Stefani Silver

upucala Sebastiana pištoljem sa vrha svoje kule. Anita je taj dan otišla u

šumu gdje je plakala kada je pobjegla od pucnjave. Nikada neće

zaboraviti taj dogaĎaj i nikada neće oprostiti kraljici. Pustila ju je da

ţivi svojim bijednim i prokletim ţivotom. Poštedjela joj je ţivot i zbog

toga se Anita osjećala lijepo, osjećala se ponosno. Kao da je pobijedila

mrţnju i zlo u sebi.

Šetala se šumarkom dok joj je sunčevo svjetlo kroz granje milovalo

smeĎe uvojke kose. Danas neće ništa raditi. Danas je dan posvećen

Sebastianu. Sjela je na obliţnji panj i razgledala unaokolo. Onog sivog

dana sve joj se činilo strašnim, i drveće i zemlja i nebo. Sjetila se i

pojave AnĎela Smrti. Sjetila se kako ga se bojala, njegovog blijedog

lica i crnih očiju. Smrti se bojala sve do neku noć kada ju je kraljica

pokušala ubiti, a ona je preţivjela. Više se ne boji, više nema nikoga da

izgubi. Razgledala je okolo i shvatila da je ovo mjesto zapravo

prekrasno. Zelene grane na sve strane vijore nošene vjetrom, ptičice

pjevaju bez prestanka, u blizini teče potočić i lagano ţubori. Svaki

detalj iz prirode vrišti od ţivota i ljepote. Sve je tako ţivo, tajanstveno i

slikovito. Osjećala se kao u raju. Jedino dijelovi dvora iz daljine kvare

cijelu sliku, ali to je sasvim u redu.

Prisjećala se Sebastiana. Svih onih lijepih i ugodnih trenutaka što je

provela sa njim. Prisjećala se onoga dana kada su se upoznali ispred

fontane gdje ih je Angela sastavila. Prisjećala se kada su se prvi put

poljubili. Prisjećala se kada joj je pjevao serenadu ispred njezinog stana,

a susjeda je pustila psa na njega. Prisjećala se kada ju je za godišnjicu

veze odveo u otmjeni restoran. Prisjećala se kada su prvi put vodili

ljubav u njezinom stanu. Prisjećala se kada mu je sašila zelenu kariranu

košulju kratkih rukava koja mu je pasala savršeno. Prisjetila se svega.

73

On će zauvijek ostati u njezinom srcu. Još ga voli i zauvijek će ga

voljeti. I nikada se više neće moći vezivati za nikoga, jer nijedan više

neće biti poput njega.

Pustila je suzu. Prišla je potoku i zagledala se u njega. Tako je bistar

i čist. Sagnula se i rukama dohvatila vodu kojom je umila lice.

Rukavom je obrisala čelo i obraze i vratila se na svoj panj. Taman kada

je sjela ugledala je Sebastiana. Upravo je tu. Stoji ispred nje i smješka

se. Anita protrlja oči i ponovo pogleda. I dalje je tu. Pribliţava joj se.

Lišće pod njegovim nogama nije šuštalo, niti mu je vjetar nosio kosu i

odjeću. Lagano je svijetlio i prilazio joj. Mogla je vidjeti kroz njega.

''Mora da haluciniram od onih tableta što mi je doktor propisao'',

poluglasno je pretpostavila dok je očima pratila njegov hod prema njoj.

''Ne haluciniraš'', sa smiješkom joj odvrati Sebastian.

Anita tek sada shvati da je to uistinu on. Prepala se, ali se uskoro

sabrala jer ju je njegova pojava umirivala.

''Sebastian? Ali kako? Što...?'' buncala je odmjeravajući ga od glave

do pete.

''To sam ja Sebastian. Ali ne od krvi i mesa. Ja sam samo duh'',

objasnio je.

''Duh?'' zaprepastila se.

Rukom ga pokuša dotaknuti ali se razočara kada joj ruka proĎe kroz

njegovo tijelo. Nosio je bijelo i svjetlucao je. Izgleda je ljepše nego

ikada.

''Zašto si došao?'' pitala ga je.

''Osjećao sam potrebu da doĎem. Ima toliko toga što moraš da znaš!''

rekao je.

''O, Sebastian! Tako mi je teško bez tebe. Ţivot mi je totalna zbrka.

Pokušala sam da te osvetim, ali sam odustala. Nadam se da ćeš

razumjeti...'', govorila je ubrzano kao da bi odjednom mogao nestati.

74

''U redu je. Znam sve. Sve vidim. Ispravno si učinila. Osveta bi te

samo učinila gorom osobom. Ništa ne bi postigla i još više bi patila.

Nisam ni sumnjao da ćeš uspjeti'', rekao je.

''Što mi to moraš vaţno reći?'' podsjetila ga je.

''Nemam mnogo vremena. Vidi, dolaze teška vremena za Nessville.

Zlo i nesreća će se desiti. Nisi umrla, dva puta si do sada trebala biti

mrtva, ali nisi. Prvi put kada je Mush Caddia pokušao zadaviti te i neku

noć kada ti je kraljica Stefani prerezala grkljan. AnĎeo Smrti nije

nijednom pokupio tvoju dušu i zbog toga je došlo do zbrke na

nebeskom carstvu. Duga je to priča i teška za obične ljude. Uglavnom,

sklopila si ugovor koji nisi trebala. Nisi smjela. Odgodila si svoju smrt i

zbog toga će doći do neravnoteţe u prirodi. Posljedice bi mogle biti

katastrofalne'', pričao je ozbiljnim glasom.

''Pa što da radim? Da si oduzmem ţivot?'' pitala je uplašeno.

''Ne! Ti si sada gotovo neuništiva i to ništa ne moţe promijeniti.

Sada je kasno. No još uvijek moţeš ispraviti stvar. Ovo kraljevstvo

posjeduje ogromnu moć za koju niko nije svjestan da postoji, pa čak ni

sama kraljica. MeĎutim, neko već stotinama godina pokušava da

pronaĎe Nessville i iskoristi njegovu moć u pogrešne svrhe. Grozne

posljedice bi mogle nastati kada bi ta moć dospjela u pogrešne ruke.

Vidiš, u gradu je došao Ďavo i moraš ga se čuvati. Već si je susrela

jednom i moraš je spriječiti u njezinom cilju!''

''Kojem?'' pitala je.

''Što god se desilo, ona ne smije postati kraljica Nessvilla. Nikada!

To je njezin cilj, da vlada, da pronaĎe moć. Ne znam kako da je

spriječiš, niti čime. Ali budi oprezna jer ona je mnogo moćna i učinit će

sve da dobije tu krunu. Spriječi je prije vremena. Čitaj, proučavaj, traţi

ne znam ni sam. Ali molim te, budi oprezna!'' govorio je.

Anita je gotovo zaboravila da je on duh i da se nalaze u šumi.

''Pokušat ću. Daću sve od sebe!'' obećala je.

Na tren su ušutili. Sve je to bilo novo i mnogo za nju.

75

''Anita, pogledaj me'', obratio joj se.

Ona ga pogleda.

''Danas si ti prizvala moju dušu ovdje. Nisam se pojavio bez razloga.

Previše patiš i teško je, znam. Ali ako ţeliš da preţiviš sve ovo, moraš

da me preboliš. Molim te, nemoj više patiti za mnom. Vrijeme će ti

pomoći za zacjeliš rane svog srca. I kada doĎe vrijeme ponovo ćeš

nekoga voljeti i biti spremna da mu pruţiš svoju ljubav. Ja sam tvoja

prošlost, ne sadašnjost, niti budućnost'', govorio joj se.

''Ali ja ne ţelim da te prebolim. Ne mogu. Ne ţelim da ponovo

nekoga volim. Ja ţelim tebe!'' tuţno je govorila i zaplakala.

''Anita, moraš da me pustiš. Ne razmišljaj više o meni, niti me

dozivaj. Ja se više nikada neću pojaviti. Pustit ću te da me preboliš i

nastaviš. Puti moju dušu da počiva u miru. Pusti me da budem svoja

priroda. Ja ti dajem svoj blagoslov i ţelim ti svu sreću u ljubavi i

ţivotu,'' rekao je i potom se stopio sa okolinom.

Puhnuo je hladan vjetar i on je nestao. Anita je pala na zemlju i

plakala. Plakala je isto onako kada ga je tek izgubila. U suzama je i

zaspala. Probudila je studen pred mrak. I baš kao onda, ispitivala se da

li je sve to samo san ili realan svijet. Plač ju je usrećio. Privremeno.

Ustala je i otresla kosu i odjeću. Pošla je nazad. Ona ista ovčica ju je

posmatrala iz daljine. Vraćala se u grad razmišljajući o tome koliko se

njezin ţivot promijenio u samo jednom trenu. I konačno je shvatila da

više ništa nije sigurno, više ništa nije samo san, sada je sve stvarno,

onako kako zapravo jeste. Svjesna je opasnosti. Zlo je u gradu.

76

16

OSLOBOĐENA

Djevojka obučena u crne uske hlače i majicu, šetala se parkom

ispred dvorca. Svojim visokim petama je lagano lupkala penjući se ka

ulazu. Skinula je svoje Versace sunčane naočale i stavila ih u koţnu

tašnu. Kao noć crnim očima je gledala svaki prozor i svaku kulu

kraljičinog dvora. PriĎe ka ulazu, a dvojica straţara stadoše ispred nje.

''Kraljica ne ţeli posjete. Molimo vratite se!'' rekli su u isto vrijeme.

Ona se nasmijala. Prišla im je sasvim blizu gledajući ih u oči

naizmjenično.

''Mislim da ćete me ovaj put pustiti dečki, zar ne?'' arogantno ih upita

uz tračak koketiranja.

Obojica se automatski odmakoše dajući joj prostora da proĎe.

''Tako sam i mislila!'' rekla je i jednom rukom otvorila ogromna

drvena vrata dvorca.

Kraljica je tuţna sjedila na svom tronu. Poloţila je lice u ruku i

bezvoljno zurila u jednu tačku. Njezin ţivot je apsolutno izgubio

smisao. Mladić u kojeg se zaljubila je mrtav, ona ga je ubila što ju je još

više bacalo u depresiju. Najbolja prijateljica ju je izdala, i nje se riješila.

Nije raspoloţena za nove ljubavi. Zna i sama da je niko ne ţeli. Njezina

glavna neprijateljica je postala besmrtna, ali preboljet će i to. Dosadno

joj je i umorna je od ţivota. Treba neku zanimaciju, nekoga da joj ubrza

vrijeme. Ali nema nikoga. A svaki put kada se slučajno pogleda u

ogledalo, malo joj fali da ga razbije. Iznenadila se kada je ugledala

djevojku sa plavom kosom obučenu u crno kako ulazi u njenu dvoranu.

''Ko si ti?'' ljutito joj se obrati ustavši sa trona.

''Ja sam Victoria, Vaše Visočanstvo!'' ljubazno se pokloni.

Kraljica ponovo sjede za tron.

''Kako si ušla ovdje? Što hoćeš?'' nastavila je bijesno.

77

''Došla sam da se konačno upoznam sa vama. Mislim, bio bi red da

upoznam kraljicu ako sam već u Nessvillu. A ja idem gdje ja hoću i kad

hoću. Zar misliš da me dva straţara mogu zaustaviti?'' pričala je

Victoria povremeno razgledavajući prekrasnu dvoranu.

''Znači ti si ona djevojka što je ponudila ugovor Aniti? Zar ne? Ti si

je spasila od smrti i učinila je besmrtnom?''

''Glavom i bradom!'' rekla je.

''Zašto si to učinila?'' pita je Stefani.

''Zato što je očajna djevojka zvala u pomoć. A ja sam joj pomogla.

Da sam zakasnila samo par sekundi, sada bi već bila dva metra pod

zemljom!'' objasni Victoria.

''Ja sam naručila njezinu smrt, a ti si mi odmogla! Sljedeći put svoje

dogovore obavljaj van mog dvora!'' bahato će kraljica.

''Kada smo već kod toga, došla sam da i tebi pomognem'', započe

djevojka u crnom.

''Ne treba! Ja znam sama sebi da pomognem. Hvala!''

''Oh, pa ja se ne slaţem sa tobom. Mislim, ako je tako, zašto si tako

nesretna? Zašto si tako tuţna?''

Kraljica ništa ne odgovori. Victoria prošeta po dvorani. Rukama je

dirala okvire slika i mramorne figure.

Ţeljela ih je.

''Ja znam tvoje najmračnije ţelje. Znam da postoji tamo negdje

mladić za tebe. Nije genije, ali nije ni glup. Nije ljepotan, ali nije ni

ruţan. Nije bogataš, ali nije ni siromašan. On je savršen za tebe i samo

bi te on mogao voljeti uistinu onako kako svaka ţena zasluţuje da bude

voljena. On bi mogao da trpi sve tvoje nedostatke, i volio bi sve tvoje

dobre strane...'' poluglasno i slatko je opisivala pregledavajući predmete

po dvoru.

Ispod obrva je posmatrala kraljičinu reakciju.

''Što pokušavaš? Zar misliš da vjerujem u te tvoje glupe priče i

besmislice. Ko si ti uopšte? Neka varalica? Sigurno ti je ona gatara

78

pričala sve to. Gubi se!'' iznervirano je pričala kraljica taknuta

Victorijinim riječima.

''Ali i sama znaš da je to istina. To je tako, a do tebe je da li ţeliš da

budeš sretna ili ne. Ja znam mnogo više od gatare. Znam kako se zove,

a tebi ću reći da mu ime počinje sa A'', nastavila je Victoria.

Kraljica se raznjeţi. Nije nikada mnogo razmišljala o tom mladiću, a

sada se uvjerila da je on i stvaran.

''Zašto si stala? Pričaj još!'' naredila je.

Victoria se nasmiješi shvativši da je Stefani zagrizla njezin mamac.

''Znam da je mnogo pedantan, romantičan i pametan. TakoĎer je

druţeljubljiv, zabavan i vrijedan. On bi te mnogo volio. On bi te ljubio

po usnama i vratu. Gledao bi te dok bi spavala i čuvao kao kap vode da

dlanu...'' gotovo erotično je pričala Victoria.

Kraljica je odlutala slušajući njezine riječi. Otišla je u svijet ljubavi i

romanse. Ţeljela je da ga upozna, da priča sa njim, da vidi kakav je to

mladić koji je zapravo njezina srodna duša.

Zamišljala je kako zajedno sa njim šeta romantičnim parkovima

Nessvilla tokom zalaska sunca. Zamišljala je kako se sunčaju na plaţi

tokom sumornih i vrućih ljetnih perioda. Zamišljala je kako spavaju

zajedno zagrljeni u njezinom krevetu. Ona mu leţi na grudima i pravi se

da spava a zapravo upija svaki njegov dah i miris. On je gleda i uţiva u

njezinoj toplini i prisustvu.

Victoria stade ispred nje, a ova se probudi i sakri navrle suze u

očima.

''Ja takoĎer znam gdje on ţivi'', rekla je naposljetku.

''Reci mi!!!'' uznemireno vikne kraljica ustavši sa trona.

Victoria je šutjela.

''Reci mi! Daću ti zlata koliko hoćeš, samo reci!''

Djevojka ništa ne reče. Samo je pogledom crnih očiju mučila nadraţenu

kraljicu.

79

''Reci mi!'' Stefani vrisne, a glas joj odjekne kroz sve prostorije

dvorca.

''Reći ću ti gdje ţivi tvoj mladić, ali samo ako potpišeš moj ugovor!''

reče Victoria stvorivši komad papira u ruci.

Kraljica se iznenadi. Nije očekivala takav obrt. Mislila je da je čeka

cjenkanje i govorenje iznosa novaca i zlata, ali ne i ugovor. Kraljica

Stefani Silver pade u dilemu. Ako potpiše ugovor sa njom, ko zna što je

čeka. Čitala je Fausta, ona dobro zna. Nije se puno dvoumila. Ne ţeli

da bude prokleta iako će cijeli ţivot da bude sama i slomljena.

''Odbijam tvoju ponudu!'' rekla je odlučno i smireno.

''Š-šta?'' Victoria se zbuni.

Mislila je da će pristati kao od šale. Sa Anitom i Mush Caddijom je to

brzo obavila. Ali ova je bila tvrd orah.

''Ne ţelim potpisivati nikakve ugovore sa nekim poput tebe!''

objasnila je mrzovoljno.

Victoria učini da ugovor nestade i slatko se nasmije.

''Kako hoćeš! Znaš kako se zovem, ako se ikada predomisliš,'' reče

joj.

''Nikada!'' automatski joj kraljica odgovori gledajući je s visoka sa

svoga trona.

Victoria se pretvori u plamen i nestade ostavljajući Stefani samu sa

svojim novim sanjarenjima.

Victoria se pojavi u kraljičinom podrumu. Stvorila je plamen na

dlanu, kako bi mogla vidjeti. U kavezu od mjedi, i dalje je leţala

skrhana Angela. Još je više očajna, još je više tuţna i još je više siva.

Ništa nije radila, samo je plakala. Suze su joj neprekidno tekle niz lice,

poput dvije malene rječice. Victoria ju je okrutno gledala. Nije ju

nimalo ţalila.

''Ne mogu više da slušam tvoje plakanje! Čujem te i u najdaljem

dijelu Nessvilla. Čujem te gdje god da pobjegnem. Ne mogu više da te

80

slušam. Oslobodit ću te iz kaveza, ali samo ako potpišeš ugovor!''

predloţila joj je.

Angela ništa nije odgovarala. Poslije se smirila i obrisala suze.

''Jesi li zainteresirana ili da te ubijem?'' nestrpljivo će Victoria.

''Pročitaj ga!'' naredi Angela promuklim glasom.

Victoria u drugoj ruci stvori ugovor i na glas ga pročita:

''CONSENSUS

Prema ovom ugovoru odlučujete da ćete prodati svoju dušu u zamjenu

za slobodu iz kaveza od mjedi. TakoĎer, kako biste postali slobodni,

morate se odreći svojih anĎeoskih moći, što uključuje i vaša krila.

Jednom kada potpišete ugovor više nikada nećete biti anĎeo.TakoĎer,

postat ćete otporni na mjed i više vas niko nikada neće zarobiti. Kao

dodatnu prednost i garanciju, ja Victoria, obećavam da vas neću

usmrtiti u ljudskom obliku. Ugovor je neraskidiv i ne moţe se poništiti

ni na bilo kakav način.''

Angela na tren razmisli. Slučajno je rukom dotakla mjedenu šipku i

osjetila njezinu hladnoću koja joj je crpila energiju i sreću. Više ne

moţe da trpi. Posrnula je, mnogo je posrnula.

''Zašto ţeliš da mi pomogneš, da me oslobodiš?'' sumnjivo upita

anĎeo.

''Već sam ti rekla, ne mogu da slušam tvoje plakanje, a ništa mi ni ne

znači tvoja sloboda. Kao običan čovjek ne predstavljaš mi prijetnju i

zapreku. Ionako sam pobijedila!'' objasnila je.

''I? Potpisuješ se ili ne?'' uzbuĎeno je ispitivala.

Angela kroz kavez ispruţi ruku te perom napisa svoje ime na dnu.

Ugovor zasvijetli i pretvori se u energiju koja je uništila vrata kaveza od

mjedi. AnĎeo izaĎe oprezno gledajući Victoriju. I dalje je imala krila na

leĎima, ali je osjećala da nema više svojih anĎeoskih moći.

81

''Što s njima?'' pitala je pokazujući na krila.

''O, ne brini se za to. Ja ću ti to srediti...'' rekla je i u ruci stvorila noţ.

Zamahnula je i noţem joj odsjekla oba krila. Nije ju boljelo, nije

osjetila ništa. Nije čak ni oţiljak ostao na leĎima. Krila su otpala i ostala

u kavezu. AnĎeo polako i umorno krene ka izlazu ni ne pogledavši

Victoriju.

''Samo da znaš, da nećeš uspjeti'', dodala je gubeći se u tami.

''Itekako hoću!'' ponosno joj odvrati Victoria pretvorivši se u vatru.

82

17

PREVARITI SMRT

Harao je ulicama noću. Bilo ga je previše sramota da ga neko vidi

kada danje svjetlo osude sve obasja. Vratio se nazad u svoj prljavi stan

razmišljajući o svojoj strašnoj odluci. Nje se bojao smrti, niti napuštanja

ovoga svijeta. Jedino čega je bojao jeste samoće, a ona mu je sada

supruga.

''Mislim da za mene više nema sreće na ovom svijetu'', promrmljao

je Mush Caddia.

Od kako je postao muškarac njegov ţivot se pretvorio u pakao. Star

je, ruţan i nepoţeljan. Niko ga ne ţeli, niko ga ne voli. Kaje se. Ţelio bi

da vrati vrijeme i da zaustavi sam sebe, da se zaustavi da ne potpiše

onaj prokleti ugovor od one vraţje ţene. Ali sada je kasno. Platio je za

svoju glupost i sada je kraj. Vezao je konopac. Pravio je čvrst čvor i

vezao ga ja strop. Postavio je stolić i stao na njega. Nije napisao

oporuku niti poruku. Nije imao kome. Da je imao, siguran je da ovo što

upravo čini, ne bi ni činio. Konopac je stavio oko vrata i još par minuta

proţivljavao svoje posljednje trenutke na ovome svijetu.

''Moje vrijeme je prošlo, prebrzo. Više nemam niti jednog razloga da

ţivim na ovom svijetu. Kada i umrem, za mnom niko neće plakati'', bile

su njegove posljednje riječi.

Skočio je odgurnuvši stolić na stranu. Uţe oko vrata ga pritisnu i

objesi. Visio je sa stropa. Posljednje što je vidio bilo je blijedo lice

mladića sa crnim šeširom na glavi. Došla je Smrt po njega. Sam ju je

dozvao. Ali osim Smrti u sobi se pojavi još jedan lik. To je Victoria. Što

ona ţeli? Samu Smrt zbuni njezina pojava, ali je ipak nastavio obavljati

svoj mračni posao. Izvadio je Mush Caddijinu dušu iz tijela i pokušao je

odvesti na drugu stranu, ali duša nestade. Njegova dušu pokupi neko

drugi. Victoria. Smrt je pogleda.

83

''Što to činiš?'' pitao je Victoriju koja je prikupila Mush Caddijinu

dušu.

Victoria uz pomoć ugovora što ga je Mush Caddia potpisao zarobi

njegovu dušu unutra.

''Ova nesretna duša je moja...'' zadovoljno je odgovorila.

''Vrati je, odmah. Nemaš pravo to činiti. Ovo nisu tvoja posla

Ďavole!'' hladno joj odvrati Smrt.

''Znaš proceduru, potpiši moj ugovor i vratit ću ti njegovu dušu'',

reče mu Victoria.

''Ne potpisujem nikakve ugovore!'' odvrati Smrt.

''Onda ništa od Mush Caddijine duše.''

''Ne igraju mi se tvoje igre Victoria. Nikada neću potpisati tvoj

ugovor. A njegova duša će opet na kraju postati moja'', rekao je anĎeo

Smrti.

''Potpiši ugovor!'' naredi mu Victoria nudeći mu komad papira, ''ili

ću do kraja svijeta ometati tvoj posao. Nikada neću odustati, jer sam

neumorna!'' zaprijeti mu.

''Nemam cijeli dan za tebe. Svijet je pun umrlih duša!'' rekao je i

nestao pretvorivši se u crni dim.

Victoria se pretvori u plamen prateći ga. Došli su u neku bolnicu. U

sobi je stariji čovjek umirao. Doktori i medicinske sestre su ga

pokušavali oţivjeti elektro šokovima. Nisu uspijevali. Umirao je. Niko

od bolničkog osoblja ih nije mogao vidjeti.

''Upozorila sam te, ali neka ti bude!'' arogantno je rekla Smrti.

Prišla je čovjeku i stavila mu ruku na čelo. Dajući mu svoju energiju,

uspjela ga je oţivjeti. Čovjek je naglo otvorio oči i ustao.

''Zar ne shvaćaš da ću ovako cijelu vječnost? Pratit ću te u stopu i

oţivljavati ljude koji trebaju umrijeti. Shvaćaš li koliku će to štetu

nanijetu čovječanstvu?'' još jednom mu je zaprijetila.

Mirno ju je gledao.

84

''Samo potpiši ovaj ugovor i nikada ti neću smetati u tvome poslu...''

rekla je dajući mu list.

Stajao je nepomično i gledao je tupo. Razmišljao je. Nakon par

trenutaka je rukom uzeo ugovor i pročitao ga. Pisalo je:

''CONSENSUS

Prema ovom ugovoru ja, Victoria, obećavam da više nikada neću ulaziti

niti ometati vaše poslove prenošenja duša na onu stranu. Jedini uslov je

da ću moći na jedan dan poprimiti vaš izgled, izgled AnĎela Smrti.

Tokom transformacije neću imati sposobnost uzimanja duša i ništa osim

fizičkog izgleda uključujući glas. Ugovor je neraskidiv i ne moţe se

poništiti ni na bilo kakav način.''

''Zašto ţeliš da izgledaš ko ja?'' pitao ju je.

''Mislim da se to tebe ne tiče'', rekla je.

''I hoćeš li potpisati?'' pitala ga je.

Smrt uze njezino preo i potpisa se. Victoria mu tada predade Mush

Caddijinu dušu.

''Ti si ništa nego prokleta duša. Nikada nećeš uspjeti u onome što si

naumila. Neko jednostavno ne zasluţuje drugu priliku. Neko poput

tebe. Da mogu, i da imam pravo, vrlo rado bih prenio tvoju dušu na

drugu stranu. I vjeruj mi, uţivao bih u tome! Ali nema veze, jednom će

doći i tvoj čas, a ja ću biti tu. Umirem od ţelje da dočekam taj dan.''

rekao je odlazeći.

''Ja mislim da si ti samo ljut jer sam te prevarila. Jer ipak, mislim da

sam prva koja te ikada prevarila!'' rekla je zajedljivo, a on je nestao.

Ponovo je stavila zbunjenom čovjeku dlan na čelo i usmrtila ga.

85

18

LJEPOTICA

Dan je prekrasan. Stefani je odlučila da izaĎe iz dvorca i prošeta se

prekrasnim vrtom. Uţivala je diveći se svakoj vlati trave i svakoj

šarenoj latici prekrasnog cvijeća. Nikada se nije ovako zabavila. Nikada

na ovakav način nije posmatrala prirodu. Sve je bilo tako lijepo i

nestvarno. Osjećala se sretnom i ispunjenom. Udisala je bistri i svjeţi

zrak koji je mogla osjetiti kako joj ispunjava pluća i širi se njezinim

tijelom. Čula je ptice kako pjevuše u daljini i pjevaju jedne drugima

ljubavne pjesme. Šetajući ugledala je nepoznatog mladića kako ureĎuje

grmlje. Bio je leĎima okrenut od nje. Začudila se. Nikada ga prije nije

vidjela. Prišla je bliţe, a on se okrenuo. Nije radio za nju, niti ga je

poznavala, ali kada ga je ugledala osjećala se kao da ga već čitav ţivot

poznaje. I sve je pročitala. To je on, o kome joj je Victoria govorila...

Okrenuo se i gledao je svojim smeĎim očima koje su prijateljski sijale.

Nasmijao se. Zbunila se. Što da radi?

''Uskoro ću ovo završiti'', rekao je pokazavši grmlje koje je ureĎivao,

''pa ću te onda poljubiti.''

Probudila se. Osjetila je mnogo tuge kada je shvatila da je to bio

samo san. Savršeni san. Legla je i pokušavala da se vrati ponovo, ali i

sama je znala da se to neće dogoditi. Ustala je i pogledala se u ogledalu.

Shvatila je značenje sna. Sanjala je njega, njezinu srodnu dušu. To je

on. Ali što da radi? Kako da ga naĎe? Nije znala.

Potom je ponovo pogledala svoj odraz u ogledalu shvativši da takva

nikada neće osvojiti tog mladića. Zaplakala je stavivši glavu u ruke.

Kada se smirila istuširala se i doručkovala kuhanu mrkvu i brokulu.

Razmišljala je tako o povezanim stvarima kao što su njezin san,

mladić, tuga, samoća, depresija, smrt. Njezina sumanuta razmišljanja

86

prekinuli su nečiji koraci. Znatiţeljno je dignula glavu da vidi o kome

se radi.

''Oh, to si samo ti...'' rekla je nezadovoljno ugledavši Anitu.

Djevojka je smireno stajala i gledala je.

''Smiri se Stefani, došla sam u miru'', izjasnila se .

''Za tebe nisam Stefani. Za tebe sam Vaša Visosti! Za tebe sam

kraljica!'' ogorčeno je rekla.

''I sama znaš da od one noći kada se me pokušala ubiti, da mi više

nisi kraljica. Došla sam da te upozorim!'' rekla je Anita.

''Oh! Upozoriš? Zar misliš droljo da te se bojim? Razmisli još

jednom! Jer znaš da postoji niţa i viša klasa, a ti si mi nešto previše

niska! Ne moţeš me uplašiti svojim bijednim upozorenjima. Gubi se

prije nego što pozovem straţu!'' ljutito je nabrajala.

''Hoćeš li barem jednom prestati biti arogantna i poslušati me?

Nisam došla da ti prijetim. Moraš da znaš, da je Ďavo u Nessvillu.

Mnoge stvari su krenule naopačke. To je djevojka i mnogo je moćna i

opasna. Ona ţeli da uzme tvoju krunu, da postane kraljica Nessvilla. Ne

smiješ joj to dopustiti. Moraš je se čuvati i klonuti!'' objasnila je

uzrujana Anita.

''A to je ona djevojka što si sa njom sklopila ugovor, da ne moţeš

umrijeti? Zar ne? I meni govoriš da je se čuvam? Hahaha! Glupa

djevojko! Victoria mi je već dolazila i nudila svoj bijedni ugovor. I

vidiš, ja nisam bila tako slaba kao ti, ja sam je odbila!''

''Ja sam bila na samrti, nisam imala izbora! Što je tebi nudila? Ne

puno, jer si je odbila. Kladim se da će opet doći!''

''Ne tiče te se moj ţivot seljanko! I odlazi odavde, ne ţelim da te

gledam. Stvarno si luda. Gledaj svoja posla i ne brini se za moju krunu.

Ona je visoko na glavi, vidiš, i tamo će i da ostane!'' nastavila je kraljica

sa nabrajanjima.

Anita arogantno zakoluta očima i okrene se da poĎe.

''Samo nemoj poslije da bude da te nisam upozorila!'' rekla je i otišla.

87

''Glupava seljanka!'' tiho je komentarisala kraljica pošavši u svoj

budoar.

Pregledala je po ormaru što da obuče kada joj se iza leĎa ukazala

Smrt. Ugledala ga je u odrazu ogledala. Bijesno se okrenula. Gledala ga

je oštro.

''Što ti hoćeš ovdje?'' upitala ga je.

''DoĎem kada sam potreban'', odgovorio je tiho.

''Niko te nije zvao stoga mi ne smetaj!'' rekla je ljutito kopajući po

ormaru.

''Tako se ne odnosi prema nekome ko svojim hladnim rukama kupi

duše umrlih i odnosi ih na onaj svijet...''

''Kako god. Što ţeliš od mene?'' pitala ga je nezainteresirano.

''Nudim ti spas'', rekao je.

''Spas?'' začudila se.

''Kakav spas?'' okrenula se i pitala ga.

''Spas od samoće, tuge i nesreće. Znam da se mučiš i znam da ti je

teško. Imaš sve što si ikada u ţivotu poţeljela, ali samo jedno ne. Zar

misliš da će te brdo zlata, srebra i dragulja učiniti sretnom? Zar misliš

da će te skupocjena odjeća i nakit učiniti lijepom? Zar misliš da će

ogromni dvorac i mramorne statue da te učine radosnom. Ne, ne i ne. Ti

nemaš sve. Fali ti nešto... Fali ti neko ko će te usavršiti, ko će popuniti

tvoje usamljene praznine. I nikada ga ni nećeš naći i zauvijek ćeš ostati

sama. Ruţna, napuštena i stara. Zar to ţeliš?''

Zamislila se. Sjela je na stolicu razmišljajući o njegovim riječima

znajući da je u pravu i da priča o njezinoj budućnosti.

''Naravno da ne ţelim... Ali kakav imam izbor? Zar mogu nešto da

promijenim?'' pitala je.

''Ne, ne moţeš. Ali moţeš da olakšaš. Dolaze teška vremena za

Nessville. Nisi ni svjesna kakvi crni dani uskoro dolaze. Zlo i haos

samo što ne kucaju na vrata. A ti? Hoćeš li ti to moći podnijeti? Zar nije

lakše da se jednostavno predaš, da odeš, da napustiš sve, da zaspiš. Ovo

88

je prilika koju ne nudim svakome, niti nudim uvijek. Ovo je prilika za

dobrovoljnu smrt. Savršeni odlazak iz okrutnog svijeta. Ti samo lezi i

opusti se, a ja ću te dotaći i uzeti te k sebi. Ne boj se, nećeš ni osjetiti.

Smrt je mnogo lakša kada se osoba pomiri sa njom.''

''Nudiš mi smrt? Predlaţeš da završim svoj ionako tuţan i mučan

ţivot? Moţda se nikada nisam ni trebala roditi! Ma neka ide sve kvragu.

Učinit ću to. Ionako niko neće plakati za mnom. A ko zna, moţda me

primijete tek kada ih sve napustim? Kada shvate da sam zapravo cijelo

vrijeme i bila tu za svoj narod. Moţda ću im nedostajati kada vide da

me nema i kada kraljevstvo propadne u vlasti neke druge kraljice. U

čast meni, moţda i izgrade spomenik i postave ga na trg ili park'',

kraljica je zamišljeno pričala dok ju je Smrt šašavo posmatrala.

''Znači pristaješ na moju plemenitu ponudu?'' pitao ju je još jednom.

''Pristajem. Neka postanem hladna i zaspim zauvijek'', rekla je

pomirljivo.

Legla je na svoj krevet. Prekrstila je ruke na grudima i zaklopila oči.

''Zar ţeliš da ovakva umreš?'' Smrt je upita.

''Kakva?'' otvorila je oči.

''Pa zar se ne bi trebala rastati od ovog svijeta lijepo ureĎena? Onako

za kraj, zašto se ne bi uredila?''

Stefani razmisli. Cijeli ţivot je pazila na svoje zdravlje izbjegavajući

ekstravagantne tehnike uljepšavanja i štetnu hranu. Sada kada će ionako

umrijeti ništa joj ne znači. Neka je onda vide sreĎenu i uljepšanu, a ne

svakidašnju i nelijepu.

''Ali što da uradim od sebe? Nikada se nisam prije ureĎivala,''

zbunjeno je upitala.

''Za početak se moţeš ošišati. Vidio sam mnogo lijepih ţena sa

kratkom i modernom kosom'', predloţio je.

Stefani otiĎe u kupaonicu i uze makaze. Nije se mnogo dvoumila.

Rezala je svoju crnu kapu kose pramen po pramen. Kada se izgubila u

čupercima i dlakama, došla je Smrt da joj pomogne.

89

''Što sada?'' pitala je AnĎela Smrti.

''Operi je i izblanširaj. Ljepše će ti stajati svjetlija kosa'' rekao je.

Tako je i učinila. Oprala ju je i izblijedila. Kada ju je osušila i iščešljala

pogledala se u ogledalo i već je vidjela rezultat svog uljepšavanja.

Savršeno joj je pristajala kratka kosa boje meda.

Poslije je počupala obrve. Trebalo joj je više od sat vremena da ih

skrati i lijepo uredi. Obukla je svoju bijelu Louis Vuitton haljinu od

svile i čipke. Na noge je obula srebrene Versace štikle koje joj je za

roĎendan kupila Allegra, a koje nikada nije nosila. Stefani ponovo leţe

čekajući da je Smrt konačno uzme.

''A šminka?'' Smrt je upita.

''Nemam šminku'', odgovori joj kraljica.

''Nisam se nikada šminkala'', dodala je.

''Znam da imaš tamo negdje u ladici sakrivene najskuplje karmine,

sjajila, pudere koje si čuvala za specijalne prilike. Moţda u slučaju da

se pojavi tvoj princ. Znam te. Ali nema princa, došao sam ja, Smrt.''

Stefani mrzovoljno ustane i sa vrha ormara na krevet stavi srebrnu

kutiju sa nekorištenom šminkom. Smrt je bila u pravu, čitao ju je kao

lagano štivo.

''Ali ja se ne znam našminkati... nisam nikada'', priznala je.

''Zato sam ja tu, ja znam'', reče joj Smrt i poče joj stavljati sloj

tečnog pudera.

''Gdje si to sve naučio? Mislim, moţda jesi anĎeo ali si ipak

muškarac'', pitala ga je dok ju je šminkao.

''Jedno sam od najstarijih bića na svijetu. Iskustvo me mnogo čemu

naučilo'', rekao je fokusirajući se na njezine oči.

Kada je završio, još joj je malo popravio frizuru i doradio obrve.

Pogledala se u ogledalo i nije mogla da vjeruje. Djevojka koju je

gledala u ogledalu ni malo nije naličila na nju. Pored uredne i

jednostavne frizure imala je lijepu srebrnu sjenu na gornjim kapcima.

TakoĎer je imala i po liniju tuša koji se krivio pri kraju u savršenu

90

neravnu liniju. Nije joj se vidjela niti jedna nesavršenost lica, a usne su

poprimile elegantnu tamno rozu boju. Izgledala je veličanstveno,

jednostavno i lijepo. Poput neke moderne dame, princeze, kraljice.

Stavila je i krunu. Divila se samoj sebi. Priznala si je:

''Prelijepa sam!''

Kajala se što prije nije učinila ovakvo što. Ali sada već mora umrijeti.

Ali samo malo? Umrijeti? Mora li umrijeti? Čim se vidjela takva u

ogledalu odmah se predomislila o napuštanju ovog svijeta. Više nije

tmurna, crna i mrtva, ispunjena je osjećajem taštine, ljepote i ţivota.

''Odustajem! Ne ţelim da umrem!'' rekla je okrećući se od ogledala.

Ali kada se okrenula njega više nije bilo. Više nije ni bitno, jer je ona

sada uistinu zadovoljna i spremna. Spremna je na svoju avanturu ţivota.

Odlučila je, spremna je na put svoje ljubavi. Ostatak dana je provela

diveći se sama sobom ispred ogledala.

Ali Smrt nije otišla. Tu je cijelo vrijeme, posmatra je iza ugla vrata.

Poslije je hodao dvorcem posmatrajući slike i ukrase. Otišao je do

jednog ogledala i prepao se svoga izgleda. Škljocnuo je prstima i

pretvorio se u svoj pravi izgled, izgled vraga, izgled Victorije.

91

19

POSRNULA

Hodala je ulicama noću. Pognute glave i sa prljavom haljinom koja

je nekada uobičavala da bude bijela, ali je sada siva. Siva je kao i

njezina duša. OsloboĎena je kaveza od mjedi, ali se nije osjećala

slobodnom. Savršeno stvorenje je po prvi put srušeno za zemlju

smrtnika i sada iskušava prave patnje običnog čovjeka. Takva sudbina

je nešto najponiznije što se moţe dogoditi jednom anĎelu, i to anĎelu

čuvaru. To je gore čak i od mjedenog kaveza. Dotakla je dno, gore ne

moţe. To je slama, to je ubija.

Nastavila je hodati. Ušla je u jedan od stanova i pokucala na vrata.

Znala je gdje je, znala je gdje će pronaći pomoć nuţno potrebnu. Na

pravom je mjestu, ona to zna. Pokucala je još jednom pošto joj niko nije

odgovarao. Ugledala je svjetlo na dnu vrata. Čula je korake. Vrata se

otvoriše i neko proviri. Djevojci je trebalo dugo vremena da prepozna

Angelu u ljudskom obliku. Konačno je širom otvorila vrata prepoznavši

svoju izgubljenu prijateljicu.

''Angela?! Jesi li to ti?'' zbunjeno je buncala.

Uvela ju je u stan. Već je bilo gluho doba noći i Anita je davno zaspala.

Mislila je da joj na vrata lupa kraljica ili neko od njene straţe. Najprije

ju je nahranila jer je Anglea doslovno umirala od gladi. Da je hodala još

koju ulicu vjerovatno bi se srušila i do zore bi umrla. Poslije joj je

priredila vruću kupku i dala joj čistu odjeću. Obučena u zelenu trenirku

došla je u kuhinju gdje ju je Anita čekala sa šoljom kipućeg čaja. Angeli

je sve i dalje bilo veoma nepoznato i čudno. Prstima je dirala trenirku

na sebi čudeći s njezinom kroju i boji. Kao da je prvi put vidjela takvo

nešto. Nesigurno je sjela pored Anite i otpila gutljaj čaja.

''Hvala ti što si me primila...'' zahvalila se gledajući ispred sebe.

''Stvarno nisam znala kamo da idem,'' dodala je.

92

''U bilo koje doba dana ili noći, meni si uvijek dobrodošla. Nikada

neću zaboraviti tvoje plemenite činove kojima si ti mene spasila. Prvi

put kada si me utješila na fontani i upoznala me sa Sebastianom. A

drugi put kada si spriječila kraljicu u tamnici'', ponosno je ispričala

Anita.

''Mnogo si me uplašila kada sam te vidjela onakvu. Što ti se pobogu

desilo? Kako je došlo do svega toga?'' nestrpljivo je pitala.

Tek je sada prvi put progovorila sa Angelom od kako je došla. Nije bila

u stanju da govori, niti ju je Anita opterećivala pitanjima, iako ju je

mnogo zanimala njezina priča i nije nikako sama mogla da poveţe

dogaĎaje sa posljedicama.

''Nakon što sam spasila tebe i Sebastiana od kraljice, ona me zarobila

u kavez od mjedi. Na neki način, mjed je štetan po anĎele. Upija

njihovu moć i sreću. Cijelo vrijeme sam provela u tom mračnom i

strašnom zatvoru. Patila sam mnogo, ali nisam mogla umrijeti'',

objasnila je prisjećajući se svojih najteţih trenutaka.

''Kvragu! Kraljica je rekla da si joj pobjegla prije nego li je išta

uspjela poduzeti! Lagala me! Za ovo će platiti!'' iznervirano je pričala

Anita.

''I tako sam mjesecima boravila u kavezu i kada više nisam mogla da

izdrţim, zaplakala sam. Svim silama sam se trudila da ne plačem, ali

sam ipak bila slaba i pustila sam suzu na pod. AnĎeli nikada ne plaču,

ali ako ikada zaplaču tada dolazi neko zao i iskvaren na njihovo mjesto.

I došla je. Došao je vrag, Victoria. Znala sam da će doći. Sigurno si je

već i upoznala. Neka te izgled ne vara, moţda zna biti lijepa i umiljata

ali ona je opasna i zla do srţi. Njezin je cilj da osvoji ovo kraljevstvo,

da postane kraljica Nessvilla, a to se ne smije desiti. Grozne stvari bi se

mogle dogoditi ako to dopustimo. I prije par dana se pojavila meni. Ja

sam nastavila plakati od onog dana neprekidno, a ona je sve to čula.

Smetao ju je moj plač te me došla dokrajčiti. Onda mi je u zamjenu

ponudila ugovor kojim se odričem svojih anĎeoskih moći, a ona me

93

nikada neće ubiti. Pristala sam, jer nisam mogla da više izdrţim.

Oduzela mi je moja krila koja su i dalje duboko u kraljičinoj tamnici u

kavezu od mjedi. I sada tek znam uistinu kako je to biti čovjek, smrtan,

običan'', ispričala je.

Nastao je trenutak šutnje. Ne ona neugodna šutnja kad se nema o

čemu pričati već onaj tip šutnje kada je potrebno vremena da se sve

lijepo uklopi u logičan redoslijed dogaĎaja.

''Što god činila, ne potpisuj ugovore sa njom! Ona će učiniti sve...''

''Već sam potpisala jedan...'', prekine je Anita.

''Bila sam na granici ţivota i smrti te se jednostavno pojavila ona i

ponudila mi spas. Nisam znala ko je i šta je ona, ali sam ipak pristala. I

skoro sam saznala da sam postala besmrtna. Jedne noći me kraljica

Stefani pokušala ubiti ali nije uspijela. Ne znam ko je još osim nas dvije

potpisao ugovor sa njom. Upozorila sam kraljicu da je se čuva i da ne

potpisuje ugovore sa njom. Nadam se da će doći pameti!'' objasnila je

Anita.

''U redu, shvaćam. Ne krivim te, nisi znala ko je ona. Nema veze,

spriječit ćemo je!''

Angela razgleda po sobi.

''A gdje ti je Sebastian?''

Anita obori pogled.

''Onog dana kada si nas spasila, kraljica ga je usmrtila umjesto mene.

Otada smo postale smrtne neprijateljice jedna drugoj.''

Angela ustane i zagrli je.

''Oh, izvini dušo nisam znala. Mnogo mi je ţao...'' govorila je.

''U redu je. Dobro sam.''

''Sigurno?''

''Bilo mi je teško, nije mi ni sada dobro. Ali će biti. Bit ću dobro'',

hrabro je govorila Anita.

''U redu onda. Neću te više time opterećivati. Samo da znaš da

moramo pod svaku cijenu spriječiti Victoriju ono što je naumila. Što

94

više sakupi ugovora to je opasnije. To je jedna druga i duga priča koju

ću ti poslije ispričati. Ali mnogo je vaţno to, da Victoria mora biti

uništena. Stoga ćemo ti i ja smisliti plan kako da je spriječimo'', odlučno

je rekla Angela.

''Pristajem! Sljedećeg jutra bacamo se na posao bez obzira koliko

malo vremena imamo i bez obzira koliko slabe bile naspram Victorije!''

Već je svitala zora. Umorne su legle i zaspale dok im je jutarnje

sunce obasjavalo usnula lica.

95

20

STRASTVENI KOLEKCIONAR

Cijeli dan je mislila na njega. Pokušavala je da se prisjeti svog sna,

ono kad je izašla u dvorište gdje je neki mladić ureĎivao cvijeće.

''Uskoro ću ovo završiti, pa ću te onda poljubiti'', prisjećala se

njegovih riječi.

Da li je to on? Da li je zaista sanjala njega, svoju srodnu dušu? Ko je

on? Kako se zove? Odakle je? Čime se bavi? Neznanje ju je proţdiralo.

Sjela je na svoj plavi tron. Razmišljala je.

''Ako je to on, onda je proricanje gatare bilo istinito? Kako to prije

nisam shvatila! Kada već postoje anĎeli i vragovi zašto bi to bila laţ?!

Znam da on postoji, tamo negdje, daleko. Samo za mene, i samo moj.''

Naglo je ustala sa trona. Još jednom se pogledala u ogledalo.

''Moţda. Moţda postoji jako mala šansa da mu se dopadnem

izgledajući ovako...'' rekla je poluglasno.

I u tom trenu je odlučila da samo jednim pozivom promjeni svoj ţivot i

rijeku sreće prevede u svoje korito.

''Victoria!'' glasno je povikala.

''Victoria!'' i drugi put.

Razgledala je po dvorani traţeći njezin lik. Nije ju našla.

''Victoria!!!'' bijesno je nastavila dozivati.

Ali ona je nije čula.

''Đavole!'' povika isfrustrirano i u tom trenu pred njom se pojavi

plamen, a iz plamena izaĎe nasmijana Victoria sa usijanim crnim

očima.

Kao i obično, bila je obučena u crno. Odjek njezinih ogromnih

potpetica čuo se kroz cijeli dvor dok je koračala ka njoj.

''Nešto si me trebala?'' pitala ju je sa smiješkom.

Razgledala ju je sa svih strana. Glumila je da se čudi njezinom novom

izgledu iako joj je sama pomogla prerušivši se u Smrt.

96

''Jao, vidi ti to! Novi makeover, sjajno. Pogotovo mi se sviĎa tvoja

kosa!'' rekla je i namignula joj.

''Zvala sam te jer sam se predomislila'', priznala je kraljica.

''Predomislila? U vezi čega?'' pravila se da ne zna.

''U vezi tvog prijedloga! Ne budi glupa!'' histerično se derala na

Victoriju.

''A što te navelo da se predomisliš?'' pitala ju je obilazeći je.

''Predomislila sam se jer mislim da zasluţujem ljubav. Mislim da

sam spremna da nakon mnogih godina osjetim ono što nikada nisam.

Mislim da sam konačno spremna. I to je moja odluka!'' izjasnila se

Stefani.

Victoria u trenu stvori svezak papira u ruci. Dade ga kraljici.

''Znaš što ti je činiti'', reče te joj dade i pero.

Stefani uze ugovor i pročita ga. Pisalo je:

''CONSENSUS

Prema ovom ugovoru, ja Victoria, ću vama, kraljici Stefani Silver,

otkriti lokaciju vaše srodne duše. Za uzvrat vi ćete svoje kraljevstvo i

svoju titulu, kraljice, prepustiti meni. Moţete uzeti koliko god ţelite

zlata iz riznice i sve vaše stvari iz dvorca, a sam dvorac ostaje meni. U

Nessville se uvijek moţete vratiti ali ovo mjesto više neće biti vaš dom.

Otkrivanjem lokacije na put krećete odmah. Procjenjivanjem okolnosti,

preporučujem vam da se ovamo ne vraćate, osim ako je to neophodno!

Ugovor je neraskidiv i ne moţe se poništiti ni na bilo kakav način.''

Kraljica ga još jednom pročita u sebi.

''Ţeliš moju krunu? Zašto?!'' napala ju je.

''Pa... ne ţelim baš takvu kao kod tebe, ali da, ţelim tvoje kraljevstvo

i tvoju titulu. Zapravo sam ovamo i došla kako bih postala kraljica

Nessvilla'', reče joj Victoria.

97

''Zašto bih se odrekla svog trona za mladića kojeg nikada nisam ni

vidjela?!'' bijesno se derala čvrsto drţeći ugovor.

''A zašto bi ostala na tronu kada te niko ne voli? Zašto da budeš

kraljica narodu koji te ne poštuje, koji te ne ţeli za kraljicu, koji te

ismijava i kojem je svejedno za tebe? Upravo takvo kraljevstvo moţeš

zamijeniti za jednog jedinog čovjeka koji će te poštovati, koji će te

ţeljeti za kraljicu, koji te neće ismijavati i kojim neće biti svejedno za

tebe. Izbor je tvoj!''

Stefani još par puta dobro osmotri svaku riječ na ugovoru. Oprezna

je. Razmišlja. Pred njom je vrag i nudi joj ugovor, ne piše joj se dobro.

Ali ipak, sve što joj je Victoria rekla je istina. U pravu je.

''Što ćeš im raditi, kada postaneš kraljica, narodu Nessvilla?'' Stefani

je upita smireno gledajući kroz prozor trg i okolne zgrade.

''Budu li dobri bit ću i ja, ne budu li, postajem zla'', rekla je.

''Ali to je ionako nebitno jer ću tada biti kraljica i imat ću moć, a to

je sve što trebam, barem za sada'', dodala je zamišljajući sebe na

Stefaninom tronu.

''Ponekad moć nije dovoljna...'' nezadovoljno je rekla kraljica.

''Jesi li odlučila?

Stefani duboko udahne.

''Odlučila sam. Pristajem bez obzira na sve'', odlučno je rekla.

Victoria se zadovoljno nasmije. Stefani uze pero i elegantno se potpisa

u donjem desnom uglu papira. Ugovor zasvijetli i nestade.

''No, reci mi, gdje je? Gdje je on?'' pitala ju je nestrpljivo.

''Tvoj princ je u gradu načinjenom od tvog prezimena...'' zagonetno

je rekla gledajući kraljicu u oči.

Kraljica na tren zastade, ali se nije dala zbuniti.

''Shvatila sam'', rekla je i pošla u svoju sobu.

''Znala sam da hoćeš!'' dodala je Victoria.

Stefani je za samo sat vremena spremila svoje stvari. Sišla je nazad do

dvorane sa samo dva kofera u ruci. Jedan je napunila samo zlatom, a

98

drugi sa svojim najdraţim haljinama i šminkom. Dala je Victoriji da

potpiše odgovarajuće dokumente kojima ona postaje vlasnik njezinog

imanja.

''Kako se zove?'' pitala ju je.

''Ko?'' začudi se Victoria potpisujući zadnji dokument.

''On.''

''U ugovoru ne piše da ti moram otkriti njegovo ime. Ali danas sam

dobre volje pa ću ti reći. Zove se Alan.''

''Ovo mi više neće trebati'', rekla je Stefani nakon što je skinula svoju

krunu i stavila je na sto ispred Victorije.

''Hvala. Zbogom. Sretno'', reče joj kraljica te otvori dvokrilna vrata

svoga bivšeg dvorca noseći dva kofera u ruci.

Još se jednom osvrnula da ga dobro pogleda. A zaista će joj

nedostajati ovo mjesto koliko god se u njemu osjećala usamljena.

''Alan, dolazim'', poluglasno je rekla brišući nevidljive suze u očima.

Ušla je u svoj crni Mercedes i nestala na onu stranu gdje sunce

polako zalazi.

Victoria je zadovljno gledala za njom. Vratila se nazad u dvoranu.

Jednim zamahom ruke je bacila Stefaninu krunu sa stola. U rukama je

drţala pet svezaka papira.

''Ugovor usamljene duše'', rekla je stavivši Stefanin ugovor na sto.

''Ugovor čiste duše'', do njega stavila je Angelin ugovor.

''Ugovor očajne duše'', Anitin ugovor.

''Ugovor smrti'', ugovor AnĎela Smrti.

''Ugovor neshvaćene duše'', zadnji Mush Caddijin ugovor stavila je

posljednji.

Svih pet ugovora postavila je u krug. Svaki od njih je zasvijetlio i

spojio se u jednu silu koja kada je prestala bliještati pretvorila se u

prekrasnu i elegantnu krunu. Uzela ju je i zadovljno stavila na glavu.

Potom je prišla tronu i sjela. Uţivala je u tih svojih pet sekundi slave.

99

Dobila je ono što je ţeljela, sada je red na nju da vlada. Škljocnula je

prstima a nebo nad Nessvillom je na tren zagrmilo.

100

101

III

DIO

''Kakvo to lice čudno vidim

na svetoj stolici?

Kakvo to lice vidim na stolici

To lice sveto obraz je kleti

Samog Đavla!''

Zapis o prijestolju, Mak Dizdar

102

21

ZLATNA JABUKA

-1789-

Niko nije čuo kako je Martha plakala. A ko bi i mogao da je čuje?

Svi u dvorcu su previše zauzeti svojim obavezama, a pod obavezama

podrazumijeva se uţivanje u raskošju, hrani i piću. U svojoj sobi daleko

od svih, zaključala je vrata velikim metalnim ključem, zarila je lice u

krevet i s koljenima na podu neprekidno plakala. Svaka nova suza

tjerala je drugu, a ona treću i tako nastade cijela kiša, a kiša se pretvori

u oluju. Ništa iz Marthine sobe ne bi moglo dati do znanja da je ona

zaista nesretna. Imala je sve što svaka djevojka moţe da poţeli, pa i

više. Savršeno namješten krevet sa dvije providne zavjese što su

podsjećale na anĎeoska krila. Svojim suzama je natopila prekrasnu

tamno crvenu posteljinu od svile. Iza njenih leĎa postavljena je polica

krcata debelim knjigama koje je Martha po nekoliko puta odavno

iščitala. Ništa, ama baš ništa nije davalo povoda na osnovu čega bi

djevojka plakala. Pati li zbog mladića? To bi svako rekao. Sada je u tim

godinama kada su stasiti momci jedina stvar u glavama razuzdanih

djevojaka. Ili ne? Moţda joj je neko u obitelji bolestan? Ili, ne daj boţe,

preminuo? Ali ne... Djevojka nije nosila crno, niti se zamračila izmeĎu

četri zida. Čak je i prozor širom otvorila kako bi pustila svjeţe i mirisne

zrake sunca, a vjetrić je vijorio svilenkaste zavjese prema unutra. Zbog

čega onda djevojka pati?

Nije istina da je niko u cijelom dvoru nije čuo kako plače. Djevojka

par godina starija od nje, hitro je ţurila kruţnim stubama čuvši Marthin

plač. Nosila je jednostavnu bijelu haljinu kakve sluţavke nose. Plavo-

zlatnu kosu je svezala u jednostavnu ali urednu punĎu. Rukama je

podigla skuti haljine čak do koljena kako bi se brţe popela uz kameno

stubište.

103

Pokucala je na vrata Marthine sobe. Nije joj otvarala. Čula je kako je

plakala.

''GospoĎice Martha? Jeste li unutra?'' ljubazno je pitala praveći se da

ne zna.

Djevojka nije odgovarala.

''GospoĎice Martha? Mogu li da uĎem?'' nastavila je drţeći kvaku

vrata.

''Odlazi! Ne ţelim da me ovakvu vidiš!'' derala se kroz plač.

''Martha, molim te otvori mi, moţda ti uspijem pomoći...''

Sluţavka nije odustajala. Kroz par trenutaka, moga je čuti njene

uţurbane korake. Polako je otključala drvena vrata.

''Dobar dan Victoria'', sluţbeno je pozdravila sluţavku brišući suze.

Victoria je svojim potpuno crnim očima uznemireno osmotri. Martha

sjede na krevet, a do nje sjede sluţavka. Poznavale su se već nekoliko

mjeseci. Victoria je bila nova sluţavka u dvorcu Nessvilla. Često su se

njih dvije druţile i pričale pošto Martha nije imala puno prijatelja a otac

joj nije dopuštao da često odlazi van dvorca.

''Martha dušo, što nije u redu? Zbog čega plačeš?'' ljubazno ju je

pitala prstom joj brišući suze.

''Ne mogu ti to reći...'' tiho je djevojka odgovorila.

''Zašto ne? Mislila sam da me smatraš prijateljicom? Smatraš li?''

sumnjičavo će Victoria.

''Smatram.''

''Pa?''

''No, dobro. Ima jedan mladić. Mnogo je lijep i simpatičan. I dopada

mi se. I upoznali smo se. Par puta smo se i viĎali i bilo je lijepo. Bilo je

savršeno'', zamišljeno je pričala zaljubljena djevojka.

''I? Što se dogodilo? Što te dovelo do tuge?''

''Problem je što je on niţa klasa. On je znaš, običan graĎanin, a ja

sam, već znaš, princeza. Ali meni to ne smeta, nikada mi nije ni

104

smetalo. Pretpostavljam da znaš kome je itekako zasmetalo...'' objasnila

je Martha koja je sad prilično smirena.

''Kralju i kraljici!'' rekla je Victoria.

''Da. A najgore od svega je što nas je neko iz dvora vidio i tuţio me.

Otada, tata me više ne pušta van granica dvora. Nekada mi čak ne da ni

da otiĎem u dvorsko dvorište. Mnogo sam tuţna i ne znam što da radim.

Ja ga mnogo volim i moje srce već se polako slama što nisam sa njim.

Raspadam se na dijelove i ne znam koliko dugo ću moći da izdrţim.''

Ispričala je i ponovo je zaplakala. Victoria ju je tješila.

''Martha ne plači. Sve će biti u redu. Tu sam da ti pomognem. Mogu

ti pomoći'', rekla je Victoria.

''Kako? Kako ćeš mi pomoći?'' beznadeţno je pitala očajna djevojka.

''Pa vidiš, pošto sam sluţavka u dvoru to ima i neke posebne

prednosti. Naprimjer, imam ključeve nekih dijelova dvora koji ti mogu

omogućiti da napustiš dvor u pola noći kada svi tvrdo spavaju. Prerušit

ću te u sluţavku, kako te straţa ne bi prepoznala i zajedno ćemo izaći

ispred gdje će te čekati on. Vidiš! Ideja mi uopšte nije loša. Zar ne?''

Djevojka se ispravi. Njezine riječi su je potaknule. Prestala je plakati.

''Pa to nije loša ideja. Naprotiv, sjajna je!''

Martha se nasmija.

''To ćeš stvarno učiniti za mene?'' pitala ju je uzbuĎeno.

''Naravno!''

''Hvala ti dobra Victoria, oh hvala ti hiljadu puta! Danas si moj dan

sasvim popravila i obasjala ga suncem. Kako ti se mogu oduţiti? Reci

mi?''

''Pa ima nešto, ma ne... Glupo je. Zaboravi da sam išta spominjala...''

rasijano će sluţavka.

''Što? Victoria reci mi. Ţelim da znam'' radoznalo će Martha.

''Ma nije ništa. Nije vaţno! Zaboravi!'' tvrdoglavo joj odbrusi.

''Zahtijevam da mi kaţeš! Duţna sam ti, što god da ţeliš potrudit ću

se da ti nabavim!'' odlučno i hrabro rekla je Martha.

105

''U redu. Reći ću ti. Čula sam za jednu priču u Nessvillu. Kaţu da

negdje postoji nekakva sakrivena Zlatna jabuka koja ima magijske

moći. Ţeljela bih samo da je vidim i dotaknem. Samo da se uvjerim da

ono što ljudi pričaju po ulicama je doista istina. Jesi li je ti vidjela? Je li

zaista postoji?''

Martha se na tren zamisli. Što da čini? Da otkrije kraljevsku tajnu

svojoj prijateljici, ili? Naglo je svoju glavu poloţila ispred Victorijine.

Obratila joj se ozbiljnim glasom:

''Nikada! Ali nikada nikome se smiješ da kaţeš ovo što ću ti sada

reći, a poslije i pokazati.''

Victoriju obuze sreća i uzbuĎenje.

''Da, ta Zlatna jabuka stvarno postoji. Starija je od najstarijeg

čovjeka na zemlji. Sakrivena je u dvoru. Ne duboko u tamnici ili u

najvišoj kuli. Sakrivena je svakome nadohvat ruke tako da niko ne bi ni

posumnjao da je tu i da je uzme. Zlatna jabuka posjeduje mističnu i

supernaturalnu energiju koju još niko do sada nije uspio da razotkrije.

Kraljevi su decenijama uz pomoć naučnika i alhemičara pokušavali da

razotkriju njezinu moć, ali nisu uspijevali. Niko'', ispričala je Martha.

Victoria je upijala svaku njezinu riječ, kao da je ţivjela za ovaj trenutak.

''I... hoćeš... Hoćeš li mi je pokazati?'' nelagodno je pitala.

''U redu, pokazat ću ti je. Ali samo na tren i ne smiješ je dotaknuti.

Otac bi me ubio kada bi saznao da sam Zlatnu jabuku pokazivala

sluţavki. I nikada! Nikada nikome da ovo nisi spominjala!'' upozorila ju

je još ozbiljnije nego prvi put.

''Hvala ti dobra princezo'', zahvaljivala se.

''Večeras u ponoć doĎi u moju sobu. Ovdje. I tada ću te odvesti da

vidiš ono neviĎeno...''

Victoria je pet minuta prije ponoći tiho pokucala na vrata Marthine

sobe. Nije moga da dočeka ni tih prokletih pet minuta. Martha otvori

vrata. Bez riječi krenule su obučene u dugačke plašteve sa kapuljačama

106

na glavi. Prerušile su se u noć. Nisu ţeljele da budu viĎene. Nisu imale

ni fenjer čije bi ih svijetlo vodilo na pravi put. Znala je hodnike i odaje

dvorca napamet. Ali nisu išle daleko. Martha ju je odvela u sobu pet

minuta udaljenu od svoje. Pred njom su zastale.

''Ovdje je'', tiho je šapnula Martha te povukla teška vrata prostorije.

I čim su se malko odškrinula iz sobe izaĎe svjetlost čisto i bijelo kao

dan. Otvorila ih je skroz te su brzo ušle kako niko ne bi primijetio

blještavost koja je izlazila iz odaje. Victoria nije toliko obraćala

pozornost na izvor svjetlosti. Mislila je da ona potiče od Zlatne jabuke.

Ali samo je mislila, nije znala pravu istinu. Kada su joj se oči priviknule

na svjetlost primijetila je da na sred sobe stoji čovjekoliki oblik sa

raširenim krilima. Zlatne jabuke nije bilo. Uskoro je Victoria

prepoznala osobu sa krilima.

''Angela! Što? Kako?!'' iznenaĎeno je buncala.

AnĎeoski čuvar, Angela, uspravno i ponosno je stajala ispred nje.

Svijetlila je punom snagom i u ruci je drţala štap izraĎen od zlata.

''Jadna si Victoria. Zaista. Ţalim te...'' reče joj anĎeo.

''Gdje je Zlatna jabuka? Što je ovo?'' uplašeno se obraćala Marthi.

Martha hladnokrvno i odvaţno preĎe na Angelinu stranu prostorije.

''Nasamarila sam te. Plakala sam bez razloga kako bih tebe dozvala.

Izmislila sam onu jadnu priču o mladiću kako bi mi ti mogla ponuditi

svoju bijednu pomoć. Znala sam da ćeš doći, znala sam da ćeš se

umiješati. Ja naravno kao kulturna kraljevna, ponudila sam ti uslugu

zauzvrat. Znala sam da ćeš traţiti Zlatnu jabuku. Kako nisko! Udruţila

sam se sa Angelom prije nego što sam se druţila sa tobom. Ona mi je

sve objasnila i potrebno je samo malo moje glume da uhvatimo Ďavola

u klopku. Pala si.''

''Gotova si Victoria. Nećeš uspjeti u onome što si naumila!'' zaprijeti

joj Angela.

''Prevarena si!'' odurno je dodala Martha.

Victoriji je pukao film.

107

''Ti mala prljava kučk...'' isfrustrirano se derala stvorivši plamen u

rukama koji je namjeravala baciti na Marthu.

Angela je brzo djelovala te je štapom koji je drţala bacila čaroliju na

Victoriju. Victoriju pogodi svjetlost štapa i ona nestade. Martha je i

dalje imala ruke na očima braneći se od plamena koji je Victoria

pokušala baciti.

''Je li... uništena?'' pitala je Angelu pošto je shvatila da Victorije

nema.

''Nije. Začarala sam je. Poslala sam je daleko odavde i što god

pokušala, više nikada neće moći pronaći Nessville. Ovo kraljevstvo, za

nju više ne postoji. I nadam se da će proći mnogo stotina godina prije

nego što pokuša pronaći prolaz ka ovamo'', objasnila je Angela te je

predala Marthi štap od zlata.

Štap je bio viši od Mathe i na vrhu je imao kuglu. Bio je ukrašen lijepim

urezima i pravilnim linijama. Jednom riječju, bio je veličanstven.

''Otkud ti ovaj štap?'' pitao je anĎeo Marthu.

Štap je zapravo pripadao Marthi koja ga je posudila Angeli kako bi ga

mogla upotrijebiti protiv Victorije.

''Štap se zapravo zove Sveti štap i posudila sam ga od jedne

prijateljice iz Salema.''

108

22

ODRAZ

-2013-

''Kruna mi lijepo pristaje'', pomislila je gledajući se u ogledalo.

Pripremala se za svoj javni nastup. Naredila je ljudima da se okupe

ispred dvorca kako bi mogla da predstavi sebe, novu kraljicu Nessvilla.

Sve što je pripadalo bivšoj kraljici, Stefani Silver, sada je njezino. Ovo

ogledalo ukrašeno srebrom ispred kojeg stoji i posmatra se, bilo je

Stefanino, sada je njezino. Ova soba, koja je veća od većine kuća

Nessvilla, bila je Stefanina, sad je njezina. Onaj tron plavi, u kojem je

svoje usamljeno vrijeme provodila Stefani, sada je njezin. Ovaj dvorac,

izraĎen od hladnog kamena koji je uobičavao da bude Stefanin, sada je

Victorijin.

Stajala je tako ispred ogledala, ne znajući šta će od dragosti. Izvadila

je iz ormara jednostavnu haljinu od bijele svile. Nije joj se osobito

dopala. Škljocnula je prstima i pretvorila svilenu haljinu u nešto

spektakularno i fantastično. Obukla ju je i ponovo se divila. Divila se

bijelo-sivoj haljini koja gotovo da je odbijala svjetlost poput

dijamanata.

''Vrijeme je'', reče joj jedan od straţara.

Svezala je kosu u čvrstu punĎu i pričvrstila je zlatnom kopčom.

Koračala je prema terasi sa koje će se predstaviti narodu Nessvilla.

Njezina ogromna haljina se lijepo vukla za njom. Teška je i glomazna,

sa rukavima i kragnom. Izašla je na terasu i danje svijetlo istine je

obasjalo. Nije više uzbuĎena. Sretna je, ali se ne smije. Zadovoljna je.

Sve je ispalo onako kako je planirala. Čekanje joj se ipak isplatilo.

''Dobar dan, dobri narode Nessvilla'', rekla je uzevši metalni

mikrofon kako bi je svi mogli čuti.

109

Njezin djevojački glas je odzvanjao ulicama i parkovima Nessvilla. Svi

su zanijemili i posmatrali boţanstveni lik njihove nove kraljice.

''Moţda ćete reći da se sve desilo iznenada. Moţda ćete reći da je

namješteno. Moţda ćete me prezirati, mrziti, grditi. Moţda. Ali prije

nego što li bacite bilo kakvu osudu da mene, ţelim da znate pravu

istinu. Ja sam Victoria, vaša nova kraljica. Da, glasine su tačne. Stefani

Silver više nije vaša vladarica, sada je nova dama došla na tron. Morate

znati, da kraljica nisam postala silom, već milostinjom. Vaša plemenita

kraljica vas je napustila! Otišla, nestala! Ne znam tačno zbog čega, ali

znam da je otišla u potragu za ljubavi...''

Čuvši ovo zadnje, masa se lagano nasmije. Svi su znali koliko je

Stefani bila ţeljna ljubavi i što je sve svjesna učiniti da je neko zavoli.

Tako da ovo što je Victoria upravo rekla, nije ih uopšte začudilo.

''I srećom, došla sam ja. Jedina moguća nasljednica Nessville

kraljevstva. Čudno zar ne? Jedan dan si obična djevojka iz Manhattana,

a drugi dan, kraljica! Ali ne brinite se, u dobrim ste rukama. I ja imam

kraljevsku krv. Ne znam kako je Stefani postupala sa vama, ali ja znam

kako ću. Obećavam vam mir, poštovanje i dobrotu!''

Narod lagano i zadovoljno zapljeska. Oni zapravo nisu ni marili,

kraljica će otići, nova će doći. Bude li narušavala njihova prava, uništit

će je. I tako je vladala harmonija, godinama. Ušla je nazad u dvor, a

masa se razišla nemajući razloga da ostane.

Victoria, sada kraljica, naredila je jednom od straţara da okupi sve

ostale. Kada su se svi postrojili u savršen red ispred nje, izdala im je

svoju prvu zapovijed.

''PronaĎite mi Zlatnu jabuku. Ne pitajte kako, ne pitajte gdje. Samo

je pronaĎite!'' rekla je gledajući u oči svakog naizmjenično.

''To je jabuka, da. Od zlata. Mnogo lijepa, svakom bi se dopala.

Sakrivena je negdje u dvoru i moţe biti bilo gdje. PronaĎite je, i osvojit

ćete zasluţenu nagradu'', dodala je.

110

Straţa je i dalje ispred nje nepomično stajala. Kada je ispred njih bacila

vrećicu punu zlatnih pločica, svi su se u trenu razbjeţali traţeći Zlatnu

jabuku.

Ustala je i sama se uključila u potragu. Nije se previše uzdala u njih,

ali dvorac je ogroman a ona je gotovo bespomoćna. Gledala je po

najmanje logičnim mjestima. Pretraţila je čitavu tamnicu. Pogledala iza

svake moguće slike. Stavila ruku u svaku vazu. Obišla tavan svake kule.

Ništa? Ništa... Ali nije odustajala, mašta joj je davala nadu. Predveče joj

je potraga dosadila. Naslonila se na zid jednog hodnika. Upravo je

rastavila viteški metalni oklop i ponovo ga sastavila traţeći ono što

stotinama godina traţi. Na zidu nasuprot nje ugledala je sliku njoj dobro

poznatog lika.

''Martha'', zajedljivo je šapnula.

Prišla je bliţe. To je zaista ona. Gledala je njezin portret. Izgledala je

starije, ozbiljnije i sa krunom na glavi.

''Bila je i kraljica!?'' ljubomorno je vrisnula.

Sjetila se onog momenta kada ju je Martha nasamarila. Niko je nikada

prije nije toliko ponizio kao što je ona.

''Glupa djevojka!'' rekla je kroz zube.

Tada joj sinu ideja. Rukama je prešla preko slike pozorno je gledajući.

Marthin portret zasvijetli i njezine ruke se počeše micati. Micala se

cijela. Slika je oţivjela.

''Victoria?! Zašto me budiš kvragu!'' ljutito ju je opomenula Martha

sa slike.

''Oh, ispričavam se Vaša Visosti. Da vam namjestim jastuk?'' cinično

će Victoria.

''Što ćeš ti u Nessvillu? Kako si dospjela ovamo?'' namrgoĎeno ju je

pitala.

''Pa zar ne znaš da sam sada kraljica?''

Martha vrisnu stavivši ruku na usta.

111

''Nesveti stvore! Gubi se iz mog dvora! Nikada nećeš dobiti ono što

ţeliš!'' zaprijeti joj hrabra Martha.

''Ti to samo misliš, a znaš koliko mnogo cijenim tvoje mišljenje...''

rekla je Victoria.

''Idi u pakao odakle si i došla!''

''Zapravo lutko, ja sam iz raja. Sjećaš se?'' arogantno je rekla.

''No reci mi! Odmah! Gdje si sakrila Zlatnu jabuku? Reci mi!'' strogo

je naredila.

''Nikada! Nikada ti neću reći!''

Victoria bijesno pritisne usne. Pogledom je zapalila Marthinu sliku. A

ova se nije bunila, nije vrištala. Nije ništa ni osjetila. Ona je već odavno

mrtva.

Tuţna i nezadovoljna otišla je u svoju sobu. Sjela je za stolić sa

ogledalom i češljala si zlatnu kosu. Gledala je svoj odraz dugo. Cijelu

noć je prevela samo sjedeći i gledajući se. Nije spavala, nije treptala,

nije disala, samo se gledala. Kada joj je sunce u zoru obasjalo lice,

trgnula se. Pogledala se još jedanput i rekla samoj sebi:

''Najljepša sam.''

112

23

LEGENDA

''Loše nam se piše'', rekla je Angela.

Anita nije ništa dodala. Nastavile su hodati vraćajući se nazad u stan.

Upravo su se vratile ispred dvorca gdje je Victoria objavila svoju novu

titulu. Sada je kraljica!

''Znaš li koja je dobra strana?'' nešto kasnije je upita Anita.

''Koja?''

''Još nismo mrtve'', odgovorila je.

Otključala je vrata stana te su ušle. Angela, koja je sada obična

smrtnica, sjela je za sto u kuhinji. Doimala se mirnom iako je u sebi

imala čudan sukob. Navikavala se na ljudske potrebe i osjećanja.

Mnogo toga joj još nije bilo jasno i mnogo toga nije znala. Anita joj je

pomagala koliko je mogla. Bile su previše zauzete drugom stvari da bi

se opterećivale sitnicama.

Anita je nervozno hodala po stanu. Bacila je torbicu na fotelju i

prišla ogledalu na zidu. Na glavi si je pronašla jednu sijedu. Brzo ju je

iščupala. Pridruţila se Angeli.

''I? Što ćemo... sada?'' pitala ju je.

Angela se zamisli.

''Ono što smo duţne da učinimo. Zaustaviti je'', rekla je.

''Ali kako? Ona nema ograničenja. Prevrtljiva je mnogostruko.

Moćna je, previše. Pogotovo sada otkako je kraljica.''

''Za svog ţivota kao anĎeo, naučila sam da svaki problem, veliki ili

mali, se moţe uspješno riješiti. Ovako ćemo, smislit ćemo detaljan plan

kako da je zaustavimo. Nećemo spavati, nećemo jesti. Naporno ćemo

raditi. Proučavat ćemo korak po korak dok ne doĎemo do rješenja'',

predloţila je Angela.

Anita sumorno otpuhne gledajući u daljinu.

113

''Ne kaţem da će biti lako. Mnogo toga ćemo se odreći. Dugujemo to

Nessvillu. Mogle bismo pobjeći. Ali kamo? Kako? Ne bismo daleko. I

ne bismo dugo. Kladim se da je Victoria postavila zaštitnu barijeru oko

grada tako da niko ne moţe doći u Nessville, niti pobjeći iz njega.''

''A što ona uopšte ţeli?'' nejasno je pitala Anita.

''Niko tačno na svijetu ni ne zna šta to ona zapravo hoće. Ali nešto

istinski ţeli. Njezin plan se vrti oko Zlatne jabuke. Davno prije, Victoria

je pronašla Nessville. Čula je da je negdje u dvorcu sakriven veoma

moćan i tajanstven predmet, Zlatna jabuka. Radila je kao sluţavka u

dvorcu te se sprijateljila sa princezom Marthom. Nagovorila je princezu

da joj pokaţe Zlatnu jabuku kako bi je uzela. Ali Martha je bila lukava.

Udruţila se sa mnom te je Victoriju prevarila. Umjesto ka Zlatnoj

jabuci, dovela ju je meni. I ja sam je uz pomoć Svetog štapa poslala

daleko kako nikada ne bi pronašla Nessville. I sada je ovdje, u

Nessvillu. Kraljica. Čula je moj plač te sam je prizvala. Za sve sam ja

kriva. Zato moram da ispravim ovo. A ti mi moraš pomoći...''

Anita je uze za ruku. Angeli se u očima nakupiše suze, ali ne

zaplaka. Anitin topao stisak ju je osnaţio. Priznala si je da su ljudska

osjećanja čudo.

''Naravno da ću ti pomoći'', rekla je Anita.

''A što je sa tom Zlatnom jabukom? Zašto je Victoria toliko ţeli?''

dodala je.

''Čula sam priče prema kojima Zlatna jabuka, kada se presiječe na

dva dijela otvara vrata raja, a kada se presiječe na tri dijela tada otvara

vrata pakla. Mislim, navodno da se to desi. Sad koliko je to tačno, ne

znam. Ne znam! Ali to je samo obična priča. Legenda'', ispričala je

Angela.

Anita osta zadivljena Angelinom pričom.

''Ali što će joj... ta Zlatna jabuka? Zašto bi otvorila vrata pakla?''

zbunjeno je pitala.

''A što ako ustavi ţeli da otvori vrata raja?'' Angela joj odvrati.

114

Zamišljeno su gledale u sto. Imale su tako malo podataka a tako mnogo

praznih mjesta u priči koja moraju da popune. Jednom kada sastave

priču otkrit će Victorijin plan. A jednom kada ga otkriju, morat će ga

uništiti.

Anita naglo ustade, no doĎe joj zlo i mrak na oči te se vrati na

stolicu.

''Jesi li u redu?'' zabrinuto će Angela.

Ustade i priĎe joj. Anita je sjedila sa rukama na licu.

''Jesi li dobro? Anita?'' izbezumljeno je ispitivala.

''Osjećam se loše. Uh! Ne znam šta mi je...'' prošaptala je.

Angela ju je polako odvela u njezinu sobu i poloţila na krevet. Donijela

joj je zaslaĎene vode sa limunom. Nešto sa njom nije u redu. Pozlilo joj

je najedanput bez ikakvog razloga. Je li kriva Victoria? Sumnja. Popila

je vodu, a nedugo ju je i san obuzeo.

Probudila se u sumrak. Polumrak s vana ju je zbunio. Nije znala je li

upravo sviće ili zalazi sunce. I dalje se osjećala loše. Ako ne, ovaj put i

gore. Ţeljela je da ustane, ali se osjećala isuviše odmornom. San kao da

ju je samo još više iscrpio. Ipak je ustala. Pri uspravnom poloţaju se

ljuljala traţeći ravnoteţu. Na njenu sreću nije pala. Prišla je prozoru.

Sunce zalazi, shvatila je.

Kako je to samo tuţno. Sunce nestaje, zalazi za planinama, nema ga.

Gubi se svjetlost, gubi se toplina, gubi se ţivot. Dolazi tama, dolazi

hladnoća, dolazi smrt. I cvijet se u svoje latice sklapa u biljni san. I

leptir skuplja svoja krila očekujući novi dan. I ptica stavlja glavu pod

krila. I sve tako dok ponovo u praskozorje sunce djelić po djelić ne

izaĎe i obasja prirodu u punom sjaju toplote.

Prisjetila se sna kojeg je sanjala. Bila je ponovo u šumi gdje je

plakala kad je kraljica Stefani usmrtila Sebastiana, i gdje joj se poslije

Sebastian prikazao u obliku duha. Tu je šetala šumom. Prišla je jednom

grmu ruţa crvenih kao krv. Oprezno je otkinula jednu i stavila je u

kosu. Osjećala se poput morske sirene što sjedi na kamenu i češlja

115

uvojke nadajući se da će njezin mornar ponovo doći. Je li njezin

ljubavni ţivot završen? Hoće li ikada više upoznati novog princa?

Okrenula se i ugledala malenu ovčicu koja joj se često znala priviĎati u

šumi. Anita ju je posmatrala diveći se njezinom savršenom bijelom

krznu i malenoj njuščici. Ovca joj se tada obrati:

''Zašto me ne pratiš?''

Anita se probudila. I dalje se osjećala slabom. Ustala je ljuljajući se.

Nije pala. Prišla je prozoru da vidi sunce. Sjetila se sna.

Čudno je sve to, snovi i stvarnost. Ili su to samo neki znaci koje je

ona ignorirala a koje bi trebala da prati? Prišla je ogledalu dok je u sobi

još bilo dana. Zaklela bi se da je tokom spavanja izgubila na svojoj

masi. Izašla je iz sobe i ušla u kuhinju. Večerala je par zalogaja sa

Angelom. Osjećala se mnogo loše. Sve ju je boljelo. Teška glava joj se

na ramenima ljuljala, a čelo je plamtjelo. Kasnije je popila aspirin i

ponovo legla te zaspala sanjajući ovčicu koja se duri što je Anita ne

prati.

116

24

USAMLJENA

Zlatnu jabuku nije pronašla u dvorcu. Niti jedan od straţara ju nije

uspio naći. Izgrdila ih je, a na njihovu ţalost, vreću za zlatnicima je

sklonila. Priznali su da je ova njihova nova kraljica još luĎa od prošle.

Victoria je imala neke svoje vlastite hirove. Ljudi su primijetili

njezino neobično ponašanje i bezobrazluk. Naručivala je najskuplje

haljine i cipele koja joj je pristizala iz cijelog svijeta. Najviše je voljela

da nosi bijelo krzno ili crnu koţu. Nabavila je čak i haljinu načinjenu od

krzna crne pantere. Kupovala je nakit, dragulje, zlato, srebro. A svaku

mjeru je prešla kada je zapovjedila da joj nabave lavicu. Pravu lavicu!

Nije mogla da dočeka da stigne iz Afrike. Nazvala ju je Carmen i

voljela ju je mnogo, dok su je straţari gledali sa strahom. Polako je

trošila zlato iz kraljevske riznice tako da je povisila cijenu poreza te su

joj često graĎani Nessvilla znali protestovati ispred dvora. Ali na

njihovu ţalost, time nisu ništa postigli jer je Victoriji bilo svejedno za

narod.

Ali sve te skupe stvarčice joj nisu donije Zlatnu jabuku. Tako da je

uprkos svemu i dalje ostala nezadovoljna. Nemajući izbora, a ţeleći je

pronaći, kraljica Victoria je proširila oglas u Nessvillu. U oglasu je

naredila ljudima da joj pomognu u potrazi za veoma cijenjenim

predmetom koji joj nikako ne dopušta da bude sretna. Zlatna jabuka je

sve ono što ona nema. Razglasila je da svako ko ima predmet koji

odgovara opisu Zlatne jabuke, da ga velikodušno pokloni svojoj kraljici

ili da ga proda.

I ljudi su traţili Zlatnu jabuku, po svojim tavanima, podrumima, u

šumi, u rijeci, čak su i kopali zemlju. A samo su najstariji znali legendu

o njoj. Neki su se čak i usudili da laţiraju Zlatnu jabuku te su joj

donosili jabuke obojene u ţuto koje je ona nezadovoljno bacala na njih.

117

Jednog mladića je čak i zatvorila jer joj je dao jabuku koja je sa svih

strana savršeno prevučena zlatom.

''Vaša Visosti'', poklonio se stasiti mladić gledajući u gole noge

kraljice.

Bio je visok sa širokim ramenima. Kosa mu je bila crna i masna a

obrazi crni i garavi od ugljena. Kraljica ga je ogavno gledala.

''Mislim da imam ono što traţite'', intrigantno je rekao.

''Misliš ili znaš?''

Sjedila je na tronu i bijesnim očima pratila njegove pokrete. Povukla je

cigaretu i izdahnula oblak dima prema njemu. Zbunila ga je, ali je ipak

iz prsluka izvadio bijeli rubac i hrabro ga pruţio kraljici. Victoria ga

naglo uze te skide rupčić. U rukama je drţala savršenu jabuku od zlata.

Okretala ju je sa svih strana. Čisto zlato. Prekrasna je. U njoj je vidjela

odraz svojih crnih očiju. To nije ta! I dalje je bila vruća. Još se više

razbjesnila. Rukom ju je gnječila. Sloj zlata sa jabuke se otopio a u ruci

joj je ostala samo obična crvena jabuka. U trenu ju je smrvila na sitne

komade.

''Što?! Kako?'' mladić se uplašeno čudio Victorijinom pothvatu.

Ustala je.

''Zar misliš da sam ja glupa? Zar misliš?!'' ogorčeno je vikala na

njega.

Nije mogao da priča.

''Zar misliš da ne mogu prepoznati pravu Zlatnu jabuku od obične

jabuke prevučene oskudnim slojem zlata? Čim si ušao znala sam da si

kovač! Prljave ruke i kosa, garavi obrazi i jako tijelo. Još mi je u ruci

bila vrela! Zar misliš da sam toliko naivna?!!'' derala se na sav glas.

''Molim vas, izvinite...''

''Gubi se odavde! Ti si sramota za muški rod! Fuj!'' vrijeĎala ga je.

To ga ja naljutilo. Okrenuo se.

''Zar stvarno mislite da ćete pronaći magičnu jabuku od zlata? Zar

mislite da ste je jedini traţili? Molim vas... Da Zlatna jabuka zaista

118

postoji do sad bi je neko već pronašao. Moj djed mi je pričao legende o

njoj i moram da kaţem da su to sve čiste GLUPOSTI!'' isprovocirano je

nabrajao.

Okrenuo se da izaĎe, ali njezin pogled ga zakoči.

''Ne ideš ti nigdje...'' hladno je rekla gledajući ga netremice.

Probudio se u tami. Ispred njega, odvojena metalnim rešetkama,

stajala je sablasna kraljica Victoria sa bakljom u ruci.

''Gdje sam?'' tiho je pitao drţeći se glave.

''U tamnici si dragi moj. Tako završi svako ko petlja sa mnom'', rekla

je iritantno.

''Pusti me!'' naredio je nešto glasnije.

Ona se okrene zaklonivši mu svjetlost plamena baklje.

''Nemoj tako dušo. Mogao bi završiti i gore. Nakon tri mjeseca ovdje

mislim da će te oči mnogo boljeti kad ponovo vidiš sunce'', rekla je

ostavivši ga u mraku tamnice dvorca u Nessvillu. Čula je njegove

uzvike u pomoć. Čula je i nasmijala se.

Prošlo je sedam dana, a niko joj nije donio Zlatnu jabuku.

Razmišljala je tako. Bivša kraljica Stefani bi trebala znati gdje je Zlatna

jabuka. Zašto je prije nije pitala? Nikada nije kasno. Pretvorila se u

plamen te se teleportirala gdje god da se Stefani Silver nalazi. Vratila se

od nje razočarana. Stefani je rekla da je čula za Zlatnu jabuku ali da je

nikada u dvorcu nije ni vidjela i da čisto sumnja u njezino postojanje.

Ko bi još mogao znati gdje se Jabuka nalazi? Angela? Ali ona je

sigurno mrtva. Što će sada? Ništa.

Osjećala se usamljeno. Imala je ogroman dvorac pun mnogih stvari.

Pun praznine. Moć i titula je nisu zadovoljili. Nesretna je. Lutala je

hodnicima kada je ugledala Jakea, svog straţara. Bio je to lijep i jak

mladić koji je vjerno izvršavao njezine naredbe. Prišla mu je u nadi da

ovu noć neće provesti sama.

''Zdravo Jake'', obratila mu se.

119

On je hladno i strogo pogleda.

''Dobra veče Vaša Visosti. Kako vam mogu pomoći?'' sluţbeno je

rekao ne gledajući je u oči, a ona je to ţeljela.

''Sigurno ti je dosadno po cijeli dan stajati i izvršavati moje dosadne

naredbe...'' rekla je.

Nije ništa odgovarao.

''Hajde malo predahni, popi jedno piće sa mnom. Noć je duga'',

dodala je traţeći mu pogled.

''Ne bih smio, hvala vam'', pristojno je odbio.

''Ma hajde! To je samo jedno piće. Ne boj se, ja ne grizem'',

zavodljivo je govorila.

''Ne hvala'', rekao je.

''Ili bi ti moţda preskočio predigru? I odveo me ravno u krevet?

Hajde vidiš da sam usamljena. Kome se javlja ovakva prilika? Ja sam

kraljica!'' poluglasno je zborila.

''Oprostite Vaša Visosti, nisam zainteresiran. Imam suprugu tako

da...''

''Što ima veze? Neka je imaš, moţeš imati i mene. Sigurno nije

lavica u krevetu kao ja. A definitivno nije ni kraljica.''

Uzela ga je za grudi. On se odmaknuo.

''Moţda nije kraljica, ali je najbolja ţena koju jedan muškarac moţe

da ima. Vjerujte mi, nije vrijedna da je na takav način prevarim. Nije

vrijedna kraljice samoće. Niste joj ni do koljena!'' ogorčeno je nabrajao.

Shvatio je da je pretjerao. Odmaknula se od njega.

''Dobro. Onda idi svojoj drolji! Idi! I ne vraćaj se, jer si otpušten!''

glasno se derala.

Otišao je, djelomično nesretno jer je izgubio poloţaj i posao, a

djelomično sretno jer sada zna da više neće raditi za bolesnike poput

nje. Po prvi put nakon što je kraljica, pojaviše joj se suze u očima.

Sišla je u tamnicu sa bakljom u ruci. Ali ne kako bi obišla svog

zarobljenika kovača, otišla je do kaveza od mjedi. U njemu su i dalje

120

anĎeoske suze i Angelina krila koja je odrezala oduzevši joj njezine

anĎeoske moći. Gledala ih je i divila im se. Tako su lijepa i savršena.

Bez obzira na to što su odsječena ona su i dalje blještavo bijela i ţiva.

Ţeljela ih je. Ţeljela ih je na sebi. Ispruţila je ruku i vrhom kaţiprsta

dotakla njegova njeţna paperjasta perja. Ali pod prstima nije osjetila

njegovu njeţnost. Opekla se. Refleksno je vratila ruku. Ponovo zaplaka.

Čučnula je pored i još ih dugo gledala.

''Samo ţelim da budem anĎeo... ponovo'', tiho i gotovo nečujno je

prošaptala.

121

25

PASTIR

''Kuda si pošla?'' pitala je Angela Anitu.

''Idem malo do šume'', rekla je oblačeći trenirku.

''U šumu? Što ćeš pobogu u šumi?!'' čudila se.

''Pa... onako. Malo da prošetam. Brzo ću'', pravdala se.

Izašla je prije nego što je Angela uspjela išta da poduzme. Osta sama.

Kao anĎeo nije ni znala za pojam samoće. Sada kao čovjek, plaši se

samoće. Pospremala je ostatke od doručka. Nije čula kada je ušao.

Okrenula se i ispustila porculanski tanjir. Razbio se na dva velika

nejednaka dijela i stotinu sitnih komadića. Prepao ju je. Metar ispred

nje, stajala je Smrt. U njegovim očima vidjela je da je vrijeme. Gotovo

je.

''Ne...'' beznadeţno je rekla prije nego što je išta pokušala.

SmeĎokosa djevojka je koračala ka šumi. Topao vjetar joj je nosio

uvojke. Šetala se šumom. Šetala se onim djelom gdje je oplakivala

Sebastiana. Ovaj put neće. Više neće plakati za njim. Neće ga prizivati.

Pogledom na lijevo uspjela je da ugleda dvorac. U vrijeme kraljice

Stefani ga je mrzila, a sada kada je kraljica još gore od prethodne,

dvorca se naprosto boji.

Prstima je prešla kroz kosu. U ruci je drţala skoro cijelu šaku smeĎih

dlaka. Što je ovo?! Bacila ih je. Još se jednom počešljala rukom. I dalje

su joj ruke bile pune dlaka. Kosa joj je nenormalno opadala. Pokušavala

je da je ne dira ali svaki put kada bi je popravila novi sloj bi otkinula. I

dok se tako borila sa čupercima i dlakama, grmlje ispred nje zašuška.

Prestala se čupati. Iz grmlja iskoči razlog zbog kojeg je i došla u šumu.

Ona malena bijela ovčica što ju je par puta promatrala iz daljine i što ju

je neku noć sanjala kako joj govori da je prati. PoĎe prema njoj da je

dotakne, ali ovčica se odmake i pobjeţe.

122

''Hajde da i tebe jednom ulovim'', rekla je i pošla za njom.

Ovčica je prilično brzo išla ali je par puta zaostajala tako da ju je Anita

savršeno mogla pratiti. Vodila ju je kroz šumu, ali Anita nije obraćala

paţnju na okolinu. Usredotočila se na bijeli komad vune koji je

slijedila. Zaobilazila je lokve, preskakala oborena stabla i sklanjala

grane kako bi je vidjela. Trčala je ali se nije umorila. Nisu išle daleko.

Uskoro su i izašle iz šume i došle na drugu stranu. Anita izaĎe na

prostranu livadu kojoj nije mogla vidjeti kraj. Samo je prema istoku

vidjela niz planinskih vijenaca u oblacima. Nedaleko se nalazila kućica

srednje veličine. Oko nje je bilo još ovaca. Pronašla je i svoju. Išla je ka

kući. PoĎe i Anita. Kada je stigla, ostale ovce nisu bjeţale od nje. Čak

se i mala ovčica umirila i stala. Anita je konačno uspjela da se sagne i

pomiluje je. Ovčica nije pričala kao u njezinom snu gdje joj je rekla da

je prati. Pratila ju je, i dovela ju je ovdje. A gdje to tačno? Anita se

obazre. Kućica je napravljena od stotinu kamenja uzidanih u beton.

Temelji su bili od krupnijeg kamenja a krov je načinjen od

narandţastog crijepa prekrivenog mahovinom. Izgledala je odrţavana i

u dobrom stanju. Imala je čak i uredan cvijetnjak sa dosta crvenih ruţi i

poljskog cvijeća koje Anita nije poznavala. Nikada nije napuštala

Nessville. Ovo je najdalje što je ikada bila od svoje kuće. Nego, ko bi

mogao ţivjeti ovdje? Sigurno neki pastir, pomislila je. Čim je imao

ovoliko ovaca. Uskoro se će i doznati. Drvena vrata kuće se otvoriše.

Izašao je visok čovjek. Anita ga nije dobro vidjela. Prišao je.

''Dobar dan djevojko'', rekao je prebrojavajući ovce.

Izbrojao ih je u trenu iako bi se Anita zaklela da ih ima preko pedeset.

Kako ih je tako brzo izbrojao?

''Dobar dan...'', rekla je zbunjeno.

Osjećala se neprijatno biti tek tako ispred nečije kuće. I tek tada je

uistinu vidjela pastira. To je mladić, nekih dvadeset i pet ili šest godina

star. Obučen je u lijepu odjeću sašivenu od vune. Imao je lijepo i

prijatno lice obasjano suncem i radošću. Detaljno je posmatrao

123

zbunjenu djevojku plavim očima i stalno se smiješio i pokazivao lijepe

zube kakve rijetko koji pastir ima. Nos mu je izduţen i zašiljen u ravni

vrh. Imao je malo brade i brkova i srednje dugu valovitu smeĎu kosu.

Anita si je morala priznati da je ovaj momak prilično lijep i zgodan za

običnog pastira.

''Kako vam mogu pomoći? Da se niste izgubili?'' upitao ju je.

''Pa... pa... Našla sam ovu ovčicu u šumi. Pratila sam je i ona me

dovela ovamo'', objasnila je zamuckivajući.

Nasmijao se.

''Ona se uvijek gubi, ali uvijek i naĎe put kući'', rekao je.

Šutjeli su.

''Ja sam Andrew Mayer, a ti?'' predstavio se.

''Anita Collins'', rekla je stidljivo iako nije imala velikih razloga za

stid.

Pruţio je ruku, a ona mu je odvratila.

''Ti mora da si iz grada?'' pitao ju je.

''Da, jesam. Naţalost'', rekla je.

''Naţalost? Zašto naţalost? Što se to dogaĎa u Nessvillu?''

znatiţeljno je pitao.

''Zar ne znaš?'' pitala ga je.

''Ja sam ovdje godinama. Niko me ne posjećuje, a u grad dolazim

samo kada je to neophodno'', objasnio je.

Sjeli su na obliţnju drvenu klupu.

''Pojavila se ta nova kraljica, Victoria. Stefani je otišla. Ova nova je,

kako da ti to objasnim, zla. Manipulira i mnogo je moćna. Moţda će ti

biti teško za shvatiti ali ona će uništiti Nessville. Dolaze teški i crni

dani. A preslaba sam da bih išta poduzela.''

''Jedan čovjek ne moţe promijeniti svijet, ali moţe prenijeti poruku

koja moţe promijeniti svijet'', rekao je Andrew.

''Lako je reći, teško primijeniti'', dodala je na to.

124

''Ne budi tako beznadeţna djevojko. Uvijek postoji rješenje za svaki

problem. Mora postojati neka slaba tačka koju jednom kada dotakneš,

pobijedit ćeš.''

''To sam već odavno saznala...'' rekla je i duboko se zamislila.

Ponovo šutnja.

''Hoće li biti neprikladno ako te pozovem na šoljicu čaja unutra?''

pitao je nesigurno.

''Nije neprikladno, samo mi je ljepše ovdje, vani. Na svjeţem zraku i

livadi'', pravdala se udišući čist zrak.

''Aham. Razumijem'', rekao je.

''A što je s tobom? Koja je tvoja priča?'' pitala je pogledavši ga.

''Moja priča je kratka i jednostavna. Još od malena sam pokazivao

veliki afinitet za znanje i učenje. Završio sam nekoliko škola i fakulteta.

Posjedujem neprocjenjivo znanje o prirodi. Ali to nije samo tako.

Probao sam se zaposliti ali kada sam vidio kako svijet iskorištava i

manipulira blagodatima prirode, odustao sam. Nisam ni bio poţeljan

ondje, u Laboratoriju Ispitivanja Lijekova. Grozne stvari se dešavaju

tamo. Eksperimentisanje na ţivotinjama, mrtvim tijelima ljudi i

dobrovoljcima. Ali svaku mjeru je prekršilo to kada je moj tim oteo

djevojku na kojoj su planirali da na silu vrše eksperimente. Oslobodio

sam je prije nego što su joj išta uradili. To me koštalo skupo. Otpustili

su me i uništili mi svaki tračak nade za ponovnim zapošljavanjem.

Prijavio sam ih i propali su. Tvrtku za ispitivanje lijekova je preuzela

lijepa mlada dama koja je promijenila naziv u Atropin. Ponudila mi je

posao ali sam je blago odbio. Mislim da se više nikada neću moći baviti

naukom na isti način. Zato sam pobjegao u mjesto gdje je vrijeme stalo

i gdje niko ne dolazi i gdje se ništa ne dešava. Ova livada na rubu

malenog kraljevstva Nessvilla sluţi mi kao savršeno utočište. Nabavio

sam par ovaca od ono malo novaca što mi je ostalo, a one su se

namnoţile i sada ih je pedeset i pet. Svojim rukama sam izgradio ovu

kuću i sve što koristim sam napravio i proizveo. Moţda zvučim kao

125

luĎak izolovan od svih, ali ovako sam sretan. Barem djelomično.

Ponekad mi nedostaje razgovor sa ţivim bićem te pričam ovcama

nadajući da će me razumjeti i konačno progovoriti. Ali to se neće

desiti...''

''To je tako... dirljiva priča. Mora da ti je teško da ţiviš ovako sam,

bez ikoga. Spasio si neduţnu djevojku i uništio laboratorij, učinio si

dobru stvar. Sam si se snašao u ovoj pustoši i od ničega izgradio ţivot i

podigao uspješne i čvrste temelje. Ali zašto ne doĎeš u Nessville? Zašto

biti sam? Ne moraš raditi kao naučnik u laboratoriju ili ne znam ni ja

šta. Moţeš imati neki običan posao. Ovdje si usamljen'', rekla mu je

diveći se njegovoj priči.

''Obični ljudi me plaše. Nikad se ne zna šta je kome na pameti, nikad

se ne zna ko će izmisliti neku bolesnu ideju. Nisam razmišljao o tome.

U Nessville bih se preselio samo kada bih imao jak razlog'', objasnio je.

''A koja je tvoja priča?'' promijenio je temu upitavši je.

Ona mu je ispričala sve. Kako je na fontani upoznala Sebastiana. Kako

se kraljica zaljubila u njega te ju je zarobila u tamnicu. Te kako je

Sebastian došao da je spasi ali kada su pošli nazad njega je ubila.

Preskakala je dijelove koji su bili natprirodni kao što je ukazivanje

anĎela, te ugovori sa Victorijom koja je zapravo vrag. Nije ţeljela da ga

plaši nepotrebnim stvarima, ionako ovo je vjerovatno prvi i posljednji

put da će više ikada pričati sa njim.

Smrkavalo se. Ustala je.

''Trebala bih poći prije nego što padne mrak. Neću vidjeti put kući

kroz šumu, a i ne bih voljela da sretnem vuka'', rekla je plašljivo

gledajući u šumu.

''Hoćeš li da te otpratim?'' pitao ju je.

''Ne treba, znam sama. Uostalom, ko će ti pripaziti na ovce?''

''Pa... ovako ćemo: ti ćeš meni pomoći da ih utjeram u tor, a ja ću te

onda ispratiti. Vaţi?'' predloţio je.

126

Dopala joj se njegova ideja. Zajedno su u tren oka utjerali ovce a onda

ju je on pratio sve do njoj poznatog mjesta.

''Dalje ne moraš, ovo mi je poznat dio šume'', rekla je prepoznavši

vrhove kula dvorca.

''Bilo mi je čast upoznati te i pričati sa tobom'', rekao je.

''TakoĎer'', rekla je gledajući u zemlju.

Stajali su.

''Navrati nekad ako ţeliš da ti pomognem u planu protiv zle kraljice.

U kući imam biblioteku sa mnogo vrijednih knjiga. Mogle bi ti

pomoći'', rekao je.

''To bi bilo lijepo'', rekla je sa smiješkom.

Sunce je zašlo i noć se već postepeno spuštala.

''DoviĎenja Anita'', rekao je okrenuvši se nazad.

''DoviĎenja!'' odvratila je i pošla nazad u svoj stan.

127

26

PLAN UBISTVA

Anita Angeli nije spominjala pastira. Ništa joj nije govorila. Nije joj

ni rekla kuda će kada je sljedećeg jutra ponovo se uputila ka šumi. Kosa

joj je manje opadala ali ju je mučila strašna glavobolja. Cijeli predio

oko lijevog oka joj je pulsirao. Tome nije predavala veliku paţnju.

Nastavila je kuda je i krenula, pastiru.

''Dobro jutro!'' obratila mu se.

Vidjela ga je još prije nego što je izašla iz šume na livadu. Upravo je

utjeravao ovce u tor sa jutarnje paše.

''Hej! Dobro jutro Anita. Nisam te očekivao ovako rano. Zapravo,

nisam mislio da ćeš uopšte doći'', rekao je iznenaĎeno utjeravši

posljednju ovcu.

''Zašto ne bih došla? Pozvao si me? Zar ne?'' nesigurno ga je pitala.

''Pa ne znam. Zašto bi neko ţelio da posjeti usamljenog luĎaka koji

po cijeli dan čuva ovce?''

''Zato što ja ne poznajem usamljenog luĎaka, već samo bivšeg

nadarenog naučnika koji sada čuva ovce'', rekla je.

Zadovoljio se njezinim odgovorom.

''UĎi'', rekao je otvorivši vrata svog doma.

''Sjedi i osjećaj se kao kod kuće. Doći ću samo dok se operem. Ovce

su me ublatnjavile'', rekao je i otišao u sljedeću prostoriju.

Ali Anita ne sjede. Razgledavala je unutrašnjost njegove kuće. Zidovi

su takoĎer od kamena koji je lijepo i savršeno pasao jedan uz drugi kao

slagalica. Pod je od ravno izrezbarenog drveta i postavljen je tako da se

nije znao prekid izmeĎu pojedinih daski niti je škripao kada se hodalo.

Preko poda je tepih od vune ovce. Na sredini je stolčić od suhog

hrastovog drveta – iz jednog komada načinjen, reklo bi se. Sjela je na

fotelju obloţenu takoĎer vunom. Sjednuvši, Anita propade i uroni u

udobnu fotelju. Sve što se nalazilo u sobi bilo je skromno i rukom

128

raĎeno. Nije bilo previše stvari i sve to je on sam napravio. Primijetila

je dosta ukrasa i izrezbarenih crta i linija po namještaju. Nije imao

struju, niti vodu. Koristio je fenjere i svijeće.

Izašao je iz prostorije za koju je Anita zaključila da je kupaonica.

''Jesi li za čaj?'' pitao ju je.

''Moţe'', rekla je zadovoljno.

U drugoj strani prostorije nalazila se minijaturna kuhinja koju je Anita

tek sad primijetila. Na malenu metalnu peć je stavio čajnik sa vodom.

''Dobrodošla u moj skromni dom. Nije nešto, ali moţe posluţiti kao

dobro utočište'', rekao je prateći Anitin zadivljeni pogled.

''Sve si ovo sam napravio?'' još je jednom ţeljela da se uvjeri.

''Do zadnjeg detalja'', odgovorio je.

''Koliko dugo već ţiviš ovdje?'', pitala je.

''Na zimu će šest godina. A tri godine mi je trebalo da sve konačno

završim'', rekao je.

Klimnula je glavom u znak razumijevanja.

''No dok čaj provrije, trebali bismo prijeći u moju biblioteku'',

predloţio je.

Ustali su. Uveo ih je u sljedeću sobu. Sa svih strana bile su drvene

police sa uredno posloţenim knjigama. Zidove nije moguće vidjeti u

ovoj odaji. U sredini je sto od tamnog drveta kao i stolica. Anita prošeta

razgledavajući knjige. Bile su tu svakakve vrste knjiga, rokovnika,

priručnika posloţenih po abecednom redu. Od naučnih knjiga, priča,

ljubavnih i avanturističkih romana, do pjesama i rječnika. Imao je sve.

''Tu je mnogo knjiga...'' rekla je zadivljeno.

''Da. Jedna od njih bi nam morala posluţiti. Tako ćeš zaustaviti

kraljicu Victoriju i spasiti Nessville od zla'', rekao je.

''Andrew'', obratila mu se.

''Da?''

Pogledao ju je.

129

''Ja nisam bila sasvim iskrena kod moje priče...'' priznala je sramno

gledajući u pod.

''Kako to misliš?'' zaintrigirano je pitao.

''Sve što sam ti dosad rekla je istina, ali sam preskočila neke

dijelove'', rekla je.

''Preskočila si ih s razlogom?''

''Da.''

''Kojim?''

''Ne mogu ti to reći...'' rekla je i dalje gledajući u pod.

''Ali onda ti neću moći pomoći. Reci mi, što je to toliko strašno pa

mi nisi mogla reći?''

''Sjela je za sto od tamnog drveta. Postoje neke stvari na ovome

svijetu koje je jako teško shvatiti'', započela je.

''Slaţem se.''

''Moţda ćeš pomisliti da sam luda ili da lupetam, ali ću ti svejedno

reći, jer nemam šta da izgubim. Dotakla sam ono tajanstveno prirodno

nepostojanje. Vidjela sam neprirodno. Ono je stvarno i ono moţe biti

lijepo i dobro, a moţe tjerati u jad i biti zlo'', objasnila je.

''Mislim da te nisam sasvim shvatio'', rekao je začuĎeno diţući

obrve.

''Htjela sam da kaţem, da supernaturalno zaista postoji. Vidjela sam

anĎela i lijep je. Svijetli boţanstvenom svjetlošću i vodi me na ispravan

put. Ali naţalost, vidjela sam i vraga. Još je ljepši ali je zao i prevrtljiv.

Vidjela sam smrt i pogledala je u njezine mračne oči dok mi je bila za

petama. Andrew, naša kraljica Victoria je Ďavo. I ne znam kako da je

zaustavim. Ona traţi predmet po imenu Zlatna jabuka koji otvara vrata

raja i pakla. Ne znam što će joj, ali znam da kada ga se dočepa, nastaje

kraj.''

IznenaĎeno ju je posmatrao. Nije očekivao da će čuti ovo iz njezinih

lijepih usta.

Šutjeli su.

130

''Sada sigurno misliš da sam luda'', prekinula je neugodnu tišinu.

''Ne mislim da si luda. Ovo je sve... mnogo za mene u jednom danu.

AnĎeli, smrt, kraljica-vrag. Trebat će mi vremena da sve to uklopim. To

je zaista strašno ako je isitna. Nisam čuo za tu Zlatnu jabuku, ali sada te

razumijem zašto si mi govorila da je kraljica opasna po Nessville. Sada

razumijem zašto ţeliš da je zaustaviš. I pomoći ću ti'', rekao je.

''Idem da nam zalijem čaj. Brzo ću doći'', rekao je i otišao.

Ostade sama meĎu svim tim knjigama. Trebat će vječnost dok išta

pronaĎu o uništavanju Victorije. Na tamni drveni sto kanu kap crvene

tečnosti. Rukama je obrisa. To je krv. Curila je iz njezinog nosa. Iz

torbice je izvadila papirnatu maramicu i obrisala krv. Stala je. Sigurno

se samo malo povrijedila dok je išla kroz šumu. Andrew se vratio sa

šoljicama kipućeg čaja. Anita je zahvalno uze.

''Od čega je?''

''Mješavina šumskog voća'', rekao je.

''No dobro. Sada da vidimo koje bi nam knjige mogle pomoći'', reče

pregledavajući police.

Na sto je poloţio desetak knjiga.

''U jednog od ovih bi mogli naći nešto korisno'', rekao je.

''Kako znaš? Ovdje ima stotinu knjiga?''

''Godinama ţivim sam, pročitao sam ih sve po nekoliko puta'', rekao

je.

Bile su to neke prastare knjige o legendama i strašnim pričama. Listali

su ih i čitali ono što bi njima trebalo. Anita je povremeno brisala nos od

krvi dok je Andrew nije gledao.

''Slušaj ovo: Vrag se moţe uništiti na nekoliko načina i rituala. Sama

suprotnost vragu moţe biti kobna po njega, a Sveti štap ispravno

upotrijebljen će ga zauvijek izbrisati iz postojanja'', pročitao je iz jedne

debele knjige.

''Sama suprotnost vragu? AnĎeli?'' pretpostavljala je.

131

''I ja mislim. A i Sveti štap bi nam mogao pomoći, samo kada bismo

znali gdje da ga naĎemo. Nisam nikada čuo za njega, a ti?''

''Sveti štap. Čekaj poznato mi zvuči. Angela mi je pričala o njemu.

Da. Uz pomoć Svetog štapa je protjerala Victoriju iz Nessville prije

mnogo godina.''

''Ko je Angela? I zar je Victoria prije bila ovdje?'' začuĎeno je

ispitivao.

''Angela je moja prijateljica koja je bila anĎeo, ali više nije i sada

ţivi sa mnom. A Victoria je prije mnogo godina pokušala prevariti

princezu da joj pokaţe Zlatnu jabuku. MeĎutim princeza je Victoriju

odvela do Angele koja je Svetim štapom protjerala iz Nessvilla. To je

duga priča, objašnjavat ću ti usput'', govorila je.

''Pa znaš li gdje je taj Sveti štap. Bio bi nam od velike koristi ako ta

tvoja Angela više nije anĎeo.''

''Ne znam gdje je. Trebali bismo nju pitati'', objasnila je.

Pastir se zamisli.

''Mislim da imam plan, ali ti ga ne mogu detaljno objasniti. Reći ću ti

samo da za početak moramo razotkriti Victoriju. Narod Nessvilla mora

vidjeti njezino pravo lice. Ne smiju joj vjerovati. Moramo ih natjerati da

se pobune protiv nje'', pričao je.

''Ali kako da je razotkrijemo?''

''To sam smislio. To neće biti niko od nas. Vidjet ćeš poslije'', rekao

je.

Anita se nasmiješi. Shvatila je da je stekla prijatelja koji će joj pomoći.

Shvatila je, ali već je bilo kasno. Pala je sa stolice na pod.

''Anita?! Anita?! Što ti je??!'' uplašeno je vikao poletjevši ka njoj.

Provjeravao joj je disanje. Ne diše. Srce joj ne kuca. Pokušavao je da je

oţivi reanimacijom. Nije djelovalo. Uradio je jedino što je znao. Uzeo

ju je u naručje i poveo u Nessville. Pitao je prolaznike gdje ţivi

djevojka koju je nosio. Oni su ga poslali ka njezinom stanu. Pokucao je.

Angela proviri kroz špijunku i kada ugleda nepoznatog muškarca sa

132

Anitom u naručju brzo je otvorila. Vrisnula je vidjevši je onako

beţivotnu.

''Šta joj se desilo? Anita?! Što je bilo?!'' buncala je.

Ušao je i poloţio je na sto.

''Što joj je?!''

Andrew nije odgovarao. Tek je tiho i tuţno šapnuo gledajući u pod:

''Mrtva je.''

133

27

PREPOROD

Stajali su i gledali jedno u drugo. Na stolu izmeĎu njih leţalo je

beţivotno i ukočeno Anitino tijelo. Otvorenim očima je piljila u jednu

tačku na plafonu.

''Šta?!'' tek nekoliko trenutaka poslije reagirala je Angela.

''Ko si ti?! Što joj se dogodilo?! Odgovori mi!'' histerično je

nastavljala sa pitanjima.

''Ja sam pastir kojeg je Anita upoznala dok se šetala šumom. Sjedili

smo u mojoj kući i čitali knjige kada je pala na pod. Pokušao sam da je

oţivim, ali... nisam uspio. Nisam znao što da radim. Tako da sam

odlučio da je vratim kući'', govorio je tuţno.

''Vi mora da ste Angela?'' pitao ju je.

Nije odgovorila. Bacila se na Anitu. Plakala je dozivajući njezino ime.

Bila je to tuţna i potresna slika za Andrewa. I njemu samom su se oči

od svega ovoga nakupile jadom i tugom. Upravo je pronašao prijateljicu

i upravo ju je izgubio.

Angela se odjednom smirila. I dalje je plakala ali više nije grlila

Anitu. Razgledala je po sobi. Nekoga ili nešto je traţila.

''Je li sve u redu? Da li ţelite da vas ostavim same?'' pristojno je

pitao osjećajući se neugodno.

''Čudno! Još se nije pojavio. Ili već jest. Jesi li ga vidio?''

nepovezano je pitala.

''Koga?'' zbunjeno će Andrew.

''AnĎela Smrti. Je li se pojavio kada je Anita umrla?''

''AnĎeo Smrti?'' zaprepašteno je pitao sumnjajući u mentalno stanje

Angele.

''Da. Smrt? Je li došla da uzme Anitinu dušu?'' uporno je ispitivala.

Tada mu je sinulo. Sjetio se da je Angela nekoć bila anĎeo i da

nadnaravno za njih nije više neobično.

134

''Oh, ne. Nisam vidio Smrt. Niko ju nije ni taknuo'', rekao je

obećavajuće.

Njegove riječi su je smirile.

''Čudno!'' rekla je i dalje posmatrajući po sobi.

''Što je čudno?'' pitao je.

''Anita ti nije pričala? Svaki put kada neko umre, posjeti ga AnĎeo

Smrti da mu izvuče dušu iz tijela i prenese na onaj svijet. Ako ga nisi

vidio, i ako do sad ne doĎe, to znači da je njezina duša zarobljena u

njezinom tijelu. To znači, da nije sasvim umrla...'' objasnila mu je.

Shvatio ju je iako je sve to za njega bilo novo.

''Ali Anita ne moţe umrijeti. U tome i jeste problem!'' dodala je.

''Zašto ne bi mogla umrijeti?''

''Zato što je potpisala ugovor sa vragom o besmrtnosti. Kraljica

Stefani ju je pokušala ubiti ali nije uspjela. Ovo je sve tako čudno!''

pričala je Angela.

Ugovor sa vragom. U redu. Za Andrewa je ovo sve previše. Ustao je.

''Mislim da bih bilo najbolje da poĎem nazad'', rekao je.

''Ne! Sjedite molim vas!'' naredi mu.

''Smrt bi mogla doći svaki čas, a ja se bojim AnĎela Smrti. Ne bih

voljela da ostanem sama u stanu sa mrtvim tijelom. Moţda još ne

poznaješ dovoljno Anitu da bi tugovao, ali vjerujem da bi ona voljela da

ostaneš.''

Sjeo je nazad. Ostali su pričati o Aniti. Angela mu je pričala svaki

detalj za koji je znala o njoj. Tako ju je još bolje upoznao. Ali sada je

već pomalo kasno. Sada je mrtva. Anita je propadala svakog trena sve

više i više. Postajala je mršavija, kosa joj se sušila i opadala, krugovi

oko očiju postajali su crveniji i crveniji, a koţa bljeĎa i bljeĎa. I tako,

Angela i Andrew su proveli veče pričajući.

U zoru je pošao nazad.

''Pogledat ću u svojim knjigama nešto u vezi ovoga'', obećao je i

otišao.

135

Sav mokar od podnevskog pljuska ušao je u stan. Angela je sjedila

gdje ju je i ostavio. Oči su joj natekle od plakanja. Nije spavala. Jutro je

provela bodreći je. AnĎeo Smrti bi mogao doći svaki tren. Ni Andrew

nije spavao. Po svojim knjigama je traţio odgovor na Anitinu smrt.

Prišao je njezinom tijelu. Sada je zacijelo shvatio zašto je Angela tako

zaprepaštena. Na stolu umjesto Anitinog trupla, leţao je kostur.

''Molim te mi reci da ovo nije ona?!''

Potvrdila je klimajući glavom.

''Svakim trenom je sve više propadala. Ona nestaje...'' rekla je

poluglasno.

Sjeo je do nje. Iz svoje torbe izvadio je nešto zamotano u papir.

''Više nisi anĎeo. Potrebna ti je hrana i odmor'', rekao je.

Uzela je poklon i skinula papir. Dao joj je maleni kukuruzni hljeb. U tri

zalogaja ga je zahvalno smazala.

''Hvala ti. Nisi morao. Hvala...'' rekla je.

Posmatrali su Anitin kostur. Gledali su ima li daljih promjena. Na prvi

pogled činilo se da nema. Hrpa povezanih kostiju koja mrtvački leţi na

stolu. Ali ako malo bolje pogledaju, mogu uočiti da kosti se polako

osipaju u sitan prah.

''Jesi li pronašao išta u knjigama?'' pitala je beznadeţno očekujući

negativan odgovor.

''Zapravo u knjigama nisam našao odgovor. Ali sam otkrio o čemu se

radi. Sve te legende i priče o anĎelima i vragovima su mi se vrtjele kroz

glavu. I tada sam povezao neke logične činjenice. Anita je ljudsko biće.

Potpisala je ugovor prema kojem ne moţe umrijeti. Besmrtna je. Ali

ljudsko tijelo je preslabo da bi se moglo podnositi sa takvim darom.

Smrtničko tijelo nije naviklo da bude besmrtno, kao i što besmrtno

tijelo nije naviklo da bude smrtno. Zbog toga, Anita je umrla,

privremeno. Zapravo doţivljava preporod. Smrt nije došla po nju jer

nije mrtva, ali je umrla. Propadala je, polako i postepeno sve dok se nije

136

pretvorila u kostura. I sada se pretvara u prah. Kada bude vrijeme ona

će se ponovo roditi, preporoditi'', objasnio je.

''Ponovo roditi? Ali kako? Ko će je roditi?'' pitala je Angela.

''Neće se roditi, nego preporoditi. Ustat će iz svog pepela kao

Phoenix. I izgledat će onako kako je izgledala Anita koja je umrla.

Svega će se sjećati i biće nova novcata. Ali naravno, postepeno će

ponovo slabiti, umrijeti i ponovo se iznova raĎati. I tako cijelu

vječnost...'' rekao je zamišljeno.

''RaĎati se i umirati iznova i iznova? To je naprosto naporno i

iscrpljujuće. To je sigurno Victorijino djelo!''

''Ne direktno. Victoria joj to nije učinila namjerno! Pitanje je da li

Victoria za ovo zna ili ne zna?'' zamišljeno će Andrew.

Poslije podne je Andrew odveo Angelu pored potoka. Stan je

zaključala kako niko ne bi mogao vidjeti kako se Anita budi iz pepela.

''I zašto radimo ovo?'' pitala ga je dok su bili do koljena u hladnoj

vodi.

Nalazili su se u blizini onog mjesta gdje je Anita znala oplakivati

Sebastiana. Prema Andreowoj naredbi sakupljali su glinu iz potoka i

stavljali je u kante. Kante sa glinom su odnijeli ka Andrewoj kući.

''To je dio plana, bitno je da sakupimo što više gline'', objasnio je.

''Pa što ćemo sa svom ovom glinom?'' pitala je rukama kopajući po

dnu korita.

''To je plan!''

''Kakav plan?''

''Plan koji će zaustaviti Victoriju!'' objasnio je napunivši jednu kantu

i uzevši sljedeću.

''Smislio si plan?'' pitala ga je.

''Da.''

''Kakav je? Ţelim da znam!''

137

Nije odustajala. Vidjevši da nema izlaza, popustio je. Rekao je joj je

cijeli plan dobro pazeći da ih nije ko posmatrao. Čuvši plan Angela je

nastavila zadovoljno da mu pomaţe vaditi glinu.

Vratila se u stan prije mraka. Sakupili su dovoljno gline. Bila je

mokra i prljava i jedva je čekala se istušira toplom vodom. A plus, bila

je uzbuĎena jer je očekivala da će se Anita dotle preporoditi. Ali nije.

Svijetlo je bilo ugašeno. Na stolu je i dalje leţao kostur djelomično

raspadnut. Okrenula se, a pred njom se pojavi hladan i crn lik. Vrisnula

je.

''Što ćeš ti ovdje?!'' pitala je naglo se odmaknuvši od njega.

''To već znaš. Da uzmem ono što mi pripada'', rekao je AnĎeo Smrti.

''Ali Anita nije umrla! Ona doţivljava preporod'', pokušavala je da

mu objasni.

Mnogo se bojala. Srce joj je snaţno kucalo a kosa joj se na glavi jeţila

od njegove pojave. Ima nešto u njegovim očima što je hladno i mračno

od čega ju je prolazila jeza po cijelom tijelu. To nije primjećivala dok je

bila anĎeo.

''Nisam došao po nju'', rekao je napravivši korak prema Angeli.

Stavila je ruku na usta da ponovo ne vrisne. Bojala se da ako pusti glas

uzet će joj dušu.

''Molim te! Molim te ne uzimaj me još!'' preklinjala ga je.

''Ovo je drugi put kako te posjećujem. Tvoje vrijeme je došlo. I sam

pastir je rekao da smrtno tijelo kao što je Anitino ne moţe podnijeti

besmrtnost. Ali takoĎer je rekao i da besmrtno tijelo kao što je tvoje ne

moţe podnijeti smrtnost. Da, čuo sam sve. Puno puta ste to veče

dozivali moje ime. Vrijeme ti je isteklo!'' rekao je i prišao joj sasvim

blizu.

U ruci je stvorio kosu i zamahnuo prema njoj.

''Ne! Molim te!''

Nije se zaustavljao.

138

''Ako me usmrtiš sada, neću moći spriječiti Victoriju!'' rekla je u

svom zadnjem trenutku.

Stao je.

''Zaustaviti Victoriju? Objasni?''

Zaintrigirala ga je.

''Smislili smo plan kako da je zaustavimo. Uništimo!'' rekla je.

AnĎelu Smrti se gadilo i na samu pomisao na nju, Victoriju. Od onog

dana kada ga je prevarila i sklopila ugovor, sve što ţeli jeste da doĎe

pokupiti njezinu prokletu dušu.

''Kada bude vrijeme, sama ću se izloţiti tebi, Smrti'', rekla je

nadajući se da će je poštedjeti.

Nije ništa rekao. Pretvorio se u crni dim i nestao, a ona se nadala da

se više neće pojaviti te noći.

139

28

PONOVO ROĐENA

Straţar je letio preko dvorane. Pao je i udario dobro u zid. Trebalo

mu je dugo da ustane. Ali to mu nije pomoglo, jer čim je ustao za njim

je došao drugi straţar koji ga je oborio. Bijesna Victoria je razbacivala

straţare po svojoj dvorni. Ljuta je jer nisu uspjeli da pronaĎu Zlatnu

jabuku.

''Pretraţili smo cijeli zamak, svaki mogući kut, podrum i kule. Zlatne

jabuke nema'', rekao je prije nekoliko minuta straţar koji je prvi poletio.

Victoria ga je uzela za vrat i svom snagom bacila desetak metara dalje.

''Nema? Kako nema?! Nisam bez veze došla u ovu rupu kako bih

čula od jednog običnog smrtnika da je nema? Stotinama godina sam

čekala. I ti mi sada govoriš da je nema?!''

Još je jednog uspjela da baci, a ostatak se razbjeţao. Ali tada je

shvatila opasnost riječi koje im je rekla. Jednim pokretom ruke je

zatvorila sva vrata i prozore dvora. Nisu imali kamo. Traţila je jednog

po jednog. Prvog je našla odmah u sljedećem hodniku. Očajno je

pokušavao da pobjegne, a ona se jednostavno u trenu pojavila ispred

njega.

''Zar stvarno misliš da moţeš pobjeći?'' pitala ga je cinično.

''Pustite me vi vraţja ţeno! Znao sam da nešto nije u redu sa vama!''

hrabro je zborio pokušavajući da je zaobiĎe.

''Ne ideš ti nikuda!'' bijesno je zagalamila.

''Planirate me ubiti?'' pitao je.

''Ne. Što je dvorac bez straţe?''

Prišla mu je sasvim blizu i hipnotizirala ga očima. Njezine se oči

zacrveniše i on pade u nesvijest. I tako je jednog po jednog traţila i

hipnotizirala. Poslije je ponovo otvorila vrata i prozre. Kada su se

probudili nisu se sjećali ničega što bi ih potaklo na sumnju. Uspjela se

140

zamaskirati. Kada bi ljudi saznali da je njihova kraljica vrag, to joj

zasigurno nikako ne bi pomoglo.

Poslije je razmišljala ko bi mogao znati gdje se Jabuka nalazi.

Stefani Silver je već pitala i ona nema razloga da je laţe. Martha je već

odavno mrtva i pokušala je da je pita preko slike. Nije išlo. Angela?

Ona bi trebala znati gdje je Jabuka. Ali ona je vjerovatno mrtva. To

moţe saznati samo da jedan način. Uzela je jedan prazan kofer. Rekla je

straţarima i posluzi da odlazi na poslovno putovanje. Izašla je van i

pretvorila se u plamen dok niko nije gledao. Vratila se nazad u svoju

sobu. Bacila je kofer. Zaključala je vrata. Obukla je svoju crnu

vjenčanicu. Legla je na svoj krevet i zaklopila oči. Duboko je udahnula

i glasno izgovorila njezino ime:

''Angela.''

Odjednom je utonula u san. Nalazila se u tami koja se prelijevala poput

tečnosti. Vidjela je malenu svjetlost, ali je bila mutna. Vidjela je

djevojku na stolu, mrtva je. Oplakuju je. Prepoznala je da je to Anita.

Pored je vidjela zabrinutog mladića. Njega ne poznaje. Treća osoba je

bila ona. Angela! Ljudsko je biće i izgleda sasvim zdravo i čitavo, osim

što je preplavljena tugom. Ali što će ona u Anitinom stanu? Zar se njih

dvije znaju? Slika je nestala. Ponovo tama. Naglo je otvorila oči i

ustala.

''Angela je ţiva? Udruţila se sa Anitom! Šta se ovo dogaĎa!?''

razmišljala je na glas.

''Moram da se dočepam Angele. Moram je natjerati da prizna gdje je

sakrila Zlatnu jabuku. Znam što ću! Znam. Napravit ću bal u dvorcu.

Biće to svečana zabava. Pozvat ću cijeli Nessville. Angela vjerovatno

neće ići jer je Anita umrla. Tada ću poslati straţare, da je kidnapuju.

Niko neće primijetiti, jer će svi biti na balu. I tada će biti samo moja.''

Ustala je i krenula na vrata. Ali tada se sjetila da je 'na odmoru'.

Svukla je crnu vjenčanicu. Uzela je kofer i pretvorila se u plamen.

Pojavila se ispred vrata dvora. Ušla je.

141

''Dobar dan Vaše Visočanstvo! Jeste li se odmorili?'' dočekala ju je

sluţavka koja je brisala prašinu.

''Koliko me nije bilo?'' pitala je primijetivši sitne promjene po dvoru.

''Sedam dana'', rekla je djevojka i nastavila brisati prašinu.

Kada je Angela vidjela Andrewa preko špijunke na vratima, odmah

ga je pustila.

''Zdravo Andrew'', znatiţeljno ga je pozdravila.

''Zdravo!'' odgovorio je.

U rukama je drţao novine i djelovao je prilično uzbuĎeno.

''Kako je Anita? Je li...?''

Angela mu da glavom znak da nije još oţivjela. Uvela ga je u kuhinju.

Na stolu umjesto Anitinog kostura, leţala je hrpa sivog pepela. Sjeli su

na sofu u drugoj sobi.

''Moram polako otvarati vrata i prozore kako se ne bi rasulo. Čak i

polako hodam pored stola. Mnogo se bojim za nju. Nadam se da će se

uskoro vratiti nama, ţivima'', rekla je misleći na Anitin prah.

''Ne brini se. Oţivjet će ona'', rekao je pogledom prepunim nade.

Klimnula je glavom u znak razumijevanja.

''Što to imaš u rukama?'' pitala je ugledavši novine.

''Oh, da! Skoro sam zaboravio. Pogledaj ovo!'', rekao je i pokazao joj

naslovnu stranu jutarnjih novina.

Letimično je pročitala naslov.

''Victoria odrţava bal u dvoru?!'' zaprepašteno je pitala.

''Da, i to pozvala je cijeli Nessville. Svi će doći'', dodao je.

''To je... odlična prilika'', rekla je.

''To sam i sam pomislio.''

''Kada je bal?'' pitala je.

''Sljedeći petak, u osam navečer'', pročitao je sa članka u novinama.

''Imamo još samo četri dana. Nadam se da ćemo uspjeti'', rekla je

zabrinuto ga gledajući.

142

''Ako se Anita do tada ne probudi, biće prekasno!''

Angela ustade. Otišla je u kuhinju da bi napravila čaj. Oko je bacila na

sto sa pepelom. Iznenadila se.

''Andrew!'' dozvala ga je da joj se pridruţi.

Ušao je u sobu uplašeno. Prišao joj je. Pokazala mu je na sto. Prah na

stolu se polako kretao. Činio je čudne oblike i rasporeĎivao se po stolu.

Uskoro je načinio lubanju, rebra, kičmu i sve ostale kosti. Kosti se

spojiše u čvrst kostur. Počeše joj rasti mišići, vene, organi i koţa.

Dešavao se obrnuti proces. Radosno su posmatrali kako se njihova

umrla prijateljica ponovo raĎa. Kada je Angela shvatila da će se Anita

pojaviti gola, njezino još nerazvijeno tijelo je prekrila bijelim čaršafom.

Koţa joj je nastavila rasti. Rasla je i kosa, u početku sijeda i slaba, a

potom smeĎa i jaka kakvu je i prije imala. Nestale su jame u očima i

upali obrazi, nema više krvarenja nosa, sada je čitava. Još su joj se

postepeno vraćali pigment koţe i kose, te oblik nosa i crte lica. Andrew

ju je gledao i tek sada je primijetio koliko je njezina prirodna ljepota

boţanstvena.

''To je ona!'' uzbuĎeno je uzviknula Angela.

Bilo im je oboma drago. Ali i dalje je leţala. Tada je počela disati i

crveniti se u obrazima kao obično. Otvorila je oči i ponovo ugledala

svjetlost dana. Ustala je sa stola u sjedeći poloţaj. Jednom rukom je

drţala glavu, a drugom čaršaf.

''Anita! Polako dušo past ćeš'', obrati joj se Angela.

Drţala ju je za nadlakticu.

''Gdje sam? Što se ovo dogaĎa?'' dezorijentirano je ispitivala

novoroĎena djevojka.

''U redu je! Sve je u redu!'' hrabrila ju je prijateljica.

Nisu je puno ispitivali, niti su joj išta govorili. Ţalila se da je boli glava.

Angela ju je odvela na toplu kupku kao onda kada je ona došla njoj

nakon što ju je Victoria pretvorila u običnog čovjeka. Poslije ju je

143

nahranila. Pala je i noć. Andrew je tu bio cijelo vrijeme. Sjedio je na

balkonu kada mu se pridruţila Anita.

''Hej Andrew'', obratila mu se.

Sjela je do njega.

''Anita, kako si? Je li ti bolje?'' pitao ju je.

''Bolje mi je'', rekla je.

''Imam toliko pitanja, a Angela ne ţeli ništa da mi kaţe. Još sam

mnogo zbunjena. Rekla je da se tebi obratim.''

''Nismo ţeljeli da te prerano opterećujemo svime. Pa pitaj me'', rekao

je.

''Što se... desilo sa mnom?'' pitala je nesigurno gledajući ga čas u oči,

čas u pri vrhu otkopčanu košulju.

''Čega se zadnjeg sjećaš?'' pitao je on nju.

''Hmmm, da vidimo. Znam da smo pričali kod tebe. Smišljali smo

plan kako da zaustavimo Victoriju. Čitali smo knjige i... Više se ničega

ne sjećam'', objasnila je.

''Zašto? Što mi se to dogodilo?'' ponovo je pitala.

''Anita. Kako da ti ovo kaţem. Vidiš... ti si na neki način umrla. Pala

si u mojoj biblioteci i naglo si prestala disati. Odveo sam te ovdje i već

je bilo kasno. Poloţili smo te na sto i ti si se pretvarala u prah, a iz

praha ponovo u ţivo biće,'' objasnio je što je kraće mogao.

''Umrla sam?'' pitala je gledajući svoje tijelo.

''Da.''

''Jesam li i sada mrtva? Jesam li duh?'' pitala je zaprepašteno.

''Ne, nisi duh. Ljudsko si biće. Umrla si, ali ne sasvim. Ti si

besmrtna. Znam, Angela mi je rekla za ugovor i ostalo. Ne brini se, ne

osuĎujem te. Razumijem te. Uglavnom, tvoje tijelo ne moţe podnijeti

besmrtnost samo tako. Zato ćeš povremeno doţivljavati periode

umiranja i periode raĎanja. Stalo ćeš umirati i oţivljavati iznova i

iznova. I to je cijena ugovora koji si potpisala. To je cijena

besmrtnosti!'' ispričao je.

144

Paţljivo ga je slušala. Razumjela je. I primijetila je sama neke

znakove slabosti, ali ih je negirala. Nije znala. Sljedeći će put znati.

''Koliko me nije bilo?'' pitala je.

''Oko sedam dana'', procijenio je odtrilike.

Ni sam nije znao više koji je dan, jer je i sama ova pojava i njega

poremetila. Morao je svaki dan ponovo u grad i da pritom se vraća

nazad na livadu i pazi na ovčice.

Poslije joj je ispričao za bal koji će Victoria da odrţi i plan koji je

smislio zajedno sa Angelom te kako će im ona pomoći. Svidio joj se

plan, iako je sve to bilo previše za nju za jednu noć. Gledali su zvijezde

sa balkona. Angela je odavno zaspala, jer je sada konačno mogla da

spava u miru, djelomično.

Anita je gledala u njegovo lice i oči koje svijetle na mjesečini dok joj

je objašnjavao kako se koje zvijeţĎe zove. I tada je saznala, da ga više

nikada neće gledati kao prijatelja.

145

29

BAL

Jedan, dva, tri... i muzika je počela. Gospoda i dame zaplesaše svoj

prvi ples u dvorani dvorca Nessvilla. Jedva su dočekali da konačno uĎu

unutar zidova hladnog dvorca i opuste se uz muziku i ples. Plesali su

valcer. Muška, zavodnička ruka stavljena na elegantni damin kuk, a

preostale ruke njeţno spojene u jedan lagani stisak. I koraci, strast,

ljepota. Narod Nessvilla je plesao u dvorani osjećajući se po prvi put

kraljevski nakon toliko godina sivila. Haljine dami su vijorile oko njih

stapajući se sa ostalim haljinama čineći savršenu mješavinu boja i

tkanina.

Kraljica Victoria je sve to zadovoljno posmatrala sa svoga trona.

Novopečena kraljica koja je od ničega postala vladarica samo u jednom

danu. I sada je tu, sjedi na tronu od bukovog drveta, uokviren zlatom i

prekriven tamnoplavim šifonom. Nekada je pripadao kraljici Stefani

Silver, a sada više ne pripada. Stefani je daleko od Nessvilla u potrazi

za malo ljubavi i puno sreće.

Victoria ima nešto drugo na umu. Razmišljala je i zamišljala svoj

opaki plan koji je naumila. Naime, tačno kada je bal započeo Victoria je

naredila svojim straţarima da otiĎu do stana Anite Collins i otmu

njezinu suparnicu, Angelu. Kako su svi na balu, niko neće primijetiti

otmicu. Anita je mrtva tako da joj ona neće predstavljati problem. A

jedino Angela zna gdje se nalazi Zlatna jabuka koju ona tako silno ţeli.

Ali njezin plan nije tekao onako kako je ona namjeravala. Taman

kada je završio prvi ples, muzika je prestala. Svi zvučnici koji su

emitirali valcer su se ugasili. Dame i gospoda Nessvilla začuĎeno

prestadoše plesati. Ugasiše se i svjetla. Nastade vriska i panika. Upali se

jedan reflektor koji je obasjavao damu obučenu u bijelo. Nosila je

svilenkastu i laganu haljinu nalik na vjenčanicu. Imala je čak i rukavice

146

do laktova. SmeĎu kosu je uvila u jednostavne lokne, a preko očiju je

nosila masku načinjenu od sitnih ogledala i sjaja.

Kraljica ljutito ustade. Dama u bijelom je drţala i mikrofon te kada

ga je primaknula ustima publika je očekivala da će pjevati. Mislili su da

je to neka tačka koju je kraljica priredila za njih. Ali varali su se. Dama

je drţala mikrofon i glasno govorila istinu.

''Vaša kraljica Victoria je vrag. Ţena-vrag. Čisto zlo!''

Dame i gospoda se zaprepastiše. Ponovo vrisak i blaga panika.

Dama u bijelom ponovi riječi:

''Vaša kraljica Victoria je vrag. Ţena-vrag. Čisto zlo!''

Svi se zagledaše u Victoriju. Tišina. U neznanju što da učini, nabacila je

lagan osmijeh. Nasmijala se, a potom se valjala od smijeha. I publika se

poče smijati za njom. Dvorana se sada ispunila smijehom. Neki su čak

sada i ismijavali Damu u bijelom. Ali ona na to nije obraćala paţnju.

Gledala je samo u kraljicu. PoĎe da riječi ponovi i treći put, ali Victoria

se prestade smijati te dade znak straţarima da je uhapse. Sišli su do nje i

saopštili joj da je kraljica treba. Lagano i elegantno su je poveli iz

dvorane u preostale prostorije. A onda, kada ih masa nije mogla vidjeti,

uzeli su je za ruke i na silu vodili u jednu od kraljevskih soba. U sobi je

već sjedila Victoria. Damu u bijelom su poloţili na stolicu i stali oko

nje. Victoria naglo ustane i priĎe dami.

''Da vidimo ko je ta mala kurva koja se usuĎuje da me ismijava!''

Jednim potezom ruke joj je otrgnula masku sa lica. Nije se puno

iznenadila kada je ugledala kako Angela sjedi ispred nje na stolici

obučena u bijelo.

''Ovo je tako lako! Pa nije li to naš pali anĎeo? Trebala sam odmah

znati! Bijelo, hmm. Kako očito'', odurno je rekla.

''Jadna si Victoria. Ali nećeš uspjeti u onome što ţeliš, što god to

bilo!'' hrabro joj se suprotstavi Angela.

Nije imala što da izgubi.

147

''Naredila sam svojim straţarima da mi te ulove, a ti sama skačeš u

klopku. Olakšavaš mi, znaš...''

''I što ću ti ja?''

''Da mi kaţeš gdje se nalazi ono što ţelim!'' gnjevno je govorila.

''Neću ti reći gdje je. Odustani glupa kozo!'' i dalje se hrabro

suprotstavljala gorućoj kraljici.

''Reci mi gdje je Zlatna jabuka?!'' povikala je glasno.

''Nikada ti neću reći!''

''Reci mi gdje je?! Gdje si je sakrila?! Zašto je ne mogu naći? Ne

mogu više da izdrţim! Ovo je nepodnošljivo! Ţelim da je naĎem, ali ne

mogu!!!'' strastveno i glasno je vikala.

Njezin glas je bio nenormalno visok i ljut. Angela je osjetila na svojoj

koţi da je temperatura u sobi porasla za par stepeni. Victoria je pala na

koljena. Plakala je.

''Zašto mi nećeš reći? Molim te, reci mi gdje si je sakrila i obećavam

da više neću biti zla. Biću anĎeo, baš kao i ti...''

Angela je šutjela.

''O, kvragu reci mi već jednom gdje je?!'' sada je manično vikala

kroz suze.

''Nikada ti neću reći gdje je...'' tiho će Angela prijekorno gledajući

slomljenu kraljicu.

Victoria ustade. Prstima obrisa suze i pribra se.

''Onda ću te, dušo moja, ubiti'', smireno je rekla.

''Ne moţeš me ubiti. Potpisala sam ugovor prema kojem sam

pošteĎena od tebe...'' objasnila je Angela.

''Ne moram te ja ubiti'', ironično će Victoria pogledavši jednog od

straţara.

Straţar iz pojasa izvadi pištolj i uperi ga u Angelinu glavu.

''I? Hoćeš li mi sada reći gdje je Zlatna jabuka?'' pitala ju je po

posljednji put ove noći.

148

''Nikada ti neću reći gdje sam je sakrila...'' još smirenije nego obično

je rekla Angela.

''S tobom sam onda... završila'', reče Victoria naredivši straţaru da je

ubije.

Povukao je okidač i prosvirao joj mozak. Pala je na pod. Iz glave joj

poteče mlaz tamne krvi.

''Počistite to, ne volim... mrlje od krvi...'' gadljivo je rekla i napustila

sobu.

Pojavio se AnĎeo Smrti. Soba više nije vruća od Victorijinog bijesa,

sada je hladna od daha smrti. Straţari ga nisu vidjeli. Angelino krvavo

tijelo zasvijetli i pojavi se njezina duša. Smrt u rukama stvori kosu sa

metalnim oštrim vrhom i njome rasiječe prazan prostor. Pojavi se

portal. Smrt uze Angelu za ruke i povede je na onu stranu.

Victoria se vrati nazad u dvoranu. Tamo je muzika već odavno

nastavila da svira i ljudi su plesali svoj već četvrti ili pet ples. Sjela je

nazad na svoj tron nezadovoljna. Razgledala je po masi razmišljajući

što da radi. Ali njezina razmišljanja je pomeo neko drugi. Slučajno, u

masi, ugledala je mladića koji joj je zapeo za oko.

Jedan, dva, tri i igra je počela...

149

30

MUŠKARAC OD GLINE

-Nekoliko dana prije-

''Mislim da će ovo biti dovoljno'', zadovoljno je rekao Andrew

gledajući u svoju hrpu gline što je prikupljao zajedno sa Angelom.

''I što sada?'' pitala je novoroĎena Anita.

Nalazili su se u Andrewoj kući na livadi. Na drvenom stolu, ispred njih,

leţala je hrpa čiste gline.

''Sada ćemo raditi sve ono što se moţe uraditi sa našim rukama'',

smisleno je odgovorio.

Prije nego što su počeli, Andrew je otvorio nekolika knjiga sa

slikama ljudske anatomije. Par minuta su proučavali osnovu čovjekove

morfologije. Andrew je Aniti i Angeli objasnio najvaţnije dijelove i

sitne detalje.

Od gline na stolu, golim rukama su pravili ljudske dijelove tijela.

Prvo su napravili osnovni oblik koji je imao glavu trup i udove. Potom

je svako usavršavao odreĎeni dio tijela. Anita je po cijele dane znala šiti

odjeću tako da je dobro poznavala ljudski izgled. Ona je vrhovima

prstiju i dlanovima njeţno oblikovala trup i noge od gline. Angela je

poznavala ljudske emocije i dušu, te je ona oblikovala ruke. Andrew je

dobio najteţi posao – glavu. Najbolje je od njih poznavao ljudsko tijelo

tako da je njegov zadatak bio da oblikuje lice, uši, vrat, bradu, obraze i

ostalo. Radili su naporno, radili su bez prestanka i odmora. Tri cijela

dana im je trebalo da ga konačno dovrše do izgleda koji je podsjećao na

čovjeka. Tu noć su odmorili, a sutradan ujutro Angela i Anita su

pokucale na njegova vrata. Donijele su odjeću za njihovog čovjeka koju

je Anita prethodno sašila uz Angelinu pomoć. Ali nije to bila obična

vrsta odjeće, Anita je sašila skupocjena odijela, košulje, leptir mašne,

kravate, rukavice. Odjeću za gospodina.

150

Sva ova zamisao o muškarcu od gline bila je Andrewova ideja, a on

je bio inspiriran pričom o golemu koju je čitao u svojim knjigama.

Naime, priča se da je jedan čarobnjak bio mnogo usamljen. Imao je

mnogo znanja i mudrosti, ali je ţivio sam samcat na svijetu. I odlučio je

da svojim rukama napravi si društvo. Od gline pokraj rijeke je napravio

čovjeka kojeg je oţivio uz pomoć magičnih formula koje mu je napisao

na usnama. Jednom kada neko pročita tu formulu, golem će se raspasti i

pretvoriti u beţivotnu hrpu zemlje. Ali čarobnjak si nije napravio ţenu,

sina, niti roditelja – napravio si je prijatelja. I bio je sretan. Kroz

vrijeme, desilo se ono čega se čarobnjak bojao, golem ga je prestao

slušati i uzrokovao je probleme u gradu. Kako bi poštedio neduţne

ljude, tuţan, istrčao je pred golema i pročitao magičnu formulu sa

njegovih usana. Potom ga je poljubio, a on se zauvijek raspao.

Jednom kada stvore vlastitog golema, moći će prozreti Victorijine

namjere i spriječiti je u tome. Ali Andrew je prozreo čarobnjakovu

grešku. Njegov golem nije imao nikakvih osobina ili karakteristika.

Sam je osmislio kako da to poboljša. Prije toga, Andrew mu je morao

napisati magičnu formulu. Ako je napiše na usnama kao čarobnjak,

Victoria bi mogla primijetiti i sve će pasti u vodu. Zato je odlučio da

formulu napiše na njegovom stopalu.

Anita je metalnu posudu napunila vodom. U vodu je Andrew dodao

par kapi neke prozirne tečnosti.

''Što je to?'' pitala je Angela.

''To je alkohol ili Spiritus. Da mu podari dah ţivota i duha'', objasnio

je.

Sada je došao dio kada ga moraju okarakterizirati. Svako će se nageti

nad posudu sa vodom i izreći na latinskom osobinu koju će muškarac

poprimiti kada ga poliju vodom.

''Callidus!'' rekao je Andrew, što znači pametan.

''Obedient!'' viknula je Angela, što znači poslušan.

''Pyladea!'' rekla je Anita sa smiješkom, što znači romantičan.

151

Tako su se meĎusobno izmjenjivali niţući osobine. Fortis – hrabar,

Peritum – vješt, Captiosius – lukav, Luculentum – očaravajuć i mnoge

druge poţeljne ili nepoţeljne osobine. Kada su završili sa tim, trebali su

ga posuti sa tom vodom.

''Samo malo!'' povikao je Andrew prije nego što ga je Anita polila.

Andrew je uzeo bijelo platno i postavio ga preko intimnog dijela

muškarčevog tijela. Anita i Angela se nasmijaše, a on se zacrveni u

obrazima.

''Sada moţeš'', odobrio je.

Anita proli vodu preko beţivotnog glinenog tijela. Zemlja upi tečnost i

oţivi muškarca dajući mu savršeni ljudski izgled. Muškarac naglo

ustade i stade pred svoje tvorce. Sve troje se divilo svome radu.

''Nadmašili smo samog Michelangela!'' zadivljeno uzvikne Angela.

Obukli su ga i dali mu ime. Zvali su ga David i bio je odličje muške

ljepote. Objasnili su mu zadatak. Brzo je učio. Učili su ga kako da se

ponaša kao čovjek jer on nije čovjek, već samo tako izgleda. On nema

dušu, srce, mozak niti bilo koji organ. On je samo glina oţivljena uz

pomoć formula i riječi. Stoga, morali su ga učiti kako da hoda kao

čovjek, da diše, trepće, sjedi. Od ničega stvorili su nešto, od ničega

stvorili su magiju, od mrtvoga stvorili su ţivo.

Te večeri obukli su mu svečano odijelo. Angela je obukla bijelu

haljinu i masku koje je naravno sašila vješta Anita. Angela zajedno sa

Davidom, otišla je na Victorijin bal, a pratili su ih Anita i Andrew.

Tamo je Andrew ugasio muziku i svijetla, a Anita je postavila reflektor

na Angelu. Ona će pričom probuditi sumnju na Victoriju kao vraga.

Victoria će bijesna da je smakne. Smrt će je dočekati kao što je i

obećala. Kada se Victoria vrati, ugledat će Davida, i igra će početi...

152

153

IV DIO

''Vrag postoji.

I on nije mali crveni čovjek sa rogovima i repom.

On moţe biti prekrasan,

jer je on pali anĎeo

i uobičavao je da bude boţji miljenik.''

Američka Horor Priča

154

31

DIVLJA RUŽA

Sjela je nazad na tron. Muzika je glasno svirala, a gospoda je

nastavila da pleše nadajući se da više neće biti neprijatnih prekida.

Kraljica Victoria ga je pratila. Mladić je bio sam i traţio je partnericu za

ples, ali na njegovu ţalost sve dame su već bile zauzete. Ustala je.

Prilazila je gledajući ga netremice. Bojala se da ako samo jednom

trepne, on će nestati, i tada će ona biti izgubljena u masi. Pomno ga je

posmatrala prilazeći mu. Visok je te ga je lako primijetila. Mladić je

izgledao kao tridesetogodišnjak u svojoj punoj formi tijela i muţevne

zrelosti. Imao je kratku smeĎu kosu začešljanu na stranu na starinski

način. Lice mu još nije uspjela da vidi kako treba.

''Dobro veče mladiću'', rekla je sa drţanjem poput prave dame.

''Dobro veče, Vaša Visosti!'' rekao je iznenaĎeno.

Pristojno se poklonio. Uţivala je.

''Vidim, traţite nekoga za ples ako ne griješim?'' pitala je sa

smiješkom.

''U pravu ste'', rekao je.

''Da li biste mi učinili tu čast?'' pitao je ljubazno.

''Naravno!'' rekla je i pruţila mu ruku.

Plesali su. Posmatrala ga je krišom. Imao je prelijepo muško lice.

Guste, gotovo namrštene obrve ispod kojih je povremeno gledao svojim

maslinastim očima u lijepu kraljicu. Imao je i pravilan istaknut nos.

Usta blaga i smirena. Na rubovima lica se vidjela jedan dan stara brada.

Sve je to djelo ruku mudroga Andrewa. Victoria ga je povremeno

gledala ispod oka i svaki put bi joj malo falilo da se ne zaustavi i

poljubi ga strastveno. Crvenjela se cijelo vrijeme.

''Ovo vam je prvi ples večeras?'' pitao ju je nakon nekog vremena.

''Da'', odgovorila je imajući ovaj put razlog da ga pogleda.

''Zašto niste odmah zaplesali?''

155

''Ţeljela sam da se prvo malo zagrijem'', rekla je.

''I kako vam se dopada u Nessvillu? Sigurno nije lako biti kraljica!''

nastavio je sa pitanjima.

''U Nessvillu je lijepo, gotovo savršeno. Kraljica sam, to mi je

duţnost i obaveza'', odgovorila je smisleno.

Završila je pjesma i počela je nova. Nastavili su plesati.

''Ti nisi odavdje? Nisam te prije viĎala'', pitala je ona njega.

''Odavdje sam. U Nessvillu sam i roĎen. Oduvijek sam ovdje'',

odgovorio je, naglo se zaokrenuvši u krug.

''Ma nisi! Sigurno bih te negdje vidjela da si iz Nessvilla'', rekla je

sumnjajući u njegove riječi.

''Zar mi ne vjerujete?'' pitao ju je.

''Ne baš'', rekla je iskreno.

Nasmijala se.

''A zar poznajete svakog mladića u gradu?'' pitao je.

''Ne baš svakog!''

''Nego?''

''Samo one koji se ističu'', rekla je sa skrivenim smiješkom.

''A zar se ja ističem?''

''Pa... zar vas nisam upravo odabrala za plesnog partnera?'' cinično je

pitala.

''Znači dobra je stvar kad vas kraljica odabere?'' šaljivo je pitao.

''Naravno!'' rekla je i namignula mu.

''Odakle ste tačno iz Nessvilla?'' nešto kasnije ga je pitala.

''Odmah u blizini trga'', automatski je rekao.

''U redu. A kako se zovete?''

Pjesma je završila kao i ples.

''Ovdje je mnogo vruće i zagušljivo. Što kaţete da odemo malo

ispred dvora na svjeţ zrak?'' predloţio je brišući znoj sa čela

maramicom.

156

Pristala je. Sjeli su na obliţnju klupu. Noć je bila čarobna, a nebo

obasjano punim mjesecom i zvijezdama.

''I hoćete li mi sada reći kako se zovete?'' pitala je.

''David'', odgovorio je.

''Lijepo ime'', rekla je.

Nastala je šutnja. Kraljica ga je cijelo vrijeme krišom gledala i uţivala u

pogledu.

''Kada sam vas pitao, kako vam je u Nessvillu, rekli ste da vam je

skoro savršeno. Zašto je tako? Zbog onoga što ste traţili? Kako bješe...

Zlatna jabuka?'' pitao je radoznalo očekujući odgovor.

''Istina je da sam traţila tu Zlatnu jabuku. I dalje je traţim. Mnogi

ljudi ne razumiju, ali ona mi mnogo znači. Vi to ne biste shvatili. Ona

ima veze sa mnom, sa mojom prošlošću i simbolizira onakvu kakva

doista jesam'', objasnila je.

''A što ako je nikada ne naĎete?'' pitao je.

''Onda ću se morati zabaviti drugim stvarima. A mnogo bih patila da

je ne naĎem. Trebala bi mi neka ogromna promjena koja bi me

predomislila u vezi moje odluke'', ispričala je dok ju je on paţljivo

slušao.

''Moram da priznam'', rekao je, ''da ste jedna od najljepših djevojaka

u Nessvillu.''

''Oh, pa nije Nessville tako velik. Nema toliko djevojaka'', rekla je

smiješeći se.

''Svejedno, lijepi ste'', rekao je sa smiješkom.

''Hvala vam.''

''Ne morate mi se obraćati sa vi'', rekao je iskreno.

''U redu. Onda ćeš biti ti. Samo se šalim. Ne morate ni vi mene

persirati'', napomenula ga je.

''Ali vi ste kraljica.''

''I kraljica mora imati prijatelje...''

Ponovo tišina.

157

''I David. Čime se baviš, što voliš?'' pitala ga je.

''Pa, radim u uredu u gradskoj vijećnici. Dosadna papirologija, ne bih

da te smaram time. A volim sunce i ljeto, volim plaţu. Mnogo volim

filmove i kazalište. Moţda će vam zvučati neobično, ali ja jako volim

prirodu i cvijeće'', ispričao je.

''To nije ništa neobično. Cijenim ljude koji vole i poštuju prirodu'',

rekla je.

''Koje volite cvijeće?'' pitala je.

''Ruţe. I to crvene kao krv,'' odgovorio je.

''U straţnjem dvorištu dvorca postoji vrt prepun ruţa raznih boja.

Ima i crvenih. No, sada se ne vide. Trebao bi doći jedan dan da ih

vidiš'', predloţila je budeći u njemu zanimanje.

''To nikako ne bih ţelio da propustim'', rekao je.

David pogleda na sat. Skoro je ponoć.

''Mnogo je kasno. Trebao bih poći'', rekao je i ustao.

''Jeste, a i ja bih se vjerovatno trebala vratiti na bal. Ipak je to moja

zabava.''

Pozdravili su se rukama.

''DoviĎenja kraljice. Lijep provod. Priredili ste stvarno dobru

zabavu!'' rekao je i podario joj osmijeh.

''DoviĎenja David, bilo mi je drago pričati sa tobom. Laku noć!''

rekla je i pošla nazad obuzeta zanimljivim mislima.

Pošao je i David, ali ne nazad u Anitin stan. Ostao je čekajući ispred

dvorca. Kada se uvjerio da je Victoria otišla, ponovo je ušao unutra.

Paţljivo je hodao hodnicima. Otvorio je jedna vrata i sišao u podrum.

Dolje, u jednoj od tamnica je pronašao prekrasna anĎeoska krila u

kavezu od mjedi.

''Pomozite, molim... vas...'' začuo se nečiji očajni uzvik nedaleko od

Davida.

158

On priĎe zvuku u sjaju mjesečine i ugleda iscrpljenog mladića

zaključanog u tamnici. To je kovač kojeg je Victoria zarobila nakon što

joj je donio laţnu Zlatnu jabuku.

''Upomoć'', prošaptao je zadnjom snagom.

Jadnik je sigurno danima bio zarobljen. Hranila ga je rijetko i nije ga

puštala. David pokuša da ga oslobodi, ali je bilo zaključano. Odmaknuo

se i par puta nogom razvalio klimava vrata. Oslobodio je kovača i

pokazao mu kuda da izaĎe iz dvorca. Vratio se nazad ka krilima. Prišao

je i iščupao jedno pero. Potom se vratio nazad odakle je i došao.

159

32

ZBOGOM!

Ponoć je prošla. Anita je nervozno hodala gore-dolje Andrewom

bibliotekom dok je on nešto smirenije listao knjige. Nema ni traga ni

glasa ni o Angeli, ni o Davidu. Mnogo se brinula tako da joj se nije

nimalo spavalo. Sedativi joj više nisu mnogo pomagali.

''Trebali bismo u dvorac, da provjerimo gdje su'', rekla je nastavivši

svoj nervozni hod.

''Ne moţemo sada ići. Prekasno je, a i nemoćni smo da išta učinimo.

Sve će biti u redu. Vratit će se on. Nismo ga bez veze pravili tri cijela

dana'', rekao je te se ponovo zadubio u svoju knjigu.

''Vratit će se on? Kako misliš on? A što je sa Angelom?'' histerično

je ispitivala prestavši hodati.

Naglo je zaklopio knjigu te je odloţio.

''Anita, znaš dobro da se Angela neće uspjeti vratiti. To smo odavno

naučili. Takav je bio plan. Meni je mnogo ţao Angele. Baš sam je

istinski upoznao i zavolio, ali ona mora umrijeti noćas. To je prirodna

sila, boţja volja, to je nešto iznad nas. Smrt ju je čekala iza svakog ugla.

Da ga nije nagovorila da je ostavi davno bismo ju izgubili. Zato budi

zahvalna za ovo malo vremena što je sprovela pomaţući nam. Angela

se ţrtvovala za nas i moramo ostati jaki ako ţelimo da savladamo

Victoriju'', dao joj je poučan govor.

To ju je smirilo. Sjela je. Uzeo je drugu knjigu. Traţio je podatke o

Svetom štapu. On je trenutno jedino oruţje kojem se moţe poraziti zla

kraljica.

''Treba mi još tako malo da saznam gdje se nalazi. Sve se vrti oko

jednog predjela. Kada bih samo znao gdje tačno!'' govorio je čitajući

netremice.

''Zašto ne provjeriš na internetu. Znaš, knjige ti ne mogu uvijek dati

odgovor na sve. Moraš traţiti i po drugim izvorima'', predloţila mu je.

160

Zaklopio je i drugu knjigu te je odloţio.

''Imaš pravo. Definitivno trebam da pogledam što piše o našem

štapu'', sloţio se.

Vrata Andrewove kuće se polako otvaraju. Ulazi David. Upravo se

vratio iz Victorijine tamnice. Anita prestrašeno skoči na noge.

''Kako je bilo? Jesi li uspio?'' napala ga je pitanjima.

''Uspio sam. Victoria je definitivno zagrizla mamac. Cijelo veče me

poţudno gledala i uţivala je pričati sa mnom'', ispričao je.

''Sjajno! Sada budi paţljiv, igra je upravo postala opasna. Ne

zaboravi da se ne smiješ zaljubiti u nju i da ti ne smije vidjeti stopalo na

kojem piše formula za tvoje uništenje'', napomenuo ga je Andrew.

''Naravno! Oh, i skoro sam zaboravio'', rekao je izvadivši iz dţepa

bijelo pero koje je otkinuo sa Angelinog krila.

''Kao što ste mi naredili'', rekao je pruţajući ga Aniti.

Ona ga paţljivo uze i stavi u posebnu staklenu teglu. To je sve što joj je

ostalo od Angele.

''A Angela? Je li se uspjela... izvući?'' pitala ga je tiho, bojeći se

njegovog odgovora.

''Ona je odradila svoj dio posla uspješno. To ste mogli i vidjeti dok

ste poremetili bal. Poslije je Victoria naredila svojim straţarima da je

odvedu i otada je više nisam viĎao'', objasnio je napravivši tuţno lice.

Anita pokorena sjede. Sada konačno zna istinu. Bila je još tuţnija.

Nije se uspjela ni pozdraviti sa njom. Gledala je u jednu tačku dok su

joj dvije suze tekle iz očiju. Otišla je u Andrewovu sobu i dobro se

isplakala.

Andrew i David su morali da joj ugode. Odveli su je sutradan u

šumu pokraj dvorca gdje je Anita znala često provoditi vrijeme. Na tom

mjestu je takoĎer oplakivala Sebastiana. Odlučila je da to mjesto

postane oplakujuće mjesto onih koji nemaju svoje grobove. Nabrala je

buket bijelih ruţa. Bijelih poput same Angele koje je blistala svjetlošću

161

dobrote iako više nije bila anĎeo. Za nju, Angela, će zauvijek ostati

njezin anĎeo čuvar. Obukla se u crno. Bio je to maleni sprovod za

njezinu najbolju prijateljicu. Naredila je i njima dvojici da obuku crno.

Pustila je buket bijelih ruţa niz potok prisjećajući se Angele i njezine

dobrote. Pustila je posljednju suzu. Andrew i David su se udaljili dajući

joj malo intimnosti. Podigla je glavu, a ispred nje je stajala Angelina

duša, blještava i lijepa.

''Angela?!'' nesigurno je pitala.

''Da Anita, ja sam'', javila joj se.

''Došla sam da se pozdravimo. Ja odlazim, više me nema...'' rekao je

Angelin duh.

''Victoria te ubila?'' pitala je djevojka.

''Ona me nikada i nije mogla ubiti. Naredila je svom straţaru da me

smakne. Gad mi je raznio mozak, a moje tijelo je zapalio i pepo prosuo

u ovaj potok baš kao što je kraljica Stefani uradila sa Sebastianovim

tijelom. Zato ti se i ukazujem'', objasnila je.

''Ne brini se Angela. Tvoja smrt će biti osvećena. Natjerat ću je da

plati i pati!'' obećala je gledajući ka dvorcu.

''Ne prizivaj Smrt tako često... on je ljut gospodin'', sa

strahopoštovanjem je rekla Angela.

''U redu'', plašljivo će Anita obazirući se.

Andrew i David su već otišli.

''Anita, slušaj me. Moraš da znaš nešto veoma vaţno.''

''Šta?''

''Reći ću ti gdje se nalazi Zlatna jabuka'', tiho je rekla Angela.

''Ti znaš?''

''Naravno da znam. Ja sam je i sakrila'', rekla je.

Anita joj priĎe sasvim blizu, a Angela joj tiho šapne gdje ju je to

sakrila.

''Cijelo vrijeme je bila tu?'' zaprepašteno je pitala Anita.

162

''Da. Ali ne uzimaj je odmah. Sačekaj pravi trenutak. Sačekaj kada

bude potrebno!'' upozorila ju je.

''Shvaćam.''

''Sada idem... Anita bilo mi je mnogo drago poznavati te. I sada se

više nikada nećemo vidjeti. Nadam se da ćeš ponovo pronaći svoju

ljubav, ili si upravo bacila oko na pametnog pastira. Pobijedi zlu

kraljicu, ti to moţeš, ja znam... Zbogom Anita čuvaj se...''

Nestala je.

''Zbogom Angela. Počivaj u miru'', rekla je spokojno.

Kući se vraćala razmišljajući o istini koju joj je ona izrekla.

163

33

POTRAGA

''Vaša visosti, imate posjetu'', rekao je jedan od straţara.

Victoria radoznalo ustane. Ţeljela je da to bude on. Prošlo je tri dana od

kako nije došao. Prekjučer ga nije bilo, a to je bio dan odmah poslije

bala. Nije ga previše ni očekivala. Jučer ga takoĎer nije bilo. Tješila se

da će doći. I danas ga cijelo jutro nema. Poţeljela ga je.

Radoznalo je iščekivala ko će joj to ući u dvoranu. I bio je on.

Nasmijani David doĎe pred nju i pokloni se.

''Dobar dan kraljice'', rekao je.

''David! Kakvo iznenaĎenje! Dobar dan, dobro došao'', ljubazno je

rekla.

Pruţila mu je ruku, a on ju je njeţno poljubio. Sva se najeţila od mekog

dodira njegovih usana na njezinoj blistavoj koţi.

''Došao sam da mi pokaţeš svoje ruţe i naravno da popričam s

tobom'', rekao je.

Victoria ga povede u straţnje dvorište. U jednom djelu bio je vrt

ukrašen raznim cvijećem, a ponajviše ruţama. David se divio raznim

bojama i njihovim mirisima. Nešto joj je pričao i objašnjavao o vrstama

ruţa, a ona je vjerno slušala sve što je izlazilo iz njegovih usta.

''Znaš li da svaka boja ruţe simbolizira neko osjećanje?'' pitao ju je.

''Čula sam za to. Znam da roza ruţa simbolizira samu ţenu i

ţenstvenost. Eleganciju, otmjenost, ljepotu...'' rekla je milujući latice

ruţe.

''Tačno! Ili naprimjer, bijela je za čistoću, nevinost, čednost. Ţuta

znači prijateljstvo'', rekao je pokazavši joj na ţutu ruţu.

Potom je prišao grmu sa crvenim ruţama. Paţljivo i brzo je otkinuo

jednu.

''A ova je za tebe'', rekao je pruţajući joj savršenu ruţu crvenu kao

krv.

164

''Crvena ruţa'', rekla je zahvalno uzimajući je.

''A što ona znači?'' pitala je praveći se da ne zna.

''Ona znači ljubav, romantiku i savršenost'', objasnio je.

Ona je pomiriše i lagano se nasmiješi crveneći se u obrazima.

''Mnogo mi se dopada druţiti sa vama. Niste kao ostale djevojke iz

grada. Ozbiljni ste i doličite jednoj dami'', rekao je.

''Kraljica i mora da bude takva'', rekla je.

''Da li biste moţda ţeljeli da jednom otiĎete sa mnom na večeru u

neki restoran po vašem izboru? Ili bi to moţda bilo previše čudno za

vas?'' hrabro ju je pitao.

''Bila bi mi ţelja i čast ići sa vama'', rekla je i usne pretvorila u veliki,

zadovoljni osmijeh.

Ostatak dana su proveli šetkajući se njezinim vrtom i pričajući o ţivotu

i ljubavi.

Andrew je odlučio da pronaĎe informacije o lokaciji Svetog štapa na

internetu.

''Pronašao sam da je Sveti štap zapravo štap vještica. Pripadao je

Metropolitan Muzeju u New Yorku ali je skoro ukraden. Nestao je

odjednom, bez ikakvog razloga i traga. Policija i dalje pokušava da

razriješi taj fenomen'', ispričao je Aniti.

''Pa znaš li gdje je sada?'' pitala je zainteresirano.

''To ne zna niko. Da bih ga našao morat ću se posluţiti logikom'',

objasnio je.

''U knjigama sam čitao priče da je štap pripadao vještici zvanoj

Diana. Bila je moćna vještica, navodno besmrtna. Ako je to istina i ako

je ona ţiva danas, moţda bi mi ona mogla pomoći vratiti ukradeni Sveti

štap.''

''Ali kako ćeš pronaći tu Dianu? Nemaš apsolutno nikakve podatke o

njoj osim da je vještica'', zbunjeno ga je pitala Anita.

165

''Tu i jeste problem. Ali imam ideju. Što ako otiĎem u Salem, grad

vještica. Moţda ću tamo uz malo sreće pronaći informacije gdje je

Diana'', ispričao je.

''Ali Salem nije malen grad i kako ćeš tamo pronaći vješticu? Samo

zato što su nekada u Salemu bile vještice ne znači da su i sada'', rekla je.

''To mogu saznati samo na jedan način'', ozbiljno je rekao.

''Ne misliš valjda da...''

''Da. Otići ću u Salem, još sljedećeg jutra'', odlučno je rekao.

''Idem i ja! Mnogo je opasno da ideš sam'', predloţila je.

''Ti ostaješ. Neko mora nadgledati situaciju i brinuti se o ovčicama'',

rekao je Andrew.

''Pa ima David.''

''David se mora pozabaviti Victorijom. On uostalom i nije pravi

čovjek. Kada to ona otkrije razbjesnit će se i htjet će nas oboje ubiti.

Zato je bolje da na vrijeme pronaĎem Sveti štap i spasim nas'', mudro je

zborio.

I bio je u pravu. Anita više nije imala niti jedan argument kojim bi

ga odgovorila od putovanja. Sutra rano ujutro je spakovao najosnovnije

stvari. Objasnio je Aniti kako da se brine o ovcama. Anita je posudila

kombi njezinog prijatelja, barmena Marka, kojim će se Andrew odvesti

do Salema.

''Nije to toliko daleko odavdje. Brzo ću se vratiti'', govorio je

stavljajući stvari u prtljaţnik.

Kada je završio stao je pred Anitu. Ona je bila mnogo tuţna i nervozna.

''Čuvaj se! Molim te!'' tiho je rekla i naglo ga zagrlila.

Toliko se zajapurila u njega da je zamalo pao. Zagrlio je i on nju.

Pustila je suzu iz oka. Ali njegova odjeća ju je brzo upila tako da je

neće vidjeti kako plače. U zagrljaju koji je za nju trajao vječno osjetila

je njegov miris. Sada će joj još više nedostajati. Pustila ga je. Ušao je u

kombi.

166

''Zbogom Anita. Čuvaj se. Izbjegavaj Victoriju koliko moţeš i pazi

na sve'', rekao je i upalio auto.

''Zbogom Andrew, vrati se brzo'', tuţno je rekla pazeći da ne zaplače.

Krenuo je i nestao u daljini šuma i livada. Gledala je za njim dok joj

nije nestao iz vida. Potom se vratila njegovoj kući i legla u njegov

krevet. Zagrlila je njegov jastuk i plakala bez razloga. Samo što je i

sama dobro znala da to nije bez razloga.

167

34

GORUĆA POŽUDA

Izvukao je stolicu kako bi dama obučena u crnu usku haljinu sa

visokim izrezom, mogla se udobno smjestiti za sto za dvoje. S druge

strane sjeo je on. Gledali su se, a onda su se bezbriţno smješkali.

''Ovo je baš lijepo David, hvala ti što si me pozvao. Otkako sam

kraljica, dugo nisam napuštala dvorac'', ljubazno je rekla očarana

Victoria.

''Uţitak mi je druţiti se sa tobom'', rekao je.

Sjedili su u finom i otmjenom restoranu u Nessvillu. Otkad je David

obećao Victoriji da će je izvesti na večeru, nije mogla da dočeka njegov

poziv. A tada je uzbuĎeno trčala sobama i ureĎivala se satima.

''Kraljice Victoria'', obratio joj se nakon što su naručili, ''recite mi

nešto o sebi. Neku priču iz vaše prošlosti. Nešto što ne znam a što biste

voljeli podijeliti sa mnom.''

Nasmijala se.

''Ne moraš mi se obraćati sa kraljice, niti me presirati. A što bih ti

mogla ispričati? Pa... Moţda će ti ova priča zvučati šašavo ali ja je

nikada neću zaboraviti. Kada sam išla u srednju školu na Manhattanu,

bila sam najbolja učenica u svom razredu. Ponosila sam se time. Moj

profesor me mnogo volio i poštovao i to mi je bila velika motivacija za

moj budući ţivot. I znaš sam kako je lako da padneš sa visokog

poloţaja na dno. I zbog samo jedne jedine greške pala sam sa neba na

zemlju. I više nisam bila najomiljenija učenica i više nisam imala

motivaciju. I ta priča me uvijek potakne na ono što ţelim...''

Zastala je.

''A što to ţeliš?'' pitao ju je poluglasno slušajući njezinu priču.

''Ţelim da uspijem u ţivotu, da budem neko i nešto. Ţelim da ponovo

budem najomiljenija'', priznala je.

''Pa zar već nisi kraljica? Moţe li bolje? Zar ti to nije uspjeh?''

168

''Upravo tako. Polako i mukotrpno sam se vratila na vrh, i sada sam

to što jesam. Sada sam neko i nešto. Ali opet, kruna ne usrećuje čovjeka

vječno. Ma sreća bogatstva i moći je kratkotrajna! Ono što upotpunjuje

čovjeka je zapravo ljubav'', ispričala je gledajući čas u Davida, čas u

svoje ruke.

''Slaţem se sa time kraljice'', zavodnički je rekao gledajući njezine

oči.

''Rekla sam ti da me ne zoveš kraljice'', ponovo ga je opomenula i

shvatila je da je uhvaćena u njegovom opojnom pogledu.

Prišao joj je sasvim blizu. Gotovo je mogla osjetiti njegov dah na

svojim usnama. Kroz njezino tijelo proĎe vatra i ona zaklopi oči. Sada

će se poljubiti. I falio je samo jedan milimetar, ali poljubac se nije

desio. Osjetili su da nešto pored njih gori. Odmaknuli su se i ugledali

stolnjak kako polako plamti. Victoria zaprepašteno ustade sa stolice.

David je neprestano vikao ''Poţar! Poţar!'' dok osoblje nije došlo i

pomoglo mu da ugasi vatru. Iako je plamen bio malen i brzo se širio,

jedva su ga ugasili. Vjerovali su da se slučajno zapalio od svijeća.

Victoria je za to vrijeme bila u ţenskom toaletu. Nije mogla da

vjeruje šta joj se upravo desilo. Nakvasila je obraze i vrat hladnom

vodom pazeći da ne izbriše šminku. Gledala se u ogledalo stavivši ruku

na usta. Ogledalo puče, a ona se trzne. Duboko je udahnula. Škljocnula

je prstima i u trenu popravila razbijeno ogledalo. Vratila se nazad.

Napravila je haos u cijelom restoranu. Iako je samo progorjela stolnjak,

okolni ljudi su se veoma uzrujali. Parovi i osoblje su je gledali sa

čuĎenjem i nekim strogim pogledom koji je mnogo podsjećao na

mrţnju. Posmatrali su je sa neobičnom sumnjom kao onda kada je

Angela pred svima izjavila da je ona vrag. Što se to dešava? Ponovo je

sjela za sto pretvarajući se da joj ne smetaju pogledi drugih na njoj.

Na sto su stavili novi stolnjak. Uskoro je stiglo jelo te su konačno

večerali iako im je oboma presjelo. Poslije, kada su se ponovo opustili,

nastavili su svoj lagani razgovor. Ona mu je pričala o svojim pričama, a

169

on o svojim. Nisu se pokušavali više poljubiti kako ponovo ne bi

uzrokovali poţar. Zbog toga su izbjegavali priče ili situacije koje su bile

previše romantične.

Iz restorana su krenuli nešto prije ponoći. Otpratio ju je pješice do

njezinog dvora. I dalje su nastavili svoj ugodan razgovor.

''Večeras si bila prilično vatrena'', rekao je pošto su stigli pred dvor.

''Misliš? Ako je tako, onda dobro pazi da se ne opečeš'', rekla je i

namignula mu.

Popela se uz stube i ušla u svoj zamak. Otišla je do svoje sobe i

posmatrala sa prozora Davida kako odlazi nazad u grad. Svukla je sa

sebe haljinu. Bacila se na krevet. Mislila je na njega. Brojala je dane

koliko je već dugo ludo zaljubljena u njega.

170

35

KOMPAS

Andrew je stigao u Salem. Nije mu trebalo dugo, ali je ipak prešao

dalek put kombijem Anitinog prijatelja. Šetao se gradom i razgledavao.

Njegov sljedeći zadatak je da pronaĎe nekoga ko bi ga mogao uputiti o

Diani. Ovo neće biti lak posao. Zaustavio je jednog čovjeka u odijelu

koji je vjerovatno ţurio na posao.

''Gospodine! Oprostite, moţete li mi pomoći?'' obratio mu se.

Muškarac je nevoljno zastao.

''Da?'' drsko je pitao pogledavši Andrewa.

''Moţete li mi reći gdje mogu pronaći vještice?'' pitao je progutavši

knedlu.

Čovjek se nasmijao.

''Šašava budalo. Nemam vremena za takve gluposti!'' rekao je i

brzim koracima izgubio se u masi.

Ali Andrew nije imao izbora. Nastavio je ispitivati prolaznike o

vješticama i Diani, ali svi su ga čudno gledali i vrijeĎali. Sve dok mu

nije prišla djevojka koja je čula njegova pitanja.

''Traţiš pogrešne stvari na pogrešnom mjestu'', tiho mu se obratila

prišavši mu skroz blizu.

Pogledao ju je. Ispred njega je stajala lijepa i misteriozna mlada

djevojka. Nosila je dugu i sivu haljinu, a kosu je prekrila maramom

tamnih boja. Dio marame je čak navučen preko njezinih usana i nosa.

Vidio je par uvojaka njene crne kose i blistave plave oči.

''Prati me'', rekla je i pošla u jednom smjeru odakle je i došla.

Pošao je za njom. Odvela ga je u jednu polumračnu uličicu gdje nije

bilo ikoga. Andrewu se sve to doimalo prilično strašnim. Što ona hoće

on njega? Ko je ona? Uskoro će i saznati. Uvela ga je kroz jedna vrata u

neki lokal, nalik na bar. Bilo je polumračno ali čisto i lijepo. Ljudi su

171

sjedili, pričali i druţili se. Andrew i djevojka su sjeli za jedan sto. Tek

tada je skinula svoju maramu i otkrila svoju blistavu crnu kosu.

''Pitao si za vještice?'' obratila mu se.

Zbunjeno ju je gledao zajedno sa svim tim ljudima oko nje.

''Da. Jesam. Izvinite, a ko ste vi?''

''Ja sam Esmeralda. I ja sam to što traţite, vještica'', predstavila se

gledajući ga svojim plavim očima.

''Ja sam Andrew'', rekao je i pruţio joj ruku.

Ona mu je pruţila svoju ali tako što je vrh kaţiprsta postavila na

njegovo zapešće. Naglo se trznula i zaklopila oči.

''Oh... vi ne osjećate njezinu toplinu zar ne?'' pitala ga je nepovezano.

''Toplinu? Čiju? O kome govorite Esmeralda?'' izbezumljeno ju je

pitao pokušavajući da shvati što ţeli da kaţe.

''Nije bitno! Nego, zašto ste ţeljeli da vidite vještice? Vi niste

odavdje, putnik ste, u potrazi za nečim. Što ţelite?'' naglo je promijenila

temu.

''Ja sam iz Nessvilla. To je kraljevstvo sa vragom na vlasti kojeg se

pokušavamo riješiti. Za to mi je potreban takozvani Sveti štap. To je

jedino oruţje koje je efikasno u borbi protiv naše zle kraljice'', ispričao

je.

''I zašto misliš da ćeš pronaći Sveti štap ovdje, u Salemu?'' pitala je

gledajući ga ispod obrva.

''Ja ne znam gdje je Sveti štap, ali znam da je pripadao vješticama.

Čitao sam da je njegov vlasnik bio neka moćna vještica koja je navodno

besmrtna, zove se...''

''Diana'', dovršila je Esmeralda.

''I ona nije neka moćna vještica, ona jeste moćna vještica i ona nije

navodno besmrtna, ona jest besmrtna!'' nastavila je ubjeĎivački.

''Shvaćam'', rekao je s razumijevanjem.

''Što ti zapravo ţeliš? Da nisi tajni lovac na vještice? Jer pazi se, oko

tebe su vještice, prave vještice, a ti si samo pastir!'' napala ga je.

172

''Esmeralda, opustite se. Rekao sam vam svoje namjere. Nisam

nikakav lovac na vještice'', objašnjavao je.

Razgledavao je po lokalu. Rekla je istinu. Svugdje oko njih bili su

ljudi, ali ne obični ljudi, bile su vještice. Za šankom je ugledao

depresivnu mladu damu kako bez ruku ţličicom miješa svoju kafu. Iza

njega je ugledao oca kako uči svoju kćer da upali svijeću pogledom.

Vidio je i zaljubljeni par kako svojim poljupcima oţivljavaju davno

uvenule ruţe. Sve je on to vidio, tek sada.

''Ponekad se stvari ne čine onakvim kakvih ih na prvi pogled

ugledamo. Potrebno je uroniti u dubinu njihovog skrivenog značenja'',

njegova posmatranja je prekinula svojim riječima.

''Slaţem se.''

''No, kako si znala da sam pastir? To vam nisam rekao'', začudio se.

''Da, nisi pitao. To sam sama pročitala onda kada sam ti dotakla

ruku'', objasnila je.

''Dakle, ţeliš da ti pomognem? U redu, pomoći ću ti. Ja ne znam gdje

je sakriven Sveti štap niti ko ga je ukrao iz Metropolitan muzeja. Ali

znam gdje moţeš pronaći Dianu. Ona ţivi u Salexu, nedaleko odavdje.

Salex nije veliki grad i lako ćeš pronaći njezinu kuću. To je velika i

lijepa vila roze boje. Tu ćeš pronaći gospoĎu Dianu Van de Queen. I

molim te, budi obazriv. Diana je nedavno ostala bez muţa,'' ispričala

mu je.

Andrew ju je gledao i paţljivo slušao.

''Oh, trebat će ti i ovo!'' rekla je izvadivši kompas iz svoje torbe.

''Salex nećeš pronaći niti na jednoj karti na svijetu. Idi juţno i nećeš

promašiti. Dajem ti svoj kompas jer meni više ne treba.''

Andrew paţljivo uze kompas i pogleda ga. Zlatne je boje sa lijepim

izrezbarenim ukrasima. Okrenuo ga je i začudio se natpisom ispod.

Pisalo je: ''Nessville – mjesto gdje anĎeli padaju na zemlju.''

Ispod toga su stajali njemu nepoznati izrezbareni inicijali: ''M. S.''

173

''Nessville? Kakva slučajnost. Otkud vam ovaj kompas?''

zaintrigirano je pitao.

''Kompas? Oh, ma njega sam dobila od jedne prijateljice iz

Nessvilla'', rekla je i ustala.

''Bolje ti je da što prije kreneš u Salex. Ne ostavljaj kraljevstvo u

rukama Ďavola predugo!'' opomenula ga je.

''Esmeralda, hvala ti na svemu. Zaista si mi mnogo pomogla!''

zahvalio se i ustao.

''I usput, u pogrešnim knjigama traţiš način da zaustaviš Ďavla'',

rekla je zaustavivši se.

''U kojoj ću knjizi onda naći odgovor?'' pitao je.

''U Bibliji'', rekla je.

Ponovo je stavila maramu preko lica i nestala.

174

36

IMA JEDNA KUĆA U SALEXU

Stajao je ispred nje. Baš je onakva kako mu je Esmeralda opisala.

Ogromna gotička vila sa rozom fasadom, nalik na kuću za lutke. Ušao

je u dvorište oprezno posmatrajući prozore. Osjećao je neko

neobjašnjivo strahopoštovanje nalaziti se na ovakvome mjestu. Mislio

je da ako ga gospoĎa Van de Queen samo pogrešno pogleda, pretvorit

će ga u ţabu. Ali to ga nije otjeralo, pozvonio je na dvokrilna vrata

njezinog doma. Sačekao je cijelu minutu. Pozvonio je opet. Vrata se

polako otvoriše. I čim ju je ugledao, odmah je znao da ga ona neće

pretvoriti u ţabu. U trenu je bio opčinjen njezinom ljepotom. Imala je

blistavu platinasto plavu kosu do ramena. Obrve su joj bile malo

tamnije od kose i blago povinute prema gore. Gledala je Andrewa

svojim mudrim i radoznalim očima pokušavajući da sazna ko je on.

''Kako vam mogu pomoći?'' pitala je svojim visokim glasom.

I dalje ju je posmatrao. Tek je sada shvatio da je odjeća na njoj

poderana i da joj je koţa na rukama izgrebana nekim trnjem. Po kosi i

na majici je posvuda imala latice ruţa. Andrew je i dalje smatrao da je

izgledala prekrasno.

''Mladiću? Halo? Što ţeliš?'' probudila ga je iz njegovog sanjarenja.

''Dobar dan! Vi mora da ste Diana Van de Queen?''probudio se.

''Da. A ko ste vi?''

''Moje ime je Andrew Mayer. Došao sam jer trebam vašu pomoć.''

Uskoro joj je ispričao sve što i Esmeraldi. O Nessvillu, Victoriji i

Svetom štapu.

''I hoćete li mi pomoći? Znate li gdje se nalazi Sveti štap?'' pitao je

gotovo moleći.

''Sveti štap originalno nije moj. Ne znam njegovo tačno porijeklo ali

znam da je prastar. Pripadao je jednoj od vještica iz Salema koje su ga

poklonile meni. To je opasan instrument i njime mogu upravljati samo

175

jako vještice. Ne znam kako će ti on pomoći u borbi protiv vaše kraljice

ali neću vam stajati na putu. Vjerujem da sve što je sveto moţe uništiti

ono što je nesveto. Sveti štap se nalazi duboko u Šumi crnog hrasta.

Zakopala sam ga kod jednog drveta nakon što sam porazila jednu

vješticu-kučku. Drvo sam zabiljeţila sa velikim X. Tu ćeš pronaći svoj

Sveti štap'', objasnila je skidajući latice ruţa iz svoje kose.

Detaljno mu je objasnila kako da doĎe do šume i pronaĎe drvo.

''Hvala vam gospoĎo Van de Queen. Zaista ćete pomoći da se spasi

kraljevstvo od zla'', rekao je pri polasku.

''Oh, i pazi se dječače, u šumi je groblje. Mogao bi se lako spotaknuti

i pasti!'' rekla je dok je sjedao u auto.

Mahnula mu je i vratila se nazad u svoju kuću.

Andrew je brzo stigao do Šume crnog hrasta ali mu je trebalo skoro

pola dana da pronaĎe drvo koje je Diana označila sa X. Kopao je

rukama jer nije imao lopatu. Nakon napornog iskopavanja šumske

zemlje, konačno je iskopao ono što je naporno traţio. Zadihan, prljav od

zemlje i oznojen, zadivljeno je gledao svoje blago. Uspio je. Sada još

treba da se vrati kući i prijatno iznenadi Anitu. Sveti štap mu ispade.

Andrew se sagne da ga dohvati i slučajno se oprţi na bršljan koji se

nalazio u blizini.

''Au! Prokleta Hedera helix!'' mrzovoljno je viknuo češajući se po

opekotini.

U Nessville je stigao sljedeće jutro. Nije imao mobitel i Anita nije

znala ništa o njemu. A ona se uvijek oslanjala na najgore. Tako kada se

pojavio na vratima svoje kolibe u kojoj je ona obitavala sljedećih dana

čuvajući ovčice, mnogo se iznenadila. Drţao je Sveti štap u ruci i

onakvog prljavog i umornog, snaţno ga je zagrlila.

''Andrew! Došao si! Pronašao si Sveti štap. Uspio si!'' zadivljeno je

vikala.

176

''Bilo je to teško i vrlo neobično iskustvo, ali je vrijedilo truda'',

objasnio je.

Ali Andrew nije previše paţnje posvetio Aniti. Čim su se razdvojili

otišao je svojim ovčicama koje je prebrojavao i tepao im. Anita ga je

gledala, ali on nije gledao nju.

''Zar je poţelio njih, više od mene?'' pitala je samu sebe osjećajući se

tuţno i slabo. I tada je osjetila da će uskoro opet umrijeti.

Štap su sakrili u Andrewoj biblioteci gdje je svoje slobodno vrijeme

provodio David kada nije bio sa Victorijom. Anita i Andrew su pošli

njezinom stanu kako bi se on mogao okupati i lijepo odmoriti. Dok se

tuširao, pjevušila je i radosno kuhala jelo za njega. I ponovo je osjetila

slabost, ponovo je imala nosna krvarenja. Ali to je nije sprječavalo da

nastavi svoje posvećeno kuhanje. Poslije su ručali. Andrew joj je

ispričao svaki detalj na svome putovanju. Aniti je bilo ţao što nije i on

išla, ali je uvidjela da se nije imao ko brinuti o ovcama, a takoĎer neko

je morao ostati i nadgledati situaciju.

Poslijepodne su izašli vani, ispred stana. U daljini su krišom

posmatrali Victoriju i Davida kako se drţe za ruku i lagano šeću

gradom. Kraljica je uţivala u njegovom stisku ruke, govoru i stasu.

Victoria je tako čvrsto zagrizla njihov mamac.

I taman kada su ih izgubili iz vida i pošli nazad u stan, neko je

došao. Brzo i stilizirano, ispred njih doĎe crni Mercedes. Parkira se i

otvori vrata. Bijela štikla na lijepoj i elegantnoj nozi izaĎe iz

Mercedesa. Stala je ispred njih, a oni nisu mogli da vjeruju.

177

37

JESTE LI ME POŽELJELI?

Bila je to Stefani. Stefani Silver! Došla je sa svog ljubavnog puta

ponovo u Nessville. Ni sama nije mislila da će se ikada više vratiti

nazad. Ali tu je, glavom i bradom stoji ispred Anite i Andrewa. Mnogo

se promijenila. Jedva su je prepoznali. Bila je lijepa, poprilično. Kosa

joj je narasla do ramena. Više nije bila crna. Farbala se u plavo. Naučila

je kako da se šminka i uredno oblikuje obrve. Crveni karmin joj je

isticao usne kojima je napravila lagani smiješak prije nego li je išta

rekla.

''Jeste li me poţeljeli?'' pitala ih je svojim poznatim glasom.

Na sebi je imala lijepu zelenu haljinu do koljena sa dugim rukavima.

Nosila je i visoke bijele štikle što je takoĎer bilo neobično na njoj.

Zaprepašteni Anita i Andrew joj nisu ništa odgovarali. Trebalo im je

vremena da doĎu sebi.

''Stefani! Gdje si kvragu do sad bila?'' napala ju je Anita.

''Šta te briga gdje sam bila!'' odurno je rekla.

''Kako se usuĎuješ da se vratiš ovamo? Kako si mogla dopustiti da

cijelo kraljevstvo padne u ruke čistog zla? Kako?'' nastavila je Anita.

''Znam Anita djevojko, znam. Zbog toga sam i došla...'' branila se

bivša kraljica.

''Zbog čega?''

''Da ispravim stvari. Da popravim ondje gdje sam pogriješila. Došla

sam da spasim Nessville'', iskreno je odgovorila.

''Zar je to moguće? Zar to moje uši čuju pokajanje?'' ironično će

Anita.

''Znam da sam zabrljala. Zar ne zasluţujem i ja drugu priliku?

Moţda smo ti i ja imale burnu prošlost. Ali sada kada imamo

zajedničkog neprijatelja bolje je da zakopamo naše ratne sjekire.

Zauvijek'', govorila je Stefani koja se iskreno kajala.

178

Ipak se i u njoj nešto promijenilo.

''Mnogo si čudna otkako si se našminkala i stala na visoku petu.

Moţda je to neko samopouzdanje ili nešto. Ali neka ti bude, nećemo se

više igrati mačke i miša'', rekla je Anita.

''Pomirenje?'' pitala je Stefani pruţajući Aniti ruku.

''Pomirenje'', potvrdila je Anita dajući joj ruku.

''Ali samo da znaš, da ti ja ne vjerujem u potpunosti. Trebat će ti

dugo vremena da stekneš moje povjerenje'', upozorila ju je vatrena

Anita.

''Djevojke, nastavite svoj razgovor unutra. Victoria bi svaki tren

mogla da proĎe ovuda'', rekao je Andrew koji je cijelo vrijeme pasivno

slušao njihov napeti razgovor.

Poslušale su ga. Sve troje su ušli u Anitin stan.

''Kako si znala da smo u nevolji? Kako si znala da ja i Andrew

pokušavamo da uništimo kraljicu?'' pitala ju je Anita nakon što je sjela

za sto.

Stefani je sjela nasuprot nje.

''To je mističniji dio priče. Jednostavno sam dobila poruku da se

moram vratiti u Nessville jer to dugujem svom bivšem kraljevstvu.

Neko mi je poslao poruku da moram da pomognem tebi kako bismo

zajedno uništile zlu kraljicu'', ispričala je.

''To je sigurno Angela'', ubacio se Andrew.

''Angela? Zar ona nije u podrumu zarobljena u kavezu od mjedi?''

pitala je Stefani.

''Nije. Victoria joj je ponudila ugovor kojim će je riješiti muka i

pretvoriti je u čovjeka. Poslije ju je iz saţaljenja oslobodila, misleći da

neće daleko dogurati ţiveći kao čovjek u običnom svijetu. Ali došla je

meni i ja sam joj pomogla. Zajedno smo kovale plan kako da uspijemo,

da spasimo Nessville. Bilo je mnogo kukavički od tebe da nas ostaviš u

ruke samog Ďavola, da znaš! Poslije je Angela ubijena u njezinom dvoru

jer je pred svima rekla ko je zapravo ona'', ispričala je Anita.

179

Stefani je tuţno gledala osjećajući griţnju savjest i krivicu.

''Ti si kriva što je Victoria uopšte i došla u Nessville. Zarobila si

jadnu Angelu u kavez, a ona je plakala. Njezine suze su prizvale vraga.

I odmah je sve gotovo, odmah smo u paklu. Ali bilo pa prošlo. Sada si

ovdje odlučna da nam pomogneš, a svaka pomoć bi nam dobro došla'',

nastavila je Anita.

''Nadam se da imate neki plan? Kako da je uništimo jednom

zauvijek?'' pitala je Stefani.

I tada su joj Anita i Andrew ispričali o svemu. Pričali su joj o Zlatnoj

jabuci koju je Victoria traţila, o Davidu kojeg su napravili od gline i

koji je zavodio usamljenu kraljicu. Rekli su joj i plan koji su

namjeravali da primjene u cilju uništenja vrag kraljice.

''Ovaj Sveti štap je dovoljno moćan da uništi nesveto stvorenje poput

nje'', rekao je Andrew pokazujući ga Stefani.

Stefani ga paţljivo uze u ruke i razgleda ga sa svih strana.

''Pa, trebao bi da bude. Pošto nemate nikakvo drugo oruţje'', rekla je

Stefani.

''Još kada bi znao kako da se koristim njime...'' zamišljeno će

Andrew pokušavajući da naĎe neki skriveni mehanizam na Svetom

štapu.

''Ne znaš kako da se koristiš njime?'' cinično će Stefani.

''Pa... ne baš. Ne znam'', pogubljeno će mladić.

Stefani ustade i pokaza mu kako da ga zamahne i kako da kontrolira

emocije dok drţi štap.

''Moraš biti oprezan. Nikada ne znaš šta ćeš stvoriti njime. Mnogo je

opasan!'' upozorila ga je.

Poslije mu je detaljno objasnila kako da upravlja Svetim štapom. Nije

bilo lako i znali su često pretvoriti u prah neku posudu ili dio namještaja

iz Anitinog stana na što je ona burno reagirala.

''Od koga si naučila da se koristiš Svetim štapom?'' jednom prilikom

ju je pitao.

180

''Oh, ma to sam naučila od prijateljice iz Salema'', rekla je sasvim

bezbriţno.

Iste noći Stefani Silver je posjetila svoju staru prijateljicu koja nije

očekivala njezinu posjetu. Poznavala je dvorac bolje od svakoga te joj

nije bio problem ući unutra neprimijećena. Ušla je u glavnu dvoranu

gdje je i mislila da će je naći.

Ugledavši bivšu kraljicu Nessvilla, Victoria je bijesno ustala sa

svoga trona.

''Kojeg vraga ti ţeliš? Zašto si došla kada sam ti rekla da se ne

vraćaš!'' derala se gledajući svoju gošću netremice.

''Victoria, smiri se. Došla sam po nešto svoje odjeće. Šteta je znaš,

da Versace i Louis Vuitton trunu u ovom tvom mračnom dvoru'',

odgovorila je Stefani.

''Sve sam ih bacila. I da nisam sada bi pripadale meni. Gubi se

odavdje!'' strogo je naredila.

''Oh, ti Kraljice Samoće. Ti nemaš nigdje nikoga na svijetu i niko te

ne voli.Ti hodaš tako sigurno i ponosno i nikog se ne bojiš'', izrekla je

Stefani prateći svaki njezin korak gore-dolje.

''Smiješna si. Za razliku od tebe ja sam ljubav svog ţivota već

pronašla! Ti to samo govoriš jer si ljubomorna. Ti si originalna Kraljica

Samoće. Zaljubila se u tuĎeg mladića, a poslije ga je i ubila! Jadno! I

dala si čitavo svoje kraljevstvo samo kako bi pronašla svoju ljubav.

Slaba si mi Stefani. Mnogo slaba. A ja sam moćna, moćnija nego ikada.

Niko mi ništa ne moţe'', srdito je nabrajala.

''Moţda i jesi moćna, ali ta tvoja moć neće ti donijeti mnogo sreće'',

rekla je Stefani.

''Hoće!'' mrzovoljno dobaci kraljica.

''Neće!'' glasno potvrdi Stefani, a ova se razbjesni.

181

''I ta tvoja kruna što je nosiš visoko na glavi nekako mi čudno

izgleda. Kao da ne sjaji svojim punim časnim sjajem. Pa odakle si je

onda nabavila?'', prijekorno i provokantno nastavila je Stefani.

''Hahaha! Luda djevojko. Došla si da me provociraš. Stvarno si

jadna! Ova kruna na mojoj glavi je znak da sam visoki poloţaj, kraljica!

A ti? Gdje je tvoja kruna? Oh... tako je...Svoju si krunu dala kako bi se

mogla ljubiti!'' cinično će Victoria gledajući je svojim usijanim očima.

''I te tvoje oči, kao da svijetle nekom plamenom svjetlošću kada si

bijesna. I kako to hodaš? Način kojim zamahuješ kukovima i nije tako

katolički. Ti se pojavljuješ sa jednog mjesta na drugo. Oh, kraljice.

Molim vas, recite mi, što se to vi?'' nastavila je sa pitanjima Stefani koja

nije odustajala.

''Što sam ja? KRALJICA!''

''Ti se pretvaraš u plamen u tren oka i ta tvoja vatra poslije tebe gori

još dugo, dugo, dugo'', nabrajala je Stefani govoreći čistu istinu.

''Koja je poanta svega ovoga?'' iznervirano se zadera kraljica.

''I kakva je to jabuka koju tako silno ţeliš i koju tako silno traţiš?

Zar stvarno misliš da ćeš je naći? Na pogrešnim mjestima je traţiš!''

''Naći ću je! Iako budem morala prevrnuti cijeli Nessville, znaj da ću

je naći i uspjeti u onome što sam naumila!'' rekla je Victoria te se na

tren zamislila.

Dugo nije razmišljala o Zlatnoj jabuci. Od kako se zabavljala sa

Davidom svi njezini problemi su nestali. Sada kada ju je Stefani ponovo

pomenula, ţeli je pronaći još više.

''I ti ţeliš krila'', rekla je Stefani.

Victoria je sumnjičavo pogleda. Stefani ju je čitala kao lagano štivo. Na

neki način je spoznala duboku istinu o Victoriji i njezine najstrastvenije

ţelje i ciljeve.

''Jedan par krila već imam'', rekla je misleći na Angelina krila u

njezinom podrumu.

''Zar ćeš da poletiš? Gdje? U raj?'' nastavila je ispitivati Stefani.

182

''Zar moram letjeti da bih dospjela u raj? U raj se ulazi nebeskim

stepenicama dušo! I već sam bila tamo. Ući ću i opet!'' odlučno je rekla

polagano otkrivajući svoj sakriveni motiv.

''Ti misliš da si anĎeo, ali ti tako savršeno anĎeo nisi.''

''Ne sudi onome ko je moćniji od tebe. Ni ti mi nisi neki anĎelčić. Ni

tvoje ruke nisu čiste i svete!'' branila se Victoria.

Stefani se tuţno zamisli, ali to je ne spriječi da kaţe ono što je

naumila:

''Ti misliš da si pobjednica, ali ti si gubitnica.''

''To ćemo još vidjeti dušo. Ali znaj da ja uvijek pobjeĎujem. Pobjeda

mi je ime. Bez obzira kakva igra bila ili protiv koga igram. Igra je

uvijek moja!'' rekla je Victoria vraćajući se nazad na svoj tron.

''Ti si prastari korijen čistog zla'', pobjedonosno će Stefani gledajući

razbješnjelu kraljicu Victoriju.

Jedan tren Victoria ju je gledala pogledom prepunim mrţnje. I nije

mogla puno da izdrţi.

''Straţa!'' povikala je.

''Ne trudi se, odlazim sama. Ionako ovdje više nemam šta da radim.

Ovaj dvor je postao rupa otkako mene nema. Zaudara na alkohol i

parfem za drolje. Tvoj stil je grozan i tjera me da plačem. Vraćam se

nazad svom normalnom ţivotu'', rekla je i pošla ka izlazu.

Zastala je i okrenula se prije nego li je otišla.

''Moţda i jesi napravila oluju ili je tek prizivaš. Ne znam. Ne mogu

da prepoznam. Ali znaj da nakon oluje uvijek dolazi sunce'', rekla je

tiho, te napustila Victorijin dvorac diveći se svom hrabrom podvigu.

183

38

VICTORIA: V.R.A.G.

Kroz nekoliko dana Victoria je odlučila da priredi posebnu zabavu u

kraljevskom parku ispred dvorca. Zabava nije imala neku svrhu.

Jednostavno je ţeljela da je ljudi vide sa lijepim Davidom koji je sada

njezin mladić. Osjećala se sretno i ispunjeno hodajući parkom drţeći ga

za ruku pred svima. Ljudi su se šetkali, pričali, zabavljali uz muziku te

se gostili sa švedskog stola. Naredila je kuharici da pripremi mnogo

ukusnih jela.

Mnogo ljudi je došlo na zabavu,a meĎu njima su bili i Anita,

Andrew i Stefani. Victoria ih nije uočila jer su se krili u masi. Ovo je

dan kada će konačno izvesti svoj plan. Više ne mogu da čekaju, a

ovakva se prilika više neće ponoviti uskoro.

Došao je trenutak kada je Victoria odlučila da kaţe par riječi u čast

zabave i naroda Nessvilla. Nalazila se na posebnoj platformi, a odmah

do nje je stajao David. Svi su se okupili oko nje da je čuju njezin

predivni glas i vide njezino prekrasno tijelo.

Dan je lijep i sunčan. Ptice pjevaju, a mramorna fontana iznova i

iznova lagano baca vodu u vis. Victoria izreče nekoliko uvodnih riječi.

Nije znala da će sve u jednom trenutku da se preokrene.

David stavi svoju ruku u unutrašnji dţep. Neprimjetno je izvadio

maleno bijelo pero. To je pero koje je otkinuo iz Angelinih krila još

onda kada je ih je našao u podrumu poslije bala. Snaţno i u jednom

zamahu ga je nalijepio na Victorijino čelo. Victoria prestade pričati

zbunjena njegovom radnjom. Tada je osjetila neopisivu bol na čelu.

Vrisnula je i skinula ga, a na čelu joj je ostala crna rana koja je

intenzivno ispuštala dim. Ljudi se zaprepastiše te se odmakoše od nje za

korak. A još više su se zaprepastili kada su vidjeli da je njezina rana

odmah zarasla. Bila je bijesna. Zbunio ju je Davidov zahvat. Traţila ga

je pogledom ali njega nije bilo.

184

Otac Katoličke Crkve Nessville izvadi svoj drveni krst te ga ispruţi

ka njoj. Ona napravi ogavan izraz lica te u ruci stvori vatru kojom je

spalila njegov krst. Ljudi se prepadoše. Nastade panika i vrištanje. Sve

one glasine i priče koje su kruţile o njoj sada su istinite.

Još od onda kada je Angela na njezinom balu pred svima rekla da je

Victoria vrag, ljudi su počeli sumnjati. Nedavno je u restoranu sa

Davidom spalila stolnjak što je još više davalo sumnje. TakoĎer, ljudi

koji su radili za Victoriju su primjećivali njezino nenormalno ponašanje

koje su oni pričali i širili dalje. Pričali su kako njihova kraljica hoda

nenormalno, kako su njezine oči crvene, kako rukama stvara vatru, kako

spopada zrele mladiće, kako u svojoj sobi drţi crnu vjenčanicu i

sprovodi nesvete rituale. Pričali su da je njihova kraljica Victoria vrag. I

sada su se uvjerili.

Prevarena je. Opet. Ponovo se osjeća kao onda kada ju je Martha

izdala obećavši da će joj pokazati gdje se nalazi Zlatna jabuka.

''Kakva je ovo spletka!? David! Gdje si ti kučkin sine?!'' vikala je

gledajući kako masa ljudi se naglo smanjuje.

Narod je bjeţao što brţe svojim kućama nakon današnjeg skandala.

U jednom momentu je meĎu masom prepoznala Anitu. Gledala je oči u

oči zbunjenu Victoriju i smješkala se. Zatim je otišla do fontane. Zarila

je ruku u vodu i izvadila ono što je Victoria godinama traţila. U rukama

je drţala pravu Zlatnu jabuku. Sjajila je nekom posebnom svjetlošću i

energijom. Zbog toga je fontana bila tako magična. Još davno ju je tu

Angela sakrila i učinila da je ljudi svojim suzama prizovu. Poslije kada

se Aniti prikazala u obliku duha kod rijeke, rekla joj je gdje se Zlatna

jabuka nalazi.

Victoria je ugledala Jabuku. I u tom trenutku, njezin svijet je prestao.

Više ništa oko nje se nije dešavalo i više ništa nije bilo tako bitno kao ta

Jabuka. Ali Anita zajedno sa Zlatnom jabukom u ruci potrča u pravcu

dvorca. Victoria, zanesena Jabukom, potrča za njom još brţe.

185

Lovila ju je kao što lavica lovi svoj plijen. Anita je uspjela da stigne

do dvora, a za petama ju je pratila pomahnitala Victoria. Konačno je

ugledala svoju Zlatnu jabuku, i sada će konačno biti njezina kada

savlada ovu jadnu djevojku. Bacila je svoju vatru na nju, ali Anita nije

spaljena. Nije ništa ni osjetila. Tada se Victoria sjetila, da je ona imuna

na smrt zbog ugovora koji je sklopila sa njom. Anita hrabro nastavi

dalje ušavši u dvorac. Ušla je i Victoria čudeći se Anitinom činu.

Tamo u glavnoj dvorani, skroz blizu trona, stajali su Andrew, David

i Stefani. Anita dotrča do njih sa Zlatnom jabukom. Victoria se zaustavi

na ulazu u dvoranu. Ugledala je da Andrew i Stefani drţe neki štap.

Prepoznala ga je, to je Sveti štap kojim ju je Angela protjerala iz

Nessvilla. Zar će je protjerati opet? Zar se historija ponavlja? Nasmijala

se.

''Nećete ovaj put!'' rekla je samoj sebi.

''Ovo traţiš?!'' dovika sa druge strane dvorane Anita drţeći visoko u

ruci Zlatnu jabuku.

Iz Jabuke se začuje neka melodija kojoj Victoria nije mogla da odoli.

Bila je to prelijepa pjesma rajskog raspoloţenja. Dopala se i ostalima u

dvorani. Victoira krenu ka njima. Andrew i Stefani se pripremiše. Kada

je bila dovoljno blizu, aktivirali su Sveti štap onako kako su vjeţbali u

Anitinom stanu.

''Tri, četri, sad!'' jednoglasno su odbrojavali.

Iz vrha Svetog štapa izaĎe neka svjetlost koja je obasjala cijelu dvoranu.

Svjetlost izaĎe te krene ka Victoriji. To je to! Ovo je trenutak koji su svi

čekali. Sada će se konačno riješiti kraljice Victorije jednom zauvijek.

Sada će konačno njezinu nesvetu koţu spaliti i pretvoriti u pepeo. Ali

Victoria se nije tako lako predavala. Naglo se zaustavila te rukama

svojim stvorila je vatreni štit oko sebe. Svjetlost pogodi štit te je

zaobiĎe.

''Otporna je!'' usplahireno povika Anita.

186

Andrew i Stefani se iznenadiše. Zbunili su se. Bilo je prekasno da

ponovo pokušaju. Victoria pobjedonosno stade pred njih.

''Ali kako? Sveti štap je trebao da te ubije!'' nesigurno joj se obratio

Andrew.

''Ono što te ne ubije, to te ojača. Ti bi dušo, valjda to trebao da

znaš!'' rekla je.

''A pošto se ne znate njime sluţiti'', rekla je pokazavši na Sveti štap,

''onda vam neće ni trebati.''

Škljocnula je prstima i pretvorila ga u prah. Ispruţila je ruku ka Aniti.

''Budi ljubazna i daj teti Jabuku?'' obratila se djevojci.

''Ne prilazi mi Ďavole! Nikada se nećeš izvući! Sada svi znaju ko si i

kakva si. Izgubit ćeš'', hrabro prozbori Anita.

''Moţeš me ubiti ali ja ti neću dati Zlatnu jabuku!'' dodala je.

''Neću te ubiti. Neću nikoga od vas. Vi ste tako zbunjeni ili glupi.

Zar niste shvatili ko sam ustvari ja? Zar niste shvatili što to zapravo

ţelim?!''

''U redu je kraljice! Nismo ni mi budale. Znamo da Zlatna jabuka

kada se presiječe na pola otvara vrata raja, a kada se presiječe na tri

djela otvara vrata pakla. Znamo da si pali anĎeo, znala sam od početka.

Ţeliš da se popneš u raj jer misliš da ćeš tako ponovo postati anĎeo!''

objasnila je Stefani.

''Savršeno tačno! Zar i ja ne zasluţujem drugu priliku? Zar nije bolje

da postanem anĎeo nego da budem vrag? Zar nije?!''

Nastade tišina.

''No, sada me izvinite jer imam vaţnija posla'', rekla je i prizvala

Zlatnu jabuku iz Anitine ruke.

Drţala je i gledala diveći se njenom sjaju i čistoći. I dalje je pjevala

rajsku muziku. Njih četvero je pokušaše spriječiti, ali ona ih jednim

zamahom ruke odbaci na krajeve dvorane. U drugoj ruci je stvorila noţ.

Noţem presiječe Jabuku na pola i baci je na sredinu dvorane. Rajska

pjesma postade još glasnija. Polovice jabuke se počeše sjajiti. Iz njih

187

izrastoše prekrasne nestvarne stepenice koje su vodile u beskraj. Čak su

probile plafon dvora i rasle beskonačno u oblake.

''Ovo je tako lako...'' rekla je gledajući nebeske stepenice do raja.

Visokom crnom štiklom stane na prvu stepenicu i njezino putovanje

započe. Gotovo je...

188

189

V

DIO

''Ţivot i Smrt su bili zaljubljeni već duţe nego što se riječima moţe

opisati. Ţivot je slao bezbrojne poklone Smrti, a ona ih je čuvala

zauvijek.''

Nepoznati autor

190

39

DAMA I NJEZINA OSJEĆANJA

12. 7. 2013. Petak

Dragi Dnevniče, konačno sam stigla u grad od srebra. Nije mi bilo

teško da ga prepoznam. Jednostavno sam se šetala ulicama kada sam

ga ugledala kako nešto radi ispred svoje kuće. Taj dan sam ga čak i

upoznala. I odmah sam znala da se neću pokajati što sam potpisala

ugovor u zamjenu za lokaciju moje srodne duše. Ţivio je u malenom

gradiću zvanom Silverburgh i izgledao je baš onako kako sam ga

sanjala i kako su mi ga opisivali. Prišla sam mu sasvim blizu kako bih

ga bolje osmotrila, a on se trznuo i okrenuo se. Pogledao me i rekao:

''Mogu li vam kako pomoći djevojko? Jeste li se izgubili?''

''Oh, ne. Samo sam gledala što to radite. Ovdje sam u prolazu. Volim

da obilazim gradove i putujem'', rekla sam.

''To je mnogo zanimljivo i lijepo. I ja volim da putujem, ali nisam

nikada išao negdje daleko'', rekao je te nastavio da okopava svoj

cvijetnjak.

''Mnogo vam je lijepo to cvijeće'', rekla sam gledajući u šareni vrt

prepun prekrasnih cvjetova.

''Hvala. Trudim se koliko mogu. Inače mnogo volim da sadim cvijeće

i da se brinem o njemu. To me ispunjava.''

''Lijepo je kada čovjek ima čime da se zabavi'', dodala sam.

Dok smo pričali, cijelo vrijeme sam snimala njegov izgled i njegove

postupke. Bio je visok, ne previše, ali viši od mene. Imao je kratku

smeĎu kosu na glavi. Kosica mu je bila njeţna i tanka. Ţeljela sam da je

dotaknem. Imao je lijepe i blage maslinaste oči kojim me znatiţeljno

posmatrao. Usne su mu bile mnogo lijepe, uvijek nasmiješene na

krajevima. Brada mu je lijepo stajala, ni previše duga ni previše kratka.

191

Imao je lijep glas, umirujuć i tih kao kod nekog pjesnika, umjetnika.

Mogao je da me uspava njime da leţim na njegovim grudima.

''Ja mnogo volim ruţe'', rekla sam ugledavši grm crvenih ruţa u

njegovom vrtu.

''Uvijek sam pokušavala da ih razmnoţim pomoću reznica ali nikada

nisam uspijevala!'' dodala sam.

On mi je tada detaljno objasnio kako se to radi. Bio je stručnjak u

vrtlarstvu. Definitivno bih pokušala saditi ruţe onako kako mi je on

ispričao.

Pitao me kako se zovem.

''Stefani'', rekla sam.

''A ti?''

''Alan'', rekao je.

Pričali smo. Pričao mi je o svom ţivotu, o svojim nesretnim bivšim

ljubavima, o teškoćama svijeta i okrutnom ţivotu. Pričao mi je o

ljepotama prirode, o zdravom ţivotu i o njegovoj teţnji za toplinom i

ljubavi. On je poput mene, ţelio je da pronaĎe svoju srodnu dušu.

Bojao se samoće. Kada bi samo znao, da sam njegova srodna duša ja!

''Volio bih da te bolje upoznam Stefani. Djeluješ kao pristojna

djevojka, a takvih nema puno'', rekao je.

Zacrvenjela sam se. Nikada mi nijedan muškarac u ţivotu nije rekao

takvo što.

''I ja bih voljela da upoznam tebe Alan. Ali ne brini se, upoznat ćeš

me,'' rekla sam mu.

''Ali kako? Ti ţiviš mnogo daleko. Ovdje si samo u prolazu...''

''Istina. Ali moţda ostanem u Silverburghu malo duţe. Ko zna'', rekla

sam mu i namignula.

Moţda to nisam trebala uraditi! Bio je to riskantan pothvat ali sve je

ispalo dobro jer se on nasmijao. Shvatio je to kao šalu.

Razmijenili smo brojeve. Pozdravili smo se i rastali. Ja sam

nastavila da se šećem niz ulicu, a on je nastavio da ureĎuje vrt. Par

192

puta sam se okrenula da ga još koji put vidim. I moram da priznam, da

mi se mnogo dopao!

14. 7. 2013. Nedjelja

Dragi Dnevniče, mnogo sam nestrpljiva. Prošlo je već dva dana

otkako me nije zvao. Nisam više prolazila njegovom ulicom, niti ga

viĎala. Zašto me nije zvao? Moţda mu se nisam dopala? Moţda sam

mu bila dosadna? Moţda je već zauzet!? Kako o tome prije nisam

razmišljala. Ali ako već ima neku djevojku, zašto bi mi onda dao svoj

broj i govorio mi da bi volio da me bolje upozna?

Sigurno se još nije sjetio. Mora da je zauzet okopavanjem svoga

cvjetnjaka. Ili moţda mu je neprijatno? Moţda i sam misli da je

prerano da me zove tek nakon dva dana? Ne znam. Ništa ne znam.

Prepuštena sam okrutnom neznanju i čekanju. A tako bih voljela da

znam.

Sutra će biti treći dan. Ako me tada ne nazove, onda mu se sigurno

nisam dopala. Samo se nadam da me neće zaboraviti...

15.7. 2013. Ponedjeljak

Desilo se! Ne mogu da vjerujem! Danas, oko pola jedanaest ujutro

mi je poslao poruku. Pisalo je:

''Hej Stefani, da li bi moţda ţeljela da nekada otiĎemo na kafu? Ako

imaš slobodnog vremena?''

Ja sam mu odgovorila:

''Bilo bi mi drago kada bismo otišli. Ja sam danas cijeli dan

slobodna. A kada tebi paše?''

193

Nedugo zatim mi je poslao:

''NaĎimo se oko jedan poslijepodne ispred Berlion caffea. Tamo ću

te čekati!''

''Vaţi!'' bila je zadnja poruka koju sam mu poslala.

Od trenutka kada sam spustila mobitel, počela sam se ureĎivati.

Uredila sam kosu i dotjerala obrve. Stavila sam malo srebrne sjene,

tamno rozog sjajila za usne i još sam popravila lak na noktima. Nisam

ţeljela da stavim tonu šminke na sebe. Nisam ţeljela da ga prepadnem

ili da mu dajem pogrešnu sliku o sebi. A uostalom, bolje je da me vidi

sa što manje šminke kako mu ne bih bila neobična kada me bude vidio

bez šminke.

Našli smo se na dogovorenom mjestu. Srce mi je zaigralo čim sam

ga ponovo vidjela. On mi se nasmiješio, a ja sam se crvenjela u

obrazima sve više i više.

''Dobar dan'', prijatno me pozdravio.

''Dobar dan'', uzvratila sam mu sa smiješkom.

''Vi ste?'' pretvarao se da me ne zna.

''Ma samo jedna djevojka u prolazu. Moţete me zvati Stefani Silver!''

rekla sam prihvativši njegovu šalu.

Nasmijali smo se. Ušli smo u Berlion caffe. Sjeli smo za jedan sto. I

naša priča je započela. Pričali smo o svim temama, iskreno i otvoreno.

Saznala sam dosta toga o njemu. Preziva se O'Hara i ţivi sa

roditeljima. Ima i sestru koja je starija od njega i radi u drugom gradu.

Primijetila sam da on nije kao ostali mladići. Nije me gledao poţudno

niti me odmjeravao. Nije mi pričao prostote ili šale o sexu. Pričao je

pametno i mudro. Zar je moguće da i takav postoji? Zar je moguće da

ja sjedim sa njim? Zar je moguće da je on moja srodna duša? Je li ja to

194

sanjam? Zato ti i pišem Dragi Dnevniče kako bih se mogla uvjeriti da

sve što sam vidjela i čula je ustvari istina.

Alan nije volio laţi i laţna predstavljanja, licemjerje i manipulacije.

I zbog tih stvari je znao prekidati svoje veze i biti nesretan u ljubavi.

Zato sam učila kako da se ponašam i što trebam, a što ne trebam reći.

Ovdje ne smijem pogriješiti. Jedna greška bi me skupo koštala!

Moj prvi spoj je bio lijep, gotovo savršen. Ni blizu onako kako sam

zamišljala. U stvarnom svijetu je mnogo osjećajnije i ugodnije. Pričali

smo tri cijela sata. Nakon što smo se trebali rastati, on me uhvatio za

ruke i njeţno zagrlio. Zagrljaj je trajao dugo, mislim. Ali meni se

zapravo učinio mnogo kratkim, jer sam ţeljela još.

Upitno sam ga pogledala nakon što me prestao grliti.

A onda je rekao:

''Znam da ti je trebao...''

27. 7. 2013. Subota

Svoj boravak u Silverburghu sam produţila. Ne znam na koliko, ali

sam imala i više nego opravdan razlog. Sa pločicama zlata što sam

ponijela iz dvora mogla bih kupiti hotel u kojem odsjedam, a kamoli

iznajmljivati sobu u njemu.

I tako, dani su se nizali. Dopisivali smo se do u kasne sate, viĎali

smo se, hodali gradom. Mnogo mi godi njegovo prisustvo i druţenje sa

njim. Kroz ovih nekoliko dana sam saznala dosta toga o njegovom

karakteru. On je osjećajan, voli romantiku, njeţnosti i toplinu. Mnogo

je druţeljubljiv i veliki je filantrop, za razliku od mene. Voli zbijati šale,

pogotovo one na moj račun, ali ja se nikada ne ljutim. A primijetila sam

da je mnogo pedantan i perfekcionista, a takva sam i sama. Iskren je i

pametan. Sve ono što se moţe poţeljeti kod jednog običnog mladića.

Druţili smo se. Alan O'Hara mi je bio prijatelj kojeg nikada nisam

imala. Ali ja ne ţelim prijateljstvo. Ne ţelim da mu budem prijateljica i

195

da me ljubi u obraz. Ja se rastopim svaki put kada me on dotakne, a

kada me zagrli, ja umirem. Čak i kada samo pomislim na njega, kroz

mene proĎe neki neobičan val struje u grudima i leĎima. Moţda sam se

zaljubila?

Kako god, ne ţelim da mu budem prijatelj. Ţelim nešto ozbiljnije. Ali

izgleda da ću za to morati biti strpljiva sa njim.

Alan O'Hara mi se mnogo dopada. To znam. I voljela bih da bude

moj Romeo.

1.8. 2013. Četvrtak

Danas sam imala veoma čudan dan. Jedne noći me posjetila kraljica

Victoria! Jednostavno se stvorila ispred mene izronivši iz svoga

plamena. Bila je veoma uznemirena i djelovala je nekako nesretno. Čim

sam je vidjela znala sam da nešto nije u redu!

''Gdje je Zlatna jabuka?'' pitala me odmah.

''Victoria! Nismo se dugo vidjele'', rekla sam joj.

''Stefani reci mi gdje se nalazi Zlatna jabuka? Znam da je u dvorcu u

Nessvillu već godinama. Ako znaš reci mi, ako ne, ne troši moje

vrijeme'', govorila je ozbiljnim glasom.

''Zlatna jabuka? Hmm... zašto ne pitaš Marthu? Mislim, zar nije njoj

pripadala?'' narugala sam joj se.

Je li ova kraljica normalna? Što će joj prokleta Zlatna jabuka. Kao da

ona uopšte i postoji!

''Ne budi glupa Stefani. Znaš o čemu pričam!'' rekla mi je.

''Iskreno, ne znam gdje je, nisam je nikada ni vidjela. Ja uopšte ni ne

vjerujem u nju. Niko je nije vidio stotinama godina. A zašto se uopšte

opterećuješ njome? Što će ti? Pored onoliko zlata u riznici jedna obična

jabuka od zlata je ništa!'' rekla sam joj, a ona me gledala svojim očima

koje su pocrvenjele.

196

''Problem je što ona nije obična!'' rekla je te se ponovo pretvorila u

plamen i nestala bez pozdrava.

Što će joj Jabuka i čemu sve to? Sve mi je to mnogo čudno. Ne znam

o čemu se tu radi, ali otkrit ću, uskoro!

Oh, i usput, sinoć sam sanjala Alana. Sjećam se da sam bila u nekoj

kući punoj ljudi. Sjedila sam na trosjedu i ustala. Prešla sam u drugu

sobu gdje me čekao on.

7.8. 2013 Srijeda

Dragi dnevniče, danas sam imala poseban spoj sa Alanom. Previše

sam uzbuĎena da bih ti detaljno pisala. Uglavnom, bili smo u Berlionu i

pričali smo kao obično, samo ovog puta je bilo drugačije. Gledao me

nekim pogledom koji me obarao s nogu. Nisam znala što to znači dok

mi u jednom momentu nije prišao sasvim blizu. I onda me poljubio.

Ovaj put u usne! Čim me dotakao najeţila sam se. Bilo je spontano i

brzo. Cijeli svijet se zaustavio u tom trenu i više ništa nije bilo tako

vaţno. Kao da su najednom nestali svi problemi i nesreće svijeta.

Prvi put u ţivotu sam se poljubila sa mladićem. I dalje ne mogu da

vjerujem. Još se sva tresem. Oprosti ako ti ruţno pišem. A znam da me

ti najbolje razumiješ. Ali ni to nije sve. Nedugo nakon poljupca me

pitao da krenemo za ozbiljno. Desilo se. Konačno se desilo!

Sedmi august će biti dan od kada ću brojati dane. A ne mogu čekati

da ih počnem brojati.

197

22. 8. 2013. Četvrtak

Molim te, oprosti mi. Oprosti mi što ti se nisam dugo javljala.

Otkako sam u vezi sa Alanom nemam baš vremena da ti pišem. Stalno

smo zajedno, ali baš stalno. Pitao me koliko ću ostati ovdje u

Silverburghu, a ja sam mu rekla da ću ostati koliko god ţelim. Moj

odgovor ga je zadovoljio. Znao je da sam u prolazu i da ne ţivim ovdje.

Bojao se da ću jednog dana morati da ga napustim, da napustim

Silverburgh. Ali to se neće desiti!

Volim njegove poljupce. Često me ljubi po vratu i usnama. A ja se

najeţim sva i kroz mene proĎe neki osjećaj topline. Zaljubljena sam u

njega, mnogo. Ne smijem mu ni reći koliko mi znači, niti na koji sam

način došla do njega. To bi bilo destruktivno. Moţda mu nekada kaţem,

kada budemo stari i kada više ne bude bitno.

Neki dan sam ga pozvala sebi, u hotelsku sobu. Naravno, nisam

imala neki sakriveni nemoralni motiv. Kuhala sam za njega. Jeli smo, a

on je bio zadivljen mojim radom.

''I šta misliš? Jesam li vrijedna ţenidbe?'' pitala sam smiješeći se.

''Ţenim te odmah i ne dam te nikome!'' rekao je kao iz topa, a ja sam

se još više uzbudila.

Smijali smo se tome mnogo. Poslije smo gledali neki film. Bila sam

previše obuzeta njime da bih mogla pratiti šta se dešava u filmu. Ne

znam ni kako se zvao. Što mi se to dešava?

Kada smo završili sa filmom legli smo na mome krevetu jedno pored

drugog. Ne znam ni sama kao je došlo do toga. Bitno je da se desilo!

Naslonila sam glavu na njegove grudi i jednostavno uţivala. Nešto mi

je šaputao ali nisam mogla razumjeti što. Onda me njeţno poljubio u

vrat, i tada sam ja njega poljubila u usne. I opet, iznova i iznova. Nisam

mogla da se zadovoljnim njime. Nikada neću zaboraviti taj dan.

Ne brini se, dragi moj, još sam djevica!

198

31. 8.2013. Subota

Dragi Dnevniče, sve do sada sam mislila da sam se promijenila, da

sam postala bolja osoba. Ali duboko u sebi, znam da nisam. Moja

prošlost me progoni, kvari mi sadašnjost i uništava budućnost.

Sinoć su mi u snove došli ljude kojima sam oduzela ţivote. Sjedila

sam u krevetu, a Sebastian Hodge i Allegra Lapaché su me prijekorno

gledali. Nikada prije nisam se kajala za ono što sam im učinila, sve do

momenta kada sam se ovo jutro probudila, preznojena.

''Mogao sam sada biti s njom, sretan. Ali ne, ti si me ubila. Morala si

uništiti tuĎu sreću kako bi ti bilo lakše!'' u snu mi se obratio Sebastian.

''Zar si me morala onako brutalno i hladnokrvno pregaziti i ostaviti

u šumi? Zar si morala? Kao da ti je novac bio problem!'' grdila me i

Allegra.

''Ti si sebična! Ţeliš sreću samo za sebe. Ako uistinu ţeliš da budeš

sretna, moraš da druge činiš sretnima!'' dodao je bijesni Sebastian.

''Ti si laţljivica! Uţivaš po prvi put u svojoj romantičnoj priči laţući

svog mladića. Što li bi on rekao kada bi saznao da si hladnokrvni

ubica? Sigurno te ne bi više volio! Tvoja veza je laţna. GraĎena je na

laţima. Kad-tad će saznati što si radila!'' napadala me moja pokojna

prijateljica.

''Ma pusti je, vidiš da joj nema pomoći. Ona je takva. I njega će

ubiti...Stefani, ti si ubica! Ubica! Ubica!'' prijezirno je rekao Sebastian

i moj san se završio.

Probudila sam se vrišteći. Što bi ovo sve trebalo značiti? Znam da to

nisu bili oni, već moja podsvijest. Duboko u sebi znam da sam

pogriješila što sam ga lagala i što mu nisam rekla pravu istinu o sebi.

Zapravo, nisam mu ništa rekla o mojoj prošlosti što je istinito. Lagala

sam ga. On ne zna da sam nekada bila kraljica i da sam potpisala

ugovor kako bi ga pronašla. On ne znam da sam svoje kraljevstvo dala

u ruke samog vraga. On ništa ne zna.

199

Ali, ne zasluţujem li i ja drugu priliku? Ako sam nekada bila ubica,

zar se ne mogu sada promijeniti? Moja griţnja savjest će me ubiti.

Znala sam, znala sam da će do ovoga doći, ali sam to negirala. I sada

ispaštam za svoje grijehe. I sada je prekasno. Nadam se samo, da me ti

Dnevniče razumiješ.

Znam što mi je činiti. Jedino tako ću djelomično ispraviti stvari.

Priznat ću mu. Priznat ću mu sve. Sve svoje skrivene krate koje sam

krila u ruci, pokazat ću. Jedino tako ću olakšati svoju dušu. Znam da to

neće promijeniti činjenicu da sam ih ubila i da, znam da jednom kada

mu priznam da će to zauvijek uništiti naš odnos koji smo izgradili.

3. 9. 2013. Utorak

Trećeg septembra sam konačno skupila hrabrosti da mu priznam

sve. Koliko mi god bilo lijepo sa njim, shvatila sam da sam primorana

da ovo učinim.

I tako, pozvala sam ga u svoj stan. Malo smo pričali. Primijetio je

da sam bila čudna. A onda sam mu rekla:

''Moramo razgovarati.''

I tada sam mu ispričala SVE! Otpočetka sam mu kazivala, ko sam i

šta sam bila. Pričala sam mu šta sam radila drugim ljudima i sa kim

sam ugovore sklapala. Trebalo mi je dugo da mu sve to ispričam, ali on

me strpljivo slušao. I vidjela sam svojim očima kako u njemu nisko

padam, padam, padam na dno. I gledala sam kako se polako gubi onaj

sjaj u njegovim očima kada me ţeljno gledao i kako se njegov osmijeh

polako pretvara u razočaran izraz lica.

U početku je bio zbunjen. Mislio je da se šalim, ali nisam se šalila,

naţalost. Vikao je na mene, grdio me. Govorio mi je da sam luda i da

trebam pomoć. Govorio je da sam sociopata i ubica. A njegove riječi su

me pogaĎale više nego ičije druge. Plakala sam, pred njim. Nikada

prije u ţivotu nisam bila ovoliko poniţena kao sada. Nikada nisam bila

200

ovoliko tuţna. Smatrala sam da sve suze što sam ih do sad prolila

zajedno, nisu vrijedne kao svaka suza što je sada ispuštam.

''Mislim... da te više ne volim'' bile su njegove zadnje riječi koje mi je

uputio.

Izašao je i ostavio me samu u mom stanu. Plakala sam cijela tri sata.

Poslije mi je od plakanja lice nateklo, a oči pocrvenjele.

Nešto kasnije sam dobila poruku. Ponadala sam se da je to on, ali

naravno da nije bio. Bilo je od nepoznatog broja.

Pisalo je:

''Stefani Silver, vrati se u Nessville! Tvoje bivše kraljevstvo će

propasti ako ne pomogneš Aniti Collins da uništi kraljicu Victoriju.

Toliko duguješ narodu Nessvilla...''

I tako, dobila sam ovu jedinstvenu priliku da popravim ono što sam

uništila.

5.9. 2013. Četvrtak

Dragi Dnevniče, pišem ti sjedeći u hotelskoj sobi. Spakovala sam

svoje stvari, odlazim. Da, odlučila sam da se vratim nazad u Nessville,

da popravim stvari.

U Silverburghu više nemam šta da radim. Alan me više ne voli. Za

njega sam umrla zauvijek. Ne kajem se što sam ga upoznala. Pokušala

sam, uspjela sam, ali ne sasvim. Sretna sam što sam barem na tren

osjetila kako je to biti voljena, biti poljubljena. Ali sam i tuţna jer više

neću na svojoj koţi osjetiti njegove poljupce niti ikad više osjetiti njegov

miris. Gotovo je. Napisala sam mu poruku. Pisalo je:

''Znam da me sada mrziš iz dna duše i znam da je izmeĎu nas

gotovo. Ni ne traţim ništa od tebe, znam da je tvoje srce za mene sada

201

sasvim hladno. Ţelim samo da znaš da odlazim u Nessville da popravim

stvari, da ispravim ono što sam pokvarila.

Ţao mi je zbog svega. Ţao mi je što sam te lagala i što si morao na

takav način saznati mračnu istinu o meni. Smatrala sam da ako ti

kaţem, da ću učiniti pravu stvar. I učinila sam, samo što je ona imala

cijenu koju sam preskupo platila.

Znaj da te još uvijek volim i da se još uvijek nadam. Ti si me

promijenio. Nadam se da ako uspijem u onome što sam naumila, da će

to popraviti stvari izmeĎu nas. Stefani Silver.''

Potpisala sam se jer se mogu zakleti da je izbrisao moj broj.

Odgovor nisam niti očekivala niti dobila. Još sam malo plakala nakon

što sam mu poslala poruku.

Dragi Dnevniče, mnogo si mi sluţio u toku proteklih godina. Ti znaš

sve o meni, svaku moju priču. Danas sam odlučila da konačno napustim

svoju prošlost i posvetim se budućnosti. Više nisam sebična i zla.

Nisam! I ovo je posljednji put da ti pišem. Nedostajat ćeš mi, mnogo.

Ali to je jedini način da zaboravim ko sam ustvari bila i da ostavim

svoju prošlost iza sebe.

Više nemam šta da krijem od drugih. Sada sam sama. Tebi se više

niko javljati neće i povjeravati ti tajne. Jer tajne su izmišljene da se na

kraju otkriju.

Zbogom!

Zaklopila je svoj dnevnik. Ustala je i pogledala ga još jednom za

posljednji put. Potom ga je bacila u kamin, a on je gorio i pretvarao se u

pepeo.

Izašla je iz hotela i sjela u svoj crni Mercedes uputivši se ka

Nessvillu.

202

40

PAKAO

''No, sada me izvinite jer imam vaţnija posla'', rekla je i prizvala

Zlatnu jabuku iz Anitine ruke.

Drţala je i gledala diveći se njenom sjaju i čistoći. I dalje je pjevala

rajsku muziku. Njih četvero je pokušaše spriječiti, ali ona ih jednim

zamahom ruke odbaci na krajeve dvorane. U drugoj ruci je stvorila noţ.

Noţem presiječe Jabuku na pola i baci je na sredinu dvorane. Rajska

pjesma postade još glasnija. Polovice jabuke se počeše sjajiti. Iz njih

izrastoše prekrasne nestvarne stepenice koje su vodile u beskraj. Čak su

probile plafon dvora i rasle beskonačno u oblake.

''Ovo je tako lako...'', rekla je gledajući nebeske stepenice do raja.

Visokom crnom štiklom stane na prvu stepenicu i njezino putovanje

započe. Gotovo je...

Sa osmijehom na licu se penjala. Sada će konačno da uspije u onome

što je naumila. Sada će ući u raj, proći kroz velika rajska vrata i ponovo

postati ono što je nekoć bila, anĎeo. Stepenicu za stepenicu, bila je sve

bliţe. Andrew, Anita, Stefani i David su je bespomoćno gledali. Nisu

mogli ništa poduzeti. Ali kada se popela na visinu od nekoliko metara

osjetila je da nešto nije kako treba. Stepenice su postale klimave. Kako

se sve više penjala, one su se lomile. Tada su se srušile na tlo zajedno sa

njom. Pala je. Ponovo je pala na dno. Nedugo zatim ustaje iz urušenih

stepenica bijesna.

''Šta je ovo? Zašto su se srušile?'' pitala je beznadeţno.

Ali oni su znali. Zato su se sada i smješkali.

''Zar si stvarno pomislila da prepolovljena Zlatna jabuka moţe

otvoriti prolaz do raja?'' podrugljivo je pitao Andrew.

''Znali smo zašto si se toliko trudila da je pronaĎeš. U raj se ne ide

tako lako!'' rekla je Stefani.

203

''I šta kada doĎeš u raj? Jednostavno se pretvoriš u anĎela? Smiješna

si...'' dodala je Anita.

Htjela je da ih uništi jednim udarom, ali neko je skrenuo paţnju sa

njih. U tom trenutku, u dvorac je ušao naoruţani policajac. Zbunjeno i

preplašeno je razgledao po dvorcu.

''Šta se ovdje dešava?'' pitao je strogim glasom glumeći autoritet.

''Ušao si na pogrešnu zabavu starkeljo!'' odurno mu se obrati

Victoria.

U trenu se pojavi ispred njega.

''Ne miči se! Ili ću...'' upozoravao je Victoriju uperivši pištolj ka njoj,

ali ona jednim pokretnom ruke otme mu pištolj i baci ga na kraj

dvorane.

Uzela ga je rukom za vrat i podigla u visinu. Noge mu više nisu

doticale tlo. Davila ga je. Lice mu se naglo zacrvenjelo i mogao je u

ušima da čuje svoj ubrzani puls kako tuče.

Andrew oprezno uze pištolj koji bacila na pod i ispali metak u

njezina leĎa.

''Pusti ga!'' naredio je.

Ali ona je bila otporna. Naglo je stisnula ruku i dokrajčila policajca.

Mrtvog ga je bacila na tlo. Glasno se nasmijala.

''Zar stvarno misliš da me moţeš ubiti jednim običnim metkom?!''

obratila mu se.

Potom se namrgodila. Pokretom ruke je zatvorila sva vrata i prozore

dvora. Više niko nije mogao izaći. Zarobila ih je. Oni se prepadoše.

''Traţili ste vraga? Vraga ćete i dobiti!'' rekla je pošavši ka njima.

Anita, Andrew, Stefani i David potrčaše kroz dvor što su brţe mogli

bjeţeći od pomahnitale zle kraljice. Ona se glasno nasmijala zlobnim

smijehom koji se čuo kroz cijeli dvorac.

I igra je počela.

204

41

MRAČNI ROĐAK, POVRATAK

U dvorac doĎe nepozvani gost, a imao je tako mnogo razloga za

dolazak. Postade hladno i pojavi se crn dim. Iz njega se stvori AnĎeo

Smrti. Dugo nije dolazio u Nessville, a ovaj put će se zadrţati mnogo

duţe nego uobičajeno.

Kao i obično, nosio je crno. Polako prilazi ukočenom tijelu

nesretnog policajca. Victoria ga je udavila golim rukama, samo zato što

se pojavio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

''Kako tragično...'' prošaptao je obilazeći mrtvaca.

Tada je prizvao njegovu dušu iz tijela i poslao je na onu stranu, ali on je

ostao.

''Izgleda da ću ovdje imati još posla'', rekao je stičući utisak od

okolnosti.

Anita i Andrew zajedno bjeţe hodnicima dvorca. Za petama im je

krvoločna Victoria sa svojim zlim namjerama. Kada su je izgubili iz

vida i kada više nisu mogli da trče, zastali su i ušli u jednu od

mnogobrojnih soba. Bila je prazna i ličila je na jednostavnu spavaću

sobu. Znali su da to nije njezina soba jer je bila mala i previše obična.

Imala je bijele zidove, krevet za jedno sa plavom posteljinom i

jastukom, a nasuprot kreveta postavljen ormar od svijetlog drveta. Vrata

su zatvorili.

''Andrew, što ćemo sada? Nemamo izlaza?'' na prekide je pitala

zadihana Anita.

''Ne znam, ali znam da moramo da se sakrijemo! I to što dalje od

Victorije'', rekao je ne dajući joj previše laţne nade.

Njihov panični razgovor je brzo završio jer su uskoro čuli snaţne

korake.

''Neko ide'', tiho je prošaptala.

205

Osjetila je kako joj se ubrzani puls još više ubrzava.

''Moramo se sakriti. Moţda je ona'', rekao je Andrew.

Ormar je bio premalen za ijedno od njih. Sakrili su se iza kreveta.

Koraci postaju sve glasniji i sve strašniji. Kada su dostigli svoj vrhunac

intenziteta, utišali su se. Vrata se polako otvoriše. To je to! Sada će doĎi

do njih i dokrajčiti ih. Nemaju kamo.

''Šta vam je?!'' začuĎeno ih upita nepoznat muški glas.

Oni se trznuše. Dignuše glave i ustadoše. Napetost je nestala i osjećali

su se kao da ih je neko polio hladnom vodom. Pred njima je stajao Fred,

Victorijin glavni straţar. To je stariji čovjek, visok i razvijen. Svi su ga

poznavali u Nessvillu. Sluţio je Silver porodici i prije nego što je

Stefani bila kraljica.

Zatvorio je vrata za sobom.

''Mislili smo da je Victoria'', rekao je Andrew gutajući knedlu.

''Oh, ta luda cura bi svakoga lako prepala'', rekao je bezbriţno.

Nije znao!

''No sada ću vas zamoliti da napustite dvor jer ću inače ja imati

problema'', naredio je.

''Gospodine Fred, mislim da ne razumijete što se zapravo dešava'',

reče mu Andrew.

Straţar ga upitno pogleda.

''Pa što se dešava?''

''Naša kraljica Victoria i nije tako dobra i bezopasna. Vidite, ona je

vrag. Pravi vrag! I zarobila nas je ovdje u dvorcu. Ne moţemo nikuda.

Ubila je neduţnog policajca. Pobit će i nas!'' objasnila mu je Anita.

''Ma hajde, ne budite smiješni'', rekao je nevjerujući.

''To je tako! Morate nam vjerovati!'' dodao je Andrew.

''Razmislite malo! Jeste li ikada vidjeli vašu kraljicu kako spava?

Kako jede ili pije? Jeste li primijetili da ponekad ima crvene oči i da je

njezina koţa vruća i da peče. Jeste li je ikada vidjeli da ide u crkvu? Ne

budite vi smiješni!'' objasnila mu je Anita.

206

Shvatio je. Povezao je stvari. Nije mu trebalo mnogo. I tada se nije više

bezbriţno smješkao. Sada se brinuo isto kao i njih dvoje.

Anita stavi ruku na usta i nakašlja se. Na ruci joj ostadoše trgovi

krvi. U trenu je preblijedjela. Glava joj postade teška i morala je sjesti.

''Anita?! Što ti je?!'' iznenaĎeno ju je ispitivao Andrew.

''A znaš i sam... vrijeme je...'' rekla je tiho, drţeći se glave.

Andrew je polegne na krevet.

''Ne brini se, bit ćeš dobro. Neće ti se ništa desiti'', ohrabrivao ju je.

''A što joj je?'' pitao je radoznali straţar.

''Nije joj dobro. Davno prije je potpisala ugovor sa Victorijom kako

ne bi umrla. U zamjenu za to Anita će periodično umirati i oţivjeti

iznova'', objasnio mu je ukratko.

Djevojka leţe na krevet i zatvori oči. Vrtilo joj se u glavi i zujalo u

ušima. Osjećala se kao da će svaki tren eksplodirati. Osjećala se sve

slabije i slabije kao da je nešto upijalo njezinu energiju.

''U redu je Anita, ne boj se. Ovo si jednom već prošla. Oţivjet ćeš

ponovo, znaš i sama'', govorio je gledajući kako se muči.

Ali ona je postajala mršavija i bljeĎa svake sekunde. Propadala je

vrtoglavo brzo. Ispustila je par vrućih suza niz lice.

''Samo što... imam osjećaj da se ovaj put neću vratiti'', rekla je

slabašno i tiho.

''Kako misliš?'' pitao ju je.

''Mislim da ovaj put neću oţivjeti ponovo. Znam to'', rekla je još tiše.

Andrew je tuţno pogleda. Ovome se nije nadao. Što će sada? Zar je i to

moguće?

''Nije tako! Ti si jača od toga. Uspjet ćeš'', negirao je njezine riječi.

''Smrt je blizu, osjećam je'', rekla je pustivši još jednu suzu prepunu

tuge.

207

42

ZBOGOM LJUBAVI

Stefani nikako nije mogla da drţi korak sa Davidom. Koliko god se

trudila da brzo trči, on je uvijek bio desetak metara ispred.

''Ipak ću ih skinuti'', rekla je zaustavivši se.

Brzo je izula svoje Versace štikle i krenula dalje. David je sačeka pri

kraju jednog hodnika. Odmarali su. Stefani je intenzivno udisala zrak i

jedino što je čula bili su otkucaji njezinog srca. Ali uskoro je

preovladavao zvuk nečijih koraka.

''To je Victoria'', upozorila ga je Stefani.

''Kako znaš?''

''To je zvuk štikli, a ona na sebi trenutno ima Gucci crne štikle'',

objasnila mu je.

Nastavili su dalje trčati. Zvuk štikli ih je pratio.

''Moţete bjeţati ali ne moţete pobjeći!'' čuli za iza sebe u daljini

Victorijin prodoran glas.

David tada naglo stade. Stefani ga stiţe.

''Hajde! Zašto si stao?'' pitala ga je.

''Ti idi dalje. Ja ću je zadrţati'', rekao joj je.

''Ali ubit će te!'' upozorila ga je.

''Ja ionako nisam stvaran. Hajde! Idi prije nego što te vidi!'' naredio

joj je.

''Hvala ti David. Zbogom!'' zahvalila se ţalosno ga pogledavši.

Nastavila je dalje bosonoga. On je ostao čuvši zvuk njezinih koraka sve

glasnije i glasnije. Tada ju je ugledao na drugom kraju hodnika.

Ugledavši ona njega, oči joj se zacrvenješe. Premještala se sa jednog

mjesta na drugo prilazeći mu bliţe i bliţe. Strašan je prizor kada te čisto

zlo ugleda i priĎe ti sasvim blizu.

''Šetaš se?'' pitala ga je.

208

Nije joj ništa odgovarao. Znao je šta ga čeka. Nasmiješio se. Vidio je u

njezinim očima da ga još voli. On je bio moţda jedina stvar koju je

zavoljela nakon toliko usamljenih godina. Šteta za nju što on je samo

zemlja. Pretpostavlja da, spoznavši to, se mnogo razočarala.

''Oh, David'', tiho je prošaptala stavivši mu ruku na grudi.

Zatim ga je snaţno gurnula. Pao je na leĎa, a mramorni pod ispod njega

je pukao. Leţala je na njemu. Gledala ga je. Njezine emocije su

trenutno izmiješane. Voli ga, ali on ne postoji i zato ga mora uništiti.

Oh, kako je to samo tuţno. Bacila je pogled na najbliţi prozor. Staklo

na njemu puče i ona prizva najoštriji komad krhotine.

''Dušo moja, nije ti ovo trebalo. Nije uopšte'', pričala mu je a on ju je

samo gledao svojim opojnim očima.

''Mogli smo biti sretni ali ti čak ni ne postojiš'', dodala je.

Posmatrala mu je lice. Nije mogla da skrene pogled sa njega jer je bilo

prekrasno, anĎeosko, kako je i njezino moglo da bude. Ali nije! Prišla

mu je sasvim blizu i poljubila ga u usne za rastanak, za posljednji put.

Zauvijek će pamtiti njihov ukus. Tada se uspravila i zamahnula

krhotinom stakla. Snaţno mu je zabola oštricu ravno u grudi. Gledala

ga je ţalostivo. Nije krvario. Samo se malo trznuo. Nije osjećao ni bol,

već samo strani objekt u njegovom tijelu. Prestao se kretati. Zaţmirio

je. Glava mu pade na stranu. Nakon par sekundi se pretvorio u ono iz

čega je i napravljen, u zemlju. Victoria ispusti par suza na glinu i

ustade. Obrisala je oči.

''Više nemam emocija, više nemam šta da volim. Riješila sam i taj

problem'', rekla je gledajući oko sebe.

Nasmiješila se.

''Ja sam vrag'', rekla je veselo i nastavila dalje traţeći svoju sljedeću

ţrtvu.

Stefani je nastavila dalje bez Davida. Nikada neće zaboraviti ţrtvu

tog prelijepog čovjeka od gline. Trčala je kao luda. Bojala se samo da

209

ne naleti na Victoriju. Nema apsolutno nikakvu ideju kako da joj se

suprotstavi. Previše je moćna i nema nikakvo oruţje u borbi protiv nje.

Hodnici je odvedoše u kuhinju. Bila je prazna. Tu je par sekundi

predahnula. Njezino privremeno odmaranje je prekinuto nečijom

panikom. Čula je kako nepoznati ţenski glas bjeţi od nečega strašnog.

Ide prema njoj. Ne zna ko je, ali zna da paničnu ţenu prati Victoria.

Razgledala je po kuhinji. Nije bilo više vrata koja bi vodila u neku

drugu prostoriju. Nije bilo ni nekog mjesta za skrivanje. Glas panične

ţene joj se bliţi.

''Pustite me! '' čula je galamu kroz hodnik.

Okretala se po kuhinji traţeći sklonište.

''U pičku materinu gdje ću sad?'' histerično se upitala.

Tada je ugledala friţider. Dovoljno je velik za nju, a i radije će se

mrznuti nego da joj Victoria otkine glavu. Brzo mu priĎe i otvori ga.

Sreća pa nije bio pretrpan. Izvadila je dvije police kako bi mogla ući u

njega. Panični glas postaje intenzivno glasan. U zadnjem momentu je

ušla i zatvorila vrata friţidera sakrivši se unutra.

U kuhinju ulazi uplašena ţena koja je cijelo vrijeme pravila paniku.

Govorila je nešto na španskom i Stefani sakrivena u friţideru je nije

uspjela razumjeti. Bila je to jedna od spremačica koja se zatekla u

dvoru. Preblijedjela je i oznojena. Kao da je vidjela duha. Na njezinu

ţalost vidjela je nešto gore. Traţila je mjesto da se sakrije. Nije imala

kuda. Nedugo za njom u kuhinju ulazi Victoria. Polako je koračala i

smireno se ponašala. Spremačica joj je ionako cijelo vrijeme išla na

ţivce. Uvijek ju je čudno gledala i nešto mrmljala na španskom što

Victoria nije razumijevala. Sada će je se konačno riješiti.

Spremačica je bjeţala od Victorije. Victoria stade pred nju, a ona se

prekrsti par puta. Tada je počela vrištati bez prekida. Bilo je to bolno

čak i za Stefanine uši u friţideru. Kako nije imala drugog izbora,

Victoria je zgrabila jednu od metalnih tavi i njome odalamila

spremačicu u glavu što je jače mogla. Učinila je to sa slašću. Vrištanje

210

prestade. Spremačica zaklopi oči i skotrlja se na pod. Iz glave joj

procuri lokva tamnocrvene krvi.

''Ionako mi se nije svidjelo kako čistiš'', obrati se mrtvom tijelu

spremačice.

Okrene se da poĎe dalje, ali se zaustavi. Osjetila je da se neko

pojavio iza nje. Okrenula se. To je Smrt. Prikupljao je spremačicinu

dušu. Gledao je njezino tijelo u vlastitoj krvi.

''Još jedna neduţna duša'', hladno je rekao.

Prizvao je njezinu dušu i poslao je na onu stranu.

''Što ćeš ti ovdje?'' upitala ga je.

''Čistim za tobom'', odgovorio je smireno.

''Onda ćeš još mnogo da se načistiš danas'', odvratila mu je

arogantno.

''Nije vaţno. Ja ne marim za umrlim dušama, ja ih samo prenosim na

drugi svijet. Ja ih ne oplakujem niti se radujem njihovom kraju. Ali

moram da priznam da jedva čekam da doĎem i po tebe!'' reče joj AnĎeo

Smrti.

''Zar ne znaš ko sam ja? Ja ne umirem. Po mene nećeš nikada doći!''

reče mu drsko.

''Moţda ne danas, niti sutra. Ali doći će dan. Rodit će se jednom

svetac koji će pronaći način da te zaustavi, vraţe'', rekao je.

''A ja ću se radovati kada konačno doĎem i po tvoju prokletu dušu!''

dodao je.

''Oh, dragi moj arhanĎeo. Nisi pozvan na moju zabavu. Ovdje samo

smetaš. Miješaš se u moje poslove bez potrebe. Niko te nije zvao!''

''Ti si me prizvala. I čim si nasilno ubila neduţnog policajca, ja sam

došao. I ne odlazim dok ne završiš sa svojim zlim postupkom. Victoria,

ti si posrnula, pala. Osjećam to. Moţda si jednom bila anĎeo i letjela

meĎu oblacima, ali si pogriješila! I sad si na tlu, bez krila. Ţalim te.

Tebi nema spasa'', govorio joj je.

Razbjesnio ju je. Prišla mu je blizu i rukom mu uhvatila vrat.

211

''Ne govori mi stvari iz moje prošlosti koje ne razumiješ! Mogla bih

lako ja tvoju dušu poslati na drugi svijet!'' zaprijetila mu je.

''Dobro znaš da sam moćniji od tebe'', rekao je smireno.

Spustila je ruku.

''Zbogom mračni anĎele, i ne omataj me više. Zar ne vidiš da imam

vaţnija posla?'' reče mu pošavši dalje.

''Ovo nije zbogom. Srest ćemo se opet Victoria. S tobom još nisam

završio!'' rekao je te nestao pretvorivši se u crnu maglu.

Victoria izaĎe iz kuhinje.

Nakon nekoliko trenutaka, friţider se otvori. Iz njega izaĎe promrzla

Stefani. Tresla se od zime. Koţa joj je pomodrila od hladnoće friţidera.

Da su još duţe ostali pričati ne bi izdrţala. Ispred sebe je tada ugledala

tijelo mrtve spremačice. Najeţila se od njezinog ukočenog pogleda i sve

te krvi. Kroz nju proĎe neki osjećaj straha i nagona za preţivljavanjem.

Provirila je kroz izlaz. Uvjerila se da nema nikoga te je nastavila dalje

bjeţeći.

212

43

OČAJNI

Andrewu je bilo mnogo teško da gleda Anitu. Leţala je na krevetu

bespomoćna. Svakim trenom je sve više propadala. Bio je to bolno i za

njega i za nju. Šaptao joj je da će uspjeti, da će preţivjeti i da je Smrt

neće uzeti, a ona bi svaki put negirala njegove riječi.

Omršavila je za duplo, vide joj se samo koţa i kosti. Kosa joj je

osijedila i ispucala. Oko očiju joj pomodrilo. Umirala je polako. I u duši

i u tijelu. Straţar Fred ih nije napuštao. Znao je za opasnost ako sretne

Victoriju. Ovako sakriven u sobi će biti sigurniji, a bio je i naoruţan.

Tada se vrata sobe otvoriše. Na pragu je stajala zla kraljica. Andrew

i Fred se zgroziše. Ulovila ih je! Pronašla ih je. Došla je po svoje.

Gotovi su. Ušla je par koraka. Ugledala je umrtvljenu Anitu.

''Hmm ona je već gotova. Tvoje srce prema njoj je zatajilo. Nije ni

čudo što je ovakva, nikakva'', rekla je gledajući nju i njega.

Anita ju je čula i dobro je znala o čemu je pričala.

''Ne prilazi joj ti bolesna psihopato!'' Andrew zagalami na nju.

Victoria se obrati Aniti:

''Ti si odavno trebala stradati! Već duţe vrijeme se praviš neka

svetica!''

Anita ju je sada gledala i slušala. Nije joj ništa mogla odvratiti. Victoria

krene prema njoj, ali je straţar Fred zaustavi svojim grubim riječima:

''Stoj, ti glupa kučko!''

Pogledala ga je. Uperio je pištolj prema njoj. Nasmijala se.

''Dosta si pravila zla za danas. Sad je tome kraj!'' rekao je i precizno

opalio metak prema njezinom srcu.

Ona ispruţi ruku prema njemu i zaustavi metak.

''Što se dešava? Zašto nisi pogoĎena?'' nesigurno je upita čudeći se

njezinom djelu.

213

Ona metak preokrene ka njemu i pusti ga. Metak se ispali i pogodi

straţara ravno u srce. Straţar pade ubijen vlastitim metkom.

Andrew stade ispred Anite.

''Ne pokušavaj ništa! Ona je neduţna!'' govorio je ohrabreno stojeći

ispred Victorije.

''Neduţna? Svi ste vi krivi! I zbog toga ćete platiti!'' reče i odbaci

Andrewa u stranu.

U ruci je stvorila plamen i bacila ga na polumrtvu Anitu. Plamen se

primi i nabuja.

''Neee!!!'' očajno povika Andrew ne mogavši da je spriječi.

Anitino tijelo poĎe gorjeti Victorijinom vatrom. Nije vrištala niti

ispuštala ijedan ton, jer je već ionako djelomično umrla. Andrew na

svojoj koţi osjeti njezinu vrelinu. Plamen je obasjao cijelu sobu. Anita

brzo izgorje i pretvori se u pepeo. Ponovo se pojavi Smrt. Prizvao je

Fredovu dušu. U ruci je stvorio svoju kosu i njezinim metalnim vrhom

otvorio portal za onaj svijet. Straţarev duh nesigurno zakorači prema

prolazu koji ga je odveo na drugu stranu.

Victoria je sve to sa zadovoljstvom gledala.

''A nju?'' pitala je pokazavši prstom ka Anitinom pepelu.

Smrt je začuĎeno pogleda.

''Ne budi smiješna!'' reče joj.

''Zašto? Zašto nećeš pokupiti i njezinu dušu? Pa i ona je

mrtva!''čudila se.

''Zar ne znaš da je besmrtna? Zar ne znaš da ona oţivi iznova svaki

put? Zar ne znaš? I sve to zahvaljujući tebi i tvom ugovoru!'' objasni joj

Smrt.

''Pa ako je tako, onda ću samo da raskinem ugovor!'' rekla je

bezbriţno.

''Oh, pa zar tvoji ugovori nisu NERASKIDIVI?'' provokantno je

upita.

214

Sama se ulovila u vlastitu klopku. Smrt nestade. Razgledala je po sobi.

Andrew je nestao! Ostala je sama sa posmrtnim Anitinim pepelom.

''Onda ću onemogućiti da se ponovo rodiš!'' rekla je uzimajući plahtu

sa kreveta zajedno sa pepelom.

Dio pepela je bacila u wc školjku, dio je bacila u plamen kamina, dio je

rasula po podu i dio je izbacila van.

''Tako. Sada kada sam njezine ostatke raznijela po cijelom dvoru,

nikada se neće moći ponovo preporoditi!'' rekla je diveći se svojoj

brilijantnoj ideji.

215

44

SPASITELJ

Andrew nikada u ţivotu nije trčao ovako brzo. Bjeţao je što dalje od

Victorije. Lutao je po hodnicima nadajući se da će pronaći neko

sklonište. Srce mu je lupalo snaţno i oči su mu suzile svaki put kada bi

pomislio na ono što se desilo Aniti. Nije mogao to da preboli.

U jednom dijelu hodnika je začuo neobične zvukove. Neko stvorenje

nedaleko od njega je reţalo. Prišao je bliţe, a iza ugla hodnika se pojavi

Carmen, Victorijina lavica. Bila je ogromna sa svojim zlatnoţutim

krznom. Oko vrata je imala srebrnu ogrlicu. Andrew doţivi snaţne

napadaje šoka i panike. Polako se odmaknuo par koraka unazad od

Carmen. Nije znao što će. Ona zijevne pokazavši mu svoje oštre zube.

Nadao se da nije gladna. Nastavio se udaljivati unazad, a ona mu počne

prilaziti gledajući ga kao slasni plijen.

''Dobra maca'', rekao je nadajući se da će je umiriti.

Ali nije. On se okrene i potrča od nje. Ona skoči i krene za njim. Dok je

bjeţao molio se da sretne Victoriju, jer će ga ona lakše ubiti nego lavica

Carmen. Ali nije se pojavila. Morao se nastavi boriti za svoj ţivot.

Carmen ga je neumorno jurila. Mogao je čak i da osjeti kako se pod

trese od njezine teţine. Ispred sebe je ugledao hrpu zemlje, a pored

zemlje razbijen prozor sa komadima stakla. Bio je previsoko da bi

skočio. Morat će da se bori. Naglo je zastao i zgrabio najveći komad

stakla. Posjekao se, ali nije mario. Lavica brzo stiţe do njega. Zastala je.

Par puta je zareţala i potom skočila na njega. On je legao ispod nje i

zario joj staklo u trbuh. Carmen ispusti bolni uzvik i u agoniji smrti

ogrebe Andrewa po licu. Zbacio je sa sebe njezino teško tijelo i ustao.

Rukom je obrisao krv sa lica. Tresao je se od straha i adrenalina. Sve je

ovo bilo previše za njega za jedan dan. Na tren je zastao da predahne.

Ali nije mogao duţe da se odmara. Morao je da nastavi dalje.

216

U predvorju je susreo Stefani. I ona je isto kao i on trčala kroz

dvorac traţeći izlaz.

''Stefani! Jesi li dobro?'' pitao ju je.

PriĎe joj.

''Dobro sam. Ne znam više kuda da idem, sva se tresem od straha.

Nikada u ţivotu se nisam ovoliko bojala'', govorila je šarajući očima

naokolo.

Ako okolina samo na tren joj se učini sumnjiva, ona nastavlja dalje ne

okrećući glavu.

''Jesi li ti dobro? Što ti je sa licem? Gdje su Anita i ostali?'' pitala je

ona njega.

''Anita... nju je kraljica spalila svojom vatrom. Ja sam uspio da

pobjegnem. Napala me Carmen, Victorijina lavica. Uspio sam da je

usmrtim'', objasnio joj je.

''Zarobila nas je ovdje i neće odustati dok nas sve ne pobije. Vidio

sam hrpu zemlje u jednom od hodnika. To je sigurno David. Vjerovatno

ga je ubila i pretvorio se u zemlju. Ubila je i Freda, straţara'', dodao je.

''Ne! Jadni Fred. Bio mi je najdraţi straţar dok sam ja bila kraljica.

Ta guska će da plati za to!'' govorila je osvetoljubljivo.

''Ja sam čula kako je ubila spremačicu'', rekla je prisjećajući se tog

groznog doţivljaja.

''Ona je zla, mnogo zla!'' dodala je.

''Moramo je zato spriječiti, jer će nas inače predati u hladne ruke

smrti'', rekao je obazirući se okolo u slučaju da ih Victoria špijunira.

''Kad smo već kod toga, i on je ovdje'', reče mu.

''On?''

''AnĎeo Smrti je došao i neće otići dok Victoria ne završi svoj

pokolj!'' objasnila mu je.

Stefani u predvorju ugleda polovice Zlatne jabuke koje je Victoria

rasjekla kako bi otvorila prolaz u raj. Još su tu.

217

''Zato je ona i govorila, da osjeća da je smrt blizu...'' ţalostivo je

prošaptao.

''Molim?'' Stefani će pokušavajući da čuje što je rekao.

''Anita je znala da će umrijeti. Osjetila je to. Sada mi je tek sve

jasno.''

''Andrew, ti si pametan mladić. Znaš i sam da je ona potpisala

ugovor za besmrtnost sa Victorijom. Ona ne moţe umrijeti, zapamti to!

Čim doĎe vrijeme Anita će se ponovo preporoditi'', tištila ga je.

''Neće!'' začuje se Victorijin glas sa vrha stepeništa.

Pronašla ih je. Rukom se drţala za ogradu stepenica i polako silazila

korak po korak ne ispuštajući ih iz vida.

''Anita se neće preporoditi. Jeste da sam je spalila, ali sam njezin

pepeo raznijela po cijelom dvoru. Nema šanse da se ponovo uzdigne iz

svog pepela kao Phoenix. Ne, ne, ne. To se neće desiti!'' rekla je i

namignula im.

''Anita neće doći!'' dodala je.

Sišla je niz stube. Prilazila im je poput zmije. Njezine riječi su budile

bijes u Andrewu ali se nije usudio da išta poduzme jer je znao da neće

imati nikakvih izgleda.

''No gdje smo stali?'' upita ih.

Stefani i Andrew pokušaše pobjeći ali ona ih zakoči svojim pogledom.

''Nikuda vi ne idete!''

Victoria je Stefani pogledom podigla u zrak nekoliko metara i bacila na

jedan kraj predvorja, a Andrewa na drugi kraj. Nisu mogli da se

podignu. Na vrata dvora neko snaţno pokuca. Victoria to ignorira.

Stvorila je noţ u ruci i okomila se na Andrewa. Ali ponovo se začuje

kucanje. Zaustavila se. Osoba nastavi kucati bez prestanka. Victoriji je

to išlo na ţivce.

''Sam si to traţio!'' rekla je i pokretom ruke otvorila vrata.

U dvorac uĎe mladić, a iza njega je svjetlila danjska svjetlost. Nisu

mogli da vide ko je to, jer im je smetalo sunce. Danjsko svijetlo isitne je

218

obasjalo i Victoriju. Ali nije joj naštetilo. Iza nje se stvorila sjena koja

je govorila dubinsku istinu o njoj. Njezina sjena nije bila realna. Imala

je izgled djevojke sa rogovima na glavi i kandţama umjesto ruku.

Andrew je to primijetio.

Čim je mladić zašao prvi korak unutra, vrata su se ponovo zatvorila i

mogli su da ga konačno vide. Ispred njih na samom ulazu, stajao je on.

''Alan!?'' zadivljeno uzvikne Stefani.

Protrljala je oči. On je i dalje ondje stajao. To je zaista on. Ali što radi

ovdje? Kako ju je našao? I zašto mu je jedna ruka iza leĎa? Stefani

obuze neko neobjašnjivo uzbuĎenje i osjećaj neizrecive radosti.

''Pa to je ljubavnik'', prepoznala ga je Victoria.

''Kako krasno! Sada ću ga ubiti pred njom, da joj konačno slomim

srce do kraja!'' reče i krene na Alana.

''Alan! Ne!'' vikala je Stefani bojeći se za njega, ali on je samo

smireno stajao i smješkao se.

Prišla mu je. Čudila se njegovoj hrabrosti. Ali nije znala da Alan sa

sobom nosi iznenaĎenje. Ispruţio je ruku koju je drţao iza leĎa. U njoj

je bio metalni kriţ. Victoria se zgrozi, ali već je bilo kasno. Alan joj

šiljak kriţa zabi ravno u oko.

''NEEEE! AAAAAAAAA!!'' vrištala je od bolova.

Iz rane joj je curila krv. Metalni kriţ ju je povrijedio. U dodiru sa

koţom je izazivao bol i opekotine. Iz oka joj se izli novi mlaz krvi koji

joj je isprljao odjeću. Rana je počela da se dimi. Pokušavala je da izvadi

kriţ iz oka, ali svaki put kada bi ga uzela u ruku, opekla bi se te bi

ponovo proizvodila bolne zvukove.

Alan priĎe ka Stefani i Andrewu. Nije imao vremena za

objašnjavanje. Morali su brzo da se sklonu na sigurnije mjesto.

''Vadite ovo iz mene!!!'' bijesno je urlala vidjevši drugim okom da

odlaze.

219

Pobjegli su u dvorsku biblioteku. Ulaz su zatrpali sa dva ormara

prepuna knjigama. Stefani se baca u zagrljaj Alanu. Nije ju odbio.

Plakala je.

''Kako si me pronašao? Zašto? Zašto si došao?'' pitala ga je tiho.

''Vidio sam tvoju poruku. Dirnula me. Nisam mogao samo tako lako

da te prebolim. Mnogo je sebično od mene što sam te tako okrutno

kaznio. Došao sam da pomognem, da zajedno spasimo Nessville od zla

i da onda, pokušamo ponovo započeti ispočetka'', objasnio joj je.

''Oh, Alan. Tako mi je drago što te vidim. Spasio si nas. Da nisi

došao vjerovatno bih do sada bila mrtva. Ti si pravi spasitelj! Ali bojim

se za tebe. Opasno je što si ovdje došao. Nije mi drago što si postao dio

ovoga. Victoria nas je sve zatočila i namjerava da nas ubije. Ne znamo

kako da je zaustavimo niti kako da izaĎemo. I sada si došao ti. Oslabio

si je. Hvala ti što si došao Alan'', govorila mu je zahvalno.

Gledala ga je očima punim suzama. Nije mogla da makne pogled sa

njega.

''I da znaš, da sam bez tebe mnogo, mnogo slomljena...'' dodala je

tuţno.

On je zagrli još jače, a ona se zadovoljno nasmiješi.

''I ti si meni nedostajala. Nisam mogao samo tako sjediti znajući da

si u ţivom paklu. Došao sam da te spasim. Došao sam jer te volim,''

rekao je.

Nakon toga ju je konačno ponovo poljubio kao nekada.

220

45

PRASTARI KORIJEN ČISTOG ZLA

Victoria je i dalje vrištala od bolova kriţa u oku. Slijepa na jedno

oko i prekrivena vlastitom krvlju, borila se sa svojim mukama. Nikada

do sada nije krvarila niti bila povrijeĎena. Vjerovala je da kada se

konačno riješi kriţa moći će se regenerirati. A zatim će ubiti Stefaninog

ljubavnika što okrutnije.

''Lomit ću mu cijelo tijelo, kost po kost. Tako i onoj njegovoj kurvi!''

govorila je dok je pokušavala da izvadi kriţ.

I tada se sjetila pametne ideje. Krakove kriţa je umetnula izmeĎu

rešetki prozora. Snaţno se povukla unazad i izvadila metalni kriţ iz oka.

Pao je na pod. Ona ga nogom šutne što je dalje mogla. Ali bol nije

prošla. Oko joj nije zaraslo. Otišla je do najbliţeg ogledala. Vidjela je

štetu. Izgubila je oko. Opekotina je i dalje krvarila i nije zarastala kao

obično. Pobjesnila je. Vrisnula je gledajući svoj uţasni odraz. I sva

ogledala u dvoru se razbiše u hiljadu komadića.

''Sve ću da ih uništim! Sve! Pogotovo njega, ljubavnika! Unakazio

me onim kriţem. Unakazit ću i ja njega!'' gnjevno je govorila samoj

sebi.

To joj je povećavalo snagu i samopouzdanje.

''Gdje se krijete? Pokaţite se!'' derala se harajući hodnicima.

I tada je pronašla svoju Carmen, ubijenu. Vrisnula je. Ovo ju je još više

zaboljelo.

''Carmen! NE! Ko ti je ovo učinio?!'' histerično je vikala.

Ali se uskoro smirila. Čuvala je sav svoj bijes za onda kada joj bude

potreban.

Osjetila je njihove duše i emocije u blizini. Osjetila je ljubav, strah,

njeţnost, strepnju, radost i izgubljenost. Pratila je njihove emocije a one

su je odvele do biblioteke.

''A tu ste znači...'' rekla je stojeći ispred.

221

Pokušala je otvoriti vrata, ali su bila pretrpana da bi ih otvorila. Čuli

su je. Sada glavnu emociju koju je mogla da osjeti je strah. Gurala je

vrata što je jače mogla. Bila je preslaba da bi se samo teleportirala

unutra. I svaki put kada bi oni čuli udar, trznuli bi se nadajući se da će

odustati, ali Victoria ne odustaje. Još je jednom snaţno zalupila i vrata

je izvalila. Police sa knjigama je slomila dok je ulazila unutra. Andrew,

Stefani i Alan su se sakrili u jedan kut. Gledali su je bojaţljivo.

''Zar stvarno mislite da se moţete sakriti od mene?'' pitala je.

U ruci je drţala noţ. Prilazila im je polako.

''Hajde da ovo završimo jednom zauvijek! Ostale sam ubila, na vas

je red'', govorila im je.

Andrew stade ispred nje.

''Andrew! Vrati se, jesi lud?!'' grdila ga je Stefani.

''Ne mogu samo da stojim i ne učinim ništa! Ionako više nemam šta

da izgubim!'' govorio je.

Pokušao je da savlada kraljicu. Koristio se onom stranom gdje nije

imala oko. Ali nije dobro prošao. Rukom ga je podigla u zrak i bacila na

jednu od polica sa knjigama.

''Ti mi ne smetaj glupane!'' galamila je na Andrewa.

''Prvo moram da se riješim njega, jer mi je on najopasniji od vas!''

rekla je gledajući u Alana.

Zamahnula je svoj oštri bodeţ ka Alanovim grudima. Pustila ga je.

Bodeţ se okretao u zraku ka njemu. Stefani nije to mogla da dopusti.

Odgurnula je Alana što snaţnije i stala na njegovo mjesto. Bodeţ se

zabi u nju. U tom neizvjesnom trenu sreće i nesreće, osjetila je bol i

hladnoću u svom trbuhu.

''Stefani!!!'' vikao je izgubljeni Alan.

''Volim te Alan'', rekla je i pala na pod krvareći obilno.

Alan se sage ka Stefani.

''Što si to uradila? Zašto me nisi pustila!'' govorio je dok je plakao.

222

Pokušavao je da joj izvuče noţ iz tijela, ali se bojao da će je još više

povrijediti. Mora je odvesti u hitnu, ali ne moţe. Drţao ju je u naručju.

Gledala ga je boreći se svom snagom da ne zaklopi oči. Nije ništa

govorila, samo ga je gledala da dobro zapamti njegov lik.

Victoria se iritantno nasmijala.

''Kako je to slatko!'' rekla je.

Namrštila je obrve i pogledom bacila Alana na zid. Prišla je smrtno

ranjenoj Stefani. Htjela je da joj izvadi noţ iz rane, ali ju je autoritativni

glas spriječio u tome.

''Stani!'' čula je strogo nareĎenje iza sebe.

Okrenula se i ugledala osobu kojoj se najmanje nadala. Ni ostali nisu

mogli da vjeruju. Iza Victorije, na samom ulazu, stajala je Anita. Ţiva,

zdrava i vedra. Vratila se iz mrtvih. Nikada se nije osjećala moćnije.

Osjećala je neku energiju koja joj je govorila da moţe sve. Iz nje je

izbijalo prijatno i lijepo svijetlo. Nikada prije nije bila ovoliko lijepa.

''Anita'', Andrew je dozivao njezino ime vidjevši je onako blještavu i

sjajnu.

Kako si se vratila? Već sam te uništila!'' zgrozila se Victoria.

''Zar si stvarno mislila da me moţeš ubiti? Zar si mislila da ako moj

pepeo razbacaš svuda po dvorcu da se neću moći preporoditi? Ja sam

ţiva zahvaljujući tebi. Ti si ta koja mi je osigurala besmrtnost i vječan

ţivot bez smrti. Svaki moj dio, svaki moj prah, gdje god da si ga bacila

vratio se u jednu cjelinu iz koje sam ustala novoroĎena. I došla sam, da

te spriječim Victoria, da te uništim! Ja sam tvoja najveća prijetnja i ti to

dobro znaš!'' govorila joj je strpljiva Anita.

Victoria se na sve to dobro nasmijala.

''Mene da uništiš? Ja sam neuništiva! Zar ne znaš s kim imaš posla?

E sada ćeš da naučiš. Moţda ne mogu ubiti tebe ali mogu one koje

voliš!'' rekla je i okrenula se ka skrhanom Andrewu.

''Ali ja imam nešto za tebe!'' dobaci joj Anita.

223

Ova se zaustavila i ponovo pogledala Anitu koja je u rukama drţala

prepolovljenu Zlatnu jabuku. Victoria se zgrozi.

''Što će ti to?'' pitala je oprezno gledajući Anitu.

''Shvatila sam. Smrt me je prosvijetlila. I sada mi je sve jasno kao

dan. Moţda prepolovljena Zlatna jabuka ne vodi u raj, ali podijeljena na

tri dijela zasigurno vodi u pakao!'' rekla je gledajući Victoriju u oko

koje joj je preostalo.

''A to je smrt!'' konačno izreče Anita.

Izvadila je noţić iz dţepa i presijekla Zlatnu jabuku na još jedan dio.

''Što to smjeraš?! Prestani!'' histerično je vikala preplašena Victoria.

Anita baci sva tri dijela Zlatne jabuke pod Victorijine noge. Dijelovi

zasvijetliše i iz njih izaĎe neka sila koja se vrtila oko Victorije. Ona je

bespomoćno pokušavala da se brani. Tada vrtlog sile prestade i sve se

smiri.

''Ha! Tvoj trik nije uspio!'' podrugljivo je rekla Aniti vidjevši da joj

nije ništa, ali tada kraljica Victoria osjeti neobjašnjivu hladnoću.

Okrenula se. Iz crnog oblaka izaĎe sablasna kreatura. Bio je to

AnĎeo Smrti obučen u crni mantil sa kapuljačom. U ruci je drţao veliku

kosu sa metalnom oštricom. Išao je ka njoj.

''Što hoćeš od mene? Gubi se!'' govorila je mračnom anĎelu

pokušavajući da pobjegne od njega, ali on je uporno išao ka njoj.

''Rekao sam ti da nisam završio sa tobom! Ali sada konačno jesam'',

reče joj svojim grubim i hladnim glasom.

Victoria pade i više nije imala kuda. Sa glave joj sklizne kruna.

''Čekaj! Stani! Ne radi to!'' molila ga je.

Nije ju slušao. Zamahnuo je svojom kosom i vrh oštrice zabio joj ravno

u njezino tamno srce. Ona vrisnu i ispusti glasan bolni uzvik koji se čuo

u cijelom Nessvillu. Iz njezinih grudi izaĎe svjetlost koja ju je razorila

iznutra. Smrt izvuče oštricu kose, a ona se raspade na hiljade dijelova.

Otvaraju se sva vrata i prozori dvorca. Iz prostorija dvora izaĎe zlo i

tama koje je Victoria donijela sa sobom, a uĎe svjetlost i čistoća.

224

OsloboĎeni su. Jednom zauvijek. Alan uz Andrewovu pomoć odvede

Stefani u bolnicu. Anita ugleda krunu što je pala. Ona se raspade i

pretvori u pet komada papira. Po jedan za svaki potpisani ugovor.

Ugovor usamljene duše je Stefanin ugovor, koja se sada bori za goli

ţivot.

Ugovor čiste duše je Angelin ugovor, koja sada počiva u miru na

nebu meĎu anĎelima koji je i ona nekoć bila.

Ugovor smrti je ugovor AnĎela Smrti koji je uništio nesvetu

Victoriju za sva vremena.

Ugovor neshvaćene duše je Mush Caddijin ugovor koja je skupo

platila zbog svojih ţelja.

Ugovor očajne duše je Anitin ugovor, koja više neće biti besmrtna i

neće umirati i iznova oţivljavati.

Svih pet ugovora se iznenada zapališe i izgorješe. Uspjeli su, spasili

su Nessville od zla. Oslobodili su se svojih kletvi. Victoria je uništena

za sva vremena. Jednom zauvijek. Sada se konačno mogu vratiti svojim

''normalnim'' ţivotima. Gotovo je.

225

46

ZAPAMTI!

Anita je poslije došla u bolnicu da bi saznala kako je Stefani. Bojala

se za nju. Zna da se prije i nisu baš slagale, to jest da su pokušavale

jedna drugu da ubiju, ali sada to i nije toliko bitno. Svoje ratne sjekire

su zakopale i naučile da poštuju jedna drugu. Bilo bi joj mnogo ţao da

Stefani ne uspije da preţivi baš sada kada je našla nekoga ko će je

voljeti.

Stigla je u bolnicu. Tamo, u hodniku je srela Andrewa i Alana.

Sjedili su u čekaonici. Alan je bio mnogo zabrinut. Koljeno mu je igralo

od napetosti.

''Hej! Stigla si'', rekao joj je Andrew.

''Gdje je ona? Šta su doktori rekli?'' pitala je gledajući u Alana.

''Odveli su je na hitnu operaciju. Oštrica noţa joj je povrijedila

crijeva, ali nije oštetila nijedan vitalni organ. To je dobra strana. Loša

strana je što je izgubila puno krvi'', nervozno je ispričao Alan.

Sjela je do Andrewa i pokušala da zadobije njegovu paţnju. Ali nije.

''Sigurna sam da će sve biti u redu'', rekla je pokušavajući da razbije

neugodnu šutnju.

''Reki su nam da čekamo dok nas neko ne izvijesti o stanju'', rekao je

Andrew.

I tako, morali su da čekaju, a čekati je nešto najgore. Svaka sekunda

je trajala sto godina. Alanu je bilo najgore. Stefani je spasila njegov

ţivot i ugrozila svoj. Rijetko ko bi se odlučio na takav nesebični čin. Da

li bi to Andrew učinio za Anitu? Pitala je samu sebe. Nije puno

razmišljala. Znala je da ne bi.

Kada bi god neki doktor prošao pored njih mislili su da njima donosi

vijesti. I tako su stotine puta doţivljavali onaj neprijatan osjećaj

iščekivanja dobrog ili lošeg. Nastavili su čekati.

226

Čekali su još više od četri sata. Tada im je konačno došao stariji

doktor u hirurškom mantilu. Skinuo je masku sa lica.

''Stefani Silver?'' pitao je pogledavši ih.

Sve troje ostadoše.

''Upravo smo je operirali. Sada je u redu, odmara se. Operacija je

bila uspješna'', radosno je rekao.

Anita, Andrew i Alan su konačno mogli da odahnu. Osjećali su se

kao da je teţak teret spao sa njih. Anita je čak obrisala suze radosnice sa

očiju. I Alana su uhvatili kako briše nos i oči.

Nekoliko sati poslije, Alanu su konačno dopustili da je posjeti.

Leţala je na krevetu sa zavojima na stomaku. Priključena je na infuziju.

Sjedio je na stolici pored nje. Otvorila je oči. Blještava bjelina svjetla

joj je smetala.

''Stefani?'' začula je poznat glas.

Tada je prepoznala da je u bolnici, ali slika joj je i dalje bila nejasna.

Alan joj priĎe sasvim blizu.

''Stefani, znaš li ko je?'' pitao je tiho.

Nagnuo se nad nju.

''A-Alan'', rekla je isprekidano te se blago nasmijala na krajevima

usana.

''Čuješ li me?'' pitao ju je.

Glavom je potvrdila da čuje.

''Kako se osjećaš?''

''Malo mi se vrti u glavi. Ali dobro sam... da'', govorila je što je

razgovjetnije mogla.

Još je bila u fazi buĎenja iz anestezije.

''Ne znam hoćeš li se sjećati ovoga što ti budem rekao kada se

oporaviš. Ali znaj da sam se mnogo zabrinuo za tebe. Spasila si mi

ţivot. Nikada si ne bih oprostio da si... znaš. Sada uistinu znam kakva si

osoba i da si se promijenila. Oh, i uspjeli smo. Uništili smo Victoriju.

227

Anita je ponovo oţivjela, ali da te ne opterećujem sada time. Nemoj da

se brineš, sve će biti u redu. Ozdravit ćeš ti meni brzo!'' pričao joj je.

Ona ga je slušala ali nije mogla da mu odgovara.

''Stefani, ţelim da znaš da te volim...'' naposljetku je rekao.

Prišao je njenom licu i poljubio je njeţno u čelo.

''Sada se odmaraj'', rekao je i ustao.

''V-v-volim i ja te-tebe'', izgovorila je dok je odlazio.

Okrenuo se. Sjeo je ponovo na stolicu. Odlučio je da nikuda ne ide, da

je čuva, da bude pored nje. Uskoro su je lijekovi uspavali i utonula je u

dubok san.

Sutradan je Anita posjetila svog prijatelja Andrewa. Taman je

završio sa pašom ovaca na livadi.

''Vidim zauzet si...'' rekla je tiho.

Sjedili su na klupi ispred njegove kuće.

''Pa... malo imam posla oko ovčica. Otkako sam bio zaokupljen u

borbi protiv zle kraljice, mnogo su zapostavljene. One me trebaju'',

rekao je.

''Trebam te i ja'', pomislila je odmah, ali mu nije rekla.

''I što ćeš sada? Kada je sve to završilo?'' pitala ga je.

''Kako misliš što ću?''

''Pa... hoćeš li se moţda preseliti u grad? Ili ćeš ostati ovdje, na

livadi? Mislim, trebao bi malo da izlaziš meĎu ljude, a ne da ţiviš sam

na svijetu'', pokušala je da ga potakne na promjene.

''Ma... nisam ti ja za to. Meni je lijepo ovdje'', rekao je

nezainteresirano.

Nije toliko ni obraćao paţnju na njezine riječi. Gledala ga je. On nju

nije. I nakon toliko dana, on je i dalje bio hladan prema njoj. Bili su

prijatelji, dobri prijatelji. Volio ju je, ali ne na način na koji bi ona

ţeljela. Ţivot je prekratak da bi ona čekala kada će se on sjetiti da pored

228

njega sjedi djevojka kojoj je stalo do njega. Ako je već toliko slijep,

onda je nije ni vrijedan.

Ustala je bez pozdrava.

''Gdje ćeš?'' pitao ju je.

''Idem...'' rekla je.

Odlučila je više da se ne vraća na livadu, da ga više ne viĎa. On neće

dolaziti u grad i ona ga neće susretati. Tako je najbolje za nju. Tako će

ga najlakše preboljeti. Ona je ţeljela nešto više, a njemu je bilo

svejedno.

''Anita čekaj!'' dozvao ju je.

Stala je, ali se nije okrenula ka njemu. Nije ţeljela više da ga vidi.

''Nisam bio sasvim iskren kod mojih osjećanja. Vidiš... stalo mi je do

tebe. Moţda djelujem hladan, ali to nije zbog toga. Moraš da znaš, da

svaki put kada si umirala, srce me je svaki put zaboljelo. Bojao samo se.

Bojao sam se tvog gubitka. Ali više se ne bojim, jer znam da više nećeš

iznova umirati'', odrţao je svoj govor.

I dalje je stajala na jednom mjestu. Tek sada se okrenula.

''Da li ti... gajiš neka osjećanja prema meni?'' pitao ju je tada.

Ona se samo nasmijala i pitala ga:

''Koliko puta moram još umrijeti da bi ti shvatio da te volim?''

Okrenula se ka šumi i pošla nazad kući zauvijek se oprostivši od njega.

Ali on ju je stigao. Stao je ispred nje. Uhvatio ju je za ruke i zaustavio.

Gledao ju je nekoliko trenutaka. Paţljivo joj je posmatrao oči, obraze,

usne.

Poljubio ju je, prvi ali ne i posljednji put.

229

EPILOG

Kroz prozor gledam u daljinu. Posmatram daleke i nedostiţne

planine, šume i livade. Pitam se, da li su igdje ikada ljudi imali zlu

kraljicu koju su morali uništiti? Da li je iko morao proći kroz sve ono

kroz što smo mi prošli? Sada je tri mjeseca od kako smo porazili

Victoriju. Nje više nema i naši ţivotu su konačno sretni, spokojni. Sada

je sve u redu.

OsloboĎena sam kletve na koju sam se obavezala onog dana kada

me Mush Caddija pokušao ubiti. Više nema postepenog umiranja i

propadanja duše i tijela. Više nema ponovnog obnavljanja i preporoda.

OsloboĎena sam vječnog ţivota i sada sam konačno smrtna. Ne ţalim ni

malo. Ţivjeti vječito na ovom svijetu zapravo je kletva!

Stefani Silver se brzo oporavila nakon operacije. Preselila se u

Silverburgh gdje je konačno započela ispočetka sa svojom srodnom

dušom, Alanom. Ovaj put iskreno, nesebično, bez laţi i skrivanja tajni.

Svako zasluţuje ljubav, a ljubav je potrebno pronaći, boriti se za nju i

odrţavati je. Stefani sada radi kao učiteljica. Vjerujem da je mnogo

stroga i opasna, ali takoĎer ni ne sumnjam da će djeca mnogo toga imati

šta da nauče od nje. Stefani neću nikada zaboraviti. Pamtit ću je po

dobru, a ne po zlu.

Gledam s prozora u park. Tu je Andrew koji čuva svoje ovčice. I

dalje se bavio njima. Nisam ga sprječavala. Smatram da bi se svako

trebao baviti i zanimati onim što voli da radi i što ga smiruje. Konačno

sam ga uspjela ubijediti da izaĎe van livade. Ali on se odlučio na park.

Dobro. Neku noć me izveo u restoran. Čak je i odijelo obukao. Mnogo

me iznenadio, prijatno naravno. Malo mi je falilo da tog momenta

doţivim šok. Imala sam nezaboravan provod sa njim. Tada sam otkrila

koliko je moj Andrew romantičan.

Volim da ga posmatram ovako iz daljine, kada on ne zna. Oh,

upravo me pogledao! Mahnula sam mu. Volim ga mnogo. Za njega bih

230

sve dala. Voli i on mene. Sada znam. Moţda sa njim zna biti teško

ponekad, ali vrijedi. Definitivno je vrijedan toga. U zadnje vrijeme mi

se obraća sa ''ljubavi moja'', što je novina u našem odnosu. A ja se svaki

put rastopim kada mi to kaţe. Sretna sam. Konačno sam ponovo sretna

kao nekada.

Haljina mi se zapetljala za noge dok sam hodala. Popravljam je.

Lijepa je. Načinjena od tamnocrvenog šifona. Rukom namještam krunu

na glavi. Da, kraljica sam Nessvilla i šetam se dvorcem. Svojim

dvorcem. Nakon svega onoga što se dogodilo sa Victorijom, narod

Nessvilla me proglasio za njihovu kraljicu pošto je Stefani napustila

Nessville. Moram biti dobra kraljica. Biću sve ono što Victoria nije bila.

Ne smijem da iznevjerim svoj narod. Biti kraljica i nije tako lako, ali

smatram da sam dostojna toga.

Sjela sam za tron. RaĎen je po specijalnoj narudţbi u Italiji.

Načinjen je od bukovog drveta, uokviren čistim zlatom, a cijeli tron je

bio obavijen tamnoplavim šifonom. Lijep je moram da priznam. Lijep

je osjećaj sjediti za njim čak i kada je dvorac prazan.

I eto, sada sam kraljica, ali ne i Kraljica Samoće. Jer sama nisam i

neću više nikada ni biti.

-KRAJ-

30. 04. 2015.